FARMSKI UZGOJ JELENSKE DIVLJAI I MOGUNOSTI NJEGOVE

PRILAGODBE S ASPEKTA DOBROBITI

D. Konjevi, Z. Janicki, B. Krsnik, A. Slavica, K. Severin
Uvod
Kontrolirani uzgoj jelenske divljai predstavlja vrlo perspektivnu granu stoarske
proizvodnje, karakteriziranu prvenstveno produkcijom kvalitetnog mesa, rogovlja u bastu i
poeljnog genskog materijala za napuivanja lovita ili osnivanje novih uzgoja. Udomaivanje
jelenske divljai s ciljem iskoritavanja odreenih poeljnih osobina te vrste zapoelo je jo u
mezolitiku na podrujima Kine i Europe (H a i g h, 1995). Iako prema H a i g h u (1995) prvi
podaci o farmskom uzgoju jelena u sjevernoj Americi datiraju jo iz 1877. godine, s pravom,
intenzivnijom proizvodnjom ove divljai zapoelo se tek na Novom Zelandu 70-tih godina
prologa stoljea. Prvotni zadatak takvih uzgoja bio je posjedovanje jedne priuvne populacije
kojom se moe adekvatno odgovoriti na sve zahtjeve izvoznog trita divljai (W e s t a w a y,
1994). No, ubrzo je proizvodnja ive divljai za introdukciju i reintrodukciju u prirodna
stanita, kao i za potrebe novih farmi u osnivanju, nadopunjena proizvodnjom divljai za meso
i nusproizvode, meu kojima posebno mjesto zauzima rogovlje u bastu. U Europi pored
kontroliranog uzgoja jelenske divljai postoje jo u znatnijem udjelu farme divljih svinja (Sus
scrofa), a znatno ogranieno uzgoji muflona (Ovis musimon) te kao pokuaj, uzgoj amerikog
bizona (Bison bison) u Francuskoj i Poljskoj (B a r t o i i l e r, 1994). Od toga,
najpoznatije farme jelenske divljai nalazimo u Danskoj, Njemakoj, Italiji, Slovakoj,
vedskoj, vicarskoj, ekoj, Francuskoj, Norvekoj i Poljskoj (B a r t o i i l e r, 1994).
Gledano brojano, u Europi je danas zastupljeno preko 10 000 takvih farmi, od ega se kao
vodei proizvoai spominju Njemaka i vedska sa oko 4 500 farmi u svakoj (K r o s t i t z,
1996; R e i n k e n, 1998). U Republici Hrvatskoj danas zapravo niti nema farmskog uzgoja
krupne divljai (R a g u i G r u b e i , 1994). Odreeni poeci kontroliranog uzgoja
divljai (Ilok, Baranja, Cerovljani) zaustavljeni su ratnim zbivanjima. Cilj ove rasprave je
pruiti osnovne spoznaje o farmskom uzgoju jelenske divljai, a neto detaljnije progovoriti o
pitanju dobrobiti i prilagodbe kritinih momenata u proizvodnji tom konceptu.
Farmski uzgoj jelenske divljai
Danas je u svijetu prisutno nekoliko modela uzgoja divljai koji se kreu od izrazito
ekstenzivnog (jelen lopatar Dama dama kao prevladavajua vrsta) pa sve do uvelike
intenziviranog pristupa (jelen obini Cervus elaphus). Iako intenzifikacija proizvodnje
omoguava hranjenje potpunom krmom, uz poduzimanje mjera poput umjetnog
osjemenjivanja i embriotransfera kako bi se osigurao najkvalitetniji genski materijal
(F e n n e s s y i sur., 1994; P e a r s e i D r e w, 1998; A s h e r i sur., 2000), glas javnosti
danas uvelike odreuje smjernice proizvodnje vlastitim zahtijevima za kvalitetom proizvoda i
nainom na koji je steen (K r s n i k, 2000). Prema njima bi moderni uzgoj jelenske divljai
trebao biti sve vie usmjeren na uzgoj u prirodnim uvjetima, nastojanjem da jeleni zadre
izvorne, vrsno-specifine oblike ponaanja, naravno kroz podizanje stupnja dobrobiti u
uzgoju. U preteito ekstenzivnim uvjetima uzgoja, preferiranim od strane javnosti, prehrana
jelena bazirana je prvenstveno na ispai, pri emu se prihranjuju iskljuivo zimi, odnosno u
nepovoljnim prehrambenim prilikama. Da bi se to i osiguralo, a da ne doe do unitavanja
biljnog pokrova, neophodno je ustanoviti farme na neto veim povrinama. Tako je povrina
od 30 ha rezervirana za male farme, a za srednje oko 80 ha (H a i g h i H u d s o n, 1993). Pri
tome mogui broj jelena na 1 ha zemljita ovisi o namjeravanom nainu dranja, odnosno da li
je rije o pregonskom dranju ili ne, kapacitetu tla, koliini dodane hrane te vrsti koju
namjeravamo uzgajati. Tako bi, uz prihranu primjerice trebalo drati oko 5 lopatara na 1 ha.
Ukupno raspoloivo zemljite tada treba pregraditi na manje boksove, na nain da svaki od

njih bude povezan hodnikom sa hvataljkom. Ograda boksa je mogua u nekoliko izvedbi.
Svakako najuobiajenija i najjednostavnija je iana ograda (tzv. farmerska ica) s promjerom
polja od 15 cm. Izuzetak ine boksovi za teljenje gdje ta polja moraju biti manja kako tele ne
bi proguralo glavu ili dio tijela kroz njih i na taj nain nastradalo. Visina takve ograde je
minimalnih 2,5 metra. U prizemnom dijelu ogradu je neophodno pojaati kako bi se smanjila
mogunost proboja ograde, ali i ukopati da se sprijei ulaz drugih ivotinja izvana. Osim
ovakve ograde mogue je postaviti i ogradu pod odreenim elektricitetom kako bi se jeleni
drali podalje od ograde. Ova izvedba se naroito koristi kad su mujaci tijekom rike u
susjednim boksovima (H a i g h i H u d s o n, 1993). Ogradu hodnika, kroz koje se divlja
vodi u eljenom pravcu je uputno sagraditi od dasaka, na nain da u potpunosti onemoguava
pogled kroz nju. Unutar ograde uzgojni prostor je podijeljen na nekoliko boksova razliitog
izgleda i namjene. Posebnu pozornost valja posvetiti boksu za teljenje. Takav boks je uputno
smjestiti u centar farme. Naime, telad je naroit mamac za sve grabeljivce pa je dobro telad
zatititi s nekoliko boksova do vanjskog kruga farme. Ovo je posebno vano ako imamo na
umu da pored postojee lisice i pasa bez nadzora, u unutranjosti Hrvatske danas sve vei
areal zauzima i agalj (Canis aureus). Objekt za teljenje mora biti u blizini objekta za
manipulaciju u sluaju oteanog poroda (dystocia), koji se vrlo esto javlja pri krianju
pojedinih vrsta jelenske divljai (npr. jelen obini wapiti). Vrata koja iz boksa vode u hodnik
dobro je pojaati punim daskama. Svrha dasaka nije poveavanje vrstoe, ve kako bi
podsjetila prvenstveno starija grla na injenicu da su vrata zatvorena. Hodnik je u prosjeku
irok oko 10-tak metara.
Znaaj stresa i dobrobiti
Svako premjetanje divljih ivotinja iz slobodne prirode u kontrolirane uvjete dranja i
intenzivnog uzgoja nepovratno dovodi u pitanje njihov opstanak i homeostazu vlastitih
funkcija, ali i odnosa sa okoliem (G r i f f i n, 1989). U samim poecima razvoja farmskih
uzgoja hvatanje divljai u slobodnoj prirodi bez uporabe kemijskih imobilizatora i naknadno
smjetanje u zatvorene prostore rezultiralo je pojavom zakova slinih fazi iscrpljenosti u
opem adaptacijskom sindromu (S e l y e, 1936). Danas je poznato da takav izniman psihiki i
fiziki stres nepobitno i razmjerno esto uzrokuje stanje akutne miopatije
(M c A l l u m, 1985; M o n t a n e i sur., 2002). Unato svojoj jaini, hvatanje predstavlja
samo prvi u nizu izvora stresa koji se dalje nastavljaju preko transporta, ali i svakodnevnih
postupaka poput premjetanja u druge boksove i grupe, odvojenosti od majke, borbe za hranu i
sl. Sam stres ima nebrojene uinke, koji ako ne uzrokuju izravno uginue rezultiraju padom
otpornosti i pojavom bolesti. Dakle osim to uzrokuje izravne ekonomske tete kroz
terapeutske zahvate na bolesnim grlima, smanjen prirast, reprodukciju i lou konverziju hrane,
slabljenjem imunosnog statusa odreenih individua omoguava perzistenciju kliconoa u
uzgoju. Da bi se to sprijeilo, zadovoljila javnost, ali i podigla kvaliteta ivota uzgajanih
jelena, neophodno je prilagoditi uzgoj zahtjevima koncepta dobrobiti. Redovitu procjenu
prikladnosti uzgojnog modela i razine stresa danas je mogue, pored metode
sklonosti/averzije, provoditi i drugom neinvazivnom metodom baziranom na odreivanju
razine metabolita kortizola u izmetu jelena (W a s s e r i sur., 2000).
Prilagodba uzgoja konceptu dobrobiti
Ograda boksa, parenje, teljenje i odbie
Sam smjetaj jelenske divljai u podijeljene boksove ne predstavlja vei problem za
njihovo zdravlje i produkciju (M o o r e i sur., 1985). Ipak, P o l l a r d i W i l s o n (2002)
zakljuuju kako uestala probijanja ograde (i posljedina ozljeivanja) tijekom parenja,
teljenja i dojenja upuuju na potrebu prilagodbe uzgoja s gledita dobrobiti. U razdoblju
parenja glavni problem predstavlja potreba uspostavljanja dominantnosti pojedinih mujaka.
Da bi se to izbjeglo, mujake s koutama namijenjene parenju ne treba postavljati u

susjedne boksove. Na taj nain sprjeavamo vizualni kontakt i nasrtanje na prepreke. Ostale
mujake, koji ne sudjeluju u parenju i stoga se dre skupno u boksu, valja drati u znatno
manjoj gustoi, kako bi inferiorni mujaci mogli uzmaknuti i na taj nain izbjei jae
ozljeivanje. Uz to hranu treba izlagati na vie mjesta da bi joj svi jeleni mogli slobodno prii.
Probijanje ograda od strane kouta neposredno pred teljenje, ali i teladi nakon poroda upuuje
na neadekvatnost okolia. Neophodno je znati da koute zahtijevaju mirno i sigurno mjesto za
teljenje, a telad ostavljaju skrivenu u travi (nemaju aktivne mirisne lijezde). Oba nagona
ovise o raspoloivom prostoru i vegetaciji. U tom cilju P o l l a r d i D r e w r y (2002)
predlau itav niz prijedloga, temeljenih na poznavanju biologije i etologije jelenske divljai,
za podizanje dobrobiti u ovom periodu. Ti prijedlozi ukljuuju dostatnu veliinu boksa s
raznovrsnom i neto obilnijom vegetacijom, ulaz breih kouta u boksove za teljenje znatno
prije toga termina, kako bi se koute upoznale sa okoliem i uspostavile socijalnu strukturu te
konano to manje uznemiravanja od strane ljudi. Drugi je problem odbijanje od sise. Samo
odbie predstavlja itav niz izvora stresa, ukljuivi gubitak majine zatite, promjenu hrane,
promjenu smjetaja i grupiranje sa drugom mladunadi. Da bi se smanjio stres pri odbiu kao
prvu mjeru trebalo bi pomaknuti granicu odvajanja teladi od kouta sa uobiajenih 3-4
mjeseca na neto stariju dob. Nadalje, spominje se itav niz drugih postupaka koji ukljuuju
odvajanje uz to manje ljudske intervencije (pomini boksovi i pridrueni boksovi), dodavanje
nekoliko neovisnih odraslih jedinki, osiguranje sklonita i dr. (M o o r e i sur., 1985;
B e a t s o n i sur., 2000; P o l l a r d i L i t t l e j o h n, 2000). Podizanje stupnja dobrobiti u
ovom dijelu uzgoja doprinijelo bi postizanju boljeg prirasta, ali i vee otpornosti na bolesti te
dobi, poput proljeva.
Napuenost boksa i formiranje hijerarhijske strukture
Osnovu smanjivanja stresa i izbjegavanja njegovih posljedica prigodom uspostavljanja
socijalne strukture predstavlja pridravanje pravilne brojnosti unutar boksa. Prenapuenost
boksa dovodi do ispoljavanja agresivnih oblika ponaanja, posljedinog ozljeivanja, ali i
slabijeg prirasta posebice grla na niem stupnju hijerarhijske ljestvice (B l a n c i T h e r i e z,
1998). Nadalje, neophodno je jednom uspostavljenu strukturu boksa pokuati zadrati, jer
svakim premjetanjem prisiljavamo jelene na ponovno uspostavljanje socijalne strukture. U
tom su sluaju grla na niem stupnju hijerarhije u znatno nepovoljnijem statusu. elimo li
poboljati stupanj dobrobiti u uzgoju, strukturu divljai za pojedini boks treba pomno izabrati.
Koute valja drati u skupinama u kojima su jedinke ve naviknute jedna na drugu, a telad
grupirati prema veliini. Mijeanje sa nepoznatim grlima ubrzava frekvenciju rada srca i
potie agresivnost (A b e y e s i n g h e i G o d d a r d, 1998), to je oiti pokazatelj stresa i
predstavlja izravan udarac za dobrobit. Formiranje matinih grupa kouta treba zapoeti to je
ranije mogue obzirom na njihovu dob.
Hranidba i napajanje
Osiguranje kvalitativno i kvantitativno dostatne hranidbe jelenima ne smatramo
posebnim problemom u ozbiljnom uzgoju. Naime, o ispravnoj hranidbi ovisi i produktivnost
divljai, a samim time i ekonomska dobit uzgajivaa. Nadalje nedostatna hranidba
okarakterizirana je kao jedan od imbenika individualne primljivosti organizma za bolest
(Z a h a r i j a, 1968) pa je ve i prema tome cilj uzgajivaa smanjiti mogunosti pojave bolesti
pravilnom prehranom. Za to jelenima treba osigurati dostatne koliine pae, po mogunosti i
kroz sistem pregonskog napasivanja kao i dostatne koliine kvalitetne i higijenski ispravne
dodatne krme. Jednu, razmjerno novu praksu predstavlja primjena odreenih sijanih trava s
pozitivnim uinkom na rast i zdravlje divljai. Tako je uoeno da poveanje udjela pojedinih
biljnih vrsta u prehrani divljai pokazuje povoljan anthelmintski uinak i smanjuje nunost
tretiranja lijekovima (B a r r y i sur., 2002). Na ovaj nain, osim zadovoljavanja potreba za
''zdravim'' namirnicama, smanjuje se potreba za provedbom manipulativnih zahvata na
divljai. Doziranje vode za pie ovisi o vremenskim prilikama, fiziolokom statusu i vrsti
hranidbe. Pri tome valja paziti da se zadovolje potrebe jelena obinog za kaljuanjem.

Manipulacija i transport
Jelene treba, prigodom premjetanja iz jednog u drugi boks ili do objekta za
manipulaciju u eljenom pravcu usmjeravati pominim vratima. Hodnici za prolaz divljai
trebaju biti iroki oko 10 metara i po mogunosti zavojiti. G r i g o r i sur. (1997) su ustvrdili
da jeleni preferiraju takve hodnike u odnosu na ravne i uske. Ljudi koji sudjeluju u
manipulaciji s jelenima moraju se kretati polagano i pri tome se samo povremeno, umjereno
glasno javiti. Zatvorena vrata moraju biti jasno oznaena prepreka kako se divlja ne bi
zalijetala u icu na njima. Manipulacija s ciljem provedbe odreenih zahvata na jelenima
ukljuuje prvenstveno metodu ''crush''. Pri ovoj metodi jelene obuzdavamo pominom
pregradom i na taj nain omoguavamo siguran pristup operatera do ivotinje, a uzrokujemo
relativno mali stres (H a i g h i H u d s o n, 1993; D i v e r i o i sur., 1999). Kemijska
imobilizacija je dobar, ali skup postupak, neprimjeren za obradu veeg broja divljai.
Transport jelenske divljai, okarakteriziran od brojnih autora kao znaajan izvor stresa,
zahtijeva potivanje odreenih smjernica kako bi se to je mogue vie smanjio stres po
transportiranu divlja (K o n j e v i i sur., 2003a).
Uklanjanje rogovlja u bastu
Rogovlje u bastu mujaka predstavlja jednu od faza u ciklusu rasta roga svakog
punoroca. Uklanjanje takvog rogovlja predstavlja sloen kirurki zahvat obzirom da je rije o
visoko-inerviranom i prokrvljenom tkivu (W i l s o n i S t a f f o r d, 2002). Iako takvi rogovi
predstavljaju znaajan izvor prihoda za svaki uzgoj, (ukoliko se prodaju kao sirovina za
daljnju preradu) veina drava nije odobrila postupak njihova skidanja (W i l s o n i S t a f f o
r d, 2002). Svakako je da ovo pitanje u nas treba rijeiti ve i prije osnivanja uzgoja, a u skladu
sa potpisanim konvencijama o dobrobiti i moguim odrednicama Europske Unije.
Zavrne pripomene
Farmski uzgoj jelenske divljai predstavlja izrazito perspektivnu granu stoarske
proizvodnje. Njen daljnji razvoj i isplativost ovisit e sasvim sigurno i o spremnosti
uzgajivaa da podre koncept dobrobiti u uzgoju. Pri tome se valja rukovoditi osnovnom
injenicom da dobrobit ne zahtijeva odustajanje od intenzivnog uzgoja, ve samo male
zahvate u smislu njegove prilagodbe (K o n j e v i i sur., 2003b). Sama isplativost svake
proizvodnje svakako ovisi o stavu javnosti prema njenim proizvodima. elju za ''zdravom
namirnicom'' kontrolirani uzgoj divljai zadovoljava velikim dijelom, to je vidljivo i iz
sastava i kvalitete mesa divljai. Drugi, izrazito bitan stav javnosti oblikovan je kroz elju da
se svako proizvodno grlo uzgaja u to boljim ivotnim uvjetima. Isto to zahtijeva i koncept
dobrobiti, odnosno postizanje sklada sa okoliem i osiguravanje ispoljavanja prirodnih oblika
vladanja. Pri tome se treba voditi spoznajom da ono to je dobro ljudima ne mora biti u isti
mah dobro i za ivotinje. Stoga, ovaj koncept zahtijeva dobro poznavanje biologije i etologije
svake vrste divljai, ali i pravilno i objektivno interpretiranje injenica. Naravno da prilagodba
uzgoja predstavlja i neto vea financijska ulaganja od zamiljenih, ali se u konanici isplauje
uzgajivau. Naime, preventivni i terapijski zahvati u uzgoju esto su usmjereni ka saniranju
posljedica stresa, ali isto tako potrebnom manipulacijom mogu uzrokovati i dodatni stres
(W e i l b u r g, 1996). Prema tome podravanje koncepta dobrobiti uzgajivau se isplauje
kroz optimalne produktivne performanse, unaprijeen zdravstveni status i kvalitetu trupova po
klanju (M c I n e r n e y, 2002; P o l l a r d i W i l s o n, 2002).

LITERATURA
1. Abeyesinghe, S. M., Goddard, P. J. (1998): The preferences and behaviour of
farmed red deer (Cervus elaphus) in the presence of other farmed species. Applied
Animal Behaviour Science 56, 59-69.
2. Asher, G. W., Berg, D. K., Evans, G. (2000): Storage of semen and artificial
insemination in deer. Animal Reproduction Science 62, 195-211.
3. Barto, L., iler, J. (1994): Game farming in Europe. In: Game farming in Europe.
Proceedings of the Technical Consultation, Nitra, Slovakia, 14-17 September
1993. Food and Agriculture Organization of the United Nations, Rome, 23-49.
4. Barry, T. N., Hoskin, S. O., Wilson, P. R. (2002): Novel forages for growth and
health in farmed deer. New Zealand Veterinary Journal 50 (6), 244-251.
5. Beatson, N. S., Judson, H. G., Campbell, A. C., Stevens, D. R., Drew, K. R.
(2000): Recomendations for improving performance in deer production systems:
Improving weaning liveweight and weaner liveweight gain. Proceedings of a Deer
Course for Veterinarians, No 17, Deer Branch of the New Zealand Veterinary
Association, 19-26.
6. Blanc, F., Theriez, M. (1998): Effects of stocking density on the behaviour and
growth of farmed red deer hinds. Applied Animal Behaviour Science 56, 297-307.
7. Diverio, S., Morgante, M., Pelliccia, C., Lucaroni, A. (1999): Stress responses to
different restraining procedures in farmed fallow deer (Dama dama). 4th
International Deer Biology Congress, Kaposvar 30 june 4 july, 1998,
Proceedings, Kaposvar, 322-325.
8. Fennessy, P. F., Asher, G. W., Beatson, N. S., Dixon, T. E., Hunter, J. W.,
Bringans, M. J. (1994): Embryotransfer in deer. Theriogenology 41, 133-138.
9. Griffin, J. F. T. (1989): Stress and immunity: A unifying concept. Veterinary
Immunology and Immunopathology 20, 263-312.
10. Grigor, P. N., Goddard, P. J., Littlewood, C. A. (1997): The movement of farmed
deer through raceways. Applied Animal Behaviour Science 52, 171-178.
11. Haigh, J. C., Hudson, R. J. (1993): Farming wapiti and red deer. Mosby Year
Book, Inc., St. Louis, Missouri, USA.
12. Haigh, J. C. (1995): Exploitation and domestication of red deer commentary.
Anthrozoos. 8, 206-216.
13. Konjevi, D., Janicki, Z., Slavica, A., Lazar, P. (2003a): Transport jelenske divljai
s posebnim osvrtom na mogue probleme. Stoarstvo 57, 145-151.
14. Konjevi, D., Janicki, Z., Krsnik, B., Slavica, A. (2003b): Pitanje stresa i dobrobiti
jelenske divljai u farmskom uzgoju. Veterinarska stanica 34 (5), 279-285.
15. Krostitz, W. (1996): The market for game meat. Fleischwirtschaft 76, 1029.
16. Krsnik, B. (2000): Dobrobit ivotinja. Drugi Hrvatski veterinarski kongres Cavtat
10-13 listopada 2000., Zbornik radova, Zagreb, 645-654.
17. McAllum, H. J. F. (1985): Stress and postcapture myopathy in red deer. Royal Soc.
N. Z. Bull. 22, 65-72.
18. McInerney, J. P. (2002): Animal welfare: Ethics, economics and productivity.
Proceedings of the New Zealand Society of Animal Production 62, 340-347.
19. Montane, J., Marco, I., Manteca, X., Lopez, J., Lavin, S. (2002): Delayed acute
capture myopathy in three roe deer. J. Vet. Med. A. Physiol. Pathol. Clin. Med. 49,
93-98.
20. Moore, G. H., Cowie, G. M., Bray, A. R. (1985): Herd management of farmed red
deer.In: Biology of deer production (eds. Fennessy, P. F., Drew, K. R.,). Bulletin
22, Royal Society of New Zealand, Wellington, New Zealand.
21. Pearse, A. J., Drew, K. R. (1998): Ecologically sound management: aspects of
modern sustainable deer farming systems. Acta Veterinaria Hungarica 46, 315-

328.
22. Pollard, J. C., Littlejohn, R. P. (2000): Effects of management at weaning on
behaviour and weight gain of farmed red deer calves. Applied Animal Behaviour
Science 67, 151-157.
23. Pollard, J. C., Drewry, J. (2002): Calving environments for farmed red deer: A
review of current knowledge and a pilot study on soil quality. Prceedings of a Deer
Course for Veterinarians, No. 19, Deer Branch of the New Zealand Veterinary
Association, 97-104.
24. Pollard, J. C., Wilson, P. R. (2002): Welfare of farmed deer in New Zealand. 1.
Management practices. New Zealand Veterinary Journal 50 (6), 214-220.
25. Ragu, D., Grubei, M. (1994): Hunting fauna management in Croatia. In: Game
farming in Europe. Proceedings of the Technical Consultation, Nitra, Slovakia, 1417 September 1993. Food and Agriculture Organization of the United Nations,
Rome, 81-85.
26. Reinken, G. (1998): Deer farming an alternative method of environmentally
sound pasture use (article in German). Z. Jagdwiss. 44, 78-84.
27. Selye, H. (1936): A syndrome produced by diverse nocuous agents. Nature 148,
84-85.
28. Wasser, S. K., Hunt, K. E., Brown, J. L., Cooper, K., Crockett, M. C., Bechert, U.,
Millspaugh, J. J., Larson, S. (2000): A generalized fecal glucocorticoid assay for
use in a diverse array of nondomestic mammalian and avian species. General and
Comparative Endocrinology 120, 260-275.
29. Weilburg, V. (1996): The prevention of antler growth in deer. MSc thesis, Massey
University, Palmerston North.
30. Westaway, P. (1994): Deer farming in New Zealand. In: Game farming in Europe.
Proceedings of the Technical Consultation, Nitra, Slovakia, 14-17 September
1993. Food and Agriculture Organization of the United Nations, Rome, 139-147.
31. Wilson, P. R., Stafford, K. J. (2002): Welfare of farmed deer in New Zealand. 2.
Velvet antler removal. New Zealand Veterinary Journal 50 (6), 221-227.
32. Zaharija, I. (1968): Opa epizootiologija. kolska knjiga, Zagreb.

DEER FARMING AND POSSIBILITIES FOR IMPROVING THE REARING

SYSTEM FROM THE POINT OF WELFARE
Summary
Deer farming is a perspective branch of stock-raising production, whose development
is still expected in the Republic of Croatia. Level of success of such production will mostly
depend on readiness of breeder to accept and include welfare concept in rearing system.
Special emphasis of this paper is mainly on adjustment of some phases in rearing through
changes in position, shape, size and stock density in paddocks. Extremely important fact is
that by satisfying certain level of welfare breeder also improves financial return through
improved productivity, animal health and carcass quality at slaughterhouse. The welfare
concept does not demand abandoning of intensive dear rearing, but just its adjustment with
goal of better and more proportional life of farmed deer.
Key words: deer farming, welfare, rearing adjustment, Republic of Croatia

Dean Konjevi dr. vet. med., asistent-novak; prof. dr. sc. Zdravko Janicki, dr. vet. med.,
izvanredni profesor; prof. dr. sc. Boris Krsnik, dr. vet. med., redoviti profesor; dr. sc. Alen
Slavica, dr. vet. med., vii asistent; Kreimir Severin, dr. vet. med., struni suradnik
Veterinarski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Heinzelova 55, 10 000 Zagreb, e-mail:
dean.konjevic@vef.hr