67

UDK 659.3:070 (67-86)

Dubravka Vali Nedeljkovi

Pseudodogaaj ili dvosmislena istina

Studija sluaja javni servis Vojvodine Summary
Results of monitoring of transformation of Radio television Novi Sad into public broadcasting service of Vojvodina are indicated in this work. These results show the presence of an extremely unjustifiable high percentage of pseudo events in informative broadcasts, in majority and minority languages. It is also visible that there is no unique programme policy of this media about selection of material for news broadcasts. At the same time, there is an unjustifiable small percentage of media initiated events, which indicates a small engagement of journalists in investigating events from the daily-political practice. This also represents the absence of different genres in presentation of media contents. Kljune rijei: transformacija javnog servisa, RTV Novi Sad, pseudo dogaaj, istraivako novinarstvo

Autorica je doktorica znanosti, docentica na Filozofskom fakultetu Novi Sad

68

TEMA BROJA

Uvod
Teorijski okvir Ugledni mediji se rukovode javnim interesom kada odabiru predmet svojeg zanimanja. Javni interes jest interes svih graana, bez obzira na spol, etniko, vjersko ili socijalno podrijetlo. Pratei javni interes, novinari, prvenstveno u javnim servisima, u sredite pozornosti pri izboru za medije valjanih sadraja stavljaju dogaaje, pojave i ljude. Teoretiari koji su skloni stroem ograniavanju novinarske prakse, prvenstveno trae da dogaaji budu sadraj koji mediji trebaju posredovati. Koje kriterije dogaaj mora zadovoljiti da bi urednici, vlasnici medija, oglaivai dopustili da se o njemu izvjetava? Odraavaju li vijesti zaista ono to se u svakodnevici i dogaa? U kojoj mjeri mediji redizajniraju stvarne dogaaje i time utjeu na dizajniranje svijesti itatelja i sluatelja? Tragajui za odgovorima, Galtung i Ru (1993: 32-34) sastavili su na osnovi terenskih istraivanja ljestvicu imbenika prema kojima urednici odabiru dogaaje vrijedne medijske pozornosti. Ukratko, to su sljedei imbenici. Prvi je da se frekvencija dogaaja podudara s frekvencijom medija. Drugi imbenik je informativni prag koji bi dogaaj trebalo zadovoljiti da bi bio emitiran, odnosno da bi se izvjetaj o njemu objavio u medijima. Trei imbenik uzima u obzir nedvosmislenost dogaaja. etvrti se odnosi na postojanje kulturne bliskosti. Peti imbenik se temelji na prieljkivanju i najavljivanju dogaaja koji se oekuju. esti imbenik uzima u obzir da ono to se najmanje oekuje, ima najveu vjerojatnost da postane vijest, posebno ako je to katastrofa u kojoj su ugroeni ljudski ivoti. Sedmi imbenik se temelji na iskustvu da ono to je jedanput objavljeno kao vijest, to e biti jo neko vrijeme, iako vie nije posve aktualno. Kao osmo, prioritet e imati dogaaji u blokovima koji toga dana nisu dovoljno popunjeni. Deveti imbenik, ako se dogaaj tie vie elitnih naroda ili naroda s kojima je odreena drava u posebnom odnosu, vjerojatnije da e postati vijest. Deseti imbenik, ako se dogaaj vie tie djelatnosti elitne linosti iz politike, prije svega, a potom i drugih podruja javnog ivota, vjerojatnije e biti objavljena vijest o tome.

Vali Nedeljkovi

69

Osim deset imbenika Galtunga i Rua postoji jo jedan, prema adsonu najznaajniji - filtar kulturnog i ideolokog ozraja. Dogaaj, pojava ili linost nee biti predmet medijske pozornosti, iako je veoma vano da se o tome obavijesti javnost, ako objavljivanje informacije nije ideoloki podobno (adson, 1993: 25). ini se da je taj imbenik odluujui u izboru za medije valjanih sadraja, i to ne samo u sredinama koje nemaju dovoljno slobode na polju javnog informiranja. Kao povod za medije valjanih sadraja, prema uriu, postoje dvije varijable: (a) planirani i (b) iznenadni dogaaji (uri, 2000: 50). esto upotrebljavana klasifikacija, u odnosu prema povodu, jest ona koja dogaaje dijeli na aktualne, pseudo i medijski inicirane dogaaje. U najkraem pseudodogaaji, koji su predmet ovoga rada, svrsishodno se stvaraju samo da bi se osigurao publicitet za vladu, stranku, organizaciju, korporaciju, javnu osobu na svim podrujima javnog ivota. esto se kao sinonim za pseudodogaaj upotrebljava sintagma medijski dogaaj jer se ti dogaaji i organiziraju samo da bi ih mediji zabiljeili. Stoga se uobliuju tako da bi bili medijski atraktivni. Istodobno, novinari moraju ocijeniti njihovu istinsku vanost za javnost i posvetiti im odgovarajuu, a ne preveliku pozornost. Medijski inicirani dogaaji su oni koje sami mediji izdvoje i postave na drutvenu ljestvicu prioriteta kao iznimno vane za javni interes. Posebno opsenim novinarskim angamanom i istraivanjima drutvene prakse takvi dogaaji se s margina drutvenog interesa postavljaju u njegovo sredite. Uglavnom su to zbivanja za koja pojedina sredita moi ionako ne bi eljela da se nau u medijima. Aktualni dogaaj u osnovnom pojavnom obliku, primjereno reenom, bio bi sve ono to se ne moe svrstati u dva prethodna tipa.

Pseudodogaaj Pseudodogaaj dizajniran i kreiran iskljuivo da privue medijsku pozornost, prema Boorstin (2006: 82, 95-96), karakterizira: 1) Nedostatak spontanosti, uvijek ih netko planira ili inicira. 2) Planiraju se iskljuivo da bi novinari o njima izvjetavali. To znai da su potpuno usklaeni s prvim imbenikom Galtunga i Rua, koji

70

TEMA BROJA

se temelji na potrebi da se frekvencija dogaaja podudara s frekvencijom medija. Uspjeh pseudiodogaaja se, primjereno reenom, mjeri duinom press-clipinga, tonije to je vie medija o njemu izvjetavalo, dogaaj se moe smatrati uspjenijim. Nije nimalo vano da li je on stvaran, nego samo da li je vrijedan vijesti. 3) Veza s realnou je problematina. Zanimanje za dogaaj javlja se upravo zato to je on vieznaan. Na primjer, kada se izvjetava o prometnoj nesrei, javnost zanima to se stvarno dogodilo i koje su posljedice. U sluaju pseudodogaaja tipa priopenje zanimanje je usmjereno na pitanje da li se stvarno misli ono to je napisano? Bez tog proturjeja pseudodogaaj prestaje biti zanimljiv za itatelje i sluatelje. 4) Uobiajeno je da pseudodogaaj sam o sebi svjedoi u smjeru u kojem njegovi autori to ele. 5) Njihovo stvaranje se plaa. 6) Pseudodogaaj se planira da bi bio razumljiv. Ako nismo u stanju procijeniti neki zamren problem i koja je uloga sudionika u njemu, uvijek moemo raspravljati o uincima njihovog televizijskog predstavljanja. 7) Pseudodogaaj je zanimljiviji od realnosti, prilagoen ciljnoj skupini za koju je kreiran. 8) Pseudodogaaj je istodobno provjera koliko je njegova publika obavijetena o javnim osobama. Pseudodogaaji imaju svoje karakteristine sudionike. Predsjednici najmonijih drava na svijetu najei su nositelji pseudodogaaja. Podsjetimo na deseti imbenik Galtunga i Rua (1993, 32-34): Ako se dogaaj vie tie djelatnosti elitnog pojedinca iz politike, prije svega, a potom i drugih podruja javnog ivota, vjerojatno e biti objavljena vijest o tome. 9) Pseudodogaaj pojaava iluziju publike da razumije to se zbiva u svijetu/meunarodnoj politici i drugim pitanjima od ope vanosti. Uoeno je da znatan postotak publike vjeruje da se svi, pa i veoma ozbiljni problemi rjeavaju na sastancima, konferencijama, konferencijama za novinstvo, televizijskim raspravama, izjavama poznatih i monih za medije. Pseudodogaaji su nastali kao jedan od uinkovitih odgovora na sve vei broj medija, odnosno naklade tiska kao posljedice prebrzog tehniko-tehnoloko razvoja. Naime, za sve vie prostora u tisku i vremena u elektronikim medijima trebalo je skupiti dovoljno informacija kako bi se

Vali Nedeljkovi

71

opstalo u sve vie natjecateljskom medijskom prostoru. Vijesti, koje radijske postaje emitiraju svaki sat, posebna izdanja, prekidi programa radi objavljivanja upravo pristiglih, veoma znaajnih vijesti koje podiu gledanost i sluanost, zahtijevaju od novinara da prikupe sve vie novih informacija. Ponavljanje istih vijesti slabi konkurentnost na medijskom tritu. Istodobno, pravih dogaaja ipak ima u ogranienom broju, pseudodogaaji su postali nunost medijskog trita. "Prikupljanje vijesti se pretvorilo u pravljenje vijesti." (Boorstin, 2006: 84) Prvi pseudodogaaj, smatra se, bio je intervju. U nedostatku svjeih, pravih vijesti jo 1719. u povodu smrti poznatog gusara Crne Ptice u bostonskom News-Letteru objavljena je vrsta intervjua s kapetanom broda. No, prvim pravim intervjuom s relevantnom javnom osobom o pitanjima od javne vanosti smatra se tekst novinara Horacea Greeleya objavljen 20. kolovoza 1859. u listu New York Tribune koji je u Salt Lake Cityju intervjuirao Brighama Younga. U to vrijeme taj se anr smatrao pseudo-dogaajem i nije vrednovan kao uzoran medijski sadraj. Naime, smatralo se da samo netalentirani novinari poseu za intervjuom kako bi zapravo sakrili svoje neznanje stavljajui u prvi plan rijei sugovornika i doputajui im da iskau svoja, osoban, pristrana miljenja i stajalita u medijima. Time su ugrozili svoj poloaj zastupnika graana, narodnog tribuna, "etvrte sile u carstvu", nepristranog svjedoka u ime javnosti. Tonije, novinar nije kao svjedok dogaaja o njemu s profesionalnog odmaka obavjetavao javnost, nego su kroz intervju svoju verziju davali sudionici ili promatrai, odnosno javne osobe koje esto i same nisu bile dio dogaaja. Intervju postaje znaajan u prvoj treini 20. stoljea kada se uvode slubene predsjednike konferencije za novinstvo, na kojima su izvjestitelji imali pravo postavljati razliita, esto provokativna pitanja u ime graana i prava da javnost zna. Predsjednik SAD-a Franklin Delano Roosewelt, smatra se, prvi je od predsjednikih konferencija za novinstvo uspio napraviti dogaaj za naslovnice, a takoer je prvi poeo koristiti "off-therecord" (neslubene) izjave, "probne balone" i openito sve oblike pseudodogaaja koji se danas esto koriste. Na tim konferencijama o sposobnosti novinara ovisilo je hoe li se dobiti pravi/eljeni/istinski odgovori, a i odgovor "no comment" (bez komentara) mogla je biti znaajna vijest. Boorstin navodi (2006: 85) da je prije 1950. u Washingtonu radilo oko 1500 dopisnika, a da im je informacije o radu vlade osiguravalo ak 3000 slubenika. Od 1961. godine predsjednik Kennedy uvodi izravne televizijske prenose svojih konferencija za novinstvo, to je umanjilo mo

72

TEMA BROJA

izvjestitelja, jer su sada graani mogli i sami pratiti ovaj pseudodogaaj i nije bilo nuno da im novinari prenose to se dogodilo. Valja ipak imati na umu da su i dalje jedino novinari u ime graanstva imali mogunost da predsjedniku postave pitanje. Konferencije za novinstvo ili press-konferencije, kako se takoer nazivaju, danas su jedan od najeih oblika komunikacije s javnou i javnog zauzimanja svih subjekata drutvene prakse. Te konferencije, i same psudodogaaj, uobiajen su model predstavljanja upravo pseudodogaaja. U dnevnoj medijskoj praksi novinari idu s "pressa" na "press", prikupljaju priopenja i materijale koji se dijele i u redakciji ih obrade za objavljivanje. Budui da su bivi novinari uglavnom osobe koje se danas bave odnosima s javnou, priopenja koja pripremaju ve su u obliku koji se moe objaviti, pa i taj dodatni trud prilagodbe medijskom diskursu izvjestitelji vie ne moraju uloiti. Smatra se da su se u Americi 1907. pojavila prva priopenja za javnost, koja organizatori konferencija za novinstvo pripremaju unaprijed i dijele ili na pseudo-dogaaju, odnosno nakon njega ili jednostavno poalju medijima kao odraz stajalita, javnog miljenja ili reakcije na drugi pseudodogaaj. Od tada do danas ustalila se diskursna forma koju ini zaglavlje s naznakom da je rije o priopenju za javnost, zatim datum, mjesto i poiljatelj te molba da mediji objave sadraj priopenja. Priopenja su najee ograniena duinom i ne prelaze stranicu formata A4, prilagoena su za slanje faksom, iako sve ee stiu i elektronikom potom. Uobiajeno je da urednici priopenja prilagoavaju za objavljivanje u skladu s programskom politikom medija. Poseban oblik pseudodogaaja, koju danas njeguju prvenstveno politiari, jest pustiti informaciju da doe do javnosti kroz neslubene komunikacijske kanale. To su na neki nain "indirektne izjave", odnosno prikrivene vijesti, one koje slubena politika ne eli da mediji objave s jasno navedenim izvorom (cloaked news). Taj pseudodogaaj proizvodi niz novih pseudodogaaja, kao to su izjave, priopenja, reakcije, jer je informacija i procurila da bi se provjeri kako e biti primljena u javnosti. Nije neuobiajeno da se takva informacija objavi na poetku konferencije za novinstvo ili u njezinom neslubenom dijelu u obliku povjerljivog razgovora, odnosno upozorenja danog pojedinim, odabranim novinarima, kako bi se uskoro neto moglo dogoditi. Informacije su nedoreene, esto tek samo najava tako da novinari koji ih dobiju nisu posve sigurni radi li se o injenici, novoj politikoj opciji, ili samo o elji administracije za novim

Vali Nedeljkovi

73

trendovima, ili je to novinarska patka, koja predstavlja realnu i najveu opasnost za ugled i izvjestitelja i redakcije u kojoj radi. Ove informacije su zapravo diplomatski probni balon. Ako izazovu neeljen uinak i burnu reakciju javnosti, autor/izvor poruke, budui da je anoniman i "blizak vladi", ostaje neoteen i skriven, a redakcija i novinar koji je informaciju objavio, izloeni su bijesu javnosti. Takve se informacije priopavaju na brifinzima za odabrane novinare kada ih se u neslubenom razgovoru, za koji smatraju da nee biti dio dnevne novinarske ponude, obavijesti o stajalitima vlade/koalicije/stranke o odreenim dogaajima u zemlji i svijetu te ih se pripremi na ono to bi moglo slijediti u dnevno-politikoj praksi. Brifinzi su uglavnom namijenjeni "uvarima kapija" (urednicima ili sektorskim novinarima kolumnistima). Osnovano je pitanje kakva je razlika izmeu pseudodogaaja i politike propagande, nisu li posrijedi u biti isti ciljevi i motivi onih koji pseudodogaaj stvaraju i onih koji se bave politikim marketingom, plaenim ili besplatnim. Iako se ine slinim, oni odgovaraju na razliite potrebe javnosti. Pseudodogaaj je, smatra Boorstin (2006: 92), dvosmislena istina koja odgovara na veoma razvijenu potrebu javnosti da bude obavijetena o svim aspektima dogaaja. Nasuprot tome, propaganda odgovara na potrebu javnosti da bude "zapaljena". Pseudodogaaj odgovara na osjeaje obveze da se bude obrazovan, a propaganda na elju da se bude probuen. Ona zamjenjuje injenice s miljenjem i u biti umjesto javnosti donosi miljenje o dogaajima, pojavama i ljudima. Propaganda sve pojednostavljuje do apsurda, a pseudodogaaj ini stvari zamrenima i vie nego to su one to jesu. Podsjetimo, esto slijede replike, reakcije i demantiji na razne pseudodogaaje.

Metoda i uzorak Metoda Osnovna metoda promatranja javnog servisa Vojvodine, Radiotelevizije Vojvodine (RTV) bila je analiza medijskog diskursa. Upotrijebljene su dvije tehnike: (a) kvantitativno-kvalitativna analiza sadraja i (b) dubinski skupni razgovor.

74

TEMA BROJA

(a) Za kvantitativno kvalitativnu analizu sadraja koristio se kodeks koji je, osim osnovnih podataka (medij, jezik emitiranja, dan u tjednu, emisija, redni broj i duina priloga), ukljuivao takoer kodiranje anra, teme, sudionika, izvora informacije, audio/vizualne prezentacije, povoda, lokacije, autora priloga, subjekta, personalizacije subjekata, citiranost, sudionike, personalizaciju sudionika, vrijednosnog konteksta u koji su oni postavljeni. Jedinica analize bila je, prema Emanuelu eglofu, komunikacijska iskaz. Podsjetimo da prema eglovu vana faza u analizi medijskog diskursa u sklopu utvrivanja metoda i tehnika jest odreivanje jedinice analize koja mora odgovarati prirodi onoga to se istrauje. Kako je ovdje rije, u tri ciklusa promatranja (prvi, trei i etvrti), o kvantitativnokvalitativnoj analizi sadraja sredinjih informativno-politikih emisija (CIPE) javnog servisa Vojvodine (RTV), za jedinicu analize odreen je iskaz, tonije pojedinani prilog od spikerske najave do odjave. Za drugo promatranje, koje se odnosi na takozvane kola ili sporovozne emisije, primijenjeno je isto naelo na razini emisije i razini priloga, s time da glazbeni dio emisije, ako je postojao, nije kodiran. (b)Dubinski skupni razgovor (fokus skupine) kao potpora kvantitaivno-kvalitativnoj metodi analize sadraja proveden je u studenom 2006. godine na 5 jezika, a usmjerio se na najvanija pitanja koja su zanimala istraivae. Rasprava je bila polustrukturirana, to je nametnulo aktivnu ulogu moderatora, koji su i sami bili dobro znali temu, kulturni kod, jezik.

Uzorak1 Od rujna 2006. do travnja 2007. ostvarena su etiri ciklusa promatranja programa na veinskom (srpskom) i jezicima nacionalnih
1 Za provedbu ovog rada koriteni su podaci iz projekta Transformacija RTV Novi Sad u javni servis Vojvodine koji kao longitudinalni projekt ostvaruje Novosadska novinarska kola. Za veoma temeljito prikupljen korpus, zasluan je tim monitora NN-a, koji su napravili uzorke i kodirali medijski materijal na veinskom i 4 jezika nacionalnih manjina. Posebno zahvaljujem Vinji Baanovi, koja je radom, ali takoer idejama, kreativnou, radoznalou i spremnou na timski rad posebno pridonijela da ova tema bude obraena na ovako kompleksan nain.

Vali Nedeljkovi

75

manjina (maarskom, slovakom, rumunjskom, rusinskom i romskom). Radiodifuzne ustanove Vojvodine RTV - javnog servisa Vojvodine: 1) Prvi ciklus informativni sadraji praeni u sredinjim informativno-politikim emisijama (CIPE) od 18. do 24. rujna 2006. godine. 2) Drugi ciklus informativni i kulturno-obrazovni sadraji praeni od 6. do 12. studenog 2006. godine. 3) Trei ciklus informativni sadraji praenje predizborne kampanje u CIPE od 12. do 18. sijenja 2007. godine. 4) etvrti ciklus - praen je informativni sadraj - CIPE od 2. do 25. travnja 2007. godine, s time da je, za razliku od rujanskog, ukupan broj promatranih dana (7) rasporeen ravnomjerno tijekom cijelog mjeseca, tako to su svakog tjedna promatrana druga dva dana. U sklopu svakog ciklusa promatralo se sedam (7) dana radijskog/televizijskog programa na srpskom, maarskom, slovakom, rusinskom, rumunjskom i romskom jeziku. U prvom ciklusu su promatrane ukupno 73 sredinje informativnopolitike emisije CIPE, u drugom ciklusu je praeno prosjeno tri sata na dan na veinskom i svakom od jezika manjina i to informativnih, obrazovnih i zabavnih emisija. Rezultati drugog ciklusa nisu tema ovoga rada. U treem i etvrtom ciklusu praene su, prema istom modelu kao i u prvom ciklusu, informativne emisije CIPE, s time da je posebno praena predizborna kampanja za parlamentarne izbore u Srbiji u treem, a u etvrtom je ponovljen model prvog ciklusa, ali su promatrani dani drugaije rasporeeni. Umjesto sedam dana jedan za drugim, rasporeeni su tijekom cijelog mjeseca prema utvrenoj shemi. U ovom radu e biti iznesen samo mali dio najzanimljivijih rezultata, bez nastojanja da se rezultati usporeuju izmeu programa na razliitim jezicima, ili meu razliitim ciklusima, niti da se na osnovi njih donose strukturalni i dalekoseni zakljuci. Naime, do trenutka kada se ovaj rad priprema, nisu posve provedene sve analize i krostabulacije, jer je korpus iznimno opsean.

76

TEMA BROJA

Analiza empirijske grae

Uvodne napomene U promatranom razdoblju (rujan 2006, do travanj 2007.) kao pseudodogaaj kodirana su priopenja i konferencije za novinstvo, dakle temeljni pojavni oblici. Izjave i intervjui smatrani su medijskom inicijativom, s obzirom na to da je angaman novinara vidljiv u odabiru sugovornika i teme, te na uklapanje medija-outputa u iru cjelinu kontekstualno uvjetovanu ostalim drutveno-politikim aktivnostima odreenog dana. Kao pseudodogaaj kodirani su samo u sluaju kada je RTV preuzela izjavu iz drugog medija. Potrebno je istaknuti kako je praenje predizborne kampanje u informativnim programima javnog servisa Vojvodine kodirano prema istom naelu. Zapravo, kao pseudodogaaj kodirane su iskljuivo konferencije za novinare i priopenja, a sve ostalo, ukljuujui izvjetavanje s konvencija, smatralo se aktualnim medijskim dogaajem. Meutim, ire shvaeno, kompletna kampanja (osim medijski iniciranog u smislu radijskog i televizijskog paketa, odnosno istraivake dokumentarne reportae o aktivnostima pojedine stranke u vrijeme dok je bila na vlasti, odnosno u oporbi), mogla se kodirati kao pseudodogaaj jer je rije o uvijek planiranim i od stranakih strunjaka za medije iniciranim dogaajima, iji je cilj iskljuivo medijska promocija, zapravo novinarsko izvjetavanje. Dakle, besplatno politiko reklamiranje koje je najuinkovitije i za koje postoje unaprijed utvrena pravila u sporazumu medija i partija prije poetka kampanje. Ipak, budui da je rije o predizbornoj kampanji kao o ciklinom aktualnom drutvenom dogaaju, koji ima unutranju logiku s utvrenim pojavnim oblicima, smatrano je da samo priopenja i konferencije za novinstvo treba kodirati kao elementarne pseudodogaaje, a ostalo ipak svrstati u aktualne medijske dogaaje o kojima se izvjetava prema potpisanom sporazumu o uravnoteenom predstavljanju svih politikih stranaka. Podsjetimo da je kvaliteta medijskog izvjetavanja osnova za slobodne i potene izbore. Ponaanje medija tijekom izborne kampanje stoga se strogo nadzire i usmjerava, a medijsko potovanje utvrenih i dogovorenih odredaba dio je procesa kontrole izbora, s time to javni

Vali Nedeljkovi

77

mediji tijekom izborne kampanje imaju posebne obaveze prema sudionicima izbora i biraima.

Analiza rezultata Osnovni rezultati pokazuju veliku prisutnost pseudodogaaja u promatranom razdoblju (rujan 2006. do travanj 2007.) u programima javnog servisa Vojvodine. Samo program na srpskom jeziku, koji ima najbrojniju publiku, jer ga gleda i veinsko i stanovnitvo nacionalnih manjina, u svim promatranim ciklusima ukupno je objavio: aktualnih dogaaja 63,29%, pseudodogaaja 34,82%, a medijska inicijativa, koja u biti upuuje na pravi novinarski angaman povezan i s istraivakim aktivnostima na dubljem sagledavanju pojave od javnog interesa u odreenom drutveno-politikom kontekstu, iznosi zanemarivih 1,89%. To znai da su politiari pseudodogaajima nametnuli medijima i javnosti svoje vienje svakodnevice u ak treini medijskog vremena unutar sredinjih informativno-politikih emisija radija i televizije na srpskom jeziku javnog servisa Vojvodine. Prema definiciji, javni servis koji su osnovali graani, koji ga istodobno financiraju i nadziru, trebao bi razvijati programsku raznovrsnost, njegovati visok medijski standard te potovati etike profesionalne kodekse. Prema Zakonu o radiodifuziji Srbije, programima koji se proizvode i emitiraju u sklopu javnog radiodifuznog servisa mora se osigurati raznovrsnost i uravnoteenost (meusobna usklaenost) sadraja kojima se podupiru demokratske vrijednosti suvremenog drutva, a naroito se potuju ljudska prava i kulturni, nacionalni, etniki i politiki pluralizam ideja i miljenja. Pseudodogaaji emitirani u promatranom razdoblju u biti su slali jednostranu poruku javnosti, koja je u obliku priopenja i konferencija za novinstvo uvijek iznosila samo stajalite jedne strane o odreenom dogaaju, pojavi ili drutveno relevantnom problemu, to inae i jest znaajka pseudodogaaja. Istodobno su izostali drugi povodi (medijski inicirani dogaaji), koji bi nadomjestili ovu jednostranost. Reeno je najjasnije u rezultatima prvog promatranog ciklusa (usporedi tablice 1 i 2).

78

TEMA BROJA

Rezultati pokazuju da nema jedinstvene ureivake politike unutar javnog servisa Vojvodine kada je rije o povodu (aktualni dogaaj, pseudo i medijski iniciran dogaaj) za objavljivanje informacije, od 72% prema 22% u korist aktualnog dogaaja u informativnim emisijama televizije na srpskom jeziku, do 44% prema 56% u korist pseudodogaaja radijskog programa na rusinskom jeziku. Openito, radijski programi su emitirali ukupno vie pseudodogaaja (56% aktualni prema 42% pseudo) nego televizijski (61% aktualni prema 27% pseudo). Rezultati pokazuju da je radijski program bio najselektivniji u odabiru informacija koje imaju vrijednost vijesti.
Tablica 1. Rujan 2006. Javni servis Vojvodine televizijski programi
Sredinja informativna emisija TV vijesti - srpski jezik TV vijesti - maarski jezik TV vijesti - slovaki jezik TV vijesti rumunjski jezik TV vijesti - rusinski jezik TV vijesti - romski jezik TV vijesti - ukupno Aktualni dogaaji 94 99 42 51 60 25 371 Pseudo dogaaji 29 34 40 31 38 11 183 Medijska inicijativa 7 2 0 1 3 5 18

Izraeno u %: TV vijesti - srpski jezik TV vijesti - maarski jezik TV vijesti - slovaki jezik TV vijesti - rumunjski jezik TV vijesti - rusinski jezik TV vijesti - romski jezik 72 73 51 62 59 61 22 25 49 37 38 27 6 2 0 1 3 12

Vali Nedeljkovi
Tablica 2. Rujan 2006. Javni servis Vojvodine radijski programi
Sredinja informativna emisija Radio-vijesti - srpski jezik Radio-vijesti - maarski jezik Radio-vijesti - slovaki jezik Radio-vijesti rumunjski jezik Radio-vijesti - rusinski jezik Radio-vijesti ukupno Aktualni dogaaji 107 68 53 71 45 344 Pseudo dogaaji 39 63 36 60 58 256 Medijska inicijativa 3 9 0 2 0 14

79

Izraeno u %: Radio-vijesti - srpski jezik Radio-vijesti - maarski jezik Radio-vijesti - slovaki jezik Radi-vijesti - rumunjski jezik Radio-vijesti - rusinski jezik Radio-vijesti ukupno 72 49 60 53 44 56 26 45 40 45 56 42 2 6 0 2 0 2

Promatrano po programima i jezicima emitiranja medijski iniciranih dogaaja na slovakom jeziku i u radijskom i u televizijskom programu nema. Na programu televizije na rusinskom, u promatranom razdoblju, takoer nije zabiljeen nijedan primjer. Istodobno je na tim programima emitiran velik broj pseudodogaaja (radio na rusinskom ak vie nego aktualnih 44% prema 56%). Ta je situacija posljedica veoma skromnog kadrovskog potencijala u redakcijama na slovakom i rusinskom jeziku, koji se u stvaranju informativnog programa najvie oslanja na agencijske vijesti, koje u opi servis emitiraju sve pseudodogaaje nacionalne vanosti, kao i priopenja pokrajinske razine koja stiu redakcijama izravno. Analiza sadraja pseudodogaaja objavljenih u ovom razdoblju pokazuje da su redakcije na svim jezicima objavljivale sve informacije koje se odnose na status Kosova, odnosno sva priopenja o temo "june srpske

80

TEMA BROJA

pokrajine", pri emu je najei subjekt aktualna vlast (premijer Vojislav Kotunica, predsjednik Boris Tadi i ef koordinacijskog centra za Kosovo u doba prvog promatranja, Sandra Rakovi Ivi), potom meunarodni subjekti kao predstavnici Rusije i politiki analitiari iz svijeta ak i SAD-a. Najvie pseudodogaaja odnosi se upravo na tu temu, a subjekti su, dakle, gotovo iskljuivo oni ija stajalita su na liniji srpske strane u pregovorima (ta se fraza ponavlja u medijima, pa se razvila svijest o postojanju dvije suprotstavljene strane - Srbije s jedne i albanskih separatista, Martija Ahtisarija i Amerike s druge strane). Osim priopenja glasnogovornika Ahtisarija, koja su najee aktualna, nije se mogla uti druga strana. Sva priopenja iskazuju stajalite Srbije, odlunost njezine pregovarake skupine, predvianja reakcija na odreena predloena reenja i slino, ime se, izmeu ostalog, postie da Kosovo bude svakodnevna tema, najee pri samom vrhu, odnosno na poetku informativne emisije. Vojvoanski javni servis se ni u pseudodogaajima ne bavi zemljopisnim podrujem za koje emitira program. Samo nekoliko takvih dogaaja u promatranom razdoblju tie se Vojvodine kao geopolitikog entiteta multietnike provenijencije. Tako je jedino program na maarskom jeziku objavio priopenje Nacionalnog vijea Maara, o poloaju manjina u novom Ustavu Srbije; a program na rusinskom i maarskom da predsjednik Skuptine Vojvodine Bojan Kostre najavljuje pozivanje graana na bojkot referenduma o novom Ustavu i da prosvjeduje protiv koncesije za autocestu kroz Vojvodinu, zbog njezinog nepovoljnog poloaja. Valja istaknuti da su priopenje Saveza vojvoanskih Maara o bojkotu referenduma na novi Ustav Srbije zbog loeg poloaja manjina, objavili programi, osim na maarskom, na rusinskom i rumunjskom jeziku. Program na romskom objavio je jedini priopenje koje se tie te nacionalne manjine. Rije je o konferenciji za novinstvo u Izvrnom vijeu Vojvodine, o provedbi romske strategije razvoja. I na podruju pseudodogaaja vidljivo je da je multikulturalizam rijetko sadraj u informativnim emisijama i radija i televizije. Naime, manjine se bave ili samo vlastitim politiarima, ili da se ak ne bave pitanjima koja su od interesa za vlastitu i druge manjinske zajednice. Nijedna redakcija nije izostavila pseudodogaaj u ijem je sreditu Kosovo, ali je izostavila sve ostale u ijem sreditu je bilo pitanje vano za vojvoanski identitet, dakle za sredinu u kojoj ive. Program na maarskom jeziku (inae tradicionalno najrazvijeniji i najvie autentian program na jezicima nacionalnih manjina u Vojvodini)

Vali Nedeljkovi

81

donekle je iznimka. Naime, u usporedbi s ostalima, ova redakcija je objavila najvie pseudodogaaja o Vojvodini, to je u biti dobar standard, jer Radiotelevizija Vojvodine nije nacionalni javni servis, nego prvenstveno medij namijenjen graanima te autonomne pokrajine. Ne moe se sa sigurnou tvrditi, iako promatranje upuuje na takav razvoj, da je spomenuto programsko usmjerenje u informativnim emisijama na jezicima nacionalnih manjina posljedica desetljetnog slabljenja tih redakcija (od vremena Miloevia do danas2). Nije zanemariva ni ve uoena tendencija da se manjine getoiziraju i zbog osjeanja nesigurnosti uvijek tee slijediti politiku aktualne vlasti. Trei ciklus bio je posveen posljednjem tjednu predizborne kampanje za parlamentarne izbore u Srbiji u sijenju 2007. godine. U predizbornom promatranje je uoeno vie pseudodogaaja nego u ostalim ciklusima. Iako su, kako je ve reeno u uvodnim razmatranjima, izborne konvencije i predizborne aktivnosti tretirane kao aktualni dogaaji, priopenja, izjave i konferencije za tisak tretirane su kao pseudodogaaji, uoljive su razlike u kampanjama kandidatskih lista, to jest stranaka. Kao prvo, uoeno je da su vee stranke imale manje pseudodogaaja od manje popularnih i manjih izbornih lista. Tako nije zabiljeen nijedan aktualni dogaaj o listi Zato to mora bolje, ali su praene konferencije za novinstvo ovih kandidata, dok je izborna lista SDU-a (Srpska demokratska unija) i PUPS-a (Partija ujedinjenih penzionera Srbije) u informativnim emisijama bila prisutna uglavnom preko priopenja. Ta su priopenja bila u televizijskim emisijama pokrivena uvijek istom arhivskom snimkom, koja se svaki dan ponavljala. Priopenja su esto bila nevjeto skraena, reenice istrgnute iz konteksta te nije bila najjasnija poruka koju stranka eli poslati javnosti, potencijalnim glasaima. Druga karakteristika jest da su dominirali niskobudetni pseudodogaaji, koji time nisu potpuno ispunjavali svoju svrhu besplatnog politikog predizbornog marketinga, na koji po zakonu imaju ravnopravno pravo svi sudionici kampanje.
2 Opirnije u: Vali Nedjkovi, D. (2006), Minorities in Serbia focus on Vojvodina, Media and minorites in South east Europe, eds Thomas A. Bauer and Oliver Vujovic, SEEMO, Vienna, 540554. Vali Nedeljkovi, D. (2007), Privatizacija i transformacija medija na jezicima nacionalnih manjina javni servis u Vojvodini, prvi koraci i problemi..., zbornik radova: Audiovizuelna obuka novinara na univerzitetima u Segedinu i Novom Sadu, ur. Livia Ivasko i Imre Matyus, Univerzitet u Segedinu katedra za Komunikaciju i Medijske studije, Segedin, 29-44.

82

TEMA BROJA

Nijedan od promatranih informativnih programa tijekom posljednjeg tjedna kampanje nije izvjetavao/objavljivao pseudodogaaje o svim izbornim sudionicima. Svaki od njih je ili duinom priloga o pojedinim izbornim sudionicima ili uestalou izvjetavanja o njihovim izbornim aktivnostima favorizirao jednu stranku ili stranke. Analiza je pokazala da u programima Radiotelevizije Vojvodine nije bilo jedinstvene strategije u odnosu prema dravnom marketingu. U nekim programima, o aktivnostima dravnih funkcionara koji su afirmirali uspjehe vladajuih stranaka ili stranke kojoj pripadaju, smjetani su u blok o izborima, dok su u drugim, oni bili u bloku unutranje politike ili privrede, odnosno zanimljivosti i tretirani su kao aktualni dogaaji. Jedan od karakteristinih primjera je izvanredna konferencija za novinstvo, na kojoj je predsjednik skuptine Vojvodine, inae na listi Lige socijaldemokrata Vojvodine, Bojan Kostres, reagirao na odluku Vlade Srbije o preputanju koncesije za autocestu kroz Vojvodinu i dalje Srbiju jednom stranom konzorciju. Koste je tom prigodom izjavio, prema objavljenom izvjetaju, da je to "pljakaki potez", da se "Vojvodina tretira kao pajz" i da se "time poniava etvrtina graana Vojvodine". Zatim je, prema izvjetaju s tog pseudodogaaja, pozvao na graane da ne glasuju za aktualnu Vladu Srbije i izrazio je nadu da e budua Vlada ponititi ovakvu odluku. Izvjetaj nije bio emitiran unutar predizbornog, nego u privrednom bloku. Takoer, no kada se doekuje Srpska nova godina (prema julijanskom kalendaru), ovaj put kao dio predizbornog marketinga, organizirani su koncerti na gradskim trgovima u cijeloj Srbiji. Na tim predizbornim pseudodogaajima pojavljivali su se elnici stranka, a vrhunac je svakako beogradski koncert Cece Ranatovi (udovica paravojnog zapovjednika Arkana), koji su organizirali Velja Ili i Vojislav Kotunica (koalicijski partneri u predizbornoj kampanji). U televizijskim informativnim emisijama javnog servisa Vojvodine taj skup je smjeten je kao aktualni dogaaj i praen kao zanimljivost, razonoda, odnosno spektakularni doek Nove godine. Iako su se na trgovima isticale politike poruke, slogani i stranaki plakati koje su doek priredile kao predizborni dogaaj, to je politika mimikrija i manipulacija, u izvjetajima se to zanemarilo. Osim izvjetaja s konferencija za novinstvo esto su prema istome modelu bila objavljena i protokolarna priopenja (posjeti stranih politiara predsjedniku vlade i drave u vrijeme kampanje). Pri tome je u nekim

Vali Nedeljkovi

83

programima isticana stranaka pripadnost dravnih funkcionara, dok u drugima to nije bio sluaj. U analizi predizborne kampanje Jovanka Mati zakljuuje da "izborno izvjetavanje Radiotelevizije Vojvodine jo uvijek nosi tragove nasljea prijanje medijske prakse. Ono je mnogo vie u funkciji potreba izbornih sudionika da svoja izborna obeanja dostave biraima, nego u funkciji potrebe javnosti da stekne cjelovitu sliku o politikoj ponudi, shvati najvanije razlike izmeu ponuenih politikih platformi, eventualne posljedice predloene politike i racionalno osnuje izbor budueg vodstva drave" (Mati, u tisku). U etvrtom ciklusu biljei se smanjen broj pseudodogaaja. Ono to je zanimljivo i dalje jest, nakon sedam mjeseci, u sreditu pozornosti pseudodogaaja vezanih za geopolitiko podruje Vojvodine, koncesija za autocestu kroz Pokrajinu pa nadalje prema Beogradu i jugu Srbije. U ovom ciklusu takoer, bez aktualnog povoda, esta su priopenja i izjave razliitih subjekata (srpske strane) o statusu Kosova. Upravo je to dobar primjer kako pseudodogaaj geometrijskom progresijom proizvodi druge pseudodogaaje, to je po Boorstinu (2006: 96) osnovno obiljeje ovog oblika javnog zauzimanja. Na svaku izjavu ili priopenje o statusu Kosova od rujna 2006. do travnja 2007., dakle u promatranom razdoblju koje obuhvaa ovaj rad, umnoavale su se reakcije, nova priopenja i izjave razliitih drugih domaih i stranih sudionika, ali gotovo uope ne onih s Kosova, koje su zatim opet provocirale nove pseudodogaaje. Na ovome primjeru mogu se uspjeno provjeriti i ostale karakteristike pseudodogaaja. Podsjetimo, namijenjen je medijima, nema mnogo dodirnih toaka s realnou, ima karakteristine sudionike, alje ne sasvim jasnu poruku ali istodobno ona je jednoznana, pseudodogaaj sam o sebi svjedoi u smjeru u kojem njegovi autori to ele. Budui da javni servis nije definiran samo kao medij koji su osnovali i koji financiraju graani, nego je bit i u tome da ga oni i kontroliraju, kao dodatak promatranju organizirane su fokus skupine na svim jezicima programa koji su praeni. Ukratko, sudionici su gotovo jednako odgovarali na pitanja o tome kojima bi vrstama informacija javni servis Vojvodine trebalo posvetiti najvie pozornosti, a kojima najmanje. Svi trae najvie informacija s lokalnog podruja i iz Vojvodine, kao i o nacionalnim

84

TEMA BROJA

manjinama, a mnogo manje iz svijeta i Srbije. Globalna politika ih ne zanima, naroito priopenja i izjave politiara. U vezi s multietnikim sadrajima u informativnim programima smatraju kako treba vie pozornosti posvetiti graanima i stvarnim dogaajima nego percepciji i izjavama politikih voa. Sugestije ispitanika jesu: vie informacija o obinim ljudima vie informacija iz privrede i poljoprivrede, a manje politike u uem smislu vie servisnih informacija koje trebaju biti potpunije, aktualnije i upotrebljivije manje vijesti kojih ima u drugim medijima, posebno onim nacionalno usmjerenjem. Graanima, moe se zakljuiti iz razgovora voenih u fokusskupinama, nisu korisni pseudodogaaji (ako se promatraju kao miljenja i stajalita politikih i drugih voa ili njihova promocija u drugom smislu), osim u predizbornim kampanjama i ozbiljnim drutvenim i politikim krizama. Najvie ih zanima realni, svakodnevni ivot, iz perspektive obinih ljudi. Do ovakvih sadraja moe se doi jedino medijskom inicijativom, koja u informativnom programu RTV-a u promatranom razdoblju nije bila dovoljno zastupljena.

Zakljuak i preporuke za dobru praksu

Javni servis RTV-a u ispitivanom razdoblju u odabiru medijskih sadraja za informativne emisije slijedio je uobiajenu praksu u medijskom sektoru da pseudodogaaj tretira kao valjanu vijest. Pseudodogaaji su u razliitim jezinim programima javnog servisa zauzimali razliito vrijeme informativnih emisija, to pokazuje da ne postoji jedinstvena programska politika i strategija o tome to jest valjana medijska vijest i koji povod od mogua tri (aktualni dogaaj, pseudodogaaj, medijski iniciran dogaaj) trebalo bi i u kojem opsegu biti zastupljen u informativnim emisijama.

Vali Nedeljkovi

85

Nepostojanje jedinstvene strategije uoeno je u odnosu prema predizbornoj kampanji kao i u pitanjima koja se odnose na Vojvodinu kao geopolitiki entitet obiljeen multietninou. Osnovna uputa za primjenu modela dobre prakse bilo bi da se na raun sada visokog postotka pseudodogaaja ubudue znatno povea jo veoma mali postotak medijski iniciranih dogaaja, ime bi javni servis opravdao svoje postojanje, tj. zadovoljio bi komunikacijske potrebe, (visokoprofesionalno obraenim raznovrsnim sadrajima), svih graana koji ive na podruju gdje se gleda Radiotelevizija Vojvodine tj. u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini.

Literatura
Bertran, Klod an (2007), Medijska etika i sistemi medijske odgovornosti, OEBS misija u Srbiji, Beograd. Boorstin, Daniel (1964), The Image, Harper and Row, New York. Boorstin, Daniel (2006), From News Gathering to News Making: a Flood of Pseudo-Events, in Journalism: The democratic Craft, ed. G. Stuart Adam and Roy Peter Clark, Oxfor University Press, Oxford/New York, 80-98. Galtung& Ru (1993), Obrasci novinarske selekcije vesti, u Gledita 1-6:Javnost i manipulacija sociologija vesti, Beograd, 31-39. Gocini, . (2001), Istorija novinarstva, Clio, Beograd. adson, M. (1993), Sociologija proizvodnje vesti, u Gledita 16:Javnost i manipulacija sociologija vesti, Beograd, str. 15-29. Mati, Jovanka (u tampi), Izvetavanje Radio-televizije Vojvodine o kampanji za parlamentarne izbore u Srbiji 2007. godine, u Medijska sfera: javni servis Vojvodine, ur. Dubravka Vali Nedeljkovi, Novosadska novinarska kola, Novi Sad. Vali Nedeljkovi, Dubravka (2002), Praktikum novinarstva, drugo dopunjeno izdanje, Privredni pregled, Beograd. Vali Nedeljkovi, Dubravka (2003), TV novinar i pritisci dnevnopolitike prakse u odabiru medijskog dogaaja kako izvetavati o drugima; Zbornik radova Funkcionisanje lokalne televizije, ur. Rastislav Durman, NN, Novi Sad, 157-180.

86

TEMA BROJA

Vali Nedeljkovi Dubravka (2005), Mediji i javni interes, edicija Link plus, Medisa Art Service International, Novi Sad. Vali Nedeljkovi, Dubravka i Vinja Baanovi (2007), From an emotional approach to the fate of Kosovo to progressive civil activities, in Indicator of public interest: TV Prime Time Domestic News Monitoring and analysis of TV news programs in 10 SEENPM countries, ed. Radenko Udovii, Media Plan Institut, Sarajevo, 197- 230.