Professional Documents
Culture Documents
Usmena Narodna Književnost
Usmena Narodna Književnost
F I L O Z O F S K I FAK U LTE T
B O S AN S K I J E Z I K I K N J I E V N O S T
T U Z L A:
D E C E M B AR 2 0 0 7
S T U D E N T I C A:
S e l m a Tru m i
UVOD:
U s m e n a r o m a n s a u h i s t o r i j s k o m i t eo r i j s k o m k o n t e k s t u
Historijat biljeenja u Bosni i Hercegovini
Najstariji zapisi usmene romanse u Bosni i Hercegovini nalaze se
u Erlangenskom rukopisu, najstarijem zborniku narodnih pjesama
na tokavskom jezikom podruju. Romanse ovog zbornika
porijeklom iz Bosne i Hercegovine zabiljeene su kao i ostale
pjesme, rukom nepoznatog putnika, predpostavlja se, Nijemca koji
s e p o e t k o m X V I I I s t o l j e a k r e t a o p o j a s o m n e k a d a n j e Voj n e
granice.
Kako ih je biljeio ovjek kojem jezik pjesama nije bio maternji,
koji je uz to vjerovatno morao raditi brzo, zapisi obiluju
pravopisnim i gramatikim grekama.Zato je objavljivanje i
prouavanje ovih pjesama uvijek vezano za transkripciju njihovih
zapisa.Ali, i pored toga,romanse Erlangenskog rukopisa u znatnom
broju predstavljaju antologijske obrasce za knjievnu vrstu kojoj
pripadaju.S druge strane, vrijednost dvanaest zapisa porijeklom iz
Bosne i Hercegovine, s obzirom na njihovu starost, nije ni
potrebno posebno isticati.
Za vie od jednog stoljea mlai zapisi usmene romanse u Bosni i
Hercegovini nalaze se u zbirkama Vuka Karadia. U prvoj knjizi
Srpskih narodnih pjesama, objavljenoj u Beu 1841. godine, u
kojoj su razliite enske pjesme nalazi se dvanaest romansi iz
Bosne i Hercegovine.
Preteno su to bonjake pjesme, koje je Karadi navodno dobio
posredstvom sarajevskih Ciganki, onako kako su ih one upamtile
sluajui pjevanje sarajevskih muslimanki. Pjesme koje je
zabiljeio na ovaj nain obiljeio je Karadi oznakom (T*) ispod
naslova odreene pjesme. Povodom ove oznake Karadi kae:
...Koje su enske pjesme naznaene sa (T*), one sam sluao i
prepisivao u Kragujevcu od nekih (tursko) ciganki evojaka iz
Sarajeva, kao to i pjevaju Srpkinje turskog zakona u Sarajevu. 1
Naalost, osim ove kratke biljeke, Karadi nije nita vie kazao
u ovom neobinom posrednitvu sarajevskih Ciganki. Nekoliko
bonjakih romansi iz Karadieve prve knjige obiljeene su
oznakom od Dubrovnika, to upuuje na njihovo hercegovako
porijeklo. Sam Karadi za ovu oznaku kae: ...Kod kojih stoji: od
Dubrovnika, od onijeh sam gdjekoje ja pisao u Dubrovniku, no od
eljadi koja nijesu odande rodom (jer pravi Dubrovanistarosjedioci-nemaju danas nikakvijeh narodnijeh pjesama), a
najvie mi ih je napisao od svoje majke g. Jovo Lainovi, koji se
rodio u Novome u Boki od roditelja iz Foe u Ercegovini, a prije 23
g o d i n e , k a o d i j e t e d o a o u D u b r o v n i k , g d j e i s a d t r g u j u i i v i . Tak o
21
2
S d r u g e s t r a n e , a k o s e u n j i m a n a l a z i o n e k i p r e d g o v o r i l i p o g o v o r,
nisu sadravali neka knjievnoteorijska razmatranja, niti su
romanse posebno izdvajane. S poetka XX stoljea pojavilo se
nekoliko zbirki koje sadre znaajan broj romansi na podruju
B o s n e i H e r c e g o v i n e . Tu j e n a j p r i j e z b i r k a m o s t a r s k o g s a k u p l j a a
Mehmeda Delaludina Kurta pod naslovom Hrvatske narodne
enske pjesme (muslimanske), objavljena u Mostaru 1902. godine.
Prema podacima iz Predgovora razaznaje se da je sabira ove
pjesme pribiljeio prema kazivanju svoje majke.
S obzirom na grau koju donosi, iako u znatno skromnijem obimu
od Kurtove, znaajna je zbirka koju je u Zadru 1906. godine
objavio Ivan Marunovi pod naslovom Narodne pjesme po HercegBosni sabrao i uredio Ivan Marunovi.
Tok o m a u s t r o u g a r s k o g r a z d o b l j a z n a a j n u i z a m a n u g r a u
narodnih pjesama, ukljuujui i romanse, objavili su razni asopisi
i k a l e n d a r i , m e u k o j i m a p o s e b n o p r e d n j a e B o s a n s k a v i l a i B e h a r.
Obimom su veoma zamane brojne rukopisne zbirke nastale
osobito na prijelomu stoljea.
Brojni sakupljai biljeili su pjesme nekad i u dugom nizu godina i
ovi su fondovi jo uvijek nedovoljno istraeni i srazmjerno malo
koriteni. Izuzetak predstavljaju one pjesme koje su se nale u
zbornicima i antologijama u ijem je sainjavanju koritena ova
b o g a t o r u k o p i s n a g r a a . Ve o v l a a n u v i d u z b i r k e S a f v e t - b e g a
B a a g i a , O s m a n a i k i a , An t u n a H a n g i j a , J o v a n a M u t i a , S a v e
Miladinovia, Sukejne ige i drugih pokazuje da one sadre
znaajnu grau narodne romanse. 3
U
meuratnom
razdoblju
neki
su
asopisi
nastavili
sa
objavljivanjem narodnih pjesama, ukljuujui i romanse, u emu je
osobito prednjaio Novi behar i u manjoj mjeri Gajret.
I u ovom razdoblju nainjen je izvjestan broj rukopisnih zbirki, koje
ipak preteno sadre lirsku pjesmu. U posljeratnom razdoblju
zamanu grau u svom terenskom radu po itavoj Bosni i
Hercegovini sakupili su saradnici biveg Instituta za prouavanje
folklora. Sada je ova graa pohranjena u Folklornom arhivu
Zemaljskog muzeja u Sarajevu.
Rukopisne zbirke nabrojanih sakupljaa pohranjene su u Etnografskom arhivu SANU, odnosno u Etnolokom
zavodu HAZU u Zagrebu.
Nikola Andri, Hrvatske narodne pjesme, knjiga V ( Balade i romance), Zagreb, 1909. godine.
Franjo Markovi, O baladah i romancah, Vienac, 1/1869., 44, 760-771; o slavenskih baladah, 45, str. 787-796.
6
Franjo Markovi
5
e s t e t i a r, a n e k n j i e v n i h i s t o r i a r i l i t e o r e t i a r - n i j e n a i n i o u v i d
u samu grau sa junoslavenskog terena, nego se samo uzgred
osvrnuo na dvije pjesme. Franjo Markovi se teoriji balade i
romanse vratio tri decenije nakon spomenute studije u Viencu, tj.
koncem XIX. stoljea, u tekstu Prilog o estetikoj nauci o baladi i
romanci, koji je pisan komparativno, kao i njegovi prethodni
tekstovi.7
I ovdje se Markovi znatnije oslonio na stranu grau i teoriju o
istoj grai, negoli to je pokuao da na temelju uvida u grau na
naem prostoru
zasnuje
teoriju koja bi
bila
primjerenija
junoslavenskoj baladi i romansi. Do Markovievih tekstova ove
knjievne vrste nisu se izdvajale zasebno, nego su objavljivane i
razvrstavane pod oznakom pjesama na mei, kako ih je
obiljeavao Vuk Karadi, uoavajui da postoje pjesme tako na
mei izmeu enskije i junakije da ovjek ne zna meu koje bi i
uzeo, ustanovivi konano da su one nalinije na junake nego
na enske.
Karadi je dao i karakteristike i naina njihova izvoenja, dodavi
sa bi se teko ulo da i ljudi pjevaju (ve ako enama), a zbog
duine ne pjevaju se ni kao enske, nego se samo kazuju. 8
U novije doba romanse je, zajedno sa baladama, izdvajao i
razmatrao sakuplja i teoretiar usmene knjievnosti Olinko
Delorko. U dvije zbirke, objavljene pedesetih godina - Hrvatske
narodne balade i romance 9 i Zlatna jabuka10 - Delorko je nainio
antologijski izbor ovih usmenoknjievnih vrsta, obuhvatajui
uglavnom primjere iz hrvatske usmene knjievnosti. Uz Popratnoj
rijei uz prvu zbirku Delorko se naslanja na kolska odreenja
balade i romanse ne ulazei u podrobnija teorijska razmatranja:
...Stari kolski udbenici po pravilima poetike kau za balade i
romanse, da su to omanje pjesnike pripovijesti. Balada se razvila
na sjeveru kod Engleza, kota i vea, a romanca na jugu kod
panjolaca.
Dosta ih je teko razlikovati iako postoji i u tom pravcu
kategorizacija; balada je alosna i svrava se tragino, a romanca
je vedra i ne svrava se tragino... 11 Delorkov tekst sadri
komparativistiko nastojanje za poreenje hrvatskih narodnih
balada i romansi sa pjesmama ove vrste u drugih naroda. Paralelu
sa panjolskom romansom naao je Delorko u primjeru jedne
hrvatske pjesme sa temom ljube u nevjeri: Hrvatske balade i
romanse, osim to su srodne sa baladama i romansama ostalih
slavenskih naroda, imaju nekih dodirnih toaka i sa panjolskim
romancama.
Tak o n p r. b a l a d a L j u b i J e r m a n o v a , k o j a s e n a l a z i u o v o j z b i r c i i m a
slian sadraj kao panjolska romanca Kanjeni preljub. Samo to
u panjolskoj romanci nema panpagala (papagaja), koji je neka
7
Franjo Markovi, Prilog estetikoj nauci o baladi i romanci, Rad JAZU, 1899., knjiga 138, str. 118-205.
Vuk Stefanovi Karadi, Srpske narodne pjesme, knjiga prva u kojoj su razline enske pjesme, Beograd,
1953., str.18.
9
Olinko Delorko, Hrvatske narodne balade i romance, Zagreb, 1951.
10
Olinko Delorko, Zlatna jabuka, Hrvatske narodne balade i romance, Zagreb, 1956
11
Popratna rije uz Delorkovu prvu zbirku, str. 176.
8
Hatida Krnjevi, Usmene balade Bosne i Hercegovine, Dosadanja izuavanja i glavna svojstva, Godinjak
Odjeljenja za knjievnost Instituta za jezik i knjievnost u Sarajevu , knjiga III-IV, Sarajevo. 1975., str. 361-377
M AJ K A FATU S I T N O P L E T I J A E
10
11
Z AK L J U AK
12
13
L I T E R ATU R A
Antologija bonjake usmene lirike Munib Maglajli, Usmena lirska
pjesma balada i romansa.
Od zbilje do pjesme, Ogledi o usmenom pjesnitvu, Banja Luka,
1 9 8 3 . , s t r. 1 6 3 - 1 7 2 .
Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Munib
Maglajli
S AD R AJ
14
Knjievnoteorijski kontekst
10
12
Zakljuak
13
Literatura
14
Sadraj
15
15
16