jacob taubes: zapadna eshatologija

nose krugovi apokaliptike duevnosti. Dok propovjednici i uenjaci Pisma postavljaju uvijek nove ograde oko Tore, apokaliptike su se jezgre idovstva u cijelome sirijsko-aramejskom Orijentu konsolidirale i preobrazile okrug aramejskih nacija u uzavreo organizam. Apokaliptika je puka, postajui u mnogim obiljejima zajedniko duevno dobro ukupnoga aramejskog Orijenta.104 Apokaliptika se literatura pisala da probudi sve due bez ograda. Dok su kanonski spisi pojedinih crkava-nacija nacionalni, oni apokaliptiki su, doslovce, internacionalni. U njima je skupljeno sve to je najdublje pokretalo due.
prarijei apokaliptike
elementi apokaliptiko-gnostike motivike mogu se izvui iz obi-

lja zamrenih i nejasnih vizija i spekulacija, kada se obrati pozornost na jezine praelemente iz kojih se grade na isti nain. Jer prarijei apokaliptike due mnogo jasnije osvjetljuju njezin sredinji smisao od nejasnih vizija apokalipse i vrtoglavih spekulacija gnoze. Manje prikriveno u usporedbi s ve oblikovanim rezultatima, isto zrcalo jezika govori o tome kakva je dua koja se njime koristi, stvarajui iz prarijei nenamjerno vlastite simbole.105 Prarijei nekoga svjetskog okruga zadiru u sve kasnije, izgraene i oblikovane sisteme. Najneposrednije se logos apokaliptike i gnoze izraava u mandejskoj literaturi Istoka, jer je najudaljenija od okrilja helenizma. Opi uvod gotovo svih mandejskih spisa glasi: U ime velikog, prvog, stranog ivota iz uzvienih svjetova svjetla, koji je iznad svih djela.106 Ve je u njemu misao-vodilja za razumijevanje apokaliptiko-gnostikog osjeaja ivota. U okruju apokaliptike prvi put odzvanja tema samootuenja [Selbstentfremdung]. Stranost [Fremde] je prva velika prarije apokaliptike i posve nova u povijesti ljudskoga govora openito.107 Prarije stranost
104

Otto, 5.

105 Jonas, 92. 106 Lidzbarski, J, 1. 107 Jonas, 96.

38

knjiga prva: o biti eshatologije

i tema samootuenja proimlju ukupnu apokaliptiko-gnostiku literaturu. Stranom ovjeku Mandejaca odgovara Marcionov strani Bog, nepoznati Bog gnoze, onaj skriveni u apokalipsama, a naposljetku i panton epekeina, s onu stranu svega neoplatonske filozofije. Kao klju za apokaliptiko-gnostiki tip moe se navesti sljedea formula: Bog Mandejaca, Marciona i Plotina jest jedan.108 Zajednika im je osnova otuenje [Entfremdung] Boga i svijeta, a time i samootuenje ovjeka. Biti-stran109 znai: potjecati od drugdje, ovdje ne biti doma. To ovdje jest strano i neudomaeno [Un-heimliche]. ivot to prebiva u ovdje zapravo je u tuini i trpi sudbinu stranca. Strani ivot, ne snalazei se u ovdje, gubi se u tuini i luta u njoj. No moe doi i do toga da se strani ivot moe previe dobro snai u ovdje, i tada ponovno zaboravlja vlastitu stranost [Fremdheit]: gubi se u tuini tako to u nju zapada. Tada se strani ivot u tome ovdje, koje mu je zapravo strano, udomauje, otuujui se [entfremdet sich] od vlastita izvora. Uza stranost kao patnju, pojavljuje se stranost kao krivnja, oboje kao jedinstvo i u dvostrukom smislu: zabludjeti. U otuenju od vlastita izvora, zabludjelou u okolnu stranost onoga ovdje, samootuenje ivota dostie vrhunac. Ponovnim sjeanjem ivota da mu je to ovdje zapravo strano, spoznajom stranoga kao stranog, poinje povratak. Poetak povratka naznauje probuena tuga za domom. Zapaanje da je u tuini zabludio, stranom ivotu omoguuje da ne zabludi. Strani ivot shvaa da je ivot neprestano zaokretanje tamo-amo u nevolju, da je svijet zaokret u nevolju i da njime vlada nunost. Strani ivot tako uoava razmak izmeu sebe i onoga ovdje svijeta i spoznaje svoju nadmonost u zemlji podrijetla. Nepristupanost stranosti moe znaiti velianstvo. Strano napose, udaljeno od svega to je blisko, jest onostrano ili sama onostranost.110 ivot koji se s punim pravom predstavlja kao veliki, prvi ivot u svjetovima svjetla, baen je u tuinu svijeta, gdje se otuuje sam od sebe.
108

Ibid., 247.

109 Ibid., 96. 110 Ibid.

39

jacob taubes: zapadna eshatologija

Povratak u dramskom slijedu, odreen motivom spasa, metafizika je povijest svjetla lienog svjetla, svjetskog ivota lienog ivota, stranog ivota u tuini onoga ovdje. Povijest je put111 svjetla u svijet, preko svijeta i iz njega. U prarijei o tuini skriveni su svi elementi smisla, koji otkrivaju apokaliptiku i gnozu u vremenskom slijedu u drami povijesti. Geslo o samootuenju temelj je to omoguuje shvaanje povijesti kao puta. Iz prarijei tuine i u njoj sadrane teme samootuenja slijede sve druge rijei i motivi apokaliptike. ivot je u svijetu stran, domite je ivota s onu stranu svijeta. Onostrano je s onu stranu svekolikog svijeta. Apokaliptikom poinje dualistiki osjeaj Bojeg svijeta to nije istovjetan svijetu ovdje. Svijet Boji sve se otrije razlikuje od svijeta ovdje, sve vie mu se protivei. Odreujui svijet Boji kao apsolutnu onostranost izvan svijeta, svijet postaje ogranien u zatvoren sistem, koji dodue na vrtoglav nain obuhvaa sve to je u njemu sadrano i izgubljeno, no ipak se razotkriva kao konaan. Svijet je sistem moi koji gubi svoju iskljuivost, gleda li se iz onostranog. Sve dok svijet u potpunosti obuhvaa sve to ukljuuje sveukupnost, postoji samo taj svijet naprosto. Njegovo tonije odreenje uz pomo broja ili zamjenice bilo bi besmisleno. Ali kada se svijet vie ne iscrpljuje u sveukupnosti, kada se ograniuje drugim, nastaje ograniujui znak: ovaj svijet. Ovaj svijet obuhvaa u sebi kozmiki bitak, ali mu se suprotstavlja posve Drugo, koje svoje domite ima u onome svijetu. Prarijei o ovom i onom svijetu sljedei su simbol apokaliptike i u bliskoj su vezi s temom samootuenja.112 U razlikovanju ovoga i onoga svijeta ve je prisutno vrednovanje. Ako je u najstarijim iskazima apokaliptike svijet jo u okruju boanske svemoi,113 otuenje Boga i svijeta raste sve do toga da svijet postaje identian s puninom zla, kojoj se suprotstavlja Bog kao punina dobra.114 U jednadbi kosmos = skotos, svijet = tama, izraava se ivotni osjeaj gnoze.
111

Ibid.

112 Ibid., 98. 113 Otto, 29. 114 Corpus hermeticum, VI, 4.

40

knjiga prva: o biti eshatologije

Na taj se razvoj nadovezuje okolnost da se u apokaliptiko-gnostikoj literaturi o svijetu moe govoriti i u mnoini. Oznakom svjetovi put kroz svijet odreuje se kao dalek i beskrajan.115 U iskazu o mnoini podrazumijeva se labirint, nepregledno i konfuzno mnotvo svijeta. U svjetovima se moemo izgubiti, i u potrazi za vratima, koja bi trebala voditi iz toga svijeta, uvijek iznova dospijevamo u svjetove, u druge, koji su ipak svagda svijet. Taj smisao mnoine svijeta, koji umnoava i pojaava demonske sisteme moi u koje je prognan ivot, sljedei je motiv u apokalipsama i gnostikim spekulacijama.116 Prostornoj slici svijeta odgovara vremenski pojam eona. Vrijeme i prostor ine stupnjeve udaljenosti od svjetla, to ih ivot mora prevladati da dospije svome cilju: Vidi, o dijete, preko kolikih tijela, preko kolikih krugova demona, kolikih konstelacija i zvjezdanih rojeva moramo proi, da bismo dospjeli do jednog i jedinog Boga.117 Iskupitelj mora proi kroz svjetove i generacije dok ne doe do vrata Jeruzalema.118 Izraz o svjetovima i generacijama esto se susree u mandejskoj literaturi. Prostor izmeu neba i zemlje, moda pod iranskim utjecajem, ispunjava se demonskim silama. Svijet tako postaje popritem borbe izmeu Boga i vraga. Kao u gnostikoj literaturi, i u Pavla su demonske moi vladari ovoga svijeta, a Sotona njegov knez. Nisu samo pojedine veliine u prostoru svijeta demonske, prije e biti da je takav sam svijet u svojoj biti (supstanciji). Prostor svijeta, u kojemu se zadrava ivot kao takav, demonska je mo. Apokaliptika su vremena demonizirana epoha. Svjetlo i tama supstancije su iz kojih su sazdani ovaj i onaj svijet. Onaj je svijet svijet sjaja i svjetla bez tame, svijet mekoe bez pobune, svijet ispravnosti bez greke i pomutnje, svijet ivota u vjenosti
115

Lidzbarski, G, 433.

116 Jonas, 98. 117 Corpus hermeticum IV, 8. 118 Lidzbarski, J, 243.

41

jacob taubes: zapadna eshatologija

bez prolaznosti i smrti, svijet dobra bez zla... ist svijet bez loeg mijeanja. Njemu se suprotstavlja svijet tame, pun zla..., pun lai i prevare... svijet greke i pomutnje bez oslonca, svijet smrti bez ivota u vjenosti... u kojemu dobre stvari prolaze i planovi se ne ispunjavaju. Taj je svijet mjeavina svjetla i tame.119 No, pretee tama, jer navlastita je supstancija ovoga svijeta tama, a svjetlo je samo strani dodatak: sjaj ovoga svijeta potjee od mijeanja, dok je sjaj onoga svijeta svjetlina bez zamuenosti.120 Kralj tame u gnostikoj se literaturi odreuje ve u svojem predsvjetskom bitku kao kralj ovoga svijeta i ovih eona, premda ovaj svijet nastaje tek mjeavinom obiju supstancija, svjetla i tame.121 Toliko je supstancija tame naelom ovoga svijeta. Geslo svijet = tama simbolika je temeljna jednadba gnoze. Marcion najradikalnije provodi apokaliptiko-gnostiki razdor.122 Bog stvaranja u Marciona je neodvojiv od bitka ovoga svijeta. O predsvjetskom bitku Boga-stvaratelja u Marciona, po svemu sudei, vie nema govora. Bogu stvaranja, koji je zapravo duh ovoga svijeta, suprotstavlja se Bog onoga svijeta, Bog iskupljenja.123 Mjeavina ovoga svijeta omoguuje dramu iskupljenja. Jer ona nastaje padom koji je identian samootuenju. Pad je, na jednoj strani, skrivilo svojevoljno nagnue due tami, u koju se ona potom zaplie.124 No, pad se nadasve pojavljuje kao sudbina: Zato ste me odvukli od mojega mjesta u zatoenitvo i bacili u smrdljivo tijelo?125 Baenost je jedan od najupadljivijih simbola apokaliptike i gnoze, i znai da je ovjek postavljen u situaciju koju nije mogao odabrati.126 Ovaj svijet nije plod zakona, prije e biti da zakon pogaa ivot poput kobi, zbog koje se Stvoritelj potom kaje: Tko me zaludio da sam postao budala i
119

Lidzbarski, G, 10 i d.

120 Ibid., 13. 121 Lidzbarski, J, 35. 122 Harnack 1921, 136. 123 Ibid., 139. 124 Jonas, 105. 125 Lidzbarski, G, 338. 126 Jonas, 106 i d.

42

knjiga prva: o biti eshatologije

bacio duu u tijelo?127 Baen u svijet, iskonski se ovjek boji da e biti ostavljen u ovome svijetu zla.128 Spopada ga uas i strah da e ga u ovdje tuine zaboraviti daleka domovina: I dozivah u pomo, a moj glas nije prodirao iz tame, i gledah u visinu, da mi svjetlo, u koje sam vjerovao, doe u pomo. Sada sam gurnut u tamu kaosa... spasi me iz tvari ove tame, da se u njoj ne utopim... moja snaga gledala je van iz sredita kaosa i mraka, i ekah svog druga da doe i bori se za mene, ali on ne doe... i kada svjetlo traih, dadoe mi tamu, kada traih svoju snagu, dadoe mi materiju.129 Moi svijeta obmanjuju130 ovjeka: One mi pripravie svojom lukavou napitak i dadoe da kuam njihovu hranu; zaboravih da sam sin kralja i sluih njihovome. Zaboravih biser to su mi ga moji roditelji naredili da traim. Njihova me hrana svojom teinom bacila u dubok san.131 Moi svijeta svim se sredstvima bore protiv stranca, opijajui ga vinom neznalatva.132 Duhovi i planete ovoga svijeta ele uhvatiti i zarobiti Adama, te ga zadrati u Tibilu. Kad jede i pije, elimo zarobiti svijet. U svijetu elimo prakticirati zagrljaj i u njemu zasnovati zajednicu. elimo ga zarobiti rogovima i flautama, da se nikad ne udalji od nas.133 Moi svijeta ele prirediti svetkovinu. Naprijed, priredimo pijanku, prodrimo u misterije ljubavi i zavedimo cijeli svijet. elimo potisnuti zov ivota, elimo da u domu zavlada nesloga koja se zauvijek nee izgladiti. elimo ubiti stranca (iskupitelja). elimo od Adama nainiti naeg sljedbenika, da vidimo tko e poslije biti njegov osloboditelj.134 Rogovi i flaute buka su svijeta. ovjek je baen u tamu jecanja,135 da zaboravi mjesto iz kojeg je doao. No buka svijeta budi
127

Lidzbarski, G, 393.

128 Ibid., 261. 129 Pistis Sophia, cit. prema Jonas, 112. 130 Lidzbarski, G, 393 i d. 131 Pjesma o dui iz Djela Tominih, cit. prema Jonas, 114. 132 Corpus hermeticum, VII, 1. 133 Lidzbarski, G, 113. 134 Ibid., 120 i d. 135 Lidzbarski, J, 62.

43

jacob taubes: zapadna eshatologija

ovjeka iz opijenosti. Kada zvuk pade u Adamovo uho, on se budi iz sna i podie lice u smjeru svjetla.136 Buka svijeta, odreena da zavara ovjeka, uasne ga. Tutnjava koja ga treba uutkati, preplai ga. U buci i tutnjavi ovjek se budi, uvi zov ivota protiv volje moi svijeta. Iskupitelj doziva izvana.137 Onostrano, koje nije udomljeno u ovdje svijeta, u svijetu se uje kao zov. Zov se u buci svijeta uje kao neto posve drugo: On doziva nebeskim glasom u nemir svijeta.138 Zov kao simbol temeljan je za apokaliptiko-gnostiko okruje. Mandejska i manihejska religija, kao i idovska, mogu se oznaiti kao religije zova. U spisima Novog zavjeta sluanje i vjerovanje u jednako su bliskoj vezi kao u mandejskoj literaturi. Zovu odgovara sluanje. Ime je manihejskog misionara doziva zova. I u islamu se navjetenje misije naziva zovom, a misionar dozivaem.139 Stoga mandejska i manihejska, idovska, kranska i islamska religija pripadaju istome. Zajedniki im je apokaliptiki temelj. Konstitutivni su elementi apokaliptikog temelja simboli zova i sluanja. U zovu se ozbiljuje ne-svjetsko. Posve Drugo postaje ujno u ovdje svijeta, dakako kao posve Drugo. Zov isputa stranac.140 Svi koji se u ovdje svijeta osjeaju strano i preziru moi ovoga svijeta, kliui primaju njegov zov: Adama obuzme ljubav prema strancu iji je govor stran, otuen od svijeta.141 Moi su svijeta uznemirene: to je uinio stranac da je time mogao utemeljiti stranku,142 i okreu se protiv uljeza, elei sprijeiti ono to dolazi: Hoemo ubiti stranca... njegovu stranku dovesti u zabludu, kako ne bi sudjelovao u svijetu. Cijela kua pripada nama.143 Stranac mora slomiti cijelu kuu svijeta, sve njegove ljuske:
136

Lidzbarski, G, 126.

137 Ibid., 387. 138 Lidzbarski, J, 58. 139 Jonas, 120. 140 Lidzbarski, G, 258. 141 Ibid., 244. 142 Ibid., 122. 143 Ibid.

44

knjiga prva: o biti eshatologije

U ime onoga stranca to je prodro kroz svjetove i doao, razbio nebeski svod i objavio se svijetu.144 Stranac mora otvoriti prolaz u ovojnici inae neosvojiva svijeta, da bi stvorio put za uspon due.145 No, stranac koji dolazi u svijet naposljetku je jednak onome kojemu dolazi. U mandejskoj se literaturi strancem ne oznauje samo iskupitelj, nego i onaj kojeg valja iskupiti. I onaj zarobljen u svijetu dobiva ime stranca.146 Adam i iskupitelj na jednak su nain stranci. Posrnuli stranac napokon iskupljuje sam sebe, svoju duu naputenu u ovdje svijeta, dolje u tuini.147 Stoga stranac mora jo jednom lutati tuinom svijeta, kako bi oslobodio iskre vlastitosti iz tamnice tuine. Kao Adam i iskupitelj, stranac je iskupljeni iskupitelj.
apokaliptiki pogled na povijest
put preko generacija i svjetova za apokaliptiku se razotkriva u

zbivanju povijesti. Obuhvatan pregled hoda svjetske povijesti pripada napose biti idovske apokaliptike. U kranskim se apokaliptikama i gnostikim sistemima zanimanje za tijek povijesti povlai, budui da se u sreditu pojavljuje oblije iskupitelja i njegov ponovni dolazak.148 Istraivanje apokaliptike i gnoze najveim dijelom jo nije napredovalo preko razine inventariziranja, pa se zbog toga stjee dojam zamrenog vora u apokaliptikim mitovima i gnostikim sistemima. Bogatstvo inventara uglavnom se najjednostavnije izjednauje s bitnim sadrajem. Tema samootuenja ve ukljuuje sve elemente apokaliptikog pogleda na povijest. U apokaliptikoj i gnostikoj literaturi povijest kao izvorni grijeh i put prema iskupljenju esto je prepuna motiva, pa prvotnu temu vie i nije mogue uti. Pa ipak, cijeli inventar apokaliptike i gnoze nije drugo doli inaice teme samootuenja: pad u tuinu i put prema iskupljenju.
144

Ibid., 197.

145 Jonas, 124. 146 Lidzbarski, J, 67. 147 Lidzbarski, G, 273. 148 Hilgenfeld, 12.

45