Professional Documents
Culture Documents
2009-03-05 08 Filozofija Racionalizma
2009-03-05 08 Filozofija Racionalizma
RACIONALIZMA
Dekart, Spinoza i Lajbnic
DEKART. metodologija
Polazi se od univerzalne sumnje, koja treba da nas oslobodi svih predrasuda Utvruje etiri pravila metode koja proishode iz samog razuma:
1. JASNOST i RAZGOVETNOST kao kriterijum saznanja 2. ANALIZA (koja je dotad bila potisnuta od sinteze) 3. SINTEZA (uspostavljanje reda meu delovima preostalim posle analize) 4. SISTEMATINOST (sakupljanje, sreivanje i klasifikacija podataka pre prouavanja)
b) DEDUKCIJA:
nuno zakljuivanje
sama inteligencija shvata osnovne pojmove i totalitet
a) ak i kada se ovek vara (pogreno miljenje) on ipak misli b) Znanje o tome da ovek misli jeste oevidna istina
c) ta se injenica intuitivno sagledava kao akt vlastite svesti, dakle oveka samog
d) koji, prema tome, postoji Na taj nain:
univerzalno ja, kao ista apstrakcija, ka ja mislim uopte, formalni akt svesti i napokon, kao stvar koja misli res cogitans, metafizika supstancija
5
No sve kvalitativne osobine su za Dekarta neto mutno i haotino, privid i zabluda nae mate, ega razum treba da se oslobodi svojom metodom Ono to se jasno moe saznati na spoljnim stvarima su njihova kvantitativna odreenja i njihovi matematiki, geometrijski odnosi Oieni od svih ulnih kvaliteta, predmeti postaju geometrijske take u prostoru, a materija taj i takav geometrijski prostor protenost
prostor se proglaava za neto po sebi postojee, neto izvan miljenja on postaje: protena stvar res extensa, tj. supstancija
6
Duhovna supstancija (res cogitans) i boanska supstancija prebivaju na potpuno drugim nivoima stvarnosti Empirijsko-materijalna priroda je odreena:
telesnom supstancijom (res extensa):
beskonana savreno homogena u sebi identina masa deljiva
kretanjem delova te supstancije, kojim biva oblikovana priroda svake pojedinane stvari i priroda kao celina bia kao maine
DEKART. metafizika
Iz nunosti samog kretanja dekartovske misli sledi da:
prostor kao produkt miljenja postaje neto potpuno razliito i apsolutno odeljeno od tog istog miljenja red saznavanja postaje red stvarnosti (saznajni konstituens postaje metafizika kategorija) odvajaju se:
saznanje od sveta
subjekt od objekta
DEKART. bog
1. Supstancija je ono to postoji samodovoljno 2. Atribut je osnovno, opte svojstvo supstancije 3. Modusi (stanja) su stala svojstva datog atributa, a samim tim i supstancije Ovim dualizmom postavlja se sama razlika bitka i miljenja, a ne i jedinstvo Pokuaj izmirenja uvoenjem boga kao tree supstancije u metafiziku Ontoloki dokaz postojanja boga Iz injenice da posedujemo ideju o bogu moemo da izvedemo boije postojanje:
Bog:
Ako mi, ipak, imamo i lane ideje, onda to proizilazi iz nae nesavrenosti
10
SPINOZA. metafizika
Nastojanje da se prevlada dekartovski dualizam samo jedna: bog ili priroda (lat. deus sive natura) sama svoj uzrok (causa sui) (da bi postojala nije potreban nikakav spoljanji uzrok) ima beskonano mnogo atributa, ali mi poznajemo samo dva: protenost i miljenje sutina i egzistencija se podudaraju
1. Supstancija:
2. Atributi:
predstavljaju neposrednu bit supstancije, ali ipak nisu identini sa njom
beskonani su sutina i egzistencija se podudaraju sadravaju u sebi beskonano mnotvo modusa 3. Modusi: jesu stanja supstancije izraavaju supstanciju samo posredno preko atributa konane, ograniene, pojedinane stvari (pojave) sutina modusa nije u njima samima, ve je njihova egzistencija odreena drugim modusom, a ovoga opet drugim i tako u beskraj Iz ovako postavljene osnove Spinoza e dedukovati itavu svoju filozofiju. 11
12
SPINOZA. determinizam
Bog postoji:
snagom nunosti svoje vlastite prirode (causa sui)
slobodno (priroda koja kao celina postoji, deluje i stvara snagom svojih imanentnih zakonitosti i odreenja, a ne svojevoljno)
Apsolutni determinizam pojedinanih stvari, ispada delimian uzroni odnos: u redu i vezi stvari
u redu i vezi ideja (izmeu kojih nema meusobnog uzajamnog delovanja, pa ni uzronog odnosa) Sve su promene samo spoljanji pojavni momenti, a u svojoj osnovi sve ostaje uvek jedno te isto Uzrok prethodi svojoj posledici logiki, a ne vremenski:
oni su od iskona identini, jedno su i isto ali posmatrano s razliitih gledita
13
SVET I SLIKA SUBJEKTA SU JEDNO: misaona i protena snaga supstancije su sasvim jednake: sve to iz nje sleduje idealno sleduje i realno
To znai da:
predstavljaju jednu te istu stvar samo razliito datu, tj. ispoljenu u dva razliita modusa
isto spiritualan
vremenski prethodan i transcendentan antropomorfan i personalizovan
spiritualan i materijalan
istovremen sa svetom i njemu imanentan bez razuma i volje
slobodan
nuan
15
SPINOZA. etika
Dobro i zlo su relativni pojmovi i spadaju u proizvode razuma, a ne realnosti
Postoje tri osnovna afekta: udnja, radost i alost, sve ostalo su njihove kombinacije ili posledice ovekov zadatak je da pomou razumskog saznanja savlada svoje afekte
Adekvatne ideje omoguuju delanje, a neadekvatne uzrokuju trpee stanje Moralnim se postaje tako to se odbacuju nii i prihvataju vii stupnjevi saznanja Sloboda je nunost delanja u sopstvenoj prirodi bog je najslobodniji
radnja kojom duh posmatra samog sebe, u pratnji ideje boga kao uzroka
16
17
LAJBNIC. gnoseologija
Nastojanje da se izmire materijalizam i spiritualizam
Aristotelov popis od 10 kategorija sveden je na sledei nain: supstancija, kvantitet, kvalitet, relacija, delovanje i trpljenje
18
LAJBNIC. supstancija
kljuan filozofski pojam (Dekart, Spinoza)
(nema potrebe kao Dekart i Spinoza) da je supstancija: jedna, nezavisno postojea i individualna Nezavisna, mnogostrana sredita delovanja nazivaju se monadama
nain, pa mogu da predstavljaju i druge monade, a atomi su materijalni i vre samo materijalne funkcije
19
LAJBNIC. monade
a) od njih se sastoji svaka supstancija, tj. one same jesu jedina supstancija
b) vie su nalik dui nego telu, odakle sledi da je svekolika priroda iva
20
njihove funkcije
Svet se sastoji od neogranienog broja nedeljivih monada (skala od najniih estica praine do najvieg stvorenog intelekta) Predstavljanje je delovanje Predstavljanje je karateristika i materijalnih i nematerijalnih stvari: ono je most koji spaja dve vrste supstancija: materiju i duh Postoji supstancijalni kontinuitet (od rudimentarne male percepcije minerala do apercepcije ljudske due) Izmeu monada ne moe biti nikakvog meudelovanja, nego svaka monada obavlja svoju sopstvenu delatnost (predstavljanja)
21
22
Udvostruavanje je besmisleno: nema dve iste monade, pa ni dva predmeta ili dva dogaaja, inae bi to bio jedan predmet, odnosno jedan dogaaj
Svaka stvar se razlikuje od svake druge stvari = ne postoje istinske suprotnosti Postoje samo beskonano minijaturni pokreti:
tenost je vrsta sa niim stepenom vrstine
ivotinje su ljudi sa beskonano malim razumom itd.
23
LAJBNIC. bog
prebiva u sreditu ogromnog harmoninog sistema monada (sveta) jeste izvorna, beskonana monada neogranieno je moan, mudar i dobar
LAJBNIC. teodicija
Pokuaj da se pomiri ideja o dobroti Boga sa postojanjem zla u svetu Pretpostavlja se da: je samo Bog savren je on uzrok svekolikog dobra, ali ne i zla on samo doputa zlo inae ovek ne bi bio slobodan
Svet u kome ivimo nije savren, ali je ipak najbolji od svih moguih svetova
Priznaje se vrednost svim postojeim dokazima postojanja Boga:
VEBE
Utvruju se etiri pravila metode koja proishode iz samog razuma, pri emu su jasnost i razgovetnost kriterijumi saznanja (i logiko-metodoloki postupci analize, sinteze i sistematinosti)
Saznanje je:
jasno (odnosi se na sutinu (pojam) predmeta) razgovetno (odnosi se na veze i odnose jednog predmeta sa drugim predmetima)
28
29
Uzrok prethodi svojoj posledici logiki, a ne vremenski, nego su oni od iskona identini,ali posmatrano s razliitih gledita
SVET I SLIKA SUBJEKTA SU JEDNO: misaona i protena snaga supstancije su sasvim jednake: sve to iz nje sleduje idealno sleduje i realno Neko telo (koje se pojavilo u atributu protenosti) i ideja o njemu (koja se pojavljuje u atributu miljenja) predstavljaju jednu te istu stvar samo razliito datu, tj. ispoljenu u dva razliita modusa
30
Jasno i razgovetno saznanje kartezijanski kriterijum saznanja Izvor etikih normi lei u intelektualnoj ljubavi prema Bogu
Kada teimo objektivnom saznanju prirode mi razumevamo prirodnu nunost i sa njom se saivljavamo (amor fati) Bog nije nita drugo doli priroda, pa saznanje prirode (pa i vlastite prirode, te prirode vlastitih afekata) daje osnovu za izgradnju normi vlastitog ponaanja Poto shvatamo da se Bog na jednak nain odnosi prema svim ljudima i poto saznanjem prirode ustanovljavamo neto zajedniko za sve ljude, iz toga proizilazi da na taj nain treba da se ponaamo i mi sami
Daje se legitimitet individualnoj potrazi za vlastitim dobrom, dok se zadatak etike vidi u potrazi za zajednikim, a ne krajnjim dobrom
31
LAJBNIC. diskontinuitet
Realnost mnotva, naime, moe da potie samo od istinskih jedinica koje odnekuda pridolaze i neto su drugo nego take, za koje je sigurno da se od njih ne moe da sastavi kontinuum; stoga sam, kako bih naao te stvarne jedinice, bio prisiljen da posegnem za formalnim atomom, jer materijalno Neto ne moe istovremeno da bude materijalno (tj. proteno) i sasvim nedeljivo, odnosno istinski jedinstveno. Morao sam, dakle, ponovo da prizovem i tako rei da vratim ugled danas toliko ozloglaenim supstancijalnim formama.
Novi sistem prirode, WW IV, 478 i d.
Mora se nuno priznati da percepcija (predstava, opaaj) i ono to od nje zavisi nisu objanjivi mehanikim razlozima, tj. oblikom i kretanjem. Zamislimo li, recimo, mainu podeenu tako da bi mogla da misli, osea i opaa, tada moemo da je zamislimo proporcionalno toliko uveanom da se u nju moe stupiti kao u mlin. Pretpostavimo li to, razgledajui njegovu unutranjost, neemo nai nita osim pojedinih delova to udaraju jedan u drugi, ali nikada neto to bi objasnilo percepciju.
Monadologija, SS, 17
32
Zenon: budui da postoji deljiv kontinuum nema kretanja (Ahil i kornjaa) Lajbnic: budui da ima kretanja i deobe, ne moe postojati kartezijanski kontinuum lavirint za ljudski duh Razlog jedinstva nije kvantitativan (protenost), ve kvalitativan, formalan monada
33
LAJBNIC. monadologija
34
ono to su filozofi sami pouavali gotovo je uvek istinito, a greke nastaju najee u onim iskazima u kojima protivree drugim filozofima filozofska tradicija se odvija tako da celina koja je bitna za filozofiju dolazi do izraaja u razliitim aspektima, momentima, nijansama filozofi se odaju odreenoj jednostranosti ako prenaglaavaju neko opravdano gledite: sukob dva opravdana aspekta postoje i velike sinteze, ali se stalno javljaju i novi, opravdani aspekti koji moraju kritiki da se suprotstave tim sintezama