ivot se odvija u relativno uskom temperaturnom

rasponu od 0 C do 50 C
Najvea dnevno-nona variranja temperature
zabiljeena su u Sahari 37 C (od 3 C do 40 C),
najvea godinja variranja temperature zraka
zabiljeena su na Tibetu 77 C (od -37 C zimi do +40
C ljeti), a najmanja temperaturna variranja
zabiljeena su u tropskom podruju Ekvadora od 0,5

C.

Heterotermiju (isto kao homeotermiju) regulira centralni

ivani sustav preko endokrinog sustava

Homoiotermni odravaju tjelesnu temperaturu u relativno

uskom rasponu: sisavci 37-38 C, ptice 40 C, a neki i vie.
Toplokrvne ivotinje imaju i termoizolaciju, kao to su dlaka,
perje ili (u vodi) deblji sloj potkone masti. Ove adaptacije
pomau da se toplinska energija odi unutar ivotinja.

Termostatsko podruje hipotalamusa, koje nazivamo

preoptikim podrujem, otkriva sve promjene tjelesne
temperature i alje impulse u centar za gubitak ili centar za
poboljanje tjelesne temperature (oba se nalaze u
hipotalamusu). Ova podruja dalje upuuju ivane impulse,
uzrokujui toplinske promjene u tijelu.

Kada je vanjsko okruenje zagrijava, arterije koje vode do

kapilarne petlje u dermisu se rasteu (ire). To poveava
protok krvi na povrini koe, gdje se toplina lake oslobaa.

Ovaj proces se naziva vazodilatacija. Znojne lijezde stoga

proizvode vee koliina znoja, ije isparavanje omoguava
bre hlaenje. Ova tekuina se izluuje na povrinu koe, a
za pretvaranje tekuine u plin, tj. isparavanje, neophodna je
toplinska energija. Ova energija se naziva latentna toplina

isparavanja. Stoga, tijelo je na vruini znojenjem

(isparavanjem znoja) hladi.

Ako tijelo nije u mogunosti odravati normalnu temperaturu i

ona se poveava znaajno iznad normalne, javlja se stanje
koje je poznato kao hipertermija. Ovo se dogaa kada je tijelo
izloeno temperaturi od oko 55 C; izloenost ovoj

temperaturi due od nekoliko ili do oko 70 C ubija. Suprotno

stanje, kada se temperatura tijela smanjuje ispod normalnih
nivoa granica , poznato je kao hipotermija.
To je posljedica injenice da enzimi ti osnovni regulatori svih

faza procesa metabolizma svoju optimalnu biokatalizatorsku

funkciju ostvaruju uglavnom na temperaturama od 37 do 38
C. Stabilnost takvih uvjeta za njihovo djelovanje osiguravaju

veoma osjetljivi, meusobno usaglaeni, klima-ureaji tijela.

Toplina se neprekidno stvara u organizmu, kao energetski

nusproizvod metabolikih reakcija, ali istovremeno i kao
jedan od temeljnih uvjeta njihovog normalnog toka. Viak

osloboene topline neprekidno i nepovratno odlazi u okolinu.

Kada je proizvedena koliina toplote jednaka njenoj potronji,
organizam je u stanju energetske ravnotee. Tjelesna
temperatura ovjeka obino se izraava kao: unutranja,
povrinska, i srednja.
Unutranja tjelesna temperatura je veoma stabilna (u
prosjeku 37,5 C) i njeno kolebanje, u normalnim okolnostima,
rijetko prelazi 0,5 C.
Povrinska temperatura, zavisno od okoline moe varirati u
relativno irokom rasponu.
Srednja temperatura priblino je jednaka vrijednosti koja se
dobije zbrajanjem: 70% unutranje + 30% povrinske,
a kao normalna uzima se 37 C (oralna) ili 37,6 C (rektalna).

Velika odstupanja od normalne tjelesne temperature

izazivaju i tee funkcionalne poremeaje u organizmu pa i
smrt. Tako funkcija CNS prestaje na oko 45 C, a sranih
kontrakcija na oko 48 C. Donja granica odranja ljudskog

ivota je oko 27 C, u izuzetnim sluajevima i oko 20 C.

Svako dodatno optereenje metabolizma, u odnosu na

bazni, praeno je dodatnom proizvodnjom topline, a sva

utroena energija za odravanje miinog tonusa pretvara

se u toplotnu (jer za to nije potreban mehaniki rad). Pri

napornom radu, metabolizam i proizvodnja toplote se mogu
poveati i 4-10 puta, u odnosu na stanje mirovanja.

Postoje primjeri poput umske abe (Rana sylvatica) koja moe

preivjeti smrzavanje i do 65% svojih tjelesnih tekuina.

Rana Sylvatica je vrsta umske abe koja ivi na podruju

izmeu savezne drave Georgia, Kanade i Arktikog kruga.
Prestaju disati, a njihovo srce prestaje kucati, i to danima pa ak
i tjednima. Tijekom ovog perioda zimske hibernacije, fiziki se
procesi abe od metabolizma do proizvodnje otpada, gotovo

potpuno zaustavljaju. to je jo vanije, ove abe mogu

preivjeti i nekoliko uzastopnih faza smrzavanja i otapanja
tijekom zime.

Ove se abe nikad ne smrznu do smrti zahvaljujui

krioprotektantima, tj. tvarima koje sniavaju temperaturu
smrzavanja ivotinjskog tkiva. Oni ukljuuju glukozu i ureu, a
umske abe ih imaju u velikim koliinama.
-Primjenjena istraivanja na polju medicine transplatacija
organa

Tuna odrava temperaturu tijela za 10-15oC viom u

odnosu na temperaturu okolia. Visoka stopa
metabolizma u miiima tune generira toplinu. Vene

koje provode toplu krv pruaju se paralelno s arterijama

koje provode hladnu krv. Toplina iz vena predaje se
konvekcijom i kondukcijom arterijama ime se tedi
toplina.

Sabljarke razvijaju posebne

metabolike grijae od miinog
tkiva koji odravaju visoku
temperaturu u njihovim
mozgovima

Masno tkivo delfina izolira tijelo

od gubitka topline, ali se taj
izolator ne protee kroz peraje.
Gubitak topline kroz peraje
smanjuje se tako to topla krv
predaje toplinu hladnoj krvi.

Torpor je stanje smanjene fizioloke aktivnosti ivotinja, obino

smanjenjem tjelesne temperature i metabilitike aktivnosti u kraem
vremesnkom razdoblju od nekoliko sati, dana do tjedna.
Dnevni torpor imaju npr. ptice porodice kolibria (Cypselomorphae),
tobolari, mievi i imii.

Torpor obino pomae ivotinjama preivljavanje razdoblja nepovoljnih

dnevnih temperara.

imii (Chiroptera) su toplo-krvne ivotinje (homeotermne), ali za

razliku od veine toplo-krvnih ivotinja, odravaju tjelesnu
temperaturu samo kada su aktivni. Tokom dana, dok se odmaraju u
svojim gnezdilitima, oni dozvoljavaju da jtelesna temperatura padne
na temperaturu sredine. Ako je sredina hladna, imii ulaze u
neaktivno stanje (torpor) gde su svaka kretanja ograniena. Tijekom
drijemanja, metabolizam je izrazito smanjen, omoguavajui ivotinji
da sauva energiju. Drijemanje je uglavnom karakteristino za
poikilotermne ivotinje, gdje usljed nie temperature sredine dolazi do
usporavanja metabolizma, i snienja tjelesne temperature.

Hibernacija je dublji stadij drijemanja, gde dolazi do usporavanja

metabolizma, i smanjenja disanja, otkucaja srca i tjelesne temperature, za
do 90%. Mogua je samo kod sisavac. Ptice ne mogu hibernirati, stoga se
i sele u toplije krajeve. Hibernacija ivotinjama poput medvjeda, vjeverica i
mieva omoguuje uvabje dragocjene energije i preivljavanje hladnih
zimskih mjeseci kada je izvor hrane prilino oskudan. Temeratura tijela
veine ivotinja koji spavaju zimski san opada na neto manje od 100C,
dok temperatura nekih moe opasti neznatno ispod take zamrzavanja.
Kod nas hiberniraju hrak, puh, tekunica, je, a povremeno i jazavac.
Hibernacija moe trajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci

HIBERNACIJA troe se
zalihe energije

to se tie regulacije tjelesne temperature, ona je sniena,

ponekad na samo stupanj iznad okoline temperature. No,
ukoliko doe do pada temperature na opasno niske razine,
ivotinje poveavaju svoju stopu metabolizma te se na taj
nain zagrijavaju.
Medvjed spava zimski san, ali njegova tjelesna toplina se ne mijenja.
Provode od pet do sedam mjeseci bez jela, pijenja, mokrenja i vrenja

nude i u proljee ustaju kao da nita nije bilo".

Razlika izmeu hibernacije i zimskog sna je u tome to tijekom
zimskog sna tjelesna temperatura pada za samo nekoliko stupnjeva u

odnosu na normalnu temperaturu tijela.

Medvjed spava u svom skrovitu tjednima tijekom zime i metaboliki
otpad pohranjuje u svom tijelu).

Trajanje hibernacije je kod pojedinih vrsta ivotinja razliito. Dok je

spava 3-4 mjeseca, neki puhovi spavaju ak 6-7 mjeseci. Meutim, to nije
neprekidni viemjeseni san bez pauze. San protie uglavnom u
odsjecima, prekidan kratkotrajnim budnim razdobljima, prvenstveno zbog

obavljanja nude. Ali, ivotinje se ne smiju preesto buditi. Svako budno

razdoblje troi rezerve energije tako da se, ako potroi preveliku koliinu
tih zaliha, moe dogoditi da ih vie nema dovoljno za pravo buenje u

proljee.

Gmazovi i vodozemci su poikilotermne ivotinje - tjelesna

aktivnost uglavnom ovisi o temperaturi okolia. Tijekom

zimskog su smjeteni na skrovitim mjestima i takoer su u
svojevrsnoj hibernaciji.

Postoje primjeri poput umske abe (Rana sylvatica) koja moe

preivjeti smrzavanje i do 65% svojih tjelesnih tekuina.

Veliko je zanimanje znanstvenika za pimjenu hibernacije na

ljudima:
- od 1949. god. spermiji, smrzavanje u glicerolu
- zdrastvena primjena: teke ozljede i operacije, hitna stanja,
sprijeavanje osteoporoze, atrofije miia
- Transplatacija organa due uvanje organa
- Svemirski letovi: omoguavanje dueg boravka ljudi u
svemiru

Estivacijom se smanjenjem metabolitikih aktivnosti prvenstveno tedi

poreba za vodom i proizvodnja toplinske energije.
Veliki broj kopnenih pueva se tijekom ljetnih sua sakriva u dublje rupe
i/ili vrsto zatvaraju operkulum svoje kuice zbog opasnosti isuenja.

Dijapauza se razlikuje od
hibernacije i zimskog sna po tome
to u dijapauzi organizam potpuno
miruje, a u hibernaciji se njegove
ivotne funkcije samo uspore.

Dijapauza je uvjetovana klimatskim (zima, sua, glad,

vruina i sl.) ili nasljednim imbenicima. Tako neke ivotinje
u nepovoljnim razdobljima proizvedu jaja zatiena
otpornim ovojnicama koje za neko vrijeme zaprijee razvoj
(npr. mnogi kukci, vodenbuhe, kolnjaci), a u nekih je
ivotinja dijapauza normalna pojava u tijeku samog razvoja
(npr. u kukca gubara).
Kolonija leptira monarha
(Danaus plexippus) u
dijapauzi tijekom zime.

Pustinjska lisica

Utjecaj temperature na razvitak

organizama

Temperaturni prag razvitka najnia temperatura

na kojoj se razvitak zaustavlja (u pravilu se ne
poklapa s donjom letalnom temperaturom)

Temperaturna konstanta izraava ukupnu sumu

toplotne energije koja je neophodna za odvijanje
razvitka odreenog razvojnog stadija ili ukupnog
razvitka jedinke(pravilo sume topline ili sume
efektivnih temperatura)

 Termalna (termika) konstanta moe imati vrlo veliki praktini

znaaj jer omoguava procjenu brzine razvitka jedinki u danim

uvjetima temperature. Odnos godinje sume srednjih dnevnih

efektivnih temperatura u danom podruju naprema

vrijednosti termalne konstante dane vrste predstavlja indeks

koji pokazuje da li se vrsta moe odrati u tom podruju i koliki
broj generacija moe dati tijekom godine.

Odnos godinje sume srednjih dnevnih efektivnih

temperatura odreenog podruja prema vrijednosti termike
konstante jedne vrste, predstavlja indeks koji pokazuje da li se
vrsta moe odrati u tom podruju i koliko generacija moe
imati.

Domaa muha: na temperaturi 22 C razvoj traje 20 dana, a

na 30,6 4 dana
Komarac Anopheles sp. (malarini ) polae jaja na temperaturi
od 12,8 do 16,7 C.

Termika svojstva vode

Voda ima ekstremno visoki toplinski kapacitet
SPECIFINA TOPLINAkoliina toplinske energije koja je
potrebna da bi se jednom gramu vode podigla temperatura za
1oC = 1 cal (4.2 J)
Voda se opire promjeni agregatnog stanja
TOPLINA TALJENJAkoliina toplinske energije koja se treba
dodati ledu da bi se otopio jedan gram vode = 80 cal (335 J)
TOPLINA ISPARAVANJAkoliina toplinske energije koja se treba
dodati vodi da bi se ispario jedan gram vode = 540 cal (2260 J)
Stabilnost varijacije jako spore

Nagnutost Zemljine osi i njena rotacija oko sunca definiraju koliinu

sunevog zraenja koje dospijeva do Zemljine atmosfere na
razliitim geografskim irinama.
Rezultat toga je raspodjela temeprature, kao i njene sezonske

oscilacije. Najvee godinje varijacije temperature prisutne su na

srednjim geografskim irinama, dok su prema polovima i na

ekvatoru minimalne

TERMOKLINA - sloj diskontinuiteta temperature mora.

Temperatura mora s dubinom se smanjuje.

Generalna shema

Povrinska termoklina

Mikroklima vodenih
ekosustava
Dnevna promjena
temp. zraka: 1.50280C

Dnevna varijacija
uz trsku i a: 70200C
Dnevna varijacija na
uskom obalnom
podruju: 90-160C
Dnevne promjene
u dubljem sloju

Vodeni ekosustavi u pravilu

imaju manje varijacije
temperature od kopnenih

Maksimalna gustoa vode je kod 4oC

Anomalija vode posebnost je vode

da najveu gustou ima na
temperaturi od +4C, iako bi svako
tijelo trebalo imati najveu gustou
u krutom stanju.

Voda prelazi u kruto stanje na temperaturi od 0C.

Iznad 4C voda se ponaa "normalno", tj. daljnjim poveanjem
temperature gustoa joj se smanjuje.

Posljedica je ta da led pluta na povrini (smrzavanje mora ne

poinje na morskom dnu)

 Anomalija vode vrlo je vana za organizme koji ive u

vodama stajaicama. Zahvaljujui tom svojstvu voda se
ledi od povrine prema dnu.
Ispod sloja leda, koji je ujedno toplinski izolator, ivot u
vodi je mogu i pri vrlo niskim temperaturama.

Temperature Sredozemnog mora

-Intenzivno djeluje na fizikalne, kemijske i bioloke osobine:

rashlaena voda postaje gua i tea te tone, to stvara

vertikalno strujanje.
Sredozemno more predstavlja bazen koncentracije, to znai da

je ukupna bilanca vode na povrini mora u cijelom bazenu

negativna. To je posljedica jakog zagrijavanja u sredinjim i
junim dijelovima bazena, dok su u tim podrujima oborine slabo
izraene. Uz to, rijeni dotoci su slabo izraeni, osim u podruju

delte Nila, sjevernog Egejskog mora, sjevernog Jadrana

te Lionskog zaljeva. Stoga je temperatura mora najvia u junim
i istonim dijelovima Sredozemlja, dok je u sjevernim bazenima i
krajnjim morima nia zbog jakog hlaenja povrine u zimskim
mjesecima, te rijenih dotoka slatke vode.

Jednostavna shema
dinamike Sredozemlja.

Vode iz najdubljih slojeva Sredozemnog mora imaju

stalno umjerene temperature, vie od 110C.

Gilbratarski prag 330 m

Srednja temperatura Sredozemlja na dubinama od 50 i 800 m.

Utjecaj promjena temperaure osobito je vaan u podruju

zone dodira kopna i mora (supralitoral, mediolitoral),
podrujima jake izmjene plime i oseke, te deltama rijeka.

Neke skupine morskih organizama obavlja sezonke

horizontalne migracije pod utjecajem temperature.
Npr. migracije bakalara uzrokovane pomicanjem tople
Atlanske vode prema sjeveru (fenomen trangresije)

Duboko-morske zajednice vruih podzemnih izvora

Temperature vee od 3000C