I

UVOD

Ova knjiga nastoji donijeti prikaz stanja i poloaj specijalnog kolstva kroz navedena
povijesna razdoblja i otkriti ta je sve utjecalo na ovo obrazovanje i njegov razvoj, koristei
pedagoke asopise kao glavne izvore. U povijesti, osobe sa potekoama u razvoju su bile
odgajanje u odvojenim prostorima i odsjeene od ostatka drutva. Podsticalo se dualno,
potpuno odvojeno kolstvo, to je vidljivo i iz zakonskih odredbi. I u BiH se, u duem
razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, poticao posebni razvoj specijalnog kolstva odvojeno
od redovnih kola. Vano je napomenuti da se u ovom radu tokom svakog navedenog
razdoblja koriste i termini koji su u to vrijeme prevladavali. Pojmovi koji su se najee
spominjali u ovom periodu bili su: specijalna pedagogija, specijalni odgoj, rehabilitacija,
habilitacija, defektologija, specijalno kolstvo, specijalno osnovna kola, hendikep,
retardacija, retardirano dijete, djeca ometena u razvoju, defektno dijete, humanizam (u
nastavi), segregacija, integracija djece sa tekoama u razvoju, individualizacija.
Savremeni pojmovi u specijalnom obrazovanju kojima se pokuava na neki nain pokuava
ukoniti negativne i obiljeavajue konotacije gore navedenih pojmova jesu: individualizacija,
inkluzija, ekskluzija, diskriminacija, integracija, djeca sa posebnim potrebama, djeca sa
tekoama u razvoju, oteenje, tekoe u razvoju.

Vana razdoblja za kolstvo i periodizacija, 1958-1990. godine

U prvom razdoblju koje traje od 1958-1970. godine vaan dogaaj za obrazovanje predstavlja
Opi zakon o kolstvu koji unosi promjene u cjelokupno obrazovanje. U ovom razdoblju
donesen je i Zakon o specijalnim kolama, Pravilnik o kategorizaciji i evidenciji djece
ometene u fizikom i psihikom razvoju, te Pravilnik o organizaciji i radu specijalnih
osnovnih kola. Vano je napomenuti da su specijalne kole u ovo vrijeme bile u nadlenosti
Ministarstva prosvjete, dok specijalne kole u kojima su bila smjetena djeca i mlade sa
ogranienim mogunostima razvoja, umjereno, tee i teko retardirani, ostaju u nadlenosti
socijalne zatite.
U drugom razdoblju, 1971-1980. godine prisutna je reforma kolstva. Takoer, ovo je i
razdoblje stupanja na snagu Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, 1971. godine. Ovaj
Zakon je pridonio brojnijem osnivanju i razvoju specijalnih odjela pri redovnim kolama.
Njime su specijalni odgoj i obrazovanje postali integralnim dijelom jedinstvenog kolskog
sustava u BiH. lankom 154. odreivano je da svaka osnovna i specijalna kola mora imati
pedagoga u svom sastavu, te da on ima poloaj i odgovornosti nastavnika.
U treem razdoblju koje se protee od 1981. do 1990. godine usvaja se novi preieni Zakon
o osnovnom obrazovanju i odgoju iz 1989. U ovom razdoblju se otvaraju i prvi odjeli i
odgojne grupe za predkolski uzrast djece ometene u psihikom i fizikom razvoju. Tokom
kolske 1989/90. godine se otvaraju i prve odgojne grupe za lako mentalno retardiranu djecu
pri predkolskim ustanovama u Sarajevu i Zenici.

UDBENICI PEDAGOGIJE, 1964 1983

Opa pedagogija iz 1964. godine

Prema autorima ove knjige, smisao specijalnog odgoja je omoguiti djeci i omladini koja su
ometena u fizikom i psihikom razvitku stjecanje osnovnog opeg i strunog obrazovanja
kako bi se pripremila za samostalan rad i ivot, te bili korisni lanovi zajednice.
Specijalni odgoj i obrazovanje zapoinju sa predkolskim odgojem i nastavljaju se kroz dalje
obrazovanje. Ovaj oblik odgoja i obrazovanja je usmjeren na habilitaciju ili rehabilitaciju
ometenih u razvitku. Autor navodi da su postojale specijalne ustanove za predkolski odgoj,
specijalne osnovne kole, specijalne osnovne kole drugog stupnja (strune kole, koje traju
3-4 godine), te specijalni zavodi. Na treem stupnju kolskog sustava nisu postojale specijalne
kole i zavodi ali je sposobna i darovita mlade, usprkos poremeaju, imala mogunost
nastaviti kolovanje u redovnim viim i visokim kolama, te fakultetima.

Pedagogija iz 1968. godine

Glavni predmet specijalne pedagogije u ovom dobu bili su proces habilitacije i proces
rehabilitacije. Ciljevi specijalne pedagogije u ovom dobu bili su socijalna izgradnja djeteta i
svestrano oblikovanje njene/njegove linosti, kao i saniranje i otklanjanje invalidnog stanja ili
ublaavanja neke razvojne smetnje. Kao to se moe primijetiti u udbenicima pedagogije
koji su se koristili u R BiH, a koji su stizali iz Hrvatske i Srbije, specijalno kolstvo je bilo
sastavni dio kolskog sustava, te se provodilo kroz specijalne kole ili specijalne ustanove.
Meutim, u BiH nije bilo nijedne specijalne kolske ustanove. Na kraju, moemo zakljuiti da
je ovo razdobolje bilo razdoblje samo poziva da se neto poduzme i pokuaja buenja svijesti
svih drutvenih subjekata. U Pedagogiji iz 1968. godine pojam specijalna pedagogija se i ne
spominje, a specijalni odgoj i sve vezano uz njega ne zauzima niti jednu stranicu u knjizi.

Pedagogija iz 1973. godine

U ovoj Pedagogiji nalazimo da je specijalni odgoj novo znanstveno podruje u okviru
pedagokih nauka. Klasini termini kao to su imbecil, debil, defektan i dr. bivaju
izbaeni iz upotrebe, a prihvaen je termin razvojna ometenost i razvojno ometeno dijete
iako pojam razvoja i ometenosti nije jasno odreen. Stoga je drutvo obvezno stvarati
specijalne institucije i zakone, osigurati strunjake za rad s tom djecom te oblikovati
programe rada. Opi cilj specijalnog odgoja je bio isti kao i cilj opeg odgoja. Za njegovu
realizaciju bile su potrebne specijalne metode, sredstva, institucije i specijalno obrazovani
nastavnici. Cilj specijalnog odgoja jest pomoi hendikepiranom djetetu da to potpunije
realizira svoj razvojni potencijal kako bi se smanjio hendikep uzrokovan somatopsihikim
oteenjem.
Suvremena stremljenja u specijalnom odgoju se ogledaju u: postavljanju specijalnog odgoja
na

znanstvenu

osnovu,

podizanje

kvalitete

obrazovanja

nastavnika,

integriranje

hendikepiranih uenika u redovne osnovne kole, poveana briga za djecu sa viestrukim

oteenjima i mijenjanje stavova prema hendikepiranih osoboma. Prema Kirku, svako dijete
je imalo pravo obrazovati se prema svojim sposobnostima i na mjestu gdje mu je to
najpovoljnije. Osnova

znanja se dobivala u redovnom razredu, dok se specijalni dio

obrazovanja, ovisno o hendikepa, dobivao individualno ili u manjim grupama. Takoer, bila je
prisutna i specijalna kola u bolnici, koja se organizirala za svu kroninu bolesnu djecu koja
su u bolnicama ostajala due vrijeme kao i zavodi kao dugotrajni i doivotni smjetaj velikog
broja hendikepa.
Pedagogija iz 1983. godine
U ovom udbeniku stoji da je specijalni odgoj namijenjen osobama koje imaju stanovite
smetnje ili tekoe u razvoju zbog ega je potrebno ukljuiti i specijalni odgojni postupak.
Specijalni odgoj je bio usmjeren na osposobljavanje odgojenika sa smetnjama u razvoju za
njegovu radnu i ivotnu djelatnost, te na olakavanje njegovog opeg stanja, izazvanog
tekoom. U ovoj knjizi nailazimo na neto to do tada nije bilo svrstano u oblast specijalnog
odgoja, a to je prouavanje problema odgoja i omladine s poremeajima u ponaanju i
linosti.

Svako dijete ima pravo na odgoj, uvaavajui njene/njegove posebnosti i

sposobnosti. Obzirom na sve tekoe na koje nailazimo u podruju specijalnog odgoja, autori
naglaavaju da je timski rad neizbjean i jedan od osnovnih pretpostavki za uspjeh na ovom
podruju.
4

II.
TEORIJSKI OKVIR ZA HISTORIJSKI PREGLED RAZVOJA SPECIJALNOG
OBRAZOVANJA U PEDAGOKOJ LITERATURI U BIH

1. UTJECAJI NJEMAKE I SOVJETSKE PEDAGOKE MISLI NA PEDAGOKU

TEORIJU I KOLSKU PRAKSU U BIH
Na razvoj pedagoke teorije i prakse u BiH velik je utjecaj imala njemaka pedagogija.
Utjecaj je naroito ostvarivan nasljedovanjem Herbarta i uvoenjem principa radne kole koja
se najveim dijelom oslanjala na socijalnu pedagogiju.
kola u BiH nakon 1945. godine postaje narodna, dostupna i obvezna za sve i besplatna.
Odgoj i obrazovanje tako postaju oruje u politiko borbi za stvaranje novog socijalistikog
ovjeka.
U Bosni i Hercegovini je pedagogija bila marksistika, u pojedinim razdobljima dogmatska,
ali i sve vie okrenuta ueniku i nastojanjima da ga se, barem deklarativno, stavi na mjesto
subjekta u odgojno-obrazovnom procesu. Utjecaj sovjetske pedagogije ogledao se i u
tretiranju djece sa posebnim potrebama. Prema stajalitima iz SSSR-a potekoe u uenju i
nesnalaenje u redovnoj ustanovi su zapravo ostatak klasne svijesti koja prijei normalan
razvoj djeteta.

2. PROSVJETNO-KULTURNE PRILIKE U BOSNI I HERCEGOVINI

Neposredno nakon Drugog svjetskog rata, obrazovanje je bilo na nezavidnom nivou. Nije
bilo dovoljno kolskog prostora za primiti svu djecu, kao ni nastavnog kadra pa su mnoga
djeca ostajala izvan kole sve do zaposlenja, gdje bi kasnije pohaali veernje kole.
Postojali su partizanski teajevi koji su nastojali obuiti borce koji su pokazivali sklonost za
obrazovanjem za budue ulogu uitelja. Prije rata broj nepismenih u BiH je prelazio 70%, te
nije postojala nijedna visokokolska ustanova, osim vjerskih. Nepismenost nije bio problem
iskljuivo obrazovnih institucija, nego zadatak cijelog drutva i svih njegovih graana.

Prvi uiteljski teaj na teritoriji BiH bio je u selu Prisjeka kod Gornje Sanice, 1944. godine.
Tu su se osposobljavali prvi uitelji partizani. Meutim, nije bilo nikakvih udbenika niti
prirunika, pa su polaznici do kasno u no ostajali i usaglaavali gradivo i stavove o
pojedinim nastavno-pedagokim pitanjima. Nakon zavretka ovih teajeva 1944. godine dolo
je do otvaranja redovnih osnovnih kola i intenzivnijeg rada na organizaciji osnovnog
obrazovanja. Ustavom iz 1950. godine obrazovanje je postalo obavezno za djecu od 7-15
godina, u trajanju od 8 godina. Nije bilo propisa koliki maksimalan broj uenika moe biti u
jednoj koli ili odjeljenju u odnosu na jednog nastavnika. Vano je bilo da kolu pohaaju sva
odrasla djeca sa kolskog podruja i uitelji nisu odbijali sve ih primiti, pa i preraslu djecu ako
je prostor u koli to doputao. Tijekom viegodinjeg rada na opismenjavanju stanovnita od
16-45 godina, nije bilo odmora za uitelji, koji su, pak, preko ljetnog raspusta imali seminare i
teajeve za struno usavravanje. Za to nisu traili nikakvu nagradu.
Naalost, poloaj djece sa posebnim potrebama i briga za njih je u ovom periodu bila upitna.
Stoga i nema osobitog traga o skrbi za njih sve do 1958. godine.

3. OSVRT NA OPI ZAKON IZ 1958. GODINE

Zakon o kolstvu je bio najznaajniji od svih zakonskih propisa iz oblasti prosvjete koji je
dotad razmatrala Narodna skuptina. Osnovna njegova karakteristika bila je da je on imao
opi ustavni karakter, to je znailo da su se na njegovoj osnovi trebali graivati detalji
zakonski i drugi propisi. Ovaj zakon je propisivao obveznu osnovnu izobrazbu za djecu sa
psihikim i fizikim potekoama, te je na osnovu njega NR BIH donijelo Zakon o
specijalnim kolama 1960. godine. U lanku 5. se navodi da je za djecu ometenu u fizikom
ili psihikom razvitku obvezan osnovni odgoj i struno obrazovanje koje se vri u specijalnim
kolama. Nastava u koli je bila besplatna te se uenicima trebalo osigurati i zdravstvena
zatita prema posebnim propisima. Nastavni plan i program je morao biti prilagoen
intelektualnim i fizikim mogunostima uenika, uzrastu i ivotnim potrebama omladine.
Odgoj i obrazovanje djece ometene u fizikom i psihikom razvitku vri se u predkolskim,
kolskim i drugim ustanovama organiziranih u tu svrhu. Takoer, na osnovu miljenja strune
komisije, uenici na specijalnom kolovanju prelaze u odgovarajue redovne kole.
Nastavnici koji su predavali u specijalnim kolama su morali imati zavrenu odgovarajuu
kolu za obrazovanje nastavnika specijalnih kola.

4. STUPANJ RAZVIJENOSTI SPECIJALNOG OBRAZOVANJA

Specijalno obrazovanje bilo je sastavni dio sustava obrazovanja. Kada bi djeca ometena u
fizikom i psihikom razvoju zavrila osnovno kolovanje, njihovo daljnje obrazovanje i
odgoj su bili organizirani u specijalnim kolama za srednje usmjereno obrazovanje i u
centrima u kojima su se obuavala za jednostavna i manje sloena zanimanja. Meutim,
segregacija je bila jako prisutna u redovnim osnovnim kolama. Zabiljeeno je da su postojale
samo redovne osnovne kole s ponekim specijalnim odjelima unutra njih. Nastava je bila
uglavnom kombinirana, jer nije bilo dovoljno mjesta niti za normalnu djecu a kamoli za
djecu s potekoama u razvoju. U tom periodu R BiH nije imala ustanovljen defektoloki
fakultet ili barem akademiju.

5. ZAKON O SPECIJALNIM KOLAMA, 1961. GODINE

Prvi Zakon o specijalnim kolama usvojen je dana 14.4.1961. godine na zasjedanju Narodne
skuptine R BiH. U ovom Zakonu spomenuta su slijepa, gluha, umno-zaostala djeca i druge
kategorije djece ometene u razvitku. Polazei od ideje obveznog kolovanja, ovaj Zakon je
utvrivao struno osposobljavnje koje se trebalo vriti u specijalnim strunim kolama ili
odjelima pri redovnim strunim kolama. Godina 1964. usvojen je novi Zakon o specijalnim
kolama. Zakonom su kole i ustanove za specijalno obrazovanje izdvojene od ostalih
obrazovnih ustanova. Zadaci specijalnih kola bili su odgajati i obrazovati djecu i mlade;
osigurati im povoljnije uvjete za fiziki i psihiki razvitak, kako bi se kod njih razvile
sposobnosti i sklonosti za ivot i rad u zajednici; usmjeravati ih i pripremati za ona zanimanja
koja odgovaraju njihovim sposobnostima i sklonostima; poticati ih da u izvravanju svojih
zadataka surauju sa svojim roditeljima ili starateljima i dr. kolovanje je bilo obavezno za
djecu od 7-15 godine ivote. Dijete se upisivalo u najbliu specijalnu kolu. U kolama se
koristio individualni pristup djetetu. Djeca koja nisu mogla da napreduju uporedo sa
vrnjacima bila su prebacivana u posebna odjeljenja. Takoer, i djeca koja su napredovala u
specijalnim kolama prebacivana su u redovne kole ili druge odgovarajue specijalne kole.

6. INSTITUCIJE-USTANOVE KOJE SU SE BAVILE SPECIJALNIM ODGOJEM I

OBRAZOVANJEM
Ve 1947. godine uinjen je revolucionaran potez u kolovanju slijepe djece u BiH
osnivanjem Dravnog zavoda za slijepe u Sarajevu. Odlukom ministarstva za narodno
zdravlje i socijalnu politiku Vlade NR BiH adaptirana je stara zgrada u Halibaia broj 5 i
pretvorena u Dom za slijepe. Dom je primio 30 slijepih osoba razliitih godina starosti i to je
bio prvi pokuaj odgoja i obrazovanja slijepih u BiH. Veliku pomo organima vlasti i strunim
slubama pruala su drutva za pomo mentalno retardiranoj djeci i omladini okupljajui i
udruujui njihove roditelje, te pomaui lanove i strunjake. Ova drutva su se bavila
otkrivanjem mentalno retardiranih osoba, pruanjem financijeske pomoi za otvaranje
edukativnih i zatitnih ustanova i nabavku opreme, kroz pomo roditelja i dr.

Bitnost

predkolskog odgoja je u ovom domu bila prepoznata, te se on smatrao temeljem na kojem

se zida sloena zgrada osnovnog i svakog drugog vaspitanja i obrazovanja. Meutim, do
1975. godine predkolskim odgojem je bilo obuhvaeno samo oko 4% djece do 7 godina
starosti. Do 1962. godine specijalne kole su bile etverorazredne kad prerastaju u
osmogodinje kole. Zakonom je bilo odreeno da se korisnicima, roditeljima djece ometene
u psihofizikom razvoju, samohranim roditeljima, djeci bez roditelja, uivateljima obiteljske
mirovine i invalidnine sa zatitnim dodatkom da dodatak na plau roditelja, ovisno o visini
plae.
7. KOLOVANJE KADROVA IZ BIH ZA SPECIJALNE KOLE
Usprkos alarmantim upozorenjima, BiH je i dalje ostajala bez kola za obuku kadrova za rad s
djecom u tekoama u razvoju. Zainteresiranima se omoguavalo da kroz redovno izvanredno
studiranje na viim pedagokim kolama na Odsjeku za defektologiju u Beogradu i Zagrebu
steknu potrebno teorijsko i praktino znanje. U poetku su kadrovi iz drugih republika dolazili
u Bosnu i Hercegovinu kako bi pokrenuli i odrali proces kolovanja djece s fizikim i
psihikim poremeajima, da bi kasnije sami zavodi i kole poeli ulagati u stalno
usavravanja svoga osoblja.

III
PROSVJETNI LIST
To je najstariji pedagoki magazin u Bosni i Hercegovini. List se bavio konkretnim pitanjima
kolske teorije i prakse, te se pridavala velika panja specijalnom odgoju i obrazovanju.
Takoer, u razdoblju od 1958 do 1970 godine bavio se nepismenou djece te pojavom
iskljuivanja enske djece iz kole, kao i problemima neprihvaenosti djece iz drugih sredima
u kolama, te delikvencijom i maloljetnikom skitnjom.
U Beogradu je 1960. godine odran plenum Centralog drutva defektologa Jugoslavije na
kojem su razmatrana najaktualnija pitanja specijalnog kolstva.
Uloga sindikata bila je vana pri rjeavanju problema specijalnog kolstva, ne samo u
osiguravanja odreenih prava onim lanovima koji rade u specijalnom kolstvu, nego je
Sindikat trebao biti i pokreta akcija i sudionik u rjeavanju krupnijih problema. kolovanje
ove djece je uveliko ovisilo i od sindikata.
Pojedina djeca su naputala kole, jer su opine odbijale dalje za njih plaati trokove
kolovanja, budui da se radilo o djeci socijalnih osiguranika za koje su, po postojeim
propisima, trebali plaati trokove zavodi za socijalno osiguranje. U nemogunosti da svoju
djecu koluju u BiH, neki roditelji su svoju djecu slali izvan Republike, u Makedoniju, Srbiju
i Hrvatsku.
U 1961. godini je odran seminar za natavnike specijalnih kola. Nastavnik kole za
gluhonijemu djecu, Boro Kora je izvijestio da je u BiH postojao izvjestan broj mentalnozaostale i slijepe djece, a da je najvei broj otpadao na gluhu djecu. Glavna tema rasprave na
ovom seminaru je bilo pitanje razvijanja govora kod gluhe djece, kao i pitanje koritenja
suvremenijih metoda rada u odgoju i obrazovanju djece sa problemima sluha. Ova djeca su
donekle bila u prednosti nad drugom djecom sa potekoama u razvoju, jer je postojao Savez
gluhih koji se brinuo o njima.
Veliki problem u specijalnom kolstvu je predstavljao i nastavni kadar. Prilikom raspisivanja
natjeaja za stipendije u BiH, uglavnom su se javljali kandidati iz drugih republika, koji bi po
zavretku studija odradili ta su duni, pa bi se vraali u svoju republiku. Domai nastavnici
su odbijali ove studije jer su u narodu smatrali ludim one koji to studiraju. U ustanovama koje
su se bavile odgojem i obrazovanjem defektne djece nalazio se prilian broj pedagokih
9

radnika koji su imali iskustva u radu s ovom djecom, ali nisu imali specijalnu pedagoku
spremu, koja bi im omoguila da kvalitetu nastave podignu na vii stupanj.
Da bi specijalne kole pratila nova dostignua, organizirani su ljetni seminari za nastavnike
specijalnih kola i ustanova.
Principi novog NPP bili su postavljeni tako da se stalno imalo u vidu linost uenika i
njen/njegov svestran razvoj. Pri tom je nastavnik bio duan prilagoavati nastavne sadraje
prosjenim mogunostima uenika, voditi rauna o svim specifinostima uenika i sredine u
kojoj se kola nalazi, uvoditi dopunsku nastavu za uenike koji su stalno ili povremeneno
zaostajali u nastavi jednog ili vie predmeta.
Prema pravilniku o organizaciji i radu specijalnih osnovih kola, u specijalnom odjelu je
moglo biti od 7 do 12, a najvie 14 uenika.
Problem nepismenosti nije izuzeo ni odrasle, pa je u BiH od ukupnog aktivnog stanovnitva
samo 44,6% imalo zavrenu etverogodinju osnovnu kolu, a samo 3,8 osmogodinju.
Veinu nepismenih su inili individualni poljoprivredni proizvoai, te velik broj radnika koji
je radio u ovim poljoprivrednim organizacijama i zadrugama.
Mnogi roditelji su zabranjivali svrenim uenicima IV i V razreda da nastave kolovanje, a
nije bio rijedak sluaj namjernog ometanja djece koja su se upisivala u prvi razred osnovne
kole. U ovome su se najvie isticali imuniji roditelji i to, uglavnom, roditelji enske djece.
Uenici su, takoer, esto izostajali sa redovne nastave u vrijeme jesenjih i proljetnih radova
zbog pomaganja kod kue.
Osipanje uenika iz kole utjecalo je i na one roditelje koji bi svoje kerke slali u kolu, ali se
u razredu jedna uenica osjeala izgubljenom. Da bi sprijeili da dijete ide u kolu, roditelji su
ili tako daleko da su svoju ensku djecu proglaavali ludima ili nesposobnima. Lijenici su
izdavala takva uvjerenja s obrazloenjem da dijete treba biti osloboeno kole. Mnogi su
radije plaali kaznu od 500 novih dinara nego putali djecu u kole. Opravdanje roditeljima je
bilo i to to osnovna kola nije bila prilagoena selu, kojemu nisu trebale pripreme za rad u
industriji.
U Prijedoru je 1963. godine otvorena jedna nova institucija, Medicinsko-pedagoko
savjetovalite s ciljem da se pomogne roditeljima u odgoju djece.

10

Mrea specijalnih kola je bila jako nerazvijena. Mnogi roditelji su se pitali kakva je svrha
kategorizacije kad se nije vodilo rauna o daljnjem kolovanju ove djece. Takoer je bilo
primjetno da nije bilo kole niti odjela u kojima nije bilo uenika koji su zaostajali u
psihikom razvoju. Uglavnom su takva djeca bila razvrstana u kategoriju imbecila ili debila.
Takva djeca su uila jedan razred po tri ili vie godina, te su esto do 15 godina zavravala
IV razred, a da nisu niti slova nauila.
Porast odgojne zaputenosti i delikvencije kod djece i omladine bio je sveprisutniji. Veliki
broj djece je ponavljao razrede ili naputao osnovne kole.

Prosvjetni list u razdoblju od 1971-1980

I ovo razdoblje obiluje lancima prosvjetni djelatnika koji su nastojali svojim prilozima
pridonijeti poboljanju stanja u kolstvu BiH ili ukazati na propuste i predloiti rjeenja.
Pored problema segregacije djece sa tekoama u razvoju, postojao je i problem stalne spolne
diskriminacije enske djece, kao i nepovoljan poloaj siromane djece i djece koja su u kolu
dolazila iz udaljenih krajeva.

Novi zakon o kolstvu 1971. godine predviao je ravnopravan trerman i redovnom i

specijalnom osnovnom obrazovanju. injenica je da je kolovanje djece zaostale u psihikom
i fizikom razvoju do tada bilo u prilinoj mjeri zapostavljeno, Konkretno, osnovnim
kolovanjim bilo je obuhvaeno svega neto vie od 3.000 djece, a cijenilo se da u BiH ima
oko 85.000 djece za koju je bilo potrebno osigurati specijalno kolovanje i profesionalno
obrazovanje.
Novi nastavni plan i program iz 1972. godine teio je ka racionalizaciji, intenzifikaciji i
modernizaciji nastave. Ovaj nastavni plan i program bio je prilagoen ueniku prosjenih
intelektualnih sposobnosti.
Iz lanka o kategorizaciji djece ometene u razvitku, saznajemo o potekoama i preprekama
koje su se javljale pri ovom procesu, a to su: nedostatak sredstava za plaanje komisija,
11

nerazumijevanje lokalnih organa vlasti, nedostatak sigurnih testova i drugih instrumenata za

ispitivanje i dr.
Specijalna osnovna kola Kosta Popov u Tuzli je bila jedina osnovna kola ove vrste u
sjeveroistonoj Bosni u 1971.godini. Na samom poetku rada, kola je imala 12 odjela i 145
uenika, s 11 strunih nastavnika oligofrenopedagoga i s ostalim potrebnim nastavnicama.
Mladi kolektiv kole se u svom radu susretao s razliitim problemima, kao to je npr.
odbijanje roditelja da upiu svoju djecu u Specijalnu kolu, bez obzira na kategorizaciju, jer je
to bila kola za lude.
U februaru 1973. godine Savjet za prosvjetu je na osnovu prijedloga Prosvjetno-pedagokog
zavoda Tuzla donio Odluku o formiranju specijalnih odjela pri koli uenika u privredi.
Postojali su i fondovi djeije zatite koji su se osnivali u svrhu pruanja pomoi siromanijoj
djeci, realizujui svoje djelovanje kroz razliite vidove kao to su: rad kolskih kuinja koje
osiguravaju tople obroke djeci, besplatna nabavka udbenika, odjea siromanim uenicima i
sl.
U ovom periodu je prema statistikim podacima iz 1973.godine u BiH bilo 672.000
nepismenih ili 23,2% starih izmeu 10 i vie godina, to znai da je u prosjeku svaki esti
stanovnik bio nepismen.
U SRBiH je svega 9% lako mentalno retardirane djece bilo obuhvaeno specijalnim
kolovanje u 1974.godini. U BiH je na 4,000.000 stanovinika dolazio jedan jedini zavod u
Sarajevu i dvije specijalne kole, te kole u Zenici i Tuzli.
kola je takoer imala za zadatak i suzbijati i smanjivati broj uenika huligana, te
problematinim uenicima ne smije gledati kroz prste, ve ih kanjavati loginim kaznama,
postupno, od premjetanja u drugu kolu i iskljuivanja iz kole kada navre 15 godina.
U BiH je slijepo i teko slabovidno dijete po pravilu zavrpavalo osnovne kole u ustanova za
slijepe u kojima se radilo po Nastavnom planu i programu za redovne osnovne kole. Zavodi
za ovu djecu su postojali u Sarajevu i Derventi.

12

Prosvjetni list u razdoblju od 1981- 1990

U ovom razdoblju vidljivi su pozitivni pomaci u razvoju specijalnog odgoja i obrazovanja u
BiH. Navodi se 1981. godine najva otvorenja odsjeka za defektologiju na Pedagokoj
akademiji u Sarajevu kako bi se proizveo vei broj strunog kadra za djecu s potekoama, no
kako znamo do tog otvorenja jo ni danas nije dolo.
Naglaava se vanost predkolskog odgoja za djecu s potekoama i rane intervencije koja bi
omoguila znatno vei napredak te djece ukoliko bi se od malih nogu radilo s njima na
adekvatan nain. Meutim, nisu otvarani centri za predkolski odgoj, najee s izgovorom da
se odreene potekoe i smetnje tek kasnije otkriju kod djece, to je bilo neosnovano.
Poetkom osamdesetih godina pojavljuje se pojam integracija pod kojom se
podrazumijevalo ukljuivanje djece s posebnim potrebama u specijalne odjele unutar
redovnih kola, gdje bi se ta djeca svakodnevno susretala s vrnjacima i ne bi bila izdvajana
od sredine. Kasnije dolazi i do potpunijeg znaenja pojma integracije, o emu govori jedna od
spisateljica Prosvjetnog lista, defektologinja Neve ain.
Moglo se primjetiti da se drutvo probudilo i shvatilo neophodnost posveivanja panje toj
djeci o kojoj niko nije vodio rauna.
U banjalukoj osnovnoj koli Georgi Stojkov Rakovski uvedena su dva specijalna odjela
mentano retardiranih uenika s kojima su radili nastavnici defetktolozi i postizali dobre
rezultate. U naselju engi Vila u Sarajevu otvoren je moderan i funkcionalan Centar za
obrazovanje, odgoj i radno osposobljavanje djece s mentalnim oteenjima. Usmjeravali su
djecu manualnim zanimanjima, ime je radni odgoj dobio na znaaju.
1985. dolazi do uvoenja socijalnog radnika u kole zenike opine zbog specifinih uvjeta
uenika i njihovih obitelji. Primjer je bila kola u Nemiloj- iskljuivo radniki kraj. Oevi
djece uglavnom radili u eljezari, a 98% majki nezaposlene. Malo je bilo pismenih i sa
zavrenim viim brojem razreda to je dovelo do neslaganja da enska djeca idu u kolu.
Uvoenje socijalnog radnika je u izvjesnoj mjeri olakalo problem.
Specijalne srednje kole su bile namjenski izgraene s odgovarajuim uionicama, nastavnim
uilima i pomagalima. ak su imale i vlastite radionice za izvoenje praktine nastave.
Iako se govori o znaajnom napretku, i dalje su razvoj koili razni nedostaci koji su se javljali.
Jedan od takvih primjera koji se navodi je loa evidencija djece s potekoama zbog komisija
13

koje nisu dobro izvravale svoju obavezu, manjka socijalnih radnika u pojedinim mjestima,
povrnog pregleda djece prilikom upisa u kolu, a i roditelja koji nisu eljeli priznati da
njihovo djete ima pometnje i da ga treba poslati u specijalnu kolu. Nedostatak strunog kadra
je i dalje koio razvoj specijalnog kolstva, a samim tim i nastavnih planova i programa,
udbenika i odgovarajuih ustanova.

NAA KOLA
asopis za pedagoka pitanja- Naa kola osnovan je 25.1.1950. godine u Sarajevu na
osnivakoj skuptini Pedagokog drutva NR BiH. Glavni urednik bio je Hasan iki, a neki
od lanova redakcije: Gavrilo Suboti, Ahmed Mulahalilovi, Nevenka Vukman.. List se
bavio iskljuivo pitanjima obrazovanja, odgoja i nastave, te podizanjem strune i pedagoke
kulture itatelja. U poetku je bilo i priloga iz metodike nastavnih predmeta. Neto kasnije list
postaje strukturalno dinaminiji, prati savremene probleme koji se javljaju u obrazovanju, te
donosi razna iskustva uitelja i nastavnika. Naa kola postaje zapravo asopis za teoriju i
praksu osnovnog odgoja i obrazovanja. Godinje izlazi 5 brojeva, a tampa se i na irilici i na
latinici. To je bio prirunik ili podsjetnik prosvjetnom djelatniku u njegovom svakodnevnom
radu u nastavi. asopis i danas postoji to ukazuje na njegovu prihvaenost i popularnost.

Naa kola kroz razdoblje od 1958- 1970

Glavne smjernice koje se pojavljuju u ovom asopisu tokom 60-tih godina bile su smjelost
dopisnika da iskau iz okoline i govore o humanizaciji odnosa u koli tj., da djeci treba dati
mogunost za razvoj svih vjetina, govorilo se o individualizaciji i prilagodbi nastave
uenicima. U to vrijeme je u Zenici Centar za socijalni rad anketiranjem doao do podataka da
je u kolskoj 1965. godini bilo 1044 umno zaostala uenika u 15 osnovnih kola, a najvei
broj njih je bio u prvom razredu. Djeca s potekoama su bila preputena sami sebi, nisu bila
poeljna u drutvu, a i manjkalo je kadra koji bi bio sposoban raditi s takvom djecom. Djecu
su bila maltretirana i od strane roditelja koji nisu bili upoznati sa djetetovim zaostatkom nego
su smatrali da je lijeno i neodgovorno te ga kanjavali. Tu se uvidio nedostatak pedagoga ili
psihologa koji bi uputio okolinu i samo dijete u bit problema.

14

Naa kola kroz razdoblje od 1971-1980

Ovo razdoblje namee ideju uvoenja socijalnog rada u redovne kole zbog sve vee pojave
maloljetnike delikvencije i skitnje. Govori se i o dopunskoj nastavi, specijalnim odjelima i
ako je suditi po tekstovima, dolazi do poboljanja polaaja djece s posebnim potrebama.
1970. godine pojavljuje se socijalni rad kao nova djelatnost u koli koja ima za cilj da poblie
upozna uenike, njihove obitelji i situaciju u kojoj ive. Pored odgojno- obrazovne funkcije
uvoenja socijalnog radnika u kole, cilje je bio i drutvena zatita djece i omladine.
to se tie djece s posebnim potrebama ije potekoe su nerijetko uoavane tek u koli od
strane uitelja, on ih alje psihologu ili lijeniku. Tada je u sarajevskom Domu zdravlja
djelovalo Savjetovalite za mentalno zdravlje djece i omladine gdje bi se slali uenici kod
kojih su primjeene odreene potekoe. Navodi se da su djeca poslana u specijalne kole
imala bolji tretman od onih manje zaostalih koji su ostajali u redovnim kolama i gubili se u
sadrajima neprilagoenim za njihove sposobnosti.
Uitelji koji su radili s ovom djecom osjeali su se ponieno jer je samo tehnoloki viak
radio s njima, a djeca su i dalje ostajala na margini stereotipa to je izazivalo devijantna
ponaanja i delikvenciju. Organizovana je bila i dopunska nastava za djecu s posebnim
potrebama gdje se vie poklanjalo panje svakom ueniku ponaosob.
U ovom periodu kroz teme i diskusije u lancima Nae kole ve se primjeuje duh integracije
i inkuluzije koji nalau dopisnici.

15

Naa kola u razdoblju od 1981- 1990

Tri su vane teme koje se nameu kroz ovo razdoblje asopisa:
-

Maloljetnika delikvencija
Problemi djece povratnika iz inozemstva
Tretman djece s viestrukim oteenjima

Uzrok maloljetnike delikvencije se traio u linosti samog delikventa ili u drutvenim

odnosima.
Ona je urokovana brojnim negativnim faktorima: loim odnosima u obitelji, nepedagokim i
grubim odnosima roditelja prema djeci, fizikom kanjavanju, maltretiranju i omalovaavanju
djece i omladine.
Broj djece povratnika iz inozemstva stalno se poveavao i njihova soccijalna prilagodba je
bila teka i duga, sve dok ne bi savladali jezik i privikli se na novu sredinu. kole su imale
zadatak da prilagode nastavu i njima, meutim mnoge kole nisu ba iskazivale posebnu
panju prema njima, niti im pomagale u prilagodbi to je dovodilo do negativnih posljedica.
Pravilnik o otkrivanju, ocjenjivanju sposobnosti, razvrstavanju i evidenciji djece i omladine
ometene u fizikom i psihikom razvoju u SR BiH iz 1975. godine je dokument koji je uveo
kategoriju koja do tada nije postojala, a to su djeca s vie smetnji u razvoju. Meutim tadanje
speijalne kole otvarane su u funkciji pojedinanih smetnji, te su se djeca najee
kategorisala prema prirodi primarne smetnje u razvoju.
Jedan od zanimljiv tekstova iz ovog perioda je i onaj koji govori o ulozi pedagoga kako su je
doivljavali prosvjetni radnici. Od pedagoga i psihologa se oekivalo da kanjavaju djecu i
budu policajci u otkrivanju njihovih pogreaka i prijestupa. Svaki drugaiji rad bio je
osuivan od strane nastavnika. I u ovom razdoblju nastavlja se razvoj specijalnog kolstva, ali
opet ne odmiui daleko od stereotipa drutva spram djece s posebnim potrebama.

16

PORODICA I DIJETE

Ovaj asopis je bio namijenjen za drutvenu brigu o djeci predkolskog i osnovnokolskog

uzrasta. Osovao ga je Savjet za vaspitanje i zatitu djece Bosne i Hercegovine. U Sarajevu je
izalzio od 1953. godine. Prva urednica je bila Mila Bajalica, a kasnije i Zaga Umievi te
Marenka arkovi.
asopis se bavio problemima odgoja i obrazovanja, socijalnoj i medicinskoj zatiti djece u
obitelji, predkolskoj ustanovi, koli i iroj drutvenoj zajednici.
Pruao je neophodnu pomo obiteljima i djeci, savjete odgajateljima i nastavnicima, te nudio
veoma korisne i zanimljive teme. Kvaliteta asopisa se stalno poboljavala i bilo je
pretplatnika iz svih dijelova bive drave.

Razdoblje od 1971- 1980

Brojni lanci ovog asopisa govore o specijalnom kolstvu. U jednom od listova govori se o
upisu djeteta u kolu i procjenjivanju zrelosti gdje se pored lijenika ukljuuju psiholog i
pedagog koji primjenjuju psiholoke instrumente, najee testove inteligencije.
Pominju se sve vie roditelji djece s posebnim potrebama i njihova kljuna uloga u razvoju
njihovog djeteta pored kole. Naglaava se vanost roditeljske saradnje sa strunjacima te
kreiranje svjesti o tome da njihovo dijete nee moi nikada u potpunosti dosei svoje
vrnjake.
Pominje se i novi zakon- Dodatak na djecu koji je uveden i kazano je da e ga obitelj primati
ovisno o imovinskom stanju, te da e djeca s posebnim potrebama primati vii iznos dodatka
od predvienog za ostale.
Na sve naine se nastoji olakati djeci iz siromanih i nesreenih obitelji u vidu redovnog
prijevoza do kole i toplog obroka u kolskoj kuhinji. Prisutna je bila i socijalna nejednakost
koja se oitovala prilikom odabira kole za upis i pri smjetaju u domove to se nastojalo
prevazii humanizacijom odnosa u koli.

17

Razdoblje od 1981- 1990

Ovo razdoblje obiluje lancima o specijalnom kolstvu. U jednom od lanaka autor pominje
da su neki nastavnici djecu s potekoama nazivali Problem- djeca, jer su ona kao negativno
utjecala na ostalu djecu. Tu se moemo zapitati o strunosti i pedagkoj osvjetenosti tih
nastavnika.
Socijalizacija djece s potekoama je bila vana tema i zadatak svih drutvenih i prosvjetnih
faktora je bio stvarati organizacijske, pedagoko- psiholoke te humane odnose i uvjete gdje
bi svi podjednako suraivali i gdje bi svaki pojedinac ostvarivao rezultate shodno svojim
mogunostima, stjecao samopouzdanje i socijalizirao se.
Iz lanka iz 1981. godine saznajemo da se u specijalnim kolama organizuju i slobodne
aktivnosti. Djeca su se na taj nain ukljuivala u samoupravljanje i pruao im se drutveni
odgoj. Slobodnim aktivnostima se podie aktivitet, razvijaju osjeanja za svoj rad i osjeanja
drugarstva, prijateljstva i socijalne adaptacije.
Javlja se i zatita te zbrinjavanje djece bez roditelja, najee u drugu obitelj, u specijalizirane
institucije (dom, prihvatilite, Centar, zavodi), starateljstvo i usvojenje. Traio se nain da se
ta djeca odgajaju u to boljim uvjetima uporedo sa vrnajcima. Meutim, kakav je odnos bio
prema njima govori jedan primjer Doma za nezbrinutu djecu kod Zvornika gdje su se
stanovnici u blizini gdje se gradio Dom, plaili za svoju djecu i sigurnost jer su smatrali takvu
djecu delikventima i otpadnicima.
Iz svih lanaka i izvora moe se zakljuiti da je socijalizacija djece s potekoama najvie
ovisila i bila determinirana od strane drutva i njihovog odnosa prema njima.

18

IV
ZAKLJUNA RAZMATRANJA ZA SVA TRI ISTRAIVANJA

Razdoblje 1958- 1970, Prosvjetni list i Naa kola

-

Stanje u obrazovanju je bilo haotino jer se zemlja oporavljala od dugog rata

Veina priloga bavi se vanou donesenih zakona kljunih za daljni razvoj

obrazovanja i odgoja
Vie od polovice stanovnitva je bilo nepismeno i imalo predrasude prema koli
Drava je na razne naine pokuavala poboljati alarmantno stanje u kolama
O specijalnom kolstvu gotovo da nije bilo govora. Kadrovi su se obrazovali u
Zagrebu, Beogradu ili Ljubljani, ali u nedovoljnom broju. Nije bilo katedre za

specijalnu pedagogiju niti asopisa i udbenika za ovu oblast.

Ohrabrenje su bili lanci koji su govorili o humanizaciji odnosa u kolama, pravima

svakog djeteta na obrazovanje i o zabrani podjele djece po razliitim osnovama.

Djeca s potekoama u razvoju, djeca iz siromanih obitelji, te domska djeca bili su
problem za drutvo i nastavnike, od njih se oekivalo jednako kao i od druge djece
ili su redovno obnavljali godinu, te specijalno kolstvo openito nije imalo puno
izgleda u toj fazi.

Razdoblje 1971- 1980, Prosvjetni list, Naa kola i Porodica i dijete

Sva tri asopisa kroz svoje lanke su spominjala specijalno kolstvo i probleme koji su se
javljali na tom polju. Jo uvijek je ono bilo po strani i nije mu se pridavao veliki znaaj.
Naa kola govori o socijalnim nejednakostima u koli, potrebi uvoenja socijalne slube i
humanizaciji odnosa. Naglaava vanost dopunske nastave i individualnog rada. Propagiralo
se otvaranje to veeg broja specijalnih odjela u sklopu redovne kole za djecu koja nisu
mogla pratiti nastavni plan i program, ali ti odjeli bili su nedovoljno pripremljeni. Samo se
tehnoloki viak kadra slao da radi s tom djecom, a oni nisu bili obueni za takav vid pristupa.
U asopisu Porodica i dijete istie se vanost obitelji i njenog utjecaja na razvoj djece s
potekoama. Navodi se dosta pozitivnih i negativnih primjerea, savjeta kako se nsoiti s tim
problemom i koja je uloga kole u svemu tome. asopis donosi podatke i o dodatku na djecu
ometenu u psihofizikom razvoju to je bio znaajan napredak.
19

Ovo je razdoblje kad se obueni pedagozi javljaju kao dio kolskog kadra i postaju zakonska
obaveza ime je postignut znaajan napredak u pedagokom radu u osnovnim kolama.
Ve se poelo znaajno pisati o djeci s potekoama to je bio znak da je ovaj proces krenuo s
mrtve take i poeo izazivati panju javnosti.

Razdoblje 1981- 1990, Prosvjetni list, Naa kola i Porodica i dijete

U zavrnom treem razdoblju primjetan je veliki napredak u razvoju specijanog kolstva u R
BiH.
-

Poticanje svestranog razvoja linosti, prilagoeni nastavni planovi i programi svakom

pojedincu, vanosti odgoja djece s potekoama su bile neke od tema o kojima se

pisalo.
Govorilo se da je integracija uenika s razvojnim smetnjama u redovnu nastavu od
velike vanosti, da se uvoenjem pedagoko- psiholoke slube u kole puno toga

moglo postii na psiholokoj obradi djece s potekoama.

Prosvjetni list govori o nedovoljnoj razvijenosti predkolskih ustanova za smjetaj

djece s potekoama koje su bile od presudnog znaaja za ranu intervenciju.

Skree se panja na maloljetniku delikvenciju i njene uzroke, neophodnost socijalnih
slubi i njihove suradnje s pedagozima u cilju pronalaska rjeenja za devijantna

ponaanja uenika.
I dalje je postojao nedostatak kadra za specijalno obrazovanje, a porazna injenica je
bila i ta da nije bilo valjanih statistikih podataka o broju djece s potekoama na

podruju R BiH.
Bez obzira na velike potekoe s kojima se susretalo specijalno kolstvo, nepismenosti
stanovnitva R BiH i nezainteresiranosti vlade za ovo podruje, ipak nam ovi
pedagoki asopisi donose vijeti o znaajnom uspjehu na tom polju to rezultira
otvaranjem specijalnih osnovnih i srednjih kola u Sarajevu i Tuzli.
V
ZAKLJUAK:

Kroz knjigu Razvoj specijalnog kolstva u Bosni i Hercegovini od 1958. do 1990. godine
upoznale smo se sa tadanjim shvatanjem socijalistikog reima i drutva o djeci s fizikim i
20

psihikim potekoama i njihovim zalaganjem da se ta ista djeca integriraju u sistem kolstva.

Vidljiv je bio napredak voenja rauna o toj djeci i njihovom obrazovanju iz godine u godinu
koji se oitava u lancima asopisa Prosvjetni list, Naa kola i Porodica i dijete. Dopisnici za
te pedagoke asopise su neprestano naglaavali potrebu humanizacije odnosa, integracije sve
djece u kole i individualni pristup svakom djetetu te tako upoznavali ire mase sa tim vanim
faktorima obrazovanja. U to vrijeme nepismenost je bila jedan od velikih problema
stanovnitva R BiH, a nova vlast je nastojala da ga rijei pridajui veliku znaajnost
obrazovanju. Tek su poele da se otvaraju redovne kole i da se razvija svijest o potrebi
opismenjavanja i kolovanja. Specijalno kolstvo je bilo potpuno zanemareno i vodilo se kao
kola za lude gdje bilo sramota raditi, a stereotipi su imali presudnu ulogu u ivotu te djece.
Evidencija djece s potekoama je bila potpuno nesigurna i netana, to zbog manjka komisija
i njihove nebrige, te zbog roditelja koji su sakrivali takvu djecu od svijeta. Kasnije se donosi
Zakon o specijalnim kolama, otvaraju se specijalni odjeli u sklopu redovnih kola, ali opet
nedovoljno pripremljeni za takvu vrstu rada. Nastavnici su bili primorani raditi s tom djecom.
U kasnijem razdoblju ve se alju studenti u Zagreb i Beograd kako bi se obuio kadar za ovu
struku, mada nije bio veliki odziv za to. Kroz sva razdoblja postojalo je to dualno kolstvo,
dok se tek u treem razdoblju govori o integraciji sve djece u redovne kole. Ali ta integracija
je pogreno shvaana, te se prema toj djeci odnosilo kao i prema ostalim uenicima i nije bilo
posebnog plana i programa. Djeca s potekoama postala su problem nastavnicima i smatrana
su lijenima te su nerijetko obnavljali razrede. Integracija je zapravo bila ta ideja koja je
prthodila dananjoj inkluziji. Inkluzija sve djece u redovne kole danas sve vie i vie postaje
sastavni dio kolstva ime se nekadanja miljenja i tenje naprednih prosvjetnih radnika
poinju ostvarivati.

VI
LITERATURA:
1. unjara, S. (2013) Razvoj specijalnog kolstva od 1958. do 1990. godine, ZagrebSarajevo: Synopsis.

21

22