SVEUILITE U MOSTARU FAKULTET PRIRODOSLOVNO-MATEMATIKIH I ODGOJNIH ZNANOSTI STUDIJ PREDKOLSKOG ODOGJA

Seminarski rad

TEORIJA LINOSTI KOD SIGMUNDA FREUDA

Mentor: Student: Maja Nuhi

Mostar, oujak 2011.

SADRAJ

1. UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 2. ETIMOLOKO ZNAENJE POJMA LINOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 2.1. Psiholoki okvir pojma linost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 2.2. Definicije linosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 3. SIGMUND FREUD I PSIHODINAMIKA TEORIJA LINOSTI . . . . . . . . . . 6 3.1. Nesvjesno u okviru psihodinamike teorije linosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 3.2. Svijest i predsvijest . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 3.3. Struktura linosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 3.3.1. Id . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 3.3.2. Ego . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 3.3.3. Superego . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .10 4. PSIHODINAMIKI PROCESI U LINOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .11 4.1. Razvoj linosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .12 4.1.1. Oralni stadij . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .12 4.1.2. Analni stadij . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .13 4.1.3. Falusni stadij . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .13 4.1.4. Period latencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .14 4.1.5. Genitalni stadij . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .15 5. ZAKLJUAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .16

LITERATURA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .17

1. UVOD Psihologija linosti, prema miljenju mnogih psihologa, predstavlja sredinje i arino mjesto u suvremenoj psihologiji. Iako se druga podruja psiholokog istraivanja prouavaju u unaprijed definiranim i isplaniranim okvirima, za istraivanje linosti potreban je kompletan pristup osobi sa svim njenim komponentama. Zbog takvog sintetikog pristupa, psihologija linosti je moda od svih podruja unutar suvremene psihologije najblia laikom shvaanju ovjeka. Takav je pristup utemeljen na naivnom realizmu i predstavlja subjektivno iskustvo. U tom kontekstu lako podilazimo miljenju koje je u suprotnosti za znanstvenim oekivanjima. Usprkos tome, psihologija linosti jo uvijek je potrebna psiholozima kako bi to bolje i kvalitetnije razumijeli ljudsku prirodu u okviru ponaanja. Ovakvi pristupi pruaju mogunost orijentacije i snalaenja u istraivakom radu. U ovom radu, na poseban nain, bazirat emo se na jednoj od teorija linosti koju je razvijo utemeljitelj modernog pristupa psiholokog istraivanja Sigmund Freud. Neemo ulaziti u dubinske analize i valorizacije same teorije, ve na temeljne elemente Freudovske psihodinamike teorije. Radnju smo podijelili na nekoliko dijelova. U prvom dijelu ukratko promiljamo o etimologiji znaenja rijei linost i njenom psiholokom okviru. Drugi i trei dio posveen je samoj Freudovoj teoriji linosti, temeljnim pojmovima i objanjenjima, fazama razvoja. U zadnjem dijelu donosimo kratki zakljuak kao rezime, podsjetnik, na vane elemente.

2. ETIMOLOKO ZNAENJE POJMA LINOST Gotovo da i nema pojma u psihologiji koji je tako bogat razliitim tumaenjima i znanstvenim pristupima od pojma linosti.1 Etimoloki rije linost (lat. persona) svoje podrijetlo vue jo od antikih vremena u osvit stvaranja starogrke tragedije i komedije, gdje su glumci na svojim licima nosili maske kako bi gledateljima uprizorili konzistentan obrazac ponaanja od strane onoga koji takvu masku nosi. Ubrzo je pojam maske poeo oznaavati i pojam osobe, odnosno i samu ulogu koju ta maska oznaava. 2 I danas je ovaj pojam prisutan u svakodnevnom govoru. Pod njim se najee oznaavaju trajni naini ponaanja pojedinaca. Meutim, u najirem smislu, gledano iz drutvenog, subjektivnog, medicinskog ili nekog drugog smjera, ovaj pojam dobiva nova znaenja i nove uloge. Razlog tome je to svako podruje, bilo znanstveno ili neznanstveno, ima pravo u ovaj pojam ubaciti neka svoja obiljeja i elemente. 3 2.1. Psiholoki okvir pojma linost

Razdoblje Prosvjetiteljstva donijelo je novi zamah u razvoju znanosti i znanstvenih istraivanja. Na podruju psihologije, u 18. i 19. stoljeu, velik doprinos daje klinika medicina koja se na poseban nain bavi siptomatologijom duevnih bolesti ili psihoza, njenim klasifikacijama i lijeenjem. Francuski lijenik Pinel psihotike poremeaje linosti tumai disfunkcijom mozga. Sve vie se prouavaju duevne osobine pojedinaca i njihovi poremeaji. Klinika medicina ide i korak dalje pa uz psihoze promatra i neuroze. Kako su neuroze blae varijante od psihoze, metodiki postupci lijeenja idu u smjeru sugestija pomou kojih se pokuava utjecati na ponaanje osobe tako da lijeeni pojedinac nekritiki prihvaa odreene postupke ili savjete.4 Mjesto sugestije kao metode lijeenja neroza pomalo zauzima hipnoza. Francuski lijenik Charcot razvio je i vlastitu koncepciju i teoriju hipnoze koja je privukla velik broj pristalica i sljedbenika. Meu njima je bio i Sigmund Freud, utemeljitelj moderne psihologije linosti. Koliko mu je bila vana metoda hipnoze svjedoe i njegove autobiografske crtice. 5 Njemu e poi za rukom, barem jednim dijelom, psihologiju linosti uvesti pod okrilje medicine i tako
1 2

Usp. PETZ B., Uvod u psihologiju, Naklada Slap, Zagreb 2003., str. 300. Usp. FULGOSI A., Psihologija linosti teorije i istraivanja, kolska knjiga, Zagreb 1981., str. 2. 3 Usp. Isto, str. 2. 3. 4 Usp. Isto, str. 3. 5 Usp. FREUD S., Autobiografija, Matica Hrvatska, Zagreb 2006., str. 17.

je osloboditi paternalizma filozofije i njenog spekulativnog pristupa. Ovim nainom i pojam linosti dobiva svoje znanstvene konotacije, to je posebno vidljivo kod pojedinih psiholokih kola ili smjerova: od gestalt psihologije pa preko refleksoloke do bihevioristike psihologije. 6 2.2. Definicije linosti Prije nego to prijeemo na obradu teme ovog seminarskog rada, potrebno je uvidjeti to se, u znanstvenom smislu, krije pod pojmom linosti. Kako smo ve ranije naveli, pojam linosti pa tako i njegova definicija sve do dananjeg dana podlona je bogatoj tradiciji znanstvenih istraivanja na podruju psihologije, posebno u zadnjih 50-tak godina. Zbog toga postoje raznolike i mnogobrojne definicije. Na temelju knjige Psihologija linosti od prof. dr. Ante Fulgosia, navodimo neke: Allport kae da je linost dinamika organizacija unutar pojedinca onih psihofizikih sustava koji odreuju njegove specifine prilagodbe okolini. Prema Cattellu linost je ono to dozvoljava predvianje neega to e neka osoba uiniti u danoj situaciji. Eysenck pak tvrdi kako je linost vie ili manje stabilna i trajna organizacija karaktera, temperamenta, intelekta i fizike konstitucije neke osobe koja odreuje njegovu osobitu prilagodbu svojoj okolini. Newcomb smatra da se linost pojedinca moe upoznati jedino promatranjem njegovog individualnog ponaanja.7 Iz ovih nekoliko definicija razvidno je kako je ponaanje pojedinca u razliitim situacijama zajedniki element u definiranju linosti. Ostali elementi i obiljeja u definicijama linosti daju nam za pravo kazati kako su za znanstveno utemeljenje psihologije linosti veoma vani objektivni podaci koji su direktno dostupni promatranju i registriranju.

6 7

Usp. FULGOSI A., nav. dj., str. 4. 7. Isto, str. 8.

3. SIGMUND FREUD I PSIHODINAMIKA TEORIJA LINOSTI U razdoblju 18. i 19. st., pod utjecajem filozofije i tradicionalistikih pristupa, ovjeka se smatralo svjesnim biem sa slobodnom voljom i mogunou slobodnog izbora. Ovakva slika ovjeka nije pruala dovoljno prostora za pruavanjem njegovih psihikih procesa. Meutim, mladom lijeniku Freudu koji je, u tom vremenu, svoje mjesto pod znanstvenim nebom polako traio, takvo to nije smetalo da napravi vlastiti koncept ovjeka i linosti. Pod utjecajem filozofije Schopenhauera, Nietszchea, te ideja G. Th. Fechnera, premda se, kako sam kae, klonio spekulativnih metoda, u sredite ovjeka stavlja nesvjesno. 8 Freudov ovjek od posve slobodnog voljnog bia postaje determinirano, koje ne samo da ne moe donositi racionalne ili svjesne odluke, nego ne moe vladati ni samim sobom. Kako je dotadanja Wundtova strukturalistika psihologija, ujedno i prva znanstvena doivljavala svoj zalaz zbog veoma loeg istraivako metodikog smjera utemeljenog na introspekciji i subjektivnom doivljaju ispitanika bez vrstog eksperimentalnog objektivizma, put Freudovoj psihodinamikoj teoriji linosti bio je otvoren. Umjesto umrtvljenog, praznog i depersonaliziranog ispitanika zatvorenog u tiinu laboratorija i uronjenog u strogo kontrolirane uvjete i pogreno indoktriniranog kako mu njegova introspekcija omoguuje spoznavanje sebe i vlastite svijesti, Freud je stvorio koncept ivog ovjeka, uronjenog u realan svijet i ispunjenog dinamikom unutarnjih snaga. Njegovi pacijenti bili su realni ljudi iz svakodnevnog ivota, a njihovi problemi i linosti kao i unutarnja dinamika, potekoe i stanja proizlazili su stvarnih ivotnih situacija. 9 Kako mu se ne bi dogodila Wundtova sudbina zbog introspekcijske metode, Freud za svoju psihodinamiki teoriju uvodi analizu kao metodu. Premda je u poetku zajedno sa Breurom lijeio pacijente metodom katarze uz pomo hipnoze, uvidio je povrnost zbog, kako sam naziva, prijenosa ljubavi sa pacijenta na terapeuta.10 Metoda analize je idiografski, odnosno, kliniki orijentirana na svakog pojedinca posebno. Svaki pojedinac je posebni sluaj organizacije i meusobnog suodnosa snaga i energije koje ga pokreu i tvore. Iako se radi o univerzalnim i zajednikim osobinama svih ljudi, nain njihovih izraavanja ovisi ponaosob o svakom pojedincu. Dakle, pomou dubinske analize otkrivaju se pokretake snage i prave determinante njegova manifestnog ponaanja. 11 Nije nam nakana ovdje ulaziti u problematiku ove metode s obzirom na suvremene znanstvene metode i pristupe kao ni vrednovati
8 9

Usp. FREUD S., Autobiografija, str. 61. Usp. FULGOSI, nav. dj., str. 26. 10 Usp. FREUD S., Autobiografija, str. 25. 26. 11 Usp. FULGOSI A., nav. dj., str. 27.

psihodinamiku teoriju linosti u okviru novijih psiholokih pravaca i znanstvenih istraivanja, ve donijeti prikaz najvanijih elemenata ove teorije. 3.1. Nesvjesno u okviru psihodinamike teorije linosti Kako smo ve u nekoliko navrata kazali, nesvjesno predstavlja temeljni element Freudove teorije linosti. ovjek je nesvjesno bie koje samo sebe ne razumije do kraja. Nije svjesno svojih motiva ni pravih razloga svojih akcija i aktivnosti. Spoznavanje samog sebe jedan je od najvaanijih zadataka svakog ovjeka. Kako je nesvjesno, s obzirom na svijest, golemo i po svom opsegu i po svom znaenju, potrebna je pomo drugoga, psihoterapeuta koji analizom pokuava pomoi i u svijest pozvati psihiku energiju koja ometa. Omjer nesvjesnog i svjesnog dijela ljudske linosti, Freud usporeuje slikom sante leda, gdje veoma malen dio sante je vidljiv na povrini, a najvei dio je duboko uronjen u more. Matematiki reeno samo jedna desetina ili jedanaestina sante odgovara svijesti. Problem je to vei, to prema Freudu, nesvjesno sadri golemu energiju i snane psihike procese koji predstavljaju opasnost za sadanju linost pojedinca. Prijetei karakter nesvjesnog sadraja, preavi u svijest, razorio bi linost svakog ovjeka. Zanimljivo je kako Freud tumai to se sve krije pod pojmom nesvjesnog. U prvom redu tu su potisnute sve one ideje, misli, uspomene i pamenja opasna po svijest, zatim, cjelokupno nesvjesno znanje, odnosno sve one informacije koje mi imamo, ali koje nikada nisu prole kroz nau svijest i koje nisu nauene. Na koncu nesvjesno sadri i sva neverbalizirana iskustva.12 U svakom sluaju, Freud na temelju klinikih ispitivanja problema svojih pacijenata, zakljuuje kako velik broj udnih postupaka i ponaanja koji su se dogaali mimo njihove volje i svijesti, kao izvor ima ba nesvjesno.13 Odreeni postupci ili situacije koje su se nehotino, odnosno sluajno manifestirale u svijesti njegovih pacijenata su zapravo simptomi. Analizom tih simptoma dolazi se do sadraja nesvjesnog. Freud navodi nekoliko takvih situacija: ale, pogreke i propusti; podaci o tome to pojedinac kod drugih ljudi ne voli; podaci o ivotu; otpor koji pojedinac prua pojedinim temama u razgovoru; slobodne asocijacije (prvo to pada na pamet kad se spomene odreeni pojam); snovi (kraljevski put u nesvjesno); umjetnika djela i stvaralatvo te na kraju neurotiki simptomi koji su Freudu bili okida stvaranja teorije o nesvjesnom. 14

12 13

Usp. FULGOSI A., nav. dj., str. 30. 31. Usp. FREUD S., Uvod u psihoanalizu, STARI GRAD, Zagreb 2000., str. 290. 303. 14 Usp. FREUD S., Autobiografija, str. 20. 21.

3.2. Svijest i predsvijest Na poetku stvaranja svoje teorije linosti, Freud, uz nesvjesno kao temelj i glavni predmet promatranja, donosi i jo dvije razine: predsvijet i svijet. U kontekstu govora o nesvijesnom koje je najdublji dio, podsvijesno oznaava onaj dio linosti pojedinca koji u odreenom trenutku nije dostupan pamenju, ali u nekom drugom trenutku to moe postati. Pojavljivanje u svijesti neke injenice, informacije moe biti spontano ili ostvareno s minimalnim naporom poput prisjeanja. Predsvijesno je most izmeu nesvjesnog i svjesnog dijela linosti. Najviu razinu linosti zauzima svijest. Ona ukljuuje sve ono ega smo svjesni u odreenom trenutku. Poto svjesno zauzima samo mali dio linosti, ono za Freuda predstavlja iskrivljenu sliku koja je nastala i koja se odraava kroz proces odabira sadraja iz stvarnosti. Svijest je posve kratkotrajna, prolazna i posve podlona promjenama.15 3.3. Struktura linosti

Iz prethodnih poglavlja uvidjeli smo kako je za Freudovu psihoanalizu te za razumijevanje ovjeka krucijalno upravo nesvjesno. O razinama predsvijesti i svijesti Freud, u svojim predavanjima, govori do 1920. Nakon tog razdoblja, razinu nesvjesnog, predsvjesnog i svjesnog zamjenjuje novim modelom linosti i mentalnog ivota u kojem postoje tri strukture koje zajedno sainjavaju linost svakog ovjeka. To su id (ono), ego (ja) i superego (nad ja). 16 S obzirom na prethodni Freudov model, id je u cjelosti uronjen i sadran u podruju nesvjesnog te ini njegov najvei dio. Ego i superego prostiru se kroz sve tri razine: svjesnog, predsvjesnog i nesvjesnog.. Najvei dio ega i superega nalazi se u podruju predsvjesnog, to znai kako je van dometa svijesti, a samo mali dio jednog i drugog nalazi se u svjesnom dijelu. Ovakva strukturalna razrada pomogla je Freudu da svoja klinika ispitivanja dobivena analizom uoblii u jedan teroretski sustav u kojem id, ego i superego nisu zasebne strukture ve vie oznake za odreene procese unutar linosti i za odreene snage koje djeluju. 17

15 16

Usp. FULGOSI A., nav. dj., str. 34. Usp. PERVIN L. i dr., Psihologija linosti teorije i istraivanja, K, Zagreb 2008., str. 114. 17 Usp. FULGOSI A., nav. dj., str. 35.

3.3.1. Id Freudov id je kongenitalna, odnosno, uroena komponenta linosti u kojoj je sadrano kompletno psiholoko naslijee. Freud u prvom redu misli na istinkte ili nagone. Kao sjedite istinkata id je rezervoar psihike energije kojom pojedinac raspolae. Tom enegrijom koristi se ego i superego. Neorganizirani i animalni elementi, takoer su sadrani u idu. On ne poznaje zakone ni pravila i djeluje posve primitivno. Ne poznaje inhibiciju i primaran je sustav linosti iz kojeg se postepeno formiraju ostala dva. Funkcionira po principu ugode, tj, viak energije stvoren nagonima odmah reducira na nain izluivanja te tako smanjuje i onemoguava napetost koja bi nastala porastom prihike energije. Iz tog razloga id je impulzivan, iracionalan i narcistiki motiviran. Djeluje bez obzira na posljedice svojih akcija, s nakanom da postigne svoj cilj, to moe biti opasno kako za pojedinca tako i za drutvo. Energiju za svoje aktivnosti id crpi iz tjelesnih procesa, a kako bi se oslobodio suvika energije i napetosti koju taj viak izaziva, slui se refleksnim akcijama, odnosno primarnim procesom. 18 Rezultat primarnog procesa su halucinantne predodbe koje se nazivaju ispunjenjem elja. Freud u svojim Tumaenjima snova navodi kako je san najbolji primjer funkcioniranja primarnog procesa. Svaki san je ispunjenje elje ili njegov pokuaj. 19 Budui da id u svom djelovanju ne poznaje realnost, a jedina su njegova realnost ove predodbe koje slue ispunjenju elja, primarni proces nije sam u mogunosti reducirati napetost. Kako bi to postigao potrebna mu je veza sa stvarnou. 20

3.3.2. Ego Za ostvarenje svoje egzistencije, organizam treba vezu sa stvarnou i za to mu je potreban ego. Njegovo djelovanje se ne ostvaruje po principu ugode, nego po naelu realnosti. Ne djeluje kroz primarni proces ispunjenja elja, ve kroz sekundarni proces. Osnovni cilj naela realnosti je da napetost stvorenu u organizmu porastom instinktivne aktivnosti ouva do onog trenutka kada moe biti ostvaren realan objekt koji e omoguiti odgovarajuu, a ne fiktivnu, satisfakciju nagona. drugim rijeima kazano, ego privremeno suspendira ili onemoguava princip ugode, a time je, naravno, u suprotnosti sa idom.21

18 19

Usp. PERVIN L. i dr., nav. dj., str. 115. Usp. FREUD S., Tumaenje snova I, Matica Srpska, Beograd 1973., str. 127. 20 Usp. FULGOSI A., nav. dj., str. 36. 21 Usp. PERVIN L. i dr., nav. dj., str. 115.

Za razliku od ida, ego razlikuje realnost od fikcije i sposoban je trpjeti odreeni stupanj napetosti. Osim toga, ego, za razliku od ida, podloan je promjenama i to pod utjecajem iskustava. Kroz razliite kognitivne procese, ego operacionalizira i spoznaje realnost. Tako moemo kazati da je u njemu sjedite intelektualnih funkcija. Poto kontrolira sve putove i akcije, odnosno vri selekciju onih aspekata okoline na koje e reagirati i odreuje nain na koji e reagirati, ego je izvni ili egzekutivni organ linosti. 22 U promiljanju o egu, ne smijemo smetnuti s uma kako je i njegov izvor u idu, nastao od njega i koristi se njegovom energijom. Kako je po svemu suprotan sa idom, potrebna mu je velika koliina psihike energije kako bi ostao jak, koherentan i zadrao svoj integritet. Zahtjevi su ida ponekad toliko snani i suprotni realnosti da ego poinje gubiti svoj integritet i doivljava raspad. 23

3.3.3. Superego Pod utjecajem socijalne okoline i drutva te sudjelovanjem procesa socijalizacije, razvija se trei dio linosti pod nazivom superego. Prema Freudu, superego predstavlja unutarnjeg reprezenta drutva, njegovih tradicionalnih normi, vjerovanja, etikih i moralnih stavova, vrijednosti i sveg ostalog. Njegova glavna funkcija je da sudi, da odreuje to je dobro, a to loe u ponaanju i postupanju linosti te da se brine o tome kako bi postupanje i ponaanje bilo u skladu s moralnim i etikim zahtjevima usaenim u njega. Zbog toga se naziva i moralnim uvarom linosti. Iz ovoga je vidljivo kako se ovjek ne raa sa superegom, ve se on razvija usvajanjem drutvenih normi i etikih standarda i to pod utjecajem nagraivanja i kanjavanja.24 Freud u superegu razlikuje dva dijela: savjest i ego - ideal. Savjest je nastala pod utjecajem kazni roditelja ili drutvene okoline, dok ego - ideal svoj razvitak zahvaljuje nagradama i pohvalama. Savjest djeluje na nain da pojedinca kanjava za postupke koji nisu u skladu sa drutvenim normama i to po proncipu vrednovanja postupaka, moralnih zabrana, osjeaja krivnje i grijeha. Postavljajui ciljeve kojima pojedinac tei, ego - ideal ostvaruje svoje djelovanje. Na taj nain u pojedincu izaziva osjeaj ponosa i vlastite vrijednosti. Potpuni razvoj superega dogaa se u trenutku kompletnog razvoja i savjesti i ego - ideal. 25

22 23

Usp. PERVIN L. i dr., nav. dj., str. 115. Usp. FULGOSI A., nav. dj., str. 37. 24 Usp. Isto., str. 38. 25 Usp. PERVIN L. i dr., nav. dj., str 116.

10

4. PSIHODINAMIKI PROCESI U LINOSTI Freud, pod utjecajem fizike i fiziologije onoga doba, razvio je dinamiku teoriju linosti koja svoje utemeljenje ima u kretanju energije. ovjek predstavlja jedan energetski sustav koji djeluje po zakonu fizike o konzervaciji energije. Za psihike procese potrebna je i psihika energija koju organizam transformira iz fizioloke. Meutim, svaki ovjek raspolae s ogranienom koliinom te energije pa je tedi to je mogue vie. 26 Psihika energija nastaje u idu djelovanjem instinkata, koji su uroeni tjelesni izvori ekscitacije. Ako je djelovanje takvih unutarnjih izvora snano, raspoloiva se energija u organizmu brzo troi pa je organizam radi tednje treba smanjiti zadovoljavanjem. To se postie djelovanjem linosti odnosno ponaanjem, pa prema tome lako dolazimo do zakljuka kako je ponaanje uzrokovano instinktima. Instinkti djeluju prema odreenom objektu kako bi se ostvarili, ali ako se ne zadovolje tim objektom, prelaze na drugi. Upravo premjetanje s jednog objekta na drugi spada u najvanija obiljeja Freudove teorije i dinamike linosti. Trajno investiranje psihike energije u neki objekt naziva se kateksijom, a ako je zadovoljenje takvim objektom sprijeeno dolazi do antikateksije. Kateksija i antikateksija predstavljaju motivaciju i dinamiku linosti. 27 Prema Freudu, svi instinkti mogu se podijeliti na dvije kategorije: eros (instinkti ivota) i thanatos (instinkti smrti). Od instinkata ivota najvaniji je seksualni ili libido. Moemo kazati kako je Freudu seksualni nagon bio okosnica itave psihoanalize i kroz njega je gradio svoju teoriju. 28 Poput libida, i instinkt smrti je uroen. Freud ga dvojako tumai: naelom konstantnosti po kojem sva iva bia imaju tendenciju vraanja u stanje stabilnosti, i naelom entropije prema kojem se svaki energetski sustav nastoji vratiti u stanje ravnotee. 29 Budui da je itava psihika energija smjetena u idu, ego i superego moraju pronai nain kako do nje doi. Ego procesom identifikacije koji se temelji na nemogunosti ida da razlikuje subjektivno od objektivnog, imaginaciju od stvarnosti, dolazi do energiju koja mu je potrebna za odravanje, unapreivanje i razvoj psiholokih procesa kao to su rezoniranje, miljenje, suenje, pamenje, percipiranje i dr. Drugi dio dobivene energije ego koristi za obuzdavanje ida i uvanje svog vlastitog integriteta. I superego takoer putem identifikacije uzima dio energije od ida, a u tome vanu ulogu imaju roditelji koji su tu najvaniji objekt za koji se
26 27

Usp. FULGOSI A., nav. dj., str. 40. Usp. Isto. str. 42. 28 Usp. SENKOVI , Antropoloko-etika perspektiva u Freudovoj psihoanalizi, u: Filozofska istraivanja, br. 105., god. 27 (2007.) sv. 1., str. 61. 29 Usp FULGOSI A. nav. dj., str. 45.

11

kateksira energija ida. Roditelji, osim to zadovoljavaju potrebe organizma, ue ga ili prenose razliite tradicionalne i drutvene priznate vrijednosti, norme, ideale i dr. Vanu ulogu igraju u kanjavanju ili pohvali i nagradi djeteta. Na taj nain, roditelji dijete ue identificirati one postupke i ponaanja u svom repertoaru koji dovode do nagrada ili kazni. Dakle, superego za svoje djelovanje stjee energiju putem identifikacije s roditeljima 30 4.1. Razvoj linosti Za razvoj linosti po Freudu najvie je zasluan libido uz izvanjska iskustva iz ranog djetinjstva. Postoje etiri psihoseksualna stadija: oralni, analni, falusni i genitalni. 31 Uz njih postoji jo i period latencije. Prva tri stadija su najvanija i odvijaju se do 5. godine ivota i zajedno se nazivaju predgenitalnim stadijima. Ako bolje promotrimo nazive pojedinih stadija, moemo uoiti da potjeu od onih dijelova organizma u kojima se koncentrira libidna, odnosno, seksualna energija u toku razvoja. Ti se dijelovi tijela nazivaju primarnim erogenim zonama koje su osjetljive na stimulaciju koja pak dovodi do ugode. Freud ih navodi nekoliko: oi, ui, usta, usne, muki i enski seksualni organi, prsa i analni otvor.32 Na samo formiranje linosti, osobit utjecaj imaju dva faktora: frustracija i preveliko udovoljavanje. Djetetove potrebe kod frustracije nisu zadovoljene, dok kod udovoljavanja roditelji ne omoguuju djetetu da stekne dovoljno vlastite kontrole nad internim funkcijama poput zadravanja fecesa i mokrae te se kasnije dogaa ovisnost o drugima i osjeaj nekompetencije. U svakom sluaju dolazi do prevelike kateksije libidne energije to e se kasnije manifestirati kao rezidualno ponaanje kroz osobine, vrijednosti i stavove. Mogunost ostajanja na pojedinom psihoseksualnom stadiju razvoja naziva se fiksacija, a vraanje na prethodni stadij je regresija. I jedan i drugi imaju golemu vanost za psihoanalitiko tumaenje osobina ili karaktera linosti.33

4.1.1. Oralni stadij Prvu godinu ivota karakterizira oralni stadij. Dijete je u potpunosti ovisno o roditeljima i okolini. Kako sam naziv stadija kae, libidna energija fokusirana je u ustima te se na taj nain zadovoljavaju bioloki nagoni. Kako je prema Freudu seksualno u tijesnoj vezi sa ugodom,
30 31

Usp. Isto., str. 46. Usp. BOERE G. C., Sigmund Freud, u: www.webspace.ship.edu/cgboer/freud.html, od 11. 3. 2011. 32 Usp FULGOSI A. nav. dj., str. 47. 33 Usp. Isto., str. 48.

12

zadovoljenje oralne zone je ujedno i seksualno zadovoljenje. Na osnovi takvih zadovoljenja u toj dobi kod djeteta razvijaju se rudimentarne osobine poput povjerenja ili nepovjerenja, te djeji egocentrizam zbog mijeanja utaenja nagona gladi i privrenosti. Prestanak oralnog stadija je u trenutku prestanka dojenja. Pojavom prvih zubia u drugoj polovici prve godine nastupa oralno agresivna ili oralno sadistika faza jer ukoliko ne zadovolji svoje nagone dijete svoje frustracije izraava grizenjem, pljuvanjem, slinjenjem i slino. Ukoliko djete u oralnoj fazi doivljava preveliko ili premalo zadovoljenje svojih nagona u odrasloj dobi postaje oralno pasivna osoba koja ima optimistino shvaanje svijeta te stabilno povjerenje u ljude i u meuljudske odnose. Iako se na prvi pogled to ini kvalitetom, takva pretjeranost osobu dovodi do zavisnog odnosa, pasivnosti, nezrelosti i lakovjernosti. Ako se dogodi fiksacija ovog stadija, linosti se razvijaju u smjeru sarkastinosti, cinizma i sklonosti iskoritavanju drugih i dominacijom nad njima. 34

4.1.2. Analni stadij Druga i trea godina ivota obiljeena je analnim stadijem gdje se itava libidna energija sa usta premjeta u analnu zonu. Stimulacija te zone izaziva ugodu koja se postie ili zadravanjem ili isputanjem fecesa. Okolina u dijete usauje prve norme toalete i higijene, odnosno naine kontroliranja to e po Freudu imati vrlo specifine efekte u kasnijoj dobi. Trening i poduka oko zadravanja i isputanja fecesa jaaju funkcije ega i superega te se na taj nain pojavljuju zaeci samokontrole i vladanja nad samim sobom. Ovakvi postupci za dijete su frustrirajui, jo pogotovo ako su grubi. Mogu izazvati tendenciju zadravanja stolice i opstipaciju, to kasnije dovodi do analno retentivnog karaktera ponaanja vidljivog u tvrdoglavosti, nepopustljivosti, krtosti, urednosti, tonosti, izraenoj istoi i higijeni ili izrazitoj neurednosti. Ukoliko roditelj previe moli i hvali ili nagrauje dijete kako ne bi zadravalo feces, razvija se analno agresivni karakter linosti manifestiran okrutnou, destruktivnou, nesreenou i neprijateljstvom.

4.1.3. Falusni stadij U razdoblju imeu 4. i 5. godine dolazi do premjetanja libidne energije oko seksualnih organa ija stimulacija izaziva ugodu. Prema Freudu, djeca u toj dobi interesiraju se za svoje

34

Usp. Isto., str. 49.

13

spolne organe, spolne razlike, za raanje djece i sl. Ovaj stadij, irim intelektualnim krugovima, prepoznatljiv je po pojmovima edipovog i elektrinog kompleksa. Edipov kompleks se javlja kod djeaka, a Elektrin kod djevojica i u ovoj fazi se ti konflikti rjeavaju. Kod Edipovog kompleksa, majka ili njena zamjena predstavljaju objekt sinovljeve ljubavi. Ona mu je pruala ugodu i zadovoljenje i on je eli seksualno posjedovati onako kako je posjeduje njegov otac. Pokuava je zavesti pokazivanjem penisa. Oca smatra suparnikom i poinje ga se bojati zbog mogunosti kastracije. Zbog straha i tjeskobe od kastracije odustaje od svojih seksualnih elja i incesta s majkom. Konflikt se rjeava oko 7. godine ivota na nain da ga se potisne iz svijesti u podsvijest ili nesvjesno i poinje identifikacija s ocem, odnosno sin preuzima oeve karakteristike, vrednote, drutvene norme, moral ali i zablude, koje pak dovode do veeg razvoja superega. U istom ivotnom razdoblju, djevojice rjeavaju Elektrin kompleks. I njima je objekt prve ljubavi majka, ali s obzirom na spolne razlike koje uoavaju izmeu sebe, brae i oca jer nemaju penis, a ele ga, javljajuju se neprijateljski osjeaji spram majke koju okrivljuje da ih je liila penisa kanjavajui ih zbog nekog prijestupa. Ovakvo Freudovo tumaenje nije nailo na odobravanje u psiholokim krugovima zbog toga to majka nikako ne moe predstavljati takvu prijetnju kakvu predstavlja otac, niti se moe razviti toliko intezivni strah ili tjeskoba zbog gubitka penisa. U svakom sluaju rjeenje Elektrinog kompleksa kod djevojica sastoji se u potiskivanju iz svijesti razoarenja s majkom i elje za posjedovanjem oca. Na taj nain djevojici se omoguava prihvaanje enske uloge i identiteta.35 Problemi vezani uz fiksaciju u ovom stadiju kod mukaraca u odrasloj dobi izazivaju ambicioznost, hvalisavost, tatinu, bezobzirnost i drskost, a kod ena promiskuitetno ponaanje, zavoenje, sklonost flertu i pojaanom interesu za mukarce. Nerijeen Edipov i Elektrin kompleks izvor su neurotikih pojava na seksualnom podruju: impotencije kod mukaraca, a frigidnosti kod ena.

4.1.4. Period latencije Oko 6. godine nastupa period latencije. Nema znaajnijih promjena, a libidna energija je kanalizirana na neseksualne aktivnosti. Razvijaju se najrazliitiji interesi za knjigu, znanost, sportove, prijatelje i drutva. Zbog promijenjenih fiziolokih procesa libido je smanjen i nije

35

Usp. Isto., str. 50.

14

koncentriran u nekoj novoj zoni. Zbog toga se i ne smatra posebnim psihoseksualnim stadijem, iako su prisutni ogromni utjecaji okoline.

4.1.5. Genitalni stadij Ovaj stadij je najdulji i traje od puberteta pa do smrti. Poinje se buditi libidna energija i pojavljuju se pojaani interesi za suprotni spol. Na fiziolokom planu, pod utjecajem lijezda sa unutarnjim izluivanjem i hormonima, javljaju se promjene koje uvelike donose razliku izmeu mukarca i ene. Prema Freudovu miljenju, na poetku adolescencije postoji period homoseksualnosti, jer je izbijanje seksualne energije na poetku usmjereno prema osobama istog spola. Zbog toga se mladi ljudi najbolje osjeaju i trae drutvo osoba istog spola. Na kraju se pronalazi partnera suprotnog spola i s njim se zasniva obitelj. Genitalni stadij je idealan tip linosti, koju obiljeavaju osobine poput socijalne zrelosti, socijalno - seksualne odgovornosti, zadovoljstva i ugode u heteroseksualnim odnosima. Iz pasivnosti prelazi se u aktivnost. to se tie seksualne energije, Freud je smatrao kako je u ovom stadiju treba kontrolirati i preusmjeriti u druge aktivnosti poput brige za ljude i ovjeanstvo. 36

36

Usp. FULGOSI A., nav. dj., str. 52.

15

5. ZAKLJUAK Koliko god neki osporavali Freudov rad, i dalje ostaje injenica kako je njegova teorija linosti predstavljala velik poticaj za razvoj znanstvene psihologije linosti. Pod utjecajem onodobne medicine, jer je i sam bio lijenik koji je redovno selio iz laboratorija u laboratorij, vlastitog klinikog iskustva u radu sa pacijentima te filozofskog pogleda na ovjeka i svijet, razvija strukturu, po njemu kljunu, za objanjenje svih pojava ljudskog ponaanja. U toj strukturi najvaniji segment je nesvjesno. Freud nema zasluge za njegovo otkrie, ali prvi je koristio metode istraivanja posve nove u postojeem znanstvenom krugu. Zahvaljujui Freudu dolazi do dokazivanja dinamike funkcioniranja nesvjesnog, predsvjesnog i svjesnog te potiskivanja, posebno seksualnog. Kako bi doao do nesvjesnog sadraja, sluio se tehnikama slobodne asocijacije i tumaenjem snova. Daljnjim radom modificira postojeu strukturu, u nama dobro poznatu: id, ego i superego. Kako sam kae, to su nazivi za psihike procese unutar linosti. Id je uroeni psihiki proces karakteriziran istinktom i nagonom, a djeluje po principu ugode. Ego je struktura koja organizmu ostvaruje direktan kontakt sa realnou. Superego je dio linosti koji se najkasnije razvija i to inkorporiranjem vrednota i normi ponaanja putem socijalizacije. Od svih struktura, id je najjai, a ego najslabiji. Kako bi kontrolirao id i njegove zahtjeve, ego je primoran blokirati impulse i elje i smanjivati psihiku eneriju ida potiskivanjem, odnosno represijom. U pogledu dinamike linosti za Freuda ovjek predstavlja sloen energetski sustav koji djeluje po principu konzervacije energije. Mehanizmi dinamike linosti su kateksija trajno investiranje psihike energije u neki objekt i antikateksija. Iz kateksije i antikateksije nastaje harmonija linosti, ali i konflikti i tenzije. to se tie razvoja linosti, on se odvija po utjecajem razliitih iskustava iz ranog djetinjstva i seksualne energije libida, koja je svakom ovjeku uroena. Linost prolazi kroz 4 plus 1 psihoseksualni stadij: oralni, analni, falusni, latentni i genitalni. Prva tri su tzv. predgenitalni stadiji najvaniji za daljni razvoj linosti. Njihovi nazivi potjeu od naziva dijelova tijela u kojima je usredotoen libido. Na psihoseksualni razvoj utjee i nekoliko faktora, a posebno su vani frustracija i preveliko poputanje, zatim fiksacija za odreeni stadij i potom regresija. Za svaki predgenitalni stadij postoji odreeni tip ili karakter linosti koji se za njega vee i formira se pod utjecajem fiksacije za taj isti ili pak regresije na nii razvojni stadij. Za psihologiju linosti ovo predstavlja jedan od najvanijih aspekata Freudove teorije psihoseklualnog razvoja.
16

LITERATURA

1. BOERE George. C., Sigmund Freud, u: www.webspace.ship.edu/cgboer/freud.html, od 11. 3. 2011. 2. FREUD Sigmund., Autobiografija, Matica hrvatska, Zagreb 2006. 3. FREUD Sigmund., Uvod u psihoanalizu, STARI GRAD, Zagreb 2000. 4. FREUD Sigmund., Tumaenje snova I, Matica srpska, Beograd 1973. 5. FULGOSI Ante., Psihologija linosti teorije i istraivanja, kolska knjiga, Zagreb 1981. 6. PERVIN Lawrence. i dr., Psihologija linosti teorije i istraivanja, K, Zagreb 2008. 7. PETZ Boris., Uvod u psihologiju, Naklada Slap, Zagreb 2003. 8. SENKOVI eljko, Antropoloko-etika perspektiva u Freudovoj psihoanalizi, u: Filozofska istraivanja, br. 105., god. 27 (2007.) sv. 1. str. 57. 68.

17