Navodnjavanje

Osjeko-baranjska upanija

TISAK: Kromopak d.o.o. Valpovo NAKLADA: 2000 komada

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Gradske i sveuiline knjinice Osijek pod brojem ISBN 978-953-7243-15-9 Izdavanje ovog prirunika odobrio je Senat Sveuilita J. J. Strossmayera u Osijeku svojom odlukom broj 13/09 od 27. travnja 2009. godine.

NAVODNJAVANJE POLJOPRIVREDNIH KULTURA

- prirunik -

Prof. dr. sc. Stjepan Madjar Poljoprivredni fakultet Osijek Prof. dr. sc. Jasna otari - Poljoprivredni fakultet Osijek glavni urednik Lektor: Ivana Paali, prof.

Recenzenti: 1. Prof. dr. sc. Frane Tomi, prof. emeritus 2. Dr. sc. Gabrijel Ondraek, - docent, Agronomski fakultet Zagreb 3. Dr. sc. Domagoj Rastija, - docent Poljoprivredni fakultet Osijek 4. Mr. sc. Miroslav Dadi - Poljoprivredni fakultet Osijek

Osijek, oujak 2009.

NAVODNJAVANJE POLJOPRIVREDNIH KULTURA SADRAJ: 1. 1.1 1.2 POTREBE BILJAKA ZA VODOM I SADRAJ VODE U TLU .......................... 6 POTREBE BILJAKA ZA VODOM .......................................................................... 6 SADRAJ VODE U TLU ........................................................................................... 9 1.2.1. VRSTE VODE U TLU ....................................................................... 10 - VEZANA VODA - SLOBODNA VODA 1.2.2. VODNE KONSTANTE TLA ............................................................ 11 - POLJSKI VODNI KAPACITET - LENTOKAPILARNA VLANOST TLA - VLANOST VENJENJA BILJAKA - MAKSIMALNI VODNI KAPACITET 1.2.3. KRETANJE VODE U TLU .............................................................. 12 - KAPILARNO GIBANJE VODE - INFILTRACIJA VODE - FILTRACIJA VODE 1.2.4. INTERVALI VLANOSTI TLA ............................. 15 ISTRAIVAKI RADOVI I PODLOGE ZA PROJEKTIRANJE I IZVOENJE SUSTAVA NAVODNJAVANJA ..................................................... 17 PEDOLOKA I HIDROPEDOLOKA ISTRAIVANJA ................................... 17 2.1.1. PEDOLOKA ISTRAIVANJA ................................................................. 17 2.1.2. HIDROPEDOLOKA ISTRAIVANJA ................................................... 18 ANALIZA KLIMATSKIH PRILIKA PODRUJA I IZRAUNI POTREBNIH KOLIINA VODE ZA NAVODNJAVANJE ................................ 19 GEODETSKE PODLOGE, TOPOGRAFSKE KARTE I PLANOVI ................. 19 ODREIVANJE PROIZVODNE ORIJENTACIJE U NAVODNJAVANJU ................................................................................................. 20 Ratarske i krmne kulture Industrijske kulture Povrarstvo Voarstvo i vinogradarstvo PROJEKTIRANJE SUSTAVA NAVODNJAVANJA I ODABIR OPREME .... 21 Idejno rjeenje navodnjavanja Idejni projekt navodnjavanja Glavni i izvedbeni projekti METODE, NAINI I SUSTAVI NAVODNJAVANJA ......................................... 23 POVRINSKO NAVODNJAVANJE ...... 24 3.1.1. NAVODNJAVANJE BRAZDAMA ............. 24 3.1.2. NAVODNJAVANJE PRELIJEVANJEM ........... 26 3.1.3. NAVODNJAVANJE POTAPANJEM ..... 27 - SUSTAV KASETE - SUSTAV LOKVI PODZEMNO NAVODNJAVANJE ......... 28
3

2. 2.1. 2.2. 2.3. 2.4.

2.5.

3. 3.1.

3.2.

3.3.

3.2.2. NAVODNJAVANJE PODZEMNIM CIJEVIMA ............. 29 NAVODNJAVANJE IZ ZRAKA (POD TLAKOM) ...... 30 3.3.1. NAVODNJAVANJE KIENJEM ............................ 31 3.3.2. LOKALIZIRANO NAVODNJAVANJE ......................... 38 - NAVODNJAVANJE KAPANJEM (KAP PO KAP) - NAVODNJAVANJE MINI RASPRSKIVAIMA(mali rasprskivai)

4. 4.1. 4.2. 4.3. 4.4.

4.5. 4.6. 5. 5.1.

ODREIVANJE ELEMENATA NAVODNJAVANJA .... 44 NORMA NAVODNJAVANJA . 45 4.1.1. POTREBNA VODA ............................... 45 4.1.2. RASPOLOIVA VODA ................ 45 OBROK NAVODNJAVANJA .. 47 BROJ NAVODNJAVANJA .. 48 TRENUTAK POETKA NAVODNJAVANJA ..... 49 4.4.1. ODREIVANJE TRENUTKA NAVODNJAVANJA PREMA VANJSKOM IZGLEDU BILJKE ................................... 49 4.4.2. ODREIVANJE TRENUTKA NAVODNJAVANJA PREMA UNUTARNJIM FIZIOLOKIM PROMJENAMA NA BILJCI ...... 50 4.4.3. ODREIVANJE TRENUTKA NAVODNJAVANJA PREMA TURNUSIMA NAVODNJAVANJA ................................ 50 4.4.4. ODREIVANJE TRENUTKA NAVODNJAVANJA PREMA KRITINOM RAZDOBLJU BILJKE ZA VODU ................ 50 4.4.5. ODREIVANJE TRENUTKA NAVODNJAVANJA PREMA PROCJENI VLANOSTI TLA ................................. 51 4.4.6. ODREIVANJE TRENUTKA NAVODNJAVANJA PREMA STANJU VLANOSTI TLA .................................................... 51 TRAJANJE NAVODNJAVANJA .... 51 UKUPNO POTREBNE KOLIINE VODE ZA NAVODNJAVANJE ........ 52 CROPWAT. 53 POTREBA BILJAKA ZA VODOM .... 54 MJESENE VRIJEDNOSTI Eto I KOLIINA OBORINA PODATCI O KULTURI IZRAUN POTREBA BILJAKA ZA VODOM POTREBA ZA NAVODNJAVANJEM ... 55 RASPORED NAVODNJAVANJA .. 55 OPTIMALNO NAVODNJAVANJE PRAKTINO NAVODNJAVANJE NAVODNJAVANJE POLJOPRIVREDNIH KULTURA 57 NAVODNJAVANJE KUKURUZA . 57 6.1.1. NAVODNJAVANJE SJEMENSKOG KUKURUZA ...... 57 NAVODNJAVANJE EERNE REPE .. 59 NAVODNJAVANJE SUNCOKRETA .... 61 NAVODNJAVANJE LUCERNE ..... 62 NAVODNJAVANJE POVRA ... 64 NAVODNJAVANJE KUPUSNJAA . 64

5.2. 5.3.

6. 6.1. 6.2. 6.3. 6.4. 7. 7.1.

4

7.2. 7.3. 7.4.

7.1.1. NAVODNJAVANJE KUPUSA .................... 64 NAVODNJAVANJE POMONICA ... 65 7.2.1. NAVODNJAVANJE RAJICE ................................... 65 7.2.2. NAVODNJAVANJE PAPRIKE ....................... 66 NAVODNJAVANJE LISNATOG POVRA ..... 67 7.3.1. NAVODNJAVANJE SALATE ..................... 67 7.3.2. NAVODNJAVANJE PINATA ........................ 67 NAVODNJAVANJE LUKOVICA ... 68 7.4.1. NAVODNJAVANJE CRVENOG LUKA .............. 68 7.4.2. NAVODNJAVANJE BIJELOG LUKA ........ 68 NAVODNJAVANJE U ZATIENIM (KONTROLIRANIM) PROSTORIMA .. 69 Sustav navodnjavanja kap po kap Fertigacija DOZIRANJE VODE PRI NAVODNJAVANJU U ZATIENOM PROSTORU ... 71 ODREIVANJE OBROKA NAVODNJAVANJA ODREIVANJE TRENUTKA POETKA NAVODNJAVANJA KAKVOA VODE ZA NAVODNJAVANJE ................. 73 LITERATURA ....... 75 POPIS SLIKA .76

8.

9. 10. 11.

POTREBE BILJAKA ZA VODOM I SADRAJ VODE U TLU

UVOD U osnovi biljne proizvodnje je poljoprivredno zemljite kao prirodno tijelo u kojem se odvijaju svi ivotni procesi kulturnih biljaka. Dobro ureeno tlo je temeljni proizvodni uvjet za dobru poljoprivredu i ivot ovjeka. Zemljite i voda su nerazdvojni i imbenici su biljnog, ivotinjskog i ljudskog postojanja. Voda je neprestano prisutna u tlu ili na njegovoj povrini. Sadraj vode u tlu je promjenjiv u zavisnosti od vremenskih prilika i potronje vode od strane biljaka. esto je voda u tlu u suviku, tako da nepovoljno utjee na tlo i biljku. Druga je krajnost da vode u tlu nema dovoljno za normalan rast i razvoj kulturnog bilja to se negativno odraava na njihove urode. Poljoprivrednim zemljitima koja nemaju dovoljno vode za uzgoj poljoprivrednih kultura tijekom cijele vegetacije ili samo u odreenom razdoblju rasta i razvitka, vodu dodajemo na umjetni nain. Sve mjere i radovi kojima se svjesno i na umjetni nain poveava sadraj vode u tlu s ciljem uzgoja poljoprivrednih kultura nazivamo navodnjavanje.

1.1. POTREBE BILJAKA ZA VODOM Voda ima vrlo znaajnu ulogu u ivotu biljke i za procese u tlu. Biljke trebaju odreenu koliine vode za svoje ivotne procese kroz cijelo vrijeme vegetacije. Potrebe biljnih kultura za vodom zavise o fazama vegetacijskog rasta i razvoja te klimatskim i vodnim prilikama lokaliteta uzgoja. Sadraj raspoloive vode u tlu vrlo promjenjiv. U naim uvjetima proizvodnje i kod veine poljoprivrednih kultura, sadraj vode u tlu je esto suprotan od potreba biljaka, tako da je u doba najveih zahtjeva za vodom njen priljev u tlo najmanji. Kulturna biljka usvaja vodu za svoje ivotne potrebe uglavnom iz tla pomou korjenovog sustava (a manjim dijelom i preko lista). Zajedno s vodom ona iz tla prima i otopljena biljna hranjiva to znai da biljka istovremeno pije i jede. Najveu koliinu usvojene vode biljka troi na procese transpiracije i izgradnju organske tvari putem fotosinteze. S agronomskog stajalita bitno je stanje vlanosti i sadraj vode u povrinskom sloju tla od jednoga do najvie dva metra dubine. Taj se sloj naziva poljoprivredni ili agroloki jer se u njemu nalazi glavna masa korijenja veine poljoprivrednih kultura. Voda u tlu uglavnom potjee od oborina ili navodnjavanja, a samo manjim dijelom iz podzemnih voda. S obzirom na veliko znaenje vode kao glavnog biolokog imbenika, za postizanja punog potencijala poljoprivrednih kultura nuno je u proizvodnoj praksi dobro gospodariti vodom u tlu, odnosno odravati povoljan vodni reim poljoprivrednog (povrinskog) sloja tla.

Poznavanje potreba kultura za vodom tijekom vegetacijskog razdoblja kljuan je podatak za provedbu navodnjavanja te ga je nuno utvrditi ve kod planiranja i pripreme za navodnjavanje, odnosno pri izboru proizvodne orijentacije u uvjetima navodnjavanja. Specifine potrebe pojedine kulture za vodom mogu se odrediti eksperimentalnim ili proraunskim metodama. Eksperimentalne metode odreivanja potreba poljoprivrednih kultura za vodom podrazumijevaju dugotrajne, viegodinje egzaktne pokuse koji se obavljaju uglavnom u znanstvenoistraivakim ustanovama. Rezultati i spoznaje eksperimentalnih metoda se koriste za izradu proraunskih metoda (modela), u obliku kompjutorskih programa koji su lako dostupni strunjacima i proizvoaima koji se bave navodnjavanjem. Jedan od najee koritenih modela za utvrivanje potrebe za vodom poljoprivrednih kultura je raunalni model CROPWAT koji su preporuili strunjaci FAO-a (Smith, 1992.). Za izraun su potrebni slijedei podaci: karakteristike podruja (geografske irine, duine i nadmorske visine), kulture koje e se navodnjavati te klimatski pokazatelji (srednje mjesene temperature zraka oC, brzina vjetra m/s, vlanost zraka %, insolacija i koliine oborina u mm - koji se mogu pribaviti u Dravnom hidrometeorolokom zavodu). Proraunskim metodama se dolazi do potreba za vodom poljoprivrednih kultura putem vrijednosti referentne evapotranspiracije (ETo) i koeficijenta odreene kulture (kc) prema sljedeem izrazu: ETc = kc x ETo gdje su vrijednosti sljedee; ETc = evapotranspiracija kulture (mm/dan) ETo = referentna evapotranspiracija (mm/dan) kc = koeficijent kulture Referentna evapotranspiracija (ETo) definira se kao vrijednost evapotranspiracije s povrine od 8 cm do 15 cm jednolino visokog i aktivno uzgajanog travnjaka koji potpuno zasjenjuje povrinu i ne oskudijeva s vodom. Najvei dio potrebnih koliina vode za uzgajane kulture na otvorenom polju u naim klimatskim prilikama tijekom vegetacije dolaze iz oborina. Razlika izmeu ukupne potrebe za vodom poljoprivrednih kultura i priljeva vode oborinama (efektivnih ili korisnih za biljku), ini deficit vode koji treba nadoknaditi navodnjavanjem. Pojednostavljeno, deficit vode na nekom podruju moe se izraunati putem sljedeeg odnosa: Dv = ETo Oef gdje su vrijednosti sljedee: Dv = deficit (manjak) vode ETo = referentna evapotranspiracija (mm) Oef = efektivne oborine (mm)

Za primjer izrauna deficita vode, navodimo vrijednosti s odreenih meteorolokih postaja na podruju Slavonije i Baranje (Tablica 1). Tablica 1: Prosjena godinja referentna evapotranspiracija (ETo), efektivne oborine (Oef) i deficit vode (Dv) za Slavoniju i Baranju
Meteoroloka postaja Brestovac-Belje Osijek Gradite-upanja Slavonski Brod ETo 709 789 817 729 Oef mm 521 595 599 668 Dv 188 194 218 61

Izvor podataka: Nacionalni projekt navodnjavanja u RH (NAPNAV, 2006. Ur. Romi i Marui. Agronomski fakultet, Zagreb) Kod uzgoja kultura u zatienim prostorima (staklenici, plastenici, tuneli i sl.) ukupne potrebe poljoprivrednih kultura za vodom treba u cijelosti podmiriti navodnjavanjem jer nema priljeva oborina. Zbog nedostatka raspoloive vode u tlu (deficita) poljoprivredne kulture smanjuju svoje urode, odnosno dolazi do redukcije prinosa i kvalitete plodova. Kao primjer izrauna nedostatka vode te redukcije prinosa nekih poljoprivrednih kultura navodimo neke vrijednosti za podruje Slavonije i Baranje (Tablica 2).

Tablica 2: Deficit vode (Dv) u prosjenoj i sunoj godini, te redukcija prinosa (%) za lagano i teksturno tee tlo za neke kulture u Slavoniji i Baranji
Meteoroloka postaja Dv (mm) Prosjena 183 231 184 165 267 186 246 189 178 287 191 260 191 196 307 130 182 140 121 214 Suha 251 307 229 255 366 296 356 266 299 422 314 383 286 328 458 228 296 215 238 343 Redukcija prinosa Lagano tlo Tee tlo (50 mm/m) (100 mm/m) Prosjena Suha Prosjena Suha 35 55 28 46 36 53 28 47 38 50 30 41 24 36 35 36 37 25 36 34 37 36 27 37 21 24 25 14 25 44 53 61 59 55 49 56 67 64 58 54 61 48 50 45 41 49 19 31 27 29 29 20 32 26 30 29 22 33 13 17 18 9 21 37 47 55 52 48 43 51 61 58 54 48 56 42 42 39 35 44

Kultura Kukuruz eerna repa Rajica Jabuka bez zatravnjivanja Jabuka sa zatravnjivanjem Kukuruz eerna repa Rajica Jabuka bez zatravnjivanja Jabuka sa zatravnjivanjem Kukuruz eerna repa Rajica Jabuka bez zatravnjivanja Jabuka sa zatravnjivanjem Kukuruz eerna repa Rajica Jabuka bez zatravnjivanja Jabuka sa zatravnjivanjem

BrestovacBelje

Osijek

Graditeupanja

Slavonski Brod

Izvor podataka: Nacionalni projekt navodnjavanja u Republici Hrvatskoj (NAPNAV, 2006. Ur. Romi i Marui. Agronomski fakultet, Zagreb) 1.2. SADRAJ VODE U TLU Tlo je prirodno tijelo mineralnog i organskog sastava podijeljeno na horizonte razliite debljine. Nastalo je postupnim razvojem iz matine stijene pod utjecajem pedogenetskih imbenika i procesa. Ti se procesi odvijaju milijunima godina i neprestano su u tijeku, nezavisno od ljudskih elja. Tlo se sastoji od vrste (estice tla), tekue (voda) i plinovite faze (zraka) u kojem ive mikroorganizmi tla, ivotinje i biljke. Izmeu estica tla izgraen je porozni prostor (pore tla) razliitog oblika i dimenzija u kojem se nalazi voda, zrak ili neki drugi plin. Taj porozni
9

prostor je u ovisnosti o tipu tla i njegovim fizikalnim znaajkama vrlo razliit. Zavisi i od tipa tla i njegova mehanikog sastava i predstavlja veliku prirodnu zalihu za vodu ili za zrak. Tlo je, u biti, rastresit supstrat koji ima svojstvo upijanja vode iz prirodnih oborina, navodnjavanja ili povrinskih vodotoka, proputa je kroz svoj profil ili je zadrava, inei tako najvea skladita vode za potrebe kulturnih biljaka (Slika 1).

Slika 1: Prikaz grae tla Voda u tlu je smjetena u porama tla koje ine upljine, a nalaze se izmeu estica tla i strukturnih agregata. Za praktine svrhe pore tla se dijele na manje ili mikropore (kapilarne pore) u kojima se zadrava voda i krupnije ili makropore (nekapilarne pore) u kojima se nalazi zrak dok voda u njima moe biti samo krae vrijeme. Sa stajalita poljoprivredne proizvodnje vaan je sadraj ukupnih pora, ali i odnosa meu njima. Najpovoljniji je odnos kapilarnih i nekapilarnih pora 3:2 do 1:1. Sve pore u nekom tlu ine ukupnu poroznost tla koji se izraava postotcima. U obradivim tlima se ukupni poroznost kree od 50% do 65% i varira u zavisnosti od tipa tla i njegovog mehanikog sastava. Pore u tlu imaju razliite promjere, a takoer i funkcije u odnosu na sadraj vode u njemu (Tablica 3). Tablica 3: Podjela pora prema veliini promjera i njihova uloga u odnosu na vodu u tlu
Naziv pora Vrlo grube Grube Srednje Fine Funkcije u tlu Brzo dreniraju vodu Sporo dreniraju vodu Korisna (kapilarna) za biljke Voda nepristupana za biljke Promjer pora u mikronima > 50 50 do 10 10 do 0,2 < 0,2

1.2.1. VRSTE VODE U TLU im voda dospije u tlo podlijee odreenim zakonitostima u pogledu kretanja i zadravanja. S obzirom na pokretljivost, voda se u tlu moe podijeliti na; VEZANU ili NEPOKRETNU SLOBODNU ili POKRETNU

10

VEZANA VODA to je voda koja se dri velikim silama za estice tla ili unutar pora. Ona je nepokretna i obino je nepristupana biljkama. Unutar vezane vode razlikuju se sljedee kategorije vode: Kemijski vezana voda je dio vrste faze tla, te je kemijskim vezama vezana za estice tla. Higroskopna voda je adsorbirana na esticama tla znatnim fizikim silama. Opnena ili filmska voda obavija estice tla u obliku tanje ili deblje opne. Vezana je vrsto povrinskim silama, ali se ponekad slabo giba od estice do estice tla. Djelomino je korisna za biljke. SLOBODNA VODA to je voda koja se dri manjim silama za estice tla, pokretna je i kree se u poroznom tlu u svim smjerovima. Pristupana je korijenju biljaka, a razlikuju se dvije kategorije vode: Kapilarna voda koja ispunjava fine kapilarne pore tla te se dri ili kree u njima pod utjecajem kapilarnih sila. Vrlo je pokretna u svim smjerovima i pristupana je za kulturne biljke. Ona ini najvei i najznaajniju zalihu vode u tlu za sve biljke i zato je od posebne vanosti za poljoprivrednu praksu. Gravitacijska ili cijedna voda je najpokretnija voda u tlu. Ulazi u njega prirodnim oborinama, navodnjavanjem ili plavljenjem i ne zadrava se u njemu trajnije, nego protjee i cijedi se u podzemnu vodu. Prolazi kroz krupne (nekapilarne) pore tla i giba se prema dolje pod utjecajem sile tee. Korisna je za biljke, ali samo u kratkom vremenu prolaska kroz zonu korjenovog sustava (Slika 2).

Slika 2: Presjek profila poljoprivrednog tla 1.2.2. VODNE KONSTANTE TLA Teko je odrediti granice izmeu pojedinih oblika i kategorija vode u tlu. Da bi se ipak razlikovale uvedene su u praksu vodne ili hidropedoloke konstante tla. One predstavljaju sadraj vode u tlu pod odreenim uvjetima koji se mogu tono odrediti.
11

Vrijednosti vodnih konstanti zavise od fizikalnih i kemijskih svojstava tla kao i od primjene agrotehnikih mjera. One su promjenjive (iako nose naziv konstante, koji uobiajeno oznaava neto vrsto, stalno, nepromjenjivo) u zavisnosti od prihoda (ulaska) i rashoda (izlaska) vode u tlu. Za reguliranje vodnoga reima u tlu najvanije su vodne konstante; poljski vodni kapacitet tla (PVK), lentokapilarna vlanost (LKV), vlanost venjenja biljaka ili toka venua (VV) i maksimalni kapacitet tla za vodu (Max VK). Izmeu njih nema vrstih granica i one se meusobno preklapaju. POLJSKI VODNI KAPACITET Sadraj vode koji ostaje u tlu 24 do 48 sati nakon obilnih kia, navodnjavanja ili plavljenja naziva se poljski vodni kapacitet (- kratica PVK, sinonim: retencijski kapacitet tla za vodu). Naziv poljski uveden je zbog toga jer se vodni kapacitet odreuje u uvjetima u polju (in situ). Poljski vodni kapacitet je visoko stanje vlanosti tla i vrlo pogodno za uzgoj veine ratarskih, povrarskih, voarskih i drugih kultura. U prirodnim uvjetima otvorenog polja ovo povoljno stanje vlanosti tla traje krae vrijeme jer se tlo sui. Vremenski dulje odravanje vlanosti tla oko poljskog vodnog kapaciteta mogue je putem sustava za navodnjavanje, a posebno u zatvorenim proizvodnim prostorima (staklenicima i plastenicima). U melioracijskoj praksi se smatra da je poljski vodni kapacitet gornja granica optimalne vlanosti tla. U navodnjavanoj poljoprivredi se prestaje sa dovoenjem vode kada tlo doe u stanje vlanosti poljskog vodnog kapaciteta. Vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta ovise o svojstvima tla, naroito mehanikog sastava strukture tla. Kod veine naih lakih tala (pjeskovita) iznosi 10% do 20%, za srednje teka tla (ilovasta) 20% do 30%, a za teka (glinasta) od 30% do 40 % i vie volumnog udjela. Sadraj vode u tlu kod poljskog vodnog kapaciteta je velik, a sile s kojima se voda dri u tlu (u porama) su male i zato je voda vrlo pristupana biljkama koje ive luksuzno i u obilju lakopristupane vode. Sile dranja vode u tlu su male i kreu se od 0,1 bara do 0,3 bara (oko 0,003 MPa). LENTOKAPILARNA VLANOST TLA Sadraj vode u tlu kod kojega dolazi do usporavanja gibanja vode u kapilarama, te poinje oteana opskrba biljaka s vodom, naziva se lentokapilarna vlanost tla (- kratica LKV). Ona ini granicu izmeu vezane i slobodne vode i priblino iznosi kod veine tala oko 60% do 70 % vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta tla. Vana je u praksi navodnjavanja jer se uzima da je donja granica optimalne vlanosti pa je pokazatelj za odreivanje poetka navodnjavanja.

12

Lentokapilarna vlanost je nisko stanje vlanosti tla i nepogodno stanite za kulturno bilje, koje poinje trpjeti (eati) zbog nedostatka pristupanih oblika vode. Biljke doivljavaju poetni vodni stres, koji se negativno odraava na njihov urod i kvalitetu ploda. Sadraj vode u tlu kod lentokapilarne vlanosti je mali i oskudan, a sile s kojima se voda dri u tlu su poveane i zato je voda tee pristupana korijenju kulturnih biljaka. Voda se u tlu dri silama izmeu 6 bara do 7 bara (0,6 Mpa do 0,7 Mpa). VLANOST VENJENJA BILJAKA Sadraj vode u tlu pri kojem kulturne biljke nepovratno venu i ugibaju naziva se vlanost venjenja biljaka (- kratica VV, sinonim: toka venua biljaka). To su prilike kada korijenje u tlu nema na raspolaganju dovoljno vode za odravanje fiziolokih procesa. Vode je malo, a ona se dri velikim silama u finim porama ili oko estica tla - silama koje su iznad 15 bara (1,5 MPa). Kod vlanosti venjenja u tlu ostaje odreena koliina vode koja zavisi o vrsti tla i njegovoj strukturi. U pjeskovitim tlima taj sadraj vode iznosi 3% do 4% kod srednje tekih tala 7% do 8%, a kod tekih, glinastih tala od 13% do 17% volumnog udjela. U poljoprivrednoj praksi se vlanost tla mora tako odravati, da se voda u tlu nikada ne spusti na vlanost venua biljaka, jer tada nema uroda niti plodova! MAKSIMALNI VODNI KAPACITET Maksimalni vodni kapacitet tla je maksimalna koliina vode (- kratica Max VK) koju neko tlo moe primiti, ali je ne moe zadravati. U prirodnim uvjetima to se dogaa nakon dugotrajnih kia ili plavljenja iz okolnih vodotoka (jesen, rano proljee), tada je tlo potpuno zasieno i sve su pore ispunjene vodom, a zrak je istisnut iz pora. Kada je postignut maksimalni vodni kapacitet, dio vode je slobodan pa se cijedi u dublje slojeve djelovanjem sile gravitacije. Ovo stanje vlanosti tla je vrlo nepovoljno za poljoprivredne kulture jer biljke trpe od suvine vode. Tlo je prevlano, a u porama nema zraka toliko nunog za ivotne procese biljaka i one se pomalo gue. Situacija je pogotovo loa na teim tipovima tala gdje ovo stanje vlanosti moe potrajati dulje vrijeme te dolazi do propadanja usjeva i stvaranja pljeina na oranicama. Da bi se izbjegle este pojave prevlaivanja tla, nune su mjere odvodnjavanja kojima se reguliraju vodo-zrani odnosi u poljoprivrednom zemljitu. 1.2.3. KRETANJE VODE U TLU Voda se u tlu stalno kree kroz pore u svim smjerovima i nikada nije u mirovanju. Prilikom prirodnog (oborinama) ili umjetnog (navodnjavanjem) vlaenja tla, voda se kree prema dolje (descendentno), a prema gore (ascedentno) kada se tlo sui. Kree se i bono (lateralno) uslijed djelovanja kapilarnih sila.

13

KAPILARNO GIBANJE VODE Kapilarno gibanje je uzrokovano razlikom u kapilarnom potencijalu tla. Voda se kree iz zone vee vlanosti prema zoni manje vlanosti kroz kapilarne pore. Uslijed maloga promjera i dimenzija kapilara u njima se javlja efekt podizanja vode iz dubljih u plie slojeve tla. Tako se, na primjer, voda kapilarno podie sa razine podzemnih voda i do oraninog sloja u zonu korijena to je u sunim prilikama vrlo korisno za biljke. Visina kapilarnog uspona ovisi prvenstveno o mehanikom sastavu tla. Kod lakih, pjeskovitih tala je visina podizanja vode manja, a najvea je kod tekih glinastih tala. INFILTRACIJA VODE Infiltracija ili upijanje je proces ulaska vode u tlo iz oborina, plavljenja ili navodnjavanja. Infiltracijom se tlo vlai od povrine prema dubljim slojevima djelovanjem sile gravitacije i kapilarnih sila. Najvea infiltracija je u poetku procesa kada je tlo suho i pore su prazne (u njima je samo zrak), a s vremenom se smanjuje. Nakon nekog vremena zasiti se vodom odreeni sloj tla pa vrijednost infiltracije postaje stalna veliina (nakon 3 do 5 sati upijanja). Infiltracija zavisi o fizikalnim osobinama tla, mehanikom sastavu, porozitetu i trenutnom stanju vlanosti tla. U dobro strukturiranim i dobro obraenim tlima vrijednosti infiltracije su vrlo povoljne. Stoga je obrada poljoprivrednih povrina vrlo znaajna za odravanje povoljnih infiltracijskih svojstava tla. Infiltracija moe biti trenutana, a izraava se koliinom vode koja se upije u tlo u jedinici vremena (mm/sat) i sumarna koja predstavlja ukupnu koliinu vode upijenu u tlo nakon odreenog vremena (mm). Laka tla imaju veu mo upijanja vode od teih tala o emu treba voditi brigu u praksi navodnjavanja poljoprivrednih kultura. Poznavanje vrijednosti infiltracije je vrlo vaan parametar radi reguliranja vode u tlu prilikom navodnjavanja poljoprivrednih proizvodnih prostora u otvorenom polju, staklenicima i plastenicima. Od infiltracijske sposobnosti zavisi je li tlo uope pogodno za navodnjavanje, a ona utjee i na izbor naina navodnjavanja. Zato je prije planiranja i projektiranja sustava za navodnjavanje nuno ispitati i odrediti infiltracijske sposobnosti tla. Poznavajui infiltraciju nekog tla, mogue je uskladiti koliine i intenzitet dodavanja vode prilikom navodnjavanja. (Tablica 4).

14

Tablica 4: Vrijednosti trenutne infiltracije u zavisnosti od mehanikog sastava tla

Infiltracija (trenutna) mm/sat Vrsta tla Pijesak Pjeskovita ilovaa Ilovaa Glinovita ilovaa Glina Teka glina Mogue vrijednosti 25 do 250 13 do 75 8 do 20 3 do 15 1,5 do 10 0,3 do 5 Srednje vrijednosti 50 25 13 8 5 3

FILTRACIJA VODE Filtracija je gibanje vode kroz tlo zasieno vodom. Ona se odvija nakon zavrene infiltracije kada su sve pore tla ispunjene vodom. Sposobnost filtracije vode zavisi od svojstava tla, pa tako tla lakeg mehanikog sastava i krupnijih estica, dobro strukturirana imaju veu filtraciju, odnosno vodopropusnost. Teka tla s velikim ueem gline i zbijenih horizonata imaju lou vodopropusnost. Takoer kakvoa vode, naroito salinitet ili alkalitet, moe imati znaajni uinak na razinu filtracije vode u takvim tlima. Pri filtraciji voda se uglavnom kree kroz makropore, te ovisi o broju, oblicima i rasporedu makropora u tlu. U struci i literaturi susreu se jo i sljedei termini, sinonimi za proces filtracije vode: vodopropusnost, koeficijent filtracije (k), hidraulika provodljivost, propusnost tla za vodu, a izraava se u jedinicama mm/s, m/dan. Vrijednosti filtracije tla su znaajni parametri u praksi odvodnjavanja poljoprivrednih zemljita (Tablica 5). Tablica 5: Klasifikacija vodopropusnosti tla
Ocjena vodopropusnosti tla Izuzetno slaba Vrlo slaba Slaba Osrednja Visoka Vrlo visoka Izuzetno niska Brzina vodopropusnosti cm/dan <1 1 do 6 6 do 15 15 do 40 40 do 100 100 do 250 > 250

1.2.4. INTERVALI VLANOSTI TLA Jedan od osnovnih zadataka navodnjavanja je odravanje povoljne vlanosti tla u rizosfernom sloju za uzgoj poljoprivrednih kultura. Postizanje stabilnih i visokih prinosa u biljnoj proizvodnji ponajvie zavisi od sadraja vode u tlu, te je zato nastojimo navodnjavanjem odravati unutar optimalnih vrijednosti. Premale koliine vode u tlu tetne su za kulturne biljke isto kao i prevelike koliine vode. U praksi racionalnog navodnjavanja poljoprivrednih kultura pokuava se sadraj vode u tlu (vlanost tla) odravati u intervalu optimalne vlanosti, koliko je to mogue postii modernim
15

tehnikim sustavima navodnjavanja. Vrlo su razliita struna miljenja u vezi s tim koji su to intervali vlanosti tla najpovoljniji u odnosu na zemljine osobine i vrste kulture. Ipak, prevladava gledite da je povoljan sadraj vode u tlu za veinu poljoprivrednih kultura u intervalu izmeu poljskog vodnog kapaciteta i lentokapilarne vlanosti. Optimalna vlanost tla za uzgoj kulturnih biljaka zavisi od fizikalnih i vodnih osobina tla te razvojne faze biljaka. Interval optimalne vlanosti tla za biljke se podudara sa lako pristupanom vodom u tlu. Meutim, voda u tlu unutar ovoga intervala nije jednako pristupana biljkama to potjee od razliitih sila kojima se ona u njemu dri. to se stanje vlage vie pribliava poljskom vodnom kapacitetu, sile dranja vode su manje, a biljke je lake koriste. I obrnuto, to je voda blia lentokapilarnoj vlanosti nepristupanija je korijenu kultura. Vodne konstante izmeu kojih se nalazi optimalni sadraj vode u tlu za biljke su ujedno njezine granine vrijednosti. Tako je poljski vodni kapacitet gornja granica, a lentokapilarna vlanost donja granica optimalne vlanosti tla za poljoprivredne kulture u navodnjavanju (Slika 3).

Slika 3: Intervali optimalne vlanosti tla za uzgoj poljoprivrednih kultura u uvjetima navodnjavanja Sadraj vode u tlu pri kojem se zapoinje sa navodnjavanjem naziva se tehniki minimum vlanosti. Obino se kao tehniki minimum uzimaju vlanosti tla 60% do 70 % od vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta, a to je neto iznad vrijednosti lentokapilarne vlanosti. Kada sadraj vode u tlu padne na tehniki minimum vlanosti, to je trenutak kada se ukljuuje sustav za navodnjavanje kojim se dodaje voda do poljskog vodnog kapaciteta. On predstavlja tehniki maksimum vlanosti zemljita kada se iskljuuje sustav za navodnjavanje. Za laka i srednje teka tla tehniki maksimum odgovara poljskom vodnom kapacitetu, ali za teka i vrlo teka tla mora biti neto ispod njega da se osigura potrebna koliina zraka u porama. Sva voda dodana preko vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta je suvina i gravitacijski se cijedi u dublje slojeve tla.
16

Ispravno odreivanje trenutka kada treba poeti sa navodnjavanjem je vaan agronomski problem u primjeni navodnjavanja. Ako se trenutak poetka navodnjavanja odreuje stihijski od oka, volje ili iskustva tehnologa te poljoprivrednog proizvoaa, tada slijedi neracionalno i neplansko dodavanje vode. Rijetki su praktiari koji mogu pogoditi trenutak navodnjavanja bez egzaktnih mjerenja ili praenja stanja kultura u polju.

17

2. ISTRAIVAKI RADOVI I PODLOGE ZA PROJEKTIRANJE I IZVOENJE SUSTAVA NAVODNJAVANJA Prije svake odluke o izvoenju navodnjavanja u praksi treba obaviti pripreme i istraivake radove. Iza toga slijedi izrada projekta. Na temelju istraivako-projektne dokumentacije pristupa se drugoj fazi radova koja obuhvaa izvoenje ili izgradnju sustava za navodnjavanje. Tek tada slijedi faza koritenja i odravanja sustava i opreme u praksi intenzivne navodnjavane poljoprivrede. Naglaavamo veliku vanost i znaaj svih pripremnih i istranih radova, izrade studijskih podloga i dokumentacija, paljivog odabira proizvodne orijentacije u buduoj poljoprivredi s navodnjavanjem, projektiranju i izboru tehnikog sustava navodnjavanja. Istraivaku i projektnu dokumentaciju mogue je raditi na tri razine: idejno rjeenje, idejni projekt, te glavni ili izvedbeni projekt navodnjavanja. Istraivaki radovi i izrada studija i podloga za adekvatne projektne dokumentacije su sljedei: pedoloka i hidropedoloka istraivanja; analiza klimatskih prilika podruja i izraun potrebnih koliina vode za navodnjavanje; geodetske podloge, topografske karte i planovi; odreivanje proizvodne orijentacije navodnjavanju; projektiranje sustava navodnjavanja i odabir opreme;

2.1. PEDOLOKA I HIDROPEDOLOKA ISTRAIVANJA Prvi radovi u planiranju navodnjavanja jesu ispitivanje tla na terenu gdje se namjerava primijeniti navodnjavanje. Obavljaju se pedoloka i hidropedoloka istraivanja na terenu i u laboratoriju, a prije svega se izvri pregled terena od strane istraivaa. 2.1.1. PEDOLOKA ISTRAIVANJA Na istraivanoj povrini izvri se sondiranje terena standardnim pedolokim sondama do dubine od 2 m. Prosjeno se koristi jedna sonda na 80 ha do 100 ha za idejno rjeenje, jedna sonda na 25 ha do 30 ha za idejni projekt i jedna sonda na 2 ha do 5 ha za glavni projekt. Na temelju pregleda terena i sondiranja istraivane povrine odrede se mjesta za iskop pedolokih profila. U prosjeku se iskopa jedan profil na 300 ha za izradu idejnog rjeenja, jedan profil na 100 ha za idejni projekt i jedan profil na 30 ha do 40 ha za glavni projekt. Dubina profila iznosi 1 m do 2 m, tako da se moe odrediti tip tla te uzeti uzorke za laboratorijske analize.

18

U svakom pedolokom profilu izvri se morfoloki opis tla, te se definira: debljina i raspored horizonata; boja, tekstura, struktura, sadraj zemnoalkalnih karbonata, pedodinamske novotvorevine; zbijenost, plastinost, poroznost, propusnost za vodu; naziv pedosistematske jedinice; naznaka melioracijskih mjera koje je potrebno izvesti u svrhu navodnjavanja.

U laboratoriju se odreuju potrebna fizikalna i kemijska svojstva tla: poroznost; kapacitet tla za zrak i vodu; volumna gustoa; mehaniki sastav i stabilnost mikrostrukturnih agregata tla; reakcija tla (pH vrijednost); sadraj humusa; sadraj NPK.

2.1.2. HIDROPEDOLOKA ISTRAIVANJA Iz pedolokih profila uzimaju se uzorci tla u naruenom i prirodno nenaruenom stanju u cilindrima te se u laboratoriju obavljaju istraivanja vodnih svojstava tla: vodnih konstanti (poljski vodni kapacitet, lentokapilarna vlanost i vlanost venjenja biljaka); intervali vlanosti tla i sadraj pristupane vode za biljke; infiltracijska sposobnost tla za vodu; filtracijska sposobnost tla za vodu.

Pored analize tla u laboratoriju se izvri i analiza vode za navodnjavanje na uzorku vode uzetom sa izvorita. U uzorku vode se odreuju kemijska svojstva: sadraj ukupnih soli; sadraj kationa (Ca, Na, K i Mg); sadraj aniona (CO3, HCO3, Cl, SO4); kakvoa i pogodnost vode za navodnjavanje; sadraj krutih estica (taloga) u vodi.

VANA NAPOMENA: pedoloka i hidropedoloka istraivanja te izradu podloga i dokumentacije za projektiranje sustava za navodnjavanje mogu izvoditi samo za te radove ovlatene, pravne osobe. To su u Hrvatskoj uglavnom fakultetski zavodi, instituti i registrirane strune tvrtke.

19

2.2. ANALIZA KLIMATSKIH PRILIKA PODRUJA I IZRAUNI POTREBNIH KOLIINA VODE ZA NAVODNJAVANJE Za analizu klimatskih prilika podruja koriste se podaci sa najblie metereoloke postaje u blizini podruja navodnjavanja. Prikupljaju se viegodinji podaci o klimatskim elementima te se analiziraju i statistiki obrauju; 2.2.1. Oborine i temperature zraka (dnevne, mjesene i godinje oborine u mm i temperature zraka u Co) 2.2.2. Izraun potreba biljaka za vodom (preko referentne ETo putem raunalnih metoda CROPWAT u mm/dan, mm/dekada i ukupna vegetacija) 2.2.3. Odreuju norme i obroke navodnjavanja (mm/dan ili m3/ha) prema kulturama i plodoredu 2.2.4. Izraunavaju ukupne koliine vode za navodnjavanje za odreenu biljnu proizvodnju (u m3/ha, l/s/ha,) tijekom vegetacije. 2.3. GEODETSKE PODLOGE, TOPOGRAFSKE KARTE I PLANOVI Za projektiranje i izgradnju sustava navodnjavanja neophodne su geodetske podloge podruja ili parcela na kojima e se izvoditi radovi. Geodetske podloge sainjavaju planovi i karte (zemljovidi) koje su zapravo geodetske snimke manjeg ili veeg dijela zemljine povrine prikazane na papiru u odreenom omjeru. Plan je ona snimka prostora koja je prikazana u krupnijem mjerilu (M = 1: do 10 000), a karta u sitnijem mjerilu (M = 1: 10 000 i vie). Poveanjem mjerila poveava se tonost plana odnosno karte. Planovi se najee izrauju u sljedeim mjerilima: M = 1: 500, M = 1:1 000, M = 1: 2 000, M = 1: 5 000, a karte M = 1: 10 000, M = 1: 25 000 i M = 1: 50 000. Na svim planovima i kartama je prikazana i visinska predstava terena slojnicama ili izohipsama. Slojnice na planovima i kartama daju informacije o konfiguraciji terena i nagibu povrine terena toliko tono da se na njima mogu projektirati sustavi za navodnjavanje. U zavisnosti od razine istraivanja, izrade podloga i projektne dokumentacije koriste se sljedee geodetske podloge: idejno rjeenje, prikazuje se na topografskom planu M = 1: 25 000 ili M = 1: 50 000. Uzduni profili izrauju se u mjerilu geodetske podloge ili M = 1: 10 000, a popreni presjeci u M = 1: 500 i M = 1: 200; idejni projekt izrauje se na topografskoj karti M = 1: 10 000 ili M = 1: 5 000. Mjerilo uzdunih projekta odgovora mjerilu geodetske podloge ,a popreni presjeci su u mjerilu M = 1: 100; glavni projekt se prikazuje uglavnom u mjerilu M = 1: 2 000 i u M = 1: 2 500, na razmaku slojnica 0,25 m pa i 0,5 m. Mjerila uzdunih profila uglavnom odgovaraju

20

mjerilu geodetske podloge, tada je (M = 1: 5 000, M = 1: 1 000, M = 1: 2 500), a popreni presjeci u mjerilu M = 1 : 100 ili M = 1: 50. Kod planiranja navodnjavanja za odreeno vee podruje, potrebne geodetske podloge mogu ve postojati. Ako ne postoje, (ili na manjim povrinama) tada je nuno parcele geodetski snimiti i nainiti topografske namjenske karte. 2.4. ODREIVANJE PROIZVODNE ORIJENTACIJE U NAVODNJAVANJU Temelj biljne proizvodnje u navodnjavanju je pravilna proizvodna orijentacija, pravilan izbor kultura, plodoreda, njihova namjena i odrivo gospodarenje zemljitem. S obzirom da su investicije u infrastrukturu i opremu za navodnjavanje znatne, esto puta i vrlo velike po jedinici povrine to je nuno orijentirati se trinoj ekonomiji i konkurentnosti poljoprivredne proizvodnje u navodnjavanju. Biljnu proizvodnju u navodnjavanju odlikuje princip intenzivne proizvodnje. Za navodnjavanje je potrebno odabirati vrlo dohodovne kulture, koje mogu platiti skupu praksu navodnjavanja i jo donijeti profite. Ratarske i krmne kulture Veina ratarskih i krmnih kultura nije isplativa za navodnjavanje i zato treba biti vrlo oprezan pri njihovu odabiru. Interesantne ratarske i krmne kulture u uvjetima navodnjavanja mogu biti: sjemenska proizvodnja kukuruza (poveanje prinosa do 30% i poveanje kvalitete zrna); soja (poveanje prinosa do 50%); lucerna (poveanje prinosa (broj otkosa), poveanje kvalitete, produenje usjeva 3 do 5 godina); postrna sjetva druga etva (poboljanje odreenih karakteristika tla).

Industrijske kulture U strukturi sjetve u nas su industrijske kulture slabo zastupljene, a povoljno reagiraju na navodnjavanje i to: proizvodnja sjemena (eerna repa, soja); merkantilna proizvodnja (eerna repa, suncokret, duhan);

Povrarske kulture Povrarstvo je disperzirano cijelim podrujem Hrvatske i u sve je veem porastu, preteito uz navodnjavanje. Dominira proizvodnja povra na otvorenom, dok je proizvodnja u zatienim prostorima daleko manja.
21

Uz navodnjavanje se moe oekivati znatnije poveanje uroda svih povrarskih kultura. Preporuka je da se povre svakako ukljui u proizvodnu orijentaciju u navodnjavanju (na oranicama), bilo u osnovnoj proizvodnji ili u postrnoj sjetvi. Drvenaste kulture (voe i vinova loza) Veina voaka izvrsno reagira na navodnjavanje, poveanjem uroda i kvalitete ploda. Procjenjuje se da se primjenom navodnjavanja poveavaju prosjeni urodi voa za 30% do 58% u kopnenom dijelu, a u primorskom dijelu Hrvatske ak 2 do 3 puta . Vinova loza takoer dobro reagira na navodnjavanje u smislu poveanja uroda i kakvoe, ponajprije stolnih kultivara. 2.5. PROJEKTIRANJE SUSTAVA NAVODNJAVANJA I ODABIR OPREME Krajnja faza priprema i planiranja navodnjavanja je projektiranje sustava i odabir naina, metoda i opreme za navodnjavanje. Projektiranje je konano tehniko i ekonomsko uoblienje neke opravdane zamisli za navodnjavanje poljoprivrednih kultura. Tijekom projektiranja koriste se sva istraivanja, podloge i struna dokumentacija nastala u pripremnom dijelu planiranja sustava navodnjavanja. Konani rezultati projektiranja jesu precizna tehnika rjeenja sustava i opreme, nacrti te ekonomske osnove projekta s trokovima i pokazateljima isplativosti investicije izgradnje sustava za navodnjavanje. Projektiranja, tehnike i ekonomske zamisli navodnjavanja neke parcele, podruja ili zatienog prostora odvijaju se ovim tijekom radova. Idejno rjeenje navodnjavanja Prua osnovne podatke o zemljitu, klimi, vodi, poljoprivrednim kulturama te grubim ekonomskim pokazateljima uspjenosti zamisli o navodnjavanju. Daje samo preporuke o moguim nainima i opremi za navodnjavanje. Idejni projekt navodnjavanja Sastoji se od: opeg dijela; agroekolokih uvjeta proizvodnje (klima, tlo, hidrologija, hidrografija, pedoloka osnova, pogodnost tla za navodnjavanje); agronomske osnove proizvodnje (plodored, potrebe biljaka za vodom u planiranoj proizvodnji, obroci, norme i turnusi navodnjavanja, ureenje zemljita za navodnjavanje); ekonomske osnove projekta (trokovi rada i odravanja, vrijednost buduih rezultata, financijski tijek ulaganja, izvori financiranja, vrijeme povratka kapitala, ekonomska isplativost projekta);

22

Glavni i izvedbeni projekti Sastoji se i daje: sve tehnike i ekonomske pokazatelje; projektne podloge (pedoloka, hidroloka osnova, bilanca raspoloivih voda za navodnjavanje, geomehanike znaajke terena, infrastrukturna ogranienja); tehniko rjeenje (hidrauliki, statiki i drugi izrauni, definiranje zahvata rada i distribucija do korisnika, sustavi navodnjavanja na parceli, energetski izvori, ostala infrastruktura); odravanje i upravljanje sustavima za navodnjavanje (tehnika suradnja, edukacija radnika, pogon i odravanje sustava za navodnjavanje); opisi, trokovi i nacrti (tehnoloki elementi izvoenja radova, trokovnici radova po vrstama, nacrti i detalji tehnolokih rjeenja); odabir opreme za navodnjavanje (klasino navodnjavanje kienjem, samohodni strojevi za navodnjavanje kienjem, mini rasprskivai, navodnjavanje kapanjem).

VANA NAPOMENA: izradu projektne dokumentacije i provedba strunog nadzora nad izvoenjem radova mogu provoditi samo ovlatene pravne osobe ili pojedinci. To su projektni uredi, poduzea te izvoai radova koji imaju kadrove i opremu za navedene visokostrune poslove.

23

3. METODE, NAINI I SUSTAVI NAVODNJAVANJA Navodnjavanje poljoprivrednih kultura je vrlo stara melioracijska mjera i praksa koju su izvodile mnoge civilizacije u prolosti. Prapoeci navodnjavanja su vjerojatno bili u Kini i Indiji, a poznati su sustavi u dolinama rijeka Eufrata i Tigrisa (dananji Irak). Tu su jo u predbiblijska vremena ivjeli Asirci, Babilonci i drugi narodi koji su ve 4 000 6 000 godina prije Krista poznavali razne naine i tehnike navodnjavanja te ih koristili na svojim poljima. Visoka civilizacija drevnoga Egipta je koristila vode rijeke Nila za navodnjavanje poljoprivrednih povrina. Od proteklih civilizacija navodnjavanje su koristili stari Grci i Rimljani. U srednjem vijeku izgraivali su se takoer sustavi za navodnjavanje u Europi i Aziji. Procvat i znaajni napredak navodnjavanja nastaje iza Drugog svjetskog rata razvitkom suvremenih tehnologija, sustava i opreme za navodnjavanje (crpke, novi materijali i sl.). Danas se u svijetu trenutano navodnjava 250 miliona hektara ili oko 17% obradivih povrina, a na njima se proizvodi oko 40% svjetske hrane i poljoprivrednih sirovina. U Europskoj uniji (EU) danas se najvie navodnjava u zemljama june Europe, pa tako u Italiji oko 23,0%, Portugalu 21,0%, Grkoj 38%, panjolskoj 18% od ukupnih obradivih povrina. Prema podacima Popisa poljoprivrede iz 2003. godine u Hrvatskoj se navodnjavalo 9 264 ha to ini 0,86% naih obradivih povrina i to je vrlo malo u odnosu na nae prirodne mogunosti i potrebe. Danas se na poljoprivrednim kuanstvima u Hrvatskoj najvie povrina navodnjava u Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovako-neretvanskoj upaniji. Kada je rije o poslovnim subjektima, tada je najvie navodnjavanih povrina u Osjeko-baranjskoj upaniji. Svrha navodnjavanja kao melioracijske mjere je nadoknaditi nedostatak vode koji se javlja pri uzgoju poljoprivrednih kultura kako bi se osigurao njihov to vei bioloki potencijal. irom svijeta navodnjavaju se poljoprivredne povrine u svim klimatima i podrujima. Danas navodnjavanje nije ogranieno samo na sune predjele, ve je proireno na sve povrine gdje je razvijena poljoprivreda. Ono je postalo univerzalna melioracijska mjera i simbol razvijenoga drutva. Navodnjavanje se kao uzgojna mjera razlikuje, odnosno izvodi kao: osnovno ili redovito; dopunsko ili povremeno.

Osnovno ili redovito navodnjavanje se izvodi kao temeljna melioracijska i agrotehnika mjera u tehnolokom procesu biljne proizvodnje u sunim (aridnim) predjelima gdje je primarni preduvjet za bilo kakvu poljoprivrednu proizvodnju. To su predjeli svijeta sa manje od 300 mm ukupnih godinjih oborina, koje ne osiguravaju ivotne uvjete za kulturne biljke i gdje bez navodnjavanja nema biljne proizvodnje (Juna Amerika, Afrika, Azija, dijelovi Bliskog istoka).
24

Dopunsko ili povremeno navodnjavanje se prakticira u umjerenim klimatskim podrujima gdje nije osnovna nego samo korekcijska, melioracijska i agrotehnika mjera. Koristi se uglavnom u sunim i toplim periodima godine (ljeto), kada nema dovoljno oborina. Obavlja se povremeno u zavisnosti od potreba, a ini dopunu prirodnim oborinama. Upravo u Hrvatskoj dopunsko navodnjavanje nalazi svoju pravu vrijednost u suvremenoj i trinoj poljoprivredi. Navodnjavanje poljoprivrednih kultura se moe obavljati na vie naina te raznim tehnikama i opremom. Izbor naina navodnjavanja zavisi od kulture, klimatskih i zemljinih prilika, opreme, iskustva i znanja poljoprivrednika - korisnika sustava. Danas se svi naini i sustavi navodnjavanja mogu svrstati u sljedee metode: povrinsko navodnjavanje; podzemno navodnjavanje; navodnjavanje iz zraka (pod tlakom).

3.1. POVRINSKO NAVODNJAVANJE Povrinski naini navodnjavanja su najstariji i ine klasiku navodnjavanja poljoprivrednih kultura. Statistika pokazuje da i danas u svijetu jo dominiraju sustavi povrinskog navodnjavanja (oko 60%) koji su vezani uz tehnologiju uzgoja poljoprivrednih kultura, prije svega rie u zemljama u razvoju. Sustavi za povrinsko navodnjavanje temelje se na principu slobodnog teenja vode u prirodi djelovanjem sile gravitacije pa se stoga i nazivaju gravitacijski sustavi navodnjavanja poljoprivrednih kultura. Temeljni princip povrinskog navodnjavanja je da se voda dovodi na proizvodnu povrinu gdje u tankom sloju stoji, otjee i upija se u tlo. Prema raspodjeli vode po povrini terena, razlikuju se sljedei naini povrinskog navodnjavanja: navodnjavanje u brazdama, navodnjavanje potapanjem (preplavljivanje) i navodnjavanje prelijevanjem (rominjanje). 3.1.1. NAVODNJAVANJE BRAZDAMA Kod ovoga naina povrinskog navodnjavanja voda se dovodi i rasporeuje po povrini proizvodne parcele u brazdama iz kojih se tada procesom infiltracije postepeno upija u tlo. Brazde se izrauju (brazdaju) posebnim plugovima obino prije sjetve ili sadnje kultura. Navodnjavanje brazdama se primjenjuje kod irokorednih kultura, okopavina, voa i povra (Slika 4).

25

Slika 4: Naini uputanja vode u brazde Brazde mogu biti: protone (voda kroz njih protjee); neprotone (voda u njima stoji, ne tee).

Protone brazde se primjenjuju na terenima koji imaju prirodne padove, a neprotone brazde na ravnim terenima. Razmaci izmeu brazdi zavise od infiltracijskih sposobnosti i mehanikog sastava tla (Slika 5).

Slika 5: Infiltracija vode u razliitim tipovima tala kod navodnjavanja brazdama Prosjeni razmaci brazda se na lakim tipovima tala kreu od 50 do 60 cm, srednje tekim 60 do 70 cm i na tekim tlima 70 do 90 cm i vie. Dubine brazda mogu biti do 15 cm (plitke) te 20 do 25 cm (duboke). Kod protonih brazda treba voditi rauna o poloaju, smjeru i padu jer vei pad brazde dovodi do erozije tla uslijed poveane brzine vode. Poloaj, smjer i pad protonih brazdi ovise o konfiguraciji terena i prirodnom padu. Najpovoljniji pad je od 3 do 8. Protok (Q) protonih brazda iznosi 0,1 l/s do 0,2 l/s, a brzina vode ograniava se na 10 cm/s do 20 cm/s. Na veim sustavima za navodnjavanje brazdama potrebna je i infrastruktura za dovoenje i razvoenje vode u brazde. Raspodjela vode iz dovodnih kanala po pojedinim parcelama se
26

vri upusnim brazdama. Uputanje vode u same brazde najee se izvodi pomou plastinih cijevi koje se nazivaju sifoni ili teglice. Oni ujedno slue i za tono doziranje koliine vode u svaku brazdu - protoke (Q) koji iznose od 0,5 l/s do 1,5 l/s (Slika 6).

Slika 6: Popreni presjek sifona - teglice 3.1.2. NAVODNJAVANJE PRELIJEVANJEM Navodnjavanje prelijevanjem ili rominjanjem se manje primjenjuje kod nas. Preteito se koristi za viegodinje kulture kao to su lucerna, djetelina i djetelinsko-travne smjese, livade i panjaci. Osnovni princip navodnjavanja prelijevanjem je da se voda prelijeva (rominja) preko ureene povrine na nagibu i u tankome sloju upija u tlo. Primjena ovoga naina navodnjavanja zahtjeva preciznu pripremu zemljita. U svrhu ravnomjerne raspodjele vode, navodnjavana povrina se dijeli na parcele koje su najee u obliku uskih traka, a irina im se prilagoava konfiguraciji terena. Parcelice su odvojene manjim zemljanim nasipima visine 20 cm do 30 cm, irine 15 m do 20 m i duine oko 100 m. Praksa navodnjavanja prelijevanjem moe se obavljati niz prirodni ili umjetni obronak ili padinu. Potrebni padovi terena mogu biti izmeu 1% i 3% u smjeru duine stranice to omoguava teenje vode po povrini. Debljina preljevnog mlaza je izmeu 5 cm i 10 cm u zavisnosti od nagiba terena, duine parcele, tipa i mehanikog sastava tla. Navodnjavanje prelijevanjem ima vie nedostataka. Zahtjeva velike i precizne zemljane radove za ureenje parcelica i cijeloga sustava. Pri navodnjavanju se vlai cijela povrina pa dolazi do pogoranja fizikalni i vodnih svojstava tla, erozije i raspadanja strukturnih agregata (Slika 7).

27

Slika 7: Navodnjavanje prelijevanjem 3.1.3. NAVODNJAVANJE POTAPANJEM Navodnjavanje potapanjem ili preplavljivanjem mogue je izvesti pomou dva sustava; sustavom kasete i sustavom lokvi. Sustav kasete Pri ovom sustavu navodnjavanja voda se ulijeva u kasete i potapa povrinu u debljem ili tanjem sloju te se upija u tlo. Potapanje ili poplavljivanje moe trajati krae vrijeme, nekoliko dana ili dulje vrijeme kroz nekoliko mjeseci (Slika). Za navodnjavanje potapanjem teren se mora pripremiti ravnanjem i izradom zemljanih pregrada kojima se stvaraju ograene proizvodne parcelice (kasete, okna, ekovi). Veliine kaseta su vrlo razliite, od 1 ha do 2 ha pa i vee u zavisnosti od raspoloiva zemljita. Mogu biti pravilnoga ili nepravilnoga oblika prema konfiguraciji terena. Navodnjavanje potapanjem sustavom kaseta se najee koristi u uzgoju rie (Kina, Indija, Indonezija, Malezija). Uobiajeno su to veliki sustavi povrinskog navodnjavanja s vrlo sloenim hidrotehnikim graevinama za dovoenje, raspodjelu i odvoenje vode po zavretku vegetacije. Prilikom navodnjavanja potapanjem upotrebljavaju se ogromne koliine vode koje plave velike povrine te se stvaraju movarni uvjeti, a pogoravaju se vodo-zrani reim i mikrobioloka aktivnost tla. Zbog toga je na navodnjavanim poljima nuno izgraditi dobar i uinkovit sustav odvodnje radi brzoga odvoenja suvinih povrinskih i podzemnih voda (Slika 8).

28

Slika 8: Navodnjavanje potapanjem Sustav lokvi Kod navodnjavanja lokvama voda se ulijeva u male ograene parcelice lokve koje se izrauju oko navodnjavane kulture. Sustav lokava uglavnom se koristi za navodnjavanje drvenastih kultura voke, vinova loza, ukrasno bilje, parkovi. Lokve se izvode samo oko biljke (debla) u obliku kvadrata ili kruga i ograuju malim zemljanim nasipom. Voda se u lokve dovodi brazdama ili cijevima. Navodnjava se samo mala povrina lokvi, a ostala proizvodna povrina je suha i omoguuje kretanje poljoprivredne mehanizacije.

3.2.

PODZEMNO NAVODNJAVANJE

Ovim se nainom voda podzemnim putom dovodi neposredno u zonu korjenovog sustava kulturnih biljaka. Na taj se nain voda dodaje i rasporeuje samo unutar rizosfernog sloja tla, a ne i po povrini. Sustavima podzemnog navodnjavanja odrava se sadraj vode u rizosferi unutar granica optimalne ili poeljne vlanosti tla za biljke. Vlaenje od dolje (podzemno) ima odreenih prednosti prema drugim metodama i nainima navodnjavanja. Ne navodnjava se povrina zemljita, ne stvara se pokorica, nema naruavanja strukture tla. Povrina navodnjavanih parcela je slobodna i suha, nema zapreka za kretanje ljudi i strojeva tijekom proizvodnog procesa uzgoja kulturnih biljaka. Ideja podzemnog navodnjavanja je vrlo privlana s agronomskog stajalita, ali tehniki prilino zahtjevna. Zemljite za podzemno navodnjavanje mora biti ravno, lakeg mehanikog sastava i dobre vertikalne vodopropusnosti te povoljnoga kapilarnog uspona vode.

29

Postoje razliite hidrotehnike izvedbe podzemnog navodnjavanja, ali najee se primjenjuju dva naina: regulacija razine podzemne vode otvorenim kanalima i navodnjavanje podzemnim cijevima (subirigacija). 3.2.1. REGULACIJA RAZINE PODZEMNE VODE OTVORENIM KANALIMA Podzemno navodnjavanje pomou otvorenih kanala ili prirodnih vodotoka mogue je izvesti na poljoprivrednim proizvodnim povrinama gdje postoji izgraena kanalna mrea za odvodnju suvinih voda. Voda se ovdje infiltrira iz otvorenih kanala u tlo i bono iri na oranice. Kanali koji uobiajeno slue za odvodnju suvinih voda u hladnom i vlanom dijelu godine, mogu tijekom ljetnih mjeseci i sue posluiti za kontrolirano odravanje razine podzemne vode u agrolokom profilu tla i bono irenje vode te tako navodnjavati poljoprivredne kulture (Slika ). Razinu vode u kanalima mogue je regulirati odgovarajuim branama ili zapornicama koje se postavljaju na odreenim mjestima. Takoer, mogue je postaviti reverzibilne crpke u postojee sustave odvodnje, kojima se voda u jednom dijelu sezone uklanja, a u drugom dijelu doprema iz prirodnih vodotoka i slui za navodnjavanje. Princip podzemnog navodnjavanja pomou otvorenih kanala je pravilno gospodarenje s vodama na nekom proizvodnom podruju, putem zaustavljanja ili kontroliranja isputanja vode iz odvodnih kanala. Korisnici hidromelioracijskih sustava moraju kontrolirati razinu vode unutar sustava kanala i pohranjivati ju za potrebe navodnjavanja. Za ovaj nain navodnjavanja odvodni sustavi se moraju prilagoditi dvostrukoj namjeni tipa odvodnjanavodnjavanje. Primjeri podzemnog navodnjavanje otvorenom kanalskom mreom u Republici Hrvatskoj su Baranja (Podunavlje) i podruje donjeg tijeka rijeke Neretve.

Slika 9: Podzemno navodnjavanje otvorenim kanalima 3.2.2. NAVODNJAVANJE PODZEMNIM CIJEVIMA Dovoenje vode u zemljite podzemnim cijevima je drugi nain podzemnog navodnjavanja, kod kojega se u tlo ugrauju na odreenu dubinu i razmake perforirane cijevi ili cijevi sa posebnim kapaljkama kroz koje voda pod tlakom, izlazi i lagano se upija u rizosferni sloj tla. U zemljite se polau cijevi od plastike (sa rupicama) ili peene gline, na dubini od 50 cm do 80 cm, te paralelnim razmacima 0,5 m do 6,0 m u zavisnosti o vrsti tla i uzgajanoj kulturi (Slika).
30

Voda je u cijevima pod laganim tlakom, a duina cijevi moe biti od 100 m do 150 m pa i due. Sustav navodnjavanja podzemnim cijevima slian je cijevnoj drenai koja u hidrotehnici slui za odvoenje suvinih voda. Postoje i mogunosti kombiniranja podzemnih cijevnih sustava za dvonamjensko koritenje: u jesenko-zimskim i ranoproljetnim uvjetima za odvoenje suvinih voda iz tla, a u ljetnim suhim mjesecima za navodnjavanje poljoprivrednih kultura. Navedeni dvonamjenski sustav odvodnja-navodnjavanje mora unaprijed planirati i posebno izvoditi. Najvanije prednosti navodnjavanja podzemnim cijevima su to se tlo vlai kapilarnim irenjem vode (u zonu korijena) pa se ne pogorava njegova struktura, zatim se ne stvara pokorica tla, ne dolazi do sabijanja tla, vlanost tla je skoro uvijek optimalna, troe se manje koliine vode, biljke bolje koriste hranjiva iz tla i ne ometa se rad poljoprivredne mehanizacija. Glavni nedostatci su: sloena tehnika izvedba i zahvati u tlu, esto zaepljenje perforacija ili kapaljki na cijevima, mogunosti prevlaivanja, zamovarivanja i zaslanjivanja tla. Sustavi podzemnog navodnjavanja cijevima su veliki tehniki i investicijski zahvati to u znatnoj mjeri ograniava primjenu u praksi (Slika 10).

Slika 10: Podzemno navodnjavanje cijevnom drenaom

3.3. NAVODNJAVANJE IZ ZRAKA (POD TLAKOM) Suvremene tehnike navodnjavanja koriste se raspodjelom vode iz zraka, to se bitno razlikuje od povrinskih ili podzemnih naina navodnjavanja. Prilikom navodnjavanja iz zraka, voda se uzima na izvoritu crpkama i stavlja pod tlak te se kroz sustave zatvorenih cjevovoda dovodi i raspodjeljuje po parceli. Ovakvo navodnjavanja se moe nazvati i navodnjavanje pod tlakom jer se voda zaista tlai kroz cijevi gdje tee po zakonitostima kretanja vode u zatvorenim cijevnim sustavima (namjenski vodovodni sustavi). Svi sustavi navodnjavanja pod tlakom sastoje se od sljedeih elemenata: crpke i agregata (koji su na izvoritu vode), usisnog i tlanog cjevovoda (dovode vodu od izvorita do mjesta koritenja), razvodnog cjevovoda (razvode vodu po parceli) te hidraulikih naprava za raspodjelu vode po povrini terena (rasprskivai i kapaljke).

31

Naini navodnjavanja iz zraka (pod tlakom) su relativno novijeg datuma te su se razvijali paralelno s razvojem modernih tehnologija iz proizvodnje opreme, a posebno crpki, lakih cjevovoda od aluminija i plastike te raznolikih vrsta rasprskivaa i kapaljki. Veina njih je automatizirana te ne zahtijeva uporabu ljudske radne snage osim u nadzoru, programiranju i kontroli rada. Postoje razliiti naini i tehnike navodnjavanja iz zraka, ali najzastupljenije su sljedee: - navodnjavanje kienjem (umjetna kia); - lokalizirano navodnjavanje (kap po kap i mini rasprskivai); 3.3.1. NAVODNJAVANJE KIENJEM Navodnjavanje kienjem ili umjetno kienje je takav nain dodavanja vode nekoj kulturi da se ona raspodjeljuje po povrini terena u obliku kinih kapljica, oponaanjem prirodne kie. Voda se zahvaa na izvoritu crpkama i pod pritiskom (do 7 i vie bara) se kroz sustav cjevovoda dovodi do proizvodnih poljoprivrednih povrina gdje se pomou rasprskivaa raspodjeljuje u kapljicama po navodnjavanoj povrini. Umjetno kienje danas zauzima velike povrine u poljoprivrednoj proizvodnji i po zastupljenosti je odmah iza sustava povrinskog navodnjavanja. Ima tendenciju brzoga irenja te e uskoro biti najrasprostranjeniji nain navodnjavanja. iri se na novim povrinama, ali sve vie zamjenjuje povrinske i klasine naine navodnjavanja pri modernizaciji tehnologije sustava i poveava udjel u strukturi navodnjavanih povrina. Ovaj je nain navodnjavanja vrlo povoljan za kulturnu biljku i njeno stanite jer se navodnjavanje pribliava prirodnim prilikama tj. oborinama. Sve vrste kultura se mogu navodnjavati umjetnom kiom od ratarskih, krmnih, voarskih, povrarskih te vinograda i kultura u staklenicima i plastenicima. Moe se primijeniti na ravnim i nagnutim terenima u razliitim topografskim uvjetima. Ne zahtjeva posebnu pripremu terena, uinkovito koristi vodu koja se moe tono dozirati u norme i obroke navodnjavanja prema uzgajanoj kulturi, a tlo je manje izloeno pogoranju fizikalnih svojstava. Pored niza prednosti ovaj nain navodnjavanja ima i svoje nedostatke. Cijene ureaja i suvremene opreme su vrlo visoke, pogonski trokovi (gorivo, elektrina energija) su takoer znatni, neravnomjerna je raspodjela vode pri jakom vjetru, javljaju se gubici vode isparavanjem, intenzivnija pojava biljnih bolesti. Prema nainu izgradnje i koritenja elemenata te organizacije rada, sustavi za navodnjavanje kienjem mogu biti: - nepokretni ili stabilni; - polupokretni ili polustabilni; - pokretni ili prijenosni; - samopokretni ili samohodni; Nepokretni sustavi za navodnjavanje imaju izgraenu crpnu stanicu i ukopane dovodne i razvodne cjevovode. Rasprskivai su fiksirani na navodnjavanoj povrini i mogu se ukljuiti u rad prema potrebi. Ovi sustavi se grade za viegodinje i visokoakumulativne kulture, kao to
32

su vonjaci i vinogradi te povrtne kulture na veim povrinama. Zahtijevaju velika investicijska ulaganja u opremu i graevinske radove, a sustavi mogu posluiti i za zatitu od mrazeva u vonjacima. Polupokretni sustavi se sastoje od ugraene crpne stanice, ukopane mree dovodnih cijevi te pokretnih razvodnih cijevi (kinih krila) i prijenosnih rasprskivaa. Dovodni cjevovodi su najee od eljeznih, betonskih ili azbestnih cijevi koje podnose visoke pritiske vode (do 10 bara). Pokretna kina krila su najee od aluminijskih legura ili plastinih materijala. Cijevi su standardiziranih dimenzija, vrlo lagane i meusobno se povezuju pomou brzospajajuih spojnica. Kienje se obavlja na jednoj radnoj poziciji u vremenu potrebnom da se realizira obrok navodnjavanja. Nakon toga, kina krila s rasprskivaima se prenose na drugu radnu poziciju, za to je potreban znatan broj radnika. Ovi sustavi su pogodni za navodnjavanje veih ratarskih povrina, a za kulture kao to su: kukuruz, soja i suncokret (do odreene faze rasta), lucerna te livade i panjaci. Takoer se navodnjavaju polupokretnim sustavima povrtlarske i voarske kulture. Pokretni ili prijenosni sustavi se sastoje od opreme koja se u cijelosti moe premjetati tijekom rada. Svi elementi se pokretni pumpa, cjevovodi, kina krila i rasprskai. Poslije navodnjavanja povrine na jednom mjestu svi se elementi prenose na novu radnu poziciju. Ovi sustavi su pogodni za navodnjavanje gotovo svih poljoprivrednih kultura: ratarskih, povrtlarskih, voarskih i cvjearskih, kao i na svim terenima. Prikladni su za navodnjavanje manjih parcela u individualnom vlasnitvu, odnosno svih onih koji ele na maloj povrini intenzivirati biljnu proizvodnju. U proizvodnim programima naih i stranih tvornica opreme za navodnjavanje mogu se nai pumpe, cijevi, spojni komadi i rasprskivai za upotrebu individualnih poljoprivrednih proizvoaa i farmera. Prijenosne cijevi koje se koriste kod pokretnih sustava za navodnjavanje kienjem su takoer od aluminija ili pocinanog lima te od plastike. Razliitih su promjera (50 mm, 70 mm, 90 mm, 110 mm, 125 mm, 150 mm) i duine (6 m, 7 m, 9 m). Cijevi se spajaju u cjevovod posebnim spojnicama, koje mogu biti mehanike ili hidraulike. Na kina krila se postavljaju rasprskivai, posebne hidraulike naprave koje slue za raspodjelu vode po povrini u obliku kinih kapi. Sastoje se iz jedne ili dvije mlaznice i tijekom rada kie cijeli ili samo odreeni sektor kruga (Slika 11).

Slika 11: Rasprskiva za navodnjavanje kienjem

33

Rasprskivaa ima raznih vrsta i tipova, te gotovo svaki proizvoa opreme ima svoje tehnike izvedbe. Proizvoa daje podatke o osobinama rasprskivaa u posebnim katalozima, koji slue projektantima i korisnicima sustava pri planiranju sustava za navodnjavanje. Izbor rasprskivaa zavisi od kulture koja se navodnjava, infiltracijske sposobnosti tla te topografije terena. Za osjetljivije kulture, kao to su povre i cvijee, upotrebljavaju se rasprskivai s malim i finim kapljicama, dok se krmni i ratarski usjevi mogu navodnjavati rasprskaima grubljih kapi. Jako je vano da se uskladi intenzitet kienja rasprskivaa sa infiltracijskom sposobnosti tla, kako ne bi dolo do zamovarenja. S obzirom na pojedine radne karakteristike, rasprskivai se dijele: prema intenzitetu kienja (niskog intenziteta 2 mm/h do 10 mm/h, srednjeg 10 mm/h do 20 mm/h, visokog 20 mm/h do 30 mm/h); prema dometu mlaza (malog dometa do 20 m, srednjeg 20 m do 30 m, velikog 35 i vie m); prema radnom pritisku (niskotlani 1,5 bara do 2,5 bara, srednjetlani 2,5 bara do 5 bara, visokotlani od 5 bara);

Rasprskivai se na polju koje se navodnjava prijenosnim sustavima postavljaju po odreenom rasporedu da bi se postiglo ujednaeno kienje po cijeloj povrini terena. Postoje razliite kombinacije meusobnog postavljanja rasprskivaa, ali se u praksi najvie primjenjuju kvadratni, trokutasti i pravokutni (Slika 12).

Slika 12: Raspored rasprskivaa na kinim krilima Pravilnim postavljanjem rasprskivaa na kinim krilima i razmacima izmeu njih postie se meusobno preklapanje omoenih povrina da bi se izbjegla neokiena mjesta. Djelomino preklapanje omoenih povrina dva ili vie rasprskivaa doprinosi ujednaenom kienju, jer koliina vode koju daje rasprskiva opada sa udaljenou od njegovog sredita. U praksi navodnjavanja pokretnim sustavima kienja vano je i ispravno postavljanje kinih krila prema poloaju izvorita vode, obliku i veliini parcele te raspoloivoj opremi. Mogue su razliite sheme postavljanja ureaja za navodnjavanje sa jednim ili vie kinih krila (Slika 13).
34

Slika 13: Postavljanje kinih krila kod pokretnih sustava Pokretni i polupokretni sustavi kienja zahtijevaju mnogo ljudskoga rada pri premjetanju razvodnih cjevovoda i kinih krila s rasprskivaima. S obzirom da je sve manje raspoloive radne snage koja je postala i vrlo skupom, poljoprivrednici i proizvoai opreme za navodnjavanje teili su novim rjeenjima, kao to su samohodni ureaji za navodnjavanje kienjem. Njihovom primjenom se smanjilo uee ljudskoga rada i trokova na minimum, a postignuto je efikasnije navodnjavanje. Postoje razliite tehnike izvedbe samopokretnih ureaja, a sutina svih je da se nakon postavljanja na oranici sami pokreu i obavljaju kienje. Neki od samohodnih ureaja su automatizirani i programirani, tako da potpuno bez prisutnosti ovjeka izvode sve radne operacije na parceli. Samohodni sustavi za navodnjavanje kienjem su postavljeni na kotaima ili pokretnim okvirima, te se pomiu linijski (naprijed nazad) ili kruno. Pogodni su za navodnjavanje svih vrsta poljoprivrednih kultura, pa ak vonjaka i vinograda. S obzirom da su ureaji sa rasprskivaima izdignuti iznad povrine zemlje, omogueno je navodnjavanje visokih ratarskih kultura, kao to su kukuruz i suncokret te ostale kulture visokog habitusa. Prema tehnikoj izvedbi i konstrukciji, nainu kretanja i automatiziranosti rada, razlikuju se slijedei tipovi samohodnih ureaja: samohodna bona kina krila; samohodne krune prskalice; samohodni sektorski rasprskivai; samohodni automatizirani ureaji za linijsko ili kruno kretanje;

Samohodna bona kina krila se sastoje od aluminijskih cijevi postavljenih na kotae i maloga pogonskog motora koji pokree krilo u novi radni poloaj. irina zahvata krila je promjenjiva, a prilagoava se prema obliku i veliini parcele za navodnjavanje i kree se od 200 m do 400 m. Radni pritisak u cjevovodu je od 3,5 bara do 4,5 bara, a intenzitet kienja od 10 mm/h do 15 mm/h. Samohodno bono kino krilo se moe primjenjivati na ravnim terenima i pravilnim tablama. Vrlo uspjeno se upotrebljava za navodnjavanje povrtlarskih kultura, eerne repe, soje,
35

lucerne, panjaka i livada. Jedan ureaj moe navodnjavati povrinu od 30 ha do 70 ha. Kretanje kinog krila u novu radnu poziciju je u smjeru naprijed-nazad (Slika 14).

Slika 14: Samohodno bono kino krilo Samohodne krune prskalice (Bum sustavi) izraene su od viseeg konzolnog kinog krila, koje je postavljeno visoko na samohodnom okviru. Krilo se kruno okree u promjeru 50 m do 70 m, a njegova je visina iznad tla podesiva do 5 m, to omoguava navodnjavanje visokih kultura, kao to su kukuruz, vonjaci i vinogradi. Ureaj radi pod pritiskom od 4 bara do 7 bari, a u novi radni poloaj ga pokree vlastiti motor kretanjem naprijed-nazad. Primjenjuje se na ravnim terenima, jer na kosinama postoji opasnost od prevrtanja. Ovim prskalicama se mogu navodnjavati sve poljoprivredne kulture (Slika 15).

Slika 15: Samohodna kruna prskalica Samohodni sektorski rasprskivai (nazivani Tifon sustavi) sastoje se od velikoga vitla s namotanim plastinim crijevom i jednog rasprskivaa velikoga intenziteta i dometa. On se nalazi na pominom postolju (skije) i kii samo odreeni sektor povrine, a ne cijeli krug, to mu omoguava kretanje unazad i po suhom tlu. Radi s velikim pritiskom vode (od 6 bara do 8 bara) te troi znatne koliine energije u toku eksploatacije.

36

Na poetku navodnjavanja postolje sa rasprskivaem se odvlai na suprotni kraj parcele pomou traktora. Tijekom rada veliko vitlo se lagano okree, namata crijevo koje istovremeno povlai rasprskiva. Pokretanje vitla vri voda iz sustava pod pritiskom. Samohodni sektorski rasprskivai se sve vie primjenjuju za navodnjavanje gotovo svih poljoprivrednih kultura. Naroito su pogodni za kulture ireg sklopa, kao to su kukuruz, vonjaci, vinogradi i rasadnici. Zbog svoje pokretljivosti, praktinosti i dobrog uinka na kulture, masovno se primjenjuju u nas, ali i u cijeloj Europi (Slika 16).

Slika 16: Samohodni sektorski rasprskiva Samohodni automatizirani ureaji za linijsko ili kruno navodnjavanje su jedinice velikih radnih zahvata, a pogodne su za navodnjavanje velikih proizvodnih povrina. Sastoje se od kinog krila podignutoga na posebnim pokretnim tornjevima. Na krilu su postavljeni brojni rasprskivai razliitih intenziteta kienja, koji s visine od 2 m do 3 m iznad zemlje navodnjavaju poljoprivredne kulture. irina zahvata ureaja je razliita, a kree se od 300 m do 500 m s jedne, a isto toliko s druge strane ureaja. Ovi strojevi obavljaju navodnjavanje tijekom kretanja koje moe biti linijsko u smjeru naprijed-nazad ili kruno. Pomou njih se mogu navodnjavati gotovo sve poljoprivredne kulture, niske ili visoke, ali preteito na ravnim terenima. Linijski strojevi za automatizirano navodnjavanje kreu se pravolinijski uzdu table koju kie, a kao izvorite vode slui im otvoreni natapni kanal. Mogu zahvatiti tablu irine 2 x 500 m i duine do 2 000 m, to znai da jedan ureaj navodnjava povrinu od oko 200 ha (Slika 17).

37

Slika 17: Samohodni automatizirani ureaj za linijsko navodnjavanje Ureaj se sastoji od vie tornjeva koji su na meusobnom razmaku izmeu 32 m do 56 m. Tornjevi (ili kule) se kontrolirano i zasebno pokreu pomou elektromotora, to je automatikom sinkronizirano sa svim ostalim susjednim tornjevima, ime su iskljueni lomovi i kvarovi. Na osnovnom se podvoju koje se kree uz otvoreni kanal nalazi pogonska, crpna i upravljaka (programator) jedinica. Radni pritisci su relativno mali (do 2 bara), te se primjenom ovih ureaja postiu velike energetske utede na distribuciji vode. Intenziteti kienja su takoer mali (5 mm/h do 15 mm/h), te se njima mogu zadovoljiti potrebe biljaka za vodom, a da se ne narui vodo-zrani reim zemljita. Obroci i intenziteti kienja se odreuju na programatoru ureaja. Kruni ureaji za automatizirano navodnjavanje (centar pivot) fiksirani su u sredinjem dijelu kinog krila koje rotira i navodnjava kruno povrinu. Izvorite vode se nalazi u sreditu sustava, a obino je to hidrant ili pumpni agregat. Duina kinog krila koje rotira kod ovih sustava je od 300 do 500 m, te moe navodnjavati krunu povrinu veliine 40 ha do 90 ha. Izmeu pojedinih jedinica ostaju neokiene povrine, to je nedostatak ovih strojeva. Oni se, takoer, programiraju na zadani intenzitet i obrok navodnjavanja, te samostalno rade bez prisutnosti ovjeka. Okretanje kinog krila se obavlja individualnim kretanjem svakog tornja, a njihove su brzine usklaene elektronikom. 3.3.2. LOKALIZIRANO NAVODNJAVANJE Lokalizirano navodnjavanje ini vrlo moderna i sofisticirana oprema kojom se voda dovodi i raspodjeljuje do svake biljke lokalno, vrlo precizno i tedljivo, pomou posebnih hidraulinih naprava. Sustavima lokaliziranog navodnjavanja se vlanost tla moe odravati prema zahtjevima uzgajanih kultura i u granicama optimalne vlanosti to pogoduje biljkama. Lokalizirano navodnjavanje ima vie prednosti prema ostalim metodama navodnjavanja; moe se primijeniti na svim tlima, topografskim prilikama, na parcelama raznih oblika i dimenzija te za sve kulture u poljskim uvjetima i zatienim prostorima. Sustavi tede vodu i pogonsku energiju, te vrlo precizno doziraju vodu. Vrlo su pouzdani i tehniki funkcionalni uz mogunost elektronske regulacije i kompjuterskog upravljanja ostvaruju visok i kvalitetan prinos poljoprivrednih kultura.

38

Metoda lokaliziranog navodnjavanja se primjenjuje na dva naina: - navodnjavanje kapanjem (kap po kap); - navodnjavanje mini rasprskivaima (mali rasprskivai); NAVODNJAVANJE KAPANJEM (KAP PO KAP) Jedan od najnovijih naina u praksi umjetnog dodavanja vode je navodnjavanje kapanjem ili kako se ee susree u razgovorima strunjaka i poljoprivrednika kap po kap. Sustavi navodnjavanja kapanjem su proizvodi modernih tehnologija. Potpuno su automatizirani i programirani, te tijekom svoga rada gotovo ne zahtijevaju prisustvo ovjeka. Zbog svojih dobrih radnih karakteristika, elektronike podrke i tehnike perfekcije, ureaji za navodnjavanje kapanjem vrlo su interesantni za poljoprivredne proizvoae. Mnogi oekuju uda od ovih sustava i smatraju ih najboljim jer ne trae radnu snagu, a i reklame proizvoaa opreme za kapanje ine velike utiske na interesantne. Treba odmah istai da kapanje nije arobni tapi za poljoprivredu, ve da je to jedan od naina navodnjavanja poljoprivrednih kultura, prikladan samo za neke usjeve i povrine. Kapanje je nalo iroku primjenu u zemljama gdje nema dovoljno vode za navodnjavanje i gdje je ona dragocjenost, a bez nje nema sigurne poljoprivredne proizvodnje (Izrael, jug Italije, Francuska, SAD). Ovaj sustav tedi vodu, te sa minimalnom koliinom postie maksimalne uinke u biljnoj proizvodnji. Voda se dovodi cijevima do svake biljke i vlai vrlo mali dio zemljita, to smanjuje gubitke vode te se stoga naziva jo lokalizirano navodnjavanje. Vrijeme navodnjavanja moe trajati i do 24 sata, to je uvrijeilo i izraz nonstop ili dnevno navodnjavanje. Osim tehnike superiornosti, ureaji za navodnjavanje kap po kap imaju s agronomskog gledita posebnu vrijednost, jer se pomou njih sadraji vode u tlu mogu neprestano odravati u optimalnim granicama za biljku. To se postie tako da se laganim, ali vremenski neprekinutim dodavanjem malih koliina vode vlanost tla zadrava oko poljskog vodnog kapaciteta. Sustav kapanja amortizira velike oscilacije vlanosti tla od poljskog vodnog kapaciteta do lentokaplirane vlanosti ili ak i nie, to se redovito dogaa kod ostalih naina navodnjavanja (Slika 18). Po tim karakteristikama navodnjavanje kapanjem je najprecizniji nain umjetnog dodavanja vode tlu te vrlo suptilna i matovita ljudska intervencija u uzgoju kulturnog bilja (Slika 18).

Slika 18: Odravanje vlanosti tla kod navodnjavanja kapanjem

39

Sustav navodnjavanja kapanjem sastoji se od sljedeih elemenata: pogonskog dijela s filtrom, cijevi i kapljaa. Pogonski dio s filtrom je njegov sredinji dio koji upravlja cijelim sustavom (Slika 19). Tu se nalazi pumpa za zahvaanje vode iz izvorita, mjerai protoka i regulatori pritiska te filtri za proiavanje vode. Radni pritisak pri navodnjavanju kapanjem se kree u rasponu od 0,8 bara do 1,5 bara, a odrava se pomou regulatora pritiska. Mjerai protoka vode slue za automatsku regulaciju kontrole protoka vode u sustavu. Filtri su nuno potrebni kod navodnjavanja kapanjem kako bi se sprijeilo zaepljenje kapaljki. estice neistoe (pijesak, prah i sl.) mogu zatvoriti vrlo fine otvore kapaljki i onemoguiti njihov rad.

Slika 19: Dijelovi sustava za navodnjavanje kap po kap Plastine cijevi koje se upotrebljavaju pri navodnjavanju kapanjem su obino od polietilena (PE). Voda se od crpne stanice do parcele doprema tlanim cjevovodom, promjera od 20 mm do 50 mm, a iz njih se raspodjeljuje u razvodne ili lateralne cjevovode promjera od 15 mm do 20 mm. Kod ovog naina navodnjavanja cjevovod pripada meu najvee investicijske trokove u izgradnji sustava, s obzirom da je za potrebe 1 ha povrtnjaka potrebno od 5 000 m do 10 000 m, vonjaka 2 000 m do 4 000 m, a rasadnika 3 000 m do 6 000 m cijevi (Slika 20).

Slika 20: Shematski prikaz sustava navodnjavanja kap po kap

40

Kapaljke su hidraulike naprave koje raspodjeljuju vodu na tlo u formi pojedinanih kapi. Izraene su od plastike, a ima ih mnogo vrsta i tipova. Gotovo svaki proizvoa opreme ima vlastite konstrukcije kapljaa. U principu su to vrlo jednostavne i male naprave sa sitnim rupicama ili posebnim izvedbama kuda protjee voda gubei svoj pritisak, tako da se pri izlasku formiraju kapi. Zbog svojih minijaturnih promjera otvora, na kapaljkama esto dolazi do zaepljenja, a time i prestanka rada te ih je potrebno zamijeniti. Kapaljke su rasporeene na lateralnom cjevovodu na razmacima od 10 cm do 100 cm, ovisno o gustoi sklopa. Kod povra, cvijea i vonih sadnica oni su mnogo gue postavljeni, a u trajnim nasadima voa rjee. Mogu se ugraivati kao sastavni dio lateralne cijevi onda su to linijski kapljai ili sa strane cijevi takozvani boni kapljai. Broj kapaljki po jedinici povrine zavisi od kultura i prilino je veliki, te se kree od 2 000 do 5 000 komada kod vonjaka, oko 20 000 kapljaa kod navodnjavanja povra, cvijea ili vonih sadnica. Protok vode pojedine kapaljke je izmeu 2 l/h do 10 l/h. Lateralne cijevi s kapaljkama se mogu poloiti na tlo, na primjer kod povra i cvijea, ili izdii iznad njega, kako se to obino radi u vonjacima i vinogradima (Slika 21), pa ne ometaju rad poljoprivrednih strojeva.

Slika 21: Kapaljka na trsu vinove loze Navodnjavanje kapanjem prikladno je samo za vrlo intenzivne, i dohodovne kulture koje mogu platiti visoke trokove izgradnje, koritenja i odravanja sustava. Najee se koristi u uzgoju voa, povra, cvijea te sadnog materijala. Danas je kapanje nalo veliku primjenu u staklenicima i plastenicima kod uzgoja cvijea ili raznih eksperimentalnih namjena na drugim poljoprivrednim i umarskim kulturama. Trokovi izgradnje sustava kapanjem su visoki zbog izuzetno velikih koliina plastinih cijevi i kapljaa na jedininoj povrini zemljita. Budui da je plastika svakim danom sve skuplja (derivat nafte), to je i investicijska cijena ureaja velika. Ali su zato trokovi rada i koritenja kapanja manji nego kod drugih naina navodnjavanja i podnoljivi su za korisnika. Ureaji za navodnjavanje kapanjem troe malo energije i vode. Pri polaganju cijevi u redove kultura potrebno je neto vie ljudskog rada, te se danas ve primjenjuju razne inaice poboljanja manipulacije plastinim cijevima na navodnjavanoj povrini.
41

Uz dodavanje vode putem ureaja za navodnjavanje kapanjem, poljoprivredne kulture se prihranjuju topivim mineralnim hranjivima pomou ureaja koji se nazivaju fertirigatori, to ini sustav jo efikasnijim u eksploataciji. Odravanjem optimalnog sadraj vode u tlu te istovremeno prihranom bilja, postiu se vrlo visoki prinosi i kvaliteta plodva poljoprivrednih kultura. To je velika prednost i izuzetno pozitivna karakteristika ovoga naina navodnjavanja. Ukupne prednosti i dobre karakteristike navodnjavanja kapanjem mogle bi se saeti u sljedeem: troe se male koliine vode i energije; vlai se samo mala zona oko biljke i unutar redova, a meuredni prostor ostaje suh; postiu se vei prinosi i bolja kvaliteta plodova uzgajanih kultura; automatski rad i kontrola ureaja pomou elektronike; trokovi eksploatacije i odravanja sustava su relativno mali u odnosu na druge irigacijske sustave;

Kao i svaki drugi tehniki sustav, tako i navodnjavanje kapanjem ima odreenih nedostatka, a to su: visoka cijena izgradnje i opreme sustava; navodnjavaju se samo visokodohodovne kulture; esto zaepljenje kapaljki i potreba zamjene; trokovi sakupljanja i zbrinjavanja pojedinih elemenata (cijevi) po zavretku vegetacije; oteano kretanje strojeva po proizvodnoj povrini.

Navodnjavanje kapanjem je u velikoj ekspanziji u svim zemljama pa tako i u Hrvatskoj posljednjih godina. U nas ga najvie ima u staklenicima i plastenicima te vonjacima, kao i na povrinama povrtnih kultura. Veliki interes za kapanjem se javlja kod individualnih proizvoaa (farmera i poduzetnika) koji su se specijalizirali za pojedine biljne proizvodnje, kao na primjer povre, cvijee i voe. Mnogi od njih su sami vrlo matovito izradili vlastite sustave koji odlino funkcioniraju. elimo i ovim prikazom ohrabriti sve entuzijaste i inovatore da svojim znanjem, a na temelju opisanih principa navodnjavanja kapanjem, slobodno priu vlastitim konstrukcijama opreme prikladne za konkretne terene i kulture. NAVODNJAVANJE MINI RASPRSKIVAIMA (mali rasprskivai) Navodnjavanje mini rasprskivaima novijeg je datuma i alternativa je sustavima kapanja. Danas se sve vie iri u poljskim uvjetima, naroito za uzgoj voarskih i povrarskih kultura. Takoer je pogodno za intenzivni uzgoj u staklenicima i plastenicima. Sustavi navodnjavanja mini rasprskivaima slini su sustavima kapanja. Glavna razlika je to su kapaljke zamijenjene mini rasprskivaima malim rasprskivaima. Mini rasprskivai raspruju vodu u obliku sitnih kapljica, pod talkom do 3,5 bara i u dometu do 5 m. Mini rasprskiva je izraen od plastinih materijala te ga je mogue jednostavno postaviti i na kraju vegetacije demontirati te spremiti za iduu sezonu.

42

Sustav se sastoji od: crpke na izvoritu vode, regulatora tlaka, vodomjera, raznih kontrolnih ventila, plastinih cijevi za dovoenje i razvoenje vode po parceli i mini rasprskivaa. Zbog veeg protoka i radnog tlaka mini rasprskivai se manje zaepljuju u odnosu na kapaljke. Glavni cjevovod i lateralne cijevi su izraene od gipkih plastinih, polietilenskih cijevi na koje se postavljaju mini rasprskivai. Postoje razliiti oblici prikljuaka i nosaa za mini rasprskivae. Oni se vrlo lako utisnu u stjenke lateralnih cijevi. Na prikljuak rasprskivaa moe se spojiti odreeni tip rasprskivaa s razliitim protocima. Temeljna je odlika lokaliziranog navodnjavanja kapanja i mini rasprskivaa da se svi dijelovi ureaja mogu jednostavno i brzo zamijeniti. Zato je navodnjavanje mini rasprskivaima prilagodljivo svim zahtjevima, potrebama i uvjetima rada. Cijeli je ureaj male teine i predstavlja nadzemnu instalaciju, koja se lako i brzo premjeta. Mini rasprskivai se danas proizvode u razliitim izvedbama, oblicima i tipovima. Imaju razliite protoke, domete i rade pod razliitim tlakom. Ravnomjerno rasporeuju vodu u cijelom dometu prskanja. Izvrsno navodnjavaju teren i kulture, ali slue i kao regulatori mikroklime jer svojim radom utjeu na poveanje relativne vlanosti zraka. Svaki mini rasprskiva ima svoje vlastite odlike koje se mogu nai opisane u katalozima i ponudama proizvoaa opreme. Koristei kataloge i tehniku dokumentaciju vano je pravilno izabrati mini rasprskiva za odreene kulture i uvjete u praksi.

43

4. ODREIVANJE ELEMENATA NAVODNJAVANJA Kod primjene navodnjavanja mnogo je pitanja na koja krajnji korisnik trai odgovore. Koliku ukupnu koliinu vode treba dodati? (NORMA NAVODNJAVANJA) Koliku koliinu vode dodati prilikom svakog navodnjavanja? (OBROK NAVODJAVANJA) Koliko puta treba navodnjavati? (BROJ NAVODNJAVANJA) U kojem trenutku ukljuiti sustav navodnjavanja? (TRENUTAK NAVODNJAVANJA) Koliko dugo treba trajati navodnjavanje? (TRAJANJE NAVODNJAVANJA) Hoe li izvor vode biti izdaan za potrebne navodnjavanja? (POTREBNE KOLIINE VODE ZA NAVODNJAVANJE)

Slika 22: Mnogo je pitanja prije navodnjavanja Da bi se odgovorilo na navedena pitanja potrebno je individualno pristupiti i odrediti karakteristike tla, klimatske uvjete i zahtjeve odreene kulture za vodom. Dakle, nema formule u koju bi se bez izlaska na teren, samo obradom za raunalom dobile potrebne vrijednosti za uspjeno navodnjavanje. Kad pone proizvodnja u uvjetima navodnjavanja, potrebno je stalno praenje situacije na terenu da bi se u odreenom trenutku moglo ispravno intervenirati. U daljnjem tekstu emo pojasniti odgovore na navedena pitanja.

44

4. 1. NORMA NAVODNJAVANJA Norma navodnjavanja je osnovni element i prvi korak kod odreivanja elemenata navodnjavanja, a predstavlja ukupni nedostatak (deficit) vode u vegetaciji jedne kulture. Prema definiciji izvedena je i formula za izraun norme navodnjavanja. Pojednostavljeno, norma navodnjavanja odreuje se tako da se od ukupno potrebne vode oduzme ukupno raspoloiva voda u vegetaciji. U matematikom obliku: Nn = Pv - Rv gdje je

Nn = norma navodnjavanja (mm) Pv = ukupno potrebna koliina vode biljci u vegetaciji (mm) Rv = ukupno raspoloiva voda u vegetaciji (mm) Meutim, ovaj jednostavan matematiki izraz nije jednostavno objasniti, jer namee se pitanje kako odrediti koja je to koliina vode potrebna biljkama? to ona ustvari predstavlja? 4.1.1. POTREBNA KOLIINA VODE Ukupno potrebna voda u vegetaciji je vrijednost EVAPOTRANSPIRACIJE. A to je evapotranspiracija? Evapotranspiracija je ukupna koliina vode koja se gubi procesima EVAPORACIJE TRANSPIRACIJE sa odreene povrine u odreenom vremenu. EVAPORACIJA je voda koja se gubi s povrine tla isparavanjem. TRANSPIRACIJA je gubitak vode iz biljke. Putem korjenovog sustava biljka uzima vodu koja kola kroz biljku, sudjeluje u sloenim biokemijskim procesima i preko lista (pui) odlazi u atmosferu. Na procese evapotranspiracije (ETP) utjeu klimatski uvjeti (temperatura zraka, vjetar, relativna vlaga zraka), nagib terena, boja tla, pokrivenost tla... Odreivanje evapotranspiracije moe se obavljati se na dva naina. Eksperimentalno (direktno) i preko odreenih modela (prorauna) koji se temelje na klimatskim i nekim drugim elementima (indirektno). Eksperimentalno utvrivan je ETP se izvodi pomou sofisticiranih lizimetarskim stanica. Ovakav nain je vrlo precizan ali je vrlo skup i dugotrajan te trai strunu osposobljenost i obavljaju ga znanstvene institucije. i

45

Slika 23: Shematski prikaz evapotranspiracije (izvor: http://www.cimis.water.ca.gov/cimis/images/eto) Drugi je nain putem raznih modela koji se temelje na znanstvenim spoznajama. injenica da nema univerzalne formule za izraunavanje evapotranspiracije dovoljno govori o njenoj sloenosti. Gotovo je nemogue u jedan model uvrstiti sve imbenike evapotranspiracije, pa tako razliiti autori u svojim formulama favoriziraju neke od imbenika evapotranspiracije. Tako se u nekim modelima izraun temelji na temperaturi zraka (Thornthwait, Ivanov, arov..), dok drugi izraunavaju deficit vlanosti zraka (Alpatjev), ili pak koeficijete kultura (Blaney-Criddle). Za praktinu primjenu prihvatljiv je nain izrauna primjenom raunalnog modela CROPWAT koji su preporuili i strunjaci FAO-a. 4.1.2. RASPOLOIVA VODA Raspoloiva voda predstavlja vodu u tlu koja je biljkama na raspolaganju tijekom vegetacije, a ine ju: Oborine Rezerva vode u tlu Priliv od podzemne vode Oborine: Od ukupnih koliina oborina nisu sve biljkama na raspolaganju. One koliine oborina koje su biljkama pristupane predstavljaju efektivne oborine. U tlo se obino upije oko 80% ukupno palih oborina i to su efektivne oborine. Vrijednost efektivnih oborina ovisi o intenzitetu oborina, upijanju, otjecanju, nagibu terena, svojstvima

46

tla, pokrivenosti tla i sl. U ukupnom zbroju oborina ne raunaju se oborine koje su manje od 3 mm/dan, a u ljetnom razdoblju oborine manje od 5 mm/dan. Rezerva vode u tlu: Tijekom zimskog razdoblja u tlu se nakuplja odreena koliina vode u tlu, a koja je na raspolaganju biljkama na poetku vegetacije (jare kulture). Podzemna voda: Podzemna voda se ascedentnim gibanjem kree prema povrini tla i korjenovoj zoni. Voda se u tlu kree od mjesta vee vlanosti prema mjestu manje vlanosti. Zbog toga e se podzemna voda kretati prema povrini tla koja je manje vlana jer je povrinski sloj prosuen zbog utjecaja vjetra, niske relativne vlage zraka, temperature, usvajanja vode od strane biljke. Izraunata vrijednosti norme navodnjavanja predstavlja koliinu vode koju trebamo dodati u vegetaciji ali u praktinoj primjeni navodnjavanja dolazi do odreenih gubitaka prilikom navodnjavanja. Gubitci vode nastaju uslijed isparavanja prilikom navodnjavanja kod visokih temperatura, zatim dio dodane vode povrinski otjee te zbog odreenih tehnikih performansi sustava za navodnjavanje (gubitci na spojevima, oteenja i sl.). Zbog navedenih gubitaka vode, izraunatu normu navodnjavanja (koje se naziva neto norma navodnjavanja) potrebno je poveati da bi se nadoknadili gubitci vode. Poveanje se vri pomou koeficijenta iskoritenja vode te se dobije tvarna, odnosno bruto NORMA NAVODNJAVANJA. Koeficijent iskoritenja vode je manji od 1 a vrijednosti iznad 0,8 govore o malim gubitcima vode pri navodnjavanju. Vrijednost koeficijenta iskoritenja vode zavisi od mnogih momenata prilikom navodnjavanja, kao to su: klimatske prilike, tehnike performanse sustava, nain dovoda i raspodjele vode. 4.2. OBROK NAVODNJAVANJA Izraunom norme navodnjavanja (bruto i neto) znamo kolika je koliina vode koju biljkama trebamo dodati u vegetaciji. Normu navodnjavanja je potrebno raspodijeliti u nekoliko OBROKA NAVODNJAVANJA. to je obrok navodnjavanja? Obrok navodnjavanja je koliina vode koju dodajemo u jednom navodnjavanju. Iz navedenog proizlazi da je obrok navodnjavanja dio norme navodnjavanja. Zbroj svih obroka navodnjavanja predstavlja normu navodnjavanja. Obroci navodnjavanja nisu jednaki tijekom cijele vegetacije. Primjerice, u poetnim fazama razvoja, kad navodnjavanje obavljamo odmah nakon sjetve, dodajemo manje koliine (manji obroci navodnjavanja) voda sa ciljem stvaranja povoljnih uvjeta za klijanje i nicanje sjemena. Takoer, ako vrimo osvjeavajua navodnjavanja (na primjer kod sjemenskog kukuruza) obroci navodnjavanja e biti manji. Rastom i razvojem biljke poveava se i potreba biljke za vodom. Rastom biljke korijen prodire u dublje slojeve pa emo poveavati i obrok navodnjavanja.

47

to se obrokom navodnjavanja eli postii? U poetnom dijelu materije ovog prirunika objanjen je pojam poljskog vodnog kapaciteta i lentokapilarne vlanosti tla. Dakle, da ponovimo najjednostavnije reeno: poljski vodni kapacitet (PVK) je optimalno stanje vlanosti tla, a lentokapilarna vlanost tla (LKV) je sadraj vode u tlu kada poinje oteana opskrba biljke sa vodom. Obrokom navodnjavanja eli se navlaiti tlo do stanja poljskog vodnog kapaciteta. Da bismo znali koliko vode moramo dodati potrebno je poznavati vrijednost poljskog vodnog kapaciteta za odreeno tlo i trenutanu vlanost tla. Dakle, razlika izmeu poljskog vodnog kapaciteta i trenutane vlanosti tla je obrok jednog navodnjavanja. Vrijednost obroka navodnjavanja odreuje i dubina tla do koje navodnjavanjem elimo navlaiti tlo, a ona ovisi o dubini razvoja korjena, vrsti kulture i tla, i o razvojnoj fazi biljke. Ope je pravilo da se teksturno laka - pjeskovita tla navodnjavaju uestalije s manjim obrocima, a teksturno tea - glinasta tla podnose vee obroke i rjee navodnjavanje. Ovisno o tome jesu li vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta i trenutne vlanosti tla izraene u masenim ili volumnim postotcima (%), obrok navodnjavanja se rauna na dva naina: Vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta i trenutne vlanosti izraene u masenim %:

O = 100 vt h (PVK T) Vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta i trenutne vlanosti izraene u volumnim %:

O = 1000 h (PVK T) gdje je O = obrok navodnjavanja u m3/ha vt = gustoa tla u g/cm3 h = dubina do koje se vlai tlo (m) PVK = poljski vodni kapacitet T = trenutana vlanost tla 4.3. BROJ NAVODNJAVANJA Teoretske vrijednosti broja navodnjavanja dobiju se tako da se norma navodnjavanja podjeli sa obrokom navodnjavanja. Stvarni broj navodnjavanja ovisi o oborinama i stanju vlanosti tla. Broj navodnjavanja = N : O gdje je N = norma navodnjavanja (mm) O = obrok navodnjavanja (mm)

48

4.4. TRENUTAK POETKA NAVODNJAVANJA Kod navodnjavanja je veoma vano odrediti pravilan trenutak kada treba zapoeti sa navodnjavanjem. Ako s navodnjavanjem ponemo prije nego to je to potrebno i ako navodnjavamo preesto, nepotrebno emo potroiti vee koliine vode i energije, to e financijski opteretiti proizvodnju. Osim toga, naruit e se fizikalna svojstva tla, hranjive tvari e se ispirati u dublje slijeve i biti e slabije pristupana biljci, to takoer ima za posljedicu negativan ekonomski i ekoloki uinak. Ukoliko sustav za navodnjavanje nije u funkciji kad je to biljci potrebno te ukoliko se navodnjavanje provodi s manjim koliinama vode od potrebnih, tada nam instalirani sustav za navodnjavanje ne ostvaruje eljeni i planirani financijski uinak. Navodnjavanje je manje rentabilno. Danas se u praksi trenutak poetka navodnjavanja moe odrediti na nekoliko naina: prema izgledu biljke prema unutarnjim fiziolokim promjenama biljke prema turnusima navodnjavanja prema kritinom razdoblju biljke za vodu prema procjeni vlanosti tla prema stanju vlanosti tla

4.4.1. ODREIVANJE TRENUTKA POETKA NAVODNJAVANJA PREMA VANJSKOM IZGLEDU BILJKE To je najstariji nain odreivanja trenutka poetka navodnjavanja. Temelji se na procjeni promjena na biljkama promjeni boje i izgleda lia (uvelost). Meutim sve biljke ne reagiraju jednako na nedostatak vode. Kada kod nekih biljaka nedostatak vode postane vidljiv to moe znaiti da je biljka ve pretrpjela ozbiljne tete i dodavanje vode nakon tih vidljivih simptoma nee pomoi biljci da se u potpunosti oporavi. teta je ve nastupila. Kod nekih biljaka, na primjer kod suncokreta, pojava uvelosti lia i smanjenje turgora je oblik borbe biljke protiv sue jer se time smanjuje gubitak vode u toplom dijelu dana. Tijekom noi, biljka nema simptome uvelosti lia. Prema vidljivim znakovima venua izgledalo bi da treba poeti sa navodnjavanjem, a ustvari navodnjavanje jo nije potrebno. Ovakav nain odreivanja trenutka navodnjavanja je nesiguran i treba ga izbjegavati jer su mogue greke u procjeni, a navodnjavanje je skupa investicija da bi se dozvolilo mogunost este pogreke.

49

4.4.2. ODREIVANJE TRENUTKA POETKA NAVODNJAVANJA PREMA UNUTARNJIM FIZIOLOKIM PROMJENAMA BILJKE Ovakav nain odreivanja trenutka poetka navodnjavanja je dosta sloen, a bazira se na tome da promjena sadraja vode u tlu ima za posljedicu i promjenu u koncentraciji staninog soka u listovima. Za odreivanje koncentracije staninog soka koristi se refraktometar. 4.4.3. ODREIVANJE TRENUTKA NAVODNJAVANJA PREMA TURNUSIMA NAVODNJAVANJA Turnus navodnjavanja je vremensko razdoblje (u danima) izmeu dva navodnjavanja. Teoretski se turnus izraunava tako da se obrok navodnjavanja podjeli sa dnevnim utrokom vode od strane biljke. T = O : Du gdje je T = turnus navodnjavanja u danima O = obrok navodnjavanja (mm) Du = dnevni utroak vode (mm/danu) Za odreivanje dnevnog utroka vode potrebno je poznavati mjesenu vrijednost evapotranspiracije koja se podjeli sa brojem dana za koji se mjesec odreuje (30 ili 31 dan). Izraunati turnusi navodnjavanja ne mogu se kruto primjenjivati, ve se korigiraju s oborinama. Primjerice, ukoliko padne vie od 25 mm oborina turnus se produava za jo jedan cijeli turnus. Ako izmeu dva turnusa padne 10 do 25 mm oborina navodnjavanje se odgaa za pola turnusa, a oborine manje od 10 mm se zanemaruju i ne odgaaju turnus navodnjavanja. Iz navedenog se moe zakljuiti da je ovakav nain odreivanja trenutka navodnjavanja pogodan za suna (aridna) podruja gdje izostaju oborine. Osim toga, trenutak navodnjavanja pomou turnusa, pogodan je za zatiene prostore gdje nema priliva prirodnih oborina. Turnusi navodnjavanja se primjenjuju i na otvorenom uzgoju, na velikim povrinama koje se podijele na manje parcele. Tada rasporede navodnjavanje treba uskladi sa turnusima na taj nain da zavretkom navodnjavanja zadnje parcele treba poeti navodnjavati parcelu koja je bila prva navodnjavana.

4.4.4. ODREIVANJE TRENUTKA POETKA NAVODNJAVANJA PREMA KRITINOM RAZDOBLJU BILJKE ZA VODU Ovakav nain odreivanja trenutka poetka navodnjavanja bazira se na poznavanju faza razvoja odreene kulture i njezine potrebe za vodom. Nije u potpunosti pouzdan jer grubo odreuje navodnjavanje u onoj fazi razvoja biljke koja je vrlo kritina, ne uvaavajui

50

mogunost navodnjavanja prije ili nakon zavretka kritine faze ako to zahtijevaju nepovoljne klimatske prilike. 4.4.5. ODREIVANJE TRENUTKA POETKA NAVODNJAVANJA PREMA PROCJENI VLANOSTI TLA Temelji se na proizvoljnoj procjeni vlanosti tla. Za odreivanje trenutka poetka navodnjavanja ova metoda je neprihvatljiva, ali moe imati odreenu vrijednost kod iskusnih agronoma, ali za odreivanje trenutka za poetak obrade tla (jer se njime utvruje plastinost tla) ili neke druge agrotehnike radnje. 4.4.6. ODREIVANJE TRENUTKA POETKA NAVODNJAVANJA PREMA STANJU VLANOSTI TLA Ovaj nain odreivanja trenutka poetka navodnjavanja se najvie primjenjuje u praksi. Prema stanju vlanosti tla sa navodnjavanjem treba poeti kada je sadraj vode u tlu na dubini koju elimo navodnjavati jednak vrijednosti lentokapilarne vlanosti tla. Teoretski izgleda vrlo jednostavno, ali javlja se problem odreivanja trenutanog sadraja vlanosti tla, odnosno poznavanje vrijednosti lentokapilarne vrijednosti i poljskog vodnog kapaciteta. Kako izmjeriti vlanost tla? Postoji vie naina mjerenja vlanosti tla, a moe se obaviti izravno na terenu ili posredno u laboratoriju. Laboratorijsko mjerenje vlanosti tla je preciznije ali sporo i nepraktino, jer zahtjeva uzimanje uzoraka tla i obradu u laboratoriju. Mjerenje na terenu obavlja se raznim instrumentima, a rezultati o stanju vlanost tla se utvruju trenutno i mogue je vrlo brzo intervenirati sa navodnjavanjem. 4.5. TRAJANJE NAVODNJAVANJA Koliko dugo e trajati jedno navodnjavanje ovsi o koliini vode koju trebamo dodati navodnjavanjem (obrok navodnjavanja) i intenzitetu navodnjavanja. Ako trajanje navodnjavanje elimo odrediti kod primjene sustava navodnjavanja kienjem, tada obrok navodnjavanja podijelimo sa intenzitetom navodnjavanja, odnosno koliinom vode (mm) koja u jedinici vremena (minuti) padne na navodnjavanu povrinu. U tehnikim podacima za odreeni sustav navodnjavanja mogu se nai i vrijednosti za intenzitet, ali najbolje ga je odrediti egzaktno na terenu za svaki sustav.

51

Intenzitet navodnjavanja se rauna prema slijedeoj formuli I= q:P gdje je I = intenzitet navodnjavanja (kienja) u mm/min q = protoka rasprskivaa (l/min) P = povrina kienja jednog rasprskivaa (m2) Poznavanje intenziteta navodnjavanja je vano za usklaivanje intenziteta navodnjavanja sa intenzitetom upijanja vode u tlo (vrijednosti infiltracije). Ukoliko je intenzitet kienja vei od sposobnosti upijanja vode u tlo (infitracije), moe doi do zadravanja vode na povrini tla tijekom i nakon navodnjavanja. 4.6. UKUPNO POTREBNE KOLIINE VODE ZA NAVODNJAVANJE Za navodnjavanje su potrebne znaajne koliine vode. Za izraun ukupnih koliina voda za navodnjavanje koje treba osigurati navodnjavanjem potrebno je vrijednost norme navodnjavanja pomnoiti sa veliinom povrine koju elimo navodnjavati. Dakle, potrebno je projektirati sustav, a naroito izvor vode koji e biti izdaan i osigurati potrebne koliine vode.

52

5. CROPWAT CROPWAT je raunalni program kojeg su osmislili strunjaci FAO-a. Program je nastao u svrhu ubrzanja postupka izraunavanja evapotranspiracije, potreba za vodom i modeliranja u natapanju. Osnovna uloga ovog programa je: - Raunanje: Referentne evapotranspiracije Potrebe biljaka za vodom Potrebe za navodnjavanjem - Izrada: Rasporeda navodnjavanja Sheme opskrbe vodom CROPWAT je zamiljen kao jednostavan alat koji je od koristi meteorolozima, agronomima i inenjerima kako bi raunali standardne izraune za evapotranspiraciju i prouavali potrebne koliine vode i shemu navodnjavanja. Sadri preporuke za unaprjeenje prakse navodnjavanja, plan navodnjavanja pod razliitim uvjetima i imbenicima i procjenu proizvodnje u uvjetima sue ili nedostatka navodnjavanja. Izraun potrebe biljaka za vodom i potrebe za navodnjavanjem se temelji na unesenim podacima o klimi i kulturi. Standardni podaci o kulturi su uneseni u program, a podaci o klimi se unose posebno jer oni ovise o podruju za koji se pravi izraun. Podaci o klimi za 144 zemlje se moe dobiti u bazi podataka CLIMWAT. Izrada plana za navodnjavanje i procjena potrebe za navodnjavanjem se temelji na dnevnim vrijednostima tlo-voda, koristei razliite opcije opskrbe vodom i uvjete navodnjavanja. Sheme snabdijevanja vodom su raunate prema uzorcima za pojedinu kulturu. CROPWAT sadri i preglednu metodu procjene evapotranspiracije, koristei PenmanMonteith metodu koju su preporuili strunjaci FAO-a 1990. u Rimu. Za izraun su potrebni slijedei podaci: Referentna evapotranspiracija (ETo) koju se moe unijeti direktno iz programa ili se podatak moe izraunati Penman-Monteith metodom. ETo se rauna tako to se unesu mjesene klimatske vrijednosti: Temperatura zraka: podaci se unose u stupnjevima Celzijusa kao prosjene mjesene vrijednosti ili kao maksimalne i minimalne mjesene vrijednosti; Vlaga zraka: vrijednosti za vlagu zraka mogu biti prikazane u postotcima (10 do 100) ili kao pritisak pare u kPa (1 do 9). Program automatski razlikuje da li su vrijednosti izraene kao relativna vlaga zraka (10 do 100%) ili kao pritisak pare (do 10 kPa). Brzine vjetra: podaci o brzini vjetra mogu biti u km/dan (vrijednosti vee od 10) ili u m/s (vrijednosti manje od 10);

53

Dnevno osunanje: moe biti prikazano kao postotak (20 do 100 %) kao odnos sijanja sunca/duina dana ili kao frakcija (0 do 10) sijanja sunca/duina dana ili kao sati sijanja sunca (1 do 20).

5.1. POTREBA BILJAKA ZA VODOM Dio programa koji izraunava potrebu biljaka za vodom je osnova CROPWAT raunalnog programa.

Mjesene vrijednosti ETo i koliina oborina U ovom dijelu unosimo izraunate vrijednosti ETo, a prije unosa koliine oborina one se moraju statistiki obraditi kako bi se dobile mjesene vrijednosti oborina za suhe,vlane i prosjene godine. Iz dobivenih vrijednosti se raunaju efektivne oborine. Efektivne oborine se mogu raunati na sljedee naine: 1. 2. 3. 4. Fiksan postotak oborina; Pouzdanost oborina; Empirijska formula; USDA Soil Conservation Service Method.

Podaci o kulturi Za kulturu za koju elimo izvriti proraun unosimo sljedee podatke: - duina u danima pojedinih etapa rasta za unos podataka kultura, vegetacijski period je podijeljen na sljedee faze razvoja: Poetna faza (A) Razvojna faza (B) Sredinja (C) Kasna faza (D) Izraunata ukupna duina trajanja vegetacije.

- koeficijente kultura za svaku pojedinu etapu rasta odreeni su za poetnu (A) i sredinju fazu (C) i etvu, a za razvojnu fazu se interpoliraju. Na temelju ovih pokazatelja moe se nacrtati krivulja koeficijenata kulture. - doputeno iznoenje predstavlja kritinu razinu sadraja vode u tlu, gdje suni stres teti evapotranspiraciji i kulturi. - imbenike utjecaja prinosa procjena smanjenja na prinos preko sunog stresa i treba biti odreen za svaku fazu razvoja.

54

- planirani datum sjetve ovaj podatak se unosi posebno od ostalih podataka kulture. Datum sjetve je odreen klimatskim uvjetima i lokalnom agronomskom praksom. Podaci se unose tako da se unese planirani datum sjetve, a program automatski izraunava datum etve. Izraun potreba biljaka za vodom Nakon unesenih podataka i prerauna, prikazuju se sljedei podaci: Mjeseci; Dekade; Faze razvoja; Koeficijent kultura Kc odreen je za svaku dekadu i konstantan za poetnu i sredinju fazu, a razvojnu i kasnu fazu dobivene su linearnom interpolacijom; ET kulture mm/dan ET kulture = Kc * Eto; ET kulture mm/dekadu i godinje vrijednosti dobiva se mnoenjem efektivne evapotranspiracije s 10 osim prvu i posljednju dekadu gdje se datum sjetve i etve ne mora poklapati s poetkom i krajem dekade; Ef oborine mm/dekadu i godinje vrijednosti; Potreba biljaka za vodom mm/dekadu i godinje vrijednosti.

5.2. POTREBE ZA NAVODNJAVANJEM Potreba biljaka za vodom je definirana kao dnevni nedostatak vode za biljke, koji je izraunat prethodno na osnovi klimatskih podataka i podataka kulture (kc, duine pojedinih faza razvoja). To predstavlja dnevno primanje vode u tlu u zoni korijena putem evapotranspiracije kulture. 5.3. RASPORED NAVODNJAVANJA Vani parametri za raspored navodnjavanja su: Pristupaan sadraj vode u tlu sadraj vode u tlu izmeu poljskog vodnog kapaciteta (PVK) i vlanost venjenja (VV). Predstavlja koliinu pristupane vode za biljku koja ovisi o strukturi, teksturi, sadraju organske tvari u tlu. Vrijednost se izraava u mm/m. Poetno smanjenje vlanosti tla suhoa tla na poetku sezone. Poetna vlanost tla je izraena kao smanjenje postotka vlanosti tla od PVK. Vrijednost 0 % predstavlja tlo potpuno zasieno vodom, a 100% je toka venua. U veini sluajeva samo procjenom se moe odrediti poetno stanje vlanosti ovisno o prethodnoj kulturi i razdoblju prethodne obrade ili sunog razdoblja. Maksimalna dubina korijena iako je odreena kao nasljedna osobina biljke, u nekim primjerima tla i odreeni raspored slojeva tla moe utjecati na smanjenje dubine
55

korijena. Vrijednost od 900 cm je proizvoljna koja ne pokazuje ograniavajuu dubinu. Maksimum kie infiltracija, uzima se u obzir procjena povrinskog otjecanja za izraunati efektivne oborine i izraunava se u mm/dan. Vrijednost moe biti limitirana maksimalnom vrijednou kie koja se moe upiti u tlo bilo koji dan kao funkcija intenziteta kie, tipa tla i nagiba tla. Uobiajene vrijednosti su 30 mm/dan. Program za raspored navodnjavanja uzima u obzir nekoliko mogunosti, ovisno o zadatku navodnjavanja i uvjetima i ogranienjima. Moe biti odreeno stvarnim podacima sa polja ili simuliranim podacima. Ovakav nain je upotrebljiv za procjenu prakse navodnjavanja, za simuliranje alternativnih rasporeda navodnjavanja. Optimalno navodnjavanje Navodnjavanje kod kritinog smanjenja vlage nema ogranienja u vremenu primjene, pristupanosti i opskrbe vodom za navodnjavanje. Primjenjuje se kada je razina kritine vlage tla dostigla lakopristupanu vrijednost oznaenu kao 100% RAM. Ovaj nain rasporeda navodnjavanja rezultira minimumom navodnjavanja, ali nepravilnim i na alost nepraktinim razmakom izmeu navodnjavanja. Navodnjavanje ispod ili iznad kritinog smanjenja vlage (%) primjenjuje se kada je postignuta odreena razina vlage u tlu, definiran postotkom RAM (lakopristupane vlage tla). Sa sigurnou se moe upotrijebiti kada je postignut sadraj vlage ispod kritine vlage tla. Praktino navodnjavanje Navodnjavanje u fiksnim intervalima po fazama razvoja prikladno za gravitacijske sustave s rotacijskom raspodjelom vode postavljen je u veini sustava. Premda rezultati mogu biti preveliki u poetnom navodnjavanju, a nedovoljni na vrhuncu vegetacije. Fiksni razmak izmeu navodnjavanja daje veliku prednost. Navodnjavanje kod fiksnog smanjenja (mm) primjenjuje se kada je unaprijed utvrena vrijednost vode koja e biti smanjena. Ova metoda je prilagoena za raspored navodnjavanja za poljske metode i raspored navodnjavanja je dat za svako navodnjavanje.

56

6. NAVODNJAVANJE POLJOPRIVREDNIH KULTURA 6. 1. NAVODNJAVANJE KUKURUZA Zea mays L. Potrebe za vodom Kukuruz je otporan na suu, ekonomino troi vodu, transpiracijski koeficijent mu je mali 250 mm 400 mm. Biljka formira veliku vegetativnu masu, daje visoke prinose, ima dugu vegetaciju ali i zahtjeva i troi ukupno velike koliine vode. Uspjeno prebrodi suu, koristei tee pristupane oblike vode iz aktivne rizosfere i vodu iz dubljih slojeva tla, ali u takvim uvjetima daje niske prinose. Dobro iskoristi i minimalne oborine, zahvaljujui obliku i poloaju lia, niz koje se voda slijeva preko stabljike i vlai zemljite uz samu biljku, odakle je usvajaju ilice adventivnog korijenja. U literaturi su navedene razliite vrijednosti potrebe kukuruza za vodom, to ovisi o duini vegetacijske sezone, grupi zrenja i agroekolokim uvjetima gdje se usjev uzgaja. U uvjetima koji vladaju na naem podruju, primjenom razliitih sustava poevi od empirijskih procjena, obraunskih postupaka pa do eksperimentalnih mjerenja sa lizimetrima i u poljskim uvjetima vie autora je odredilo razliite potrebe kukuruza za vodom (od 418 mm do 642 mm). Vrijednost evapotranspiracije (ETc) za kukuruz je utvrena u kombinaciji navodnjavanja kod vrijednosti 60% PVK, to odgovara konstanti tla lentokapilarne vlanosti i ona je od 450 mm do 530 mm u ovisnosti od vremenskih prilika. Potreba kukuruza za vodom raste od sjetve, dostie najvie vrijednosti u ljetnim mjesecima, zatim opada do kraja vegetacije, to je povezano s rastom, razvojem, formiranjem prinosa i zriobom kukuruza, kao i promjenama klimatskih uvjeta u razdoblju vegetacije. Kukuruz najvie zahtjeva i troi vode u fazi 7 do 10 dana prije metlianja do zavretka oplodnje. U prvom dijelu ove razvojne faze, formiraju se generativni organi koji su osnova prinosa. U drugom dijelu ove razvojne faze neophodna je optimalna vlanost tla da bi se obavila potpuna oplodnja. Ako nije dostatna opskrba vodom vrni dio klipa moe ostati neoploen (krezubost), a u teim sluajevima krezubost se javlja i na drugim dijelovima klipa. Osobito nepovoljne za oplodnju mogu biti kombinacije visoke temperature zraka i niske relativne vlage zraka. U takvim uvjetima djelotvorna mogu biti osvjeavajua navodnjavanja, kojima se poveava relativna vlaga zraka i time stvaraju povoljni uvjeti za oplodnju. Poznavanjem dinamike potreba kukuruza za vodom, njegove potrebe po fazama razvoja trenutak poetka navodnjavanja moe se odrediti prema kritinim fazama razvoja za vodu. Za takav nain odreivanja poetka navodnjavanja potrebno je dobro poznavati poetak navedenih faza razvoja. ali to nije siguran oslonac racionalnog navodnjavanja.

57

Kod primjene navodnjavanja prema kritinim fazama sa irokozahvatnim samohodnim ureajem sa navodnjavanjem treba poeti pravovremeno od faze intenzivnog porasta biljaka obavljati ih do zavretka nalijevanja zrna, odnosno od polovine srpnja do kraja kolovoza. Navodnjavanje treba prilagoditi koliini dodane vode i rasporedu oborina, a broj navodnjavanja je obrnuto proporcionalan koliini vode dodane u jednom prohodu ureaja. Obzirom da je kukuruz visok usjev, prikladan je za navodnjavanje sa irokozahvatnim samohodnim strojevima. Navodnjavanje umjetnom kiom ima povoljniji utjecaj na mikro klimu, te ima vee uinke na prinos. Postoje miljenja da se kukuruz moe uspjeno navodnjavati primjenom navodnjavanja prema vanjskim morfolokim promjenama na biljkama, koje se oituju gubljenjem turgora i uvijanjem lia. Takav nain odreivanja nije za preporuku jer je pokazatelj pogoranog vodnog reima biljaka, koji se oituje sa zakanjenjem. Vie je autora dobilo znaajnije manje prinosa kukuruza primjenom naina odreivanja navodnjavanja prema vanjskim morfolokim promjenama u odnosu na onaj prema vlanosti tla. Ukoliko se primjenjuje navodnjavanje prema stanju vlanosti tla, tehniki minimum za kukuruz je 60% do 65% od vrijednosti PVK, odnosno na razini lentokapilarne vlanosti tla. Pri poveanoj vlanosti tla, kukuruz neracionalno troi vodu na evapotranspiraciju, pri emu formira bujnu vegetativnu masu na tetu prinosa zrna. Poveana vlanost tla 70% i 80% od vrijednosti PVK je vrlo visoka i neuobiajena za ratarske uvjete, a njezino odravanje je povezano veim brojem navodnjavanja, to oteava i poskupljuje navodnjavanje. Optimalnu vlanost tla treba odravati u zoni aktivne rizosfere koja za kukuruz iznosi oko 60 cm. U literaturi se preporuuju norme navodnjavanja za umjetnu kiu 40 mm do 60 mm, u ovisnosti od vodnih, fizikalnih osobina tla. Ukoliko je due beskino i suno razdoblje, optimalnu vlanost je neophodno odravati u oraninom sloju minimum 20 cm do 40 cm dubine. Broj navodnjavanja ovisi o nainu navodnjavanja i opreme za navodnjavanje, a norma navodnjavanja je do 250 mm u ovisnosti od koliine i rasporeda oborina. U uvjetima navodnjavanja se postiu stabilni prinosi na visokoj razini 12 t/ha do 15 t/ha, a u iroj proizvodnji na veim povrinama u uvjetima navodnjavanja se postiu prinosi oko 10 t/ha. Na nekoliko sustava navodnjavanja postignuti su prinosi od 12 t/ha, tamo je eliminiran prirodni deficit vode i obavljena suvremena tehnologija proizvodnje. 6.1.1. NAVODNJAVANJE SJEMENSKOG KUKURUZA Potrebe sjemenskog kukuruza za vodom su manje od merkantilnog jer je sjemenski kukuruz manji po habitusu, ima manju vegetativnu masu. Proizvodi se od roditeljskih komponenti linija, koje su osjetljive na nedostatak vode, pa je neophodno provoditi sustav navodnjavanja sa odreenim razlikama u odnosu na merkantilni kukuruz. Za uspjenu proizvodnju sjemena od presudnog je znaaja pravovremeno i ujednaeno nicanje roditeljskih komponenti, prije svega kod hibrida gdje se roditeljske komponente siju u razliito vrijeme. Kod njih treba stvoriti uvjete za pravovremeno nicanje i normalan razvoj biljaka, u cilju istovremenog svilanja i metlianja roditeljskih komponenti, da bi se uspjeno obavila oplodnja. U naim uvjetima u proljetnom razdoblju esta je pojava sue u sjetvenom

58

sloju, to u nekim godinama moe uzrokovati ozbiljne probleme i ugroziti proizvodnju sjemena. Prvo navodnjavanje sjemenskog kukuruza je potrebno obaviti odmah poslije sjetve sa manjom normom 20 mm do 30 mm. Ovisno o okolnostima, mogu se obaviti navodnjavanja poslije sjetve svake roditeljske komponente. S navodnjavanjima tijekom vegetacije treba poeti na vrijeme, ranije nego kod merkantilnog kukuruza jer mu je vii tehniki minimum vlanosti tla, oko 70% od vrijednosti PVK obzirom da linije imaju slabije razvijen korijenov sustav. Sjemenski kukuruz treba obavezno navodnjavati u vrijeme upanja metlica, jer se sua u tom razdoblju vegetacije nepovoljno odraava na oplodnju, prinose i kvalitetu. Potrebno je uskladiti upanje metlice s navodnjavanjem. U uvjetima navodnjavanja mogue je ukloniti svaki prirodni nedostatak vode, pa se tlo moe intenzivnije koristiti u uoj plodosmjeni. Naime, kukuruz u uvjetima navodnjavanja tolerira pomicanje rokova sjetve, to omoguuje uzgoj usjeva ozime meusezonske sjetve za zelenu stonu hranu ili zelenu gnojidbu. Osim toga, produenje sjetve omoguava obavljanje ostalih proljetnih radova. 6.2. NAVODNJAVANJE EERNE REPE

Beta vulgaris L. Navodnjavanje ima posebno znaajno mjesto u proizvodnom procesu eernu repe, jer omoguuje postizanje stabilnih prinosa u promjenjivim klimatskim uvjetima. Isto tako, navodnjavanje omoguuje uspjenu i jednostavniju proizvodnju sjemena eerne repe u jednogodinjem uzgoju. U naim pedoklimatksim uvjetima u sunim godinama postiu se visoki prinosi korijena eerne repe s veim udjelom eera, dok je u vlanijim godinama suprotno, prinosi korijena su vei, ali je digestija nia. To je povezano s uvjetima za fotosintezu, naoblakom, insolacijom i temperaturama. Stoga je posebno znaajno navodnjavanje, odnosno pravilno izbalansirane potrebne koliine vode za biljku, osobito u sunim godinama, to rezultira veim prinosima i postotkom eera. eernoj repi treba dati prednost proizvodnje u uvjetima navodnjavanja. Potrebe eerne repe za vodom eerna repa ima niske vrijednosti transpiracijskog koeficijenta 250 mm 400 mm na razini kukuruza i sirka, pa se moe zakljuiti da je vrlo otporna na suu, jer troi manje vode od drugih poljoprivrednih kultura za proizvodnju suhe tvari. Meutim za visoku proizvodnju
59

biomase, eerna repa zahtjeva i troi ukupno velike koliine vode, vee nego mnogi drugi usjevi, a te koliine vode prirodni uvjeti na naim podrujima ne mogu osigurati. eerna repa je dvogodinji usjev, u prvoj godini se proizvodi korijen kada nema generativne faze kao jednogodinje biljke, te se njene potrebe za vodom razmatraju u skladu sa dinamikom porasta biomase. Obzirom da je usjev rane proljetne sjetve, kada su temperature tla i zraka niske, eerna repa tijekom vegetacije ima male potrebe za vodom, koju troi uglavnom evaporacijom iz tla, dok je transpiracija mladih biljaka neznatna. Poveanjem lisne mase, prirastom tehnolokog korijena i poveanjem zahtjeva prema evapotranspiraciji, proporcionalno rastu potrebe za vodom, koje dostiu maksimum u drugoj polovici rujna i poetkom kolovoza. Zatim dolazi do postupnog opadanja potronje vode do tehnoloke zrelosti u skladu s promjenama temperature, intenzitetom i duinom insolacije. S ovog aspekta razdoblje vegetacije eerne repe u prvoj godini uvjetno se dijeli na tri ili etiri razdoblja: 1. Od sjetve do stvaranja redova, tj. do kraja lipnja ili prve dekade srpnja. Tada se stvara lisna masa i intenzivno razvija korijenov sustav. Pred kraj ovog razdoblja poinje debljanje korijena. U ovom razdoblju se utroi 25% do 30% od ukupnih potreba za vodom i u naim uvjetima traje oko devedeset dana, kada se utroi 30% do 40% od ukupnih koliina vode. 2. U drugom razdoblju koje traje do kraja druge dekade kolovoza razvija se korijenov sustav, intenzivan je prirast korijena i razvoj lisne mase. Biljke intenzivno formiraju biomasu, imaju veliku asimilacijsku povrinu i potrebe za vodom su velike. U ovom razdoblju eerna repa utroi 55% do 65% od ukupnih koliina vode i od izrazite je vanosti osigurati biljkama vodu. 3. Tree razdoblje traje do kraja vegetacije, odnosno tehnoloke zrelosti obino i to je obino do kraja rujna, iako vaenje moe biti i znatno kasnije. Dinamika vaenja eerne repe se usklauje sa kapacitetima prerade. U ovom razdoblju dolazi do priliva eera u korijen i njegovo daljnje debljanje, prirast prinosa, postupno odumiranje lia, smanjenje evapotranspiracije. Takoer dolazi do smanjenje potronje vode i ona iznosi 10% do 20% od ukupnih koliina. U praski se navodnjavanje eerne repe provodi prema razdobljima razvoja jer je taj nain najjednostavniji, ali nije siguran pokazatelj racionalnog navodnjavanja eerne repe. Analizira se koliina oborina pred vegetaciju i uz poznavanje dinamike potreba za vodom, odreuje se vrijeme navodnjavanja eerne repe. Osnovno pitanje u praksi navodnjavanje je odreivanje vremena navodnjavanja, odnosno primjena racionalnog navodnjavanja, s punim uvaavanjem klimatskih i zemljinih uvjeta. estim navodnjavanjem, bez stvarnih potreba, voda se neracionalno troi, to dovodi do prekomjernog vlaenja tla i do neeljenih posljedica. Podjednako je tetno preobilno kao i nedovoljno navodnjavanje. Stoga odreivanju vremena navodnjavanja eerne repe treba posvetiti panju, posebno u promjenjivim klimatskim prilikama, gdje su velika previranja oborina, po koliini kao i po rasporedu. Na velikim povrinama mogu se koristiti irokozahvatni samohodni ureaji. Navodnjavanjem je potrebno navlaiti sloj tla od 20 cm do 30 cm, a na lakem tlu od 50 cm do 60 cm. Obrok navodnjavanja bi trebao biti minimalno 30 mm. Ukoliko se esto navodnjava plii sloj tla,
60

intenzivnije se razvija lisna masa, a tehnoloki korijen zaostaje u porastu. Treba imati na umu da u srpnju i kolovozu eerna repa troi u prosjeku 5 mm vode dnevno, tako da navodnjavanje treba uskladiti s koliinom i rasporedom oborina, kako bi se nadoknadio prirodni nedostatak vode. Trenutak navodnjavanja je najpouzdanije odreivati na temelju vlanosti tla. Prema literaturnim podacima je to na razini lentokapilarne vlanosti, ija je vrijednost na ernozemu i slinim tlima srednje lakog i srednje tekog sastava oko 60% do 65% od vrijednosti PVK. Navodnjavanjem se postiu visoki prinosi i bolje se realiziraju genetski potencijali, bolje se koristi primijenjena agrotehnika, kao i prirodni uvjeti. Prema viegodinjim istraivanjima uinka navodnjavanja na prinos eerne repe, utvreno je prosjeno poveanje od 5% do 98%. Navodnjavanje ima uinak na sadraj eera u korijenu, ali treba naglasiti da udio eera u korijenu ne ovisi samo o opskrbljenosti biljaka vodom, odnosno navodnjavanju, nego i o drugim imbenicima koji izravno ili neizravno utjeu na fotosintezu i nakupljanje eera. U naim uvjetima navodnjavanjem se smanjuje sadraj eera ukoliko se javi kino razdoblje poslije posljednjeg navodnjavanja, odnosno u treem razdoblju vegetacije. Tada dinamika porasta korijena ne prati stvaranje i priliv eera proporcionalnom brzinom. Bez obzira to je manji postotak eera, njegov ukupan prinos po hektaru je znatno vei, jer je i prinos korijena u navodnjavanju vei nego u uvjetima suhog ratarenja.

6.3. NAVODNJAVANJE SUNCOKRETA Hellianthus annuus L. Suncokretu se daje prednost uzgoja u aridnim dijelovima, zbog skromnih potreba za vodom, razvijenog korijenovog sustava i dobrog iskoritavanja vode iz rezervi i dubljih slojeva tla. Posebno je osjetljiv na bolesti koje mu u vlanim godinama znatno umanjuju prinos, ali u sunim godinama pozitivno reagira na navodnjavanje koje mu moe udvostruiti prinose. Kao usjev druge sjetve za zrno ili postrne za zelenu masu, uzgaja se u uvjetima navodnjavanja. Potrebe suncokreta za vodom Podaci iz literature govore da potrebe suncokreta za vodom ovise o pedoklimatskim uvjetima. Nedostatak vode, u fazi butonizacije do zavretka oplodnje ostavlja najvee posljedice na smanjenje prinosa, jer su tada potrebe za vodom najvee, jer je i prirast suhe tvari takoer najvei. Ukoliko je sua u razdoblju cvatnje i formiranja zrna, pod utjecajem suhih vjetrova i visokih temperatura, znatan dio cvjetova u sredini glava ostaje neoploen, a krezubost se javlja i na ostalim dijelovima glave. Takoer, nedostatak vode djeluje na smanjenje sadraja ulja u zrnu suncokreta. Potencijalna evapotranspiracija varira od 410 mm do 490 mm, to je normalno, obzirom na promjenjive klimatske uvjete u pojedinim godinama. Suncokret dobro koristi rezerve vode u tlu akumulirane u predvegetacijskom zimskom razdoblju. Sposoban je iz sloja tla do 2 m dubine iskoristiti preko 200 mm vode, odnosno 50% od potencijalne evapotranspiracije, naravno ukoliko je ima na raspolaganju.
61

Ukoliko se trenutak navodnjavanja odreuje prema kritinim fazama, prvo treba analizirati zimske oborine odnosno predvegetacijske rezerve vode u tlu i oborine u vegetaciji. Ako su rezerve oskudne i suna je godina, tada bi navodnjavanje trebalo obaviti u fazama butonizacije i cvatnje. Navodnjava se jedan do dva puta s normom kojom se navlai sloj tla do 60 cm. S navodnjavanjem treba zavriti u fazi cvatnje, jer kasnija navodnjavanja pogoduju intenzivnom oboljenju biljaka. Navodnjavanje umjetnom kiom mijenja mikro klimu, poveava relativnu vlagu zraka, to uzrokuje i intenzivniju pojavu bolesti. Ako se trenutak navodnjavanja odreuje prema vlanosti tla, tehniki minimum za suncokret je 60% od vrijednosti PVK. Sadraj ulja u sjemenu suncokreta takoer ovisi o vremenskim uvjetima, odnosno intenzitetu pojave gljivinih oboljenja i o genetskim osobinama hibrida. Najnii postotak ulja ostvaruje se u kinim godinama, a razlog tomu je intenzivna pojava gljivinih oboljenja, osobito u razdoblju sazrijevanja suncokreta. 6.4. NAVODNJAVANJE LUCERNE

Medicago sativa L. Navodnjavanje lucerne je znaajno iz vie razloga jer se uzgaja na ogranienim povrinama, koje su vezane za stone farme ili za preraivake kapacitete, tako da variranje prinosa mora biti svedeno na minimum. Prinosi moraju biti na vioj i stabilnoj razini, ne samo zbog ishrane stonog fonda ili kontinuiranog rada preraivakih kapaciteta, ve da se postiu i visoki ekonomski rezultati uloenih investicija u izgradnju sustava za navodnjavanje. Za visoku proizvodnju biomase lucerka zahtjeva i troi velike koliine vode, koja nije podmirena iz prirodnih oborina u naim klimatskim uvjetima. Navodnjavanje ima poseban znaaj u proizvodnji sjemena lucerke. Potrebe lucerne za vodom Lucerka ima vrlo velike zahtjeve za vodom, vee nego druge biljne vrste. Transpiracijski koeficijent joj je visok 600 mm 900 mm, obzirom da ima dugu vegetaciju i intenzivno stvara vegetativnu masu poslije svakog otkosa sve dok za to postoje uvjeti. Viegodinja je biljka, razlikuje se od jednogodinjih usjeva po tome to nema izraena kritine razdoblja za vodom, ve je permanentno vrlo aktivna, zahtjeva stalnu optimalnu vlanost tla, a potronja vode ovisi o fazi rasta i energetskim mogunostima sredine. U uvjetima optimalne opskrbljenosti vodom postiu se visoki i stabilni prinosi. U prvoj godini vegetacije, pri proljetnoj sjetvi, mlada lucerka troi znatno manje vode na evapotranspiraciju, to je normalno jer daje tri otkosa i postie manje prinose. U slijedee tri godine evapotranspiracija lucerke je vea, zbog znatno vee lisne povrine, veeg broja otkosa i viih prinosa.
62

U pojedinim godinama razlike u ukupnom utroku vode u uvjetima sa i bez navodnjavanja nisu velike, jer lucerka dobro koristi rezerve vode iz tla akumulirane pred vegetaciju. Ukupne potrebe za vodom u prvoj godini su 545 mm do 585 mm, dok su u narednim godinama vee 670 mm do 730 mm. Za pojedine otkose potrebe za vodom su 140 mm do 170 mm, izuzetak je peti otkos koji zahtjeva i troi manje vode 85 mm do 115 mm. Isto tako i prvi otkos u prvoj godini, poslije sjetve zahtjeva znatno vie vode, oko 240 mm jer mu je vegetacijsko razdoblje znatno due od ostalih otkosa. Primjena navodnjavanja po otkosima je jednostavna, navodnjava se poslije konje, im se zelena masa ili sijeno odnesu s parcele. Na ovaj nain, gubitci vode isparavanjem su veliki jer je povrina nezasjenjena, bez biljnog pokrivaa. Navodnjavanje se moe provoditi i deset dana poslije konje, ime se smanjuju gubici vode isparavanjem, jer je tlo prekriveno biljnim prekrivaem, ak se primjenjuje navodnjavanje u fazi butonizacije, kada usjev ima veliku lisnu masu, pri emu je dobro koritenje vode. Osim toga od kasnijeg navodnjavanja u tlu ostaje dovoljna rezerva lakopristupane vode za poetak regeneracije narednog otkosa. Kod primjene navodnjavanja prema otkosima neophodno je analizirati zimske predvegetacijske oborine, odnosno rezerve vode u tlu, potom pratiti koliine i raspored oborina u razdoblju vegetacije. Izmeu dvije konje, navodnjavati bi trebalo samo minimalnim koliinama 25 mm do 30 mm. Broj navodnjavanja ovisi o uvjetima uzgoja. Prvi otkos ne treba navodnjavati jer u tlu ima dovoljno vode od zimskih rezervi koje se dopunjuju oborinama u razdoblju njegove regeneracije. Meutim, u pojedinim godinama je navodnjavanje potrebno. Hoe li se provoditi navodnjavanje drugog otkosa, odluka se odnosi analizom zimske rezerve vode u tlu i vegetacijskih oborina. Trei i etvrti otkos je uvijek potrebno navodnjavati, dok je peti otkos mogue postii samo u uvjetima navodnjavanja.

63

7. NAVODNJAVANJE POVRA

Od ukupne proizvodnje povra u Republici Hrvatskoj oko 3% se uzgaja u zatienom prostoru, to zahtijeva obvezno navodnjavanje, a 97% se proizvodi na otvorenom prostoru. Povrarske kulture imaju poveanu potrebu za vodom tijekom vegetacije zbog specifinosti grae listova i korijena. Veina povrarskih kultura ima deblje, krupne listove to ima za posljedicu poveanu potrebu za vodom. Kod veine povrarskih kultura dolazi 10 do 20 dijelova nadzemne mase na jedan dio korjenove mase. Korijen povrarskih kultura je slabe usisne moi i slabo razvijen. Glavna masa korijena razvija se u povrinskom sloju gdje su rezerve vode nestabilne i nedostatne. Na poetku vegetacije korijen se slabo razvija i nakon 40 do 50 dana najvea masa korijena nalazi se u sloju 10 cm do 20 cm gdje je odravanje povoljne vlanosti tla nesigurno i oteano. Povrarske kulture zahtijevaju veliku vlanost tla i korijen je vrlo osjetljiv na prekid i promjenu u opskrbi vodom. 7.1. NAVODNJAVANJE KRSTAICA (Brassicaceae) Iz porodice kupusnjaa upotrebljava se oko 20 vrsta povra, ekonomski je najvaniji kupus. Kupusnjae imaju niu evapotranspiraciju od drugih povrtnih usjeva, jer im je lie prekriveno tankom votanom prevlakom i svjetlije je boje. Odlikuju se niskim tlakom staninoga soka, slabom usisnom silom korijena koji je plitak pa zahtjeva veliku vlanosti tla. Deficit vode u bilo kojoj fazi razvoja se odraava na umanjenje prinosa. 7.1. 1. NAVODNJAVANJ E KUPUSA Brassica oleracea L. Obzirom da se kupus uzgaja zbog vegetativne mase, zahtjeva povienu vlanost i ima umjerene zahtjeve prema toplini, ponekad je svrstavan u hidrofilne biljke. Kupus se uzgaja i iz presadnica koji je uzgojen u zatvorenom prostoru. Navodnjavanje presadnica je obvezno gdje je neophodno odravati umjerenu, ali dovoljnu vlanost tla. U uvjetima prevelike koliine vode presadnica se izduuje pa se loe prima prilikom presaivanja, a u suim prostorima zaostaje u porastu. Navodnjavanje se provodi, kada se povrinski sloj tla prosui. Norma navodnjavanja je mala, a vlai se sloj od 10 cm do 15 cm. U vrijeme ukorjenjivanja se ne navodnjava kako bi biljke razvile jai korijenov sustav koji bi mogao koristiti manje rezerve vode u tlu, a to omoguuje bolje primanje poslije presaivanja jer se tada biljke esto susreu s nedostatkom vode u tlu. Potrebe presadnica za vodom su razliite i variraju u irokom rasponu od 80 mm do 160 mm ovisno od uvjeta i naina proizvodnje. Sukladno potrebama za vodom i uvjetima proizvodnje varira norma i broj navodnjavanja.

64

Nakon presaivanja kupus zahtjeva 380 mm do 500 mm vode ovisno o klimatskim prilikama. Prvo se navodnjavanje obavlja prilikom presaivanja s obrokom od 15 mm do 30 mm ovisno o vlanosti tla prije navodnjavanja. Obavezno je jer stvara prisniji kontakt korijena i tla to omoguuje bolje primanje presadnica. Drugo navodnjavanje je poslije tri do pet dana kada se vri popunjavanje praznih mjesta, s obrokom 20 mm do 30 mm. Kada se presadnica primi slijedeih deset do petnaest dana se ne navodnjava, radi to boljeg ukorjenjivanja biljaka. Kod ranih sorti ne navodnjava se petnaest i vie dana jer je presaivanje rano u proljee. Kod kasnih sorti ne navodnjava se oko deset dana jer je presaivanje poetkom lipnja kada su temperature vrlo visoke. Ako se navodnjavanja u razdoblju vegetacije provodi prema turnusima, tada se duina turnusa odreuje u svakom sluaju posebno jer ovisi o sorti, klimatskim prilikama i tlu. Kod ranih sorti u poetku turnusi su osam do petnaest dana, a kasnije u fazama intenzivnog porasta i formiranja glavica pet do devet dana, a poslije je turnus opet dui osam do petnaest dana. Ako se primjenjuje navodnjavanje prema stanju vlanosti tla, tehniki minimum je 80% od vrijednosti PVK. Nia vlanost usporava formiranje glavica, koje ostaju sitne i meke. Kupus je posebno osjetljiv na promjenjiv tijek vlanosti tla posebno u fazi formiranja glavica i tehnolokog dozrijevanja. Ako je tlo suho, a zatim se obilno navlai dolazi do pucanja glavica, koje su loije kvalitete i gube trinu vrijednost. Norma navodnjavanja i broj navodnjavanja ovise o uvjetima godine, osobito koliine i rasporeda oborina. Kree se od tri do osam navodnjavanja. 7.2. NAVODNJAVANJE POMONICA (Solanace) 1. .

7.2. 1. NAVODNJAVANJE RAJICE

Solanum lycopersicum L. Rajica ima dobar korjenov sustav u tlima dobrih fizikalnih svojstava i povoljne vlanosti, koja mu omoguuje pun razvoj. Najvee koliine vode troi iz aktivne rizosfera 50 cm do 70 cm. Usporava rast kada se utroi 60% pristupane vode iz tog sloja. Iako razvijen, korijen je slabe usisne moi pa zahtjeva poveanu vlanost tla. Vodni stres najvie umanjuje prinose u fazama primanja presadnica, cvatnji i porastu plodova. Ukupne potrebe za vodom poslije presaivanja su 400 mm do 600 mm. Rajica se uzgaja iz presadnica, posebno je osjetljiva na obilnu vlanost tla jer se dobivaju izduene i njene stabljike. Ima skromnije zahtjeve za vodom u odnosu na proizvodnu presadnica drugih vrsta povra.

65

Prvo navodnjavanje se obavlja zajedno s presaivanjem, drugo nakon tri do pet dana s popunjavanjem praznih mjesta. Navodnjavanjem se dodaje do 30 mm ovisno o vlanosti tla pred navodnjavanje. Nakon primanja presadnica ne navodnjava se deset do petnaest dana, radi to boljeg ukorjenjivanja biljaka. Navodnjavanje tijekom vegetacije obavlja se po turnusima. Do pojave prvih plodova turnus je osam do dvanaest dana, a kasnije svakih pet do deset dana. Kod sorti s viekratnom berbom u razdoblju berbi plodova navodnjavanje se obavlja po potrebi poslije svake berbe. Tehniki minimum vlanosti tla je do pojave prvih plodova 70% PVK, a kasnije 80% PVK. U fazi formiranja cvjetnih zametaka nakon presaivanja do pojave prvih plodova poeljna je nia vlanost tla, da bi se formirao to vei broj cvjetova i plodova, a zatim poveana vlanost tla treba osigurati visok prinos. U tehnolokom dozrijevanju preobilna vlaga uzrokuje pucanje plodva, to im pogorava kvalitetu i smanjuje trinu vrijednost. Norma navodnjavanja za nae uvjete iznosi 250 mm do 300 mm, a broj navodnjavanja ovisi o koliini i rasporedu oborina. 7.2. 2. NAVODNJAVANJE PAPRIKE Capsicum annuum L. Paprika ima plitak korjenov sustav, glavni korijen moe narasti do 1,5 m u dubinu kod izravne sjetve. Obzirom da prevladava proizvodnja iz presadnica razvija se lateralni korjenov sustav 30 cm do 50 cm dubine u fazama punog rasta biljaka. Paprika je osjetljiva na nedostatak vode u tlu tijekom cijele vegetacije. Na nedostatak vode paprika je posebno osjetljiva u fazi cvatnje i sazrijevanja ploda. Isto tako, osjetljiva je i na preveliku koliinu vode i slabu aeraciju tla, kada biljke ute, a u teim sluajevima dolazi do opadanja listova i cvjetova. Ukupne potrebe za vodom variraju u irokom rasponu od 600 mm do 1250 mm. Navodnjavanje paprike poinje s proizvodnjom presadnica. Presadnice se proizvode u zatienom prostoru, rane sorte u toplim lejama ili drugom zatienom prostoru s umjetnim grijanjem, a kasne sorte u zatienom prostoru, ali bez grijanja. Nainu proizvodnje se prilagoava i nain navodnjavanja, ali treba naglasiti da presadnice paprike ne podnose visoku vlanost tla. Poslije presaivanja obavlja se prvo navodnjavanje, drugo navodnjavanje tri do pet dana kasnije s popunjavanjem praznih mjesta. Nakon svake berbe provodi se navodnjavanje prema potrebi. Ako se trenutak navodnjavanje odreuje prema vlanosti tla, sa navodnjavanjem treba poeti kod vlanosti tla 80% od vrijednosti PVK. Obroci navodnjavanja su mali, vlai se sloj do 30

66

cm dubine, ali je broj navodnjavanja i do dvanaest, to ovisi o klimatskim prilikama i kapacitetu tla za lakopristupanu vodu. Norma navodnjavanja moe biti i preko 300 mm. 7.3. NAVODNJAVANJE LISNATOG POVRA 7.3.1. NAVODNJAVANJE SALATE Lactuca sativa L. Salatu sijemo kao ozimi meuusjev u jesen ili kao predusjev nekom glavnom usjevu. Ima kratku vegetaciju ime osigurava uvjet za vie ubiranja godinje, a moe se proizvoditi iz sjemena ili presadnica. Sjeme se sije vrlo plitko pa mu treba pomo pri klijanju i nicanju. Navodnjava se prema potrebi manjim normama do 10 mm. Ako se proizvodi iz presadnica, nakon presaivanja se obavezno provodi navodnjavanje manjom normom kako bi se biljka bolje primila.

Tijekom vegetacije se provode navodnjavanja prema potrebi s tim da je potrebno odravati vlanost tla 80% do 90% od vrijednosti PVK. Glaviaste sorte salate su posebno osjetljive na nedostatka vode u fazi formiranja glavica, isto tako i previsoka vlanost tla moe biti uzrok pojave otvorenih glavica koje su slabije kvalitete. Posebnu panju treba posvetiti navodnjavanju u fazi tehnolokog dozrijevanja. 7.3.2. NAVODNJAVANJE PINATA

Spinacia oleracea L. pinat ima razliite potrebe za navodnjavanjem ovisno o sezoni u kojoj se uzgaja. Sjetva se obavlja od kasnog ljeta pa sve do ranog proljea. Ljetna sjetva za jesensku ili zimsku potronju zahtijeva obavezno navodnjavanje kako bi se osiguralo nicanje i razvoj biljaka do pojave jesenskih kia i hladnijih dana. U jesenskoj sjetvi pinat se navodnjava po potrebi. Kod proljetne sjetve navodnjavanje se primjenjuje u tehnolokom dozrijevanju plodova jer treba imati u vidu da pinati ima plitak korijenov sustav i nedostatak vode pospjeuje generativni razvoj rast u stablo ime lie gubi kvalitetu.

67

7.4. NAVODNJAVANJE LUKOVICA (Liliaceae) 7.4.1. NAVODNJAVANJE CRVENOG LUKA Allium cepa L. Ukupne potrebe za vodom variraju od 450 mm do 1 800 mm ovisno o klimatskim uvjetima, tlu i nainu navodnjavanja. Kritini period za vodu je u prvim fazama porasta i formiranja lukovica, kada sua moe znaajno umanjiti prinose. Navodnjavanje u naim uvjetima ovisi o namjeni i nainu proizvodnje. Luk uzgajan za potronju u zelenom stanju zahtjeva stalnu visoku vlanost tla iznad 80 % do 90% od vrijednosti PVK. Stabilna proizvodnja luka ostvaruje se primjenom navodnjavanja. Na lakim tlima po potrebi moe se provesti i vei broj navodnjavanja. Navodnjavanje se provodi u fazi rasta i formiranja lukovica. Kod proizvodnje luka iz sjemena navodnjavanje je obavezno i izvodi se intenzivno, od poetka sjetve do poetka tehnolokog dozrijevanja lukovica. Primjenjuje se navodnjavanje po turnusima svakih pet do dvanaest dana ovisno o evapotranspiracijskim zahtjevima okoline i tipu tla. Turnusi su krai na lakim, pjeskovitim tlima, nego na teim glinovitim tlima. Navodnjavanje se zavrava mjesec dana prije vaenja, odnosno navodnjavanje se ne provodi u fazi tehnolokog dozrijevanja lukovica. Ta injenica je posebno vana za lukovice namijenjene za zimsku potronju jer u suprotnom ne dozrijevaju potpuno i loe se uvaju.

7.4.2. NAVODNJAVANJE BIJELOG LUKA Allium sativum L. Bijeli luk je od posebnog znaaja zbog viestruke primjene. Uzgajaju se jesenske i proljetne sorte bijelog luka. Luk se razmnoava vegetativno, ima sline zahtjeve za vodom kao i crveni luk. U pojedinim godinama, kada je zima oskudna oborinama, a proljee suno, navodnjavanje moe udvostruiti prinose bijelog luka. U naim uvjetima navodnjavanje u jesen se ne provodi. Prema potrebi provodi se jedno do dva navodnjavanja u proljetnom razdoblju u fazi rasta i formiranja lukovica. U fazi tehnolokog dozrijevanja navodnjavanje se ne obavlja. Kod proljetnog bijelog luka isto tako u fazi porasta i formiranja lukovica obavlja se jedno do dva navodnjavanja, a u izrazito sunim godinama do tri. Kada se bijeli luk proizvodi za potronju u zelenom stanju, tada se provode esta navodnjavanja sa malim obrocima, jer je potrebno odravati visoka vlanost tla iznad 80% do 90% od vrijednosti od vrijednosti PVK u sloju 20 cm do 30 cm dubine.
68

8. NAVODNJAVANJE U ZATIENIM PROSTORIMA U zatienim prostorima (plastenici, staklenici i tuneli) nema priliva vode putem oborina te je svu potrebnu koliinu vode za rast i razvoj biljke potrebno dodati na umjetan nain navodnjavanjem. Osim toga, potrebe za vodom su poveane jer kulture imaju intenzivan rast, relativno vee prinose i relativno plitak korijenov sustav. Sve navedeno ukazuje na veliku vanost i potrebu navodnjavanja u zatienim - kontroliranim uvjetima uzgoja. Jedan od uvjeta za uspjeno funkcioniranje navodnjavanja u zatienom prostoru je ureeno tlo, odnosno ureen sustav odvodnje. Dakle, zbog stalnog navodnjavanja u plastenicima i staklenicima vrlo je vano urediti drenani sustav posebno na slabo propusnim tlima. U zatienim prostorima neophodno je navodnjavanjem odrati optimalnu vlanost tla i zraka to je preduvjet za normalan rast i razvoj biljaka. Pri nedovoljnoj relativnoj vlazi zraka u uvjetima visokih temperatura u zatienom prostoru listovi biljaka se zagrijavaju, asimilacija opada, intenzitet disanja raste, to smanjuje prinose. Biljne vrste u staklenicima i plastenicima imaju poveane potrebe za vodom jer imaju intenzivan rast, stvaraju velike prinose, a kod veine je korjenov sustav u relativno plitkom sloju sa slabim usisnim silama. Osobine dobrog sustava za navodnjavanje u zatienom prostoru bile bi: Niski intenzitet navodnjavanja (ispod 5 mm/h vodenog taloga); Lokalno navodnjavanje s mogunou odreivanja veliine zone vlaenja (povrinski i prostorno); Odreena veliina kapi i oblik mlaza (s mogunou promjene koliine vode); Mobilnost i prilagodljivost (mogunost premjetanja i prilagoavanja obliku i veliini prostora za navodnjavanje); Mogunost izvoenja fertigacije. Povrinsko navodnjavanje izvodi se pomou mree cijevi iz vodozahvata, kroz ureaj za filtriranje s reguraltorom tlaka i protoka i ureajem za prihranjivanje. Podpovrinsko i povrinsko navodnjavanje okapajuim trakama koristi se ovisno o kulturi koja se uzgaja. Razvodna linija glavnog voda i distributivne linije najee su od plastinih polietilenskih (PE) cijevi.

Sustav navodnjavanja kap po kap Navodnjavanje sustavima kap po kap su u potpunosti automatizirani sustavi koji vrlo racionalno koriste vodu, a ujedno stvaraju i optimalne uvjete optimalne vlanosti tla (vrijednost oko poljskog vodnog kapaciteta). Osim navedenog u zatvorenom sustavu cijevi nije potreban veliki pritisak, tako da je racionalno koritenje energije. Kontrolni ureaj u sustavu za navodnjavanje slui za praenje i kontrolu tlaka i protoka vode, kao i vlanost tla. Tlak vode se mjeri pomou manometra i kontrolira se u svim vitalnim tokama sustava od crpke do krajnjeg lateralnog voda.

69

Ureaji za mjerenje protoka esto su povezani u sustav automatske regulacije, tako da se nakon protoka odreene koliine vode automatski iskljuuje navodnjavanje. Vlanost tla najee se mjeri tenziometrima. Potrebe za vodom ovise o biljnoj vrsti, sorti, fazama razvoja, nainu, namjeni i vremenu uzgoja. Najvee potrebe za vodom su u poetnim fazama rasta i fazi formiranja plodova kada treba odravati visoku vlanost, iznad 80%. Plastine cijevi u kojima su na odreenim razmacima smjeteni kapljai mogu biti izvedeni kao: Kapljajue trake vlae samo jedan dio ukupne zapremnine tla, voda se dovodi tono u zonu korijena bez gubitaka, pa je iskoritenje vode ak 95% (Queen gil i T tape); Tvrde cijevi s kapaljkama - postavljaju se na povrinu tla ili su malo izdignute. Ubodni kapljai koriste se za navodnjavanje biljaka koje se nalaze u posudama, kontejnerima ili vreama sa supstratom. U sebi sadre membranu koja osigurava ujednaen protok na kapljaima pri promjeni tlaka.

Navodnjavanje mikro rasprskivaima moe biti izvedeno kao: Magla proizvodi se oblak finih kapi i stvara mikroklima visoke vlanosti. Rasprskiva radi na relativno visokom tlaku do 4 bara, ima vrlo malu brizgaljku. Noviji tipovi postiu traeni uinak na ve 2 bara. Statini su i zbog vrlo malih kapi zona vlaenja je nepravilna, a proizvodnja magle podrazumijeva veliku potronju vode. U zatvorenim prostorima se primjenjuje i za sniavanje temperature i poveanje relativne vlanosti zraka. Mlaz mlaz dometa 1 m do 4 m. Statini su, imaju veu brizgaljku, rade na niem radnom tlaku i ne stvaraju maglu. Mogu proizvoditi razliite vrste zona: trakaste, sektorske i krune. S mikro rasprskivaima mlaz 4 m do 10 m. Mikro rasprskivai posjeduju najee rotacijski rasprskiva umjesto statinog i u odnosu na prethodna dva tipa imaju vei domet mlaza, manji intenzitet kienja, poboljani uinak distribucije vode. Rotiranje mlaza se provodi u horizontalnoj ravnini s dometom od 4 m do 6 m za manje i od 7 m do 10 m za vee modele. Postoje izvedbe s: o Odbojnom ploicom; o Kockastim rotorom; o Okruglim rotorom. Fertigacija Fertigacija je navodnjavanje biljaka vodom koja je obogaena hranjivima koja su u niskim koncentracijama. Parametri koji odreuju potrebu za hranjivima su: potreba za hranjivima, prisutnost nitrata u tlu, EC vode, sadraj fosfora (P) i kalija (K) u liu. Temeljni princip fertigacije - voda za navodnjavanje se mijea s hranjivim elementima iz spremnika i koristi za navodnjavanje. Prednosti ovakvog naina uzgoja su osjetne u znaajnim
70

financijskim utedama jer istovremeno obavljamo navodnjavanje i gnojidbu, uz tono dozirane biljkama potrebne koliine vode i hranjiva. Dijelovi sustava za izvoenje fertigacije: Ventil na glavnom vodu; Ventil na pomonom vodu; Manometar nalazi se ispred injektora i na njemu se oitava ulazni tlak; Spremnik s otopinom hranjiva nalazi se ispod injektora; Filter uronjen u spremnik s hranjivom otopinom; Membranska crpka slui za ubrizgavanje hranjiva u sustav za navodnjavanje, a pogon dobiva od tlaka vode.

Najvei problem kod fertigacije je zaepljenje cijevi i kapaljki do kojeg dolazi zbog niskog tlaka i malih izlaznih otvora. Zaepljenje moe biti posljedica: Fizikog zaepljenja neistoe koje se uklanjaju koritenjem filtra; Zaepljenje uslijed taloenja zbog kemijskih reakcija uporaba vode visokog pH ili visoke razine netopivih soli koje reagiraju s hranjivima. Problem se rjeava koritenjem gnojiva koji su potpuno topivi i smanjuju pH vode. Doziranje vode pri navodnjavanju u zatienim prostorima Da bi se doziranje vode pri navodnjavanju izvelo pravilno, potrebno je poznavati tlo ili supstrat i njegove osobine. Kada biljke sadimo u tlo, tada je potrebno provesti pedoloka i hidropedoloka istraivanja, pri emu treba odrediti grau pedolokog profila, determinirati tlo, u laboratoriju odrediti mehaniki sastav, gustou tla, vodne konstante (kapacitet tla za vodu, lentokapilarne vlanost, toku venua), i trenutanu vlanost tla. Infiltracijska sposobnost tla se odreuje na terenu. Takoer, za pravilno planiranje navodnjavanja potrebno je poznavati i potrebe biljke za vodom, koja ustvari odgovara vrijednosti evapotranspiracije. ODREIVANJE OBROKA NAVODNJAVANJA Obrok navodnjavanja predstavlja koliinu vode koja se dodaje jednim navodnjavanjem. Pravilno odreen obrok osigurava racionalnu potronju vode, te visoke, stabilne i kvalitetne prinose. Obrok navodnjavanja ovisit e o: - dubini supstrata; - osobinama supstrata; - trenutnoj vlanosti supstrata. Supstrat je poeljno vlaiti do dubine u kojoj se razvija glavna masa korijenovog sustava, to ovisi o kulturi i fazi razvoja biljke. ODREIVANJE POETKA NAVODNJAVANJA Naini odreivanja:

71

Na temelju vlanosti supstrata najrairenija metoda. Kada se vlanost supstrata spusti do donje granice optimalne vlanosti za uzgajanu kulturu, dodaje se odgovarajua koliina vode navodnjavanjem; Prema odreenom turnusu navodnjavanja; Metodom obrauna svakodnevne evapotranspiracije.

Metode odreivanja vlanosti u supstratu Za praenje vlanosti mogu se koristiti razliite metode. Najee se primjenjuju terenske metode, gdje se mjerenje vlanosti tla obavlja instrumentima.

Instrumenti za izravno mjerenje: Tenziometri ureaji koji registriraju sadraj vlage u intervalu od kapaciteta tla za vodu po do jednog bara, dakle, supstrat je stalno pri sadraju vlage oko poljskog kapaciteta tla za vodu ili neto malo ispod toga; Neutronskim i gama mjeraima; TDR mjerai Time domain reflectometry.

Instrumenti za neizravno mjerenje: Elektrokemijska metoda metodom se mjeri elektrovodljivost tla, koja ovisi o stanju njegove vlanosti. U praksi se najee koristi konduktometar s pripadajuim gipsanim ili najlonskim blokovima.

Odreivanje poetka navodnjavanje prema turnusu Neophodno je imati podatke o obroku navodnjavanja, dnevni utroak vode koji odgovara evapotranspiraciji kultura podijeljeno s brojem dana u mjesecu. Dijeljenjem obroka navodnjavanja s dnevnim utrokom vode dobije se razdoblje u danima koje mora proi izmeu dvaju navodnjavanja. Odreivanje trenutka poetka navodnjavanja obraunom svakodnevne evapotranspiracije Metoda se temelji na poznavanju priljeva i utroka vode kroz vegetacijsko razdoblje. Poznajui koliinu vode koja pritjee u tlo, a istovremeno i potronju evapotranspiracijom, mogue je u bilo kojem razdoblju tijekom vegetacije odrediti sadraj vode u tlu. Sumiranjem svakodnevnog utroka vode na evapotranspiraciju, mogue je jednostavno utvrditi kada e se postojea zaliha vode u tlu potroiti i kada treba zapoeti s iduim navodnjavanjem.

72

9. KAKVOA VODE ZA NAVODNJAVANJE Za navodnjavanje vrlo je vano poznavati kakvou vode za navodnjavanje. Voda koja se koristi za navodnjavanje mora biti odgovarajuih kemijskih, biolokih i fizikalnih svojstava. Izuzetno je vano da u vodi za navodnjavanje nema nikakvih mehanikih estica koje bi mogle dovesti zaepljenja kapaljki (hidraulike naprave koje raspodjeljuju vodu u obliku kapi). Zbog toga je ugradnja filtra u sustav dodavanja vode od izuzetne vanosti za funkcioniranje sustav navodnjavanja kao po kap. Pogodnost vode za navodnjavanje definirana je: Fizikalnim znaajkama temperatura i koliina krutih estica. Navodnjavanje pretoplom ili prehladnom vodom moe izazvati temperaturne okove biljke. Povrinske vode su toplije od podzemnih. Pri koritenju podzemnih voda za navodnjavanje poeljno bi bilo izgraditi bazen za temperiranje vode. U vodi ne bi smjelo biti krutih estica koje bi mogle otetiti dijelove sustava za navodnjavanje. oteenja najee nastaju u crpki i dijelovima za raspodjelu vode, a kod lokaliziranog navodnjavanja mogu se zaepiti kapaljke; Biolokim znaajkama vano je da voda ne sadri uzronike bolesti ovjeka; Kemijskim znaajkama kemijska analiza vode je nuna kako bi se mogli previdjeti problemi, odnosno sprijeiti neeljene posljedice. U vodi koja se koristi za navodnjavanje nalazi se odreena koliine otopljenih soli, a vrsta soli i koncentracija odreuju kakvou vode i njezinu pogodnost za navodnjavanje. U Hrvatskoj agronomskoj praksi se koristi FAO klasifikacija iz 1985. Kakvoa vode se ocjenjuje na osnovi moguih problema

Za navodnjavanje se moe koristiti voda iz prirodnih ili umjetnih jezera, vodotoka ili bunara. Najkvalitetnija voda za navodnjavanje bila bi je kinica ili bilo koja meka voda. Meutim u intenzivnom uzgoju na velikim povrinama koliine kinice nisu dostatne pa se koristi voda iz otvorenih vodotoka ili kopanih bunara. Prije uporabe bilo koje vode mora se provesti kemijska analiza vode i ona se ponavlja i tijekom navodnjavanja u vegetaciji. Bez obzira na podrijetlo, voda moe sadravati manje ili vie otopljenih soli. Prilikom navodnjavanja soli se unose u tlo i u odreenim uvjetima, tijekom vremena mogu prouzroiti ozbiljne probleme (zaslanjivanje). U uvjetima vrlo intenzivne proizvodnje u zatienim prostorima, gdje se ukupna koliina vode potrebna biljci daje navodnjavanjem mogue je puno bre nakupljanje tetnih koncentracija soli u rizosferi. Nadalje, nakupljanje soli moe nastati i uslijed preobilne gnojidbe mineralnim i organskim gnojivima, ali i u uvjetima visoke razine podzemne vode koja sadri veu koliinu soli. Temperatura vode za navodnjavanje treba iznositi 20 oC do 25 oC, te povoljnih kemijskih karakteristika koje dozvoljavaju njenu uporabu. Najpogodniji su jutarnji sati kada biljka bolje iskoritava vodu, a isparavanje je slabije i postupno. Kod nepovoljne kvalitete vode, voda s poveanim sadrajem soli, potrebno je svake dvije do tri godine ispirati tlo, a ukoliko je uzgoj u supstratima, potrebno ih je mijenjati svake godine.

73

Opasnost od zaslanjivanja ovisi o koncentraciji soli u vodi za navodnjavanje. Stupanj zaslanjenosti mjeri se kao elektroprovodljivost vode, a izraava se u dS/m. Problem zaslanjivanja nastaje kada se koncentracija soli u tlu povea do granice koja izaziva oteano primanje vode od biljke. Poveanjem zaslanjenosti tla poveava se osmotski tlak otopine tla, a smanjuje se za biljku koliina pristupane vode u tlu. Navedeno utjee na prinos koji opada proporcionalno s porastom zaslanjenosti vode. Mjera koja se najee koristi za sprjeavanje i otklanjanje zaslanjenosti je ispiranje soli. Pod time podrazumijevamo dodavanje vee koliine vode od proraunatog obroka, kako bi se isprala sol u dublje slojeve tla. Djelotvorno rjeavanje suvinih soli, mogue je uz dobru dreniranost. Smanjenje infiltracijske sposobnosti i propusnosti tla za vodu posljedica je uporabe vode s prekomjernim sadrajem natrija. Vode s visokim sadrajem natrija i niskim sadrajem ukupnih soli imaju jako izraenu sklonost otapanja kalcija iz povrine tla, zbog ega dolazi do disperzije glinenih minerala i zaepljenja pora tla, odnosno do pogoranja strukture tla. Pogoranjem strukture umanjuje se vodopropusnost tla. Problem toksinosti nastaje pod utjecajem pojedinih iona koje je biljka primila i akumulirala, najee u listu do koncentracije iona koja izaziva oteenja. Najee toksini ioni su ioni klora, natrija i bora. Problem se rjeava kao kod zaslanjenosti, dakle ispiranjem.

74

10. LITERATURA: Maar Stjepan (1987.): Odvodnja i navodnjavanje u poljoprivredi; Zadrugar; Sarajevo, 1987. Tomi Frane (1988.): Navodnjavanje; Fakultet poljoprivrednih znanosti, Zagreb 1988. Romi Davor, Marui Josip (2006.): Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljitem i vodama u republici Hrvatskoj (NAPNAV); Graevni godinjak 05/2006.; Zagreb Tomi Frane, Romi Davor, Madjar Stjepan (1995.): Oprema za lokalizirano natapanje. Prirunik za hidrotehnike melioracije. Knjiga 4. Sustavi, graevine i oprema za natapanje. Graevinski fakultet Rijeka 1995. Tomi Frane, Romi Davor, Madjar Stjepan (1995.): oprema za natapanje kienjem. Prirunik za hidrotehnike melioracije. Knjiga 4. Sustavi, graevine i oprema za natapanje. Graevinski fakultet Rijeka 1995. Romi Davor, otari Jasna, Frane Tomi, Madjar Stjepan (1996.): Program CROPWAT- primjena u planiranju i projektiranju natapanja. Prirunik za hidrotehnike melioracije. Knjiga 5. Planiranje, projektiranje i regulacija natapnih sustava. Graevinski fakultet, Rijeka, 1996. Kos Zorko, Tomi Frane, Plii Ivica (1993.): Proraun potreba za vodom. Prirunik za hidrotehnike melioracije. Knjiga 2. Potrebe za navodnjavanjem. Graevinski fakultet, Rijeka, 1993. Tomi Frane (1992.): Istraivaki rad i podloge za projektiranje i izvoenje sustava navodnjavanja. Prirunik za hidrotehnike melioracije. Knjiga 1. Opi dio. Graevinski fakultet, Rijeka, 1992. Bonjak uro (2003.): Navodnjavanje u bati, Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet, 2003. Bonjak uro (1999.): Navodnjavanje poljoprivrednih useva, Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet 1999.

75

11. POPIS SLIKA: Slika 1: Prikaz grae tla Slika 2: Presjek profila poljoprivrednog tla Slika 3: Intervali optimalne vlanosti tla za uzgoj poljoprivrednih kultura u uvjetima navodnjavanja Slika 4: Naini uputanja vode u brazde Slika 5: Infiltriranje vode u razliitim tlima kod navodnjavanja brazdama Slika 6: Popreni presjek sifona - teglice Slika 7: Navodnjavanje prelijevanjem Slika 8: Navodnjavanje potapanjem Slika 9: Podzemno navodnjavanje otvorenim kanalima Slika 10: Podzemno navodnjavanje cijevnom drenaom Slika 11: Rasprskiva za navodnjavanje kienjem Slika 12: Raspored rasprskivaa na kinim krilima Slika 13: Postavljanje kinih krila kod pokretnih sistema Slika 14: Samohodno bono kino krilo Slika 15: Samohodna kruna prskalica tipa BUM Slika 16: Samohodni sektorski rasprskiva tipa TIFON Slika 17: Samohodni automatizirani ureaj za linijsko navodnjavanje tipa VALMONT Slika 18: Odravanje vlanosti tla kod navodnjavanja kapanjem Slika 19: Glava sistema za navodnjavanje kap po kap Slika 20: Shematski prikaz sistema navodnjavanja kap po kap Slika 21: Kaplja na okotu vinove loze Slika 22: Mnogo je pitanja prije navodnjavanja Slika 23: Shematski prikaz evapotranspiracije

76

77

78

79

80

Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku