Referencija i koreferencija

- referencija se odnosi na govornikovo upuivanje na predmete i pojave iz izvanjezine zbilje.

Kao tip referencije vana je koreferencija, zajednika referencija, tj. jezina sredstva koja upuuju na
isti referent. Razlikujemo:
Egzofora
- odnosi se na situacijski kontekst, izvanjezino, situacijsko referiranje, a podrazumijeva da se
pomou zamjenjivakih elemenata, tj. zamjenicama, upuuje na neto u izvanjezinoj stvarnosti.
Egzoforini odnosi ovise o tome dijele li emitent i recipijent isti kontekst u skladu sa situacijom u
kojoj su egzoforini elementi izreeni ili napisani. Egzoforina kohezivna sredstava:
1) homofora referira se na tono odreene referente iz vanjskoga svijeta. Najee ulogu
homoforinoga elementa imaju determinator jedan, npr. Lovio je jednoga jelena. gdje se jednoga
odnosi na tono odreenoga i samo jednoga jelena (a ne na uopenoga pripadnika vrste)
2) deiksija upuuje se na izvanjezini kontekst iskaza, na sudionike komunikacije
-

u odnosu na deiktiko sredite razlikujemo proksimalne (mjesto i vrijeme blii su

govorniku - ovdje, ovo) te distalne deiktike izraze (mjesto i vrijeme dalji su govorniku ondje, ono)
osobna deiksa > koriste se u situacijama kada se upuuje na osobe prisutne u razgovoru ili
na osobe koje ne sudjeluju u vidnome polju sudionika komunikacije. Najei oblici osobne
deiksije jesu line zamjenice: ja (ukazuje na govornika), ti (ukazuje se na sugovornika) i on
(ukazuje na osobu koja ne sudjeluje u razgovoru). Deiktiko se sredite mijenja svaki put
kada govornici zamijene uloge (ja - ti)
osobna deiksa povezana je s drutvenom deiksom koja ovisi o drutvenim konvencijama i
kulturoloki je uvjetovana, npr. u francuskome tzv. TV, prema tu (za poznate) / vous (za
nepoznate) ili u obraanja sa vi u akademskoj komunikaciji
prostorna i vremenska deiksa > oznauju spacijalne i temporalne okolnosti sinkronijske
situacije. Izraavaju se prilonim oznakama
diskursna deiksa > upuuje na dio diskursa koji je ve proao ili je u tijeku ili e proi.
Diskursna deiksa pokazuje pomak prema endofori

- egzofora se odnosi na vanjsko, a endofora na unutarnje referiranje > obavijesti nune za potpuno
razumijevanje odreenog dijela teksta nalaze se izvan reenice jer prijelaz iz reenice u reenicu moe
biti linearan - sljedea reenica proizlazi iz prethodne i u njoj se doznaje neto novo o sadraju
prethodne ili usporedan - sljedea reenica proizlazi ne proizlazi
Endofora
- odnosi se na unutarnje, unutartekstno referiranje, tj. koreferenciju jednoga izraza s drugim izrazom
kada jedan izraz dolazi prije ili poslije drugoga. Dva su tipa endofore:
1) anafora > tip odnosa izmeu dvaju jezinih elemenata u kojemu je interpretacija drugoga (tzv.
anaforikog izraza) uvjetovana interpretacijom prvoga (tzv. anaforikog referenta, antecedenta)
2) katafora > upravo po referiranju na prethodno iskazano anafora se razlikuje od katafore, koja
upuuje na ono to e u iskazu/tekstu tek uslijediti
-

kao anaforiki i kataforiki izrazi esto se javljaju zamjenice (npr. line, pokazne, povratna,
povratno-posvojna), a mogu to biti i razliite leksike zamjene

Referencijalna kohezivnost
a) izravna referencija: osobna referencija > odnosi na sudionike govornoga procesa i ostvaruje se
gramatikim sredstvima kao to si line zamjenice, neodreene zamjenice, posvojne zamjenice,
zamjeniki pridjevi / pokazna referencija > odnosi se na poloaj referenta (s obzirom na to
koliko je blizak ili udaljen), a ostvaruje se pokaznim zamjenicama (ovaj, taj, onaj) i mjesnim
prilozima (ovdje, tu, ondje)
b) neizravna referencija: poredbena referencija > odnosi se na identinost ili slinost referenta,
ostvaruje se komparativima pridjeva i priloga

Referencijalna kohezivnost (str. 71)

Supstitutivna kohezivnost > tie se leksika supstitucije (v. lanak B. Petrovi)

referencija govornikovo upuivanje na predmete i pojave iz izvanjezine zbilje. Govornik u

konkretnom govornom inu znaenjskim sadrajem neke rijei odreuje neku pojavu iz izvanjezine
stvarnosti, odn. svoju pojmovnu predodbu, denotat, a kada se ista rije upotrijebi s obzirom na isti
denotat, onda oekujemo koreferenciju
- koreferencija Osnova koreferencije jest referencija