Ak. god. 2012./2013.

MEDIJSKO SVEUČILIŠTE
Trg Žarka Dolinara 1, Koprivnica

SEMINARSKI RAD
MANIPULACIJA NAD POPULACIJOM

Studij: Novinarstvo
Kolegij: Komunikologija
Mentor: Dunja Zvonarek Siječanj, 2013., Koprivnica
Student: Davor Tomšić
SAŽETAK

Svaki sudionik komunikacije ima neki interes. Manipulativna komunikacija nastaje

onda kada jedan od sudionika ne zna pravi interes drugog sudionika.
Manipulacija komunikacijom nad populacijom podrazumijeva korištenje komunikacije radi
podčinjavanja pojedinca, društvenih skupina, javnosti, komunikacijske procedure,
komunikacijskih kanala, medija i subjekata određenoj vrsti interesa. To je u suštini sredstvo
za kojim poseže neka manjina da bi kontrolirala većinu. Najčešće za njim poseže država kako
bi manipulirala svojim stanovništvom.
Prvi oblik institucionalizirane manipulacija nad populacijom kroz organiziranu propagandu
javlja se u Prvom svjetskom ratu, kada je u Velikoj Britaniji osnovano Ministarstvo
informacija, a u Sjedinjenim Američkim Državama, Odbor za javne informacije, poznat i kao
Creelov odbor. Iz tog se odbora razvila industrija za odnose s javnošću. Njegovi najznačajniji
predstavnici su bili Edward Bernays koji se smatra guruom odnosa s javnošću i Walter
Lippman, koji je uveo termin 'proizvodnja pristanka'. Smatrao je da "revolucija u umjetnosti
demokracije" može poslužiti za "proizvodnju pristanka", drugim riječima, donošenje
suglasnosti putem novih tehnika propagande kod dijela javnosti koji se nije slagao s
određenim idejama. Još od engleske revolucije u 17. stoljeću među dijelom intelektualne elite
javlja stav da "odgovorni ljudi" koji donose odluke moraju "proizvoditi pristanak" i "nužne
iluzije" kako bi "zbunjeno stado" (generalnu populaciju) štitili od demokratskog dogmatizma.
Danas se manipulacija nad populacijom najčešće vrši posredstvom masovnih medija.
Mogućnost medija da brzo prenesu informaciju velikom broju ljudi čini ih idealnim
sredstvom za manipulaciju populacije, a struktura vlasništva u medijima otkriva zašto mediji
na tu ulogu pristaju.
Medijska se manipulacija primjenjuje u sferama aktivizma, oglašavanja, „hoaxinga“,
marketinga, političkog djelovanja, propagande i odnosa s javnošću.
Noam Chomsky, sastavio je listu deset najsnažnijih i najučinkovitijih strategija za kojim
posežu mediji kako bi se uspostavila manipulacija nad populacijom. To su preusmjeravanje
pažnje, stvaranje problema pa rješenja, postupnost promjena, odlaganje, upotreba dječjeg
jezika, buđenje emocija, poticanje neznanja, veličanje prosječnosti i gluposti, stvaranje
osjećaja krivnje i upotreba znanja o pojedincu.

2
SUMMARY

Each participant of communication has a certain interest. Manipulative communication

occurs when one of the participants does not know the true interest of the other participant.
Manipulation of communication involves the use of a communication in order to submit
individuals, groups, public, communication procedure, communication channels, media and
other subjects to a certain interest.
The first form of institutionalized manipulation of the population through organized
propaganda appears in the World War I., when the UK Ministry of Information, and the US
Committee on Public Information, also known as Creel Committee, were founded. From that
commitee an industry of public relations was developed. Its most important representatives
were Edward Bernays who is considered a guru of public relations and Walter Lippman, who
introduced the term 'manufacture of consent'. He believed that "a revolution in the art of
democracy" could be used to "manufacture consent", in other words, the consent by the new
techniques of propaganda on the part of the public who did not agree with certain ideas. Ever
since the English Revolution in the 17th century among the intellectual elite partly arises view
that "responsible people" who make decisions must "produce consent" and "necessary
illusions" to "the bewildered herd" (the general population) to protect them from democratic
dogmatism.
Today, the manipulation of the population is mostly carried out through the mass media. The
ability of the media to convey information quickly to many people makes them an ideal tool
for the manipulation of the population, and the structure of ownership in the media reveals
why the media accept that role.
Media manipulation is applied in the fields of activism, advertising, hoaxing, marketing,
political actions, propaganda and public relations.
Noam Chomsky has put together a list of the ten most powerful and most effective strategies
that media use in order to establish the manipulation of the population. They are diverting
attention, creating both problems and solutions, gradual change, disposal, use of child
language, awakening emotions, encouraging ignorance and stupidity, glorifying mediocrity,
creating a sense of guilt and the use of knowledge about the individual.

SADRŽAJ:
3
1. UVOD …………………………………………………………………..
………………………………………………...4
1.1. CILJ, ZADATAK I SVRHA RADA
………………………………………………………………………4
2. POVIJESNI OSVRT NA TEMU
……………………………………………………………………………………..5
3. RAZRADA TEME ………..
…………………………………………………………………………………………….6
3.1. PROIZVODNJA PRISTANKA I ULOGA
PROPAGANDE……………………………………….6
3.2. STRATEGIJE MEDIJSKE
MANIPULACIJE…………………………………………………………9
4. ZAKLJUČAK ..
…………………………………………………………………………………………………
….…..12
5. LITERATURA
…………………………………………………………………………………………………..
……..13
6. BIOGRAFSKI PODATCI O AUTORU RADA
………………………………………………………..……….14

4
1. UVOD

Da bismo razumjeli manipulacijsku komunikaciju, potrebno je prije svega razumjeti

komunikaciju uopće. Ne postoji komunikacija koja nije potaknuta svojevrsnim interesom
sudionika kontakta. Interesi koji ljude potiču na komunikaciju mogu biti nebrojeni, ali je
sasvim sigurno da je obostrani interes uvijek prisutan. Najbolje je to objasniti na sljedećem
primjeru. Ako nas zaustavi nepoznata osoba na ulici i pita koliko je sati, interes te osobe je da
sazna točno vrijeme. Ako mi toj osobi kažemo točno vrijeme, može se reći da je naš interes da
budemo ljubazni. Komunikacija je uspostavljena. Da smo pak produžili dalje ne osvrćući se,
do komunikacije ne bi došlo. Ovo je pravilo koje se može primijeniti u svim slučajevima
komunikacije, kako neposrednim tako i posrednim.
Međutim, jasno je da je komunikacija zapravo veoma složeno pitanje. Recimo da imamo sat i
osobi koja je to od nas tražila ljubazno kažemo koliko je sati nakon čega se uz pozdrav
raziđemo, da bi tek nakon nekog vremena primijetili da nam je ta ista osoba ukrala novčanik.
U tom slučaju obje strane su ostvarile svoj početni interes, stranac je ukrao naš novčanik a mi
smo bili ljubazni prema njemu. Problem je u tome što mi nismo znali njegov stvarni interes,
odnosno nismo znali da je zloupotrijebio komunikaciju kao distrakciju kako bi ga ostvario.
Nakon takvog iskustva sigurno ćemo se osjećati prevarenima. To je primjer manipulativne
komunikacije.
Ipak, više od interpersonalne, u tom je kontekstu zanimljiva manipulacija komunikacijom nad
populacijom. Ona podrazumijeva korištenje komunikacije radi podčinjavanja pojedinca,
društvenih skupina, javnosti, komunikacijske procedure, komunikacijskih kanala, medija i
subjekata određenoj vrsti interesa. Nastaje najčešće u potrebi države da kontrolira svoje
stanovnike, a manipulacija je svakako povoljnije rješenje od, recimo, upotrebe represivnog
aparata, a često se njome postižu i bolji rezultati. U tom kontekstu poznati teoretičar medija,
kulture i društva Noam Chomsky spominje 'proizvodnju pristanka' kao težnju onih koji
vladaju da manipuliraju onima nad kojima vladaju. Propaganda je jedan od najvažnijih načina
kojima se ona ostvaruje. Razvoj masovnih medija stvorio je snažnu platformu za brže i
efikasnije širenje manipulacija populacije. No, niti je manipulacija stvorena uz suvremene

5
medije, niti je današnje vrijeme jedino u kojemu su se ‘šumovi’ u komunikaciji, nesvjesni ili
svjesni, događali.

1.1. CILJ, ZADATAK I SVRHA RADA

Ovome seminarskom radu osnovni je cilj pokušati otkriti kada je i kako nastala
organizirana manipulacija nad populacijom, kojim metodama djeluje i što se njome želi
postići.

2. POVIJESNI OSVRT NA TEMU

Posredovanja su stara koliko i ljudski odnos spram svijeta. Oblikovanje i snaga

suvremenih medijskih zavođenja odnosno manipulacija gradila se i pripremala, oblikovala i
razvijala, rasla - uz pomoć mnogih duhovnih područja i znanosti - filozofije, književnosti,
religije i drugih stečevina civilizacije – horizontom je koji omogućuje široku analizu korijena
i oblika manipulacije, ‘šumova’ u komunikaciji, odnosno malih i velikih životnih i povijesnih,
ljudskih i medijskih, religijskih, ekonomskih, političkih, književnih i drugih - laži u kojima
živimo. Kada govorimo o manipulaciji u komunikaciji treba se sjetiti do prvih obreda i
rituala, odnosno do doma usmene kulture pa pratiti njezin razvoj sve do vremena današnjih
medijskih manipulacija. Traganje za korijenima suvremenih medijskih manipulacija ima
jedan od najšire postavljenih predmeta istraživanja. Teško je, gotovo nemoguće, pratiti
paralelno povijesti književnosti, filozofije, propagande, teologije, umjetnosti, medija,
znanosti, politike, te ljudske povijesti općenito. No koliko god takav put bio težak na njega se
mora krenuti .Jer, manipulacija se vremenom obogaćivala i učila prikrivati poput prirode
same. Učila se biti prihvatljivom i samorazumljivom. Birala je kroz povijest one mecene uz
koje se mogla predstavljati u najboljem svjetlu. Uvijek pri vlasti, uvijek uz vrhove hijerarhija.
(Sead Alić, Mediji od zavođenja do manipuliranja)

Bitno je upravo zbog takve naravi manipulacije, poseban naglasak kada govorimo o
njenoj povijesti, staviti na ulogu koju ima u modernim državama od 20. stoljeća. Tada
bilježimo prve oblike organizirane državne manipulacije nad populacijom. Naime,
prekretnicom se smatra Prvi svjetski rat i britansko Ministarstvo informacija, osnovano kako
bi Velika Britanija na svoju stranu pridobila Sjedinjene Američke Države i potaknula ih da se
uključe u rat. Ministarstvo je bilo opremljeno za slanje propagande, uključujući i fabrikacije o
okrutnosti njemačkih vojnika. Meta propagande su, zanimljivo, bili američki intelektualci za
koje je procijenjeno da će kod njih manipulacija imati najbolji učinak. U SAD-u je uskoro
osnovan pandan britanskom Ministarstvu informacija, nazvan Odbor za javne informacije, a
još poznat i kao Creelov odbor. Osnovni zadatak mu je bio izazivanjem rodoljubne histerije

6
kod američkog naroda osigurati njegovu podršku sudjelovanju SAD-a u Prvom svjetskom
ratu. Oba tijela postigla su veliki uspjeh u svojim djelovanjima, postižući ciljeve zbog kojih su
osnovani. Taj je uspjeh inspirirao mnoge. Zadivljena je bila i američka poslovna zajednica
koja je vidjela priliku da propagandu upotrijebi za kontrolu misli u vremenu demokracije kada
je sve teže kontrolirati stvari kao u zatvorenom klubu. Kao posljedica takvog razmišljanja,
dolazi do razvoja industrije za odnose s javnošću čiji su vodeći ljudi bili članovi Creelovog
odbora. Jedan od njih, Edward Bernays napisao je knjigu Propaganda na temeljima iskustava
iz Prvog svjetskog rata i smatra se svojevrsnim guruom propagande i odnosa s javnošću, a
drugi, Walter Lippman, jedan od najcjenjenijih novinara tog vremena, prvi je uveo novu
frazu – proizvodnju pristanka, o kojoj će, kao uostalom i o propagandi općenito, više govora
biti u nastavku ovoga rada. Moć propagande i praktični uspjeh manipulacije populacijom
oduševio je i Hitlera koji je sa svojim „doktorom za propagandu“ Josephom Goebbelsom u
Drugom svjetskom ratu manipulaciju nad populacijom podignuo na još veću, zastrašujuću
razinu, demonstrirajući kako je to kad se propaganda upotrijebi za zločinačke namjere i kako
je zapravo jednostavno manipulirati ljudima za vlastite ciljeve, koliko god pogrešni, pa i
morbidni bili.

U Prvom svjetskom ratu manipulacija nad populacijom provodila se najviše

posredstvom tiskanih medija, a u Drugom svjetskom ratu i radija. Danas je tlo za distribuciju
manipulacija plodnije nego ikad. Razvojem televizije, interneta i drugih novih medija stvoren
je virtualni ljudski okoliš, sredina koja posredujući određuje, informirajući oblikuje, prenoseći
informacije stvara ih, što svakako otvora golem prostor za manipulacije pa se tako danas
manipulira se pomoću medija, medijima a manipuliraju i mediji.

7
3. RAZRADA TEME

3.1. PROIZVODNJA PRISTANKA I ULOGA PROPAGANDE

Chomsky u analizi fenomena proizvodnje pristanka polazi od „paradoksa vlasti“

švedskog filozofa Davida Hummea. Prema njemu, jedan od najzanimljivijih problema svake
političke konstrukcije jest lakoća kojom se većina, nad kojom se vlada, uvijek prepušta
manjini koja ima moć. Chomsky spori dio u kojem samo manjina ima moć „jer svaka država
počiva na maču“, ali to ne umanjuje paradoks da svaka država, pa i otvoreno totalitarna, ne
može postojati bez određene "proizvodnje pristanka" i kontrole misli, kojom se javno
mnijenje pretvara u "zbunjeno stado pasivnih promatrača".

Potreba za "proizvodnjom pristanka" i "nužnih iluzija" zanemarena je tema u proučavanju

suvremene povijesti ideja. Ona se javlja zajedno s prvim demokratskim prevratom u povijesti,
s engleskom revolucijom u sedamnaestome stoljeću. Otada se među dijelom intelektualne
elite javlja stav da "odgovorni ljudi" moraju "proizvoditi pristanak" i "nužne iluzije" kako bi
"zbunjeno stado" štitili od demokratskog dogmatizma. Ova svojevrsna politička teologija
postala je obilježjem intelektualnog diskursa, korporativne prakse i geopolitičke strategije.

Walter Lippman, starješina američkoga novinarstva, najvažniji kritičar unutarnje i vanjske

politike i najvažniji teoretičar liberalne demokracije, smatrao je da "revolucija u umjetnosti
demokracije" može poslužiti za "proizvodnju pristanka", drugim riječima, donošenje
suglasnosti putem novih tehnika propagande kod dijela javnosti koji se nije slagao s
određenim idejama. Smatrao je da u demokraciji koja ispravno funkcionira postoje slojevi
građana. Prvi sloj je onaj koji ima aktivnu ulogu u vođenju općih poslova. To je poseban sloj.
Ljudi koji analiziraju, izvršavaju, donose odluke i upravljaju svim političkim, ekonomskim i
ideološkim sustavima. To je mali postotak populacije... Ostali koji se nalaze izvan te grupe su
"zbunjeno stado", kako ih je Lippman zvao. Kako bi se zaštitili od bijesa i gaženja zbunjenog
stada potrebno je nešto što bi ukrotilo zbunjeno stado, a to je nova revolucija u umjetnosti

8
demokracije: proizvodnja pristanka. Namjera je dio „zbunjenog stada“ indoktrinirati, a ostatak
jednostavno zaokupiti drugim, trivijalnim stvarima.

„To je lagano izvesti u državama koje danas smatramo totalitarnima ili vojnima. Jednostavno
im prijetiš batinom i ako naprave nešto krivo, dobit će po glavi. Kako je društvo postalo
slobodnije i demokratskije tako se izgubila i ta sposobnost. Zato se treba posvetiti tehnikama
propagande. Logika je jasna. Propaganda je u demokraciji ono što je batina u totalitarnoj
državi…
Kada proizvodite pristanak, možete zanemariti činjenicu da, formalno, puno ljudi ima pravo
glasa. To može postati nebitno jer mi možemo proizvesti pristanak i osigurati da njihov izbor
i stavovi budu strukturirani na način koji nama odgovara.“ (Noam Chomsky, Mediji,
propaganda i sistem)

Već iz povijesnog osvrta vidljivo je da se organizirani sustav proizvodnje pristanka prvi put
javlja na početku Prvog svjetskog rata, kada je u Velikoj Britaniji osnovano Ministarstvo
informacija koje je imalo jasan cilj – proizvesti pristanak Sjedinjenih Američkih Država za
sudjelovanje u ratu, i to utjecanjem na američku intelektualnu elitu koji su onda propagandu
trebali širiti dalje i dovesti zemlju u ratnu histeriju.

Upravo u SAD-u, najrazvijenijoj kapitalističkoj demokraciji, najsavršenije su se

iskristalizirale tehnike "proizvodnje pristanka". Tu je službeni diskurs obilježen traganjem za
najefikasnijim vidom kontrole i neutraliziranjem "partikularnih interesa". Wilsonova
administracija je utemeljila vladin odbor za propagandu, tzv. Creelov odbor, koji je u razmaku
od šest mjeseci uspio pretvoriti miroljubivi narod u histeričnu populaciju koja je opsjednuta
ratom i mržnjom spram Nijemaca. U isto vrijeme, i točno nakon rata, iste su se metode
primjenjivale kako bi ulile histerični strah od komunizma, Crveni Strah kako su ga zvali, što
je uspjelo uništiti sindikate i eliminirati opasne probleme kao što su sloboda tiska i političke
misli. Mediji i korporacijske vlasti su pružali veliku potporu, promovirali i organizirali veliki
dio rada, sve u svemu bio je to veliki uspjeh.

Stručnjaci za odnose s javnošću su postojali i ranije, ali nikada nije postojala industrija za
odnose s javnošću kakva je nastala od Creelovog odbora, odnosno njegovih vodećih ljudi.
Jedan od njih bio je Edward Bernays, koji je na temelju iskustava propagande iz Prvog
svjetskog rata napisao knjigu "Propaganda", vjerojatno najvažniji priručnik industrije za
odnose s javnošću. Bernays je neka vrsta PR gurua, a njegov je najveći uspjeh navikavanje
žena na cigarete. Žene, naime, dotad nisu pušile a on je vodeći kampanje za Chesterfield to
promijenio koristeći poznatu metodu, cigarete u ustima modela i filmskih zvijezda.
Jedan od članova Creelovog odbora je bio i već više puta spomenuti Walter Lippmann.

9
U vremenu kada je sve više socijalnih i ekonomskih problema, a moćnici nemaju namjeru
učiniti ništa s time, onda je prikladno pažnju „zbunjenog stada“ preusmjeriti s gorućih pitanja.
Nekad nije dovoljno zaokupiti ih trivijalnostima, pa ih treba natjerati na strah od neprijatelja.
Hitler je opravdano zaključio da je Njemačka izgubila Prvi svjetski rat jer je izgubila bitku u
propagandi. Nisu se mogli natjecati s britanskom i američkom propagandom koje su ih
nadjačale. Obećao je da će sljedeći put imati vlastiti sustav propagande, što se i dogodilo
tijekom Drugoga svjetskog rata. U 30-ima je natjerao njemački narod na strah od Židova i
Roma. Propagandu je vodio Joseph Goebbles, poznat po teoriji da dovoljno puta ponovljena
laž postaje istinom. I danas u Americi svjedočimo periodičkom pojavljivanju novih
neprijatelja kojima se straši nacija i od kojih se treba braniti. Ovo je samo jedan od načina
kako spriječiti zbunjeno stado da obraća pozornost na stvarne događaje i kako ih držati po
strani i pod kontrolom.

Zbunjeno stado je problem. Trebali bi zaustaviti njihov bijes i divljanje. Moramo im skrenuti
pažnju. Neka gledaju Superbowl ili humoristične serije ili filmove pune nasilja. Svako malo
zovemo ih da pjevaju besmislene pjesmice kao što je "Podržavajmo naše trupe". Treba ih
držati uplašenima, jer ako se nedovoljno boje svakakvih zlikovaca koji će ih uništiti izvana ili
iznutra mogli bi početi razmišljati, što je opasno jer nisu kompetentni. (Noam Chomsky,
Mediji, propaganda i sistem)

Zbunjeno stado nije uvijek dovoljno zbunjeno koliko bi htjeli oni kojima je u interesu zbuniti
ga. Termin "vijetnamski sindrom" se pojavio oko 1970-e i bio je slučajno definiran kao
"bolesne zapreke protiv upotrebe vojne sile". Naime, ljudi tada nisu razumjeli zašto je
potreban rat u Vijetnamu. Elitama je to predstavljalo problem i zapreku. I zloglasni nacistički
„doktor propagande“ Goebbles je shvatio da kada narod postane zanesen tim „bolesnim
zaprekama“, to postaje ograničenje „vanjskim pustolovinama“.

Također je važno potpuno falsificirati povijest. Ta povijest se pokušala rekonstruirati nakon

Vijetnamskoga rata. Ako bombardiramo Južni Vijetnam to je zato što ga branimo od nekoga.
Od Vijetnamaca jer nikog drugog ni nema. Važno je da takva slika događaja postane
službena i dobro shvaćena slika. I djelovalo je. Jer imate apsolutnu kontrolu nad medijima i
obrazovnim sustavom, i bez prevelike veze sa stvarnošću. I to u uvjetima slobode, a ne
totalitarizma. (Noam Chomsky, Mediji, propaganda i sistem)

Primjer Zaljevskog rata, prema Chomskom, pokazuje kako djeluje dobar propagandni sustav.
Ljudi povjeruju da se sila protiv Iraka i Kuvajta upotrebljava zbog ilegalne okupacije i kršenja
ljudskih prava. Jedini ponuđen razlog za rat bio je da agresori ne mogu biti nagrađeni i da

10
agresija mora biti obrnuta brzim posezanjem za nasiljem. To je spektakularan uspjeh
propagande u kojoj je bilo i mnogo dezinformacija.

Ovo se bitno ne razlikuje od onoga što je Creelov Odbor napravio u 1916.-1917. kada je
unutar šest mjeseci pretvorio miroljubivu populaciju u histerične divljake koji su imali
namjeru uništiti sve njemačko kako bi se spasili od divljaka koji su belgijskim bebama trgali
ruke. Današnje tehnike su vjerojatno sofisticiranije, imamo televiziju i hrpu novaca koji se
ulažu u nju, ali još uvijek tradicionalne. (Noam Chomsky, Mediji, propaganda i sistem).

3.2. STRATEGIJE MEDIJSKE MANIPULACIJE

Mogućnost medija da brzo prenesu informaciju velikom broju ljudi čini ih idealnim
sredstvom za manipulaciju populacije, a struktura vlasništva u medijima otkriva zašto mediji
na tu ulogu pristaju.

Mediji su korporacije integrirane u najveće korporacije u zemlji. Ljudi koji ih posjeduju i

upravljaju njima pripadaju uskoj eliti vlasnika i upravitelja koji kontroliraju privatnu
ekonomiju i državu, jedan vrlo uzak lanac vlasnika i upravitelja korporacijskih medija i
države. Dijele jednaka viđenja i razumijevanje stvari. To je bitno jer na taj način oni
percipiraju probleme, sprečavaju ih, kontroliraju i oblikuju u interesu grupe koju
predstavljaju - u interesu privatnoga vlasništva. Na tome se, zapravo, sve zasniva. Novine se
u stvari prodaju oglašivačima preko čitalačke publike. S obzirom da ih prodaje korporacija,
a njezino tržište su druge korporacije, to je još jedan vid preko kojega je korporacijski sustav
u mogućnosti kontrolirati sadržaj medija. Državna moć ima jednaki efekt. Mediji nastoje
održati intimni odnos s državnom moći. To je jedan vrlo uski sustav kontrole. (Noam
Chomsky, Mediji, propaganda i sistem)

Sve je jasnije da se globalna politika provodi uz snažnu pomoć globalnih medija. To možemo
povezati sa Debordovom teorijom o Društvu spektakla. Danas mediji imaju mogućnost
vlastitim spektaklima postavljati određene teme u centar fokusa javnosti i samim time neke
druge, možda i važnije, marginalizirati.

Medijska se manipulacija primjenjuje u sferama aktivizma, oglašavanja, „hoaxinga“,

marketinga, političkog djelovanja, propagande i odnosa s javnošću.

Noam Chomsky, sastavio je listu deset najsnažnijih i najučinkovitijih strategija za kojim

posežu mediji kako bi se uspostavila manipulacija nad populacijom. Neki su načini očitiji,
neki sofisticiraniji, ali nesporno su svi vrlo učinkoviti i s određene točke gledišta, za one nad

11
kojima se manipulira, ponižavajući. Poticanje gluposti, promicanje osjećaja krivnje,
promicanje rastresenosti, ili stvaranje umjetnih problema i onda ih magično rješavati, samo su
neke od tih taktika.

Strategija distrakcije ili ometanja je ključni element društvene kontrole a osnovni joj je
zadatak odvratiti pažnju javnosti od važnih pitanja i promjena o kojima odlučuje politička i
gospodarska elita, kroz tehniku poplava ili poplave kontinuiranih ometanja sa beznačajnim
informacijama. Cilj je, dakle, prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne
bi razmišljali i stekli osnovna saznanja u razumijevanju sveta.
Metodom 'problem-reakcija-rješenje' prvo se stvara problem, “situaciju” koja izaziva neke
reakcije u javnosti, pa se onda ponudi glavna mjera za koju “vladari” žele da javnost prihvati,
a u normalnim bi se okolnostima tome protivili.
Na primjer, mediji razviju priču kako je došlo do pojačavanja urbanog nasilja. Javnost se
uplaši, te na kraju pristaje na uvođenje novih sigurnosnih mjera i politike na štetu građanske
slobode. Ili također: stvoriti gospodarsku krizu, te prihvatiti recesije kao nužno zlo i u
konačnici smanjenje socijalnih prava i rastavljanje javnih službi.

Postupna strategija ima za cilj natjerati javnost da prihvati neprihvatljivu mjeru, primjenjujući
je postupno, na kapaljku, ako treba i godinu ili duže. Na ovaj su način uvedeni novi radikalni
društveno-ekonomski uvjeti (neoliberalizam) tijekom 1980-tih i 1990-tih: privatizacija,
nesigurnosti, fleksibilnost, masovna nezaposlenost – jednostavno toliko promjena koje je bi
izazvale revoluciju kada bi se uvele odjednom.

Strategija odgađanja primjenjuje drugi način kako bi nepopularne odluke bile prihvaćene i to
tako da ih se nazove “bolnim i potrebnim” kako bi se zadobilo prihvaćanje javnosti za buduće
promjene štetne za pojedinca. Prema psihologiji lakše je prihvatiti buduću, nego trenutnu
žrtvu. Prvo, jer se trud neće koristiti odmah. Drugo, jer javnost, mase, ima tendenciju
očekivati da će se sve “sutra popraviti”, te da će se njihovo žrtvovanje vrlo vjerojatno izbjeći.
Teži se dakle najaviti nepopularne promjene unaprijed, što daje javnosti više vremena da se
navikne na ideju promjene i da je u konačnici prihvati sa rezignacijom.

Sljedeća je strategija obraćanje odraslima na način kako se govori djeci, čime se postižu dva
značajna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažniji učinak na ljude.
Većina reklama usmjerenih na širu javnost koristi diskurs, argumente, likove, te posebno
dječje intonacije. Što više žele gledatelje dovesti u zabludu, to više primjenjuju infantilne
tonove. Osnovna teza ove strategije je da će ako se obratite osobi kao da je u dobi od 12
godina ili manje, to vjerojatno rezultirati i odgovorim ili reakcijom te osobe također lišenom
kritičkog osjećaja kao i u osobe od 12 godina ili mlađe.

12
Iskorištavanje emocionalnog aspekta odnosno zloupotreba emocija je klasična tehnika koja
uzrokuje kratki spoj kod razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi
poput bijesa, straha, i drugih. Štoviše, korištenje emocionalnog registra omogućuje otvaranje
vrata za podsvjesno nametanje ideje, želje, strahova, prisila, ili izazivanja reakcije.

Strategija držanja javnosti u neznanju i prosječnosti ima za cilj učiniti javnost nesposobnima
da razumiju manipulacije koje se vrše nad njima, tj. tehnologije i metode za njihovu kontrolu i
ropstvo. Glavni postulat ove strategije je da kvaliteta obrazovanja, s obzirom na niže
društvene klase, treba, što je više moguće, biti osiromašena i osrednja, kako bi razlika u
znanju između nižih i viših društvenih slojeva bila nepremostiva za niže slojeve društva.

Poticanjem javnosti da prihvati i bude zadovoljna s prosječnosti želi se uvjeriti javnost da je u

modi i poželjno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i
znanosti.

Strategijom prebacivanja krivnje pojedinca se nastoji uvjeriti da je on jedini krivac za vlastitu

nesreću, zbog neuspjeha svoje (ne)inteligencije, svoje (ne)sposobnosti, ili svojih nedovoljnih
napora. Dakle, umjesto pobune protiv gospodarskog sustava, nesigurni i indisponirani
pojedinci ne djeluju jer su opterećeni osjećajem krivnje, što dovodi do depresivnih stanja
kojem je jedina uloga da spriječi djelovanje pojedinca, bez kojega nema ni revolucije.

Strategija upoznavanja bolje nego što on poznaje sam sebe počiva na napretku u znanosti koji
je u posljednjih pedeset godina doveo do velikog nesrazmjera u znanju između javnosti i onih
u vlasništvu vladajuće elite. Zahvaljujući primijenjenoj biologiji, neurobiologiji i psihologiji,
“sustav” posjeduje napredno znanje o ljudskom biću, bilo fizički ili psihički. Sustav je u
mogućnosti da bolje razumije prosječnu osoba nego što on pozna sam sebe. To znači da u
većini slučajeva, sustav ima više kontrole i veliku moć nad pojedincima od samih pojedinaca.

13
4. ZAKLJUČAK

Manipulacija nad populacijom danas je nedvojbeno sastavni dio komunikacijske sfere

društva. Razvoj novih medija osigurao joj je nove kanale, ali je otvorio prostor i za njeno
raskrinkavanje. U današnjim demokratskim društvima mogućnosti kontroliranja silom su
ograničene, pa se centri moći sve više oslanjaju na kontrolu misli ljudi. Sve češće se to čini
stvaranjem iluzije o vođenju diskusije, ali unutar pažljivo postavljenih granica. Tako se pod
prividom rasprave, uvijek usvoje određene pretpostavke koje su u interesu onima koji
postavljaju okvire diskusije a koje su, zapravo, propagandni sustav. Tako možemo reći da se
iluzijom rasprave zadovoljava demokratska forma i privid javnosti da sudjeluje u odlukama, a
pobjednik se unaprijed zna, i to svakako nisu građani. Kada govorimo o propagandi kao
osnovnome sredstvu manipulacije nad populacijom, treba ipak istaknuti da propaganda ne
mora uvijek imati negativan prizvuk. Na zao glas došla je u nacističkom i staljinističkom
režimu kada je zloupotrebljavana za realizaciju genocidnih projekata. Postoje, međutim, i
primjeri u povijesti kada je propaganda korištena u ostvarenju humanih i progresivnih ciljeva.
Takva je na primjer bila propaganda anti-hitlerovske koalicije u Drugom svjetskom ratu.
Ostaje, ipak, dvojba opravdavaju li dobre namjere manipulaciju kao takvu. Jer percepcija
dobrih namjera nije objektivna kategorija. Ono što je danas posebno zabrinjavajuće je osjećaj
da je „cjelokupna realnost proizvod namjerno izazvanih medijskih manipulacija, otvorenih
prijevara i beskrajnih glačanja silnim ponavljanjem neistina“, kako je to sročio Sead Alić u
svojoj knjizi Mediji od zavođenja do manipuliranja, uspoređujući današnje društvo s
Potemkinovim selom. Doista, ako je Goebbelsova teorija o ponovljenoj laži istinita, onda ona
u današnjem društvu ima sve preduvjete za uspjeh. Ukoliko u mehanizmima suvremenih
medija i njihovoj sprezi s interesnim krugovima, poput onih političkih ili korporativnih,
pronađemo obrasce djelovanja kakvima su se služili i fašistički sustavi, onda možemo govoriti
i o prikrivenom medijskom totalitarizmu. Upravo je zato od presudne važnosti razumjeti
masovne manipulacije kako bi ih se moglo prepoznati i prema njima se adekvatno postaviti.
Ako oni koji manipuliraju to rade pod devizom da „cilj opravdava sredstvo“ nužno bi bilo
saznati i što o tome misle i oni kojima se manipulira. I o sredstvu, i o cilju.

14
5. LITERATURA

Noam Chomsky, Mediji, propaganda i sistem, Što čitaš, Zagreb, 2002.

Sead Alić, Mediji od zavođenja do manipuliranja, AGM, Zagreb 2009.
http://mediji.hr/medijska-manipulacija-noam-chomsky/
http://en.wikipedia.org/wiki/Media_manipulation

15
6. BIOGRAFSKI PODATCI O AUTORU RADA

Davor Tomšić (Zagreb, 1987.), završio VII. Gimnaziju u Zagrebu. Trenutno studira na
Medijskom sveučilištu u Koprivnici.

16