Professional Documents
Culture Documents
Seminarska Trosoci
Seminarska Trosoci
Uvod.................................................................................................1
1. POJAM I DEFINICIJA TROŠKOVA ……………………………………...…. 2
Zaključak…………………………………………………………….….… 17
LITERATURA…………………………………………………………… 18
Uvod
0
Kao što se može vidjeti iz samog sadržaja troškovi su vrlo široka oblast. Sva
preduzeća veliku pažnju posvećuju troškovima, odnosno nastoje da posluju uz
što niže trškove jer je osnovni cilj svake poslovne aktivnosti u ekonomskom
preduzetništvu ostvarenje viška prihoda u odnosu na troškove.
1
Postoje brojne i različite definicije troškova a mogu se svrstati u dvije osnovne
grupe:
2
3. TROŠKOVI PO MJESTIMA I NOSIOCIMA. Mjesta troškova su odjeli, sektori,
pogoni i druge ekonomsko-proizvodne jedinice što zavisi od organizacije
proizvodnje. Predmet ovog razgraničenja su indirektni troškovi koji se kao
zajednički dijele prema mjestima, a zatim se alociraju na nosioce. Kao nosioci
troškova pojavljuju se učinci zbog kojih su troškovi nastali, a to su proizvodi i
usluge. Zbrajanjem direktnih i indirektnih troškova dobija se cijena koštanja za
svaki pojedini proizvod.
1. Fiksne i
2. Varijabilne troškove
3
7. EKSPLICITNI I IMPLICITNI TROŠKOVI. Eksplicitni troškovi su stvarni troškovi
koji se događaju u preduzeću i obuhvataju troškove nabavke resursa, kamata na
finansijski kapital i sl.
4
4. FUNKCIJE TROŠKOVA
TC = FC + VC
gdje MC označava granični trošak, TC0 troškove n-tog nivoa proizvodnje, TC1
troškove prethodnog nivoa proizvodnje, q0 ukupnu proizvodnju n-tog nivoa, q1
ukupnu proizvodnju prethodnog nivoa.
5
Prosječni fiksni troškovi po jedinici proizvoda dobiju se ako se ukupni fiksni
troškovi podijele s ukupnom proizvodnjom:
U toj tački nalaze se najniži prosječni troškovi. Nakon ove točke granični troškovi
rastu brže, što povećava i ukupne prosječne troškove po jedinici proizvoda.
6
Tablica 1.1. Ukupni i jedinični troškovi
7
q FC VC TC AFC AVC AC MC
1 2 3 4 5 6 7 8
0 55 - 55 - - - -
27
1 55 27 82 55 27 82 23,5
22
48
8
124
Prosječni ukupni troškovi po jedinici proizvoda (AC – stupac 7) zbog niskog nivoa
proizvodnje i utjecaja fiksnih troškova u početku su vrlo visoki. Povećanjem
proizvodnje do četvrte jedinice oni imaju poadajući trend. Nakon četvrte jednice,
usljed progresivnog rasta graničnih troškova, prosječni troškovi brže rastu, iako
po blažoj stopi nego granični troškovi.
MC = AC
Ako se podaci iz tablice 1.1. prenesu na koordinatni sustav, na slici 1.1. dobit
ćemo krivulje ukupnih i jediničnih troškova i na taj način jasnije vidjeti odnose
između krivulja troškova. Slika 1.1. prikazuje posebno ukupne troškove, a
posebno jedinične troškove. Slike su u bitnim tačkama povezane, tako da se
jasno vide i veze između ukupnih i jediničnih troškova.
Slika 1.1. pokazuje kretanje ukupnih troškova (TC) na osnovi fiksnih troškova od
55 i rastućih varijabilnih troškova. Slika 1.1. pokazuje jedinične troškove i
prosječne fiksne troškove po jedinici proizvoda.
9
b) Jedinični troškovi
Proizvodnja
10
Krivulja prosječnih fiksnih troškova ima opadajući tok kretanja od ordinate prema
apscisi. S obzirom da su fiksni troškovi jednaki za sve nivoe zaposlenosti, s
povećavanjem opsega proizvodnje, oni po jedinici proizvoda opadaju. Otuda I
proizilazi degresivna krivulja prosječnih fiksnih troškova (AFC).
11
Ako je ovaj koeficijent veći od 1, granični trošak je veći od prosječnog, zbog čega
i ukupni troškovi brže rastu od proizvodnje. Kada je ovaj koeficijent manji od 1,
zanči da je granični trošak niži od prosječnog, što upućuje nazaključak da se
proizvodnja nalazi u zoni opadajućih prosječnih troškova. Krajnja tačka do koje
preduzeće može povećati količinu proizvodnje je ona u kojoj se granični trošak
izjednačava s cijenom proizvoda.
1. TC = b˙ q + c
3. TC = a˙ q2 + b˙ q + c
3. TC = a˙ q3 + b˙ q2 + c˙ q + d
TC = 10q + 100
12
Međutim postoje i teškoće u definiranju modela, koje se odnose na
razgraničavanje troškova na direktne – proporcionalne i fiksne, i pronalaženje
vrijednosti parametra b, to jest direktnih troškova po jedinici proizvoda u
preduzećima s heterogneom proizvodnjom.
TC = 0,70 TR + 200.000
Pf = TR – TC
Pf = TR – b˙ TR – c
13
Pf = TR (1 – b) – c
TC = q2 +10q +100
TC = q3 – 5q2 + 30,5q + 55
14
2.4. KRIVULJE DUGOROČNIH TROŠKOVA
U dugom roku svu su faktori varijabilni. Krivulja dugoročnih troškova (LTC) izvodi se iz
putanje ekspanzije preduzeća spajanjem tačaka najnižih kratkoročnih ukupnih troškova
različitih nivoa proizvodnje. Pretpostavim da preduzeće u procesu proizvodnje koristi rad
i kapital (L i K). Cijena rada w = 10 KM, kao i cijena kapitala r = 10 KM. Preduzeće
može proiuzvesti 6 jedinica prizvoda s različitim kombinacijama kapitala i rada i na
osnovu navedenih cijena faktora s različitim najnižim troškovima svake jedinice, što je
prikazano u tablici 1.2.
A 1 3 10 30 3 10 30 60
B 2 4 10 40 4 10 40 80
C 3 4 10 40 5 10 50 90
D 4 5 10 50 5,5 10 55 105
E 5 7 10 70 7,5 10 75 145
U ovoj tablici nema fiksnih troškova, jer su svi faktori varijabilni. Svaka tačkao od
A do F pokazuje kombinacije faktora s najnižim troškovima.
15
Odnosi i veze između LMC i LAC su isti kao i kod kratkoročnih troškova (MC i
AC). Krivulja LMC siječe krivulju LAC u tački dugoročnih prosječnih troškova
(tačka D). U toj tački dugoročni granični troškovi su jednaki dugoročnim
prosječnim troškovima.
16
Tablica 1.3. Dugoročni prosječni i granični troškovi
0 0 0 0 0
60
A 1 60 60
20
B 2 80 40
10
C 3 90 30
15
40
E 5 145 29
65
F 6 210 35
17
Slika 1.3. Krivulja dugoročnih LAC i LMC
LAC = LMC
18
Zaključak
19
LITERATURA
20