DOPUŠTENA SILA PREDNAPINJANJA

Maksimala sila ograničava se dopuštenim naprezanjem čelika. Iz razloga smanjenja troškova teži se skupi čelik za
prednapinjanje što više iskoristiti. Prihvaćanjem europskih normi na nacionalnoj razini u Njemačkoj povećala su se
dopuštena naprezanja čelika za prednapinjanje. Nakon skoro godinu dana primjene moguće je analizirati njihova
iskustva i primjeniti ih u usklađivajnu hrvatskih tehničkih propisa sa europskim.
Dopuštena naprezanja čelika za prednapinjanje prema DIN 1045-1, 8.7.2. iznose:
Maksimalna sila u kabelu neposredno nakon napinjanja:
⎧⎪0,80 ⋅ f pk
P0 = A p ⋅ σ p0,max gdje je: σ p0,max = ⎨ (manja vrijednost je mjerodavna)
⎪⎩0,90 ⋅ f p0,1k
Maksimalna sila u kabelu nakon sidrenja (uključujući prokliznuće):
⎪⎧0,75 ⋅ f pk
Pm0 = A p ⋅ σ pm0 gdje je: σ pm0 = ⎨ (manja vrijednost je mjerodavna)
⎪⎩0,85 ⋅ f p0,1k
oznake:
σp0,max maksimalno naprezanje u kabelu tijekom napinjanja
σpm0 maksimalno naprezanje u kabelu nakon prednapinjanja ili unosa sile u beton
Vrijednosti su značajno veće od, do 2003. važećeg, DIN 4227 Dio 1:
⎧0,65 ⋅ β z ⎧0,55 ⋅ β z
σ 0,max = ⎨ σ pm 0,max = ⎨
⎩0,80 ⋅ βs ⎩0,75 ⋅ βs
Primjer: kabel od užadi Y1770S7 ∼ ST1570/1770 ( f p 0,1k ≈ 0,86 ⋅ f pk = 1522 MPa )
⎧⎪0,80 ⋅ f pk ⎧= 0,80 ⋅ 1770 = 1416MPa
σ p0,max = ⎨ =⎨ DIN 4227/1 daje 1150 MPa
⎪⎩0,90 ⋅ f p0,1k ⎩= 0,90 ⋅ 1522 = 1370MPa → mjerodavno
⎧⎪0,75 ⋅ f pk ⎧= 0,75 ⋅ 1770 = 1328MPa
σ pm0 = ⎨ =⎨ DIN 4227/1 daje 973 MPa
⎪⎩0,85 ⋅ f p0,1k ⎩= 0,85 ⋅ 1522 = 1294MPa → mjerodavno
Za normirane čelike za prednapinjanje vrijedi: f p 0,1k ≈ 0,81 ÷ 0,88 ⋅ f pk , točna vrijednost određena je u tehničkom
dopuštenju. Zbog toga je uvijek mjerodavna donja granica 0,90⋅fp0,1k, odnosno 0,85⋅fp0,1k. Za razliku od predhodnih
smjernica dopuštena naprezanja čelika za prednapinjanje više ne rade razliku od prednapinjanja sa ostvarenim
sprezanjem naknadnim injektiranjem mortom i bez.
Kod predgotovljenih elemenata europski projekt u točki 12. EC2 predviđa dodatno povećanje dopuštenih naprezanja u
slučaju kada se kabel može zamijeniti.
⎪⎧0,85 ⋅ f pk ⎪⎧0,80 ⋅ f pk
σ p0,max = ⎨ , σ pm0 = ⎨
⎪⎩0,95 ⋅ f p0,1k ⎪⎩0,90 ⋅ f p0,1k
Ukoliko promatramo samo troškove materijala povećana dopuštena naprezanja su dobrodošla. Ipak javljaju se i
mnogobrojni problemi. Visoka naprezanja čelika mogu dovesti do problema sa umorom. Nadalje povećava se
osjetljivost na koroziju. Iz tog razloga preporuča se da naprezanje u kabelima nakon umanjenja svim gubitcima, pod
rijetkom kombinacijom opterećenja, ne prelazi vrijednost 0,65⋅fpk. Za čelik za prednapinjanje ST 1570/1770
maksimalno naprezanje iznosi:
σ p∞ = 0,65 ⋅ f pk = 0,65 ⋅ 1770 = 1150 MPa
Ukoliko nastupi neočekivano visoko trenje prema DIN 1045-1,8.7.2.(2) najveću vrijednost sile prednapinjanja P0
možemo povećati na Pü = 0,95⋅fp0,1k⋅Ap radi nadoknađivanja sile u kabelu. Kako bi se izbjegla preopterećenja preša za
prednapinjanje mora imati mogućnost unošenja konačne sile prednapinjanja s točnošću ±5%. Prema našem primjeru
možemo izračunati maksimalnu silu prednapinjanja u fazi prednapinjanja:
σ p 0,max = 0,95 ⋅ f p 0,1k = 0,95 ⋅ 0,86 ⋅ f pk = 0,82 ⋅ f pk = 1446 MPa
Maksimalno naprezanje čelika za prednapinjanje tako je manje od fp0,1k = 1522 MPa. Tako se i kod dodatnog
povećanja naprezanja javljaju samo umjerene plastične deformacije. Ukoliko u proračun uzmemo toleranciju preše sa
±5% može nastupiti maksimalno naprezanje čelika za prednapinjanje od σp0,max = 1,05⋅1446 = 1518 MPa ≈ fp0,1k. U
tom slučaju moramo računati s time da će nastupiti trajne plastične deformacije kabela, i tada teško možemo
kontrolirati izduženje kabela jer više ne postoji linearan odnos između deformacija i naprezanja u kabelu. Vidimo da se
kod dodatnog povećanja naprezanja ograničava sila na preši Pü, a ne u kabelu. Neizbježni gubitci na preši od cca.1%
uzrokuju dodatno smanjenje naprezanja u čeliku.
Na slici su prikazana dopuštena naprezanja čelika za prednapinjanje ST 1570/1770. Maksimalna naprezanja prilikom
napinjanja leže vrlo blizo granici popuštanja.

1
 Slika 1. Dopuštena naprezanja čelika za prednapinjanje
Za uporabivost i nosivost konstruktivnog elementa od iznimne je važnosti unošenje točne računske sile prednapinjanja.
Nadalje je važno da postoji dostatna rezerva za dodatno povećanje naprezanja kako bi se npr. izjednačili neočekivano
veliki gubitci od trenja. Takav pristup vodi smanjivanju za proračun primjenjivih maksimalnih naprezanja čelika za
prednapinjanje, a time i povečanom utrošku čelika za prednapinjanje. Ekonomski pritisci prouzrokuju uvijek probleme
prilikom izvedbe. Na tu činjenicu upozoreno je u DIN 1045-1, 8.7.2.(2) i DIN F-B 102:''Betonski mostovi''.
Stoga je naprezanje na Pü = 0,95⋅fp0,1k dozvoljeno samo kod adhezionog prednapinjanja ravnim kabelima. U tom
slučaju ne nastupaju problemi sa povećanim trenjem. Kod ekscentrično vođenih kabela maksimalno naprezanje čelika
za prednapinjanje ne smije prekoračiti vrijednost 0,90⋅fp0,1k. Uz takvo ograničenje dodatno povećanje naprezanja nije
moguće. Potrebno je provesti dokaz da se i pri 1,5 do 2,0 puta većem trenju od predviđenog može unijeti proračunata
sila prednapinjanja na sidru. Takav dokaz nam redovito smanjuje σp0 na vrijednosti manje od 0,90⋅fp0,1k.
Detaljnije ćemo promotriti problem naprezanja preko računske vrijednosti. Naprezanje čelika za prednapinjanje pri
napinjanju σp0 tako se mora odrediti da se i kada uzmemo u obzir povećano trenje potrebna sila prednapinjanja na
krajevima, odnosno na odgovarajućem mjestu, može postići odgovarajućim povećanim napinjanjem. Pri tome vrijedi:
proračunato: potrebno
Pkraj = P0potr. ⋅ e −µ ( θ+ k⋅l )
pri povećanom trenju: potrebno
Pkraj = Pu ⋅ e −µ ( θ+ k⋅l )⋅K
Koeficijent K uzima u obzir tolerancije kod µ i θukupni. Kada izjednačimo obje jednadžbe:
Pu e −µ ( θ+ k⋅l )
P0potr. ⋅ e −µ ( θ+k⋅l ) = Pu ⋅ e −µ ( θ+k⋅l )⋅K ⇒ potr = = e −µ ( θ+ k⋅l )⋅(1− K )
P0 . e −µ ( θ+ k⋅l )⋅K
Jednadžbu možemo prikazati u ovisnosti o µ(θ+k⋅l) za razne koeficijente K. Vidimo da rezerva za povećanje
prednapinjanja neproporcionalno raste sa povećanjem koef.K.
Pu

K=2,0 K=1,75
1,6

K=1,5 P0
1,4
Pu/P0

K=1,4 1

K=1,3 2
Pkraj

1,2
K=1,2 Pkraj

1,06 K=1,1
1 – proračun
1
2–2xµ
0 10 20 30 40
µ(Φ+ k1) u Grad 3 – povećanje P0 kako bi postigli = Pkraj kao i 1

Slika 2. Potrebna rezerva za povećanje naprezanja radi izjednačavanja tolerancija

2
Kada je kabel prilikom napinjanja maksimalno iskorišten, što znači da je σp0=0,90⋅fp0,1k ili Pü/P0= =0,95/0,90 = 1,055,
uz koef. trenja µ=0,19 moguće je izjednačiti minimalne tolerancije. Promotrimo slučaj 20%-tnog povećanja
koeficijenta trenja (K=1,2), dobivamo da ukupna suma zakretanja kabela (θ+k⋅l) mora biti manja od 15,5/0,19 = 81,5°.
Tablica 1. Maksimalni eksponent kod Pü/P0=0,95/0,90=1,055 u ovisnosti o K
K 1,05 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 1,9 2
max µ(θ+k⋅l) u ° 62,0 31,0 15,5 10,3 7,7 6,2 5,2 4,4 3,9 3,4 3,1
Već je prije navedeno da je maksimalno naprezanje čelika za prednapinjanje, i prilikom naprezanja iznad računske
vrijednosti, ograničeno na σp0=0,90⋅fp0,1k. Izrađeni su dijagrami za brzo određivanje dopuštenih naprezanja čelika za
prednapinjanje σp0.
Vrijedi: σp,ü=0,90⋅fp0,1k, i σp0=α⋅fp0,1k :
0,90
ln
K ≤ 1 + pretp . α
pretp . uk
, odnosno α ≤ 0,90 ⋅ e −( K −1 )⋅µ ⋅( θ +k ⋅l )
µ ⋅ (θ + k ⋅ l )
uk

1,75
α=0,5
Pu/P0

α=0,55
1,5
α=0,65
α=0,75
1,25
α=0,85

1
0,00 0,25 0,50 0,75 1,00
14,3° µ pretp. (Φ+ k1) 57,3°
43,0°

Slika 3. Dopuštene tolerancije za koef. trenja ( µ st var no = K ⋅ µ pretp . ) u ovisnosti o naprezanju čelika za prednapinjanje
σp0=α⋅fp0,1k na preši. Prekoračenje naprezanja max. do σp0,ü=0,90⋅fp0,1k
1

0,9

0,8

0,7
K=1,5

0,6
K=2,0

0,5
0 0,25 0,5 0,75 1
14,3° µ(Φ+ k1) 43,0° 57,3°

Slika 4. Dopušteno naprezanje čelika za prednapinjanje σp0=α⋅fp0,1k na preši kako bi se moglo izjednačiti 50-100%
povećanje koef. trenja (K=1,5÷2,0) prekoračenjem naprezanja do max. σp0,ü=0,90⋅fp0,1k
Dopuštena naprezanja prilikom napinjanja uz uzimanje u obzir tolerancija za koef. trenja dodatno se pojašnjava na
slijedećem primjeru. Promatramo kabel unutarnjeg nosača koji prolazi kroz dva polja i jednostrano se prednapinje.
Nagib kabela u točkama infleksije iznosi 9,12°. Uz računski koef. trenja od µrač.= 0,20 dobijamo naprezanje u čeliku za
prednapinjanje na mrtvoj kotvi σp,kraj=954 N/mm2 (σp0=1350 N/mm2). Kada se uzme u obzir dupli koef. trenja µ=0,40
(K=2) naprezanje u čeliku za prednapinjanje na kraju iznosi σp,kraj=675 N/mm2. Zbog visokog početnog σp0 nije više
moguće povećavanje prednapinjanja, povećanje naprezanja na kraju moramo rješavati smanjivanjem vrijednosti σp0.
Težimo da osiguramo vrijednosti naprezanja na kraju kabela i za µ=0,40. To je jedino moguće kada je odabrano σp0
manje od 954 N/mm2 što odgovara 0,64⋅fp0,1k. Ta vrijednost proizlazi iz slike.

3
 Slika 5. Naprezanje u kabelu
Prednost ovog postupka nasuprot paušalnom smanjivanju naprezanja čelika za prednapinjanje kako bi se osigurala
dostatna rezerva za prednapinjanje iznad u proračunu uzete gornje granice naprezanja u čeliku za prednapinjanje je u
tome što se uzima u obzir promjenjiva veličina koef. trenja µ i sam oblik kabela. To postaje očito na primjeru
proračuna za kabel preko jednog raspona uz isti oblik vođenja kabela. U tom slučaju za udvostručenje koef. trenja
dovoljno je smanjiti σp0 na 0,69⋅fp0,1k umjesto na 0,64⋅fp0,1k.
U izrađenom primjeru pretpostavljeno je da je kupler mjerodavno mjesto, dakle da se u tom presjeku mora osigurati
potrebna sila prednapinjanja. To je najnepovoljniji slučaj jer se na mrtvoj kotvi svako povećanje koef. trenja negativno
odražava. Na mjestima kuplera kablova načelno nisu potrebne velike sile prednapinjanja jer one leže u točkama nul
momenata. Potrebno je dokazati da se u svaku točku nosača može unijeti potrebna sila prednapinjanja kod povećanog
koef. trenja naprezanjima većim od računskih.
Iz danih primjera vidljivo je da udvostručenje koef. trenja vodi znatnom povečanju potrebne količine čelika za
prednapinjanje (≈+30%) jer više ne možemo u potpunosti iskoristiti čelik za prednapinjanje. Jedna od mjera bila bi
zaštita čelika za prednapinjanje od korozije sve do trenutka injektiranja kabela. Moguće je i predvidjeti dodatne
kablove.
U izvedbi prednapetih konstrukcija zahtijeva se značajno veća kvaliteta izvedbe nego kod armirano-betonskih
konstrukcija. Nažalost tome se sve manje pridaje važnosti. Jednim novijim istraživanjem (2001.g.) 35 prednapetih
mostova utvrđeni su mnogobrojni zabrinjavajući nedostaci.
- 31% zaštitnih cijevi imalo je oštećenja, npr. spojevi nisu bili dostatno zabrtvljeni;
- na 87% mostova nedostajale su oznake točnih položaja sidara na površini betona;
- kod 14% mostova nije bilo predviđeno dovoljno mjesta za postavljanje preša za prednapinjanje;
- kod 7% mostova vođenje protokola prednapinjanja bilo je manjkavo;
- kod 40% mostova protokoli injektiranja i protokol morta za injektiranje nisu vođeni.
Osnovni kriterij dobrog vođenja kabela je jasno prepoznavanje odstupanja predviđenih vrijednosti od stvarno
izmjerenih. Kada je već spominjani koef. trenja značajno veći od računski predviđenog to treba dovesti i do značajnijih
promjena u promjeni duljine izduljenja kabela kako bi mogli ili dodatno povećati silu prednapinjanja ili aktivirati
rezervne kablove kako bi u element konstrukcije unijeli točnu računsku silu. Sve navedene manjkavosti u izvedbi
dodatno otežavaju unos točne računske sile prednapinjanja u konstrukciju.