Opasnosti fake news-a

Lažne vijesti ili na engleskom „fake news“ vrsta su novinske propagande razvijene
širenjem dezinformacija i raširenom obmanom putem novina ili društvenih medija. Većinu
vremena proizvode se za cilj dezinformacija i zastrašivanja javnosti, ili za parodiju, satiru ili
jednostavno pažnju, to jest senzacionalizam. Ljudi će biti prevareni lažnim vijestima jer se
one objavljuju na portalima vjerodostojnog izgleda ili koriste slična imena i domene kao
vjerodostojni portali za vijesti. Lažne vijesti su vrlo opasne, čak i ako se čini da nisu i
ponekad ih je lako uočiti. Oni mogu generirati akcije i odgovore na temelju dezinformacija,
što je posebno opasno u situacijama kao što su pandemija ili rat. Lažne vijesti također mogu
"ugušiti" stvarne vijesti i brzo se proširiti stanovništvom. Lažne vijesti tako mogu biti
fotografije i videozapisi snimljeni, na primjer, prije nekoliko godina koji su kroz opis dobili
potpuno novi kontekst. Možda se to dogodilo slučajno kroz brzu distribuciju na društvenim
mrežama, pri čemu svaki korisnik može dodati svoj kontekst, no često se lažne vijesti i
popratni videozapisi i fotografije plasiraju namjerno. Gubitak povjerenja u tradicionalne
medije, uz nerazumijevanje i poticanje kritičkog mišljenja, doveli su do brzog širenja lažnih
vijesti putem društvenih mreža koje mnogi ljudi koriste kao primarni izvor informacija i
vijesti. Okolnosti u kojima se lažna vijest širi kao prava vijest mogu ozbiljno narušiti
povjerenje u medije, a proglašavanje prave vijesti lažnom ne pomaže. Najbolja metoda za
borbu protiv lažnih vijesti je prepoznati da postoje u medijima i pokušati poboljšati osobne
medije i digitalnu, odnosno medijsku pismenost. Medijska pismenost je sposobnost koja se
može naučiti, baš kao i svaka druga. To je važno znanje u današnje vrijeme jer
podrazumijeva kritičko razmišljanje, kao i sposobnost ispitivanja i procjene medijskih
poruka. Izvori lažnih vijesti tema su u kojoj može biti teško povući granicu između istinitog i
lažnog. Pitanje o tome zašto ljudi vjeruju lažnim informacijama pojavilo se jer su
komunikatori razumjeli kako prevariti druge i prodati lažne informacije kao činjenice.
Najjednostavniji pristup distribuciji obmanjujućih informacija je iznošenje nekih iskrenih
činjenica i nekih lažnih, što je poznato kao "branje trešanja". Ova vrsta obmane predstavlja
rizik jer distributer informacija može odabrati činjenice koje mu koriste. Zbog "branja
trešanja", ovlasti trebaju svjedoke koji će se zakleti na govorenje isključivo cijele istine i
ničega osim toga. (McBrayer, 2021) Kao i za sve, uvijek postoje neki razlozi pa tako i za
širenje lažnih vijesti. Kao prvi i najbitniji razlog je zarada jer nitko ne bi trošio svoje vrijeme
na širenje lažnih vijesti besplatno. Kao što je već spomenuto, društvene mreže su jedan od
glavnih izvora lažnih informacija. Dakle, to se može provesti kroz one mreže koje imaju
najveći broj korisnika; Facebook, Youtube, Instagram i Twitter. Budući da su društvene
mreže strukturirane tako različito od tradicionalnih komunikacijskih tehnologija, postale su
izvor dezinformacija i tjeskobe. Pojedinci razmjenjuju informacije bez prethodne provjere
točnosti informacija i činjenica. Društvene mreže pružaju temelj za njihovo širenje. Ovo je
najbolji pristup za širitelje lažnih vijesti kako bi postigli svoju svrhu, bez obzira na
motivaciju. Još uvijek postoji mnogo lažnih identiteta na društvenim mrežama, a broj raste iz
dana u dan. Neke su mreže poduzele korake kako bi smanjile ovu brojku. Ključno je
poboljšati medijsku pismenost, kako među novinarima, tako i među školarcima i drugim
krajnjim korisnicima. Krajnji korisnici mogu na ovaj način postati kritični potrošači vijesti.
Ključno je da su ljudi svjesni potencijalnih prijetnji i razumiju kako spriječiti i identificirati
lažne vijesti. Ljudi budu često prevareni zbog toga što ne znaju prepoznati lažne vijesti, što
utječe na njihovo svakodnevno razmišljanje i percepciju. Stalne dezinformacije te stresni i
uvredljivi naslovi mogu imati uznemirujući učinak na ljude, što dovodi do niza loših emocija,
tjeskobe, beznađa i tuge. Tako je na primjer, vijest o Meghan Markle, zabrinjujućoj objavi
vojvotkinje od Sussexa potresla mnoge ljude. Meghan je izjavila u emisiji Oprah Winfrey da
je razmatrala o tome da sama sebi naudi zbog britanskih medija, odnosno njihovog načina na
koji su je tretirali dok je bila u kraljevskim krugovima. Vojvotkinja je duži period bila u
fokusu britanskih tabloida, a njihove su je neistine dotukle do te mjere da je razmišljala o već
spomenutom, a također je poslušala savjet stručnjaka i na posljetku je napustila zemlju. Kao
što je već navedeno, lažne vijesti rijetko pružaju pružaju činjenice ili drugu percepciju o
raznim pitanjima te su često pristrane. Naš je mozak često nestrpljiv i samim time brzoplet.
Na primjer, većina ljudi će odmah odgovoriti netočno na pitanje: "Koliko je životinja od
svake vrste Mojsije poveo sa sobom na arku?" ne shvaćajući da se pitanje odnosi na Nou, a
ne na Mojsija. Dobra vijest je da se ovom utjecaju lako suprotstavljamo tako što ćemo se
potruditi razmišljati o vijestima koje čitamo i obraćati pažnju na njih, a ne samo pregledavati
naslov. Iako se to isprva čini razumnim, to se rijetko čini. Opće pravilo koje smo naučili u
školama je da ako pročitamo naslov, nemojmo donositi zaključke samo na temelju njega.
Trebali bismo proučiti materijal i utvrditi izvor, kao i jesu li web stranica i autor autentični.
Imamo moć provjeriti, „progooglati“ je li to vjerodostojno. Vrijeme objavljivanja također je
bitno; ako je nešto objavljeno prije početka, primjerice, ukrajinskog rata, vrlo je vjerojatno da
se radi o lažnim vijestima. Gotovo svi smo "pali" na lažne vijesti - one su namijenjene
zaokupljanju naše pažnje i iskorištavanju načina na koji naš mozak radi kako bi promovirali
stavove ili ciljeve svojih kreatora. Kao rezultat toga, prirodno je da svaki novinski izvještaj ili
objavu na društvenim medijima ne promatramo s povećalom. Ipak, kako bismo izbjegli
širenje potencijalno opasnih dezinformacija, potrebno je izgraditi vještine kritičkog mišljenja
i biti svjesni da sadržajima koje objavljujemo na društvenim mrežama možemo pristupati
odgovornije.

Dora Kolaric, pim, 3. godina, izvanredni

Literatura

1. McBrayer J.P. (2021) „BEYOND FAKE

NEWS Finding the Truth in a World of
Misinformation“. New York: Routledge.