1. Znanost i znanstvene metode............................................................................................................................................

2
2. Teorije i istraživanja ............................................................................................................................................................ 9
3. Osnovne metode i pristupi u psihologiji.......................................................................................................................... 16
4. Temelji eksperimentalne metode ................................................................................................................................... 24
5. Istinski eksperimenti ........................................................................................................................................................ 39
6. Kvazi eksperimenti ........................................................................................................................................................... 51
7. Eksperimentalni nacrti na pojedincu ............................................................................................................................... 53
8. Mjerenje u psihologiji ....................................................................................................................................................... 55
9. Uzorkovanje ...................................................................................................................................................................... 60
10. Ne-eksperimentalne metode ........................................................................................................................................... 70
11. Korelacijsko istraživanje ................................................................................................................................................... 72
12. Anketno istraživanje ......................................................................................................................................................... 77
13. Opažanje ........................................................................................................................................................................... 88
14. Nenametljivo istraživanje ponašanja ............................................................................................................................... 92
15. Meta-analiza ..................................................................................................................................................................... 97
16. Kvalitativna istraživanja .................................................................................................................................................... 98
17. Etički problemi istraživanja ............................................................................................................................................ 103
18. Pisanje istraživačkog izvještaja ...................................................................................................................................... 106

1
1. Z NANOST I ZNANSTVENE METODE
o Filozofija znanosti= disciplina koja nastoji rasvijetliti sastavne elemente znan. istraživanja
o Spoznajni problem je univerzalan- pitanja vezana uz spoznajne dosege i ograničenja (te mogudnosti da se one
prošire) jednako svojstvena psihologiji kao i prirodnim znanostima

NAČINI SPOZNAVANJA SVIJETA

o „Zdrav razum“ = vlastite (često nepromišljene) pretpostavke ili (također malo vjerodostojni) opdeprihvadeni stavovi
o Američki filozof podijelio je načine spoznavanja u četiri kategorije:

METODA USTRAJNOSTI (+ STABILNOST UVJERENJA/-POGREŠNA UVJERENJA)

o u neke stvari vjerujemo jednostavno zato jer smo oduvijek u njih vjerovali
 NAVIKA= Ono što produljuje vijek naših uvjerenja usprkos brojnim protuargumentima od kojih se branimo
 Stavove koje imamo oduvijek ne propitkujemo
 Zašto?- osiguravamo stabilnost i dosljednost svojih uvjerenja
 Odmičemo od stresa neprekidne prilagodbe novim shvadanjima
 Kada se rješavamo zabluda?- kad pritisak činjenica i proturječnih stavova postane prejak

METODA AUTORITETA (+NEKAD NEIZBJEŽNA/-ZLOUPOTREBA, RAZILAŽENJE MIŠLJENJA)

o Uvjerenja možemo stjecati ili braniti pozivajudi se na neki autoritet
o Metoda je ponekad neizbježna i opravdana
 Npr. Pri rješavanju struĉnih problema (lijeĉenje bolesti, popravak automobila…)
 Tada AUTORITET NIJE APSOLUTAN (jer se možemo odlučiti za drugog liječnika, automehaničara i sl.)
o Autoritet može podržavati i neka vanjska sila
 Pripisuje mu se nepogrešivost
 ZAKONI
 Kroz povijest postojao apsolutan autoritet (politika, religija)
o Ova metoda trebala bi pružiti stabilnost stavovima, otkloniti potrebu za njihovom promjenom (kao i kod metode
ustrajnosti)
 ALI- u modernom svijetu NE POSTOJI jedinstven autoritet
 Mnoštvo stručnjaka čiji se pogledi nerijetko razilaze -> Kome vjerovati?
o Ne možemo se previše oslanjati na ovu metodu, potrebna joj je dopuna ili zamjena

PREDISKUSTVENA (A PRIORI) METODA (+NEKAD U PRAVU/ -POGREŠNOST „OČITIH ISTINA“)

o Ljudi se u procjenama često pozivaju na „samorazumljive istine“
 „očite“ –nije ih potrebno propitkivati ni dokazivati
 Prediskustvena, tj. Intuitivna svijest o njihovoj istinitosti
o Tzv. ZDRAVORAZUMSKO RAZMIŠLJANJE
o OPREZ- očiglednost NIJE jamstvo istinitosti spoznaje (npr. Kroz povijest su ljudi mislili da je zemlja ravna)

ZNANSTVENA METODA (+ OBJEKTIVNOST, KRITIČNOST)

o Nastoji se osloboditi subjektivnosti i proizvoljnosti
o Kritična prema tuđim i vlastitim spoznajama

ZNANSTVENI I NEZNANSTVENI PRISTUPI SPOZNAJI

DEFINICIJE (3 TIPA)
o SADRŽAJNA: Znanost je akumulacija integriranog znanja
o PROCESNA: Znan. je aktivnost kojom otkrivamo važne varijable, stavljamo ih u međusoban odnos i tumačimo njihov
odnos (utvrđujemo njihove zakonitosti)
o INTEGRIRAJUDA: Znan. je sistematizirano znanje o svijetu do kojeg smo došli znan. metodama

2
 TRI VAŽNA ASPEKTA U DEFINIRANJU ZNANOSTI
1. Znanost je mnoštvo činjeničnih spoznaja prikupljenih u cjelinu- naglasak na ZNANSTVENOM PRODUKTU
 Prepoznavanje zakonitosti, sistematizacija i kategorizacija činjenica
2. Znanost je objektivno istraživanje iskustvenih pojava- naglasak na METODOLOGIJI
 Nametanje posebnih pravila u prikupljanju iskustvene građe i njenom analiziranju
 Omoguduje nakupljanje spoznaja, odn. nadovezivanje na ranija znanja
3. Znan. zauzima poseban stav prema stvarnosti- naglasak na NAČINU RAZMIŠLJANJA
 Znanstvenici se oslanjaju na opažanje u potrazi za činjenicama
 KRITIČAN STAV

ZNANOST I METAFIZIČKA SPOZNAJA

o Znanost nema ograničeno područje djelovanja- bavi se svim pojavama dostupnim iskustvu (npr. filozofiju i religiju
nadilazi iskustvo)
Pozitivizam
o Filozofski pravac
o Unutar njega prvi put postavljen zahtjev da spoznaja ostane pri činjenicama te da se ograniči na područja dohvatljiva
iskustvenoj provjeri
o Začetnik pozitivizma je francuski filozof
 Smatrao da ljudska misao prolazi kroz tri stadija kroz povijest:
o1. TEOLOŠKI
o Objašnjenja počivaju na ponašanju božanskih bida
o Zašto? – Bog je tako odredio
o 2. METAFIZIČKI
o Uzroci pripisani natprirodnim silama
o „obezličena teologija“- priroda se tumači pozivanjem na okultne sile, natprirodne
procese, životnu energiju i sl.
o 3. ČINJENIČNI ili ZNANSTVENI
o U cijelosti počiva na promatranju
o Zadada znanosti prema Comte-u: proučavati prikupljene činjenice, uočiti pravilnosti u
njihovom pojavljivanju i konačno staviti cjelokupnu prirodu pod opde zakone
o Objašnjenja pojava trebala bi počivati isključivo na okupljanju posebnih slučajeva unutar
opdih zakonitosti SOCIOL
 Razvrstao ondašnje čiste znanosti u piramidu OGIJA

o Pokušao temeljne discipline razlikovati od onih koje se BIOLOGIJA

nadograđuju na njih (npr. mat ne počiva ni na jednoj KEMIJA

drugoj znanosti)
FIZIKA
o Svaka znanost koja je hijerarhijski viša nadopunjava onu
ASTRONOMIJA
na kojoj počiva specijaliziranim spoznajama
MATEMATIKA
Nastavljači Cometove misli- LOGIČKI POZITIVISTI
o 20. st. – skupina filozofa i znanstvenika pod vodstvom nazvana „Bečkim krugom“ pokrede logički pozitivizam
 Uveli pojam redukcionizma- težnja svođenja viših razina na niže
 Npr- tumaĉenje društvene pojave biološkim zakonitostima ili te zakonitosti kemijskim procesima
 Držali su se doktrine da su sve tvrdnje koje nije mogude provjeriti osjetilima (izuzev onih koje se mogu dokazati
matematikom ili logikom) znanstveno bezvrijedne
 Prema (jednom od najpoznatijih pripadnika Bečkog kruga) stav ima terijsko značenje tek
po mogudnosti provjeravanja
 Metafizika se bavi tim neprovjerljivim tvrdnjama (bit, počelo svijeta…)
 Umjesto pitanja „Zašto?“ postavljali pitanje „Kako?“
 Tj. Pokušati i protumačiti pojave putem uspostavljenih zakona
 Prema njima empirijski zakoni predstavljaju konačne granice spoznaje izvan kojih se ne mogu niti trebaju tražiti
dodatni odgovori

3
Pozitivizam danas
o Ekstremni pozitivizam se sve više odbacuje, pogotovo u društvenim znanostima
 Zbog naglašene ateoretičnosti vodio do neželjenih posljedica i spoznajnog zastoja
o Post-pozitivizam
 Vratio važnost teorijskim pojmovima neizvedivim iz iskustva- odricanje
od njih je prepreka, ne napredak!
Osjetilno Razumsko
ZNANOST, PSEUDO-ZNANOST I ZDRAVORAZUMSKO RAZMIŠLJANJE
ZNANOST
opažanje razmišljanje

Razgraničavanje znanosti od pseudo-znanosti

o Znanstvena metodologija= sustav pravila i postupaka na temelju kojih se obavljaju
istraživanja i u skladu s kojima se provjeravaju izvodi različitih teorija
 Sustav nije konačan- neprekidno usavršavanje i napredak- PROCES
o Odbacivanje disciplina kao znanosti na temelju njihove metodologije:
 Astrologija- nastoji uspostaviti vezu između položja planeta u trenutku rođenja, osobina ličnosti i kasnijeg
životnog puta pojedinca
 Hiromantija (čitanje iz dlana)- isto nastoji predvidjeti, ali na temelju izbrazdanosti dlana
o : bitno za ralikovanje je i mogudnost odbacivanja ili opovrgavanja neke teorije
 Svaka prava znanstvena teorija može biti (ali i ne mora) opovrgnuta empirijskim nalazima
 Teorija postaje znanstvena ne onda kad ju je mogude potvrditi, ved onda kad ju je mogude opovrgnuti
 Primjeri ne-znanstvenih teorija: marksistička teorija i psihoanaliza
 Brojni sljedbenici Marxovu teoriju uĉinili neoborivom, ĉime su je lišili znan. statusa
 Svako ponašanje je lako uklopljivo i objašnjivo psihoanalitiĉkom teorijom- njena prednost, ali i slabost jer na taj
naĉin izvodi teorije nisu provjerljivi
o Britanski psiholog koristi razgraničenje njem. filozofa:
 Psihologija koja razumije (verstehende)- psihoanaliza i sl. terapijski pristupi
 Psihologija koja objašnjava (erklerende)- znanstvena psihologija
o Psihologija zdravog razuma (popularna psih., psih. svakodnevnice)
 Njen produžetak je i psihoanaliza
 Znanje crpi iz vlastitih opažanja, iterature, filozofije ili introspekcije često poluistine/netočne
Neznanstveni VS. znanstveni pristup znanju
o Znanstveni nastoji objasniti ljudsko ponašanje i razumjeti ga u kontekstu OPDEVAŽEDIH zakonitosti, a ne samo
konkretne situacije!
o Stvarno razumijevanje= poznavanje uzroka neke pojave + omoguduje predviđanje njezinog daljnjeg pojavljivanja
o Razumijevanje- tumačenje specifičnog slučaja ili situacija, bez nalaženja opdevažedih zakonitosti i mogudnosti
predviđanja
o Znanost istražuje točno pod kojim uvjetima se neka pojava javila kako bi je mogla ubrojiti u opdi zakon
1. OPDI PRISTUP (INTUITIVAN VS. EMPIRIJSKI)
o Zaključci bez potvrde empirijskih nalaze ne znače ništa u znan. smislu
o : PROUČAVANJE UTJECAJ BR. NAZOČNIH NA SPREMNOST PRISKAKANJA U POMOD
 vedi broj osoba=smanjena vjeroatnost pomodi – difuzija odgovornosti
o : UTJECAJ STAVOVA NA PONAŠANJE
 Pokazali da su stavovi često uvjetovani ponašanjem (a ne isključivo obrnuto)
 Osobi je nelagodno pri istodobnom posjedovanju dvaju suprotstavljenih stavova ili uvjerenja
 Studenti su bili u dosadnom eksperimentu, jednima dan 1$, drugima 20$, morali uvjeriti kolege da je eksperiment bio
zanimljiv- slabije plaćeni nisu mogli opravdati svoje sudjelovanje novcem pa su promijenili vlastito mišljenje  prihvatili su
stajalište da je bio (donekle) zanimljiv
o Zdravorazumska češde objašnjava samo neuobičajena ponašanja, znanstvena s jednakim interesom i svakidašnja i
nesvakidašnja zbivanja
2. OPAŽANJE (BEZ KONTROLE VS. KONTROLIRANO)
o Bez kontrole niza čimbenika opažanje de biti osobno, subjektivno viđenje neke pojave
o U znanosti se suzdržava od donošenja naglih zaključaka i nastoji se samo vjerno ZABILJEŽITI pojavu

4
3. IZVJEŠTAJ (SUBJEKTIVNO VS. OBJEKTIVNO)
o Kao laici u svoj izvještaj ubacujemo svoja uvjerenja i mišljenja:
 Neznan: „Vidjela sam ga na putu u grad, sigurno je išao___“
 Znan: „Vidjela sam ga kod ___ u ___ sati.“
o Ako ne bilježimo upravo i isključivo ono što smo opazili, dolazimo u opasnost iskrivljavanja činjenica
 Najbolji način provjere znan. objektivnost je usporedba izvještaja više nezavisnih opažača
4. DEFINICIJE POJMOVA (DVOSMISLENE, NEJASNE VS. JASNE, OPERACIONALNE)
o Operacionalne definicije iz znan. pojmova izbacuju suvišak značenja i uklanjaju postojede nejasnode
o Za to se prvi zalagao amer. fizičar, dobitnik Nobelove nagrade,
o U takvim definicijama sadržaj znan. pojma posve određen nizom operacija
o Operacionalizam- pokret unutar psihologije
 Svaki pojam ili konstrukt mora se opisati ili definirati putem empirijskih pokazatelja
 Izbjegavanje svake nejasnode i maglovitost pojmova koji ne upuduju na neke zamjetljive pojave
5. MJERNI INSTRUMENTI (NETOČNI, NEPRECIZNI VS. TOČNI PRECIZNI)
o U svakodnevnici oslanjamo se na vlastitu prosudbu, sami smo mjerni instrument (a prosječan je čovjek loš i
nepouzdan procjenjivač)- u psihologiji se s druge strane koriste brojni standardizirani psihometrijski instrumenti
(npr. testovi, upitnici, objektivne mjere ponašanja)
6. ZAKLJUČCI (SUBJEKTIVNI, OSOBNI VS. UTEMELJENI NA PODACIMA)
o U svakodnevnici podložni subjektivizmu; greške zbog korištenja indukcije
 Indukcija (induktivna metoda zaključivanja)- zaključivanje od pojedinačnog prema opdem
 Laici često pretjerano uopdavaju – zbog nekoliko opažanja donose univerzalne zaključke
7. STAV (NEKRITIČAN VS. KRITIČAN, SKEPTIČAN)
o SKEPTIČNOST- znanstvenici imaju redovitu sumnju prema svakom novom nalazu
o Laici olako prihvadaju različita objašnjenja, bez ikakve sumnjičavost i kritičnosti (npr. horoskop)

NEZNANSTVENI ZNANSTVENI
Opdi pristup intuitivan,zdravorazumski empirijski
prigodno,nesustavno,bez
Opažanje sustavno,kontrolirano
kontrole
Izvještavanje subjektivno objektivno
Definicije pojmova dvosmislene,nejasne jasne,operacione
Instrumenti netočni, neprecizni točni,precizni
Mjerenje nevaljano i nepouzdano valjano i pouzdano
Pretpostavke neprovjerljive provjerljive
subjektivni,osobni,nadilaze
Zaključci utemeljeni na podacima
objektivne podatke

Stav nekritičan kritički,skeptičan

ULOGA ZNANSTVENE METODOLOGIJE

o Metoda≠metodologija
o Metodologiju ne čine zajedno uzete metode nego njihova logička osnova opis, objašnjenje i opravdanje metoda, a
ne one same

5
 o Metode= opdi pristupi u provedbi istraživanja unutar kojeg se mogu smjestiti tehnike
 Npr. metoda eksperimenta (tehnike: nacrti ponovljenog mjerenja, grupni nacrt), metoda analize (tehnike: telefonsko,
poštansko i usmeno obraćanje), metoda opaţanja (tehnike: sudioniĉko i strukturirano promatranje)
o Metodologija= sustav pravila na temelju kojih se provode istraživački postupci, izgrađuju teorije i obavlja njihova
provjera
o Ona pomaže da shvatimo postupke dolaženja do znan, istraživanja, a ne njihove produkte
 Razne znan. razlikuju se po predmetu kojim se bave, ali nerijetko su bliske s obzirom na instrumentarij
kojim dolaze do spoznaja- metodologija stoga najčvršda poveznica različitih znanstvenih disciplina

OBILJEŽJA ZNANSTVENOG PRISTUPA

i. Znan. opažanje je sistematično, sukcesivno vrši se u dobro, odn. precizno definiranim uvjetima
ii. Usmjeren na spoznavanje “pravog stanja stvari”, odn. objektivne stvarnosti.
iii. Pod neprekidnom kontrolom - ne samo tijekom prikupljanja podataka, ved i dodatnim provjeravanjima
iv. Oprez u generalizaciji- u znan. potreban velik br. provjerenih i jednoznačnih podataka da bismo izveli opde zaključke,
principe i zakone
KRITERIJI ZNANOSTI
1. Znanost je proces u dva aspekta:
o Sadržajnom (dolazimo do novih činjenica)
o Metodološkom (usavršavaju se metode)
2. Znanost karakterizira specifičnost metoda
o Neke univerzalne (kao npr. eksperiment i opažanje), a neke specifične samo za jedno područje (npr. u kliničkoj
psihologiji i psihijatriji koristi se metoda slučaja, a u fizici se ne koristi)
3. Verifikacija, provjera (nužna!)
4. Koherentnost
o Znanstvene spoznaje u pojedinoj znanstvenoj disciplini trebaju biti međusobno usuglašene
o U prirodnim znanostima postoji vedi stupanj koherentnosti nego u društvenim i humanističkim znanostima
5. Nomotetičnost
o Znanost je usmjerena prema spoznaji zakona (st. grč. nomos = zakon) kojima se mogu objasniti pojave
o U društvenim i humanističkim znanostima traže se zakoni koji vrijede za široke grupe ljudi (populacije)
o Nomotetičkim pristupom žele se utvrditi prosječne ili tipične reakcije ljudi u različitim situacijama
 Suprotan pristup- idiografički (st. grč. idio = svoj, vlastit; grapho = pišem), temelji se na stajalištu da je
svaki čovjek jedinstven i poseban (“antiznanstveni” pristup)
 Ta dva pristupa nastoje se “pomiriti” na taj način da se priznaje posebnost svakom čovjeku, ali se
također ističe da postoje i zajedničke, tipične (prosječne) reakcije ljudi gotovo u svim situacijama i da,
prema tome, ima smisla utvrđivati zakone ljudskih reakcija i ponašanja.
6. Predviđanje
o Utvrđivanjem zakona po kojima se odvijaju pojave mogude je predviđanje bududih događaja
7. Opda prihvatljivost
o Znanstvene discipline se razlikuju u prihvadenosti. Neke znanstvene discipline opdenito su prihvadene (npr.
fizika, kemija, biologija), dok se neke osporavaju ili su bile osporavane (npr. filozofija, medicina, pedagogija,
socijalni rad)
o Kriteriji znanstvenosti spadaju u djelokrug epistemologije (st. grč. episteme = znanje, spoznaja)
i. Epistemologija = filozofska disciplina zaokupljena znanjem i spoznajom, a bavi se temeljnim
pitanjima koja mogu biti postavljena u potrazi za istinom
ii. Temeljni epistemološki problem u prošlosti bio pitanje izvora spoznaje: EMPIRIZAM (do
znanja dolazimo iskustvom) VS. RACIONALIZAM (do znanja dolazimo putem urođenih ideja
koje zahvadamo promišljanjem)

TEMELJNE PRETPOSTAVKE ZNANOSTI

o Pozitivizmom vlada vjerenje da postoji spoznatljiva stvarnost kojom upravljaju nepromijenjivi prirodni zakoni
prema njima se znanost mora baviti otkrivanjem tih zakona koji su dio objektivne stvarnosti

6
TEMELJNA NAČELA POZITIVIZMA
1. Prirodom vlada red
o Osnovna pretpostavka znanstvenog rada: bez pravilnosti i reda u prirodi ne bismo mogli spoznavati svijet (zbivanja
bi se događala slučajno, bilo bi ih nemogude i uzaludno predviđati)
o U psihologiji se bavimo zakonitostima koje vladaju ljudskim ponašanjem
2. Priroda je spoznatljiva
o Ista situacija- ako bi se pokazalo da je priroda nespoznatljiva, znanost bi bila uzaludna
o Dualnost istraživača i istraživane pojave- zasebni entiteti koji tijekom istraživanje ne utječu jedan na drugog
3. Znanje je nadmodno neznanju
o Prednost znanja nad neznanjem daje poticaj znanosti
o Znanje tek manji stupanj neznanju? – Znanost ne poznaje vječne istine, ved samo trenutno važede spoznaje koje se,
ved idudom provjerom, mogu produbiti, preraditi ili posve odbaciti
4. Sve prirodne spoznaje imaju prirodne uzroke
o Načelo: svijetom upravljaju isključivo prirodni zakoni, a ne natrprodne sile
o DETERMINIZAM
o To načelo nužno i nezamijenjivo:
 Motivira znanost na upoznavanje prirodnih zakona
 Sprječava mješanje nadnaravnog (a s time i nepovjerljivih elemenata) s teorijama
5. Ništa nije samo po sebi razumljivo
o Svaka pretpostavka mora biti objektivno dokazana- Kritičnost i sumnjičavost
6. Znanje se usvaja iskustvom
o Znanost mora biti iskustvena (empirijska), odn. počivati na osjetilima bududi da od nje očekujemo da razumije i
objasni stvarni svijet
o EMPIRIZAM
7. Generalnost
o Uopdavanje; donosi se na temelju pojedinačnih slučajeva
8. Parsimonija
o U znanosti težimo za što jednostavnim i ekonomičnijim objašnjenjima
POST-MODERNISTIČKA PERSPEKTIVA I KRITIČAN OSVRT NA ZNANOSTI
o Prema njima nema podatka u znanosti koji predstavlja čist odraz stvarnosti , svi su u nekoj mjeri pod utjecajem
polazne teorije- svarnost što nudi znanost samo je društvena ili jezična konstrukcija
 Jezik ne preslikava, ved proizvodi novu zbilju; Znanost samo jedan od mnogih žanrova literature,
ništa točnija slika zbilje negoli fikcija?
o Relativizam ne pravi razliku između objektno provjeriva znanja i praznovjerja
OBRANA ZNANSTVENE METODE
o - priznaje da znanstvenik pojedinac možda i nije objektivan, ali sam znanstveni proces, koji uključuje mnoštvo
znanstvenika, jest
 Prema nalazima se odnosi kritički, provjerava ih i odbacuje u slučaju neodrživosti

CILJEVI ZNANOSTI
o Krajnji cilj: prikupljanje znanja, odn. poznavanje svijeta kako bi se nad njime uspostavio nadzor

OPISIVANJE
o postupci kojima različite pojave definiramo, utvrđujemo njihova svojstva, razvrstavamo ih i popisujemo
o Uvijek prvi korak u znanstvenom istraživanju

o Svrha znanstvenog opisivanja u psihologiji:

a. Klasifikacija različitih pojava ili objekata (taksonomija) stvaranje reda
 Primjeri klasificiranog opisivanja u psih.
 Priručnik Američkog psihijatrijskog udruženja (APA) (sad DSM-V)

7
  Peterodimenzionalni model osobina
b. Njihova analiza (opis i analiza ponašanja) koja bi trebala uputiti na mogude uzročno-posljedične
veze (ali to nije isto kao i dokazivanje- opisivanje samo temelj!)

PREDVIĐANJE
o Velika važnost u psihologiji!
o Jedno od temeljnih odrednica znanosti, i prema kojoj se ona naglašeno razlikuje od pseudo-znanosti
o Preduvjet razumijevanja
Korelacija
o Jedna varijabla može predvidjeti drugu samo ako su u međusobnoj korelaciji
o Koeficijent korelacije= kvantitativni indeks zajedničkog variranja dviju varijabli koji može poprimiti pozitivnu ili
negativnu vrijednost
o Pozitivna korelacija- viša vrijednost jedne varijable= viša vrijednost druge varijable ↑↑
o Negativna korelacija- viša vrijednost jedne varijable= niža vrijednost druge varijable ↑↓
o Predviđanje ponašanja na temelju neke varijable uspješnije ako je koeficijent korelacije viši (misli se na apsolutno
vedu korelaciju, neovisnu o predznaku)
o i : korelacija stavova i odabira stranke
 Iznosila 0.25-0.48 = teško predviđanje
o Korelacija visine i težine iznosi 0.70-0.80 = lako procijenimo koliko je netko težan prema njegovoj visini i obrnuto

RAZUMIJEVANJE
o Najvažniji znanstveni cilj  neku pojavu spoznajemo tek kada razumijemo njene uzroke
o Za izvođenje uzročno-posljedičnih zaključaka nužan vedi broj preduvjeta:
1. Međusobna povezanost (korelacija) pojava
2. Odgovarajudi vremenski slijed (uzrok prethodi posljedici)
3. Odbacivanje svih drugih mogudih i uvjerljivih objašnjenja utvrđene povezanosti među varijablama
postupcima logičke analize ili eksperimentalne kontrole
o Načelo neproturječnost
 Uzrok se nikada se pojavljuje bez posljedice
 Nije primjenjivo u psihologiji jer se priklanja probabilističkom određenju uzročnosti
o Razumijevanje temelj za nadzor nad nekom pojavom te pomaže pri predviđanju
o Relativno je, NIKAD KONAČNO/POTPUNO
o brani tezu da se svako objašnjenje može dalje objašnjavati putem teorija ili pretpostavki višeg stupnja
opdenitosti, navodi primjere odbačenih teorija iz povijesti (Galileo vs. Newton)

KONTROLA
o KRAJNJI CILJ (to je prvi rekao )
o Mogudnost utjecaja na pojave što se istražuju (mogude upravljanjem okolinskih čimbenika, ali za to moramo
poznavati uzroke pojave koju želimo kontrolirati)
 Npr. osoba se ponaša agresivno, okolina obraća više pozornosti na nju, no ne reagira i to daje poticaj toj osobi 
kontrolirali bi ponašanje tako da bi uputili okolinu (obitelj, prijatelje itd.) na njihovu grešku te ih potaknuli da to ponašanje
ignoriraju i pokaţu negativan stav naspram toga
o Kontrola nešto negativno?
 Kritičari najprije pomisle na ograničenje slobode pojedinca, no najvedem broju psihologa ona znači samo
primjenu odgovarajudih znanja stečenih znanstvenim metodama u svrhu poboljšanja kvalitete ljudskog
života!
o Psihoterapijska grana (behaviour terapija) sastoji se u učenju prilagođenog i odučavanju od neprilagođenih
ponašanja (nagrade i kazne)

8
2. T EORIJE I ISTRAŽIVANJA
TEORIJA
o Skup zamisli o tome što je priroda i prema kojim načelima funkcionira
o Posebna pojmovna organizacija sa svrhom njezina objašnjavanja
o Posredna spoznaja (za razliku od neposrednog iskustva)- znači misaonu razradu činjenične zbilje
o Pojmovna i uopdena – odnosi se na velik br. pojedinačnih pojava, ali ni na jednu u cjelosti
o Samo jednim dijelom počiva na utvrđenim činjenicama, drugim dijelom je hipotetička (sazdana od pretpostavki)
o DVOJNA PRIRODA
 Cilj znanstvenog postignuda
 Pokretač razvoja znanosti (usmjerava napredak)
o kaže da teorija ima zadade organizacije empirijskog znanja i upravljanja istraživanjima
o drži da teorija vrijedi samo kao polazište, kao hipoteza koju tek treba ispitati
 Postoji sve dok je ne zamijene činjenice utvrđene znan. metodama
o Kako teorija pridonosi razvitku znanosti? Teorije se tvore kad dodajemo pretpostavke pri nedostatku iskustvenih
spoznaja

SASTAVNI ELEMENTI TEORIJE

KONSTRUKTI
o Konstrukti= apstraktni pojmovi koji nisu podložni izravnom opažanju, ved o njima sudimo neizravno, na temelju
različitih pokazatelja
o Konstrukti nisu pojmovi!
 Pojmovi= skupine pojedinačnih objekata koje u sebe uključuju istodobno manje i više od opaženog
 Manje jer ne kažu ništa o pojedinačnom, a više jer nastoje ukloniti sve pojedinačno i stvoriti opdu
kategoriju
o Psihologijski konstrukti: inteligencija, motivacija, čuvstva, osobine ličnosti, ideologija…
o Ukoliko je neka pojava apstraktna i skrivena opažanju više negoli je stvarna i zamjetljiva, bliže je pojmu konstrukta!
o Okupljaju mnoštvo međusobno povezanih specifičnih ponašanja ili osobina niže razine opdenitosti (npr.
ekstraverzija obuhvada društvenost, govorljivost…)
o Zašto su korisni?- bavljenje njima (a ne zamjetnim pojavama) omoguduje teoriji mnogo višu razinu apstrakcije, što
znači i vedu ekonomičnost i pokrivanje šireg raspona situacija
o Oni posreduju između izravno opaženih pojava i teorijom postavljenih zakona  predstavljaju simboličnu obradu
izravno opaženih pojava
Vrste konstrukata u psihologiji
o Zahtjevaju OPERACIONALIZAM svaki pojam mora biti opisan ili definiran empirijskim pokazateljima, no tek su
rijetki konstrukti potpuno operacionalno odredivi (vedinu mogude samo djelomično)
o Podjela konstrukata u psihologiji prema stupnju u kojem dopuštaju operacionalizaciju:
POSREDUJUDE (INTERVENIRAJUDE) VARIJABLE
 Konstrukt čiji je sadržaj posve određen operacijama dostupnim opažanju
 Varijable koje posreduju između podražaja i odgovora
 Nasuprot obrasca klasičnog biheviorizma (P-O) dodana posredujuda varijabla kako bi objasnila različita
događanja što slijede nakon istog podražaja (PODRAŽAJ-ORGANIZAM-ODGOVOR, P-O-O)
 Npr. uĉenje operacionalizirano kao broj ponavljanja liste rijeĉi: LISTA RIJEĈI (podraţaj) –UĈENJE (posredujuća varijabla)
– BROJ REPRODUCIRANIH RIJEĈI (odgovor)

9
HIPOTETIČKI KONSTRUKTI
 Nisu posve izjednačivi s operacijama na kojima počivaju, sadrže „višak“ značenja hipot. karaktera
 Primjer za razliku posred. var. I hip. konstr na definiciji učenja:
 Posred. var.- Posrednik između broja ponavljanja i porasta reproduicranih riječi
 Konstrukti koji samo naznačuju empirijsku povezanost
 Hip. konstr. -Neurofiziološki proces u mozgu koji takvu pojavu omoguduje
 Konstrukti koji uključuju pretpostavke o pojavama ili procesima nedostupnim opažanju
 Imaju nižu razinu operacionalne valjanosti i narušavaju načela znanstvene parsimonije
 Velika uloga u izgradnji teorija
OSNOVNI PRIGOVORI PRI UPOTREBI POSRED. VARIJABLA (ILI ZAŠTO JE NASTALA POTREBA ZA HIP.KONSTR.)
1. Slabija mogudnost uopdavanja
 Imamo onoliko konstrukata koliko i operacija kojima ih definiramo
 Npr. ako definiramo tjeskobnost jednim mjernim istr. (npr. ljestvicom manifestne tjeskobnosti) ona neće biti istovjetna
tjeskobnosti definiranoj nekim drugim mjernim instr.
 Jedinstveni konstrukt tjeskobnosti na taj je način ponovno razlomljen i znanost gubi ono
najvažnije- apstrakciju i podvođenje pod opdevažeda načela i zakone
 Hipotetičnost okuplja ponešto razlomljene operacionalizacije
2. Nemogudnost potpune operacionalizacije svih pojmova
 Teško je operacionalizirati apstraktne pojmove; teško ih je svesti na pojavne pokazatelje
3. Ograničavanje znanstvenog napredovanja
 Hipotetičnost i neizvjesnost tjeraju znanost naprijed- ako nema nesigurnosti i nagađanja, nema ni potrebe
za daljnjim istraživanjem
o Također, posred. varij. ovisi o prethodnom podražaju i kasnijem odgovoru, a hip. kons. nisu posve svedivi na
podražaj i odgovor- oni sudjeluju samo kao dio njezina određenja (druge odrednice hipotetičke)
KAD KORISTITI KOJU VRSTU KONSTRUKTA I ZAŠTO?
o Početni stadiji istraživanja  hipotetički konstrukti (jer je tada usmjeravanje daljnjeg tijeka istraživanja važnije od
preciznosti nalaza)
o Stadiji vede razvijenosti  posredujude varijable (nude razmjerno jednoznačne rezultate)
HIPOTEZE
o Nepotvrđene tvrdnje, pretpostavke ili provizorna tumačenja odnosa između iskustvenih podataka ili teorijskih
konstrukata
o Teorija Vs. hipoteza
 Teorija- vedi stupanj dokazanosti; mnogo šira i obuhvada niz merđusobno isprepletenih pretpostavki
organiziranih u cjelinu
 Hipoteza- specifična pretpostavka vezana uz određeno istraživanje
o Temeljna zadada  usmjeravanje istraživanja
ZNANSTVENI ZAKONI
o Iskustveno utemeljene opde tvrdnje koje govore o odnosima među istraživanim pojavama
o Ishod svakog uspješnog istraživanja može biti:
 Pojedinačan  utvrdilo je činjenice
 Opdenit  uspostavilo je znanstveni zakon
o U idealnom slučaju oni OPISUJU opdenite pravilnosti koje se odnose na sve slučajeve ispitivane pojave i vrijede u
svim vremenima (prošlim, sadašnjim, bududim)
Teorija Vs. znanstveni zakon
o Teorija- OBJAŠNJAVA!
 Vedi stupanj hipotetičnosti, velika količina spekulacije
o Zakoni- OPISUJU!
 Konstrukti definirani operacionalno (odn. svedivi su na opažane pokazatelje); veze među konstruktima
empirijski dokazane

10
Jedan zakon može tumačiti mnoštvo teorija
o i : ODNOS IZMEĐU JAČINE PODRAŽAJA I BRZINE UČENJA
 Miševi trebali izabrati najsvjetliju kutiju od ponuđenih
 Miševi najbrţe usvajaju ponašanje kojim izbjegavaju elektriĉni udar, ako je kazna UMJERENE snage; njihovo uĉenje
SPORIJE ako je el. udar bio preslab ili prejak, ali pri teţim zadacima su potrebne lakše kazne
 Najbolji učinak u rješavanju zadataka imaju osobe (organizmi) srednje razine pobuđenosti (intenziteta
podražaja), odn. učinkovitosti podjednako šteti previsoka i preniska pobuđenost (motivacija, napetost,
strah) + optimalna razina pobuđenosti obrnuto razmjerna težini zadataka
o Nisu ponudili nikakvo teorijsko objašnjenje, zakon nudi samo opis, a ne pruža tumačenje
 ( dao tumačenje prema kojem povedanje pobuđenosti = smanjen raspon korištenih okolinskih
znakova pri rješavanju zadataka)
o Zakoni mogu postojati neovisno o teorijama, dok je obrnuto isključeno jer zakon koji opovrgava teoriju ozbiljan je
razlog za njezino odbacivanje ili barem preinačenje!
ZNANSTVENO OBJAŠNJENJE
o Trebalo bi osigurati razumijevanje neke pojave otkrivajudi zakonitosti i mehanizme na kojima počiva
o Dva tipa objašnjenja:
1. Uopdavajude- podvodi pojavu pod opdi zakon ili pravilo
2. Strukturalno- otkriva uzrok pojave
o Nastoji odgovoriti na pitanje „Zašto?“ i time nas približiti temeljnom cilju znanosti- razumijevanju pojave i otvara put
njenoj kontroli
o Teorije objašnjavaju, zakoni opisuju (vidi dio o znan. zakonima)
o Na temelju zakona mogude je pojave opisivati, predviđati i donekle kontrolirati, dok nam objašnjenja omoguduju
razumijevanje, a u najvedoj mjeri i kontrolu  objašnjenja u teorije unose nagađanje
Tri temeljna obilježja znanstvenih objašnjenja
1. Djelomičnost- uzimaju u obzir samo neke činitelje (faktore) važne za istraživanu pojavu
2. Uvjetnost- vrijede samo pod određenim okolnostima
3. Približnost- manje ili više neprecizne u odnosu na opažanje i ne omogudavaju posve točno predviđanje
 Zbog ovih obilježja objašnjenja nisu dovoljna za potpuno određenje izučavane pojave, ograničene su na uski
spektar situacija i zamjenjive su drugim teorijama
Reduktivna i konstruktivna objašnjenja
o REDUKTIVNA OBJAŠNJENJA
 Svođenje predmeta izučavanja na pojave osnovnije, temeljnije razine opisa (npr. psihološke pojave i
ponašanje tumačimo fiziološkim ili biokemijskim mehanizmima)
o KONSTRUKTIVNA OBJAŠNJENJA
 Istraživane pojave opisujemo podjednako složenim konstruktima, odn. onima koji se nalaze na istoj razini
opdenitosti (npr. konstrukt liĉnosti obuhvaća sve ono što određuje neĉije ponašanje, a ponašanje moţemo objasniti
konstruktima višeg reda kao npr. ekstraverzija, neuroticizam; ali i fiziološkim ili biokemijskim mehanizmima)
o Treba težiti redukcionizmu jer bi mogao sjediniti različite znanosti koji bi pritom našle zajedničko ishodište u
temeljnim zakonima prirode
 Pretpostavke redukcionizma: treba svoditi jednu znanost na drugu (npr. psihologiju na fiziologiju, fiziologiju na
kemiju i kemije na fiziku) i to bez gubitka informacija

11
STRUKTURA ZNANSTVENE TEORIJE
o Teoriju možemo shvatiti kao hijerarhijski ustrojenu tvorevinu koja u konačnici počiva na empirijskim podacima (ali u
stvarnosti ne prolazi nužno iz podataka niti nije svediva na njih)
o Isti podaci mogu biti osnova za nastanak posve različitih teorija

Strukturalne
Razina
jedinice teorije Opis Na što se odnosi na primjerima
hipotetičnosti
(niža->viša)
1. Empirijski Nimalo
opaženo ponašanje
podaci hipotetični

-Temeljne strukturalne opisuju povezanost među opaženim ponašanjima, npr.

jedinice teorije konstrukt tjeskobnosti može uključivati pokazatelje poput
2. Konstrukti
-Posreduju između podataka i znojenja, krvnog pritiska i pulsa i samoiskaza o
teorija tjeskobnosti
Malo
hipotetičnosti
-Orijentacijska sredstva
 Uopdavanje o povezanosti među konstruktima, npr.
-Opstaju u odsutnosti teorija
3. Zakoni konstrukt pobuđenosti (tjeskobnosti, motivacije) i uratka
-Rijetki u društvenim
(operacionaliziranog nizom teških zadataka)
znanostima

-Veze među konstruktima

Naglašeno  Uspostavljaju logički smisleno tumačenje uočene
propituju se na razini hipoteza
4. Hipoteze nagađanje, zakonitosti, nor usporedno s povedanjem pobuđenosti
-Usmjeruju naša istraživanja
hipotetičnost smanjuje se broj znakova iz okoline koji se koriste pri
(drugi temeljni cilj teorije)
njihova osnova rješavanju zadatka.

5. Objašnjenja

SEDAM TEMELJNIH FUNKCIJA TEORIJE

1. Dekompozicija
 Pojednostavljanje složenosti određenih pojava na način da se mogu uočiti pravilnosti po kojima se odvijaju,
odn. omoguditi njihovo istraživanje
 To postižemo: sumiranjem znanja, definiranjem termina i pojmova, klasifikacijom
2. Nomologizacija
 Povezivanje svih bitnih elemenata do kojih se došlo dekompozicijom u jedan koherentan sustav ili mrežu
3. Razumijevanje
 Mogudnost objašnjenja uzročno-posljedičnih povezanosti
4. Objašnjenje
 Za sadašnje i prošle događaje
5. Predikcija
 Za predviđanje bududih događaja
6. Plodotvornost
 Teorija može generirati nove hipoteze i potaknuti nova istraživanja
7. Kontrola
 Mogudnost utjecaja teorije na društvene događaje

12
KRITERIJI EVALUACIJE TEORIJE
SADRŽAJNI KRITERIJI
1. Činjenična zasnovanost ili načelo korespodencije
o Teorija neutemeljena na činjenicama= NIJE ZNANSTVENA
o Načelo korespodencije
 Očekuje se da teorija korespondira sa (odgovara) stvarnošdu
 OSNOVNI KRITERIJ VRIJEDNOSTI TEORIJE
 Problem je što se nijedna terija ne može ispitati u potpunosti te je njena potvrda uvijek
djelomična
 U sebe mora uključiti i otprije poznate zakone tog područja
2. Usklađenost s drugim teorijama
o Neka teorija vjeroatna ako je usklađena s drugim, potvrđenim teorijama
o Kao kriterij valjanosti koristimo ga samo kada se radi o teorijama različitog stupnja opdenitosti i koje zbog toga nisu
međusobno suprotstavljene
o SEKUNDARNO MJERILO KVALITETE TEORIJE
FORMALNI KRITERIJI
1. Jednostavnost (znanstvena parsimonija)
o Načelo jednostavnosti, kanon štednje, zakon parsimonije
o Skolastički filozof : svaki problem bi trebalo svesti na temeljne i najjednostavnije postavke 
Ockhamova oštrica
o Prema ovom načelu teorija koja na najjednostavniji način tumači podatke ujedno je najbolja
o Kad je teorija jednostavna? –kad malim brojem temeljnih načela objašnjava cjelokupnu raznovrsnost pojave iz
domene kojom se bavi
o Nije presudan kriterij npr. PO se eventualno zamijenio s PorganizamO
o (Uvijek kad se jednostavnija teorija zamjenjuje složenijom treba dokazati da je ta druga doista i nužna)
o : Morganov kanon štednje- neko ponašanje ne treba tumačiti sposobnostima što se susredu na višoj
filogenetski višoj razini ako ih je mogude objasniti onima s filogenetski niže razine
2. Logička dosljednost (konzistentnost)
o Izbjegavanje unutarnjih proturječja
 Npr. jedna osoba se neprijateljski osjeća prema drugoj i moţemo oĉekivati da će pokazati agresivno ponašanje
(napadom, vikanjem ili izrazom lica prikazati bijes), ali ako pretpostavimo da se agresivnost moţe pojaviti osim u
otkrivenom i u prikrivenom obliku tada tu teoriju nije moguće potvrditi jer dopušta posve različita ponašanja u istoj situaciji
3. Preciznost predviđanja
o Teorije koje precizno predviđaju događaje smatraju se boljima od onih čija su predviđanja preopdenita
o Važno za testiranje izvoda neke teorije, ali i u praktičnom smislu
o Preciznija teorija=veda podrška empirijskih pokazatelja; što je više stvarnih uzoraka obuhvadeno teorijom ona je
bolja
4. Obuhvatnost
o Mogudnost teorije da objasni velik broj različitih pojava iz neke domene
5. Mogudnost provjere
o Jedan od najvažnijih kriterija vrijednosti
o Bez te mogudnosti teorije ostaju u domeni nadađanja, a njihovu stvarnu vrijednost je teško procijeniti
6. Oborivost
o Teorija koja se ne može oboriti, nema znanstvenu vrijednost
o Kad je teorija neoboriva?
 Kad iz nje ne proizlaze jasna predviđanja o pojavama koje nastoji tumačiti
 To se obično događa teorijama koje su pretjerano uopdene ili apstraktne, neprecizne i neodređene ili su
metafizičkog karaktera, odn. neprovjerljive iskustvom
o U svakom od tri gore navedena slučaja javljaju se poteškode prilikom pokušaja provjere jer takve teorije
omogudavaju (i čak olakšavaju) dolaženje do potvrdih nalaza, priječedi istodobno one opovrgavajude

13
PRISTUPI U STVARANJU TEORIJA
o razlikuje četiri načina dolaženja do teorije razvrstana s obzirom na smjer povezanosti između pojmovne
(teorijske) i iskustvene razine (podataka)
MODEL MODEL PODACI
o Svaka pojmovna analogija koja nalaže empirijsko istraživanje
 Obrazloženje: radi se o sličnosti ili predstavljanju nekog aspekta složenog događaja, strukture ili sustava
putem simbola koji na neki način nalikuju pojavama u odnosu na koje služe kao modeli
o Njegova funkcija krede od čisto ilustracijske (pojednostavljeni prikaz nečeg kompleksnog) do interpretacijske
o Smjer utjecaja ide isključivo od modela prema podacima, odn., od pojmovne prema empirijskoj razini
 Istraživanja se provode tako da se testiraju pretpostavke proizašle na temelju korištenog modela

DEDUKTIVNA TEORIJA
o Ukratko: OPDE  POJEDINAČNO
o Polazi od manjeg broja (logički domišljenih) opdih načela iz DEDUKTIVNA
kojih se izvode ona manje opdenita s krajnjim ciljem PODACI
objašnjavanja svakog pojedinačnog slučaja TEORIJA
o Počiva na nizu logički izvedenih zakona, a naglasak je na
pojmovnoj strukturi i njenoj održivosti
o Značajke: skromna empirijska utemeljenost + usmjerenost
na stvaranje sustava međusobno isprepletenih zakona koji proistječu iz manjeg br. opdih pravila
o Najpoznatiji primjer deduktivnog pristupa izgradnje teorije: složeni sustav ljudskog ponašanja
 Teoriju započeo iznošenjem postulata na temelju kojih je izvodio teoreme
o PROBLEMI PRISTUPA:
 Empirijski slaba teorija i rijetko kad pruža veliku spoznajnu dobit
 Može istraživača učiniti slijepim za drugačije viđenje pojava

INDUKTIVNA TEORIJA INDUKTIVNA

o Ukratko: POJEDINAČNO  OPDE PODACI
o Naglasak na PODACIMA
TEORIJA
o Povezivanje empirijski potvrđenih veza među
pojavama u pravila i zakone
o ATEORETIČAN pristup- izbjegava zaključavanje i deduktivnu logiku, zazirudi od svake hipotetičnosti
o Najpoznatiji zagovornik je
 Branio načela strogog pozitivizma, isticao sigurnost znanja što ga jamče činjenice i odricao se i najmanje
spekulacije
 „teorije koje sadrže elemente nagađanja u psihologiji nisu potrebne ni poželjne“
o PROBLEMI PRISTUPA:
 Samo prividna lišenost nagađanja, hipotetiziranja i teoretiziranja  čak i najstroži pozitivist rukovodi se
nagađanjem pri izboru problema i istraživačkog nacrta
 Ograničavanje na gole činjenice je prilično neučinkovit način spoznavanja  nagađanje i pretpostavke
možda ne nude potpunu sigurnost, ali mogu bitno olakšati i ubrzati stjecanje spoznaja o istraživanim
pojavama

FUNKCIONALNA
FUNKCIONALNA TEORIJA PODACI
o Ukratko: DEDUKCIJA + INDUKCIJA
TEORIJA
o Potiče neprestanu razmjenu između pojmovne razine i podataka
o Najbolja ravnoteža između deduktivnog i induktivnog pristupa!
 Zadržava snažno uporište u pojmovnoj i teorijskoj razini, ali poglavito kao sredstvo usmjeravanja
empirijskih istraživanja
o FUNKCIONALNA VS. DEDUKTIVNA  za razliku od deduktivnih sustava (koji su usmjereni na sebe s ciljem izgradnje
cjelovite teorije) ovaj je tip teorije usmjeren problemu zbog toga su funkcionalne teorije po opsegu UŽE
o FUNKCIONALNA VS. INDUKTIVNA  nasuprot induktivnim, funkcionalne teorije priznaju nagađanja i hipotetičnost
koje koriste kako bi ubrzale proces stjecanja spoznaja, ne robujudi isključivo činjenicama
o Ovaj model izgradnji teorija TIPIČAN ZA SUVREMENU PSIHOLOGIJU
 Balansira između krajnje deduktivnih i induktivnih pristupa i tako izbjegava osnovne prigovore upudene
objema

14
ISTRAŽIVANJA KOJA NE POLAZE OD ODREĐENOG TEORIJSKOG MODELA
o PRIMJENJENA, AKCIJSKA i EVALUACIJSKA istraživanja
 Usredotočuju se na izdvojeni problen, bez želje za njegovom teorijskom razradom
PROŽIMANJE TEORIJA I ISTRAŽIVANJA
o Znanstveni rad odlikuje se neprekidnim prožimanjem istraživanja (prikupljanja empirijske građe) i teorija (misaonog
uobličavanja činjenica)
o Takvo se ispreplatanje odvija prema zakonitostima koje opisuje spiralni model izmjene induktivnog i deduktivnog
pristupa (donekle preuzet od koji ga je nazvao induktivno-hipotetičko-deduktivnom spiralom)  u njemu se
neprekidno izmjenjuju izgrađivanje i testiranje teorije

POČETAK ZNAN. ISTRAŽIVANJA: INDUKTIVNA METODA

o Istraživači induktivnu metodu primjenjuju kad god izučavaju probleme koji su dotad bili zapostavljeni ili malo
istraživani
o Istraživač pri korištenju induktivne metode ponajprije zainteresiran za bilježenje činjenica i utvrđivanje zakona
 Npr. se bavio izuĉivanjem liĉnosti, utvrdio 2 temeljne dimenzije (ekstraverziju i introverziju) pomoću indukcije, tj.
Induktivnim pristupom je oblikovao teorijski okvir

NASTAVAK- ISPITIVANJE TEORIJE: DEDUKTIVNA METODA

o Nako prikupljanja određene kol. empirijske građe istraživači se služe deduktivnom metodom kako bi ispitali
postavljenu teoriju
o Istraživač polazi od teorije, crpedi iz nje izvode i implikacije koje potom provjerava kako bi ispitao njezinu održivost
o Kako izgleda ovaj proces u praksi? Koraci su:
i. Proučavanje teorije (koje de pružiti izvode i implikacije koji iz nje proistječu)
ii. Implikacije se preoblikuju u pretpostavke koje moraju biti empirijski provjerljive, tj. Biti otvorene
iskustvu i opažanju, omogudujudi podjednako potvrđivanje kao i opovrgavanje teorije
iii. Ako empirijska provjera pokaže ispravnost pretpostavki, teorijski model se potvrđuje, a u
protivnom biva odbačen ili modificiran
 Kako bi objasnio razlike među ljudima ne dimenziji ekstraverta-introverta Eysenck je formulirao teoriju pobuđenosti;
teorijske implikacije njegove teorije upućuju na to da bi poţeljna razina podraţaja bila niţa za introverte u odnosu na
ekstraverte; pretpostavka je testirana u nizu pokusa; nalazi su bili sukladni teoriji

PREPREKE PRILIKOM TESTIRANJA I PROVJERE TEORIJA

o Složene i obuhvatne teorije često proizvode brojne provjerljuve pretpostavke
 U tom slučaju jedan opovrgavajudi dokaz nije dovoljan za rušenje cijele teorije
o Neke pak pretpostavljaju složen međuodnos elemenata na kojima počivaju, što ih čini teško provjerljivima
 Mogu imati dug „život“, ali im je istinska vrijednost dvojbena

15
3. O SNOVNE METODE I PRISTUPI U PSIHOLOGIJI
ZNANSTVENE METODE
o Metode koje nam omogudavaju prikupljanje objektivnih podataka ili činjenica o pojavi/pojavama koja su
predmetom istraživanja
o Svaka znanost određena je svojim predmetom istraživanja i metodama
INTROSPEKCIJA ILI SAMOOPAŽANJE, (DOSL.UNUTRAŠNJE OPAŽANJE)
o Opažanje vlastitih psiholoških procesa odn. sadržaja vlastite svijesti u određenoj situaciji i davanje iskaza o njima.
o Opažanje vlastitog vanjskog ponašanja nije introspekcija jer se njome opaža neko unutrašnje stanje, a ne
manifestacija nekog unutrašnjeg stanja u vanjskom ponašanju
o Specifična metoda psihologije- njome se opažaju isključivo psihološki procesi
o Psihologija se može smatrati znanošdu zahvaljujudi metodi introspekcije (predmet istraživanja psihologije
nije specifičan psihologiji, ali je metoda introspekcije svojstvena samo psihologiji)
POVIJEST PSIHOLOGIJE ZAPRAVO POVIJEST INTROSPEKCIJE
o Pojam introspekcije prvi koristi - smatrao da ljudi nemaju direktnog znanja o svojim unutrašnjim
doživljajima odn. stanjima, pa se moraju poslužiti introspekcijom
o Danas prihvadena u okviru kognitivne psihologije, posebno unutar psihofizike
PODJELA INTROSPEKCIJE
1. Prema složenosti zadatka:
o Indikativna introspekcija ili detekcija
 Ispitanik opaža i saopdava o postojanju ili nepostojanju nekog osjeta, misli ili emocije
o Deskriptivna introspekcija
 Ispitanik opaža i saopdava opis svojih osjeta, misli ili emocija
o Intropsekcija per se (još se naziva i eksperimentalna introspekcija)
 Cilj nije davanje introspektivnog izvještaja (detekcije ili opisa)-nego empatičko razumijevanje tuđih
psiholoških procesa
 Ljudi koji rade sa slijepima ponekad i sami nose neprozirne naoĉale, kako bi upoznali kako izgleda
svijet slijepih
 Neki istraţivaĉi sami uzimaju blaţe droge koje ne stvaraju ovisnost, ali izazivaju halucinacije (npr.
Meskalin), kako bi upoznali internalne psihološke procese ovisnika
 Da bi se osposobili za psihoterapiju drugih, psiholozi i sami prolaze kroz proces psihoterapije
 Provodi se zato što je lakše upoznati vlastite psihološke procese, nego o njima zaključivati iz
ponašanja drugih
2. Prema vremenskom odnosu psiholoških procesa i opažanja:
o Simultana introspekcija
 Ispitanik istovremeno i opaža i psihološki procesira i saopdava o svojim procesima,
 Smatra se da što je izvještaj neposredniji to je kvalitetniji
o Retrogradna introspekcija ili retrospekcija
 Ispitanik naknadno prema sjedanju saopdava o vlastitim opaženim psihološkim procesima na
osnovu:
 (1) perzistencije psihološkog procesa- introspektivni izvještaj vremenski kasni za psih.
procesom, ali se daje prije nego što je psih. proces u cijelosti završio
 (2) neposrednog pamdenja psihološkog procesa- introspektivni izvještaj se daje
neposredno nakon njegovog završetka
 (3) odloženog pamdenja- između psih- procesa i izvještaja o njemu postoji vremenski
interval koji je ispunjen drugim psih. procesima, zbog čega dolazi do brojnih grešaka u
detaljima, pa je najmanje pouzdana
3. Prema zahtjevima opažanja:
o Ograničena sistematska introspekcija- Ispitanik opaža i saopdava samo o određenim sadržajima svojih
psiholoških procesa (npr. Samo o mislima ili samo o emocijama)
o Frontalna fenomenološka introspekcija- Ispitanik opaža i saopdava o svim prisutnim sadržajima svojih
psiholoških procesa

16
NEDOSTACI INTROSPEKCIJE
1. Opažanja dobivena introspekcijom su subjektivna i nije ih mogude direktno objektivno verificirati
2. Ispitanici ne poznaju dovoljno sami sebe odn. vlastite psihološke procese niti su ih ranije sistematski opažal
 zadatak introspekcije bez prethodnog treninga percepcije za njih pretežak jer je percepcija neizvježbanog
opažača globalna i nediferencirana
3. Rječnik svakodnevnog govora je presiromašan da opiše složenost psiholoških procesa ispitanika
 Istovremeno je jezik prebogat da bi eksperimentator i ispitanik pod istim pojmom uvijek podrazumijevali istu
pojavu
 Posebice je pri introspekciji emocionalnih stanja otežana njihova verbalna deskripcija,
4. Postoji proporcionalna veza između stupnja obrazovanja i efikasnosti introspekcije
5. Neki psihički procesi gube se (“izmiču”) ili se mijenjaju pri introspekciji
 Ne možemo ih u cijelosti zahvatiti simultanom introspekcijom
 To je naročito slučaj ako želimo zahvatiti emocionalne doživljaje, kada dolazi do alterniranja predmeta
opažanja, (npr. Kada opazimo bijes, on nas već prođe), pa se introspektivni izvještaj ne odnosi na ono na što bi
se trebao odnositi,
6. Neke psihološke procese nije mogude zahvatiti simultanom introspekcijom
 Posebice kada psih. sadržaji i procesi samoopažača ovise o njegovoj intelektualnoj aktivnosti, npr. u procesu
rješavanja problema, kada nema mogućnosti istovremenog zbivanja psihološkog procesa i procesa opaţanja
7. Ljudi su skloni davanju smisla i racionalizaciji
 Kontaminira iskaze o psihološkim procesima koji postaju interpretacije
 Često pri introspekciji motiva- ljudi daju nerealne motive (ugroženo “ja” brani svoj integritet)
o Iz ovoga slijedi da premda je introspekcija nužna metoda, treba je izbjegavati gdje god je mogude
POBOLJŠANJA INTROSPEKCIJE
1. Uvježbati / istrenirati ispitanike u primjeni introspekcije
 Trening se sastoji od upoznavanja sposobnosti verbalnog izvještavanja ispitanika, usvajanja deskriptivnog
rječnika + perceptivnog učenja kako opažati vlastite psihološke procese
2. Definirati verbalnu komunikaciju ispitivača i ispitanika
 Kodiranje (upotreba sustava znakova), kako ne bi došlo do nerazumijevanja Ispitanik doživljaj pretvara u
govorni izvještaj, koji ispitivač kodira
 Potrebno je definirati
 Značenje pojmova koji de se koristiti u verbalnom iskazu, kako se ne bi dogodilo da neki pojam ne
podrazumijeva isto značenje kod ispitivača i kod ispitanika
 verbalne analogije koje de se koristiti za opisivanje složenih psiholoških procesa (npr. “osjedam se
kao da tonem”)
3. Reducirati komunikaciju ispitivača i ispitanika na jednostavne, jasne i jednoznačne verbalne poruke ili neverbalne
motorne znakove
 Npr. Jasno se definira kakav će biti motorni izvještaj ispitanika u momentu pojave aha - doţivljaja pri rješavanju nekog
perceptivnog problema
 Rigorozni istraživači koriste neverbalne znakove, kako bi izbjegli pogreške kod dekodiranja ispitanikovih
odgovora ili na osnovu prethodnih ispitivanja ispišu odgovore koji se mogu očekivati, a ispitanik iskazuje o
svojim doživljajima unutar ponuđenih odgovora

4. Koristiti introspekciju za
 kratke, relativno intenzivne, jasne i jednostavne podražaje
 (npr. Bljesak svjetlosti)
 Zadatke kao što je to
 Npr. detekcija jednostavnih podražaja (određivanje da li je neki podražaj prisutan ili nije, npr. pri
mjerenju apsolutnog limena)
 Rekognicija jedn. podraž. (prepoznavanje zadanog podražaja među drugim podražajima)
 Komparacija jedn. podraž. (uspoređivanje podražaja po kvalitetu)
 Klasifikacija jedn. podr.
 Pouzdanost podataka dobivenih introspekcijom opada sa složenošdu podražaja i/ili zadatka koji se zadaju
ispitanicima i zato se od ispitanika ne traže zaključci ili određeni sudovi

17
5. Kao kriterij objektivnosti koristiti intrasubjektivnu suglasnost u introspekciji
 postiže se višekratnim zadavanjem introspektivnog zadatka istom opažaču odn. Ispitaniku, kod kojeg se u
istoj situaciji treba pojaviti suglasnost u vlastitim samoopažanjima
6. Kao kriterij objektivnosti koristiti intersubjektivnu suglasnost u introspekciji
 Postiže se
 Jednokratnim zadavanjem introspektivnog zadatka vedem broju nezavisnih samoopažača
(ispitanika), kod kojih se u istoj situaciji treba pojaviti suglasnost odn. Slaganje u izjavama o
vlastitim samoopažanjima
 Ponavljanjem čitavog istraživanja od strane nekog drugog kompetentnog istraživača,
7. Striktno zadovoljavati opde metodološke zahtjeve u primjeni varijabli i kontroli relevantnih faktora- npr. odabiranje
ispitanika, naĉin instruiranja, ostvarivanje standardiziranih uvjeta, primjena psihometrijskih principa u izradi mjernih instrumenata,
tretman aberantnih rezultata i sl.
8. Verificirati rezultate introspekcije indirektnim objektivnim mjerama, kao što su fiziološke mjere ili putem
ekstrospekcije
EKSTRASPEKCIJA ILI VANJSKO OPAŽANJE
o Opažanje vanjskog ponašanja (aktivnosti, djelatnosti, reakcija) sebe i drugih ljudi u određenim situacijama
o Najopdenitija metoda prikupljanja podataka u svim znanostima
o Upotrebljivost ekstrospekcije u psihologiji se zasniva na činjenici da je vanjsko ponašanje (P) funkcija psihonervne
aktivnosti (n) i podražajne situacije (S), što iskazuje izraz:
 P = f (n, S)
 iz kojeg slijedi da ukoliko opažanjem upoznamo ponašanje i objektivnu podražajnu situaciju,
možemo zaključivati o psihonervnoj aktivnosti odn. o prirodi psihonervnih procesa koji su
pobuđeni određenom situacijom i koji uzrokuju određeno ponašanje
o (Kod biheviorističkog izraza P = f (S) se isključuje psihonervna aktivnost)
o Psihonervnu aktivnost ne možemo direktno opažati, o njoj možemo zaključivati iz njenih manifestacija u određenoj
situaciji
 Npr promatramo li ponašanje ljudi u stresnoj situaciji, moći ćemo zakljuĉiti o psih. procesima koji su izazvani tom situacijom
 Podražajna situacija, psihonervna aktivnost i ponašanje ”zatvaraju krug”  čovjek se uvijek ponaša u
kontekstu neke situacije i uvijek uz neku psihonervnu aktivnost
psihonervna eferencija
aferencija
aktivnost prema izvršnim
od osjetnih
(doživljavanje) (efektornim)
(receptornih)
ČOVJEK organima
organa

PODRAŽAJNA VANJSKO
SITUACIJA (NZV) PONAŠANJE (ZV)

akcija
OKOLINA (neposredna ili odložena)

o Opažanje situacije omogudava nam da odgovorimo na pitanje koje je simptomatsko značenje nekog ponašanja
 Na primjer, kada se netko zacrveni, zakljuĉujemo iz tog ponašanja da je postojala psihonervnna aktivnost, ali nam
opaţanje situacije omogućava da zakljuĉimo da li se taj ispitanik zacrvenio od srama ili od ljutnje
o Mogudnost zaključivanja i generalizacije na osnovu ekstrospekcije polazi od činjenice da kako su psihološki procesi
proizvod centralnog živčanog sustava (koji je kod svih ljudi jednako strukturiran), psihološki procesi izazvani istom
situacijom su međusobno vrlo slični
ŠTO SE OPAŽA KOD EKSTROSPEKCIJE
1. Motorno ponašanje ispitanika, koje može biti:
 Mikromotorno- npr. Facijalna mimika (treptanje očnih kapaka, pokreti očiju, pokreti ustiju)
 Makromotorno- pokreti ili poze određenih dijelova tijela (trupa, udova, glave)
 Cjelokupno ponašanje ili određeni segmenti ponašanja (npr. Specifična upotreba udova pri nekom radu)
 Uz upotrebu protokola, liste označavanja, štoperice, eventualno uređajima za filmsko snimanje
 Može biti kvalitativno (vrste reakcija) ili kvantitativno (broj reakcija određene vrste)

18
2. Fiziološko “ponašanje” ispitanika polazi od pretpostavke da se osim opažanja situacije i ponašanja može opažati
također
 Aferencija
 Sve ono što se zbiva od časa kada je podražaj pobudio živčanu aktivnost u aferentnim živcima kroz
koje moraju prodi živčani impulsi da dođu do korteksa
 Eferencija
 Sva ona živčana aktivnost koja je prisutna na putu od korteksa velikog mozga živčanim putovima
do mišida i žlijezda do njihove kontrakcije odn. pobuđenja
 Aferenciju i eferenciju promatramo pomodu elektroencefalograma (EEG),
elektrookulograma (EOG), evociranih mozgovnih potencijala (EMP)
 Navedeno fiziološko ponašanje ispitanika čine i promjene u funkcioniranju onih dijelova tijela koji su pod
utjecajem vegetativnog sustava (npr. znojenje, crvenjenje, pojačan puls i disanje)
 Mjerimo GRK (galvanska reakcija kože, pojavljuje se pri promjenama u radu žlijezda
znojnica), EKG, snimanjem disanja, mišidnih reakcija
3. Verbalno ponašanje ispitanika
 kao što je npr. opažanje slobodnih asocijacija (ispitanik na podražajnu riječ odgovara prvom koja mu padne
na pamet), opažanje razvoja djetetova govora, opažanje verbalnog oblikovanja zapamdenog materijala (pri
čemu kao verbalno ponašanje podrazumijevamo govorni iskaz i opsežne verbalne strukture koje čine pisani
iskaz)
OBLICI VANJSKOG OPAŽANJA
1. Opažanje u prirodnim uvjetima
 Često u socijalnoj psihologiji, gdje ispitivač opaža prirodne situacije (npr. ponašanje na stadionima), uz
unaprijed precizno definiranim uvjetima opažanja (mjesto, vrijeme, sadržaj opažanja)
 Može biti sa ili bez osobnog sudjelovanja, ali u pravilu bez znanja ispitanika čije je ponašanje predmet
opažanja
2. Prikriveno opažanje
 Često u razvojnoj psihologiji i u forenzičkoj psihologiji
 U zatvorenom prostoru (prostoriji) tako da ispitanici ne vide ispitivača jer se ponašanje ispitanika promatra
kroz poluprovidna zrcala ili stakla (koji su providni samo sa strane ispitivača odn. opažača)
3. Opažanje u laboratorijskim uvjetima
 Za pojave koje možemo izazvati samo u laboratorijskim uvjetima ili za one pojave koje su u prirodnim
uvjetima kontaminirane sa mnogo varijabli koje mogu opteretiti rezultate opažanja
 Ispitanik svjestan da ga se opaža pa se može pokušati prikazati u što boljem svjetlu, a može dodi i do
utjecaja ispitivača
ISTRAŽIVAČKI PRISTUPI
TEMELJNA (FUNDAMENTALNA) I PRIMJENJENA ISTRAŽIVANJA
o TEMELJNA ISTRAŽIVANJA
 Prikupljanje spoznaja o nekom problemu koji nije izravno primjenjiv niti praktično iskoristiv
 CILJ: napredovanje znanosti
o PRIMJENJENA ISTRAŽIVANJA
 Bave se problemima čije rješavanje donosi neku neposrednu praktičnu korist
 Redovito se nadovezuju i naslanjaju na temeljnu znanost
 Ali se i temeljna znanost obogaduje nalazima primjenjenih istraživanja  znače neizravnu potvrdu
izvoda i pretpostavki što potječu od neke teorije
o Uska povezanost npr. u kliniĉkoj psihologiji se laboratorijski nalazi o zakonima uĉenja primjenjuju u svakodnevnoj terapijskoj
praksi

NOMOTETSKA I IDIOGRAFSKA ISTRAŽIVANJA

o NOMOTETSKA ISTRAŽIVANJA
 Temelje se na ispitivanju velikog broja ljudi i statističkoj obradi podataka
 CILJ: uspostavljanje širokih uopdavanja i zakona koji vrijede za populaciju u cjelini
o IDIOGRAFSKA ISTRAŽIVANJA
 Izučavaju pojedinca i naglašavaju njegovu jedinstvenost
 : nomotetski pris. nedovoljan za spoznaju pojedinca, mora se nadopuniti idiografskim
 Pogodan u kliničkim uvjetima zbog usmjerenosti na pojedinca
 Temeljna istraživačka metoda- STUDIJA SLUČAJA

19
KVANTITATIVNA I KVALITATIVNA ISTRAŽIVANJA
o KVANTITATIVNA
 Pružaju brojčani opis istraživane pojave
putem statističke analize izvornih podataka
 Primjeri: eksperiment, korelacijsko
istraživanje, sustavno opažanje
o KVALITATIVNA
 CILJ: dublji, ali nenumerički opis
pojave
 Pogodna za idiografski pristup (ali
nisu isto!- može biti idiografsko,
ali u fokusu također mogu biti više
pojedinaca)
o Psih. dominira kvantitativni pristup, a
kvalitativna metodologija služi kao
nadopuna
o Kvantitativna ponekad samo površno opisuje pojavu i
ne dozvoljava dublju perspektivu i bolje razumijevanje
problema zbog toga kvalitativna često početni korak u upoznavanju
i definiranju problema
KLASIFIKACIJA ISTRAŽIVAČKIH METODA S OBZIROM NA NAČIN PROVOĐENJA I SPOZNAJE DO KOJIH MOGU
DOVESTI
Kvalitativne
1. Kvalitativno opažanje
i. Etnografsko opažanje
ii. Etološko opažanje
2. Nestandardizirani razgovori
i. Fokus grupe
ii. Dubinski intervju

Kvantitativne
3. Kvantitativno opažanje
4. Analiza sekundarne građe
i. Analiza sadržaja
ii. Analiza arhivskih podataka
OPISIVANJE

iii. Analiza fizičkih tragova

5. Korelacijska metoda i psihologijsko mjerenje
i. Testovi (sposobnosti, znanja)
ii. Ankete (mišljenja, stavova i interesa)
PREDVIĐANJE

iii. Upitnici samoprocjene

6. Eksperiment
i. Kvazi-eksperimenti
 Nacrt s neujednačenom
RAZUMIJEVANJE

kontrolnom skupinom
 Prekinuti vremenski nizovi
ii. Eksperiment na pojedincu
iii. Istinski eksperimenti
 Nezavisne grupe
 Ponovljena mjerenja
 Složeni nacrti
o Ni jedna metoda nije sama po sebi dovoljna za odg. na sva pitanja i probleme postavljene u nekom području
psihologije
 Najbolji način istraživanja- korištenje vedeg broja međusobno komplementarnih metoda
 Svaka metoda ima svoju važnost:
 Eksperimentalna- jedina u kojoj dolazimo do uzročno-posljedičnih veza; moguda kontrola
 Korelacija- povezanost među varijablama (u neeksperimentalnim nema U-P veze)

20
ISTRAŽIVAČKI PROCES
FAZE ZNANSTVENOG ISTRAŽIVANJA
1. Pripremne faze teorijskog karaktera
o Iščitavanje relevantne literature
o Formuliranje cilja, problema i hipoteza istraživanja
o Planiranje metodologije istraživanja (ispitanici, instrumentarij i postupak)
2. Faze teorijskog karaktera
o Prikupljanje podataka
o Obrada podataka  statistička obrada (kvantitativna) ili sažimanje sadržaja (kvalitativna)
3. Faze teorijskog karaktera
o Interpretacija podataka
o Izvođenje zaključaka (odgovor na problem)
o Potvrđivanje/opovrgavanje hipoteza
o Generalizacija rezultata
(izbor literature i) Izbor uzorka
Opis i definiranje Definiranje Izbor nacrta
definiranje ispitanika i mjernih
problema istraživanja hipoteze istraživanja
ključnih pojmova instrumenata

Pisanje
Prikupljanje Obrada Interpretacija
znanstvenog
podataka podataka rezultata
izvještaja

ISTRAŽIVAČKI PROBLEM
o Znanstveni problemi- nedoumice koje imaju svoje teorijsko značenje i čije rješenje iziskuje uporabu znanstveno-
istraživačkih metoda
o Problemi se postavljaju u obliku pitanja kojim se propituje (najčešde uzročno-posljedična) povezanost između dvije ili
vedeg broja varijabli
4 odlike istraživačkog problema
I. RELEVANTNOST (TEORIJSKO ZNAČENJE)
o Nosi li njegovo rješavanje kakvu spoznajno-teorijsku ili praktičnu korist?
 Npr. ako provjeravamo je li ĉitanje knjiga povezano s inteligencijom, vjeroatno bismo dobili oĉekivan nalaz kako su
povezani, jer knjige u pravilu ĉitaju obrazovanije i inteligentnije osobe
o ČESTE POGREŠKE:
i. Nedovoljna teorijska utemeljenost problema
ii. Greška koju obično čine početnici- uvjerenje da su upravo oni, po prvi put u povijesti prepoznali
određeni problem  velika vedina problema kojih se možemo dosjetiti je uglavnom istražena 
II. NEDOVOLJNA ISTRAŽENOST ILI PROTURJEČNOST NALAZA
o 1. korak u procjeni važnosti problema- proučavanje je li on do sada istražen!
 Pretraga literature/ranijih istraživanja
 Tek nakon toga može zaključiti je li vrijedan provjere ili istraživanja  ako je problem iscrpno
istraživan, ali su proturječni nalazi nova su istraživanja vrijedna
 Npr. istraţivaĉi u psih. liĉnosti se još dvoume između Eysenckova i „Big five“ modela
III. PROVJERLJIVOST
o Problem koji ne možemo istražiti na empirijski način nema znanstvenu vrijednost
IV. PRECIZNOST
o Na opdenit problem ne možemo potpuno odgovoriti
 Npr. Kakva je inteligencija duševnih bolesnika? –Inteligencija i duševni bolesnici preopćeniti pojmovi
o Problem moramo ograničiti na ono što se da testirati jednim istraživanjem
o Problemska područja- problemi koji su široki i obuhvadaju niz manjih istraž. cjelina

21
IZVORI ISTRAŽIVAČKIH IDEJA
I. Teorijski motivirani problemi
1. Testiranje teorije
o Najčešdi izvor istraživačkih problema
o Odvija se u tri koraka
i. Upoznavanje s teorijom
ii. Proučavanje istraživačkih radova koji su se bavili testiranjem teorije
iii. Uočavanje implikacija i izvoda koje valja proučavati
2. Nova otkrida i slučajni i sretni (usputni) nalazi
o Npr. Pavlovljevo istraţivanje probavnog sustava koje je dalo neke od kljuĉnih nalaza za teoriju uĉenja
II. Metodološki motivirani problemi
1. Nedostaci ranijih istraživanja
o Metodološki propusti koji ugrožavaju valjanost zaključaka
2. Ponovljene studije
o Nalazi dobivaju na uvjerljivosti; ali kasnija ponavljanja moraju ponuditi određenu količinu novoga
3. Novine u metodologiji ili mjernim instrumentima
o Neprekidno usavršavanje psihologijskih instrumenata nudi neiscrpnu mogudnost istraživačke provjere

HIPOTEZA
o Mogudi odgovor na problem
o Ako problem propituje povezanost između 2 varijable, hipoteza predviđa snagu i smjer te povezanosti
o SIDENOTE: Ispitanika upoznajemo samo s opdenitim ciljem istraživanja, ali ne i hipotezama!
Načela pri postavljanju hipoteza
o Bez odgovarajude hipoteze nalazi istraživanja ostaju bez objašnjenja zašto su dobiveni takvi rezultati
I. MORA ODGOVORITI NA POSTAVLJENI PROBLEM
o Npr. problem: Zašto osobe izraţenog psihoticizma više teţe zloĉinu / Hipoteza: „Osobe izraţenog psihoticizma više teţe
sloĉinu zbog slabije mogućnosti uĉenja, tj. socijalizacije“
II. MORA BITI DOVOLJNO PRECIZNA
o Ne smije istodobno dopuštati više različitih mogudnostivrlo teško za provjeriti!
o Npr. ako pretpostavimo da će se osoba u stresnoj situaciji ponašati preplašeno, tjeskobno ili agresivno- iscrpili gotovo sve
mogućnosti ponašanja pa je takvu hipotezu teško provjeriti i još teţe oboriti
III. NAČELO PARSIMONIJE
o Mora sadržavati samo elemente nužne za objašnjenje
IV. MORA BITI (ISKUSTVENO) PROVJERLJIVA
V. MORA BITI UTEMELJENA NA RAZLOŽNIM PRETPOSTAVKAMA
o Na malo vjerojatne ili posve apsurdne hipoteze ne gubiti vrijeme (wow)
 Ako npr. razlike u inteligenciji m i ţ pokušamo objasniti duţinom njihove kose
Primjeri dobrih hipoteza i problema
1. Problem: Razlikuju li se muškarci i žene prema prosječnom rezultatu na upitničkim mjerama emocionalne
inteligencije? / Hipoteza: Za pretpostaviti je da se m. i ž. razlikuju na upitničkim mjerama emoc. intel. POTVRDAN
OBLIK HIPOTEZE/AFIRMATIVNA ILI RADNA HIPOTEZA
2. Problem: Koji lijek uspješnije uklanja depresivnu simptomatologiju među psihijatrijskim pacijentima, A ili B? /
Hipoteza: Mogude je pretpostaviti da nema razlike u učinkovitosti lijekova A i B. NIJEČNI OBLIK
HIPOTEZE/INDIFERENTNA ILI NIJEČNA HIPOTEZA
3. Problem: Postoji li povezanost između društvenog statusa i glasanja za stranku X na izborima? / Hipoteza: Za
stranku X na izborima u prosjeku češde glasaju osobe nižeg društvenog statusa. POTVRDAN OBLIK
HIPOTEZE/AFIRMATIVNA ILI RADNA HIPOTEZA + DIREKTIVNA HIPOTEZA

22
Nul-hipoteza (H0)
o Niječni oblik hipoteze; predstavlja nultu razliku među skupinama
o Ovakvo izricanje hipoteze pomeže u smanjivanju pristranosti kojoj vodi istraživačeva želja da potvrdi
vlastite hipoteze
o : „Ne možemo dokazati da je nešto točno, ali zato možemo dokazati da je netočno“
 Npr. 100 tamnokosih prolaznika ne dokazuje da su svi ljudi tamnokosi, ali samo 1 svjetlokosi obara pretpostavku
o Statističko zaključivanje odbacuje nul hipotezu kad je malo vjerojatna u odnosu na dobivene rezultate ili
ostaje pri njoj kada rezultati ne odstupaju od onih koje bismo očekivali
o Pogreške kod testiranja nul-hipoteze:
 TIP POGREŠKE  (I.)
 Odbacivanje točne nul hipoteze (blaga razina značajnosti)
 Npr. između 2 ispitane skupine ispitanika smo pronašli manju razliku u nekom mjerenom svojstvu- ta
razlika je odraz sluĉaja i ne postoji u populaciji- koristimo blaţu razinu znaĉajnosti (npr. 68%
sigurnosti) i proglašavamo tu razliku statistiĉki znaĉajnom premda je u populaciji nema
 TIP POGREŠKE  (II.)
 Prihvadanje netočne nul-hipoteze (stroga razina značajnosti)
 Koristimo stroţi kriterij (npr. 99% sigurnosti i više) i propustimo detektirati razliku
 Standardne razine značajnosti u društvenim i humanističkim znanostima: p≤0.01 i p≤0.05 
opasnost od  i  pogreške nije velika
Afirmativna hipoteza (H1)
o Nezavisna varijabla ima utjecaj na zavisnu
o Radne hipoteze- jer s njim istraživač obično krene u istraživanje
o DIREKTIVNA/USMJERENA HIPOTEZA- jasno naznačuje istraživačeva očekivanja
o Istraživači skloniji afir. hip.- info. o nekom problemu do kojih su došli opažanjem vode ih u određ. Smjeru

23
4. T EMELJI EKSPERIMENTALNE METODE

PROBLEM UZROČNOSTI
o Uzročnost u svakodnevnom govoru- prividno očigledna
o Ako je temeljni cilj znanosti razumijevanje zbilje, a razumijevanje=spoznaja uzroka istraživanih pojava onda
pitanje uzročnosti najvažnije pitanje u znanstvenoj metodologiji!
o Eksperiment je najmodnije sredstvo dokazivanja U-P povezanosti i kao takav je nezamjenjiv
GLEDIŠTA O UZROČNOSTI KROZ POVIJEST
Aristotel

Materijalni aspekt Npr. porculanska vaza se nalazi na stolu i srušena je

Uzročna situacija
materijalni uzrok=materijal vaze (porcuan)
formalni=poloţaj i visina stola u odnosu na tlo i smještaj
Formalni u užem vaze na stolu
smislu
djelatni=nespretnost kojom je vaza srušena
konačni= „teţnja“ vaze da traţi poloţaj bliţi tlu usred
Formalni aspekt Djelatni Zemljine gravitacijske sile
* Od sva 4 uzroka, moderna znanost prihvaća tek djelatni
uzrok kao mogući uzrok neke pojave
Konačni

Humeova načela
o , filozof empirist, „Rasprava o ljudskoj prirodi“
o Pravila po kojima možemo suditi o uzročnosti; X uzrokuje Y ako:
1. Mu prethodi u vremenu (načelo prethođenja)
2. Se X i Y nadovezuju (dodiruju) u vremenu i prostoru (načelo dodira)
3. Se X i Y uvijek pojavljuju zajedno (načelo stalne povezanosti)
o Dodatna načela: isti uzrok=ista posljedica; različiti uzrok=različita posljedica; postoji vedi br. uzroka koji imaju istu
posljedicu=u sebi sadrže nešto zajedničko

1. NAČELO PRETHOĐENJA
 Pretpostavljeni uzrok mora prethoditi pretpostavljenoj posljedici
 Nedostaci:
 Ponekad se čini da nema prethođenja, da se uzrok i posljedica pojavljuju istodobno (npr. kad krenemo
sjesti istodobno se ugiba naslonjaĉ)
 Rezoniranje prema pogrešnoj pretpostavci poslje toga = zbog toga? NE!
 Prethođenje je najčešde nužan, ali ne i dovoljan preduvjet uzročnosti!

2. NAČELO PROSTORNOG I VREMENSKOG DODIRA

 Nedostaci:
 Nejasno kakvu demo prostorno vremensku udaljenost smatrati „dodirom“
 Prevelika rastezljivost pojma dodir
 Npr. psihoanaliza koja uzroka ponašanja traţi u dalekoj prošlosti ranog djetinjstva

3. NAČELO STALNE POVEZANOSTI

o Ako jedna pojava uzrokuje drugu, one se u vremenu moraju mijenjati usporedno, odn. promjene u jednoj od njih
moraju biti popradene promjenama u drugoj
o Tri tumačenja:
i. Prema 1. tumačenju, radi se o stalnoj povezanosti - jedna varijabla dovoljan preduvjet javljanja druge
 Npr. otkazivanje bubrega dovoljan, ali ne i nuţan uvjet smrti
ii. Prema drugom tumačenju ovog načela radi se o poimanju uzroka kao nužnog i dovoljnog preduvjeta
pojavljivanja posljedice
 Npr. temp. niţa od 0ºC nuţan i dovoljan preduvjet leđenja vode
 Nedostaci:

24
  Ne zadovoljava moderno tumačenje uzročnosti jer uvažavamo načelo neodređenosti
 ako uz postojanje potencijalnog uzroka nije posve sigurno da de dodi do ishoda,
taj se događaj ne može smatrati njenim nužnim i dovoljnih preuvjetom
o Npr. ako kaţemo da dugotrajna izloţenost suncu uzrokuje rak koţe ne mislimo da će se
nuţno razviti već samo ţelimo reći da će vjerojatnost pojavljivanja biti veća
 Nije primjenjiva u situacijama višestruke uzročnosti (npr. rijetko moţemo izdvojiti jedan
jedini uzrok prometne nesreće)
 Danas zamijenjeno konceptom probabilističke uzročnosti (vidi dolje)
iii. Trede tumačenje poistovjeduje Humeovo načelo s korelacijom među varijablama
 Visoka korelacija između pretpostavljenog uzorka i pretpostavljene posljedice (korelacija
među varijablama znači da javljanje nekih vrijednosti u jednoj povedava pojavu tih
vjerojatnosti u drugoj)
 Načelo kovarijacije nužan, ali nedovoljan preduvjet proglašavanja U-P veze!
 Npr. ako kaţemo da netko glasuje za stranku A jer o njoj ima dobro mišljenje moţda griješimo
jer je moguće da on o njoj ima dobro mišljenje upravo zbog svog stalnog glasanja (podsjetnik:
dvosmjerna povezanost stavova i ponašanje)

Korelacija Vs. uzročno posljedična veza

o Dva osnovna problema pri proglašavanju korelacijske veze uzročno-posljedičnom:
1. Lažna (spuriozna) korelacijaProblem trede varijable koja uzrokuje obje proučavane
2. Korelacijska simetrija Smjer uzročnosti koji iz korelacije nije jasan jer obje varijable mogu biti smatrane
kako ozrokom tako i posljedicom
o ponudio način kojim bi se premostio jaz između krajnjeg pozitivističkog gledišta(odbacujemo sve ono što je
nedostupno opažanju) i stajališta da je uzrok nešto što se ne može izjednačiti s korelacijom
o Pridao je uzročnosti obilježja „asimetrične funkcionalne povezanosti“
 Korelacija upuduje na uzročnost, ali je razlikovanje U i P jasno jer se radi o asimetričnoj povezanosti
 Za razliku od simetrične funkcionalne povezanosti (u kojoj varijable s obje str. mogu predstavljati i
U i P), asimetrična povezanost definitana je matematički, sustavnom (linearnih) jednadžbi 
variranje jedne skupine varijabli (posljedica) može se objasniti variranjem druge skupine
(uzrocima)

Millova načela
o ; zaključivanje o uzročnosti počiva na tri faktora:
1. Prethođenju (U mora prethoditi P)
2. Povezanosti (U i P moraju biti povezani) Preuzeta od Hume-a
3. Ostala moguda objašnjenja povezanosti U i P moraju biti isključena!
 Najvažnije za eksperimentalnu metodu!
 Odlučujuda pri donošenju zaključaka o U-P povezanosti na temelju eksperimenta
 Isključujemo druga objašnjenja tako da u eksperimentu kontroliramo sve druge pojave koje bi
mogle djelovati na naše varijable

SUVREMENI POGLEDI NA UZROČNOST

o Ispunjavanje nužnih i dovoljnih uvjeta uzročnosti u društvenim fenomenima predstavlja teško dostignuti ideal
o ZAPAMTI KLJUČNA NAČELA!!!:
1. Humeovo i Millovo načelo međusobne povezanosti (kovarijacije) pojava
2. Humeovo i Millovo načelo prethođenja uzroka posljedici
3. Millovo načelo odbacivanja svih drugih mogudih objašnjenja (kontrole)
o Gornja načela namedu koncept probabilističke uzročnosti (mogude su posljedice bez uzroka ili uzroci bez posljedica)
jedino mogude rješenje suvremenih društvenih znanosti
 Možemo zaključivati samo o vjerojatnosti pojavljivanja posljedice
 Na taj se način dopušta pojavljivanje posljedice bez uzroka i obrnuto
 Ne možemo govoriti sa 100% sigurnošdu, ali možemo govoriti da npr. sa 95% sigurnošdu ako A+B de se
dogoditi neka pojava C
 Npr. pritisak na prekidaĉ nije ni nuţan ni dovoljan uvjet paljenja svjetla. Ako je strujni krug prekinut ili je ţarulja
pregorjela njime ne moţemo upaliti svjetlo.

25
 SREDSTVA KOJA OMOGUĆUJU DEMONSTRACIJU UZROČNO-POSLJEDIČNE VEZE, ALI NISU NEIOZOSTAVNA
1. Mogudnost manipulacije uzorkom
Elementi
 Jer eksperimentator uvodi i/ili mijenja nzv kako bi vidio djeluje li na zavisnu
eksp.
pristupa 2. Mogudnost izolacije potencijalnog uzroka i posljedice
 Eksperiment se radi u kontroliranim uvjetima, nastoji se izolirati jednu ili više nzv, a druge držati pod
kontrolom jer nam je cilj dodi do zaključka o uzročnosti
3. Mogudnost ponavljanja demonstracije uzročno-posljedične povezanosti
 Vezu između pretpostavljenog uzroka i pretpostavljene posljedice valja više puta demonstrirati kako bismo
u nju bili sigurniji
 Ponavljanje je prisutno i u svim drugim metodama, zato nije ekskluzivan eksperimentalnoj metodi

LOGIKA EKSPERIMENTIRANJA
o Eksperiment je primarno (a prema nekima i jedino istinsko) istraživačko sredstvo prilagođeno uspostavljanju U-P
veza
o Eksperimentom se kontroliranim uvjetima nastoji provjeriti utječe li mijenjanje jedne ili više nzv na promjene u zv
o Osnovni nacrti u eksperimentu (više o njima kasnije, dio o istinskom eksperimentu)
1. ZAVISNI NACRT
 Iste osobe opažamo u dvije različite situacije i mogude promjene ponašanja tako pripisujemo
osobitostima situacije
2. NEZAVISNI NACRT
 Promatramo i mjerimo ponašanja osoba koje su bile izložene određenim uvjetima nakon čega ih
se uspoređuje s onima koji im nisu bili izloženi

4 GLAVNE METODE UKLJUČENE U IZVOĐENJE EKSPERIMENTALNOG DOKAZA (POSTAVIO IH JE MILL)

1. Metoda slaganja  1 zajednički element u više situacija

o Ukoliko opažamo više situacija u kojima se pojavljuje neko ponašanje (zv) a koje dijele samo jedan zajednički
element- taj element je uzrok!
o Niječan oblik: vezivanje nepojavljivanja nekog ponašanja uz nepojavljivanje nekog faktora može biti posljedica
njihove U-P veze
o Npr. vidimo nekoliko biljaka na balkonima zgrade. Balkoni te zgrade su na J str i opaţamo da su biljke na tim balkonima
uvenule. S obzirom da vidimo da su svi balkoni na J donosimo zakljuĉak da je uzrok tomu pretjerana izloţenost suncu. (Metoda
slaganja: zajedniĉki element-pozicija=uzrok)
 Međutim, ova metoda ima niz problema! Je li izloţenost suncu jedini zajedniĉki element? Moglo je nešto drugo
biti uzrok-nemar, nedovoljno vode, kriva zemlja...
o Dva temeljna problema metode:
 1. često je nemogude pobrojati sve elemente neke situacije može se dogoditi da nam neki zajednički
element promakne
 Npr. neka osoba se opije svaki put kada pije mineralnu vodu i moţemo zakljuĉiti da ona uzrokuje napitost,
a pritom nam promakne da je ta voda pomiješana s vinom
 2. uzroci iste pojave mogu biti različiti
 Npr. nekad jedemo zbog gladi, nekad iz dosade, nekad iz tjeskobnosti
o Metoda ima vrijednost u isključivanju nevažnih okolnosti
o Sama po sebi nije dobra metoda za donošenje zaključka o uzroku!

2. Metoda razlike 1 različit element u više situacija

o Najvažnija za eksperimentalnu metodu!

o Opažamo dvije situacije, gdje se u jednoj pojavljuje određeno ponašanje, a u drugoj ne, a u kojima je sve
zajedničko osim jednog elementa; taj element je uzrok!
 Npr. kupimo 2 biljke koje jednako zalijevamo i gnojimo, ali smo jednu stavili na sunce, a drugu u sjenu. Prva uvene, a
druga ne- zakljuĉak: izloţenost suncu uzrokovala uvenutost

26
  No ipak ne možemo biti posve sigurni u naš zaključak- biljke su možda otpočetka bile različite
kvalitete, bile zasađene u različitu zemlju, druge vrste itd.
o Nedostatak: nemogudnost nalaženja uvjeta koji su posve izjednačeni po svemu osim po jednom elementu
o Ovaj nedostatak uklanjamo različitim postupcima eksperimentalne kontrole- raspoređivanjem grupe po slučaju,
standardizacije uvjeta, uklanjanjem nebitnih ili ometajudih situacijskih čimbenika i sl.
o BTW: nikad se ne testira razlika u ponašanju dviju jedinki ved se zahtjeva testiranje vedeg broja ispitanika

3. Zajednička metoda slaganja i razlike

o Zapravo najbolja metoda
o Kombinira metode slaganja i razlike, ali pruža vedu težinu zaključcima
o Ako 2 ili više situacija u kojima se javlja neka pojava imaju samo jedan zajednički element, dok se istodobno
situacije pojavljivanja i nepojavljivanja pojave razlikuju samo po njegovoj prisutnosti/ odsutnosti, taj je element
uzrok ili dio uzroka pojave
o Pojednostavljeno: 1. Nađemo nešto zajedničko u svim slučajevima u kojima se pojavljuje pojava. 2. Onda
tražimo podudaranja u tim odabranim slučajevima s iznimkom onih u kojima se ne pojavi pojava i koji nemaju
zajednički element.
 Npr. u primjeru s biljkama- uzmemo veći br. biljaka i dio izloţimo suncu, dio sjeni. Ukoliko biljke u sjeni bolje
napreduju, te biljke podijelimo u 2 grupe- jednu drţimo na suncu, a drugu opet u sjeni. Ako se i ovdje pokaţe da
druga grupa bolje napreduje, naši zakljuĉci će dobiti na teţini
o Procedura:
 U početnoj fazi istraživač induktivnom metodom prati pojave (ishode) i pripisuje im mogude uzroke na
temelju međusobnog podudaranja (korelacije).
 Potom mogude uzroke testira eksperimentalnom metodom kako bi egzaktno provjerio vlastite
pretpostavke

4. Metoda zajedničkog variranja

o Nije dokaz U-P povezanosti!  jedino najbitnije za znati
o Govori da neka pojava koja se mijenja usporedno s nekom drugom je njen uzrok, posljedica ili je s njome
povezana preko nekog uzročnog čimbenika

VARIJABLE
o Varijabla= svojstvo ispitanika, podražaja ili situacije koje može poprimiti različite vrijednosti (tjel. visina, inteligencija,
depresivnost, intentzitet svjetla, jačina buke itd.)
o Suprotan pojam: konstanta (poprima samo 1 vrijednost)

PODJELA VARIJABLI

KVALITATIVNE (kategorijalne) KVANTITATIVNE (količinske, brojčane)

variraju u kvaliteti (svojstvo koje se ne da npr. boja očiju, psihijatrijska DISKRETNE

brojčano izraziti) dijagnoza, mjesto rođenja
(isprekidane) KONTINUIRANE

poprimaju samo cjelobrojne

vrijednosti zauzimaju cjelokupnu ljestvicu
vrijednosti između cjelobrojnih

npr. broj kudnih ljubimaca

npr. visina, težina, brzina

trčanja

VARIJABLE U EKSPERIMENTU
o NEZAVISNA VARIJABLA  ZAVISNA VARIJABLA
o Nzv i zv se moraju unaprijed precizno odrediti i operacionalno definirati (svesti na neki mjeru) kako bi se izbjegli svi
mogudi nesporazumi i omogudilo ponavljanje istraživanja!

27
Nezavisna ili eksperimentalna varijabla
o Svojstvo kojim eksperimentator upravlja sustavno ga mijenjajudi kako bi provjerio njegov utjecaj na proučavano
ponašanje (pritom pretpostavljamo da de nzv stvarno i utjecati na zv)
o Naziv nezavisna- ni jedna druga varijabla u eksperimentu ne utječe na nju
o Npr. smislenost rijeĉki u zadatku pamćenja, fiziĉka aktivnost u tretmanu mršavljenja, uzimanje lijeka u lijeĉenju glavobolje i sl.
o Uvjeti koje varijabla mora ispuniti kako bi je nazvali nezavisnom;
a. Mora imati odlike varijable, odn. mogudnost poprimanja različitih vrijednosti (varijacije)
b. Njene promjene moraju biti pod kontrolom eksperimentatora

RASPON VRIJEDNOSTI NEZAVISNE VARIJABLE

1. Dihotomne nezavisne varijable
 Poprimaju samo 2 različite vrijednosti, postojanja ili nepostojanja određene kvalitete
 Dopuštaju samo zaključak utječe li ili ne nzv na zv
 Npr. Utjeĉe li gledanje tv programa koji sadrţi agresivnost na agresivno ponašanje? Dvije skupine ispitanika?  nzv- 2
stupnja: agresivni i neagresivni, tj. prisutnost/odsutnost agresivnosti
2. Kvantitativne ili količinske nezavisne varijable
 Zanima nas u kojoj mjeri nezavisna varijabla utječe na zavisnu varijablu
 Npr. Kako intenzitet buke utjeĉe na koncentraciju? Nije dovoljno ispitati prisutnost i odsutnost buke već treba pokriti širok
raspon vrijednosti buke buka niskog (30 dB), srednjeg (60 dB), visokog (90 dB) i izrazito visokog intenziteta (120 dB)
3. Kvalitativne nezavisne varijable
 Kada nezavisna varijabla poprimi vrijednosti koje nisu količinske prirode niti se mogu svesti na dihotomnu
kategoriju prisutnosti/odsutnosti
 Npr. ispitivanje uĉinkovitosti razliĉitih terapijskih pristupa. Jedna se terapija ispituje u odnosu na druge- ispitivanje
uĉinkovitosti bihevioralne, kogn. bihev. i gestalt terapije  to se moţe obaviti na trima nezavisnim grupama od kojih bi
svaka primala samo po jednu od njih

UPRAVLJANJE NEZAVISNOM VARIJABLOM

1. Eksperimentalna manipulacija
o Eksperimentator odmjerava veličinu nezavisne varijable izlažudi pojedinim njezinim razinama različite grupe
ispitanika ili iste ispitanike u različitim vremenskim intervalima
o Npr. mijenjanje intenziteta svjetlka, zvuĉnih podraţaja, br. sati bez jela
A. Manipulacija uputom
 Davanje različitih uputa kontrolnoj u odnosu na eksperimentalnu skupinu
 Npr. jednoj grupi se kaţe da će njihov rezultat na upitniku samoprocjene biti odluĉujuć pri upisu na
faks, a drugoj se jamĉi anonimnost
 Može se pokazati manjkavom metodom ako je uputa dvosmislena i izaziva oprečne reakcije kod
ispitanika  potrebno u najvedoj mjeri pojednostaviti poruku kako bi bila jednoznačna i
pristupačna svima i osigurati pozornost sviju prilikom njena iznošenje
B. Manipuliranje događajima
 Vrijednosti eksperimentalne varijable se mijenjaju na mnogo prirodniji i realističniji način
 Npr. ako ţelimo provjeriti djelovanje nekog lijeka, manipulacija se sastoji u davanju lijeka jednoj
grupi i uskraćivanju drugoj
2. Upravljanje individualnim razlikama
o Odlikuje eksperimente u kojima nezavisnu varijablu čine neka obilježja ispitanika (spol, dob, IQ...)
o Manipulacija se postiže izborom ispitanika u grupe prema stupnju izraženosti unaprijed utvrđenih osobina
 Npr. ako nas zanima kako će smisleni/besmisleni sadrţaj uĉiti ekstraverti, a kako introverti podjeliti ćemo ih u dvije skupine
prema izraţenosti ekstraverzije i usporediti prema kol. nauĉenog sadrţaja
o PROBLEMI:
 1. Nemogudnost slučajne raspodjele ispitanika u skupine
 Pri korištenju manipulacije temeljene na izboru ispitanika ne govorimo o istinskim ved o
kvazi-eksperimentima!  ugrožava unutarnju valjanost eksperimenta i otežava
pripisivanje promjena u ponašanju nezavisnoj varijabli
 2.Teško je ostvarivo da promjene u nzv ne uključuju promjene neke varijable koja nije zv
 važno je da nezavisnom varijablom bude mogude neovisno manipulirati

28
PRIKLADNOST NEZAVISNE VARIJABLE (4 ODREDNICE)
1. KONSTRUKTNA VALJANOST
o Konstruktna valjanost nezavisne varijable- operacionalna primjerenost u odnosu na konstrukt koji bi trebala
predstavljati
o UKRATKO: imamo konstrukt (apstraktan pojam) koji moramo operacionalizirati (definirati varijable u mjerljive
faktore)
o Primjer jednostavnih operacionalizacija:
 Npr. kako glad kod štakora utjeĉe na brzinu rješavanja labirinta  konstrukt: glad, operacionalizacija: vrijeme proteklo
od prethodnog uzimanja određene kol. hrane
 I kod ovakvih jednoznaĉno odredivih konstrukata, moguća odstupanja (međusobne razlike u podnošenju gladi, koliĉina
pojedene hrane u zadnjem obroku...)
o Primjer složenijih operacionalizacija:
 Npr. kako razina pobuđenosti utjeĉe na toĉnost rješavanja zadatka  teţe je operacionalizirati konstrukt pobuđenosti
o Jednoznačna, savršena operacionalizacija ne postoji, ona je samo više-manje vjeran odraz izučavanog konstrukta
 PROBLEMI KAD SADRŽI SUVIŠAK
 Dok jednim djelom opisuje konstrukt kojim se bavimo, drugim zahvada neke druge konstrukte koje
smo silom prilika nehotično uvrstili u istraživanje
 Primjer: Da li svakodnevna fiziĉka aktivnost utjeĉe na raspoloţenje depresivnih osoba? – ako se pokaţe da su te
osobe manmje depresivne ne moţemo biti sigurni u zakljuĉak; moţda fiziĉka aktivnost nije zaslućna već redoviti
ljudski kontakt, druţenje, ispunjenost vremena
 PROBLEMI KAD SADRŽI MANJAK
 U gornjem primjeru operacionalizacija konstrukta fiziĉke aktivnosti samo na temelju rada u teretani manjkava je;
moţda bi terapijski uspjeh bio veći kod drugih aktivnosti, npr. šetnje, plivanja, timskih sportova...

2. RAZLIKA MEĐU RAZINAMA

o Utjecaj nzv na zv mora biti znatan kako bi se mogao registrirati
o Mora biti naglašena razlika između eksp. I kontrolnih uvjeta (u protivnome potvrđujemo nul-hipotezu kad ona u
stvarnosti nije točna)
o Npr. glad kod štakora= 2 vs. 12 sati nehranjenja
o Iako neki naglašavaju potrebu za „ekološkim“ nacrtima (što realističnijima), usporedba ekstremnih razina je
statistički snažnija i vodi nas do same srži problema

3. BROJ RAZINA
o Hodemo li uspoređivati samo ekstremne vrijednosti ili čitav mogudi raspon (ako se radi o kontinuiranoj varijabli)?
 Nema jednostavnog odg., oni se razlikuju ovisno o vrsti eksperimentalnog nacrta
o Ako koristimo samo 2 razine nezavisne varijable
 Rizik zanemarivanja stvarne kvalitete povezanosti nzv i zv
 Npr. kako intenzitet buke utjeĉe na koncentraciju?– treba uzeti širok raspon intenziteta!
o Ako koristimo vedi broj razina nzv uz isti broj ispitanika
 Smanjena statistička snaga nacrta

4. USPJEŠNOST MANIPULACIJE
o Ako se radi o nezavisnim varijablama koje se uvode u prikrivenom obliku, kao dio istraživačke obmane, cjelokupna
situacija mora posjedovati eksperimentalni realizam, tj. psihološku uvjerljivost za ispitanike
 Npr. utjecaj anksioznosti na sklonost druţenju. Dvije skupine- prvoj reĉeno da će sudjelovati u eksperimentu vezanom uz
uĉinke elektriĉnih šokova i da će njihovi šokovi biti jaki, a drugima je reĉeno da će šokovi biti blagi. Ispitanici koji su mislili
da će šokovi biti jaki= visoka anskioznost= ĉekali su eksperiment u društvu. Oni koji su mislili da će šokovi biti blagi=niska
anksioznost=ne mare za društvo.

Zavisna ili kriterijska varijabla

o Pojava koja se u eksperimentu opaža i mjeri
o Naziv zavisna- njezine vrijednosti ovise o manipulacijama eksperimentalnom varijablom
o Naziv kriterijska- kriterij/standard prema kojem se procjenjuju rezultati eksperimenta
o Uvjeti koje varijabla mora ispuniti kako bi je nazvali zavisnom
 Mora biti valjana reprezentacija izučavanog konstrukta
 Mora se modi pouzdano mjeriti i opažati

PRIKLADNOST ZAVISNE VARIJABLE

I. KONSTRUKTNA VALJANOST
o Jesmo li doista mjerili ono što smo namjeravali?
o Mora biti dobro operacionalno definirana (npr. depresivnost definirana kao rezultat na Beckovoj skali)

29
o Oprez pri korištenju manjeg broja mjeramože se dogoditi da zbog slabe konstruktne valjanosti pogrešno
protumačimo rezultate

II. POUZDANOST
o =Preciznost mjerenja
o Svako je mjerenje opteredeno određenom greškom
o Preciznost (odsutnost greške mjerenja)  pridonosi konstantnosti, stabilnosti ili dosljednosti mjerene osobine
o Potrebna što veda pouzdanost; što je pouzdanost manja zbog velike greške aritmetičke sredine teže je odbaciti
netočnu nul-hipotezu (tj. teže demo dokazati utjecaj nzv na zv)

III. OSJETLJIVOST
o Mogudnost diferencijacije- utvrđivanje i najmanjih razlika u predmetu mjerenja
o Nedostatak:
 Na gruboj/neosjetljivoj ljestvici ne možemo registrirati razliku ni kad je ona prisutna (npr. test inteligencije s
5 laganih zadataka)
 Neprimjerenost zv za određenu skupinu ispitanika
 Primjer: Istraţujemo utjecaj razliĉitih metoda uĉenja na rješavanje matematiĉkih problema- nezavisni nacrt,
eksperimentalna i kontrolna skupina uĉe razliĉitim metodama
 Učinak poda- preteški zadaci  nema razlike među skupinama
 Učinak stropa- prelagani zadaci  nema razlike među skupinama

KONTROLA U EKSPERIMENTU
o Unutarnja valjanost= sigurnost u zaključku da je upravo nezavisna varijabla, a ne nešto drugo, dovelo do promjena
što smo ih registrirali u eksperimentu
 Tome služi KONTROLA- obuhvada niz postupaka koji u razumnim granicama omoguduju izvođenje U-P zaklj.
o Za utvrđivanje učinka nzv na zv potrebno je izolirati taj utjecaj- rijetko izvedivo u cijelosti
 Neke vanjske faktore (čimbenike koji pored nzv utječu na zv) nije mogude odstraniti
 U tom slučaju se kontrola sastoji u njihovom pravilnom raspoređivanju na sve uvjete u eksperimentu ili, u
slučaju grupnog nacrta, podjednako na eksp. i kontrol. skupinu
 Na taj se način ne uklanjaju, iz eksp., ali se osigurava njihova podjednaka prisutnost u različitim uvjetima te
zbog toga možemo kasnije razlike pripisati nzv

VANJSKI ČIMBENICI KOJI SU PRIJETNJA VALJANOSTI EKSPERIMENTALNOG NACRTA

1. Fizički čimbenici
o Bit eksperimentalne kontrole:
1. Isključiti sve alternativne pretpostavke o promjenama zv osim kao posljedica manipulacija nzv- putem
nacrta, organizacije istraživanja i provedbom istraživanja
2. Smanjiti eksperimentalne greške, odn. sve neželjene izvore varijabiliteta
o Koraci u postizanju eksperimentalne kontrole:
1. Nalaženje i prepoznavanje onih činitelja koji bi pored nzv mogli utjecati na zv
2. Uklanjanje ili stabiliziranje tih činitelja  eksperimentalni uvjeti često puta traže da se neki fizički činitelji
(npr. buka, svjetlo, vibracije) odstrane, a drugi, koje nije mogude odstraniti (npr. temperatura, vlaga, doba
dana, godišnje doba), drže postojanima
KONTROLA FIZIČKIH ČINITELJA:
A. Uklanjanje vanjskih činitelja
B. Stabilizacija uvjeta
C. Uravnoteženje uvjeta
o Ponekad je potrebno uravnotežiti uvjete koji prijete da ugroze naše zaključke
 npr. provodimo eksperiment u dvjema prostorijama- jednoj na S, a drugoj na J. Zbog ujednaĉenja uvjeta morat ćemo isti br.
ispitanika u svakom od E i K uvjeta ispitati u svakoj od prostorija  time se uĉinci razliĉitih prostorija podjednako
raspoređuju na svaki uvjet u eksperimentu
o Ova vrsta postupka posebno važna prilikom kontrole učinaka vježbe i umora u eksperimentu ponovljenih mjerenja
 ti serijalni faktori kod zavisnog nacrta se rješavaju tako da se provode rotacije E situacija- svi ispitanici
prolaze iste situacije, ali različitim redosljedom (npr. 1.situacija=ABC, 2. situacija BCA, 3.situacija CBA)  cilj
raporediti efekte serijalnih faktora na sve uvjete!
o Ako kod nezavisnog nacrta imamo npr. dva eksperimentatora, bilo bi pogrešno jednog zadužiti za K, a drugog za E
skupinu jer de se učinci nzv pomiješati sa spolom i osobnošdu eksperimentatora  u tom slučaju uravnotežavanje
se sastoji u tome da se pojedinci ili manje skupine iz K i E grupe po slučaju rasporede svakom od eksperimentatora,
što de zajamčiti da osobna jednadžba svakog od njih bude podjednako prisutna u oba uvjeta

30
o Uloga kontrole fizičkih činitelja:
1. Osnaženje unutarnje valjanosti- osiguravanje jednakih uvjeta za E i K skupinu (odn. više njih)
2. Statistička snaga- odstranjivanje izvora smetnji ili nestabilnosti koje bi mogle dovesti do povedanog
nesustavnog varijabiliteta u ponašanju unutar eksperimenta
2. Društveni činitelji (kontrola pristranosti sudionika u eksperimetnu)
o Rezultati mogu biti zamagljani pristranostima vezanih uz ispitanike, eksperimentatora ili njihovu međusobnu
interakciju
o Pored nzv na rezultate mogu utjecati: očekivanja ispitanika, nesvjesni utjecaj eksperimentatora na ispitanike ili
njegova pristranost zbog želje da potvrdi polazne hipoteze
o Uloga kontrole društvenih činitelja: unaprjeđenje konstruktne valjanosti (predstavlja dobro operac. konstrukte)
KONTROLA DRUŠTVENIH ČINITELJA
A. Slijepi eksperiment (ispitanik ne zna pripada li E ili K skupini)
B. Dvostruko slijepi eksperiment (ni ispitanici ni eksperimentator ne znaju tko pripada kojoj skupini)

3. Osobni činitelji
o Izjednačavanje ispitanika iznimno važan dio kontrole  ključno postidi usporedivost ispitanika izloženih različitim
tretmanima
o Izjednačenost grupa, odn. njihovo raspoređivanje u grupe po slučaju, jedan od osnovnih zahtjeva eksperimentalnih
nacrta i temelj unutarnje valjanost
o Uloga kontrole osobnih činitelja: povedava statističku snagu popravljajudi valjanost statističkog zaključka
KONTROLA OSOBNIH ČINITELJA
A. Homogeniziranje ispitanika (smanjivanje varijabiliteta)
B. Slučajni izbor ili slučajno raspoređivanje u skupinu
C. Uparivanje

EKSPERIMENTALNA VALJANOST
o Pitanje kontrole usko povezano s pojmom valjanosti u eksperimentu
o Osnovna svrha eksperimenta= omogudavanje istinitih zaključaka o učincima nzv na opažano ponašanje i o uvjetima
pod kojima se takav utjecaj odvija
o Eksperimentalna valjanost= stupanj u kojem je neki eksperimentalni nacrt primjeren logički okvir za izvođenje
odgovarajudih U-P zaključaka!
OSNOVNI TIPOVI EKSPERIMENTALNE VALJANOSTI
I. Unutarnja valjanost
II. Vanjska valjanost
III. Konstruktna valjanost
IV. Valjanost statističkog zaključka (poseban vid unutarnje)

Opdenito: opravdanost zaključivanja o uzročnosti

koliko se promjene u zv mogu pripisati

UNUTARNJA U užem smislu: promjenama u nzv

VALJANOST STATISTIČKOG ZAKLJUČKA bavi se istinitošdu zaključaka o povezanosti nzv i zv

koliko možemo rezultate istraživanja poopditi na

Opdenito: uopdavanje populaciju i koliko vrijede u drugim uvjetima

VANJSKA A) U užem smislu: mogudnosti uopdavanja uzročnih zaključaka

opravdanost prijenosa utvrđenih zaključaka s iskustvene na teorijsku

B) KONSTRUKTNA razinu

VALJANOST STATISTIČKOG ZAKLJUČKA

o Mogudnost statističkog dokazivanja povezanosti nzv i zv koje proizlazi iz primjenjenog nacrta i korištenje
metodologije  ova vrsta valjanosti je preduvjet unutarnje valjanosti.
o Statističkim testovima pokušavamo utvrditi da li razlika između skupina/situacija postoji i na populacijskoj razini (ili
je odraz slučajnih kolebanja rezultata)

31
o Ako su razlike između skupina toliko velike da se ne mogu pripisati slučajnim kolebanjima, odbacujemo početnu nul
hipotezu o nepostojanju razlike  no hodemo li ostati pri nul – hipotezi ili je odbaciti ovisi o usvojenom stupnju
rizika da demo pogriješiti pri zaključivanju
o Postoje 4 moguda ishoda s obzirom na stvarnu situaciju i našu odluku temeljenu na statističkom zaključivanju
OBJEKTIVNA STVARNOST
NAŠA ODLUKA
Ne postoje značajne razlike Postoje značajne razlike

1.
Značajna razlika (odbacujemo 2.
Greška tipa I.
H0) TOČNA ODLUKA

3. 4.
Nema značajne razlike
TOČNA ODLUKA Greška tipa II.
(ostajemo pri H0)

- vjerojatnost odbacivanja nul-hipoteze kad je ona točna (obično 1 ili 5%)
-vjerojatnost prihvadanja nul-hipoteze kad je ona netočna
Prijetnje valjanosti statističkog zaključka
1. Statistička snaga 4. Nepouzdanost zv
2. Nesustavne varijacije u postupku 5. Višestruke usporedbe
3. Različitost ispitanika 6. Narušene pretpostavke statističkih testova
1. STATISTIČKA SNAGA
o Vjerojatnost odbacivanja nul hipoteze (hipoteze o nepostojanju razlika među skupinama) kad je ona u stvarnosti
netočna  ili drugačije- vjerojatnost nalaženja razlike među skupinama kad ona uistinu postoji
o Ukratko: vjerojatnost da de istraživanje nadi učinak ako ga stvarno i ima
o Postoje četiri sastavnice koji utječu na statističku snagu:
i. ALFA ()- usvojen kriterij značajnosti
 Stat. snaga se poveda ako preuzmemo vedi rizik od odbacivanja ispravne nul-hipoteze ()
 Vedi =veda snaga
ii. Broj ispitanika
 Povedanje uzorka najlakši i najčešdi način povedavanja stat. snage povedavanje uzorka smanjuje
standardnu grešku arit. sred. o kojoj je ovisan t-test
 Vedi uzorak=veda snaga
iii. Varijabilitet (varijanca) zavisne varijable
 Manji varijabilitet=veda snaga
iv. Veličina učinka (razlika među populacijama)
 Veličina učinka= razlika u zv između E i K skupine podijeljenoj pripadajudom standardnom
devijacijom
 Ovisi o:
 Razlici između skupina:
 U određenoj mjeri je razlika zadana prirodom pojave koju istražujemo; npr.
razlike u brzini reakcije na svjetlosne podraţaje su postojane i ne moţemo znaĉajno utjecati
na njih
 No u nekim uvjetima ipak možemo E uvjete učiniti jako različitim od onih K da
povedamo veličinu učinka- npr. usporedba ljudi sa 8 sati sna i onih sa dvije noći bez sna
 Stupnju variranja istraživane pojave (koji se iskazuje standardnom devijacijom)
 Veda SD=manja veličina učinka  zbog toga u eksp. važno smanjiti sve neželjene
izvore varijacije, tj. Sve one nevezane uz nzv
v. Korištenom statističkom testu
2. NESUSTAVNE VARIJACIJE U POSTUPKU
o Slučajne varijacije u postupku mogu otežati dokazivanje povezanosti zavisne i nezavisne varijable.
o Nesustavne varijacije se odnose na razlike među ispitanicima, razlike među eksperimentatorima, način na koji
se uvodi nezavisna varijabla, slučajna kolebanja u rezultatima i sl.  povedavaju ukupni varijabilitet, a s tim se
smanjuje veličina učinka nezavisne varijable
o Ako postupak nije jasno određen, sadrži slučajna kolebanja ili je odraz različitih osobnih jednadžbi
eksperimentatora, u eksp. se unosi dodatni varijabilitet koji otežava dokazivanje U-P veze nzv i zv
o Npr. provjeravamo dvije metode uĉenja stranih jezika- konverzacijski i pismeno. Nastavu drţi vleik br. nastavnika. Ako ne
definiramo sasvim precizno što ukljuĉuje koji postupak, moguće da velike varijacije u naĉinu provođenja ugroze naše zakljuĉke

32
 3. RAZLIČITOST ISPITANIKA
o Ispitanici se mogu razlikovati prema velikom broju obilježja ( spol, dob, naobrazba , nacionalnost,
inteligencija…)
o Što je veda različitost ispitanika ( varijabilitet unutar skupine ), to je teže dokazati učinak nzv na zv –jer se
povedava eksperimentalna greška, odn. varijabilitet unutar skupina
o Npr. ispitivanje pamćenja- naobrazba moţe imati znaĉajan utjecaj. Ukoliko E i K skupina nisu izjednaĉene=problem unutarnje
valjanosti. Ako se grupe među sobom ne razlikuju, ali unutar svake skupine postoji velika razlika= problem valjanosti stat
zakljuĉka
o Problem različitosti se može riješiti na nekoliko načina :
A. Biranje istovrsnih ispitanika – međutim valja napomenuti kako je identičnosti ispitanika unutar skupine gotovo
neostvariva zadada, a osim toga ovakav je postupak upitne vrijednosti sa stajališta vanjske valjanosti
B. Uključivanje različitog uzorka u istraživanje uz uvjet da postoji mogudnost odvajanja učinaka koji su uzrokovani
upravo njihovom raznovrsnošdu (to se postiže faktorijalnim nacrtom u kojima se raznovrsnost ispitanika uključuje
kao jedna od nezavisnih varijabli )
C. Korištenje nacrta ponovljenih mjerenja –definitivno najbolji način jer u takvim nacrtima osobna obilježja i njima
prouzročena varijanca bivaju isključene iz analize
4. NEPOUZDANOST ZAVISNE VARIJABLE
o Pouzdanost nekog mjernog instrumenta= proporcija istinske varijance u cjelokupnoj varijanci
o UKRATKO: Što je instrument manje pouzdan, to je neki rezultat više posljedica slučajnog kolebanja, a manje
posljedica stvarne vrijednosti mjerene osobine
o Npr. ispitanik ima IQ=100, na pouzdanom testu će dobiti rezultat između 95 i 105, a na manje pouzdanom između 80 i 120

5. VIŠESTRUKE USPOREDBE („PECANJE“)

o Proces u kojem se zaključuje uzročnost koja je u stvarnosti samo posljedica slučaja
o Ukoliko istraživač koristi vedi broj mjera zavisne varijable kako bi dokazao utjecaj nezavisne ( npr. ako koristi 10
skala anksioznosti umjesto jedne), on mora biti svjestan da vjerojatnost nalaženja statistički značajne razlike,
ako ona u stvarnosti ne postoji, nije više 1 % nego 10 % ukratko- poveda se mogudnost nalaženja razlike koja
ne postoji u stvarnosti!
o Dakle izlaže se riziku da potvrdi netočnu nul hipotezu (napravi grešku tipa II.)
o Najjednostavnije rješenje problema- Bonferronijev postupak (poznat i kao Dunnov test)- dijeljenje preuzetog
stupnja rizika () s brojem mogudih usporedbi
6. NARUŠENE PRETPOSTAVKE STATISTIČKIH TESTOVA
o Da bismo uopde mogli koristiti neki od statističkih testova moraju biti zadovoljeni određeni preduvjeti vezani za
podatke kao što su nezavisnost mjerenja, normalnost raspodjele rezultata, jednaka veličina varijanci itd.
o Ukoliko su takve pretpostavke narušene možemo dobiti pogrešne rezultate, tj. različite od onih koje bismo
dobili njihovom prikladnom upotrebom
UNUTARNJA VALJANOST
o Stupanj u kojem je pojedinim eksperimentalnim nacrtom promjene izučavanog ponašanja mogude pripisati
manipulaciji nzv odbacujudi pritom sva druga objašnjenja za uočene pojave
 Visoka unutarnja valjanost= (s malim rizikom tvrdimo kako su) promjene u zv odraz promjena u nzv
o Uvjeti nužni za zaključke o uzročnosti:
1. Utvrditi povezanost nzv i zv
2. Pronadi odgovarajudi redoslijed (U prethodi P)
 Lako zadovoljivo eksperimentom jer se registracija zv uvijek obavlja nakon manipulacija
nzv
3. Odbaciti druga tumačenja (lažne povezanosti uzrokovane nekim vanjskim faktorom)
 Teže izvedivo
 Ako korištenjem nekog nacrta ne možemo razlučiti utjecaje nzv od vanjskih faktora on ne
posjeduje visoku unutarnju valjanost, tj. njime nisu uklonjene prijetnje unutarnje
valjanosti
 Vanjski faktori mogu a) utjecati na zavisnu ili b) poništiti djelovanje manipulacije

Prijetnje unutarnje valjanosti

A) Prijetnje koje utječu na nacrte bez kontrolne skupine: B) Prijetnje koje utječu na nacrte sa kontrolnom
1. Povijest skupinom:
2. Sazrijevanje 6. Izbor ispitanika
3. Testiranje 7. Osipanje ispitanika
4. Instrumentacija 8. Interakcija s izborom ispitanika
5. Statistička regresija 9. Difuzija ili imitacija tretmana
10. Izvori nevaljanosti u kontrolnoj skupini

33
1. POVIJEST
o Uključuje svaki događaj koji se pojavljuje između prvog i drugog testiranja usporedno s nzv đ
o Nije jasno čemu pripisati promjene u opažanom ponašanju! – eksperimentalnoj intervenciji ili događajima koji
su se odvijali nezavisno od nje?
o O njoj mogude govoriti samo u eksp. s ponovljenim mjerenjima
o PRIMJER : ako smo ispitivali utjecaj gledanja nasilnih filmova na stavove o nasilju i pritom proveli mjerenje prije i poslije
gledanja filma u razmaku od nekoliko dana, ne moţemo biti sigurni da je do promjene došlo iskljuĉivo zbog prikazanog filma.
Drugo objašnjenje je da su ispitanicima u međuvremenu moglo dogoditi nešto u privatnom ţivotu ili sliĉno pa je to utjecalo na
njihov stav.
o Za kontrolu istraživač mora odstraniti ili izjednačiti vanjske utjecaje, ali to je teško ili nemogude postidi izvan
laboratorija
o Prijetnje vezane uz povijest uklanjaju se uvođenjem kontrolne skupine  jedini način da se utvrde promjene do
kojih dolazi zbog nekih usporednih događaja nevezanih za intervenciju
2. SAZRIJEVANJE
o Odnosi se na sve procese koji se javljaju unutar ispitanika tijekom provođenja eksperimenta ( biološki ili
psihološki ) poput starenja, učenja, dosade, intelektualnog razvoja, stjecanja obrazovanja i dr. koji su pored
nzv mogli utjecati na zv
o Kao i povijest, ova prijetnja ugrožava nacrte s ponovljenim mjerenjima
o PRIMJER : ako ţelimo provjeriti kako na vizualno – motoriĉku koordinaciju djece utjeĉe vjeţba crtanja i tu skupinu
osmogodišnjaka testiramo 1 puta u razmaku od 2 mjeseca, eventualne promjene u testu nećemo moći sa sigurnošću pripisati
uĉincima vjeţbe. Djeca su u 2 mjeseca mogla sazrijeti
o Za kontrolu također uvodimo K skupinu, a ako se radi o nacrtu unutar ispitanika variramo raspored uvjeta
3. TESTIRANJE
o Višekratno mjerenje zavisne varijable psihologijskim testovima
o Ova prijetnja se javlja kod ponovljenih mjerenja kad sama primjena testa dovodi do promjena u rezultatima u
narednim testiranjima zbog uvježbanosti istraživača (on je sada u mogudnosti uočiti čestice koje nije opazio u
prvom testiranju) i zbog upoznatosti s testovnom situacijom
o Za kontrolu uvodimo K skupinu
4. INSTRUMENTACIJA
o Promjena zv do koje dolazi zbog preinačenja mjernog instrumenta između dva testiranja, a ne zbog manipulacije
nzv
o To se događa kad:
 Opažači steknu vedu vještinu i iskustvo u opažanju prije drugog testiranja pa primjeduju ponašanja
koja nisu prvi puta zabilježili (iako su postojala)
 Istraživanja obavljamo longitudalno koristedi se upitnikom kojeg stalno usavršavamo
o PRIMJER : imamo istraţivanje u kojem mjerimo napredak u znanju uĉenika testom koji u svakoj sljedećoj primjeni nadograđujemo
dodavajući mu nove ĉestice i popravljajući njegova metrijska svojstva. Samim usavršavanjem testa moţemo oĉekivati da će se
razlika između dobrih i loših uĉenika produbljivati jer će se test nadopunjavati ĉesticama koje mjere znanje . Promjene u zavisnoj
varijabli neće biti odraz promjena u nezavisnoj već iskljuĉivo odraz preinaĉavanja mjernog instrumenta.
o Instrumentaciju demo najbolje izbjedi ukoliko se mjerni instrumenti dorade i usavrše prije samog testiranja i da
se potom za vrijeme eksperimenta više ne mijenjanju
o + kao i kod prethodnih prijetnja kontrolna skupina takvu pojavu uklanja iz rezultata- jer su joj na jednak način
izloženi u E i K skupini
5. STATISTIČKA REGRESIJA
o Pojava da ekstremni rezultati u ponovljenim mjerenjima teže vradanju prema prosjeku- jer se vedina rezultata
grupira oko prosjeka, a samo nekolicina su ekstremni i odvojeni od prosjeka
o Takvi rezultati su u startu u vedoj mjeri opteredeni greškom (pogotovo ako je korišteni mjerni instrument niske
pouzdanosti)
o Posljedica statističke regresije je donošenje pogrešnog zaključka  skupina s ekstremno visokim rezultatima de
u drugom mjerenju imati niže rezultate bez obzira na nzv, a one s ekstremno niskim de se povedati
o Ovu prijetnju uklanjamo tako da osiguramo da vjerojatnost izbora ispitanika u K i E skupinu bude podjednaka
o PRIMJER : ako primijenimo test znanja i razvrstamo uĉenike na one s osobitom lošim ili osobito dobrim rezultatima, među njima
će biti mnogo onih koji su, prema svojoj sposobnosti, bliţi prosjeku, ali su razliĉiti sluĉajni ĉinitelji pridonijeli većem odstupanju od
oĉekivanih vrijednosti (umor, raspoloţenje, gubitak koncentracije…)
6. IZBOR ISPITANIKA
o O učincima nzv na zv može se suditi samo onda kada postoje jamstva da se grupe koje se uspoređuju među
sobom nisu razlikovale prije eksperimenta zbog toga se koristi slučajna raspodjela u skupine

34
 o PRIMJER : ispitujemo uĉinak psihoterapije na ozdravljenje od bolesti.
 Pristran uzorak bi bio kada bi u uzorak uzeli ispitanike s liste ĉekanja ( poredanih s obzirom na teţinu simptoma )
 Nepristran uzorak bi bio kada bi ispitanike u E i K skupinu birali na temelju probabilistiĉkog izbora
7. OSIPANJE ISPITANIKA
o Situacije kada dio osoba koji je na početku pristupio eksperimentu kasnije iz različitih razloga odustane
(primjerice zbog bolesti, nedostatka vremena, zamora, monotonije….)
o Takvo osipanje ispitanika može prouzročiti promjene u konačnim vrijednostima zv nevezane uz utjecaj nzv
8. INTERAKCIJA S IZBOROM ISPITANIKA
o Izbor ispitanika je u interakciji s ostalim prijetnjama
o PRIMJERI:
o interakcija izbora ispitanika s poviješću ako razliĉite obrazovne programe provjeravamo u dvjema lokalnim
zajednicama, teško ćemo moći kontrolirati specifiĉna iskustva koja doţivljavaju djeca iz jedne zajednice u odnosu na
drugu
o ako se prouĉava neka nastavna metoda, rezultati koje postiţu ispitanici u E i K skupini mogu zavisiti o interakciji te
metode i nastavnika koji je prakticira
9. DIFUZIJA ILI IMITACIJA TRETMANA
o Do ove prijetnje dolazi onda kada su ispitanici iz K skupine u mogudnosti komunicirati sa ispitanicima iz E skupine,
ali i u svim drugim slučajevima u kojima je ne samo E ved i K skupina, zbog propusta, izložena utjecaju nzv
o U slučaju međusobne komunik. pripadnika razl. skupina, neke od uputa ili poduka namijenjenih samo E može
postati zajednička i K što ugrožava unutarnju valjanost
o PRIMJER : ako ţelimo provjeriti kako na stavove utjeĉu razliĉite informacije, moramo dobro pripaziti da osobe iz E i K skupine
ne dođu u dodir tijekom eksperimenta
10. IZVORI NEVALJANOSTI U KONTROLNOJ SKUPINI
A. Kompenzacijsko izjednačavanje 🎁
 dio nastojanja da se kontrolnoj skupini na neki način nadoknadi uskradivanje tretmana
 PRIMJER : provjera neke nove psihoterapijske intervencije u bolnici E skupina prima terapiju koja se općenito smatra
poţeljnom, K skupini se ta terapija uskraćuje, ali joj se to obiĉno nadoknađuje nekim drugim povlasticama (novac,
pojaĉana njega, posjeti). Takve kompenzacije mogu imati terapijske uĉinke što ugroţava unut. valj.
B. Suparništvo s eksperimentalnom skupinom 👥
 kontrolna skupina od koje se u pravilu očekuje slabiji rezultat, može biti motivirana da smanji tu razliku
ili čak izokrene očekivane rezultate
 PRIMJER : ispituje se uĉinak novog nastavnog programa u razliĉitim školama. Naime, u školama koje ĉine kontrolnu
skupinu (koje koriste stari nastavni program) moţe se kod nastavnika javiti dodatna motivacija kako bi dokazali da je
njihov program jednako dobar kao i novi. Ova prijetnja također dovodi do smanjenja utjecaja nezavisne varijable.
C. Obeshrabrenje zbog primanja manje poželjnog tretmana ☹
 učinak kontrolne skupine zbog negativnih očekivanja opada i ispod onog što bi pružili, ne znajudi da im
je tretman uskraden  zbog nerealno slabih rezult. K grupe mogude precjenjivanje učinka tretmana
KONSTRUKTNA VALJANOST
o Odnosi se na tumačenje biti uzročne veze
o Do pogreške dolazi ako nezavisna varijabla u sebi sadrži više konstrukata, a mi za promjene zavisne proglasimo one
konstrukte koji to zapravo nisu
o Ključno pitanje: „Čemu zapravo pripisati promjenu?💁“ – ¿Da li dobivena veza nzv i zv počiva na onom
teorijskom/konstruktnom tumačenju koji je pružio autor ili je odraz nečeg drugog?
o Nedovoljna predstavljenost konstrukta vs. suvišak nevezan za konstrukt: svaka je operacionalizacija donekle preuska
u odnosu na konstrukt koji predstavlja, ali i preširoka jer sadrži neke, za konstrukt nebitne, sastavnice
o Jedno od prvih i najpoznatijih istraživanja koje se suočilo s problemom konstruktne valjanosti je istraživanje
i suradnika: HOWTHORNE EFEKT 💡
 Ispitivali su naĉine kojima bi se unaprijedila proizvodnja u elektrani te su došli do zakljuĉka kako poboljšana rasvjeta
dovodi do poboljšane proizvodnje. Međutim kasnije se pokazalo da je proizvodnja rasla i kada su smanjili intenzitet svjetla
ĉak i ispod optimalne razine. Što god su poduzeli, proizvodnja je rasla. Naime, oni su promjene u proizvodnji pripisali
utjecaju pogrešnog konstrukta. Porast proizvodnje je bilo moguće pripisati, ne promjenama u osvjetljenju, već općenito
povećanoj pozornosti i brizi koja je bila posvećena radnicima.
o Pitanje konstr. valjanosti usko povezano s pitanjem artefakta u eksperimentu
o Artefakt=nebitna sastavnica nezavisne varijable koja nije u dovoljnoj mjeri kontrolirana te je dovela do učinka
Prijetnje konstruktnoj valjanosti
1. Jednostruka operacionalizacija
2. Višestruki tretmani
3. Prijetnje vezane uz sudionike u eksperimentu

35
 1. JEDNOSTRUKA OPERACIONALIZACIJA
o Definiranje bilo zavisne bilo nezavisne varijable na temelju samo jednog pokazatelja
o Prijetnja zbog nedovoljne prezentacije konstrukta i sadržanih nevažnih sastojaka koji u tom slučaju dolaze više
do izražaja
o PRIMJER : ako smo odluĉili ispitati utjeĉe li intenzivno uĉenje potpomognuto suvremenim pomagalima na razvoj inteligencije u
djece, bit će dobro da inteligenciju definiramo većim mjera testova odnosno da preciznije definiramo zavisnu varijablu. U
protivnom, ako uzmemo samo bogatstvo rjeĉnika kao mjeru verbalne inteligencije, moţemo doći do pogrešnog zakljuĉka.
o Može dodi i do jednostrukog ili preuskog određenja nzv
 npr. ispitujemo utjeĉe li tjeskobnost na altruistiĉko ponašanje- nedoumica kako definirati tjeskobnost
 u ispitivanju uspješnosti nove metode za usvajanje nekog gradiva koristimo istog eksperimentatora, ili koristimo dva-
konaĉni rezultat moţe biti odraz kvalitete nastavnika (eksperimentatora), a ne metode pravilno: minimalno dva
eksperimentatora u prouĉavanju obiju metoda
2. VIŠESTRUKI TRETMANI
o Tretman se može sastojati od više sastavnica (npr. terapijski tretman se može sastojati od upoznavanja, davanja
savjeta, pružanja podrške, zadavanja zadataka…)  u takvim situacijama konstruktna valjanost posebno
ugrožena jer smo zapravo vrlo rijetko u situaciji da smo kadri prepoznati stvarni agens promjene
o Konačnom učinku mogu pridonijeti sve tretmanske sastavnice , samo neke od njih ili njihove međusobne
interakcije!
3. PRIJETNJE VEZANE ZA SUDIONIKE U EKSPERIMENTU
o Reaktivnost na eksperiment – posljedica svijesti ispitanika da sudjeluju u eksperimentu što može promijeniti
njihovo uobičajeno ponašanje i navesti ih da se ponašaju neprirodno ili u skladu s eksperimentatorovim
očekivanjima
o Pažnja i odnos prema ispitaniku – razlike između K i E skupine mogu biti posljedica, ne specifičnih oblika
intervencije, ved pojačane brige i pažnje koja je uz tretman pružena ispitanicima E skupine
o Nagađanje pretpostavki unutar eksperimenta – ispitanici nagađaju hipotezu i ponašaju se u skladu s njom
o Eksperimentatorova očekivanja – često puta utječu na ponašanje ispitanika čak i onda kada ne postoji za to
svjesna namjera. Očekivanja se mogu očitovati na različite načine : promjena boje glasa, izraz lica, način čitanja
upute itd…
o Strah od vrednovanja – ovo je prijetnja konstruktnoj valjanosti jer često puta ljudi imaju potrebu da se pokažu u
boljem svjetlu, što je posebno prisutno u situacijama kada ispitanici znaju da se procjenjuju od strane
stručnjaka. Ispitanici se ne ponašaju prirodno ved u skladu s onim što smatraju da je društveno poželjno
VANJSKA VALJANOST
o Stupanj u kojem se nalazi nekog eksperimenta mogu generalizirati/poopditi na populacije, okolnosti i uvjete
drugačije od onih pod kojima su dobiveni
o Stoga ona okuplja pitanja koja se odnose na mogudnost uopdavanja eksperimentalnih nalaza
Prijetnje vanjskoj valjanosti
o Vanjsku valjanost ugrožavaju različite vrste interakcija tretmana s načinom odabira ispitanika ili uvjetima kakvi
vladaju u eksperimentu različite sredine namedu različite zahtjeve i aktiviraju različite motive
Vrste vanjske valjanosti
A. Populacijska valjanost
B. Ekološka valjanost
C. Temporalna valjanost
A. POPULACIJSKA VALJANOST
o Mogudnost pripisivanja dobivenih rezultat i na populacije različitih obilježja
o Pri provođenju nekog istraživanja uvijek nas zanima možemo li dobivene rezultate pripisati i na druge osobe
različite po spolu, dobi, obrazovanju, nacionalnostima i dr.  takvo što ne možemo saznati ukoliko ne
pokušamo rezultate provjeriti i na drugim uzorcima iz različitih populacija.
o Osim problema uopdavanja s jedne populacije na drugu, dodatni problem je reprezentativnost uzorka za
izučavanu populaciju
o Valja razlikovati ciljnu populaciju (onu na koju se rezultati nastoje uopditi) od populacije dostupne eksperimentu
(one koja nam je na raspolaganju)
o Pitanje reprezentativnosti za dostupnu populaciju rješava se probabilističkim uzorkom, dok je uopdavanje na
ciljnu populaciju mnogo ozbiljniji i nikad do kraja rješiv problem
B. EKOLOŠKA VALJANOST
o Mogudnost uopdavanja nalaza na druge okolnosti od onih koje su bile u eksperimentu
o Važne su odlike situacije (interakcija okolnosti i tretmana)- nije svejedno provodimo li istraživanje na fakultetu,
u bolnici ili u laboratoriju jer svaka od institucija ima svoje posebnosti koje ispitanike stavljaju u sklop
specifičnih okolnosti

36
 o Drugo značenje pojma ekološke valjanosti (okolnosti) odnosi se na pitanje : vrijede li nalazi utvrđeni nekim
eksperimentom i u stvarnim životnim okolnostima?
C. TEMPORALNA VALJANOST
o Mogudnost generalizacije rezultata na drugo vrijeme  na dobivene rezultate često zna utjecati i vrijeme u
kojem je eksperiment proveden što znači da zakonitosti utemeljene jednim eksperimentom mogu prestati
vrijediti nakon nekog vremena
o Do promjena u povezanosti nezavisne i zavisne varijable može dodi zbog vremenski uvjetovanih promjena trajne
i trenutne naravi
o Trenutne varijance
 Sezonske varijance- uzrokovane izmjenom godišnjih doba, doba dana, dana u tjednu i slično
 Cikličke varijance - uzrokovane promjenama koje se događaju u organizmu i tu se radi o dnevnim
(cirkadijurnim ritmovima) o kojima ovisi aktivnost i ponašanje organizma
o Trajnije varijance –uzrokovane promjenama koje se odvijaju u najčešde predvidljivom smjeru, mijenjajudi
ponašanje pojedinca zbog recimo biološkog starenja ili društveno uvjetovanih promjena
Načini za povedavanje vanjske valjanosti
o Višekratnim provođenjem eksperimenta i to uvijek u ponešto promjenjivim uvjetima ili na različitim skupinama
ispitanika
o Populacijsku valjanost najbolje de zajamčiti izbor reprezentativnog uzroka iz proučavane (ciljne) populacije
o Nepristranost ispitanika osiguravamo probabilističkim (slučajnim) izborom ispitanika
ODNOS RAZLIČITIH TIPOVA VALJANOSTI
o Unutarnja i vanjska valjanost se nalaze u obrnuto razmjernom odnosu  povedanjem vanjske ugrožavamo unutarnju
o Najvažniji cilj eksperimenta je omoguditi provjeru utjecaja nzv na zv Unutarnja valjanost je najvažnija
o Vanjska je sekundarna, odn. na drugom mjestu, a konstruktna je u vedini slučajeva jednako važna kao i vanjska
o Vanjska valjanost je važnija u neeksperimentalnim istraživanjima!
o UKRATKO:
 Unutarnja- eksperiment i kvazi-eksperiment
 Vanjska- neeksperimentalne metode

37
 PITANJE NA KOJE
VRSTA VALJANOSTI ŠTO PREDSTAVLJA ? ŠTO JE UGROŽAVA?
ODGOVARA
Sve što smanjuje izglednost dokazivanja
povezanosti nzv i zv, poglavito prisutnost
nesustavnih varijacija:
Stupanj u kojem je
1. Niska stat snaga
VALJANOST statističkim postupcima
Jesu li nzv i zv uopde 2. Varijabilitet postupaka
STATISTIČKOG mogude dokazati
povezane? 3. Raznorodnost sudionika
ZAKLJUČKA povezanost (kovarijaciju)
4. Nepouzdanost mjerenja
zv i nzv
5. Višestruke usporedbe i visina
greške
6. Narušene pretpostavke
Nedovoljno kontrolirani vanjski činitelji koji
utječu na zv:
1. Povijest
Stupanj u kojem je 2. Sazrijevanje
Pod uvjetom da uopde
promjene u zv ili razliku 3. Testiranje
postoji, može li se
UNUTARNJA između E i K skupine 4. Instrumentacija
povezanost između nzv
VALJANOST mogude pripisati nzv, 5. Statistička regresija
i zv protumačiti kao
prije negoli vanjskim 6. Izbor ispitanika
uzročno-posljedična?
utjecajima 7. Osipanje skupina
8. Interakcije s izborom ispitanika
9. Difuzija tretmana
10. Nevaljanosti u K skupini
Sve što tumačenje vezano za ispitivani
teorijski konstrukt čini problematičnim:
Pod uvjetom da je
Stupanj u kojem je 1. Neprimjerene operacionalne
potvrđena uzročna veza
KONSTRUKTNA promjene zv mogude definicije
između nzv i zv, što ona
VALJANOST pripisati izučavanom 2. Jednostruka operacionalizacija
u teorijskom smislu
teorijskom konstruktu 3. Složenost nzv
zapravo predstavlja?
4. Nevaljanosti vezane uz sudionike u
eksperimentu
Stupanj u kojem je
Pod uvjetom da je Svi izvori nereprezentativnosti: specifičnost
dobivene rezultate
potvrđena uzročna veza uzroka, situacije ili konteksta:
mogude uopditi na
VANJSKA VALJANOST odgovarajudih 1. Uzorak
različite populacije,
konstrukata, koliko se 2. Situacija i okolnosti
uvjete, okolnosti i mjere
može uopditi? 3. Vremenski okvir
pojava

38
 5. I STINSKI EKSPERIMENTI
o Kod istinskog eksperiment su kontrola vanjskih činitelja i unutarnja valjanost na najvišoj razini
o U ovakvim eksperimentima je u potpunosti mogude promjene u zv pripisati promjenama nzv
o Istinski eksperiment odlikuje :
 Mogudnost upravljanja nezavisnom varijablom
 Početna izjednačenost kontrolne i eksperimentalne skupine
 Primjereno uravnoteženje uvjeta s obzirom na redoslijed izlaganja kod zavisnih nacrta
EKSPERIMENTALNI NACRTI
o Plan izvođenja istraživanja čija je zadada kontrola svih neželjenih varijacija u eksperimentu
 U njemu sadržana opda struktura eksperimenta i okvirno su naznačeni različiti segmenti (način prikupljanja
podataka, izbora ispitanika, provedbe istraživanja, analize podataka)
o 3 OSNOVNE ODREDNICE NACRTA:
i. Broj nezavisnih varijabli ( jednostavni i složeni nacrt )
ii. Broj eksperimentalnih i kontrolnih uvjeta/razina
iii. (Ne) mogudnost izvođenja istraživanja na istim ispitanicima u svim eksperimentalnim uvjetima (zavisni i
nezavisni nacrt)
Vrste eksperimentalnih nacrta:
A. Nacrt na nezavisnim grupama (nezavisni nacrt)
JEDNOSTAVNI B. Nacrt unutar ispitanika ( ili zavisni nacrt ili nacrt ponovljenih mjerenja)
C. Složeni ( faktorijalni nacrt)
Vrste
Solomonov
nacrt sa JEDNOSTAVNI
eksperimentalnih
SLOŽENI
četiri grupe nacrta
NEZAVISNI NACRT -Nacrt na
nezavisnim grupama/Grupni
nacrt

Kontrolna skupina i ZAVISNI NACRT -Eksperimentalni nacrti

opažanje prije i Kontrolna unutar ispitanika/nacrti ponovljenog
poslije tretmana skupina samo mjerenja
poslije
tretmana

JEDNOSTAVNI EKSPERIMENTALNI NACRTI

1. Eksperimentalni nacrt na nezavisnim grupama
o Grupni nacrt (vjerojatno najčešde korištena ekperimentalna metoda)
o Uspoređuju se skupine ispitanika izložene različitim uvjetima kojima upravlja eksperimentator
o Logika nacrta jasna i slijedi Millovu metodu razlike (s1 različit element u više situacija)  ako su K i E skupina
potpuno izjednačene po svemu osim nzv, tada se razlike među njima mogu pripisati djelovanju nzv
KONTROLNA GRUPA
o Okuplja osobe koje nisu izložene nezavisnoj varijablim ali po svemu drugom odgovaraju osobama iz
eksperimentalne skupine izjednačuju se (uparivanjem ili raspoređivanjem po slučaju)
o Na ovaj način uklonjene prijetnje vezane za unutarnju i konstruktnu valjanost
VRSTE KONTROLNIH SKUPINA (OVISNO O TRETMANU)
1. NETRETIRANA KONTROLNA GRUPA
 Jedina razlika između E i K je prisutnost/odsutnost tretmana (nez.varijable)
 Osnovna zadada: odgovoriti na pitanje koliko bi se ponašanje promijenilo u odsutnosti bilo kakve
intervencije
 Česta u kliničkim uvjetima-npr. spontane remisije (poboljšanja u pacijenata do kojih dolazi bez ikakvog
posebnog tretmana)
2. KONTROLNA GRUPA STANDARDNOG TRETMANA
 E skupina ima novi tretman , dok K skupina ima standardni ili stari tretman

39
  Koristimo jer ponekad nije etički opravdano lišavati ispitanike tretmana koji bi uklonio/ublažio
simptome koji ih smetaju
 Npr. nova psihoterapija- neće pacijenti ostati bez terapije nego će i dalje uzimati onu standardnu
 Ne odgovara na pitanje što bi se dogodilo u odsutnosti tretmana ved na pitanje: „Koji od dva tretmana
proizvodi vedi učinak, stnadardni ili unaprijeđeni?“
3. KONTROLNA GRUPA NESPECIFIČNOG TRETMANA
 Također česta u kliničkoj psihologiji
 Ispitanici iz kontrolne skupine nisu izloženi nekoj aktivnoj tvari, ved zamjenskoj tvari (placebu) ili
pseudo-tretmanu, ali prolazi kroz iste uvjete kao i eksperimentalna skupina
 Važna je za konstruktnu valjanosti
 Placebo učinak= pojava pri kojoj do promjene dolazi iskljulivo zbog uvjerenja ispitanika da bi nzv
trebala djelovati na određeni način
 Pseudo-tretman= tretman sa nespecifičnim sadržajem (hrabrenje, razgovor)
4. KONTROLNA GRUPA SPARENIH ISPITANIKA
 Svaki pojedinac iz E skupine se uparuje sa svojim parom u K skupini tako da se individualni tretman
svakog pojedinog para ne razlikuju po ničemu osim po izloženosti nzv
 Srha uvođenja K skupine sparenih ispitanika- osiguravanje izjednačenosti grupa s obzirom na neko
potencijalno važno, ali pojmovno (teorijski) nevažno svojstvo koje bi moglio proizvesti razliku u rezult.
 Ciljevi ovakve kontrole vezani uz konstruktnu valjanost
IZBOR I RASPODJELA ISPITANIKA U GRUPE (O ČEMU OVISI USPJEŠNOST GRUPNOG EKSP.)
o IZBOR ispitanika
 Usko povezan s vanjskom valjanošdu
 Za uopdavanje rezultata eksperimenta moramo imati što reprezentativniji uzorak populacije
o RASPOREĐIVANJE ispitanika u GRUPE
 Temeljno pitanje grupnog nacrta
 Povezano s unutarnjom valjanošdu
 Izjednačenost skupina prije eksp. manipulacije osigurava valjanost zaključka o uzročnosti nzv
 PRIMJER : prouĉavamo kako duljina psihoterapije utjeĉe na njenu uĉinkovitost. Ako ne vodimo raĉuna o sluĉajnom
raspoređivanju moţemo dobiti pogrešne rezultate, npr. zakljuĉiti da je kraća terapija uĉinkovitija jednostavno iz razloga što
su ispitanici koji su u njoj sudjelovali bili psihiĉki zdraviji. Dakle, prije svega treba voditi raĉuna o sluĉajnom raspoređivanju
kako bi ispitanici u K i E uvjetima bili izjednaĉeni po teţini poremećaja.
NAČINI RASPODJELE ISPITANIKA U SKUPINE
1. Slučajan odabir (direktno iz populacije)
2. Raspoređivanje po slučaju (randomizacija)
3. Uparivanje

1. SLUČAJAN ODABIR
 Svatko iz populacije ime jednaku (nenultu) vjerojatnost pojavljivanja u uzorku i svakoj od grupa
 Jamči reprezentativnost uzorka (sadrži sve populacijske elemente u približno jednakom omjeru kao i
populacija)- omogudava uopdavanje + povedava vanjsku valjanost
 Rijetko se koristi, a najčešde kod istraživanja javnog mijenja ili u epidemiološkim studijama
 NEDOSTACI:
 Neekonomičan, skup i nepraktičan
 Slabija statistička snaga zbog različitosti ispitanikavarijabilitet unutar grupa se povedava; otežano
odbacivanje netočne nul hipoteze, odn. smanjuje se vjerojatnost nalaženja značajne razlike
 tablica slučajnih brojeva (tablični prikaz slučajno generiranih brojeva od 0-9) , bacanje kocke, razni
kompjutorski programi

2. RASPOREĐIVANJE PO SLUČAJU (RANDOMIZIRANJE)

 Razlikuje se od slučajnog odabira po tome što ispitanike ne biramo iz neke šire populacije ved iz nekog
dostupnog uzorka (podgrupe) te ih raspoređujemo tako da svaki od njih ima jednaku vjerojatnost da bude
raspoređen u K ili u E skupinu
 Osigurava pristranost ako svaka osoba ima jednaku vjerojatnost uključivanja bilo u E bilo u K skupinu,
tada bi se i vanjske varijable vezane uz osobne razlike trebale raspodijeliti slučajno, što u konačnici
pridonosi da one na svaku grupu imaju približno jednak utjecaj
 tablica slučajnih brojeva, grupiranje ispitanika u blokove; raspoređivanje se obavlja probabilističkim putem,
bacanjem kocke, kompjuterskim programom ili na temelju tablice slučajnih brojeva
Ne jamči reprezentativnost (pojedini populacijski elementi mogu biti izostavljeni iz dostupnog uzorka)
 Ne jamči vanjsku valjanost, ali jamči probabilističku izjednačenost skupina i unutarnju valjanost
 Slučajno raspoređivanje donosi dvostruku dobit :

40
 i. Mogudnost statističkog zaključivanja (da li se razlike mogu pripisati slučajnim kolebanjima ili
su odraz stvarnih razlika)
ii. Kontrola vanjskih faktora (osigurava izjednačenost skupina s obzirom na vanjske utjecaje koji
su vezani za obilježja, što je nužan preduvjet njihove kasnije usporedbe )

SLUČAJAN ODABIR VS. RASPOREĐIVANJE PO SLUČAJU

 Oba načina izbora su probabilističkog karaktera, odn. zasnovani na teoriji vjerojatnosti te je i izjednačenost
skupina koja bi na temelju njih trebala proizidi također probabilistička znači da K i E skupina gotovo nikad
nede biti u potpunosti izjednačene, ali demo biti u mogudnosti procijeniti vjerojatnost njihove različitosti
 Najjednostavniji način provjere probabilističke izjednačenosti je računanje t – testa

RASPOREĐIVANJE PO
SLUČAJNI ODABIR
SLUČAJU

Jamči reprezentativnost Ne jamči

uzorka reprezentativnost uzroka
Povedava
vanjsku Povedava unutarnju valjanost
valjanost
Probabilističkog karaktera
Ispitanici iz
Ispitanici iz dostupnog uzorka
šire populacije
Slaba
statistička Mogudnost statističkog
snaga zaključivanja
(varijabilitet)
Rijetka
Česta metoda
metoda
3.UPARIVANJE
 Postupak pri kojem se grupiranje ispitanika u skupine obavlja prema podudarnosti ili sličnosti određenih osobina
 Postiže da osobe duž cijelog raspona nekog obilježja budu jednako zastupljene u svakoj od grupa
 Ono što se može dogoditi nakon slučajnog raspoređivanja, da grupe budu neujednačene s obzirom na neko, za
eksperiment važno svojstvo, nastoji se izbjedi uparivanjem
 Ako istraživač raspolaže s malim br. ispitanika (40 i manje ), može opravdano posumnjati da de se
grupe sastavljene na temelju slučajnog raspoređivanja razlikovati prema nekom važnom svojstvu (npr.
naobrazba)- da to izbjegne de ispitanika niže naobrazbe iz kontrolne skupine nastojati upariti s
ispitanikom istovrsne naobrazbe kojeg raspoređuje u eksperimentalnu skupinu
 Međutim, kad radimo s kontinuiranim rezultatima, kao što su IQ, teško demo adekvatno upariti sve
ispitanike, jer nekome kome je izmjeren IQ od 95, teško demo nadi par posve istog kvocijenta- tada
demo ispitanike prvo rangirati prema inteligenciji a potom ih metodom blokova podijeliti u skupine
(npr. prva dva rezultata- bacamo novčid za E ili K skupinu)
 Pri uparivanju se ispitanici izjednačavaju prema varijabli za koju je ili poznato ili se pretpostavlja da utječe na zv
 Uparivanjem se uvedava osjetljivost eksperimenta, odnosno njegova statistička snaga jer se u vedoj mjeri
kontrolira varijabilitet vezan uz varijablu uparivanja
 GLAVNI NEDOSTATAK:
 možemo samo pokušati pobrojati sve varijable koje utječu na zv
 bududi da se radi na malom broju ispitanika, ima nižu vanjsku valjanost
IZJEDNAČENOST GRUPA
o Slučajno raspoređivanje- način da se pojedinci različitih obilježja nesustavno rasporede u svaku grupu
 Grupe se statistički izjednačuju prema svim potencijalno značajnim svojstvim
 Prednost: istraživač ne treba biti unaprijed svjestan osobina ispitanika, koje mogu biti prijetnja unutarnjoj
valjanosti, jer metoda teži da se grupe izjednači prema svima njima
o Najadekvatniji način je slučajno raspoređivanje ali pod naglaskom da smo ograničeni na velik broj ispitanika
o Slučajno raspoređivanje je jedno od ključnih obilježja istinskog eksperimenta!

41
Tipovi grupnih eksperimentalnih nacrta
o Oznake na shemama i značenja:
 S= grupe sastavljene raspoređivanjem ispitanika po slučaju 👥
 O= opažanje; svaka registracija zv (opažanje, mjerenje, samoprocjena i dr.)👀
 E= eksperimentalna intervencija, tj. unošenje nzv 💊

1. GRUPNI NACRT S KONTROLNOM SKUPINOM I OPAŽANJEM PRIJE I POSLIJE TRETMANA E GRUPA : S O 1 E O2

o Sadrži najmanje 2 grupe- E i K 1. Izložena nzv, u 2. je uskradena
K GRUPA: S O3 O4
o O utjecaju nzv se može suditi temeljem promjene između prvog i drugog testiranja E
grupe, ali i razlike između E i K grupe u naknadnom testiranju
o PREDNOST: Mogudnost kontrole prijetnji unutarnjoj valjanosti (povijest, učinci testiranja i sazrijevanja,
instrumentacija, problem stat. regresije, izbor i osipanje ispitanika)
 Povijest kao moguda prijetnja se uklanja dvokratnim testiranjem K i E skupine  faktori koji osim zasebno
testiranje svakog pojedinca, pri čemu se nastoje izjednačiti ili slučajno rasporediti nzv mogu utjecati na zv
 Učinci testiranja i sazrijevanja nadziru se E nacrtom tako što se očekuje da budu podjednako u K i E skupini
 PRIMJER : Pokušamo li provjeriti kako posebno osmišljena vjeţba utjeĉe na brzinu ĉitanja kod sedmogodišnje
djece, razmak od tjedan dana između testiranja u K i E skupini moţe zbog sazrijevanja dovesti do smanjivanja ili
povećavanja stvarnih uĉinaka, ovisno o tome koja je grupa prije testiranja.
 Instrumentacija , tj prividna promjena između testiranja nastala kao posljedica promjena u mjerenom
instrumentu najlakše se izbjegava uporabom standardiziranih testova
 Problem statističke regresije nadilazi se nacrtom tako da se ispitanici u E i K grupu biraju na jednaki način
 PRIMJER : ako nas zanima nastavni program primjeren najslabijim uĉenicima, birati ćemo ih na temelju pred-
testiranja. Međutim, kako su najslabiji (ekstremni) rezultati prosjeĉno opterećeni većom greškom, tako da će u
drugom testiranju ti rezultati biti pomaknuti prema višim (prosjeĉnim) rezultatima. Prema tome, ako biramo među
najslabijim uĉenicima, moramo ih rasporediti sluĉajno u K i E skupinu, kako bi se uĉinci regresije podjednako
odrazili na oba uvjeta
 Problem osipanja ispitanika- vjerojatnost izostajanja ili nepotpunog pohađanja veda za pripadnike E grupe
 Preostali ispitanici iz E skupine nede predstavljati nepristran uzorak iz grupe koja je započela
tretman, nede biti usporedivi s K skupinom
 Naoko radikalan način rješavanja problema je usporedba svih dostupnih rezultata bez obzira na
nazočnost pri provođenju tretmana  npr. osoba iz E grupe koja je bila prisutna samo prvom i
završnom testiranju, a ne i eksp. intervenciji bila bi uključena u stat. analizu kao pripadnik E grupe
o NEDOSTATAK: Najveda slabost je interakcija predispiticanja i nezavisne varijable, a moguda je i senzibilizacija
(osjetljivost na tretman) kao i postojanje ili nepostojanje potrebe ispitanika da se pokaže dosljednim
 Predispitivanje može ispitanike učiniti osjetljivima na tretman.
 PRIMJER : ţelimo ispitati uĉinak odgovarajuće radionice na povećanje međunarodne suradnje ne moţemo
oĉekivati da će promjena stava biti istovrsna kod ispitanika koji su sudjelovali na seminaru i radionici bez
prethodnog testiranja i onih koji su prethodno ispunjavali nekakvu ljestvicu međunarodne snošljivosti.
Predispitivanje bi u ovom sluĉaju moglo djelovati na ispitanike na dva naĉina: moţe potaknuti ispitanike da se
ponašaju prema oĉekivanjima eksperimentatora ili ih obvezati da ostanu dosljedni prvotno izreĉenim sudovima.
 Ako je riječ o nekoj, za ispitanike , manje važnoj, tematici, predispitivanje ih može učiniti osjetljivijima na
nju u odsutnosti nzv ili u interakciji s njom
 PRIMJER : ţelimo li ispitati hoće li neki dokumentarni film o porastu zloĉina uĉiniti ljude sklonijima smrtnoj kazni,
poĉetno testiranje moţe ih, na određeni naĉin pripremiti na ono što slijedi. Prethodno testirana skupina će biti
mnogo više usmjerena na aspekte mjerene primijenjenom skalom, u odnosu na one koji nisu bili prethodno
testirani te u tom sluĉaju je moguće da oni shvate i pogledaju film kao posve obiĉan dokumentarni prilog. Dakle,
u prvoj skupini uĉinci gledanja će biti snaţniji upravo zbog prethodno razvijene osjetljivosti na ono što je mjereno.
 Osnovna poteškoda nacrta je ta što isključivo na temelju njega nije mogude procijeniti koliki je učinak
senzibilizacije proizvedene predispitivanjem
2. GRUPNI NACRT S KONTROLNOM SKUPINOM I OPAŽANJEM SAMO POSLIJE TRETMANA E skupina : S E O1
o Sve isto kao i kod prethodnog samo s odsutstvom početnog opažanja  učinak
K skupina : S O2
tretmana se procjenjuje samo na temelju naknadnog mjerenja
o Podjednako dobro kontrolira sve prijetnje unutarnjoj valjanosti
o Izjednačenost grupa kod njega nije problem slučajno raspoređivanje + velik br. ispitanika= visoka početna
izjednačenost
o PREDNOSTI odsutstva predispitivanja:
 Jamstvo da utjecaj nzv nije posljedica početne senzibilizacije ispitanika, odn. da se dobiveni rezultati ne
mogu primijeniti isključivo na one ispitanike koji su bili podvrgnuti predispitivanju
 Predispitivanje je dugotrajno, skupo, izrazito stresno i naporno ispitanicima

42
  Ponekad predispitivanje može ugroziti anonimnost ispitanika (npr. kako bismo znali da je neka terapija
smanjila despresivnost, moramo znati početne rezultate)
o NEDOSTACI:
 Nemogudnost utvrđivanja veze između početnog rezultata i veličine promjene (npr. ako ţelimo utvrditi djeluje
li neka posebno osmišljena vjeţba unapređivanja ĉitanja više na slabe ili loše ĉitaĉe )
 Nemogudnost utvrđivanja veze između početnih rezultata i odustajanja ( npr. odustaju li u nekom programu
fiziĉkog vjeţbanja fiziĉki manje spremne ili fiziĉki više spremne osobe )
 Slabija statistička snaga testova koji se koriste u ovakvim nacrtima (jednostavni t- test ili ANOVA)
 Nemogudnost utvrđivanja stope ''spontane'' promjene nevezane uz nzv (npr. protoka vremena)

3. SOLOMONOV NACRT S ČETIRI GRUPE E grupa 1: S O1 E O2

o Nacrt predstavlja kombinaciju prethodna 2 nacrta K grupa 1: S O3 O4
o 1. Nacrt+2. Nacrt = 4 skupine E grupa 2: S E O5
o Podjednako dobro kontrolira prijetnje unutarnjoj valjanosti kao i nacrti od kojih K grupa 2: S O6
je sastavljen + pruža brojne mogudnosti analize i nadvladava slabosti tih nacrta
o Omoguduje:
 Da se utvrde eventualni učinci predispitivanja (O4 - O6)  Ako je K skupina koja je bila dvokratno opažana
postigla stat. značajnije rezultate od jednokratno opažene grupe tu razliku je proizvelo predispitivanje
 Da se utvrdi interakcija predispitivanja i nzv veličina razlike O2 - O5 u odnosu na razliku O2-O4
 Višestruke provjere utjecaja nzv tako da se usporedi:
 prvo i drugo mjerenje prve E grupe (O1 - O2)
 drugo mjerenje E i K skupine ( O2 - O4)
 testiranja E i K grupe bez početnog testiranja (mjerenja ) (O5 - O6)
 mjerenje prethodno neispitane E grupe i prvo mjerenje E ili K grupe (O5 - O1 ili O3)
o Zbog cijene i rada, ovaj nacrt koristimo samo kada želimo biti sigurni da nije došlo do interakcije predispitivanja i nzv
(koje bi senzibiliziralo ispitanike i time ugrozilo unutarnju i konstruktnu valjanost)
2. Eksperimentalni nacrti unutar ispitanika (nacrti ponovljenog mjerenja)
o Jedna skupina kod koje svaki ispitanik prolazi sve uvjete  ako nzv uistinu utječe na zv, očekuje se da de ona
poprimati različite vrijednosti u različitim eksperimentalnim uvjetima
o Naziv nacrt ponovljenih mjerenja- jer se opažanje obavlja u više navrata
o Njime lakše dokazati utjecaj nzv jer nije zamagljen razlikama između ispitanika
o Uključivanje istovrsnih ispitanika u sve E uvjete donosi dvostruku dobit :
1. Uklanjaju se osobne razlike između međugrupnog razlikovanja čime se povedava UNUTARNJA VALJANOST
2. Kontrolira se varijanca osobnih razlika unutar grupa te se smanjuje eksperimentalna greška, čime se
unapređuje VALJANOST STATISTIČKOG ZAKLJUČKA  veda stat. snaga!
PREDNOSTI:
o Statistička snaganjime je lakše uočiti učinke nzv ako oni uistinu i postojeu potpunosti kontroliran stupanj u
kojem se ispitanici početno razlikuju jer uspoređujemo rezultate istog ispitanika - ''savršeno upareni ispitanici''(
svaki ispitanik sam sebi služi kao kontrola )
o Ekonomičniji
1. Testiranje vedeg br. eksperimentalnih uvjeta- broj ispitanika se značajnije ne mijenja
2. Traju krade
OGRANIČENJA
1. MEĐUSOBNO OMETANJE TRETMANA
A. PRENOŠENJE UČINKA
 Učinci neke intervencije mogu potrajati dulje vrijeme i ostati na snazi čak i nakon što je intervencija
okončana  poseban problem nacrta unutar ispitanika jer nije poželjno da promjene koje je prouzročio
jedan E uvjet potraju i nastave na sljededi uvjet( na taj način se zamagljuje stvarni učinak idudeg E uvjeta)
 PRIMJER : ispitujemo okus nekoliko vrsta bezalkoholnih pića razliĉite slatkoće. Velika je vjerojatnost da će se kod ispitanika
nakon kušanja izrazito slatkog pića zadrţati taj okus slatkoće i prenijeti na sljedeći uvjet (sljedeće piće) što moţe utjecati na
to da on to sljedeće piće procijeni manje slatkim nego što bi ga procijenio kad bi ga kušao samog za sebe.
 Prenošenje učinka (pojavljuje se kao posljedica sadržaja uvjeta) vs. učinak redoslijeda (očituje se kao
posljedica položaja jednog uvjeta unutar niza drugih uvjeta)
 Učinci nekih situacijskih varijabli- njihovo sukcesivno testiranje na svim ispitanicima neizvedivo bez obzira
na vremenski slijed postojani, njihovo djelovanje perzistira i nakon fizičkog uklanjanja
 Intervencije koje trajno mjenjaju ispitanike

43
 B. RAZLIČITI (DIFERENCIJALNI) TRANSFER
 Učinak neke nzv ovisi o onome što joj prethodi ( pozitivan i negativan transfer)
 Neki eksperimentalni uvjeti mogu promijeniti ( popraviti ili pokvariti) učinak u onima koji slijede nakon njih
 PRIMJER : zanima nas mogućnost zapamćivanja sloţenih geometrijskih likova samo na temelju vizualne percepcije ili
potpomognuto verbalnog opisa. Ispitanici koji su uĉili kombinirano vizualno i verbalno ( što je općenito uĉinkovitija metoda
), neće se moći ''oduĉiti'' od toga kako bi pristupili drugom dijelu eksperimenta u kojem se od njih traţi zapamćivanje samo
na temelju vizualne zamjedbe ( jer se oĉekuje da će i dalje pamtiti potpomaţući se unutarnjim govorom )
A = vizualna percepcija
B = vizualna percepcija + verbalni opis
 Situacija AB je prihvatljiva, ali BA nije jer ce se zadrţati utjecaji kombiniranog uĉenje; dakle ta je situacija povoljnija za a
uvjet ( što ugroţava unutarnju valjanost jer se umjetno smanjuju razlike među tretmanima)
 Grupni nacrt najbolje rješenje problema različitih transfera
2. PRAKTIČNA OGRANIČENJA
 Intenzivno bavljenje ispitanicima- postaju im zamorni ili dosadni  ispitanici počinju reagirati nestrpljivo,
ubrzano, nemotivirano ili na neki drugi atipičan način koji smanjuje vjerodostojnost nalaza
 Osim što nacrti mogu biti opteredujudi za ispitanike mogu biti zamorni i za eksperimentatore (npr. ako
eksperiment nalaţe prilagođavanje aparature ili posebnu pripremu, eksperimentator na to gubi mnogo vremena )
KONTROLA U NACRTIMA UNUTAR ISPITANIKA
o Velika prijetnja uinutarnje valjanosti  Učinci redoslijeda (serijalnim učinci ili progresivna greška) -promjene koje se
odvijaju u vremenu, neovisno o mijenjanju eksperimentalnih uvjeta
o Progresivna greška najčešde se očituje u pojavama uvježbavanja (porast učinka) ili umaranja (pad učinka) ispitanika
o Progresivnu grešku ne možemo ukloniti ved je treba uravnotežiti na način da podjednako optereti sve
eksperimentalne uvjete
o Nacrti unutar ispitanika dijele se s obzirom na to kako rješavaju problem učinaka progresivne greške - razlikujemo
dva temeljna tipa nacrta

1. VIŠEKRATNO TESTIRANJE PO EKSPERIMENTALNOM UVJETU

o Uravnoteživanje se odvija za svakog ispitanika pojedinačno
o Svaki ispitanik prolazi sve uvjete više puta, i to različitim redoslijedom
A. Zadavanje nizova obrnutim redom
 Učinci redoslijeda se nede pravilno rasporediti ako jedan od eksperimentalnih uvjeta uvijek
prethodi drugome (npr. eksperimentalni uvjet A uvijek prethodi uvjetu B prema shemi AB) 
progresivna greška de uvijek biti manja za eksperimentalne uvjete prve po redoslijedu (A) bududi
da ta greška raste pravocrtno
 Umjesto nacrta AB ili BA , istraživač de koristiti nacrt ABBA, jer se pritom očekuje da de uvjeti A i B
biti podjednako opteredeni greškom koja vodi linearnom povedanju ili smanjivanju učinka
 Npr. ako uĉinci umora rastu pravocrtno i primaju vrijednosti 0, 1, 2, 3… na naĉin da će svaka
sljedeća seansa biti opterećenija za jednu jedinicu više u nacrtu AB će B biti više opterećen greškom, a
A će biti posve neopterećen
 Suprotno, kod uvježbavanja de opteredenost progresivnom greškom idi od najvedih prema manjim
vrijednostima, npr. 3, 2, 1, 0, jer se početno snažni učinci uvježbavanja postupno gube u vremenu
 Pretpostavka za ovakvo razmišljanje jest pretpostavka do linearnosti porasta progresivne greške,
ali se to ne mora uvijek dogoditi u neki slučajevima opteredenost progresivnom greškom
raspodjeljuje se prema krivulji, a ne pravcu.
 PRIMJER : uĉenje besmislenih slogova kod kojeg su u poĉetnim serijama vidljivi uĉinci uvjeţbavanja , a
u kasnijima uĉinci umora. Zbog toga je potrebno posebnu paţnju posvetiti planiranju eksperimenta koji
ukljuĉuje ponovljena mjerenja kako bi se unaprijed predvidio naĉin kontroliranja uĉinaka progresivne
greške.
 Dodatni problem- pojavljivanje progresivne greške samo na početku zbog uvježbavanja, dok je
kasniji porast zanemariv uravnoteživanje nije dovoljno, moramo zanemariti početne serije u
kojima se ispitanici samo uvježbavaju
 Kada imamo vedi br. uvjeta neprekidno izmjenjujemo nizove obrnutim redosljedom (zrcalimo)
 Npr. kod tri uvjeta A, B, C raspored će biti ABCCBA, kod ĉetiri uvjeta ABCDDCBA itd.
 Problem predviđanja- ispitanici mogu razviti očekivanja o tome koji de se od eksperimentalnih
uvjeta pojaviti kao sljededi u nizu  tada ispitanikovo ponašanje može biti više odraz njegovog
očekivanja negoli stvarnog učinka eksp. situacije
B. Testiranje prema slučajnim blokovima
 Temeljno pravilo: svaki se eksperimentalni uvjet pojavljuje jednom prije nego što se bilo koji drugi
uvjet pojavi po drugi put
 Npr. CAB-BCA-ACB-ABC…

44
  Unutar svakog bloka eksperimentalnih uvjeta, predak tih uvjeta je slučajan i to određen tablicom
slučajnih brojeva, bacanjem kocke ili nekom drugom metodom izbora po slučaju
 Na ovaj način se rješava problem predviđanja nadolazedeg eksperimentalnog uvjeta
o NEDOSTATAK VIŠEKRATNOG TESTIRANJA PO E UVJETU: s povedavanjem br. različitih E uvjeta, raste i br. nizova
kojima su ispitanici izloženi eksperiment postane vremenski opsežan, skup i zamoran ispitanicima

2. JEDNOKRATNO TESTIRANJE PO EKSPERIMENTALNOM UVJETU

o Umjesto da se kontrola provede na svakom ispitaniku posebno, to se čini na svima njima zajedno
A. Potpuni nacrt
 Uravnoteživanje se postiže jednokratnom primjenom svih mogudih rasporeda (permutacija)
eksperimentalnih uvjeta
 Pri ispitivanju npr. samo dva uvjeta polovica ispitanika bi se ispitala redoslijedom AB, a druga
polovica redoslijedom BA
 Ukupni broj nizova potrebnih za eksperiment se može izračunati kao E!
 E= broj različitih eksperimentalnih uvjeta, !=oznaka za faktorijele
 Npr. ako eksperiment uključuje 3 eksperimentalna uvjeta, A,B i C, br. mogudih rasporeda
iznosi 3! (3*2*1) ili 6
 Za potpuno uravnoteženi nacrt je svojstveno da :
 Se svaki eksperimentalni uvjet pojavljuje jednako često u svakom položaju u nizu
 Svaki uvjet prethodi i nastavlja se na neki drugi jednako često
 Svaki uvjet prethodi i nastavlja se na neki drugi uvjet jednako često u svakom položaju u
nizu
 PROBLEM potpunog nacrta- eksponencijalno povedanje broja mogudih rasporeda s povedanjem
broja eksperimentalnih uvjeta
 Za tri uvjeta je potrebno 6 nizova, za 4 ved 24, za 5 njih 120, za 6 njih 720…
 Za potpuno uravnoteženi nacrt potreban je najmanje 1 ispitanik u svakom eksperimentalnom nizu
(dakle kod velikog broja uvjeta bi trebali imati jako velik broj ispitanika)
 Tada bi za npr. 6 uvjeta trebali imati 720 ispitanika 🙀
 Rješenje: povedanje br. uvjeta mora biti umnožak min potrebnog br. – npr. za 3 uvjeta
možemo imati 12, 18, 24 ili više ispitanika (umnožak br. 6)
B. Nepotpuni nacrt - češdi
 Kod ovakvog nacrta se pojavljuje samo dio mogudih nizova
 Njega je praktično i potrebno koristiti u situacijama kada imamo vedi broj eksperimentalnih uvjeta.
 Kad na raspolaganju imamo manje ispitanika, vremena i novca možemo koristiti strategiju
uzorkovanja iz populacije mogudih nizova
 Redoslijed prezentacije treba biti slučajan za svakog ispitanika
 Potrebno uključiti min onoliko nizova koliko imamo eksperimentalnih uvjeta
 Osim toga, istraživač se može koristiti LATINSKIM KVADRATOM
 (Dobio ime prema starorimskoj slagalici u kojoj su se slova pojavljivala samo jednom u
stupcu i retku)
 Savršeno uravnotežen latinski kvadrat:
 Svaki E uvjet se pojavljuje jednako često na svakom položaju u nizu
 Svaki uvjet prethodi i nastavlja se na neki drugi jednako često u svakom
položaju u nizu
 Nakon što na temelju latinskog kvadrata izabere nizove, istraživač de rasporediti
ispitanike po slučaju kako bi svaki bio izložen jednome od njih

45
SLOŽENI EKSPERIMENT
o Ispituje utjecaj više NZV (najmanje 2)
o Mogudnost izučavanja međusobnog djelovanja nzv (interakcija), koliko je i kakvo uzajamno djelovanje nzv, a ne
samo njihovi samostalni efekti
o Spoznajno nadmodniji u odnosu na jednostavni, ekonomičniji, bliži svakodnevnici
GLAVNI I INTERAKCIJSKI UČINCI
o GLAVNI UČINCI: jesu li promjene na nzv utjecale na zv?
o Broj glavnih učinaka=broj nzv (npr. 2)
o INTERAKCIJSKI UČINAK učinak ili rezultat istovremenog uzajamnog djelovanja dvije ili više varijabli
o Interakcija prisutna (statistički značajna) kad efekt jedne nzv na zv ovisi o razini druge (ili drugih) nzv
❆ Efekt jedne nzv nije isti na svim razinama druge nzv
o Broj interakcija ovisi o broju nzv: npr. kod 3 nzv imamo 4 mogude interakcije- AxB, AxC, BxC, AxBxC
OPISIVANJE FAKTORIJALNOG NACRTA
o Notacija koja označava broj nzv i broj njihovih razina
❆ 2x2- dvije nzv s dvije razine
❆ 2x3x3- tri nzv sa po 2, 3, 3 razine

GRAFIČKI PRIKAZ REZULTATA SLOŽENOG NACRTA

o Grafički prikazi nude najbržu i najekonomičniju info. o
rezultatu
o Opde pravilo: usporedne crte=izostanak interakcije,
neparalelne (koje se međusobno približavaju, udaljavaju ili
križaju)= postojanje interakcije
o Najjednostavniji 2x2 nacrt može imati čak 8 mogudih ishoda
❆ 1) Samo glavni učinak A
❆ 2) samo glavni učinak B
❆ 3)glavni učinak A i glavni učinak B
❆ 4) glavni učinak A i interakcija AxB
❆ 5) glavni učinak B i interakcija AxB
❆ 6) glavni učinak A, glavni uinak B i interakcija AxB
❆ 7) samo interakcija AxB
❆ 8)neznačajni glavni efekti i neznačajna interakcija
o Organizacija grafikona:
❆ jedna nzv se prikazuje na apscisi, a različite razine
druge punom ili isprekidanom crtom
❆ na ordinati su iskazane vrijednosti zavisne varijable

46
Primjer mogudih ishoda 2x2 nacrta
o Istraživački problem: kakvo je zapamdivanje riječi s obzirom na njihovu duljinu i smislenost?
o interakcija- npr. Pamtimo li bolje smislene riječi bez obzira na duljinu?
o Glavni učinak- npr. Pamtimo li bolje smislene ili besmislene riječi?

MODALITETI SLOŽENIH NACRTA

1. NACRTI NA NEZAVISNIM GRUPAMA
o npr. efekti teţine zadataka (lakši-teţi) i upute (1-2) na efikasnost
o po slučaju ispitanike razvrstamo u 4 skupine
2. NACRTI UNUTAR ISPITANIKA  isti primjer, ispitanici de prodi sve 4 eksperimentalne situacije
3. KOMBINIRANI ILI MIJEŠANI NACRTI  isti primjer, npr. sumnjamo da uputa može proizvesti trajniji efekt, imati
demo 2 nezavisne skupine (jedna s uputom i jedna bez), a svaka od njih de prodi obje razine težine zadataka

47
IZBOR EKSPERIMENTALNOG NACRTA

Broj NZV

jedna više od jedne

KLASIČNI
(BIVARIJANTNI) SLOŽENI NACRT
NACRT

Broj Unutar ispitanika Između

Miješani
eksperimentalnih ispitanika
uvjeta po ispitaniku

Jedan Više od jednog

Grupni nacrt (između skupina) Nacrt unutar ispitanika (ponovljena mjerenja)

Broj testiranja po
Nezavisna varijabla
uvjetu

manipulirana osobna Jednom Više puta

Kvazi-eksperiment s
Slučajan Raspoređivanje Preokretanje Slučajni
Uparivanje neujednačenim Potpuni nacrt Nepotpuni nacrt
odabir po slučaju redoslijeda blokovi
grupama

EKSPERIMETALNI NACRT KAO NAČIN KONTROLIRANJA VARIJANCE

o Nacrt= način da se utvrdi količina promjene zv uzrokovana promjenama na nzv
o Varijanca= mjera variranja/razlikovanja rezultata
o osnovna uloga nacrta= kontrola varijance utvrđivanje količina promjene zv uzrokovana promjenama u nzv;
utvrđivanje različitih izvora varijance
SUSTAVNA I NESUSTAVNA VARIJANCA (VARIJANCA GREŠKE)
SUSTAVNA VARIJANCA
o Mijenjanje (varijanca) mjera u određenom smjeru zbog nekih poznatih ili nepoznatih utjecaja
o Svaki utjecaj (poput nzv u eksperimentu) koji utječe na to da se određeno ponašanje odvija u nekom predvidljivom
smjeru je sustavna varijanca
❆ VANJSKA SUSTAVNA VARIJANCA- dio varijabiliteta za koji nije odgovorna nzv
❆ EKSPERIMENTALNA VARIJANCA- dio varijabiliteta koji možemo pripisati utjecaju nzv
 U grupnim nacrtima to su razlike između mjera zv u E i K skupini, dok u nacrtu unutar ispitanika
takva varijanca opisuje promjene u ponašanju u različitim eksperimentalnim uvjetima

NESUSTAVNA VARIJANCA ILI VARIJANCA GREŠKE

o Slučajne varijacije rezultata, odn. nesustavna kolebanja oko neke središnje vrijednosti
o Sustavni činitelji čas smanjuju, a čas povedavaju rezultate na kraju međusobno ponište
o Npr. u grupnom nacrtu razlike između skupina pripisujemo nzv, a razlike unutar skupine varijanci greške
o Želimo li smanjiti varijancu greške, moramo identificirati dodatne izvore varijabiliteta unutar skupina (npr. spol, dob,
inteligencija) i homogenizirati ih s obzirom na navedena svojstva
NAČINI KONTROLE VARIJANCE U EKSPERIMENTU
1. Povedavanje eksperimentalne varijance
o Potrebno naglasiti razlike u eksperimentalnim uvjetima kako bi proizveli značajnu varijancu, odn. razlikovanje
među rezultatima
❆ Npr. ako ispitujemo uĉinkovitost neposrednog i odgođenog nagrađivanja na uĉestalost poţeljnog ponašanja u djece
 vremenska razlike od nagrade neće biti sa 5 na 10 sekundi jer to djeca neće primjetiti, bolje je da odgoda bude
za 2 min veća jer će tako biti upeĉatljivija

48
 2. Kontrola vanjske sustavne varijance
o Načini kontrole nad vanjskom sustavnom varijancom:
❆ Odstranjivanje  putem homogenizacije ispitanika
 Ima 2 zadade: osnažuje unutarnju valjanost i povedava statističku snagu smanjivanjem greške
❆ Slučajno raspoređivanje i uravnoteženje
 Manjkava metoda jer ne kontrolira varijancu unutar skupina heterogenost ispitanika nije
uklonjena nego je samo podjednako raspoređena
❆ Uključivanje kao nezavisne varijable
 Najbolji način (iako eksperiment činimo još kompleksnijim)
3. Smanjivanje varijance greške
o Glavni izvori varijance greške:
❆ Individualne razlike među ispitanicima
❆ Slučajne varijacije u tretmanima ili uvjetima testiranja
❆ Nepouzdanost mjera zavisne variable
o Primarni izvor varijance je greška mjerenja- niz trenutnih utjecaja i stanja koja čas smanjuju, a čas povedavaju
istinske vrijednosti opaženog ponašanja npr. nevaljanost ili nerazumljivost pitanja u testu, trenutni umor, emocionalna
stanja, glavobolja…
o Smanjivanje varijance greške uključuje dvojaku zadadu:
❆ 1. Kontrola eksperimentalnih uvjeta
❆ 2. Povedanje pouzdanosti korištenih mjernih instrumenata

ARTEFAKT U EKSPERIMENTU I NAČINI NJEGOVE KONTROLE

o Ishod eksperimenta do kojeg su doveli nedovoljno kontrolirani vanjski utjecaji, a ne nezavisna varijabla
o Ugrožava konstruktnu valjanost
ARTEFAKTI VEZANI UZ ISPITANIKE
o ispitanici nastoje odgonetnuti hipoteze i ponašati se u skladu s njima
o Howthorne efekt (podsjetnik- promjene ponašanja koje nisu posljedica nzv nego brige eksperimentatora ili saznanja
o sudjelovanja u eksperimentu)
o pokazao da su ispitanici spremni na suradnju toliko da bez oklijevanja obavljaju posve besmislene zadade
 Ispitanicima zadao da zbrajao nizove sluĉajnih brojeva, zatim da nakon izvršenog zadatka uzmu karticu s uputom koja im
zadaje sljedeći zadatak koji moraju izvršiti, a na karticama je uvijek pisalo neka listu na kojoj su zbrajali rastrgaju na
komadiće
o Kako de se ispitanik ponašati (udovoljavanje, ne-udovoljavanje ili protivno udovoljavanju) ovisi o:
 Razumijevanju eksperimenta i zahtjeva situacije
 Motivaciji
 Sposobnosti
Kontrola pristranosti ispitanika
o Uklanjanje ili maskiranje znakova koji upuduju na zahtjeve situacije:
a. Provođenje slijepih eksperimenata u kojima ispitanici ne znaju kojem su tretmanu izloženi
 Čest postupak u kliničkoj praksi pri ispitivanju lijekova jedna grupa dobije pravi, a druga placebo
b. Obmana uvjerljivom, ali lažnom informacijom o tome što se istražuje eksperimentom
c. Mjerenje zv vremenski i/ili prostorno odmaknuto od eksperimentalne varijable
o Povedavanje iskrenosti:
a. Ispitaniku dati do znanja da je neiskreno ponašanje lako za razotkriti
 Strategija „lažne cijevi“ –ispitanici bivaju uvjereni kako se mehaničkom spravom može otkriti laž
b. Situaciju učiniti manje prijetedom
c. Zajamčiti anonimnost ili povjerljivost informacija
ARTEFAKTI VEZANI UZ PONAŠANJE EKSPERIMENTATORA
o Ne-interakcijske greške= iskrivljavanje rezult. zbog pristranosti ili osobne jednadžbe eksperimentatora, a da se
pritom ne utječe na ispitanika
o Tri najvažnija tipa ne-interakcijske greške:
1. Pristranost opažača
 Greške i nepreciznosti češde idu u smjeru očekiva istraživača
 Npr. dvije skupine opaţaĉa rekli neka broje kontrakcije crva. Jednoj skupini stvorili oĉekivanje velikog broja
kontrakcija, a drugoj malog broja konaĉni rezultati su odgovarali oĉekivanjima
2. Pristranost tumačenja  različiti istraživači mogu iste podatke tumačiti različito ovisno o vlastitim
teorijama
3. Namjerna pristranost namjerno iskrivljavanje podataka kako bi se potvrdile željene teorije; najčešde
izbijaju na vidjelo kada su podaci „presavršeni“ da bi bili istiniti

49
ARTEFAKTI VEZANI UZ INTERAKCIJU ISPITANIKA I EKSPERIMENTATORA
1. Biosocijalne osobine istraživača (spol, dob)  ispitanici mogu različito reagirati na njega ili se on može ponašati
drugačije u skladu sa svojim osobinama
2. Psihosocijalne osobine istraživača (tjeskobnost, potreba za odobravanjem, status, toplina) utječe na način na koji
eksperimentator stupa u interakciju s ispitanicima; važan je i jezik kojim se služi (morao bi biti književni btw)
3. Odlike situacije- iskustva eksperimentatora (utjecaj uvježbavanja, zamora, dosade) ili njegovo poznavanje ispitanika
4. Modeliranje- kad se ponašanje ispitanika prilagođava ponašanju eksperimentatora
5. Eksperimentatorova očekivanja- npr. njegovo nesvjesno otkrivanje hipoteze
Kontrola pristranosti eksperimentatora
1. Povedavanje broja eksperimentatora poništavamo utjecaje različitih očekivanja
2. Smanjivanje kontakata eksperimentatora i ispitanika smanjena mogudnost prijenosa očekivanja
3. Potpuna standardizacija postupka, objektivnost mjerenja i onemogudavanje eksperimentalne slobode/improvizacije
4. Primjena dvostruko slijepog eksperimentalnog nacrta
 Najbolji način kontrole pristranosti eksperimentatora!
 Ni ispitanici ni eksperimentator ne znaju tko je izložen kojim eksperimentalnim uvjetima
5. Primjena kontrolne grupe znanih očekivanja
 Uključivanje očekivanja kao nzv u eksperiment

50
6. K VAZI EKSPERIMENTI
o Kvazi od lat. quasi=tobožnji, navodni
o Slijedi eksperimentalnu metodologiju, ali uz nepotpunu kontrolu vanjskih varijabli
 Izvedeni kauzalni zaključci nesigurni
 Spoznajna snaga manja
 Slabija unutarnja valjanost
o Čest primjer kvazi-eksp. nacrta: kad E i K skupina nisu u startu izjednačene; odn. kad imamo velik br. ispitanika koji
nisu raspodjeljeni po slučaju  E i K skupina se razlikuju ne samo po nzv nego i nizu drugih faktora
RAZLIKE U ODNOSU NA ISTINSKI EKSPERIMENT
1. UPRAVLJANJE NEZAVISNOM VARIJABLOM
o Kod kvazi-eksperimenta nemamo mogudnosti upravljanja nzv
A. Osobna svojstva ispitanika
 Nemamo mogudnost upravljanja nzv, pogotovo kad nju čine neka svojstva ispitanika nad kojima
nemamo kontrolu (npr. spol, emocionalna stabilnost, inteligencija)  narušeno načelo slučajnog
raspoređivanja!
 Primjer: ţelimo ispitati kako spol utjeĉe na zapamćivanje smislenog i besmislenog materijala  budući da smo
ţene stavili u jednu skupinu, a muškarce u drugu (bez sluĉajnog raspoređivanja) ne moţemo zanemariti
mogućnost da je na rezultate mogla utjecati i neka varijabla samo povezana sa spolom (npr savjesnost ili
emocionalna stabilnost)
B. Nezavisne varijable kojima je etički nedopustivo manipulirati
 Nepovoljno utječu na ljude ili štete njihovom zdravlju (npr. droge, otrovi, ratni stres, zračenja)
 Kvazi eksperimentom se naknadno uspoređju oni koji su bili izloženi takvim nzv i oni koji nisu
C. Onemogudeno stupnjevanje
 Nezavisne varijable u praktičnim uvjetima ne možemo stupnjevati kao u laboratoriju
 Primjer: ţelimo ispitati kako djeluje neka propagandna poruka na mijenjanje stava kod ljudi u tom sluĉaju ne
moţemo manipulirati nzv (kontrolirati duljinu poruke, komunikatora, medija) nego moramo iskoristiti situaciju
kada su te poruke aktualne na televiziji

2. MOGUĆNOST KONTROLE
o Kod kvazi eksp. slabija mogudnost kontrole prijetnji unutarnjoj valjanosti
o Unutarnja valjanost najčešde ugrožena nepoštivanjem slučajnog raspoređivanja u E i K skupinu
o Jer smo u prirodnim uvjetima rijetko u mogudnosti po slučaju odrediti koji de ispitanici biti izloženi kojem
tretmanu (prisiljeni smo poštovati ved uspostavljene prirodne grupe)
o Primjer: ispitivanje uĉinkovitosti novog obrazovnog programa (razredi, škole) moramo koristiti već postojeće razrede ili škole kao
E i K skupinu, a razlike koje dobijemo ne moţemo sa sigurnošću pripisati novom programu
o Naknadno možemo napraviti statističku kontrolu putem analize kovarijance- kontroliramo utjecaj onih varijabli koje
nisu u eksperimentu kontrolirane-kovarijati
3. ODNOS UNUTARNJE I VANJSKE VALJANOSTI
o Kvazi-eksperimenti se obično provode u prirodnim uvjetima sa zadadom rješavanja praktičnih problema (npr.
učinkovitost obrazovnog programa, psihoterapija i sl.)
o Odnos unutarnje i vanjske valjanosti je obrnut u odnosu na onaj koji vlada u istinskom:
 Ugrožena UNUTARNJA valjanost- jer je smanjena mogudnost kontrole vanjskih varijabli
 Veda VANJSKA valjanost- jer se provode u prirodnim okolnostima, bližima stvarnosti
4. CILJEVI KVAZI-EKSPERIMENATA
o ISTINSKI eksperiment je usmjeren na spoznaju radi spoznaje same
o KVAZI eksperiment se provodi s određenom praktičnom svrhom često nastavak pretodno provedenih
laboratorijskih istraživanja kako bi se tako dobivenim nalazima nastojala utvrditi mogudnost uopdavanja
KVAZI-EKSPERIMENTI I NE-EKSPERIMENTALNA ISTRAŽIVANJA
o Kvazi-eksperimenti se nalaze na pola puta između pasivnog opažanja (ne-eksp. istr.) i istinskog eksperimenta
o Zaključci o U-P vezama se izvode na temeju manipulacije nzv, čime nalikuju istinskim eksperimentima, ali ih slaba
mogudnostu kontrole približava pasivnom opažanju

51
NAČINI ZAKLJUČIVANJA U KVAZI-EKSPERIMENTIMA
o U kvazi-eksperimentima istraživač nije nikad do kraja siguran da je nzv (a ne neki vanjski nekontrolirani faktor)
dovela do promjena u zv
o Prijetnje koje nisu uklonjene nacrtom treba ukloniti:
1. Logičkom analizom- istraživač mora poznavati nedostatke konkretnog nacrta, odn. one prijetnje koje nisu
uklonjene i na taj način objasniti što se dogodilo ili nije dogodilo u konkretnom slučaju na kojem radi
2. Dodatnim mjerenjam i opažanjem- mjerenje i opažanje ponašanja pri nekim drugim situacijama (npr. pri
provjeri nekog psihoterapijskog uĉinka, nastojeći iskljuĉiti mogućnost da je do promjene došlo zbog nekih drugih terapijskih
ulinaka kao što su razgovori s drugim osobljem; također je korisno pratiti ponašanje i u vrijeme kad ispitanici nisu
podvrgnuti tretmanu)
3. Statističkom analizom (analizom kovarijance)- na ovaj način možemo statističkim putem isključiti one
činitelje prema kojima nisu izjednačene grupe koje uspoređujemo, a za koje pretpostavljamo da utječu na
konačan ishod
OSNOVNI TIPOVI KVAZI-EKSPERIMENTALNIH NACRTA

Nacrt s netretiranom kontrolnom

skupinom i zamjenskom mjerom u
predistraživanju
Dvokratni nacrt s netretiranom skupinom
Dvokratni nacrt s netretiranom skupinom
na odvojenim uzorcima
Nacrti s usporedbom različitih zavisnih
varijabli

Nacrti neujednačenih
Nacrti ponovljenih mjerenja
skupina
Kohortni nacrti

Nacrt regresijskog prekida

Jednostavan nacrt

Nacrt vremenskih nizova s

Nacrti prekinutih vremenskih neujednačenom kontrolnom skupinom
nizova
Nacrt prekinutih vremenskih nizova s
različitim zavisnim varijablama

NACRTI NEUJEDNAČENIH SKUPINA

o Glavna odrednica  uspoređuju se skupine čija je početna izjednačenost upitna te je mogude da se osim prema
izloženosti nzv razlikuju i prema mnoštvu drugih obilježja
o Ovakav nacrt se najčešde primjenjuje na prirodnim i nedirnutim skupinama poput razreda, škola, gradova, opdina,
posebnih odjela itd. koje uspoređujemo s grupama koje u najvedoj mjeri posjeduju podudarne odlike (s drugim
razredima, školama itd.)
o Primjer: provjera uĉinkovitosti neke intervencije- uspoređuje se skupina koja je bila izloţena nzv s onom koja nije
NACRT PREKINUTIH VREMENSKIH NIZOVA
o Glavna odrednica  mogudnost uzročnog zaključivanja proizlazi iz vedeg broja opažanja zv prije i poslije uvođenja nzv
o Na jednoj skupini vršimo niz mjerenja prije i poslije uvođenja E varijable (O1 -O2 -O3 -E -O4 -O5 -O6 )

NAČINI UNAPREĐIVANJA ZAKLJUČIVANJA U KVAZI-EKSPERIMENTIMA

o Osnovna slabost kvazi-eksperimenata  nemogudnost isključivanja drugih faktora kao uzroke promjena zv
o Potrebno kombiniranje različitih istraživačkih nacrta koji se međusobno nadopunjavaju isključujudi različite prijetnje
unutarnjoj valjanosti
o Dvije osnovne strategije isključivanja raznih prijetnji unutarnjoj valjanosti:
1. Prva se sastoji od nacrta s neujednačenim skupinama i temelji se na proširenju osnovnog nacrta jednom ili
vedim brojem kontrolnih skupina koje nisu izložene tretmanu
2. Druga je svojstvena nacrtima prekinutih vremenskih nizova i u njoj se kontrola sastoji u vedem broju
mjerenja prije i poslije tretmana

52
7. E KSPERIMENTALNI NACRTI NA POJEDINCU
o Izmirivanje tradicionalnog kliničkog pristupa (studija slučaja) s eksperimentalnom psihologijom

Dobiva znanstveni dignitet Dobiva praktičnu vrijednost

o Zavisna varijabla: višekratno mjerenje nekog ciljnog ponašanja
o Nezavisna varijabla: uvodi se i uklanja u fazama
o Pojedinac sam sebi služi kao kontrola  njegovo ponašanje bez tretmanske varijable se uspoređuje s ponašanjem
nakon njena uvođenja, kako bi se na osnovi razlike koja se pojavljuje u različitim E uvjetima zaključilo o
djelotvornosti intervencije
OPĆA NAČELA NACRTA NA POJEDINCU
1. PONOVLJENO MJERENJE
o Ponašanje ispitanika se opaža u više navrata prije, ali i tijekom provedbe tretmana
o Osim razine ponašanja prate se i vremenska kretanja  kako bi se (nakon uvođenja tretmana) moglo redi je li on
uistinu djelovao ili se radi tek o nastavku prije uspostavljenog trenda
Mjerenje u osnovnom periodu
o Vrsta ponovljenog mjerenja
o Mjerenje se odvija nekoliko dana prije uvođenja tretmanske varijable  to početno razdoblje opažanja se naziva
osnovni period
o Ima dvojaku svrhu : opisivanje i predikcija
 Opisivanje se sastoji u mjerenju početnog ponašanja ispitanika
 Predikcija služi predviđanju ispitanika u neposrednoj bududnosti bez ikakve intervencije
o Primjer: Promatramo osobu koja ţeli prestati pušiti. Kako bi smo odredili koliĉinu koju osoba popuši u jednom danu, tu osobu ćemo
pratiti tjedan dana prije samog poĉetka tretmana. Osobu ne moţemo pratiti samo jedan dan zbog toga što moţda baš tog dana
osoba moţe biti nervozna više nego inaĉe te popušiti više cigareta.

2. IZBOR ZAVISNE VARIJABLE

o Osnovni zahtjev pri izboru ciljnog ponašanja namijenjenog vrednovanju neke intervencije – pogodnost za mjerenje
 Ovaj zahtjev još naglašeniji u nacrtima na pojedincu zbog velikog br. ponovljenih mjerenja
o Važno je da ZV bude precizno određena, pristupačna opažanju i ponovljiva
o Mjere ponašanja mogu biti motoričke (npr. vrijeme provedeno u situaciji koja izaziva fobiju), fiziološke (npr. puls,
srčani tlak..) i mjere samoprocjene (npr. upitnici i samoopažanje)
o Mjerenje je mogude obaviti na više načina:
 Korištenjem mjera učestalosti unutar određenog intervala (npr. broj popušenih cigareta, broj
agresivnih ispada)
 Binarnom kategorizacijom (npr.točno.netočno, prisutno- nije prisutno)
 Korištenjem mjera trajanja (npr. trajanje pažnje, trajanje učenja i sl.)
3. SPECIFIKACIJA UVJETA
o Ponovljena mjerenja moraju se provoditi u potpuno standardiziranim i jasno definiranim uvjetima kao i u grupnom
ekperimentu
o To uključuje odredbe o:
 mjernim instrumentima
 opažačima ako su potrebni
 vremenu i mjestu odvijanja mjerenja
 upute koje su dane ispitaniku
o izvještaj o provođenju tretmana treba sadržavati i jasan opis korištenog programa i precizno određen profil
ispitanika (odn. dijagnozu i stanje ako se radi o pacijentu)
4. DULJINA RAZLIČITIH FAZA
o Duljina bi trebala omoguditi jasnu sliku ponašanja, poželjno je da su faze iste duljine
TIPOVI NACRTA NA POJEDINCU
o Različiti nacrti koji vedinom za cilj imaju
 Utvrditi učinkovitost tretmana ili
 Usporediti učinkovitost više tretmana

53
MOGUĆNOST UOPĆAVANJA NALAZA
o Vrijednost nalaza u velikoj mjeri ovisna o njihovoj pouzdanosti i mogudnosti uopdavanja  jedini način na koji je to
mogude postidi jest ponavljanje istraživanja
o NEPOSREDNO PONAVLJANJE
 ima najnižu mogudnost uopdavanja
 Provodi se u istim uvjetima i uz istog eksperimentatora
 Uopdavanje je mogude samo na populaciju pacijenata s istim poremedajima
o SUSTAVNO PONAVLJANJE
 mijenjaju se uvjeti u kojima se tretman odvija, tretmanske varijable ili tretirani poremedaji
 usmjereno jačanju vanjske valjanosti
PREDNOSTI I NEDOSTACI EKSPERIMENTALNIH NACRTA NA POJEDINCU
PREDNOSTI
o Oni su istinski eksperimentalni nacrti jer omoguduju razmjerno pouzdano zaključivanje o U-P vezi (odn. Vrlo
uvjerljivo otklanjaju prijetnju unutarnje valjanosti)
o Pružaju mogudnost bavljenja s pojedincem (vs. Nomotetički pristup utemeljen na prosječnim vrijednostima)
o Jedini mogudi izbor kada je ciljno ponašanje rijetko!
NEDOSTACI
o Onemoguden zaključak o obilježjima ispitanika koja su povezana s ishodom (nije mogude pratiti interakciju
tretmana i drugih varijabli)
o Njihova mogudnost uopdavanja izričito ovisi o ponavljanju istraživanja

54
8. M JERENJE U PSIHOLOGIJI
MJERNE SKALE
o Svako znanstveno proučavanje ponašanja se temeljli na nekom obliku mjerenja
o Mjerenje- pridruživanje brojeva obilježjima predmeta mjerenja prema unaprijed utvrđenim pravilima
o Pri različitim mjerenjima se koriste različite mjerne skale  ovisno o vrsti mjerne skale određujemo koje statističke
postupke možemo koristiti
o Mjerne skale važne su metodologiji kako bi znali na kakvoj skali de rezultati biti prikazani i koje instrumente možemo
koristiti
Nominalne skale
o Nisu skale u pravom smislu riječi jer nemaju slijed veličina i služe nam samo za identifikaciju ili kategorizaciju
o Označujemo istu stvar istim brojem ili simbolom  npr. brojevi na dresovima sportaša (jer sluţe samo za identifikaciju),
brojevi automobila itd.
o Od aritmetičkih operacija dopušteno: samo brojanje !
Ordinalne skale
o Služe za označavanje redoslijeda ili poretka
o Tipičan primjer ordinalne skale je poredak sportaša po uspješnosti na natjecanju 🥇🥈🥉
o Ordinalne skale određuju samo relativan položaj rezultata u grupi, odn. određuju da li je nešto manje ili vede,
ali nepoznata je razlika među pojedinim jedinicama skale, odn. rangovima i ona nije jednaka (nije ekvidistantna)
o Od aritmetičkih operacija dopušteno: <, >
Intervalne skale
o Osim redoslijeda poznate su i razlike među brojevima na skali  jer je neka definirana razlika jednaka na
svakom dijelu skale (ekvidistantna)
o Npr. razlika od 1∞C je uvijek jednaka, bez obzira radi li se o razlici između 0∞C i 1∞C, ili između 153∞C i 154∞Cž
o ALI te skale nemaju apsolutnu nulu ne može se tvrditi npr. da je temperatura od 100F dvostruko veda od 50F
jer su to ustvari 10∞C i 38∞C
o Od aritmetičkih operacija dopušteno: +, -
Omjerne skale
o Osim što imaju sve osobine intervalnih skala, imaju i svojstvo da jednaki brojčani odnosi (omjeri) znače i jednake
odnose u mjerenoj pojavi
o Imaju apsolutnu nulu  ona podrazumijeva odsutstvo pojave koja se mjeri
o To su npr. dužina, težina, visina, otpor (fizikalne jedinice)
o Možemo tvrditi da je npr. dužina od 30 cm tri puta veda od dužina 10 cm  tako je u svim sustavima mjerenja
o Od aritmetičkih operacija dopušteno: *, :
MJERENJE
o DIREKTNO
 Predmet mjerenja direktno dostupan mjerenju, a jedinice na mjernoj skali određene kao dijelovi predmeta
mjerenja (najbolje opisuju omjerne skale)
 Npr. mjerenje težine predmeta
o INDIREKTNO
 Predmet mjerenja nije direktno dostupan mjerenju (npr. inteligencija, osobine ličnosti, znanje), a o njemu
zaključujemo indirektno (npr. na temelju točno riješenih zadataka)
PSIHOLOGIJSKO TESTIRANJE
o Jedan od najčešdih načina prikupljanja podataka u psihologijskim istraživanjima (osobito korelacijskom) je testiranje
psihologijskim mjernim instrumentima
o Razvijeni su kako bi mjerili najrazličitije ljudske osobine (inteligenciju, osobine ličnosti, stavove, interese…)
o Istraživaču pružaju mogudnost brzog i jednostavnog zahvadanja vrlo raznolikih psihičkih funkcija
o Testovi koji posjeduju odgovarajuda mjerna svojstva su objektivnije, bolje i pouzdanije mjere ponašanja od različitih
prigodnih ili ad-hoc) sročenih testova (lat. ad hoc. = zbog ovoga, zbog ove svrhe) ili procjena dobivenih opažanjem
 Čovjek= slab mjerni instrument
MJERNI INSTRUMENTI
o Sredstva za određivanje veličine obilježja koje je predmetom mjerenja
o Sastoje se od:
 Mjernog mehanizma (mehanički dijelovi ili tvrdnje)
 Mjerne skale (sustav brojeva pomodu kojeg se izražava kvantiteta obilježja koje se mjeri)

55
o Mjerni instrumenti su: test, upitnik, skala procjene i anketa  Trebaju zadovoljiti osnovne metrijske karakteristike
1. TEST
o Standardizirani postupak za ispitivanje sposobnosti i znanja
o Kategorije sposobnosti:
 Psihomotorne
 Fine
 grube
 Senzorne/osjetne
 Kognitivne
o Precizno propisana procedura mjerenja definirana uputom u pogledu ispitivanja i ocjenjivanja  mogudnost
usporedbe ispitanika
o Standardizacija testa= utvrđivanje standarda/normi po kojima de se vrednovati rezultat ispitanika (M i SD
reprezentativnog uzorka populacije)
2. UPITNIK/TEST LIČNOSTI
o Mjerni instrument za ispitivanje osobina ličnosti
o niz tvrdnji
o zadatak ispitanika: zaokružiti jedan od predloženih odgovora
o Odgovori na skali od 2, 3, 4, 5 ili više stupnjeva
 Npr. skala od 5 stupnjeva
 1-potpuno se slažem
 2-uglavnom se slažem
 3- ne mogu se odlučiti
 4- uglavnom se ne slažem
 5- potpuno se ne slažem
3. SKALE PROCJENE
o Instrument kojim procjenjivač procjenjuje osobine /ponašanje druge osobe, pri čemu odgovore označava na
numeričkoj ili grafičkoj skali
o ! Termin procjena= vrednovanje obilježja/ponađanja druge osobe vs. samoprocjena kod upitnika ličnosti
o Npr. šef procjenjuje zaposlenike (check-listom ili na skali)
o NEDOSTACI:
 Relativno nisko međusobno slaganje procjenjivača
 Halo-efekt- procjenjivanje na temelju opdeg dojma
 Osobna jednadžba procjenjivača (blagost-strogost)
 Tendencija uprosječivanja- procjenjivač ima tendenciju davanja srednjih procjena (vedinom 3 npr.)
o Ove pogreške mogude je ublažiti adekvatnim odabirom i osposobljavanjem procjenjivača
4. ANKETA
o Instrument koji primjenjujemo na uzroku s ciljem uopdavanja na populaciju (npr. za ispitivanje javnog mijenja)
o Niz pitanja s unaprijed pripremljenim odgovorima ili praznim prostorom za odgovore
o Glavni izvori pogreške: loše sastavljen anketni upitnik i nereprezentativan uzorak ispitanika
PSIHOMETRIJSKE KARAKTERISTIKE MJERNIH INSTRUMENATA
o Valjanost, pouzdanost, osjetljivost, objektivnost, (baždarenost ili standardiziranost)
o Najvažnija pitanja kod mjerenja: Mjerimo li doista ono što smo naumili mjeriti i, ako da, kojom preciznošdu to
činimo?!  ova pitanja odnose se na pojmove VALJANOSTI i POUZDANOSTI, najvažnije metrijske karakteristike
1. VALJANOST
o Mjerni instrument je valjan ako mjeri ono čemu je namijenjen (što mislimo da mjerimo)!
o Pojam valjanosti se odnosi na prikladnost, smislenost i korisnost zaključaka i tumačenja izvedenih iz testovnih
rezultata
o Valjanost je usko vezana za specifičnu primjenu!
o Glavna pitanja:
 Što mjerni instrument zapravo mjeri?
 Koliko dobro mjerni instrument mjeri to što mjeri?  poveznica valjanosti i pouzdanosti

56
Aspekti valjanosti
POSTUPAK ODREĐIVANJA SADRŽAJNE VALJANOSTI
o Sadržajna valjanost- koliko je neki test svojim sadržajem (zadacima, pitanjima) tematski prilagođen području koje bi
trebao pokrivati
o Postupak- sadržajna i logička analiza čestica testa
o Pri tome se koriste procjene stručnjaka da li je izvršen dobar reprezentativan odabir čestica
(proporcionalna zastupljenost svih dijelova predmeta mjerenja i odsutnost irelevantnih čestica)
o Primjer: sadrţajna valjanost testa u utvrđivanju znanja iz novije hrvatske povijesti  takav bi test trebao sadrţavati pitanja koja se
iskljuĉivo odnose na noviju hrvatsku povijest; trebao bi pokrivati razliĉita razdoblja i događaje novije povijesti- ako bi pokrio samo
manji broj događaja ne bi se smatrao valjanim
POSTUPAK ODREĐIVANJA KONSTRUKTNE VALJANOSTI
o Konstruktna valjanost- stupanj u kojem neki testovni rezultat pokazuje dobar konstrukt  upuduje upravo na
određen konstrukt
o TIPOVI KONSTRUKTNE VALJANOSTI
1. KONVERGENTNA
 Dokazivanje povezanosti između novokonstruiranog instrumenta i drugih instrumenata za koje se
zna da mjere iste ili slične konstrukte
 (poželjne mjere r=0.60-0.80; ako je preko 0.80 isti konstrukt, pitanje potrebe
 Primjer: Zanima nas je li neki novi upitnik agresivnosti dobra mjera te osobine (provjera povezanosti s drugim
instrumentima za koje se otprije zna da mjere agresivnost, npr. stariji upitnik agresivnosti ili procjena opaţanjem).
Pokaţe li se da je korelacije između testa i drugih mjera istog konstrukta visoka, ona se moţe uzeti kao
pokazatelj konstruktne valjanosti.
2. DIVERGENTNA
 Dokazivanje da ne postoji povezanost ili da je povezanost vrlo niska između novokonstruiranog
instrumenta i instrumenata koji mjere neke druge konstrukte (npr. agresivnost i impulzivnost)
POSTUPAK ODREĐIVANJA KRITERIJSKE VALJANOSTI
o Najvažnija!
o Određuje se na temelju povezanosti između rezultata primjenjenog novokonstruiranog instrumenta i neke vanjske
varijble (kriterija)
o Kriterij ili vanjska valjanost- mjerilo ili kriterij primjerenosti nekog mjernog instrumenta
o TIPOVI KRITERIJSKE VALJANOSTI
1. DIJAGNOSTIČKA (KONKURENTNA) VALJANOST  kriterij u sadašnjosti
 Npr. kod dijagnoze poremedaja ličnosti- da li na osnovi rezultata na klliničkom upitniku X možemo
predvidjeti ishod kliničkog intervjua koji, u pravilu, uzima više vremena?  ako je korelacija
između dijagnoza postavljenih na temelju rezultata upitanika i razgovora visoka, možemo koristiti
upitnik umjesto dugotrajnog intervjua, odn. upitnik je VALJAN
2. PROGNOSTIČKA VALJANOST  kriterij u bududnosti
 Npr. da li se na osnovi rezultata testiranja kandidata za školovanje ili zapošljavanje može
predvidjeti njihova uspješnost (u studiju ili poslu)?
Longitudinalno istraživanje: za inicijalno testirane osobe nakon određenog vremenskog intervala
prikupiti demo rezultate u kriterijskoj aktivnosti  Ako korelacija između testovnih rezultata
uspješnosti u studiranju/zanimanju bude visoka, test je prognostički valjan

INSTRUMENT KRITERIJ
DIJAGNOSTIČKA VALJANOST Sada Sada
PROGNOSTIČKA VALJANOST Sada Odmak (bududnost)

2. POUZDANOST
o Tri definicije pouzdanosti:
 Preciznost mjerenja
 Odsutnost greške mjerenja
 Dosljednost mjernog postupka (stupanj ponovljivosti rezultata)
o Velika vedina mjernih postupaka podložna je grešci koja potječe iz različitih izvora
o Ljudski faktori- ispitanici mogu biti umorni, nemotivirani, nepažljivi…
o Karakteristike testa- uputa ili cjelokupna testna situacija koja postupak mjerenja može učiniti nerazumljivim,
nejasnim
o Rezultat na testu= istinski rezultat + greška mjerenja

57
Tri načina definiranja pouzdanosti
Testiranje istih ispitanika istim testom
Ponovno testiranje (test-retest) Koeficijent korelacije
u dva navrata
Testiranje istih ispitanika u isto
Paralelne forme Koeficijent korelacije
vrijeme usporedivim testom
Testiranje ispitanika testom koji sadrži
Unutarnja konzistencija (dosljednost!) Koeficijent alpha
vedi broj čestica

TEST-RETEST
o Ponovna primjena istog instrumenta na istom uzorku ispitanika nakon određenog vremenskog perioda (do 6 mj.)
o Koeficijent korelacije- pokazatelj pouzdanosti
o Što je duži vremenski period, r je niži!
o Propisani standard za testove sposobnosti je min r=0.90, a testove ličnosti min r=0.80
o Problem: umjetno podizanje visine korelacije zbog toga jer nova primjerna nije nezavisna od prethodne (dosjedanje)
 ovo rješavamo primjenom paralelnih formi
PARALELNE FORME
o Primjena alternativnih formi (mjere isti konstrukt, sadržajno različite čestice) mjernog instrumenta u određenom
vremenskom razmaku ili neposredno jedna za drugom
o Rješava se problem nezavisnosti ali samo donekle (npr. testovi sposobnosti-prijenos strategije rješavanja)
o Nedostatak: konstrukcija paralelnih formi je složen postupak
UNUTARNJA DOSLJEDNOST
o Samo jedna primjena mjernog instrumenta
o Ovaj pristup je prilagođen homogenim mjernim instrumentima koji mjere jedan konstrukt
o Dvije strategije:
1. Računanje koeficijenta korelacije između dva (ekvivalentna) dijela instrumenta (te korekcija ovog
koeficijenta na temelju broja čestica)
2. Chronbach alpha koeficijent- dosljednost kojom čestice instrumenta u cjelini mjere određeni konstrukt na
temelju homogenosti čestica
3. OSJETLJIVOST ILI DISKRIMINATIVNOST
o Mjerni instrument je osjetljiv ako omogudava utvrđivanje i najmanjih razlika između ispitanika u predmetu opažanja
o Statistički pokazatelj osjetljivosti je SD, odn. varijanca
o Veda SD = osjetljiviji test
o Ovisi o:
a. Broju čestica – što je instrument kradi veda je vjerojatnost da de dio ispitanika imati isti rezultat
b. Diskriminativnosti čestica – koliko čestica diferencira ispitanike
 npr. u testu znanja ako svi riješe zadatak br. 1-nije diskriminativan ili u testu liĉnosti ako svi ispitanici kao
odgovor navode 1 ili 2 na skali od 1 do 5
 kod testa sposobnosti najveda diskriminativnost
c. Primjerenosti instrumenta (npr. dob, obrazovna skupina)
 Mjerni instrument treba biti primjeren u odnosu na ona obilježja ispitanika koja neposredno
utječu na obilježje koje je predmetom mjerenja i od kojih zavisi rezultat ispitanika
4. OBJEKTIVNOST
o Mjerni instrument je objektivan ako dobiveni rezultati zavise isključivo od razvijenosti obilježja koje je predmetom
mjerenja
o OSIGURAVANJE OBJEKTIVNOSTI
 Osiguravanje adekvatnih uvjeta za ispitivanje
 Motivacija ispitanika
 Pridržavanje upute za primjenu instrumentarija
 Pridržavanje upute za ocjenjivanje
 Neupoznavanje ispitanika s hipotezom
 Vježba i iskustvo ispitivača
5. BAŽDARENOST ILI STANDARDIZIRANOST
o U prirodnim znanostima – provjera ispravnosti mjernog instrumenta
o U društvenim i humanističkim znanostima – utvrđivanje referentnih standarda ili normi pomodu kojih de se
vrednovati uradak ispitanika
o Postupak standardizacije instrumenta obavlja se na reprezentativnom uzorku populacije

58
o Bitna sociodemografska obilježja: dob, spol, obrazovna razina, socioekonomski položaj, teritorijalna pripadnost
(mjesto stanovanja)
o Na osnovi M i SD vrednujemo uradak ispitanika: iznadprosječan, ispodprosječan ili prosječan, te položaj ispitanika u
raspodjeli
 Z- vrijednosti
 Kvartili, decili i centili
o Provjeravanje populacijskih normi nakon određenog vremenskog perioda (jer je npr. učenik sedmog razreda u 21.
stoljedu informiraniji nego učenici sedmih razreda prethodnih generacija)

• Više razine su nadređene nižim

VALJANOST • ako je neki mjerni instrument valjan onda je i
pouzdan

POUZDANOST

OBJEKTIVNOST

OSJETLJIVOST

BAŽDARENOST

59
9. U ZORKOVANJE
o Pojam vanjske valjanosti podrazumijeva provođenje istraživanja na uzorku koji dopušta kasnija uopdavanja na širu
populaciju
o Valjanost anketnog istraživanja najviše ugrožena reprezentativnošdu
UZORAK I POPULACIJA
o Populacija = svi članovi neke skupine koji posjeduju određena svojstva; odn. šira zajednica čije mišljenje nastojimo
procijeniti
 Npr. svi studenti sveuĉilišta u Zadru
o Uzorak= podskup ili dio populacije izdvojen s ciljem njena istraživanja i proučavanja
o Popis stanovništva- redovito prikupljanje podataka (svakih 10 godina) o stanovnicima neke države koji provodi
Državni zavod za statistiku- br. pitanja koja postavljaju ispitanicima razmjerno ograničen + ona su jednostavna
o Kad populacijska istraživanja (ne ona na uzorku) dolaze u obzir? Kada je populacija ograničenog karaktera, npr. ako
su posrijedi svi hrvatski studenti psihologije- to je skupina s manje od 1000 osoba
o Nedostaci populacijskog istraživanja: preskupo (osobito ako je riječ o velikoj populaciji ili zamašnoj anketi),
vremenski dugotrajno, a ponekad posve neizvedivo (ako npr. iziskuje mnogo stručno osposobljenih anketara)
IZRAŽENOST NEKOG OBILJEŽJA U CIJELOKUPNOJ POPULACIJI
o Istraživanje obavljeno na uzorku trebalo bi dati rezultate koji de odražavati vrijednosti čitave populacije
o Istinska vrijednost populacije= predstavlja stvarnu vrijednost izmjerenog svojstva oslobođenu greške mjerenja i
prikupljenu na čitavoj populaciji
 Nedostižan ideal jer grešku mjerenja ne možemo izbjedi
 Mjeredi višekratno istu pojavu na nekoj populaciji, dobivali bismo uvijek ponešto različite vrijednosti
 Populacijske vrijednosti= vrijednosti čije nesustavne varijacije odražavaju podložnost grešci mjerenja
o Parametar= sinonim za populacijska vrijednost (iako ima ponešto neprecizno određenje)
VRIJEDNOST UZORKA
o Vrijednost uzorka ili statik= procjena populacijske vrijednosti izračunate na temelju dostupnog uzorka; više ili manje
bliska stvarnoj vrijednosti
o Uzorak pruža približnu procjenu vrijednosti, a na to koliko de ona biti dobra ili ne utječe način na koji je on izabran
o Pred uzorak se postavljaju dva temeljna zahtjeva:
1. NEPRISTRANOST
o Pristranost uzorka kazuje da su vrijednosti populacije njime sustavno precijenjene ili podcijenjene
o Rezultati dobiveni nizom istraživanja na pristranom uzorku grupirat de se oko neke vrijednosti različite od istinske
vrijednosti populacije
o Pristranost se pojavljuje zbog neispunjavanja osnovnih načela uzorkovanja, a ovisi i o čimbenicima neovisnima o
uzorkovanju, koji odražavaju nesavršenost metode prikupljanja podataka, obuhvadajudi grešku mjerenja
o Kada je nacrt uzorka nepristran?
 Ako očekivana vrijednost statika odgovara stvarnoj vrijednosti populacije
 Ali to ne znači da mora biti istovjetan populacijskoj vrijednosti  uzorci koji pružaju nepristrane procjene
populacijske vrijednosti stalno rezultiraju u vedoj ili manjoj mjeri odstupajudim statisticima, a tek uzeti
zajedno, na razini prosjeka odgovaraju parametru
2. PRECIZNOST (STABILNOST)
o Preciznost ili stabilnost= stupanj u kojem se vrijednosti dobivene na različitim uzorcima međusobno razlikuju
 Aritmetička sredina uzorka grupirat de se (pod pretpostavkom nepristranosti) oko prave aritmetičke
sredine populacije po normalnoj raspodjeli
 Standardna greška aritmetičke sredine = standardna devijacija distribucije aritmetičkih sredina uzoraka iste
veličine oko prave aritmetičke sredine, tj. oko aritmetičke sredine populacije

o Preciznost (stabilnost) uzorka ovisi o:
1. Veličini uzorka  vedi uzorak=manja pogreška=veda preciznost!
2. Stupnju varijabiliteta unutar populacije  vedi varijabilitet=veda pogreška=manja preciznost!
o Preciznost i pogreška su u obrnuto proporcionalnom odnosu
REPREZENTATIVNOST UZORKA I GENERALIZACIJA REZULTATA
o Pri izboru uzorka moramo voditi računa o 2 osnovna pitanja:
1. Kako izabrati uzorak koji de biti reprezentativan za ispitivanu populaciju?
2. Na koji način možemo suditi o reprezentativnosti uzorka?

60
o Ne postoji objektivni kriterij po kojem bi se određivalo je li neki kriterij reprezentativan ili ne!
o Koji uzorak smatramo reprezentativnim?- onaj koji pruža rezultate sukladne onima što bismo ih prikupili
ispitivanjem cijele populacije
 Obično posredno sudimo o „reprezentativnosti“ preko nekog obilježja čiju populacijsku vrijednost
poznajemo
POSTUPAK I KORACI PRI UZORKOVANJU
1. Utvrđivanje ciljne populacije
2. Utvrđivanje okvira uzorkovanja
3. Izbor metode uzorkovanja
a. Neprobabilističke metode
❆ Prigodni uzorak ❆ Namjerni uzorak
❆ Kvotni uzorak ❆ Tehnika „snježne grude“
b. Probabilističke metode
❆ Jednostavni slučajni uzorak ❆ Uzorak klastera
❆ Sustavni uzorak ❆ Stupnjeviti (višeetapni) uzorak
❆ Stratificirani uzorak
4. Određivanje potrebne veličine uzorka
5. Uzorkovanje
6. Odluka o ponderiranju i procjena utjecaja odbijanja

UTVRĐIVANJE CILJNE POPULACIJE

o Svrha uzorkovanja= pružanje podataka u populaciji  jasna definicija ciljne populacije od presudne važnosti za
uspjeh uzorkovanja
o Populaciju potrebno odrediti u terminima:
i. Sadržaja
ii. Jedinica
iii. Obuhvata
iv. Vremena
o Primjer precizne definicije ciljne populacije- svi građani Hrvatske stariji od 18 godina (1), koji ţive u kućanstvima (2) u Hrvatskoj (3)
na dan 6. Prosinca 2016.
o Jedinice uzorkovanja= čestice kojima se služimo kako bismo odabrali elemente iz populacije u uzorak
❆ U jednostavnom slučajnom uzorku jedinice uzorkovanja su elementi ( u pravilu osobe)
❆ Kod drugih tipova uzoraka jedinice uzorkovanja su skupovi elemenata, kao kod klastera

UTVRĐIVANJE OKVIRA UZORKOVANJA

o Okvir uzorkovanja= najbolja dostupna operacionalizacija populacije
 Često popis pripadnika osnovnog skupa koji se koristi tijekom uzorkovanja
o Popis stanovništva najčešde nedovoljno precizan!
 Punoljetna se populacija neprekidno mijenja zbog migracija, umiranja ili navršavanja punoljetnosti
o Ponekad do popisa lakše dodi na lokalnoj razini (npr. putem popisa električnih ili vodovodnih priključaka)
Tri osnovne metode dolaženja do okvira uzorkovanja
1. Korištenje postojedeg popisa
❆ Ako je popis stanovništva upravo proveden možemo ga zadržati kao jedini izvor podataka za
uzorkovanje
2. Korištenje 2 ili više popisa
❆ Npr. možemo koristiti aktualni popis stanovništva i osnažiti ga korištenjem dodatnog popisa
električnih priključaka
3. Korištenje postupaka koji ne iziskuju popis cjelokupne populacije
❆ Služimo se metodom kojom izbjegavamo potrebu za popisom populacije, npr, sustavnog, klaster ili
višeetapnog uzorka
Okvir nije samo popis
o Okvir je opdenitiji pojam koji uključuje ne samo fizički popis, ved i postupke koji omoguduju uzimanje u obzir svih
elemenata u populaciji
o Kod sustavnog uzorkovanja to je svaka n-ta osoba
o Kod višeetapnih i klaster uzoraka dovoljno da, makar i posredno, dođemo do pojedinaca
o Zonski uzorci- poseban slučaj kod kojih se okvir sastoji iz npr. zemljovida neke gradske četvrti

61
Problemi okvira uzorkovanja
o Koji okvir se smatra savršenim? –onaj u kojem se svaka jedinica pojavljuje samo jednom, odvojeno od drugih jedinica
i bez ičeg drugog što ne spada u populaciju
o Takvi su okviri rijetki, često se pojavljuju problemi:
1. Nepotpun okvir
❆ Ne pokriva cjelokupnu populaciju, čime dovodi u pitanje probabilističku narav uzorka
❆ Neki elementi na taj način imaju nultu vjerojatnost pojavljivanja u uzorku
❆ Rješenje: korištenje dodatnog popisa na kojem se nalaze inače izostavljeni članovi populacije
❆ Npr. uz popis stanovništva koristiti popis hrv drţavljana s boravištem u inozemstvu
2. Skupine elemenata koje se pojavljuju zajedno mogu se tretirati različito
❆ Rješenje: višeetapno uzorkovanje; ako su u pitanju rijetki izuzeci možemo ih ispitati sve kao da su
izabrani svaki zasebno
❆ Npr. Popisi adresa mogu posluţiti izboru osoba ili kućanstava
 Ako je rijeĉ o osobama, koristiti ćemo ih kao grupe elemenata, odn. s pojedine adrese ćemo
probabilistiĉkim postupkom birati jednu ili više osoba
 Ako su jedinice kućanstva, moramo sva kućanstva koja se nalaze na istoj adresi ukljuĉiti u anketu ili,
ako to ne uĉinimo, ponderirati ono izabrano, sukladno broju kućanstava zateĉenih na adresi
3. Strani elementi ili praznina
❆ Ako iz popisa ne uklonimo jedinice koje onamo ne pripadaju (npr. iz popisa tel. br. one koji
pripadaju poduzedima, a ne kudanstvima) moramo ih zanemariti prilikom konačnog odabira i
umjesto njih izabrati druge, na jednak način
❆ Vrlo česta greška= odabir sljedede jedinice po redu!
4. Višekratno pojavljivanje istih jedinica
❆ Popis se mora pročistiti!
❆ Npr. ako imamo popis adresa koji sadrţi i adrese vikendica; osobe koje posjeduju vćei broj stanova i vikendicu
imaju višestruko veće izglede da se nađu u njemu
Pristupi uzorkovanju
o Načini na koji iz neke populacije izabiremo uzorke možemo podijeliti u dvije kategorije:
i. Probabilistički
❆ Temelje se na zakonima vjerojatnosti
❆ Sastavljeni tako da svaki član populacije ima znanu i nenultnu vjerojatnost izbora u uzorak
ii. Ne-probabilistički
❆ Počivaju na prosudbama istraživača i specifičnim potrebama što namedu istraživanja
❆ Ako se koristi nema načina da se utvrdi vjerojatnost da de neka osoba biti uključena
o Probabilistički imaju prednost pred ne-probabilističkima! Njih je mogude podrobno analizirati kako bi se utvrdila
veličina greške kojom su opteredeni
I. Ne-probabilistički uzorci
o Bududi da nije poznata vjerojatnost izbora neke osobe u uzorak, ne možemo tvrditi da je on nepristran, odn. da je
reprezentativan za populaciju koju predstavlja  ograničena je mogudnost uopdavanja nalaza izvan uzorka na
kojem su dobiveni
o PREDNOST: jednostavni, ekonomični (manji izdaci što iziskuju takva istraživanja i kradem vremenu u kojem ih je
mogude provesti)
o NEDOSTACI: ni na koji način ne možemo utvrditi stupanj njihove pristranosti
o Ne-probabilistički u prednosti pred probabilističkim situacijama u kojima uopdavanje nalaza na populaciju nije
istraživački imperativ
PRIGODNI UZORCI
o Pristupačniji dio populacije, odn. dostupniji za istraživanje
o Mogu se provoditi na dobrovoljcima ili na ostalim prigodnim uzorcima
o Velik broj istraživanja u psihologiji počiva na studentima kao ispitanicima (neki je čak nazvali znanošdu o ponašanju
studenata)
o Dobrovoljci:
❆ PROBLEM:ponašanje studenata dobrovoljaca nije svojstveno cjelokupnoj populaciji i ne može se uopditi
čak ni na sve studente, a kamoli na šire društvene skupine!
o Ostali prigodni uzorci:
❆ Osobe koje se u određenom trenutku nađu na ulici, jave na telefon, nalaze u ustanovi u kojoj se provodi
istraživanje (bolnica, škola, banka i sl.)…
❆ Ankete provedene prema načelu „Uradi sam“- na posve prigodnim uzorcima se ispituje mišljenje o
pojedinim društveno važnim pitanjima  temelje se na uličnim razgovorima ili telefonskom anketiranju pri
čemu brojevi nisu birani probabilističkom metodom

62
o JE LI PRIGODNI UZORAK UVIJEK NUŽNO PRISTRAN?
❆ Pristran kada nešto želimo generalizirati na populaciju, a uzorak zapravo odstupa od populacije (npr.
ispitujemo inteligenciju 19-godišnjaka Hrvatske, a ispitanici su studentice psihologije)
❆ Nepristran kada ispitujemo motoričke funkcije, percepciju itd. ( npr. ispitujemo broj srĉanih otkucaja u min 19-
godišnjih djevojaka)
KVOTNI UZORAK
o Poseban oblik ne-probabilističkog uzorka (basically ne-probabilistička inčica stratificiranog uzorka)
o Unaprijed se odrede potencijalno značajne podgrupe za koje se vjeruje da se razlikuju prema mjerenom svojstvu i
pazi se da u uzorku budu zastupljene jednako kao u populaciji
o Koraci:
1. Utvrđivanje podskupova populacije koji se (prema pretpostavci) međusobno razlikuju s obzirom na
istraživano svojstvo  mogu biti podgrupe određene na temelju spola, naobrazbe, starosti, materijalnog statusa…
2. U uzorku sačuvamo iste postotke kao i u populaciji ako u populaciji 50% ljudi ima završenu srednju školu u
našem uzorku od 500 ljudi će 250 imati završenu srednju školu
3. Na temelju zastupljenosti svake od podkategorija načini se matrica, koja ne sadrži samo jednak udio
pojedinih podskupina kao i populacija, ved su proporcije uravnotežene i unutar podkategorija  ako
bismo željeli uravnotežiti samo kvote temeljene na obrazovanju i dobi, ciljna matrica uzorka bila bi
predstavljena tablicom 3*5

o Što jamči kvotni uzorak? –zastupljenost pojedinih segmenata istovjetnu populacijskoj

SLABOSTI KVOTNOG UZORKA
o Određivanje kvota mora biti vrlo točno i precizno
o Pristranost izbora jedinica (osoba) unutar pojedine kategorije unatoč točnoj procjeni njihove zastupljenosti 
anketari si mogu olakšati posao izabirudi ispitanike do kojih je lakše dodi, koji stanuju u blizini; mogu potražiti
poznanike zadanih osobina
❆ Određene kategorije ljudi imaju malih izgleda da budu obuhvadene anketom (npr. one u slabijim ĉetvrtima ,višim
katovima, zabaĉenijim mjestima itd.)
❆ Prividna reprezentativnost kvotnog uzorka koja nije zajamčena ni za varijable pod kontrolom (npr. unutar nekog
dobnog raspona se ispituju uglavnom mlađi), a kamoli za one koje nisu kontrolirane (dostupnost, pristupaĉnost,
susretljivost i sl.)
❆ U svakom kvotnom uzorku de biti prezastupljene osobe koje su dostupnije ,srdačnije i spremne na suradnju
PREDNOSTI KVOTNOG UZORKA
o Niža cijena, brzina i lakoda provedbe
o Ostvarenje kvotnog uzorka ne zahtijeva nikakav okvir uzorkovanja
o Upute anketarima su jednostavne
o Neodazivanje na anketu je problem o kojem naoko ne treba voditi računa
KAKO UTVRDITI STUPANJ PRISTRANOSTI KVOTNOG UZORKA?
o Zbog proizvoljnosti u postupku izabiranja kvotnog uzorka, nema zadovoljavajudeg načina za utvrditi njegovu
standardnu grešku procjene (to znamo ved činjenicom da je ne-probabilistički)
o Jedini donekle prihvatljivi način- provođenje istraživanja na više istovjetnih poduzoraka i o greški zaključiti na
temelju međusobnog variranja tako dobivenih procjena
PROBABILISTIČKO UZORKOVANJE S KVOTAMA
o Poseban oblik kvotnog uzorka
o Pod kontrolom se nastoje držati one varijable koje najčešde pridonose pristranosti takvog tipa uzorka
o Vrlo čest oblik pristranosti je manja vjerojatnost izbora prostorno udaljenih osoba anketarima se nalaže da
ispitanike traže na unaprijed određenim lokacijama
o Ispitanike se razvrstava s obzirom na vjerojatnost da budu raspoloživi u pravilu žene i nezaposleni dostupniji od
muških i zaposlenih; stoga se ovako određuje kvota: muški nezaposleni, muški zaposleni, žene nezaposlene, žene
zaposlene
NAMJERNI UZORAK
o Uzorak izabran prema nekim prethodnim spoznajama o populaciji ili sukladno specifičnim istraživačkim ciljevima
o Uzorak se prilagođava prosudbi istraživača ili zacrtanoj svrsi istraživanja
o PREDNOSTI: mogudnost da se ranije stečeno znanje iskoristi kako bi se brzo i ekonomično prikupili podaci o nečemu
za što bi inače trebalo utrošiti mnogo više vremena i novaca

63
A) UZORAK TIPIČNIH SLUČAJEVA
o Posebna pažnja usmjerena na svakog pojedinca biranog u uzorak  njegove karakteristike moraju opravdati
pripisanu mu tipičnost (u protivnom valjanost cijele tehnike dovedena u pitanje)
❆ Npr. ispitujemo što o porezu misli tipiĉan hrvatski građanin- srednjovjeĉan obiteljski ĉovjek s djecom, srednjom naobrabom i
prosjeĉnim prihodima
B) TEHNIKA KRITIČNOG SLUČAJA
o Istraživač odabire ograničen uzorak znanih odlika jer mu prethodno iskustvo kazuje da su one osobito indikativne za
mišljenje cjelokupne populacije
❆ Ograničena područja, četvrti ili gradovi se koriste kako bi se predvidjelo mišljenje mnogo šire populacije
❆ Pretpostavka: takve uže zajednice predstavljaju presjek cijele populacije te su stoga reprezentativne
o Traži temeljito poznavanje problematike i bogato prethodno iskustvo
UZORKOVANJE TEHNIKOM „SNIJEŽNE GRUDE“ ☃
o Koristi se kada je uzorkom potrebno zahvatiti malu, ali po nečemu posebnu i izdvojenu
populaciju
o Provedba:
❆ Odabire se uski krug ljudi potrebnih karakteristika
❆ Ti ljudi sami šire uzorak, uputujudi istraživača na osobe koje bi mogao ispitati
❆ Od početnog manjeg broja osoba uzorak se širi i narasta poput sniježne grude
o Primjer: Ţelimo mišljenje o nekom problemu dobiti od struĉnjaka psihologa koji se bave uskim podruĉjem
ekstrasenzorne percepcije  izaberemo one do kojih je u tom trenutku moguće doći  oslanjamo se na
njihovu pomoć da nam preporuĉe i upute nas na ostale kolege koje se bave tim podruĉjem  nakon
anketiranja svakog ispitanika pitamo zna li još neku osobu koju bismo mogli ispitati
o Rezultati mogu biti vrlo korisni jer nam dopuštaju uvid u vrlo male i specifične populacije
o Osobito su pogodni za izučavanje odstupajudih subkulturnih skupina čiji pripadnici nisu
istaknuti (nprl ovisnici, prostitutke, pripadnici uličnih bandi i sl.)
o Problem: vede izglede odabira imaju društveno otvorenije, poznatije i komunikativnije
osobe
II. Probabilistički uzorci
o Svaka jedinica iz populacije ima znanu nenultu vjerojatnost da uđe u uzorak
o ALI- vjerojatnost izbora svake jedinice iz populacije nije jednaka u svim probabilističkim uzorcima!
o Postoje:
❆ Probabilistički uzrorci jednake vjerojatnosti jednostavni slučajni uzorak
❆ Probabilistički uzorci nejednake vjerojatnost kako bi kompenzirao smanjenu vjerojatnost određenih
dijelova populacije da se nađu u uzorku, istraživač pristupa postupku ponderiranja (uteživanja)
o Osnova svih probabilističkih uzoraka: uporaba mehanizma slučajnog izbora kojim se
❆ uklanja subjektivnost i pristranost iz uzorkovanja
❆ omoguduje primjena statističkih metoda za procjenu parametra populacije na temelju uzorka
o Pazi!- slučajno nije sinonim za proizvoljno
❆ Slučajni odabir osobit postupak koji jamči da je odabir svake jedinice u uzorak neovisan o odabiru bilo koje
druge jedinice- izbor bilo koje osobe ne smije utjecati na izbor neke druge osobe
o Slučajni uzorci omoguduju statističke zaključke o populaciji temeljene na računanju mjera raspršenja, u pravilu
standardne greške aritmetičke sredine
TEHNIKE PROBABILISTIČKOG UZORKOVANJA KOJE SE MOGU KOMBINIRATI
OSNOVA MOGUDNOSTI
RAZLIKOVANJA
Vjerojatnost izbora Jednaka vjerojatnost izbora svih elemenata Nejednaka vjerojatnost izbora obično sa svrhom
povedavanja preciznosti ili smanjenja troškova
Jedinice uzorkovanja Uzorkovanje elemenata (jedinice uzorkovanja su Uzorkovanje skupina (klastera) koje u sebi sadrže
elementi) vedi broj elemenata
Cjelovitost populacije Elementi se biraju iz cjelokupne populacije koja se Stratificirano uzorkovanje kod kojeg se odabiranje
smatra jedinstvenom (nestratificirano uzorkovanje) obavlja zasebno za svaki stratum
Način probabilističkog Slučajan izbor Sustavni (sistematski) izbor jedinica sa izabranim
izbora intervalom
Stupnjevitost postupka Neposredni izbor u kojem se konačni uzorak Višeetapno uzorkovanje u kojem se konačni uzorak
odabire izravno iz populacije odabire na temelju uzorka ranije etape

64
JEDNOSTAVNI SLUČAJNI UZORAK
o Osnova probabilističkog načina uzorkovanja je jednostavno slučajno uzorkovanje (ostale tehnike se mogu smatrati
njegovim podvrstama koje bi trebale zajamčiti vedu praktičnost i ekonomičnost)
o Svaki populacijski element (osoba) ima jednaku vjerojatnost da bude izabran u uzorak:

n- broj jedinica u uzorku; N-broj jedinica u populaciji

o Svi članovi populacije su sadržani u popisu ili nazočni prilikom izbora  članovi se biraju u uzorak po slučaju sve dok
se ne ostvari unaprijed zacrtani broj
o Uzimanje jednostavnog slučajnog uzorka ne garantira, ali pruža visoku vjerojatnost dobivanja reprezentativnog
uzroka!  uvjet je veličina, poželjno 5% populacije
IZBOR „BEZ POVRATA“ I „S POVRATOM“
o Npr. izvlaĉenje kuglica iz bubnja u kojem je 20 kuglica
❆ Koliku vjeorjatnost odabira ima prva kuglica? 1/20- A druga? -Jednaku vjerojatnost
o BEZ POVRATA
❆ Jednom izabrani elementi se ne vradaju, odn. ne mogu biti više puta birani u uzorak
❆ Npr. kuglicu koju smo izvadili ne vraćamo u bubanj
❆ Gotovo uvijek se koristi i pod pojmom jednostavan slučajni uzorak podrazumijevamo onaj bez povrata!
o S POVRATOM
❆ Dopušta istim elementima da budu izabrani više puta
❆ Kuglicu vraćamo u bubanj nakon svakog izvlaĉenja
❆ Iz praktičnih razloga se rijetko kad koristi!
TABLICA SLUČAJNIH BROJEVA
o Nastala bacanjem deseterostrane prizme s brojevima od 0 do 9
o Brojevi se zapisuju redom kako padaju i to obično u skupinama radi vede preglednosti
PROCEDURA ZA JEDNOSTAVNI SLUČAJNI UZORAK
o Istraživač mora posjedovati potpuni popis članova populacije koju istražuje
1. Pridavanje jedinstvenih brojeva svim članovima populacije
2. Izbor brojeva iz tablice slučajnih brojeva
3. Odabir svakog pojedinca čiji broj odgovara izlistanom broju iz tablice slučajnih brojeva
4. Odbacivanje brojeva koji ne odgovaraju ni jednom pojedincu
5. Ponavljanje postupka sve dok se ne dođe do tražene veličine uzorka

PREDNOSTI I NEDOSTACI JEDNOSTAVNOG SLUČAJNOG UZORKA

o Prednosti:
❆ Jednostavnost postupka
❆ Mogudnost primjene standardnih postupaka za izračun greške procjena na osnovi takvog uzorka
o Nedostaci:
❆ Moramo imati popis cjelokupne populacije (što je rijetko kad dostupno)
❆ Nepraktičan za izvođenje usmene ankete- jer traži od anketara da ispituju ljude raspršene po geografsko
udaljenim mjestima
❆ Manje učinkovit i precizan od npr. stratificiranog uzorka
 Standardna pogreška jednostavnog slučajnog uzorka uzeta prema broju ispitanika je veda
nego kod stratificiranog uzorka
 Idealno bi slučajni uzorak trebao sadržavati 5% populacije što je rijetko mogude i
doprinosi grešci
SLUČAJNI SUSTAVNI UZORAK
o Nalikuje jednostavnom, ali nudi prednosti pri izboru ispitanika
o Izabire se svaki i-ti ispitanik s popisa, pri čemu je interval između dva susjedna ispitanika konstantan i iznosi
o Nije svejedno od kojeg broja kredemo!- temeljni zahtjev je slučajan izbor početka
o KORACI:
1. Određivanje veličine uzorka
2. Utvrđivanje intervala i zaokruživanje na cijeli broj
3. Izbor slučajnog početnog broja s (veličine između 1 i i) iz tablice slučajnih brojeva
4. Odabir u uzorak svih članova populacije čiji broj odgovara zbroju slučajnog početka i cjelobrojnog umnoška
intervala (s+i, s+2i, s+3i, …s+ni)

65
o PREDNOSTI:
 Nepostojanje potrebe za tablicom slučajnih brojeva ili nekom dopunskom procedurom kojom bi se
zajamčio slučajan izbor na terenu
 Jednostavne i lako razumljive upute
 Jednoznačan izbor ispitanika, što smanjuje mogudnost pogreške
 Mogude obaviti bez popisa populacije
 Lakše za provesti, odn. zahtijeva mnogo manje posla
o NEDOSTACI:
 Populacija na popisu treba biti temeljito izmiješana (nikako ne abecedni, kronološki, teritorijalni ili bilo
kakav drugi redoslijed)
 Dva osnovna tipa ovog problema:
❆ Postojani trend poredanih podataka je složen tako da međusobno bliski ispitanici na njemu
posjeduju više sličnosti od onih udaljenijih
❆ Periodične varijacije ili ciklička priroda popisa
 Kad je popis organiziran poput ponavljajude matrice, pri čemu se na svakom k-
tom mjestu nalazi uvijek ista kategorija
 Moramo izbjegavati korištenje koraka k, ali i njegovih umnožaka i frakcija (2k,
3k, k/2…)
 Npr. vojnici na popisu uzorkovani prema listi zaduţenja, svaki deseti vojnik je ukljuĉen u
popis; problem- svaki deseti na popisu je uvijek bio narednik
STRATIFICIRANI (SLOJEVITI) UZORAK
o Cjelokupna populacija se prije samog uzorkovanja podijeli u skupine- strate ili slojeve (lat. stratum- sloj, pokrivač)
prema karakteristikama važnim za predmet istraživanja (npr. po dobi, spolu, obrazovanu, socijalnom statusu)
❆ Nakon toga se unutar svakog stratuma pristupa slučajnom uzorkovanju
o Aritmetičke sredine svakog stratuma se računaju odvojeno kao i greške aritmetičkih sredina, a poslije se spajaju
o Stratifikacija je korisna samo ako je predmet našeg mjerenja uistinu povezan s pripadnošdu određenom stratumu
❆ Npr. stavovi o smrtnoj kazni povezani s razinom obrazovanja

Populacija

M Ž

Mladi Srednji Stari Mlade Srednje Stare

nisko obrazovanje srednje visoko N. SR.O. V N SR. V. N SR V N SR V N SR V

o Stratifikacija se koristi zbog 4 osnovna razloga:

❆ Kako bi se smanjila standardna greška procjene temeljene na uzroku
❆ Kako bi se smanjili troškovi istraživanja
❆ Kako bi se omogudile različite tehnike uzorkovanja na pojedinim stratumima
❆ Kako bi se pružio dostatan broj članova neke pod-populacije za zasebnu analizu

KAKO STRATIFICIRANI UZORAK SMANJUJE GREŠKU UZORKA?

o Stratifikacijom se omoguduje veda preciznost, odn. smanjuje statistička greška
o PODSJETNIK: na veličinu greške utječe brojnost uzorka i homogenost populacije
o Krajnja zadada stratifikacije: razložiti populaciju na podskupove koji de unutar sebe biti homogeni, a među sobom
heterogeni! ujedno i osnovni mehanizam zbog kojeg se greška uzorka smanjuje
o Stratifikacija način da se varijanca između grupa posve izbaci iz greške aritmetičke sredine jer vodi računa o tome da
zastupljenost pojedinih stratuma u uzorku bude identična onoj u populaciji
o U stratificiranom uzorku se unaprijed odlučujemo za vjerno preslikavanje populacijske strukture- time posve
uklanjamo grešku uzorkovanja između grupa (strata)
o Implicitna stratifikacija- postupak tretiranja osoba koje su bliže na popisu kao zasebne strate (jer su međusobno
sličnije s obzirom na rangiranosvojstvo), smanjujudi time grešku procjene
o Post-stratifikacija, odn. stratifikacija nakon odabira- stratifikacija provedena pošto je istraživanje obavljeno
❆ Nema jednaku snagu kao stratifikacija zbog nemogudnosti kontroliranja poduzoraka u stratama

RAZMJERAN I NERAZMJERAN UZORAK

o Stratificirani uzorak može biti razmjeran i nerazmjeran
o Razmjeran
❆ „vjerno preslikavanje“ populacijskih omjera
❆ Jednaka zastupljenost pojedinih slojeva u uzorku kao i u populaciji
❆ Npr. omjer M i Ţ= 48% : 52%
❆ Jednostavniji jer nas lišava posla ponderiranja radi dobivanja aritmetičke sredine

66
o Nerazmjeran
❆ Omjeri pojedinih stratuma u uzroku nisu isti kao i u populaciji
❆ Koristimo kada su varijance strata bitno različite!
❆ Služi optimalnoj alokaciji- postizanju najmanje greške aritmetičke sredine uz najpovoljniju cijenu po jedinici
uzorci se povedavaju u onim stratama koje imaju najvedu varijancu, na račun onih u kojima je ona manja
❆ Razlozi korištenja:
 Preciznost procjena temeljenih na cijelom uzorku ili neke podgrupe nije zadovoljavajuda (idemo na
povedanje uzroka stratuma koji ima najvedu varijancu)
 Zanima nas analiza na razini pojedinog stratuma (povedavamo npr. broj ispitanika iz neke regije koja
nas posebno zanima)
 Različitost cijene istraživanja pojedinih slojeva (npr. jeftinije u Zagrebu pa tamo povedavamo uzorak)
UZORAK KLASTERA (SKUPINA)
o Probabilistička tehnika uzorkovanja kod koje jedinice odabira nisu pojedinci, ved skupine ili grozdovi (klasteri)
elemenata
o Slučajem se biraju skupine unutar kojih se potom ispitaju svi članovi
❆ Primjerice, istraţivaĉ zainteresiran za pitanje rasprostranjenosti ponašanja u hrvatskim školama moţe, umjesto na uĉenicima,
uzorkovanje obaviti na razredima svih škola i potom u svakom izabranom razredu ispitati sve uĉenike
o Ta se tehnika koristi kad je nemogude ili vrlo nepraktično uzorkovanje provesti na uobičajeni način, izborom samih
elemenata
o Uzorkovanje klastera zahtijeva:
1. Raspoloživost popisa klastera
2. Jasnu određenost i međusobnu isključivost klastera
3. Poznatu brojnost elemenata unutar klastera
4. Vođenje računa o grešci uzorkovanja pri izboru klastera
o Uzorkovanje se može provoditi na klasterima
❆ Jednake veličine
 iznimno rijetko, jer tek neke namjerno stvorene umjetne jedinice mogu biti posve ujednačene
(poput vojnih formacija ili pakiranja proizvoda u tvornici)
 zbog jednostavnosti zahvalno za upoznavanje temeljne logike računanja statistika
❆ Različite veličine
o PREDNOSTI:
❆ Ušteda vremena i novaca (ekonomičnost)
❆ Vrijedan u situacijama kada ne posjedujemo primjereni okvir uzorkovanja
❆ Često se koristi u velikim ekonomskim, političkim ili tržišnim ispitivanjima jer bi uzimanje slučajnog uzorka
bilo izvanredno skupo
o NEDOSTACI: (za razliku od uzorka elemenata) njemu je svojstvena
❆ Potreba za složenijom statističkom analizom
❆ Veda varijanca (greška aritmetičke sredine) jer se slučajni odabir provodi samo na izbor grupa
o Kako se može procijeniti gubitak preciznosti? -tako da se izračuna učinak nacrta, odn. omjer greške takvog i
jednostavnog slučajnog uzorka iste veličine
o O čemu ovisi gubitak preciznosti? –Ovisi o dva faktora:
1. Razlikama između srednjih vrijednosti klastera, tj. standardnoj devijaciji između klastera
2. Broju klastera
❆ Greška veda što su vede razlike između klastera, odn. što su klasteri unutar sebe homogeniji i što je njihov
broj manji
o Veda homogenost- u klaster ulaze osobe koje su sličnije dobi, naobrazbe ili statusa, rade slične poslove itd.
❆ Riječ je o osobama koje su više nalik jedna drugoj nego bi se pretpostavilo na temelju zakona vjerojatnosti
❆ Veda homogenost=naglašenije razlike između klastera=povedana varijanca (standardna greška)!
o Kako možemo smanjiti grešku aritmetičke sredine?  Za razliku od jednostavnog slučajnog uzorka (u kojem grešku
arit. sred. možemo smanjiti uglavnom samo povedanjem uzorka) kod uzorka klastera smanjujemo grešku:
❆ Tako da odabiremo između grupa koje se među sobom bitnije ne razlikuju i da broj odabranih klastera
bude razmjerno velik
❆ Homogenizacijom klastera njihovim združivanjem
o Kako se odabiru uzorci klastera? –pomodu stratifikacije koja je lakše izvediva (zbog manjeg broja elemenata) i
ulinkovitija (jer vodi vedem smanjenju greške aritmetičke sredine)

67
STUPNJEVITI (VIŠEETAPNI ILI VIŠEKORAČNI) UZORAK
o Po svemu nalikuju uzorkovanju klastera, a jedina je razlika što se osnovni postupci pri izboru klastera ponavljaju dva
ili više puta do konačnog odabira jedinice u uzorak (dvostupanjski, trostupanjski, višestupanjski uzorci)
o Vrlo učinkovit, ali manje precizan od jednostavnog slučajnog ili stratificiranog uzorka
o Zbog svoje praktičnosti i ekonomičnosti vrlo se često koristi u istraživanjima što se provode na velikim zemljopisnim
područjima (na razini država ili širih regija)🌍
❆ Tada se uzorkovanje obavlja u više etapa  npr. prvo se biraju zemljopisno šire regije, potom sela i
gradovi, nakon toga ulice ili blokovi, te naposlijetku kudanstva
o Svaki korak pri izboru temelji se na probabilističkim načelima
❆ Npr. ispitujemo stavove polaznika gimnazija i srednjih škola o uzimanju droge prvo odabiremo regije u kojima ćemo
provesti istraţivanje iz popisa škola u izabranim regijama, po sluĉaju ćemo odabrati određeni broj u uzorak  iz
izdvojenih škola izabiremo razrede u kojima ćemo obaviti tesitiranje iz odabranih razreda biramo uĉenike koji će nam
biti ispitanici
o VAŽNA PREDNOST: okvir razine druge potreban samo za izabrane jedinice prve razine
o U višeetapnim uzorcima osobito važna prva razina uzorkovanja, a jedinice prve razine se nazivaju primarnim
jedinicama uzorkovanja (PJU)
o Kakve nacrte u pravilu koristi višeetapno uzorkovanje?
❆ Složenije želi li vedu preciznost, istraživač obavlja stratifikaciju s obzirom na npr. zemljopisni položaj
 Umjesto da PJU biramo jednostavnim slučajnim izborom, prethodno ih grupiramo u strate i
unutar svakog stratuma provodimo zasebno uzrokovanje
 Npr. grupiramo Hrvatsku na Istoĉnu Hrvatsku, Sjevernu Hrvatsku, Zagreb, Sjeverno Primorje i
Dalmaciju
METODE JEDNAKE ILI NEJEDNAKE VJEROJATNOSTI IZBORA
o JEDNAKA VJEROJATNOST IZBORA
❆ Vjerojatnost izbora sukladna veličini
 Npr. ako biramo gradove unutar Dalmacije nije svejedno hoćemo li u uzorak ukljuĉiti Split, Šibenik, Makarsku ili
Sinj  ţelimo da izbor bude probabilistiĉki, ali razmjeran veliĉini grada  Split mora imati višestruko veće
izglede da se nađe u takvom uzorku od Sinja ili Makarske
❆ Problem bismo mogli riješiti:
 Pomodu stratifikacije uzmemo li da svaki grad predstavlja izdvojeni stratum, mogli bismo unutar
svkoga odabrati onoliko osoba koliko to njegova veličina nalaže
 Pomodu odabira uz vjerojatnost razmjernu veličini  ako je neki grad trostruko vedi od drugoga,
mora imati i trostruko vede izglede za izbor u uzorak
o NEJEDNAKA VJEROJATNOST IZBORA
❆ Vjerojatnost nije sukladna veličini

ZONSKI UZORAK
o Poseban oblik stupnjevitog načina odabira jedinica
o Temeljna razlika u odnosu na uobičajeni višeetapni uzorak?
o Okvir uzorkovanja nije popis, ved zemljovid!
o Ako se na temelju zemljopisne karte mogu odrediti granice klastera, ona nam može poslužiti za uzorkovanja
podjednako dobro kao i bilo koji popis
o Važno je razgraničiti klastere, kako ne bi došlo do njihova prepokrivanja
o Svi postupci koji vrijede za stupnjeviti uzorak (kao stratifikacija ili vjerojatnost odabira razmjernog veličini) mogu se
primijeniti kod zonskog uzorka

68
 ODREĐIVANJE POTREBNE VELIČINE UZORKA
o Ne postoji opde pravilo koliko bi uzorak trebao brojiti članova (ni
premalen, ni prevelik
o Velik uzorak nije garancija nepristranosti!  možda smo izabrali 300
ljudi, ali samo iz našeg grada npr.
o Povedanjem uzorka smanjujemo varijabilnost arit. sredina uzoraka oko
prave arit. sred.
❆ ALI krivulja koja opisuje smanjenje greške u funkciji veličine
uzorka nije pravocrtna
❆ Dobitak na preciznosti od povedanja br. ispitanika u uzorku vedi
za manje uzorke, a nakon neke veličine, brojnost uzorka više ne
utječe u značajnijoj mjeri na raspon intervala greške!
o Statistički izračuni učinkovite veličine uzorka započinju određivanjem prihvatljive greške (npr. 5% od populacije)

Prigodni uzorak

Probabilističko
Kvotni uzorak
uzorkovanje s kvotama

NEPROBABILISTIČKE Uzorak tipičnih

slučajeva
METODE UZORKOVANJA

Namjerni uzorak
Tehnika kritičnog
slučaja
Tehnika "sniježne
grude"

Jednostavni sluajni
uzorak

Sustavni uzorak
Implicitna stratifikacija
PROBABILISTIČKE Stratificirani uzorak
Post-stratifikacija
Uzorak klastera

Stupnjeviti (višeetapni)
Zonski uzorak
uzorak

69
10. N E - EKSPERIMENTALNE METODE
o Vedina istraživanja u psihologiji se odvija u okvirima ne-eksperimentalnih istraživanja
Eksperimentalne metode Ne-eksperimentalne metode
Manipulacija nezavisnim varijablama i kontrola Nemogudnost manipuliranja nezavisnom varijablom niti u
uvjeta/vanjskih varijabli potpunosti kontrolirati vanjske uvjete
Kontrola uvjeta čini eksperimentalnu situaciju umjetnom u Pojave se odvijaju na prirodan način, bez intervencije ili uz
odnosu na stvarnost intervencije, ali bez kontrole drugih činitelja
Najbolji (prema nekima i jedini) način za uspostavljanje i Ne omogudavaju jasnu izolaciju varijabli koje smatramo
dokazivanje U-P veze! uzrocima ne dopuštaju U-P zaključke!
Znanstveni cilj: Razumijevanje ljudskog ponašanja Cilj: opisivanje i predviđanje pojavljivanja pojava
Pitanje: „Zašto?“ Pitanje: „Što?“
Aktivna metoda- istraživač aktivno upravlja nzv mijenjajudi
njene vrijednosti

RAZLIKE IZMEĐU EKSPERIMENTALNIH I NE-EKSPERIMENTALNIH METODA

IZVOĐENJE UZROČNO-POSLJEDIČNIH ZAKLJUČAKA
o EKSPERIMENTALNA:
❆ Eksperimentalna metoda je jedini način za dokazivanje U-P veza
❆ Upotrebom eksperimenta možemo doznati zašto, kako i pod kojim uvjetima dolazi do određenog
ponašanja
❆ Eksperiment pruža mogudnost kontrole, čija je zadada izolacija učinka nezavisne varijable na zavisnu
o NE-EKSPERIMENTALNA
❆ Njima se priprema teren i razrađuju hipoteze za eksperiment
❆ Zbog smanjene mogudnosti kontrole, ne pružaju dovoljno čvrstu osnovu za U-P zaključke (kada se oni
iznose mogudnost greške je velika)
❆ Iznimke su nulte korelacije među varijablama koje u pravilu opravdavaju zaključke o nepostojanju
uzročnosti
 Jer je povezanost među varijablama nužan preduvjet za proglašavanje uzročnosti
❆ Jedna od, znanstveno gledano, najopasnijih logičkih grešaka koju istraživač može učiniti korištenjem
neeksperimentalnih metoda je zaključivanje po tipu „post hoc ergo propter hoc“ (poslije toga, dakle zbog
toga)
ARTIFICIJELNOST/UMJETNOST
o Laboratorijska istraživanja: potpunom kontrolom uvjeta eksperimetnalna situacija postaje umjerna u odnosu na
realnost  stavljeno u neprirodne uvjete i lišeno uobičajenog konteksta ponašanje se može drastično promijeniti
o Dva temeljna načela uspješnosti laboratorijske imitacije
1. Eksperimentalni realizam
 Psihološki učinak situacije (njena uvjerljivost)
 Koliko se ispitanici uživljavaju i uzimaju ozbiljno cijelu situaciju u kojoj se nalaze
 Ako se postigne istraživač se može pouzdati u rezultate u vedoj mjeri
 UNUTARNJA VALJANOST
2. Svakidašnji realizam
 Mogudnost susretanja slične situacije u prirodnim uvjetima (stupanj u kojem eksperiment
možemo uopditi na uvjete izvan laboratorija)
 VANJSKA VALJANOST
o Ako je postignuta visoka unutarnja valjanost i uspostavljen svakidašnji realizam  valjanost zaključivanja
o Tako dobiveni nalazi odraz djelovanja nzv na zv, a na vanjskih činitelja (unutarnja valjanost), a takva se veza može
očekivati i izvan laboratorija (svakidašnji realizam)
NEPRIMJERENOST
o Eksperiment nije primjenjiv na sve istraživačke probleme
❆ Npr. ako bismo ţeljeli provjeriti kako utjeĉe dob na kognitivne funkcije, to ćemo moći provjeriti jedino raĉunanjem
korelacije ili longitudinalnim praćenjem
o Neka područja koja se bave ljudskim osobinama teško su dohvatljiva eksperimentu
❆ Istraživanja u području ličnosti uglavnom se provode korelacijskim metodama
❆ Eksperiment ne možemo provesti ako nemamo nadzor nad nzv  u psih. je redovito riječ o istraživanjima
kojima se nastoji pratiti utjecaj bio-socijalnih obilježja ili dispozicija (spol, dob, osobine ličnosti, stavovi i sl.)
koja su izvan naše kontrole!

70
NE-ETIČNOST
o U nekim situacijama manipulacija nzv (koju zahtjeva eksperimentalna metoda) isko moguda, nije etički opravdana
❆ Primjer: Pretpostavka o tome da slabiji društveni status vodi zloĉinu ili drugim oblicima društveno odstupajućeg ponašanja
 Eksperimentalna metoda: sluĉajni raspored djece po rođenju u obitelji slabijeg ili boljeg materijalnog statusa;
usporedba u odrasloj dobi
 Druga metoda: istraţivaĉi prate usvojenu djecu koja potjeĉu iz obitelji zloĉinaĉke prošlosti nastojeći takvim
tipom kvazi-eksperimenta iskljuĉiti genetske ĉimbenike
❆ Primjena korelacijske metode uz nastojanje da se bitne vanjske varijable drže pod kontrolom!
NEEKONOMIČNOST
o Korištenje isključivo eksperimentalnog pristupa presporo je i neekonomično
o Ljudsko ponašanje je složeno i uvjetovano iznimno velikim brojem faktora koji su često u međusobnoj interakciji
o Atomističi pristup (eksperimentalna metoda) primjeren samo kod jasnih hipoteza o tome što bi moglo utjecati na
ponašanje i pod kojim uvjetima
o Ne-eksperimentalne metode mogu poslužiti kao izvor početnih podataka i temelj za izvođenje hipoteza koje bi se
poslije provjeravale eksperimentom

ZAKLJUČNO O KORIŠTENJU EKSPERIMENTALNIH I NEEKSPERIMENTALNIH METODA

o Svaka od metoda ima svoju važnost i mjeto u istraživanjima
o Njihova kombinacija (tzv. TRIANGULACIJA) obično nudi dublju i potpuniju obradu ispitivanog problema te pridonosi
ukupnoj valjanosti nalaza  jer se pretpostavlja da nedostaci svake od njih bivaju međusobno kompenzirani

71
11. K ORELACIJSKO ISTRAŽIVANJE
o Najčešdi oblik neeksperimentalnih istraživanja u psihologiji
o Ne služi se manipulacijom kako bi se proizvelo variranje određene varijable ved se proučavaju veze među pojavama
u njihovu prirodnom javljanju
o Osim utvrđivanja povezanosti omoguduju i predviđanje jednih varijabli na temelju drugih  u njima se ostvaruju
dva važna cilja psihologijske znanosti- opisivanje i predikcija
o Provode se kako bi se utvrdila povezanost situacijskih uvjeta i ponašanja, te za ispitivanje povezanosti između
različitih vrsta ponašanja i/ili osobina
o Dva najčešda pristupa provođenja:
1. ANKETNO ISTRAŽIVANJE
2. PSIHOLOGIJSKO TESTIRANJE – testiranje psihometrijskim instrumentima (inteligencija, osobine ličnosti,
stavovi, interesi…)
EKSPERIMENTALNA VS. KORELACIJSKA PSIHOLOGIJA
EKSPERIMENTALNA KORELACIJSKA
Utvrđivanje povezanosti između različitih varijabli
Povezivanje učinka nzv s promjenama u zv (U-P
CILJ značajnih za istraživački problem (ne lučedi pritom
veze)
nzv od zv)
Osobne razlike nastoji odstraniti ili kontrolirati kako
ODNOS bi provjerio utječe li neka situacijska odrednica Povezuje ponašanje i osobine u njihovu
PREMA (eksperimentalna varijabla) na ponašanje  prirodnom pojavljivanju, proučavajudi pritom
OSOBNIM pritom nastoji dokazati kako takva situacijska osobne razlike među pojedincima ili drugim
RAZLIKAMA varijabla ima istovrsne učinke na sve ljude, bez entitetima
obzira na razlike koje među njima inače postoje
Bavi se zakonitostima tipa P-O (podražaj-odgovor) Bavi se zakonitostima tipa O-O, nastojedi povezati
SHEMATSKI
nastojedi povezati prethodni podražaj s dva različita istodobno mjerena odgovora ili isti
PRIKAZ
posljedičnim odgovorom odgovor mjeren u različitim prigodama
PRIMARNO U
Opde zakone i determinantno ponašanje
PSIHOLOGIJI Razlike među ljudima
svojstveno svim ljudima
PROUČAVA
STATISTIČKI
POKAZATELJI t-test i analiza varijance Pearsonov koeficijent korelacije
POVEZANOSTI
Kako stres utječe na uradak u testu inteligencije Povezanost između depresivnosti i anksioznosti
PRIMJERI
Kako vrsta sadržaja utječe na količinu upamdenog Povezanost između osobina ličnosti i stavova
TIPIČNOG
gradiva Povezanost između materijalnog statusa i
ISTRAŽIVANJA
Kako uvjeravajuda poruka utječe na na stavove inteligencije
PREDNOSTI KORELACIJSKIH ISTRAŽIVANJA
o Ekonomičnost (mali utrošak vremena i novca u odnosu na eksperiment ili opažanje)
o Mogude utvrditi povezanost velikog broja varijabli- što može poslužiti kao osnova za predviđanje
o Izvrsna nadopuna eksperimentalne metode jer problemu pristupa ekstenzivno
❆ Omoguduje generiranje novih hipoteza
❆ Omoguduje automatsko odbacivanje nekih hipoteza (za što bismo u laboratoriju potrošili previše
vremena) nulte korelacije!
NADOPUNJAVANJE EKSPERIMENTALNOG I KORELACIJSKOG PRISTUPA
o Izolirano proučavanje varijance među tretmanima ne pruža cjelovitu sliku o ponašanjueksperiment
o Izolirano proučavanje varijance među organizmima također ne pruža cjelovitu sliku o ponašanjukorelacijska istr.
o se zalagao za njihovo objedinjavanje putem interakcijskog pristupa
❆ Preporučio faktorijalni nacrt L x S kao nzv se podjednako pojavljuju odrednice ličnosti i situacije
o Primjer: odnos stresa i uratka na testu inteligencije
❆ EKSPERIMENT: uspoređivanje rezultata skupine izloţene nekom stresoru s onom koja mu nije izloţena- U konaĉnici ćemo
moći zakljuĉiti djeluje li stres na uradak na testu ili ne
❆ KORELACIJSKO ISTRAŽIVANJE: ispitivanje povezanosti između crte liĉnosti operacionalizirane ĉestim+nom stresa
(anksioznost, emocionalna stabilnost, neuroticizam) i inteligencije mjerene testovima. Dobivamo komplementarne podatke o
odnosu stresa i inteligencije.
❆ Eksperimentom utvrdili VAŢNOST STRESNE SITUCIJE, a korelacijskim istraţivanjem VAŢNOST DISPOZICIJSKE
SKLONOSTI STRESU za uradak na testu

72
POVIJESNI IZVOR KORELACIJSKE METODE
o
❆ Najviše pridonio razvoju korelacijske metode
❆ Riješio problem iskazivanja međusobne povezanosti različitih osobina u djece i roditelja (1888.)
 Na osnovi prosječne visine roditelja mogude utvrditi prosječnu visinu djece
 Povezanost nesavršena (visoki roditelji ponekad imali nisku djecu, a niski visoku), ali ipak roditelji
viši od prosjeka u pravilu imali djecu višu od prosjeka
 Djeca izrazito visokih roditelja obično bila niža od njih, a djeca izrazito niskih roditleja obično
bivala viša visina djece vradala se, odn. regredirala prema prosjeku
 Oblik povezanosti visine roditelja i djece slijedio ravnu crtu  linearna povezanost  otuda naziv
crta regresije
o
❆ (1895.) matematička formula za iskazivanje povezanosti
 Koeficijent korelacije, nazvan r kao „regresija“

KORELACIJA I UZROČNOST
o Utvrđena korelacija nikad ne dopušta zaključak o kauzalnoj povezanosti (kako jedna od varijabli utječe na drugu)!
❆ O tome se može samo nagađati, s vedom ili manjom sigurnošdu
o Ako utvrdimo korelacijsku povezanost među varijablama X i Y to može biti jer:
❆ X uzrokuje Y
❆ Y uzrokuje X
❆ Z (treda varijabla) uzrokuje X i Y!
o Ni jedna od 3 navedene mogudnosti ne može se isključiti na temelju korelacijskog istraživanja
o Korelacija sama po sebi ne dopušta zaključak o smjeru povezanosti!
❆ Ako utvrdimo pozitivnu povezanost između materijalnog statusa i naobrazbe, ne moţemo zakljuĉiti niti da viši materijalni
status omogućuje bolju naobrazbu, niti obrnuto- da viši stupanj naobrazbe vodi boljem materijalnom statusu
❆ Pozitivna korelacija između gledanja tv emisije agresivnog sadrţaja i agresivnosti gledatelja  jedno moţe uzrokovati
drugo, ali i obrnuto- program koji sadrţi agresivnost u većoj mjeri moţe privlaĉiti agresivne osobe te ga zbog toga one
ĉešće prate
o „Problem trede varijable“ – korelacija među dvjema varijablama može biti posljedica utjecaja neke trede varijable na
njih obje
❆ Banalan primjer- Korelacija između posjedovanja automobila i posjedovanja raĉunala ne znaĉi da jedno utjeĉe na drugo,
odn. da će posjedovanje automobila utjecati na kupnju raĉunala niti obrnuto  opće materijalno stanje i prihodi omogućuju
podjednako kupnju raĉunala i automobila, tj. TREĆA VARIJABLA= materijalno stanje
❆ Korelacija između zloĉinaĉkog ponašanja i slabijih društvenih uvjeta odrastanja
 Treća varijabla bi mogli biti genetski ĉinitelji koji oteţavaju uĉenje i socijalizacijski proces u cjelini te time
istodobno utjeĉu na slabiji materijalni status i veću uĉestalost kriminalnog ponašanja
o Primjer za sve mogudnosti:
❆ Negativna korelacija između neuroticizma i materijalnog statusa
 1. Zbog slabijeg materijalnog statusa, odn. ţivljenja u siromaštvu, pojedinci su izloţeniji stresu, što dovodi do
rasta neuroticizma MSN
 2. Neurotiĉni pojedinci (nestabilniji) slabije funkcioniraju na radnom mjestu što uzrokuje niske prihode i slabiji
materijalni status NMS
 3. Prvi i drugi primjer SIMULTANO DJELUJU
 4. Treća varijabla=roditeljski neuroticizam. Neurotiĉni roditelji imaju u prosjeku neurotiĉniju djecu, a ujedno i
stvaraju slabiju materijalnu osnovu za ţivot NRN i NRMS

VARIJABLE U KORELACIJSKOM ISTRAŽIVANJU

o NEZAVISNE
❆ Nemaju isti status kao u eksperimentalnom istraživanju! MODERATORSKA

❆ Npr. povezanost između dobi i inteligencijedob je nzv

o ZAVISNE
o MODERATORSKE NZV ZV
❆ Stabilna varijabla koja nije pod utjecajem nezavisne varijable, ali utječe na prirodu odnosa između
nezavisne i zavisne varijable
❆ Varijable koje su često moderatorske: spol, dob, obrazovanje, SES, interesi, ličnost, motivacija
❆ Npr. povezanost rezultata na prijemnom ispitu i kasnijeg uspjeha na studiju visoka samo kod skupine koja je visoko
motivirana  moderatorska varijabla= motivacija
 Visoko motivirana skupina- rezultat na prijemnom i uspjeh na studiju --> r=0.85
 Nemotivirana skupina-rezultat na prijemnom i uspjeh na studiju--> r=0.23

73
o MEDIJATORSKE/MEDIJACIJSKE VARIJABLE
❆ I sama se mijenja pod utjecajem nzv te tako promijenjena utječe na zv
❆ Testiranje pretpostavke o medijaciji:
 Jesu li NZV i MED u korelaciji?
 Jesu li ZV i MED u korelaciji?
 Nestaje li ili opada direktan učinak NZV na ZV nakon uvođenja MED?
❆ Primjer: povezanost između inteligencije i delikventnog ponašanja  medijatoska varijable= školski uspjeh
 Inteligencija je preduvjet školskog uspjeha, a osobe sniţene inteligencije zakazuju u školi i ispadaju iz
obrazovnog sustava ĉime se povećava vjerojatnost delikventnog ponašanja

NZV- inteligencija Utječe na MV- školski uspjeh Utječe na ZV- delikventnost

interakcije
❆ Primjer: Djelovanje radnog stresa na zdravlje
❆ Radni stresstrategije suoĉavanjaposljedice na zdravlje
❆ Radni stres ne djeluje direktno na loše zdravstveno stanje, nego je strategija suoĉavanja medijator

VREMENSKA DIMENZIJA KORELACIJSKIH NACRTA

o S obzirom na postavljene probleme i dostupno vrijeme i/ili materijalna sredstva istraživač procjenjuje je li
najpogodniji provesti jednokratno istraživanje ili višekratno istraživanje na istim ili različitim ispitanicima
o 3 tipa istraživačkih nacrta s obzirom na vremensku i dobnu dimenziju:
1. Nacrt poprečnog presjeka- jedna vremenska točka, jedan
uzorak (transverzalno istraživanje)
2. Nacrt uzastopnih istraživanja - vedi broj jednokratnih
opažanja na nezavisnim uzorcima
3. Longitudinalni pristup- vedi broj opažanja istog, odn.
zavisnog uzorka

JEDNOKRATNO ISTRAŽIVANJE- NACRT POPREČNOG PRESJEKA

o Najčešdi oblik korelacijskog i anketnog istraživanja
o Često se koristi zbog ograničenih materijalnih sredstava ili vremena
o Npr. istraživanje javnog mijenja o glasačkim namjerama u jednoj
vremenskoj točki
o Može ponuditi: opis prosječnih vrijednosti i opis veza među varijablama koje omoguduju osnovu za predviđanje
jednih na temelju drugih
o Mogude je utvrditi razlike ili sličnosti među pojedinim segmentima populacije (usporedbe s obzirom na spol, dob,
naobrazbu), ali se o uzrocima razlika može samo pretpostavljatine može se odgovoriti na probleme međusobne
uzročnosti ispitivanih pojava
o Primjeri: u kliničkoj psihologiji- epidemiologija psihičkih poremedaja u populaciji
o Neprikladnost za istraživanja u razvojnoj psihologiji
o Npr. dobne razlike u inteligenciji ne moţemo pripisati dobi, moguć razlog je opće podizanje razine obrazovanja
o Prikladnost za longitudinalna istraživanja
UZASTOPNA ISTRAŽIVANJA NA NEZAVISNIM UZORCIMA
o Više puta uzastopce provodimo istraživanje na nezavisnim usporedivim uzorcima
o Koristimo isti mjerni instrument ili njegovu paralelnu formu
o U mogudnosti smo pratiti promjene do kojih je došlo u proteklom periodu (promjene na razini populacije!) te ih
eventualno pripisati nekim događajima koji su se tijekom njega dešavali
o Snaga takvih nacrta zbog toga je bitno veda negoli ona pojedinačnih istraživanja
❆ Primjer: niz predizbornih istraţivanja javnog mijenja provedenih na nezavisnim, ali uvijek reprezentativnim i međusobno
usporedivim uzorcima (npr. poĉetkom, sredinom i krajem 2016. Godine)
6. mj. A = 10%
Raste popularnost stranke, ALI
ne možemo zaključiti da su isti
8. mj. B= 15%
ljudi promijenili mišljenje jer su
različiti uzorci
10.mj. C=20%

o Ograničenja uzastopnih nacrta na nezavisnim uzorcima:

❆ Da bismo povedali snagu nacrta, moramo raspolagati dovoljnim br. ispitanika jer de u protivnom samo
najvede razlike biti statistički značajne
❆ Nismo u mogudnosti pratiti iste osobe kroz vrijeme i registrirati njihove promjene
o Prednosti:
❆ Možemo stedi uvid u promjene što se odvijaju u nekoj populaciji (ali ne smijemo zaboraviti da se radi o
prosječnim promjenama, ne nužno tipičnim na pojedinačnoj razini!)

74
o Najvedi mogudi problem i logička greška u zaključivanju može nastati ako jedan ili više uzoraka korištenih u
istraživanju nisu reprezentativni za populaciju o kojoj se izvode zaključci
o Često se pojavljuje problem zbog pokušaja pripisivanja uočenih promjena nekoj vanjskoj varijabli
LONGITUDINALNO (PANEL) ISTRAŽIVANJE
o Prikupljanje podataka se odvija na istim ispitanicima u najmanje dvije odijeljene vremenske točke
o Koristimo se istim mjernim instrumentom ili njegovom paralelnom formom
o Longitudinalni nacrt ima 2 osnovne zadade:
❆ Da zabilježi i opiše promjenu koja se odvija u vremenu
❆ Da uputi na smjer i snagu međusobnog utjecaja varijabli
o U nekim istraživanjima smo zainteresirani za promjene što se zbivaju u vremenu (npr. opdi društveni trendovi), dok
nam je u drugima važno ustanoviti kako dob utječe na stanovite promjene (npr. na inteligenciju)
o Jednokratno vs. longitudinalno istraživanje
❆ Primjer: ispitivanje povezanosti dobi i obrazovanja
 Jednokratno de pokazati da je korelacija između naobrazbe i dobi negativnano to ne znači da osobe
starenjem postaju manje obrazovane, ved da se u novije vrijeme
obrazovna struktura poboljšala
 Longitudinalna istraživanja razlikuju pojam dobi od pojma vremena
o Kohorta- populacija koja je doživjela slična iskustva unutar istog vremenskog
perioda
❆ U pravilu riječ o naraštaju, generaciji (ljudi rođeni iste godine), ali kohorte
mogu biti definirane i drugačije, npr. kao oni koji su istodobno sklopili brak,
zaposlili se ili otišli u mirovinu
o Glavna prednost longitudinalnih nacrta: mogudnost odvajanja učinaka dobi od onih
uzrokovanih vremenom, odn. utjecajem kohorte
❆ No ni ti zaključci nisu posve lišeni neoumica
o Jedini način da isključimo istodobno i period i pripadnost kohorti kao suparničke pretpostavke jest združivanje
longitudinalnog i poprečno-presječnog nacrta (istaživanje na više kohorti u više vremenskih točaka)
o Najveda primjena u razvojnoj psihologiji: učinci dobi (razvojne promjene) na psihičike procese i ponašanje
❆ Promjene što h osoba doživljava tijekom nekog vremenskog razdoblja
❆ Razlike među osobama s obzirom na količinu promjena što ih doživljavaju
❆ Međusobna povezanost razvojnih promjena u ponašanju
❆ Uzroci koji dovode do promjena u pojedincu
❆ Uzroci koji dovode do razlika u razvojnim procesima različitih osoba
o Intraindividualne razlike= promjene što ih doživljava jedna osoba u nekom vremenskom razdoblju
o Interindividualne razlike= međusobna različitost osoba sagledanih u istome trenutku
Mogudnost kauzalne analize u longitudinalnim istraživanjima
o Osnažena mogudnošdu da se prati vremenski redoslijed promjena
o PODSJETNIK- ŠTO JE SVE NUŽNO ZA ZAKLJUČAK O KAUZALNOSTI?
❆ Da su 2 varijable međusobno korelacijski povezane
 Mogude istražiti uporabom svakog od 3 nacrta- popreč. presječnim, uzastopnim i longitudinalnim
❆ Da se otklone sve druge mogude hipoteze o uzrocima njihove povezanosti
 Razmjerno teško postidi bilo kojim nacrtom
❆ Da varijabla koja se smatra uzrokom vremenski prethodi onoj koja se smatra posljedicom
 Mogude samo longitudinalnim nacrtom
Ograničenja longitudinalnih istraživanja
o Iziskuju mnogo truda i materijalnih sredstava (dugotrajno)
o Vrlo teško dodi do uzorka koji de pristati sudjelovati u studiji koja uključuje njihovo pradenje i periodična testiranja
o Osipanje ispitanika (ljudi odustaju od daljnje suradnje, pobolijevaju, sele se ili umiru)- mijenja se početni uzorak i
dovodi u pitanje usporedivost uzoraka iz različitih točki (valova) istraživanja
o Prijetnja valjanosti do koje dolazi zbog ponovljenih mjerenja
❆ Ispitanici žele ostati dosljedni u stavovima iako su se oni promijenili
❆ Senzibilizacija- svijest o uključenosti u istraživanje i ranija testiranja

KOMBINACIJE TEHNIKA KAKO BI SE UNAPRIJEDILA SPOZNAJNA VRIJEDNOST

o Zbog slabosti ponajprije nacrta poprečnog presjeka i istinskih longitudinalnih istraživanja njihova korisnost u
izučavanju razvojnih promjena ograničena
o Kombiniraju se prednosti jednih i drugih tehnika
o Pristup opdeg razvojnog modela ( )
❆ Temelji se na 3 sastavnice: kronološkoj dobi, vremenu opažanja i vremenskog slijeda

75
 ❆ Prikupljanje podataka temeljeno na 3 strategije: poprečnog, kohortnog i vremenskog slijeda
❆ Zamišljen da opisuje i pruža objašnjenja, ali je osporena funkcija objašnjavanja jer svako tumačenje o
razvojnim, situacijskim ili genetičkim utjecajima sadrži preveliku dozu nagađanja
o Kod uobičajenih načina prikupljanja podataka svaki drži jednu varijablu konstrantnom, dok se preostale dvije
zajednički mijenjaju onemogudujudi jednoznačno pripisivanje promjene samo jednoj od njih
❆ ISTRAŽIVANJE POPREČNOG PRESJEKA- nerazdvojivi učinci dobi i pripadnosti kohorti
❆ NACRT UZASTOPNIH MJERENJA- nerazdvojivi učinci kohorte i vremena opažanja
❆ LONGITUDINALNO- nerazdvojivi učinci dobi i vremena opažanja

ROTACIJSKI PANEL NACRT

o Kombinacija nacrta uzastopnih istraživanja i longitudinalnog nacrta
o Ponovljeno se prikupljaju podaci na uzorku osoba koje postupno bivaju zamijenjene drugim, usporedivim uzorkom
o Rotacija se odvija tako da je novi uzorak uvijek sastavljen od dijela starih i dijela novih ispitanika (npr. )  uvijek
ostaje stari dio ispitanika

o Prednosti:
❆ Omogudava mjerenje kratkoročnih promjena na individualnoj razini (zbog zadržavanja dijela starih
ispitanika)  zbog toga osobito korisno u razvojnih istraživanjima
❆ Omogudava mjerenje promjena na razini prosjeka (zbog uključivanja novih ispitanika)
❆ Ublažava problem velikog osipanja
❆ Uklanja pogreške
KOMBINIRANJE NACRTA POPREČNOG PRESJEKA I LONGITUDINALNOG ISTRAŽIVANJA
o (1968.) kombinirao
❆ Slijed poprečnog presjeka- prikupljaju se neovisna opažanja svih kohorti i dobi
❆ Longitudinalni slijed- umjesto uobičanjenog long istr. koji ne raspoznaje dob od vremena testiranja,
primjenjuje se nacrt na najmanje 2 kohorte, kako bi se ove dvije varijable razdvojile
o Npr. zanima nas je li porast konzervativnosti između 20-ih godina ţivota odraz sazrijevanja ili društvenih okolnosti
❆ Porast između 20. i 40. je odraz sazrijevanja, samo na određenoj kohorti je odraz društvenih okolnosti
o Zaključci posjeduju vedu unutarnju valjanost ako istodobno primjenjujemo obje strategije

76
12. A NKETNO ISTRAŽIVANJE
o Poseban oblik neeksperimentalnog istraživanja kao osnovni izvor podataka koristi osobni iskaz o mišljenjima,
uvjerenjima, stavovima i ponašanju, pribavljen odgovarajudim nizom standardiziranih pitanja
o Ankete se često koriste u sociološkim, psihološkim i političkim ispitivanjima
o Za razliku od opažanja, anketa neizravna mjera ponašanja jer sudi na temelju odgovora što ih daju ispitanici
❆ Iako bi se mogla smatrati i izravnijom od opažanja jer se u njoj osobe direktno izjašnjavaju o svojim
osjedajima, uvjerenjima i mišljenjima, a da o njima ne moramo zaključivati preko nekih vanjskih pokazatelja
DVIJE PODJELE ANKETNIH ISTRAŽIVANJA
PODJELA S OBZIROM NA OSNOVNU SVRHU PRIKUPLJANJA PODATAKA
o Često preklapanje, vedina istraživanja obuhvada podjedako sve tri sastavnice
1. OPISNA – teže opisu
❆ Zadržavaju se na najnižnoj razini
❆ Pružaju osnovu samo za zaključke o rasprostranjenosti neke pojave ili učestalosti nekog ponašanja
❆ Primjeri: broj nezaposlenih, iznos sredstava što ga troši prosjeĉno kućanstvo
2. EKSPLORATORNA – teže istraživanju
❆ Nastoje dublje istražiti neku pojavu , naslanja se podjednako na opis i objašnjavanje
❆ U takvim anketama se pribjegava manje struktuiranim upitnicima, koje pružaju vede mogudnosti slobodnih
odgovora (korisnih u prigodama u kojima se nedovoljno poznaje predmet istraživanja)
❆ Primjeri: istraţivanje siromaštva, ovisnosti o opojnim drogama ili nacionalnoj iskljuĉenosti
3. EKSPLANATORNA – teže objašnjavaju
❆ Pojave nastoji, ne samo istražiti ili opisati, ved i objasniti uspostavljanjem uzročno-posljedičnih veza

PODJELA S OBZIROM NA VRSTU PODATAKA KOJI SE (PRIMARNO) PRIKUPLJAJU UPITNICIMA

1. Demografska obilježja
2. Društveno ili fizičko okruženje
3. Ponašanje
4. Mišljenje i stavovi
ANKETA VS. OSTALE ISTRAŽIVAČKE METODE
o SLIČNOST S TESTOVIMA I UPITNICIMA: načinjene od određenog broja unaprijed definiranih pitanja na koja
odgovaraju svi ispitanici
o RAZLIKE NASPRAM TESTOVA I UPITNIKA:
❆ Pitanja u anketi ne moraju udovoljavati strogim metrijskim standardima i najčešde njihova mjerna
svojstva nisu poznata
❆ Ankete u pravilu ne zahvadaju dublje i stabilne psihičke osobine, ved poglavito površinska i promjenjiva
mišljenja
o 3 TEMELJNA SVOJSTVA PREMA KOJIMA SE ANKETA IZDVAJA OD OSTALIH ISTRAŽIVAČKIH METODA
❆ Svrha istraživanja- prikupljanje statističkih podataka koji opisuju neki aspekt proučavane pojave
❆ Osnovni način pribavljanja podataka- pitanja upudena ispitanicima
❆ Podaci se prikupljaju samo na uzorku, odn. ograničenom dijelu populacije

CILJEVI KORIŠTENJA ANKETE U DRUŠTVENIM ZNANOSTIMA

A. Ispitati rasprostranjenost neke pojave ili učestalost nekog ponašanja
❆ Primjeri: nezaposlenost, alkoholizam, uzimanje droga
B. Upoznavanje stavova i mišljenja populacije o određenim relevantnim problemima
❆ Primjeri: glasačke namjere

PLANIRANJE I PROVEDBA ANKETNOG ISTRAŽIVANJA

o Elementi na kojima počiva planiranje anketnog istraživanje
a) Specificiranje cilja i problema istraživanja
b) Potrebna preciznost rezultata, odn. prihvatljiva razina greške
c) Dostupni resursi (vrijeme i financijski troškovi, terenski rad, konstrukcija upitnika, pilot testiranje, tiskanje,
slanje, šifriranje…)
o S obzirom na ova 3 elementa, odlučit de se o metodi uzorkovanja, veličini uzorka, sadržaju, izgledu i načinu primjene
anketnog upitnika
o Prva faza u provođenju ankete- konstrukcija anketnog upitnika
o Sadržaj i opseg anketnog upitnika moraju proizlaziti iz jasno definiranih problema istraživanja
o Oblik i formulacija pitanja trebaju biti takvi da ih svaki ispitanik može razumjeti i na njih iskreno odgovoriti

77
o Bez obzira da li su pitanja alternativna, višestrukog izbora ili otvorena ona trebaju biti jasna, kratka, konkretna,
nedvosmislena i nesugestivna (istraživač ne smije navoditi na neki odgovor)
o Odrediti populaciju i uzorak koji de na najbolji mogudi način reprezentirati tu populaciju
o U najvedem broju slučajeva populaciju de najbolje predstavljati „slučajni uzorak“, ali pod uvjetom da je dovoljno
velik (5% populacije)

o Metodološka vrijednost ankete je ograničena (samoprocjena!): možemo saznati ono što nam ispitanici mogu i žele
iskazati
o Ipak, anketom se može do korisnih podataka pod uvjetom da je:
❆ Problem istraživanja primjeren metodološkim mogudnostima ankete
❆ Anketa dobro konstruirana
❆ Uzorak reprezentativan
❆ Prikupljanje podataka adekvatno provedeno

IZVORI GREŠKE U ANKETNOM ISTRAŽIVANJU

o Rezultat= istinski rezultat + greška
o Ukupna greška procjene- razlika između stvarne populacijske vrijednosti (parametra) izučavane pojave i vrijednosti
koja je zabilježena na uzorku; razlaže se na pristranost i grešku uzorkovanja
o Pristranost- oblik sustavne greške kojom je optereden pojedini uzorak obavljen nekim istraživačkim nacrtom
❆ Pokazatelj točnosti
o Promjenjiva greška- nesustavna ili slučajna greška
❆ Pokazatelj preciznosti i stabilnosti
o Ukupnu grešku možemo razložiti na tri sastavnice:
1. Pristranost neovisna o uzorkovanju
2. Pristranost uzorkovanja
3. Varijabilnost (stabilnost) uzorka
Izvori greške
u anketnom
istraživanju

Pristranost
Pristranost Varijabilnost
neovisna o
uzorkovanja uzorka
uzorkovanju

Vezana za Nevezana za
opažanje opažanje

Nemogudnost
Obrada Nedovoljna
Anketiranje dobivanja
podataka pokrivenost
odgovora
78
1. PRISTRANOST NEOVISNA O UZORKOVANJU
o = odnosi se (ne isključivo) na istinske vrijednosti cijele populacije u odnosu na istinsku vrijednost onog dijela
populacije koji nam je dostupan u istraživanju (dio koji je mogude locirati i pristaje na anketiranje)
o Nemogudnost uključivanja svih ispitanika u istraživanje, ne možemo u potpunosti izbjedi pristranost  velik problem
o Često izostavljeni članovi populacije predstavljaju izdvojenu i po mnogim obilježjima različitu grupu u odnosu na
ostatak populacije
A. Pristranosti vezane za opažanje
o Greške nastale zbog netočnog prikupljanja ili bilježenja podataka
o Također dvije vrste takvih pogrešaka :
❆ Nastale pri anketiranju (pristranosti u odgovorima)
❆ Nastale pri obradi podataka

B. Pristranosti nevezane za opažanje

o Nastale kao posljedice:
❆ Nedovoljne pokrivenosti određenih dijelova populacije (zbog nepotpunog okvira uzorkovanja)
 Namjerna ograničenja uzorka nisu primjeri nedovoljne pokrivenosti, npr. na punoljetne stanovnike,
umirovljenike, ţitelje jedne ţupanije ili samo ţene koja su vezana za cilj istraţivanja
 ALI, ako su nam ciljna populacija „svi punoljetni građani Hrvatske“, a u okviru uzorkovanja nisu
sadržane osobe koje se nalaze u posebnim ustavnovama (zatvorima, bolnicama, umirovljeničkim
domovima i sl.) naš de uzorak nužno sadržavati grešku
❆ Nemogudnost dobivanja odgovora od stanovitog dijela populacije
 1) ISPITANIK NIJE KOD KUDE
 Vrijeme anketiranja mora biti pažljivo određeno- npr. ako ispitujemo populaciju zaposlenih doći iza
radnog vremena; ako se za anketiranja koriste vikendi izbjegavati vremena pogodna za šetnje, izlete ili
izlaske
 U pravilu vrijeme predvečer pruža najbolje izglede za nalaženje ispitanika kod kude 🌛
 Ako je ispitanik odsutan pri prvom dolasku anketara potrebno navratiti bar još 2 puta
 Iznimno važno smanjiti pristranost koja nastaje ako teško dostupne osobe ne ispune anketu
 2) ODBIJANJE ANKETE
 Uzrokovano vedim brojem razloga
a) Odlike ispitanika
 Ispitanik može biti nedruželjubiv, nesnošljiv, neprijateljski raspoložen, nervozan ili u
žurbi; može biti nepovjerljiv ili jednostavno ne imati vremena
 Odbijanju mogu pridonijeti i sociodemografska obilježja- npr. ankete ĉešće odbijaju starije
neobrazovane osobe i ljudi iz velikih gradova
b) Odlike anketara
 Anketar treba biti susretljiv i zadobivati povjerenje, podjednako nastupom i izgledom
 Mora biti osoba koja ispitanika motivira i zainteresira za anketu
 Iskusni i uvježbani anketari bivaju odbijeni rjeđe
c) Odlike istraživanja ili ankete
 Nije svejedno ispituje li se osjetljiva politička tema ili npr. kvaliteta tv programa
 Velik dio hrv. populacije se ustručava otvoreno govoriti o političkim pitanjima
 Raširena i pojava odbijanja ankete zbog nezainteresiranosti za temu istraživanja
 3) NENALAŽENJE ISPITANIKA
 Ovaj problem se pojavljuje pri seljenju i promjeni adrese ispitanika
 Bududi da je nalaženje ispitanika koji su odselili skupo, obično se odustaje od anketiranja
 4) OSOBE KOJE NIJE MOGUDE ANKETIRATI
 Nezanemariv dio populacije- npr. gluhe osobe, one koje ne vladaju jezikom, stari, nemoćni i bolesni koji
nisu u stanju razujeti pitanje ili na njega odgovoriti
 5) IZGUBLJENE, KRIVOTVORENE ILI NEPRAVILNO ISPUNJENE ANKETE
 Ankete se mogu izgubiti pri slanju ili terenskom radu, a naknadno se može pokazati i da su
krivotvorene ili neispravno ispunjene
 Takve ankete se ne uključuju u obradu, ali na taj način ostajemo bez odgovora dijela
populacije koji je njima trebao biti obuhvaden

79
Kontrola pristranosti nevezanih za uzorkovanje
o Problem nedovoljne pokrivenosti rješava se usavršavanjem okvira uzorkovanja , u pravilu njegovim nadopunjavanjem
različitim dodatnim popisima
o Problemi nenalaženja ispitanika rješavaju se mijenjanjem vremena izvođenja ankere ili višekratnim navradanjem na
istu adresu
o Problem odbijanja ima nekoliko najčešde korištenih rješenja:
❆ Poboljšani postupci prikupljanja podataka
 drži da de se stopa odbijanja sniziti ako
 ispitanicima jasno zajamčimo anonimnost
 utječemo na njihovu motivaciju za sudjelovanjem- tako da ih zainteresiramo uvodom ili ih
potaknemo nagrađivanjem simboličnim poklonima; također i pismenom najavom koja
informira i motivira ispitanike
❆ Ponovljeno obradanje
 Rješava problem nezaticanja ispitanika i izvrsno sredstvo poticanja povrata poštanske ankete
❆ Metoda i
 Kako bi se izbjeglo ponovno obradanje u obzir se uzimaju samo osobe koje se otprva odazovu
 Pritom im se postavi pitanje u koliko bi od prethodnih pet popodneva (ili drugih terimina) bili
dostupni (kod kude) za anketiranje
 NEDOSTACI:
 Tehnika neizbježno vodi određenoj, premda maloj, nepristranosti zbog izostavljanja onih
koji nikad nisu kod kude
 Prilično nepraktična i neekonomična jer traži dodatne podatke i ponderiranje, što je
osobito nespratno kod razmjernih uzoraka
❆ Metoda zamjenjivanja ispitanika koji se ne odazovu u jednoj anketi onima koji se nisu odazvali u prethodnoj
 Osobito pogodno za institucije koje često provode ankete na podudarnim uzorcima
 Logika postupka počiva na pretpostavci o sličnosti razloga neodazivanja i na homogenosti
populacije onih koji se rjeđe odazivaju na ankete
 NEDOSTATAK: Potrebno je imati na umu da odbijanje može biti uzrokovano različitim razlozima i
ovu metodu se smije koristiti samo ako su ciljevi i predmet istraživanja podudarni
❆ Naknadno prilagođavanje rezultata
 Potrebno poznavanje obilježja osoba koje odbijaju anketu ili češde izbivaju od kude
 Postupak: anketari na poseban list bilježe osobine osoba koje odbijaju anketu i ako se na koncu
ustanovi da su u uzorku premalo zastupljeni npr. mladi muškarci, oni de biti dodatno ponderirani
 NEDOSTATAK: postupak uklanja samo pristranost nastalu zbog neravnomjerne zastupljenosti
pojedinih strata u uzorku (npr. spolnih i dobnih), ali ne i pristranost unutar stratuma (jer se mlađi
muškarci koji su odbili anketiranje moţda razlikuju od mlađih muiškaraca koji su pristali )
 Načini prilagođavanja rezultata:
 Ujednačavanje udjela pojedinih skupina u uzorku s onima u populaciji
 Ako ne posjedujemo podatke o populaciji, ponderiranje možemo obaviti uz poznavanje
onih koji su odbili anketu i pridavanju takvima vedeg pondera
2. PRISTRANOST UZORKOVANJA
o PODSJETNIK:
❆ To je razlika između parametra dostupne populacije i očekivane vrijednosti uzorka
❆ Do nje dolazi kad svi članovi populacije nemaju istu vjarojatnost izbora u uzorak
❆ Čest primjer: izbor jedne osobe iz kućanstva bez naknadnog ponderiranja s obzirom na ukupan broj osoba

3. VARIJABILNOST (STABILNOST) UZORKA

o Nastaje zbog slučajnog variranja M uzoraka oko njihove zajedničke M
o Vrijednosti uzorka su rijetko posve podudarne s pravom vrijednošdu dostupne populacije- mora ih se uvijek navoditi
uz mogudi interval greške
o Standardna greška arit. sred. ovisi o SD (odn. stupnju variranja pojave) i veličini uzorka zbog toga na preciznost
vrijednosti dobivenih uzorkom mogude utjecati povedanjem uzorka

80
IZVORI GREŠKE I PRISTRANOSTI VEZANE UZ ANKETNI UPITNIK
o Prikupljanje podataka u anketnom istraž. se obavlja upitnikom koji se primjenjuje usmeno u izravnom kontaktu,
telefonski, pismeno ili online
o Anketna pitanja upitnika trebala bi potaknuti ispitanika na odgovarajudu reakciju- iznošenje vlastitog mišljenja o
problemu kojim se bavi istraživanje
o Nikad nismo u mogudnosti postaviti sva pitanja koja bi pokrila određenu temu ved (slično kao i u slučaju odabira
ispitanika) nastojimo zaključivati na temelju odgovarajudeg uzorka pitanja
o Anketni upitnici posjeduju nešto slabija metrijska svojstva, ali je još vedi problem što su nam ona često nepoznata
o Vedina anketnih pitanja bavi se činjenicama ili mišljenjima (uvjerenjima, stavovima), a pitanja koja se odnose na
znanje ili različite dispozicije (vrijednosti, motivacija, ličnost) su rijetka
o VAŽNA SVOJSTVA DOBROG ANKETNOG UPITNIKA (pripadaju 2 temeljnim psihometrijskim karakteristikama)
1. VALJANOST
❆ Veza između stvarnosti i slike stvarnosti koju dobivamo primjenom upitnika
❆ Odgovor na neko anketno pitanje vrijedan u onoj mjeri u kojoj je povezan s mišljenjem ili stavom
na koji se odnosi
❆ Pitanje: „Mjerimo i uistinu ono što mislimo da mjerimo?“
2. POUZDANOST
❆ Dosljednost ispitanikovih odgovora pri istovjetnom ili sličnom pitanju
❆ Primjer: Postavljena su dva pitanja vezana uz slobodu govora  1.) „Mislite li da bi SAD trebale dopustiti javne
govore protiv demokracije?“ i 2.) „Mislite li da bi SAD trebale zabraniti javne govore protiv demokracije?“.
Premda se radi o pitanjima koja ispituju posve isti problem i trebala bi pruiti sukladne rezultate, pokazale se da
ĉak 20% više građana „ne bi dopustilo“ javne govore protiv demokracije u odnosu na one koji bi ih „zabranili“
o Odgovor koji nije pouzdan ne može biti ni valjan!
❆ Ako na pitanje o tome za koju je stranku glasovao na prethodnim izborima, ispitanik jednom navede stranku A,
drugi put B, a treći put C, njegovim odgovorima manjka podjednako pouzdanost i valjanost
o Odgovor može biti pouzdan, a da ne bude valjan
❆ Ispitanik moţe dosljedno, uvijek iznova tvrditi da je glasovao za stranku A, premda je zapravo svoj glas dao
stranci B
o Ponekad teško razlučiti granicu između pouzdanosti i valjanosti
❆ Nesuglasnost odgovora na 2 sliĉna i usporediva pitanja, kao onih u primjeru o zabrani ili dopuštanju govora
protiv demokracije moţe se gledati kao manjak pouzdanosti, ali i kao nevaljanost jednog ili obaju pitanja
o Rijetko smo u mogudnosti suditi o valjanosti upitnika jer najčešde nemamo informacije o stvarnom mišljenju i
ponašanju ispitanika  zbog toga se valjanost i pouzdanost sagledavaju u cjelini
OSNOVNI IZVORI GREŠKE ANKETNIH UPITNIKA
I. POVEĆAVANJE NESUSTAVNOG VARIJABILITETA (SMANJENJE POUZDANOSTI)
i. Način postavljanja pitanja
o Razlike u odgovorima često ne odražavaju razlike u mišljenjima ved način razumijevanja pitanja
1. Više pitanja u jednom
❆ Npr. pitanje „Mislite li da bi drţava trebala povećati porez na cigarete kako bi time prikupila
više novaca za jaĉanje obrambenih snaga?“  u pitanju su sadrţana dva potpitanja. Ispitanik se
moţe slagati s jednim od njih, a ne slagati s drugim
❆ Nastaje problem jer ispitanik ne može iskazati svoje pravo mišljenje i u takvoj
situaciji odbija odgovoriti, odgovara samo na jedno pitanje ili daje nasumičan odg.
2. Višeznačna ili nejasna pitanja
❆ Moramo provjeriti shvadaju li svi pitanja na isti način, odn. ne kriju li se u istom
pitanju dva ili više različitih značenja
❆ Najčešda greška kod korištenja riječi koje nemaju jedno i jedinstveno značenje:
 Npr. pitanje „Gledate li obiĉno uveĉer televiziju?“ moţe znaĉiti mnogo toga. Ispitanik
moţe shvatiti upit kao „Gledate li televiziju obiĉno uveĉer?“ (ĉešće nego u drugim
terminima) ili „Obiĉavate li uveĉer gledati televiziju?“ (odnosno gledate li je ĉesto
uveĉer) ili pak „Provodite li veĉeri uz televiziju ili druge aktivnosti?“
 Nejasnoda pojma „obično“!  za neke može značiti svakodnevno, za neke
više puta tjedno, a za neke jednom do dva puta tjedno
3. Uravnoteženost pitanja
❆ Velik broj istraživača vjeruje da su pitanja postavljena jednostrano u određenoj mjeri
pristrana jer favoriziraju potvrdan tip odgovora
❆ Npr. pitanje „podrţavate li pravo na pobaĉaj?“ moţe potaknuti veći broj potvrdnih odgovora
nego što bi ga potaklo tzv. uravnoteţeno pitanje koje ĉini nijeĉni odgovor podjednako legitimnim
kao i potvrdnim. Uravnoteţeno pitanje glasilo bi „podrţavate li pravo na pobaĉaj ili mu se
protivite?“
❆ Doduše, pokazano je da ovaj postupak uglavnom nema vedeg učinka

81
4. Izbor riječi i formulacija pitanja
❆ U pravilu bi pitanja trebala biti čim više razumljiva i kratka
❆ Pitanje koje zadani smisao izriče na najsažetiji način redovito najbolje
❆ Opde pravilo prilagođavanja verbalne razine anketnoj populaciji
 Prilagoditi razinu stručnosti ankete  strani, rijetki ili stručni izrazi
otežavaju razumijevanje za manje obrazovane ispitanike
 Do nerazumijevanja mogu dovesti i lokalni ili kolokvijalni izrazi koje u
pravom značenju razumiju samo izdvojene grupe ljudei
5. Naglasak i navođenje u pitanjima
❆ Izbjegavati pitanja koja svojim sadržajem navode ispitanika na određeni odgovor!
❆ Samo jedna različito naglašena riječ može izazvati različite reakcije
❆ Usporedba tri inčice istog osnovnog pitanja:
1. „Uvijek postoje ljudi ĉije se
2. „Postoje ljudi koji su 3. „Postoje ljudi koji su
zamisli smatraju lošima ili
protiv svih crkava i vjere. protiv svih crkava i vjere.
opasnima. Primjerice, netko tko je
Ako takva osoba u vašem Ako takva osoba u vašem
protiv svih crkava i vjere. Ako
gradu poţeli odrţati govor gradu poţeli odrţati govor
takva osoba u vašem gradu poţeli
protiv crkve i vjere, bi li mu protiv crkve i vjere, bi li mu
odrţati govor protiv crkve i vjere,
trebalo dopustiti da govori trebalo omogućiti slobodu
bi li mu trebalo dopustiti da
ili ne?“ govora ili ne?“
govori ili ne?“

Iz ovog pitanja izbaĉen Ovo pitanje nosi u sebi

Ovo pitanje naglašava da su negativno intonirani uvod liberalno usmjerenje
ateisti zli i opasni pa predstavlja neutralnu sadrţano u pitanju slobode
inaĉicu govora

Rezultati su bili ovakvi: prvo pitanje koje potiĉe negativan stav spram slobode govora nema
uĉinka na odgovore i oni su sukladni s onima u neutralnoj inaĉici. Naprotiv, naglasak na
slobodama u trećem pitanju, pomaknuo je odgovore prema većem prihvaćanju prava na govor

6. Otvorena i zatvorena pitanja

❆ Otvorena pitanja- ne nude unaprijed smišljene odgovore
❆ Zatvorena pitanja- sadrže određen broj ponuđenih odgovora
❆ Npr. „Što je, prema vašem mišljenju trenutno najveći problem s kojim se Hrvatska suoĉava?“
 Zatvoreno pitanje nudi odgovore tipa „neimaština“, „nezaposlenost“
 Otvoreno pitanje ne postavlja nikakav okvir te se ispitanik sam odluĉuje
❆ PREDNOST ZATVORENIH PITANJA 👍
 Odgovori ograničeni na nekoliko kategorija- lakša usporedba ispitanika
 Mogudnost računalnog unosa i obrade podataka bez prethodnog kodiranja
 Mnogo jasnija- jer ponuđeni odgovori često dodatno pojašnjavaju smisao
samog pitanja
 Lakši posao za ispitanika- samo biraju između vedeg broja alternativa
 Pri osjetljivim pitanjima ispitanici se lakše izjašnjavaju na zatvorena pitanja
❆ NEDOSTACI ZATVORENIH PITANJA 👎
 Ispitanik može nasumice odabrati neki odgovor ako i nema mišljenje o
problemu (dok de na otvoreno pitanja vjerojatnije priznati da ne zna ništa o
tome ili ga ne zanima)
 Istraživač može previše suziti krug alternativa, izbacujudi one koje su važne
stanovitom broju ljudi
 Nekad rigidnost ponuđenih kategorija izaziva u ispitanika nelagodu ako se u
potpunosti ne slaže ni s jednom od njih
❆ Da bi se zajamčila vjerodostojnost rezultata valja smanjiti pristranost kojoj vodi
zatvoreni format, ali i otkloniti nepraktičnost otvorenih pitanja
❆ Često potrebo provesti pilot istraživanje na dovoljnom broju ljudi koristedi se pritom
otvorenim pitanjima, koja de se, sukladno tako prikupljenim odgovorima, u konačnoj
inačici dovesti u zatvoreni oblik
7. Uključivanje odgovora „ne znam“
❆ Ponekad velik br. ispit. nema mišljenje o tematici koju ispitujemo  obavezno
uključiti odgovor „ne znam“!

82
 ii. Neposjedovanje stava
o Nasumično odgovaranje prisutno kad ispitanici nemaju opciju neizražavanja stava čime se povedava
nesustavna varijanca, smanjuje se pouzdanost mjera i time se jasno utječe na smanjivanje korelacije
iii. Redoslijed pitanja
o Odgovor na pitanje kojem prethode 2 različita pitanja može biti samo odraz redoslijeda pitanja
o Kada je prisutan učinak redoslijeda?
❆ Kad se više pitanja bavi istim ili bliskim problemom
❆ Posebno osjetljiva opdenita, zbirna pitanja koja slijede nakon specifičnih
o Kako organizirati sadržaje okupljene u anketi?
❆ Osjetljiva pitanja (npr. visina prihoda) korisno je staviti na kraj kako bi se u slučaju odustajanja
od ankete sačuvao barem ostatak odgovora
❆ Početna pitanja trebala bi biti lakša kako bi ispitanika postupno uvela u anketu
❆ Pitanja bi trebalo razmjestiti logičkim redoslijedom jer ih je tako lakše slijediti

II. SUSTAVNO ISKRIVLJAVANJE ODGOVORA (PRISTRANOST KOJA VODI NEVALJANOSTI)

i. Osjetljiva pitanja i društvena poželjnost
o Određena pitanja jasno su pozitivno ili negativno određena tako da su odgovori na njih nerijetko
determinirani društvenom poželjnošdu
❆ Ljudi ĉesto nisu skloni priznati ni naizgled bezazlene radnje poput toga da kupuju jeftiniju odjeću, ĉitaju
senzacionalistiĉke ĉasopise, ne idu u kazalište, ne ĉitaju knjige itd.
o Mnogo ispitanika odgovaraju društveno poželjno, a ne iskreno
o Pokazalo se da što je neka radnja bila ozbiljnije naravi, npr. provala u kudu ili pokušaj samoubojstva,
točnost prvobitnih iskaza je bila veda
o Opda pravila:
❆ Anketa koja se bavi osjetljivom tematikom treba biti anonimna  manji osjedaj ugroženosti
❆ Formulirati pitanja tako da ispitanik stekne dojam kako društveno nepoželjna ponašanja nisu
neuobičajena te da očekivani odgovori ne podliježu nikakvoj osudi ili neodobravanju
 Npr. umjesto pitanja „Koliko ĉesto odlazite u kazalište?“, na koje bi određeni broj upitanih
mogao odgovoriti laţnim, ali poţeljnim odgovorom, pitanje se moţe postaviti kao „Imate li
vremena i kako ĉesto otići u kazalište?“. Time nijeĉni odgovor ne implicira nuţno nepostojanje
interesa, nekulturu ili neznanje nego se pruţa „ĉastan izlaz“ u nedostatku vremena
❆ Jasno postavljena pitanja od anketara koji odgovore bilježi hladno, ne prosuđujudi ih
❆ Neka pitanja valja formulirati tako da se niječni odgovor učini manje vjerojatnim
 Npr. umjesto pitanja „Jeste li ikada nešto ukrali“ postaviti pitanje „S koliko ste godina prvi puta
probali nešto ukrasti“
o Načini za smanjenje pristranosti vezano uz društvenu poželjnost:
❆ Korištenje otvorenih odgovora za učestalost društveno nepoželjnih ponašanja
❆ Postavljanje dužih pitanja umjesto kradih
❆ Uklapanje osjetljivih pitanja unutar manje prijetedih tematskih blokova

ii. Akviesencija (potvrđivanje)

o Sklonost davanju potvrdnih odgovora, bez obzira na to kakvo je pitanje postavljeno
o Ova tendencija ozbiljno prijeti valjanosti svih vrsta istraživanja temeljenih na samoprocjeni ispitanika
o Schuman i Presser proučavali sklonost potvrđivanju:
❆ Zadali tvrdnje:
 „Pojedinci su u većoj mjeri odgovorni za zloĉine i bezakonje u zemlji nego društveni uvjeti“
 „Društveni uvjeti su u većoj mjeri odgovorni za zloĉine i bezakonje u zemlji nego pojedinci“
❆ Bez obzira na to kak oje pitanje postavljeno, potvrđivanje je uvijek bilo dominantno
❆ Ispitanici se ne rukovode iskljuĉivo vlastitim mišljenjem već odgovaraju automatski
o Rješenje?
❆ Jednostavno rješenje ne postoji, ali se neki zalažu za tzv. format prinudnog izbora koji od
ispitanika ne traži slaganje nego izbor alternative
❆ Npr. gornje pitanje b u tom formatu glasilo : „Tko je, po vašem mišljenju, u većoj mjeri odgovoran za
zloĉine i bezakonje u zemlji, pojedinci ili društveni uvjeti?“

83
NAČINI UNAPRIJEĐIVANJA VALJANOSTI I POUZDANOSTI ANKETNIH UPITNIKA
NAČINI UTVRĐIVANJA SUVISLOSTI PITANJA
1. PILOT TESTIRANJE
❆ Jedan od najčešde korištenih načina
❆ Upitnik prije istraživanja provjeren na manjem broju prigodno izabranih ispitanika
❆ Problem: nevaljana pitanja otkrivena samo ako bi ispitanik tražio pojašnjenje
❆ Moderniji pristup PREDISPITIVANJE u kojem se od ispitanika ne traži samo pasivno odgovaranje ved i
prepričavanje pitanja vlastitim riječima ili da misli izgovara naglas
 Zašto je bolji? –jer istraživači dobivaju uvid u misaone procese i mogu ustanoviti je li i koliko
pitanje shvadeno
2. RAZGOVOR SA STRUČNJACIMA PRIJE PROVOĐENJA ISTRAŽIVANJA
❆ Prednost: oni mogu bolje procijeniti jednoznačnost i logičku jasnodu pitanja
❆ Nedostatak: nisu osjetljivi na razumljivost i sintaktičku primjerenost ciljnoj populaciji
3. PROMATRANJE I KODIRANJE PONAŠANJA KOJA ODAJU NERAZUMIJEVANJE
❆ Npr. zahtjev za pojašnjenjem, prekidi, neprimjereni odgovori

NAČINI UTVRĐIVANJA VALJANOSTI

1. Uspoređivanje stvarnih podataka koji su nam dostupni iz nekog izvora sa ispitanikovim odgovorom na anketno
pitanje
❆ Npr. ako ga pitamo je li glasao na izborima njegov odgovor moţemo usporediti sa starnim podatkom koji je zabiljeţilo
izborno povjerenstvo na njegovom biraĉkom mjestu
2. Uspoređivanje s izmišljenom česticom
❆ Npr. kod provjere gledanosti TV emisija ubacimo neke koje ne postoje

NAČINI UNAPRIJEĐENJA POUZDANOSTI

o Malo mogudnosti, jedna od njih je POSTAVLJANJE VEDEG BROJA PITANJA
SNAGA I KRISTALIZACIJA STAVA
o Snaga stava- intenzitet uvjerenja na kojom počiva
o Kristalizirani stavovi- oni koji ne ovise o načinu mjerenja, njihova dosljednost potiče iz uvjerenja i neformalna je
o Ova dva pojma se ispreplidu i teško ih je rezlučiti
o Oboje utječu na pouzdanost odgovora
o U istraživanje zato korisno uključiti ne samo posjedovanje stava nego i njegovu snagu  uz svaki stav dodana mjera
intenziteta uvjerenja (npr. potpitanjem :“Koliko ĉvrsto vjerujete u to?“)
ANKETIRANJE KAO KOGNITIVNI I KOMUNIKACIJSKI PROCES
o KOGNITIVNI PROCES:
1. Shvadanje značenja pitanja- početak kognitivnog procesa
❆ Uključuje ne samo doslovno shvadanje pitanja ved i pragmatičko značenje – ispitanik mora shvatiti
što je bitno istraživaču
❆ Uobičajen način pojašnjavanja pitanja je navođenje ponuđenih odgovora
❆ Ispitanik može zaključiti i na temelju konteksta
2. Dozivanje odgovora iz pamdenja
3. Usklađivanje s ponuđenim mogudnostima
4. (ponekad) konačno prilagođavanje zbog društvene poželjnosti
o Problemi anketnih istraživanja vezani uz kognitivne procese:
❆ Društveno prilagođavanje
❆ Nemogudnost davanja preciznog odgovora
 Zapravo nemogudnost dosljedanja, tj. slaba prosudba proteklog vremena
 Npr. ako pitamo koliko je puta ispitanik u posljednjih mjesec dana bio u kupovini

TEHNIKE PRIKUPLJANJA PODATAKA U ANKETNIM ISTRAŽIVANJIMA

o Prikupljanje podataka u anketnim istraživanjima u pravilu se obavlja na jedan od četiri načina:
❆ Poštanskom anketom
❆ Izravnim kontaktom („licem u lice“)
❆ Telefonskim anketiranjem
❆ Online anketom

84
POŠTANSKA ANKETA ✉
o Sva pitanja postavljena u jednakom standardnom obliku
o Popradena motivacijskim pismom koje ima motivacijsku ulogu i možda neko dodatno objašnjenje
o Anketa dorađena jasnije formuliranim pitanjima i jednoznačnim objašnjenjem načina odgovaranja
o PREDNOSTI:
❆ Nije zahtjevna
❆ Ekonomična
❆ Ne zahtjeva posebno uvježbane osobe za vođenje razgovora i bilježenje odgovora
❆ Razmjerno jeftine
❆ Mogude je provesti razmjerno brzo, ali se provedba može otegnuti (ako netko ne pošalje odgovore na
vrijeme)
❆ Ispitanik može ispuniti anketu kad mu to najbolje odgovara, može prodobno razmisliti o svakom pitanju i
uzeti si vremena koliko treba, čak može i prekinuti i potom nastaviti s ispunjavanjem ankete
❆ Vede jamstvo povjerljivost i anonimnosti nego u izravnoj anketi i telefonskoj anketi
❆ Mogu se ispitati mnoge društveno normirane teme
❆ U potpunosti izbjegnuta svaka pristranost vezana uz anketara
o NEDOSTACI:
❆ Najvedi problem je odaziv
o ČINITELJI KOJI UTJEČU NA POVRAT POŠTANSKE ANKETE:
❆ Osobine ispitanika
 Anketu najprije i u najvedem broju ispunjavaju oni s najvedim interesom za njenu tematiku
 Najvažnija odlika koja utječe na odluku o sudjelovanju u poštanskoj anketi jest naobrazba
❆ Prateda pisma i požurnice
 Dodatnim pismima i požurnicama koje se šalju neko vrijeme nakon slanja ankete može se
značajno popraviti odaziv
 Nakon određenog vremena (npr. tjedan dana nakon slanja ankete) pošalju se pisma u kojima se
ispitanika moli da, ako to ved nije ulinio, ispuni anketu i vrati je na za to predvišenu adresu
ANKETIRANJE TEHNIKOM „LICEM U LICE“ (IZRAVNO ANKETIRANJE) 💁
o PREDNOSTI:
❆ Uvježbani anketar može utjecati na bolje razumijevanje upitnika i navoditi ispitanike da daju tražene
odgovore
❆ Anketar može postavljati pitanja i traženje odgovora prilagoditi konkretnom ispitaniku u svakom trenutku,
ALI ne smije mijenjati ili prepravljati pitanja
❆ Anketar može utjecati na uvjete testiranja i način na koje se ono obavlja  ostati sam u sobi s ispitanikom
bez da ih itko ometa ili utječe na ispitanike
❆ Ne postoji opasnost da netko drugi ispuni anketu
❆ Ispitanik odgovara redom kojim su pitanja u anketi posložena
❆ Anketa je ispunjena bez preskakanja pitanja i ispuštanja odgovora
❆ Odaziv na izravno anketiranje mnogo bolji nego na poštansku anketu  mogudnost anketiranja osoba koje
slabije čitaju ili su niske naobrazbe, a i za mnoge koji se ugodnije osjedaju kada odgovore daju usmeno
❆ Mogudnost rađenja složenijih anketa jer anketar može pomodi pri odgovaranju
o NEDOSTACI:
❆ Veliki troškovi
❆ Može trajati razmjerno dugo
❆ Može se dovesti u pitanje usporedivost podataka dobivenih na početku i onih na kraju istraživanja jer se
između njih moglo dogoditi nešto što bi utjecalo na mišljenje populacije
❆ Nemogudnost odlaganja ili prekidanja ispunjavanja ankete
❆ Ugrožena povjerljivost i dvojba u anonimnostispitanika je teže uvjeriti u anonimnost ankete
❆ Pristranost vezana uz anketara  sama njegova nazočnost, može postavljati pitanja sugestivno i poticati
ispitanike na određeni odgovor, utjecaj njegove dobi, spola, društvene klase, odjede, izgleda, naglaska
❆ Nazočnost anketara može cijeli postupak učiniti manje standardiziranim nastojedi prilagoditi pitanja
svakom ispitaniku ugrožava usporedivost odgovora

Anketar
❆ Temeljne greške vezane uz anketara mogude sažeti u 4 kategorije:
1. Greške u pitanjima- potpuno izostavljanje nekih pitanja ili postavljanje pitanja drugim riječima
2. Greške pri postavljanju potpitanja- ako su ona nevažna, neprimjerena ili nepotrebna
3. Greške pri bilježenju
4. Izmišljanje podataka- pojedinih pitanja ili cijele ankete

85
❆ Sama fizička pojava i ponašanje anketara može potaknuti ispitanika na odgovore kakve inače ne bi davao
❆ Kako ispraviti neke greške vezane uz anketara?
1. Anketar bi se trebao obudi na način na koji to čine osobe koje namjerava anketirati (kako ne bi mijenjale
svoje odgovore na temelju procjene anketara)
2. Anketar mora posjedovati vještine komuniciranja- biti srdačan, susretljiv…

Postupak pri anketiranju

o Pristup ispitaniku mora biti pažljivo razrađen anketar se mora predstaviti i objasniti svrhu istraživanja + motivirati
o Upoznavanje s upitnikom prije izlaska pred ispiranika
o Postavljanje pitanja bez prekrajanja svim ispitanicima postavlja pitanje istim riječima i, po mogudnosti, istom
intonacijom kako bi se njihovi različiti odgovori mogli pripisati postojedim razlikama u stavovima
o Postavljanje pitanja redom kojim slijede u upitniku
o Izbjedi navođenje ispitanika na odgovor poželjno da anketar bude ravnodušan i ne pokazuje koliko je zadovoljan
odgovorima
o Postavljanje potpitanja i traženje objašnjenja potrebno u situacijama u kojima je izvjesno da ispitanik nije najbolje
shvatio pitanje i vlastitim odgovorom krede u pogrešnom smjeru; zadada anketara da ga usmjeri na pravi trag:
❆ Ponavljanjem pitanja, ponavljanjem odgovora, stankom, neutralnim pitanjem
o Točno navođenje odgovora važno da se odgovor navede upravo onim riječima koje je upotrijebio ispitanik, ne
mijenjajudi izraze, ni sažimajudi iskaz
TELEFONSKO ANKETIRANJE 📞
o PREDNOSTI:
❆ Brzina
❆ Troškovi bitno manji od onih izravnog kontakta i skuplja od poštanskih anketa
❆ U vedoj mjeri jamči anonimnost ispitanika
❆ Anketar djeluje manje prijetede jer ispitanik s njim nema izravan kontakt
❆ Mogu se prikupljati mišljenja zemljopisno raspršenih osoba
❆ Potreban razmjerno mali broj uvježbanih anketara
o NEDOSTACI:
❆ Nedovoljna pokrivenost može uzrokovati pristranost (iako je to vedinom problem prošlosti)
❆ Pristranost zbog odbijanja ankete manj anketi, ali veda nego pri izravnom kontaktu
❆ Ispitanici obično manje motivirani i mogu okončati anketu u bilo kojem trenutku spuštanjem slušalice
zato moraju biti kratke, od 10 do 15 min
❆ Anketar nema mogudnost nadopunjavanja informacija vizualnim kontaktom, kao ni u poštanskoj
o UZORKOVANJE TELEFONSKIH BROJEVA PO SLUČAJU
❆ Uzorak može biti pristran ne samo zbog smanjene opremljenosti telefonom ved i zbog nedostupnosti nekih
brojeva u telefonskom imeniku neki ljudi zbog zaštite privatnosti uskraduju svoj broj
❆ Brojevi se slučajno generiraju računalom  to modemo jer svaki broj ima tri dijela: prvi dio oznaka
županije (npr. 01), drugi telefonske centrale, a posljednji je broj unutar centrale
ONLINE ANKETIRANJE 💻
o Najbrži način prikupljanja podataka od svih metoda
o PREDNOSTI:
❆ Lakše prikupljanje podataka ako zatrebamo npr. 100 ili više ispitanika brže demo ih ispitati preko
Interneta
❆ Minimalni troškovi  slanje anketa e-mailom ili linkovima puno jeftinije od ostalih metoda
❆ Automatizacija pri unošenju i rukovođenju podacima odgovori ispitanika su automatski spremljeni u
bazu podataka ankete omogudujudi lako rukovođenje podacima i manju mogudnost pogreške
❆ Vedi odaziv  online ankete su najdostupnije za ispitnaike jer na njih odgovaraju kada ima je najpogodnije,
brzinom kojom žele i koliko dugo žele
❆ Fleksibilnost pri sastavljanju ankete- anketa može sadržavati više tipova pitanja i načina odgovaranja na
njih
o NEDOSTACI:
❆ Ne znamo tko rješava
❆ Netko je može rješiti više puta
❆ Odsutnost anketara nepogodne za otvorena pitanja jer nema uvježbanog anketara da istraži odgovore
ispitanika
❆ Nemogudnost dolaženja do izdvojene populacije ljudi bez internetske veze najčešde stariji i oni koji žive
u izoliranim područjima
❆ Prevara najvedi nedostatak; postoje ljudi koji odgovaraju na online ankete za dobivanje nagrade
(najčešde u obliku novca), a ne u svrhu unaprijeđenja istraživanja

86
 POŠTANSKA IZRAVNA TELEFONSKA ONLINE
Prihvatljiva cijena + - ++ ++
Mogudnost brzog izvođenja +/- +/- ++ ++
Mogudnost vedeg broja pitanja ++ ++ - ++
Mogudnost postavljanja složenih pitanja - ++ - -
Standardiziranost +/- +/- +/- +/-
Izbjegavanje anketarske pristranosti ++ -- - ++
Mogudnost kontrole odgovora - ++ +/- -
Anonimnost, povjerljivost i pogodnost za osjetljive teme + - +/- ++
Odaziv na anketu -- + +/- ++
Pristranost uzorka -- + +/- +/-

87
13. O PAŽANJE
NEZNANSTVENO VS. ZNANSTVENO OPAŽANJE
LAIČKO (svakodnevno – neznanstveno) OPAŽANJE
NESISTEMATSKO / NEKONTROLIRANO
o Spontano, slučajno i bez cilja, plana i definiranog
trajanja; posljedice:
❆ Različiti opažači promatraju različite pojave,
smatrajudi da promatraju iste.
❆ Različiti opažači koriste različite postupke i
stoga dobivaju različite podatke
❆ Zanemaruju se relevantni faktori koji mogu
utjecati na opažanje.
DIFUZNO / NEUSMJERENO
o Opaža se 'frontalno' neograničen skup pojava, koji se
stoga uspiju opažati samo u fragmentima, bez
ponavljanja opažanja.
ZNANSTVENO OPAŽANJE
SISTEMATSKO / KONTROLIRANO
o Unaprijed se definiraju i višestruko kontroliraju uvjeti
opažanja:
❆ Promatrana pojava se jednoznačno definira,
❆ Odredi se unaprijed trajanje opažanja, kao i
postupci, sredstva, instrumenti za opažanje
❆ Utvrđivanje 'objektivni h uvjeta' u kojima se vrši
opažanje, tj. svi relevantni faktori koji mogu
utjecati na opažanje.
SELEKTIVNO / USMJERENO
o Opaža se 'fokusirano' ograničen skup pojava ili samo
jedna pojava, što je mogude cjelovitije detaljnije i
eventualno uz kontrolu dobivenih podataka
ponovljenim, odnosno sukcesivnim opažanjem

PRISTRANO (subjektivno) OBJEKTIVNO

o Promatra se tako da opažač ne vodi računa o tome na
koji način mijenja ili utječe na promatranu pojavu
o Promatrana pojava se opaža kako to odgovara
potrebama, željama ili očekivanjima opažača,
o Ne odvajaju se činjenice od vlastitih interpretacija
SKLONOST GENERALIZACIJI
o Opažač je kao procesor ograničenog kapaciteta sklon
brzom zaključivanju iz malog broja podataka kako bi
time smanjio količinu informacija koje mora
procesirati.
o Predmet opažanja (promatrana pojava, promjena
stanja ili zbivanja) se opaža u prirodnim uvjetima tako
da opažač ni na koji način ne djeluje (ometa, mijenja)
na predmet opažanja;
o Opažana pojava se opaža onakva kakva ona je, bez
obzira da li spoznaja te pojave kakvom je odgovara
potrebama, željama ili očekivanjima opažača,
o Strogo se odvajaju činjenice od vlastitih interpretacija
OPREZNOST PRI GENERALIZACIJI
o Za valjano izvođenje zaključaka potreban je velik broj
provjerenih, odnosno višestruko verificiranih
podataka/činjenica.

PREDNOST METODE OPAŽANJA

o Izravnost (neposrednost) – u odnosu na samoprocjene: izbjegnute pristranosti koje proizlaze iz neiskrenosti,
nepoznavanja samoga sebe i sl.
o Prirodnost uvjeta – prednost u odnosu na eksperiment i upitnike (umjetno ograničavanje stvarnosti)
o Bavi se ponašanjem na molarnoj (za razliku od eksperimenta koji se bavi proučavanjem na molekularnoj) razini –
ponašanja s širim smislom, npr. dječja agresivnost, bračna komunikacija itd. – omoguduje uvid u sam proces
o Može rezultirati snažnim indicijama da određeno ponašanje proizlazi iz određene situacijske odrednice – dobar 1.
korak za postavljanje hipoteze i eksperimentalnu provjeru
o Ispitanici neskloni suradnji – Kod opažanja nismo ograničeni na dobrovoljce / opažanje djece i psihijatrijsk. bolesnika
(uz etičko dozvolu istraživanja)
o Provođenje u situacijama kada nije etično koristiti eksperiment
PODJELE OPAŽANJA
o S obzirom na opseg u kojem istraživač utječe na uvjete ili se uključuje u samu situaciju:
1. OPAŽANJE BEZ UKLJUČIVANJA
2. OPAŽANJE S UKLJUČIVANJEM
o S obzirom na način bilježenja opaženog ponašanja:
1. OPAŽANJE CJELOKUPNOG PONAŠANJA
2. OPAŽANJE IZDVOJENIH JEDINICA PONAŠANJA

88
o S obzirom na stupanj strukturiranosti (struktura okoline u kojoj se provodi i struktura podataka koji se opažanjem
prikupljaju):
1. NESTRUKTURIRANO OPAŽANJE (prirodna okolina / ponašanje se opisuje upravo onako kako se odvija)
2. STRUKTURIRANO OPAŽANJE (laboratorijska okolina / jedinice opažanja jasno i precizno određene)
o S obzirom na osnovnu podjelu metoda: (podsjetnik)
1. KVANTITATIVNO OPAŽANJE (strukturirano, donekle ili potpuno umjetno okruženje; kontrolira se što vedi broj
elemenata, poduzimaju se određeni koraci da se izazove ciljno ponašanje, kvantitativan pristup u bilježenju i
obradi podataka)
2. KVALITATIVNO OPAŽANJE (proučava se ponašanje u cjelini -holistički pristup, nema strukture, nema intervencija
u situaciju; kvalitativne analize)
o S obzirom na sve ove podjele, NAJČEŠDE vrste opažanja:

BEZ UKLJUČIVANJA (u prirodnim uvjetima)

→ Opažač ni najmanje ne utječe na pradeno
ponašanje (uloga pasivnog promatrača, pr.)

Sudioničko opažanje →Opažač sam

sudjeluje u ponašanju koje opaža ili je na
OPAŽANJE drugi način uključen u opažanu
situaciju; pr.

Strukturirano opažanje →opažači se stavljaju u

strukturiranu situaciju, čije se glavne
S UKLJUČIVANJEM odrednice drže pod kontrolom; pr.

Eksperiment u prirodnim uvjetima → Istraživač u

prirodnoj okolini namjerno manipulira jednom ili
više nezavisnih varijabli kako bi opažao utjecaj tih
promjena na izučavano ponašanje; pr.

1. OPAŽANJE BEZ UKLJUČIVANJA (U PRIRODNIM UVJETIMA)

o Opažač ni najmanje ne utječe na pradeno ponašanje (uloga pasivnog promatrača)
o Zahvadaju se uobičajena ponašanja koja se odvijaju na prirodan način
o Cilj: opis ponašanja svojstvenog opažanoj situaciji i izučavanje veze između ponašanja i prisutnih situacijskih
odrednica
o Često se koristi u: u biologiji (osobito etologiji = izučavanje ponašanja ljudi i životinja u okolini kojoj se odvija),
antropologiji (= disciplina koja proučava ljudski život i kulturu), etnografiji (=opis običaja i načina života u
suvremenim kulturama). Etogram = potpun opis ponašanja u određenim uvjetima. Mora biti nepristran, temeljit i
detaljan.
o Idealno opažanje bez uključivanja = bez znanja opažane osobe, no to nije uvijek izvedivo
o Neprekriveno opažanje bez uključivanja – koristi:
❆ Desenzitizaciju – postupno približavanje objektu opažanja kako bi se s vremenom priviknuo na njegovu
nazočnost
❆ Habituaciju –istraživač se toliko često pojavljuje u opažanoj situaciji da njegova nazočnost ne izaziva
reakcije
o Prednost opažanja bez uključivanja (u prirodnim uvjetima): mogudnost izučavanja onih oblika ponašanja čija se
manipulacija i kontrola kosi s etičkim standardima (npr. efekt odvajanje od majki na kognitivni, emocionalni i
socijalni razvoj, mogudnost proučavanja u sirotištima)

89
 2. OPAŽANJE S UKLJUČIVANJEM
o Izaziva se određeno ponašanje koje se u prirodi rijetko pojavljuje ili se pojavljuje pod okolnostima u kojima ga je
teško opažati (npr. panično ponašanje)
o Prati se ponašanje u različitim uvjetima uz kontrolu i variranje bitnih situacijskih odrednica
A. Sudioničko opažanje
o Opažač sam sudjeluje u ponašanju koje opaža ili je na drugi način uključen u opažanu situaciju. Opažač mora postidi
blisku vezu i aktivno se uključiti u skupinu koja se opaža.
o Neprekriveno opažanje – često kod antropologa – osobe su svjesne nazočnosti opažača i svrhe opažanja
o Prekriveno opažanje – zajamčena prirodnost ponašanja, što je vrlo važno kod opažanja društveno neprihvatljivih
oblika ponašanja (npr. prostitutke, narkomani, opažač postaje član grupe!)
o Mogud problem: poistovjedivanje opažača sa skupinom može oslabiti objektivnost, kvalitetu i točnost opažanja
o Dodatni problem: utjecaj opažača na proučavano ponašanje
o Opažač mora biti svjestan ovih prijetnji te težiti objektivnosti, a vlastiti utjecaj minimalizirati!
B. Strukturirano opažanje.
o U prirodnim uvjetima i laboratoriju
o Npr. opaţanje interakcije roditelja i djeteta gdje oni zajedniĉki izvode određene unaprijed dogovorene aktivnosti
(struktura), a njihovo se ponašanje opaţa i biljeţi
o Osnovna odrednica strukturiranog opažanja: opažanici se stavljaju u strukturiranu situaciju, čije se glavne odrednice
drže pod kontrolom
o Ovime se strukturirano opažanje približava eksperimentu, ali s obzirom da nema mogudnosti upravljanja nezavisnom
varijablom, ne dopušta kauzalni zaključak
o Npr. kod interakcije djeteta i roditelja – interakcija ovisi o psihiĉkim osobinama jednih i drugih, nauĉenim odgojnim
obrascima itd.
C. Eksperiment u prirodnim uvjetima
o Istraživač u prirodnoj okolini namjerno manipulira jednom ili više nezavisnih varijabli kako bi opažao utjecaj tih
promjena na izučavano ponašanje
o Prednost: veda prirodnost situacije (dobit demo uobičajeno i prirodno ponašanje)
o Nedostatak: manja mogudnost kontrole vanjskih varijabli
o Primjer: istraţivanje altruistiĉnog ponašanja ovisno o odjeći osobe u nevolji.
o Srodno kvazi-eksperimentu
IZBOR PONAŠANJA KOJE ĆE SE OPAŽATI
1. Konstruktno valjano (predstavlja teorijski konstrukt)
2. Pogodno za opažanje u postojedim okolnostima (s obzirom na čestinu javljanja i mogudnost opažanja)
3. Jednostavno za opažanje
4. Jasno različito od drugih ponašanja (divergentna valjanost! psihometrijski prikladno)
5. Osjetljivo na promjene nezavisnih varijabli (odn. situacijskih odrednica kao pretpostavljenih uzroka)
VRSTE PONAŠANJA KOJE JE MOGUĆE OPAŽATI
1. Neverbalno (izričaj lica, razmjenjivanje pogleda, tjelesne kretnje)
2. Prostorno (veličina udaljenosti od druge osobe kao kriterij tipa odnosa)
3. Ekstralingvističko (popratni aspekti jezičnog komuniciranja: jačina, boja glasa, brzina govora, prekidi, dijalekt...)
4. Lingvističko ( jezično)
BILJEŽENJE PODATAKA PRI OPAŽANJU
o Kvantitativne metode opažanja (usredotočenost na određeni aspekt ponašanja, zaključci se temelje na statističkim
pokazateljima) koriste:
❆ Liste označavanja (prisutnost-odsutnost, trajanje i učestalost određenog ponašanja)
❆ Mjere procjene (opažač mora procijeniti određeni aspekt ponašanja na kvantitativnoj unaprijed datoj
dimenziji – npr. procjena tjeskobe na skali od 1 do 5 – jedinice moraju biti jasno definirane.)
o Kvalitativne metode opažanja (iscrpan opis ponašanja u određenoj situaciji) koriste:
❆ Narativne zapise (iscrpan i temeljit objektivan opis koji se može temeljiti na snimkama) - etolozi
❆ Terenske zabilješke –(okviran opis, bez detalja, često subjektivan – odraz svrhe i cilja ispitivanja) - novinari i
antropolozi

90
ANALIZA PODATAKA DOBIVENIH OPAŽANJEM
o KVANTITATIVNO OPAŽANJE
❆ Statistička analiza podataka prikupljenih pomodu lista označavanja i mjera procjene.
o KVALITATIVNO OPAŽANJE
❆ Podatke treba najprije organizirati i sažeti u manji broj temeljnih nalaza – redukcija.
❆ Prvi korak u analizi narativnog zapisa je kodiranje – prepoznavanje jedinica ponašanja. (npr. ukoliko
promatramo neverbalnu interakciju ponašanje ćemo klasificirati u kimanje glavom, namigivanje, domahivanje itd.)
❆ različite vrste kvalitativnih analiza
KVANTITATIVNO OPAŽANJE- PRIPREMA
1. DEFINIRANJE OPAŽANJA
o Mjere ponašanja trebaju biti operacionalno definirane! Primjer: verbalne svađe (granične situacije s povišenim
tonom!)
A. Molekularni pristup
 izdvojene jedinice koje je lako definirati i pouzdano mjeriti - primjer molekularnih jedinica:
smiješak, mrštenje
B. Molarni pristup
 analiza cjelovitijih ponašanja – primjer molarnih jedinica: tjeskobnost, veselje i sl.
 Manja objektivnost (slaganje više opažača) u odnosu na molekularni, ali veda valjanost i bliskost
stvarnosti
2. UZORKOVANJE
A. Uzorkovanje ponašanja - cilj: dobivanje reprezentativnih uzoraka ponašanja
❆ Uzorak vremenskih odsječaka - intervali u kojima de se obavljati opažanje odabiru se sustavno (sistematski )
npr. 8.00-8.15, 9.00-9.15, 10.00-10.15... (uk. 8 za 2 sata) ili po slučaju (npr. od svih mogućih segmenata od po 15
min sluĉajnim odabirom uzimamo 8)
❆ Uzorak događaja – opažanje događaja koji odgovara definiciji ponašanja koje se želi opažati - kod situacija u
kojima se ciljno ponašanje događa rijetko – npr. ponašanje vojnika u stvarnoj borbenoj situaciji
B. Uzorkovanje situacija - ukoliko nalaze želimo generalizirati, ponašanja bi trebalo opažati u velikom broju različitih
okolnosti, mjesta i uvjeta (uzorci različitih situacija). Npr. ponašanje djece u školi, kod kuće, na igralištu...
OBJEKTIVNOST OPAŽAČA
o Stupanj u kojem se dvojica ili više opažača slažu oko istog ponašanja
o Nedostatak objektivnosti može nastati zbog:
❆ opažačevih karakteristika (iskustvo, stručnost, trenutno stanje opažača)
❆ korištene metode opažanja – potreba za jasnom definicijom opažanog ponašanja i jasnim klasifikacijama
pojedinih stupnjeva na skalama procjene

91
14. N ENAMETLJIVO ISTRAŽIVANJE PONAŠANJA
o Nenametljivo,nereaktivno ili posredno istraživanja ponašanja
o RAZLOZI KORIŠTENJA NENAMETLJIVIH ISTRAŽIVAČKIH METODA:
❆ višestruki operacionalizam- prednost u odnosu na uobičajeni operacionalizam: spoznaje bi trebale počivati
na rezultatima velikog broja raznorodnih istraživanja (primjer: razina potrošnje alkoholnih pida u
kudanstvima)
❆ utjecaj mjerenja na rezultate- prednost: kod tzv.nereaktivnih mjera: mjerenje ne utječe na predmet
opažanja
o Izvori greške zbog reaktivnog učinka mjerenja: (podsjetnik)
❆ ispitanici
❆ istraživač
❆ postupak mjerenja
o ISPITANICI KAO IZVOR GREŠKE
❆ do iskrivljavanja najčešde dolazi zbog svijesti o tome da smo testirani ili da sudjelujemo u eksperimentu
❆ zbog načina postavljenja pitanja i udešenosti ispitanika da daju odgovor sukladno formalnim a ne
sadržajnim obilježjima čestica
❆ zbog ispitanikove sklonosti da na pitanja uglavnom odgovara potvrdno, tj, da ne izražava stav te zbog
društvene poželjnosti odgovora
o ISTRAŽIVAČ KAO IZVOR GREŠKE
❆ Pristranosti vezane uz eksperimentatora:
 INTERAKCIJSKE (dovode do reaktivnosti tj. mijenjaju ispitanikovo ponašanje)
 npr. izgled istraţivaĉa, naĉin postavljanja pitanja, sociodemografske karakteristike…
 NEINTERAKCIJSKE (vezane za osobnu jednadžbu ili pristranost istraživača)
 Problem istraživača kao mjernog instrumenta: mijenjanje kriterija procjene zbog umora,
neiskustva i sl.
o POSTUPAK MJERENJA KAO IZVOR GREŠKE
❆ isti ispitanik može davati različite odgovore ili imati različite reakcije ovisno o upotrebljenom postupku
mjerenja (potreba za višestrukim operacionalizmom)
❆ Slabosti i prednosti istraživačkih metoda
 biranje metode ovisno o predmetu mjerenja (primjer: delikatna pitanja - metode u kojima se garantira
anonimnost)

GLAVNA OGRANIČENJA (SVIH) METODA NENAMETLJIVOG ISTRAŽIVANJA PONAŠANJA

o konstruktna valjanost nereaktivnih mjera (teorijski konstrukt!)
o pouzdanost i osjetljivost dostupnih podataka (uglavnom nam je nepoznato kolika je pouzdanost, odnosno koliki je
udio nesustavnog varijabiliteta u rezultatima; osjetljivost ovih mjera uglavnom manja od onih koje bi dobili npr.
anketom).
o nesklad između dostupnih podataka i istraživačkih potreba

92
IZVORI PODATAKA NENAMETLJIVIH ISTRAŽIVANJA
1. FIZIČKI TRAGOVI
o svakovrsni fizički ostaci i tragovi koji upuduju na neko ponašanje (npr. pokazatelji istrošenosti)
1. Pokazatelji prirodne istrošenosti koji se temelje na vidljivim znakovima. npr. pod u muzeju (istrošeniji ispred slika
koje se ĉesće gledaju), knjiga iz biblioteke (istrošenije korice ako je više ĉitana)

Ponekad nam vrijeme ili praktične okolnosti ne dozvoljavaju čekanje na tragove prirodne
istrošenosti, tada koristimo kontrolirane mjere istrošenosti, odnosno, pribjegavamo materijalima
na kojima de se bolje očitovati tragovi istrošenosti (npr. oglasi s telef. br. koje je moguće istrgnuti)
2. Pokazatelji prirasta ili nakupljanja (npr. analiza otpadaka)
 Friedman i Wilson (1975) su koristili kontrolirane mjere prirasta istražujudi načine učenja
studenata – na početku godine su studentima podijelili udžbenike čije su stranice prethodno
lagano slijepili kako bi mogli pratiti što su čitali
o PREDNOSTI:
 nenametljivost
 neograničenost fizičkih tragova
 nemogud bilo koji vid reaktivnosti na mjerenje
 smanjena artificijelnost, povedana vjerodostojnost
o NEDOSTACI:
 valjanost fizičkih tragova kao pokazatelja ponašanja (npr. analiza otpadaka u zakljuĉivanju o
prehrambenim navikama)
 različito trošenje ili nakupljanje materijalnih pokazatelja (npr. kvaliteta igraĉke)
2. ARHIVSKA GRAĐA- SEKUNDARNI PODACI
o najraznovrsniji podaci o kojima se unutar društvene zajednice zabilješke ili statistike
o podaci „iz druge ruke“- tj. nisu rađeni za svrhu našeg istraživanja (npr. školski imenik)
o Istraživanja arhivske građe obuhvadaju istraživanja podataka / zabilješki / spisa koji opisuju aktivnosti pojedinaca,
ustanova ili društva u cjelini
o PREDNOSTI:
 niska cijena i mali utrošak vremena i truda
 nenametljivost
 nadopunjavanje podataka dobivenih drugim korištenim metodama
 mogudnost povijesne usporedbe ili longitudinalnih pradenja
 brojniji uzorak ispitanika (veda preciznost podataka i statistička snaga)
 veda iskrenost, spontanost i spremnost na priznavanje (npr. kod dnevnika)
o NEDOSTACI:
 reprezentativnost podataka – ‘’Predstavljaju li dostupne arhive vjernu sliku izučavane populacije?’’
 Kada dostupna arhiva ne sadrži podatke o cjelokupnoj populaciji koja nas zanima govorimo o
selektivnoj pohrani  npr. zanima nas da li su zloĉinci skromnije naobrazbe i intelektualnih sposobnosti
/zatvorski arhiv
 nesklad između dostupnih podataka i onih potrebnih za valjane zaključke (nepotpuni podaci jer podaci su
skupljani za neku drugu svrhu)
 nepoznatost načina prikupljanja podataka
 zastarjelost podataka i nefleksibilnost
Etička strana proučavanja arhivske građe
o I ova istraživanja podliježu etičkom kodeksu psihološkog udruženja.
o Istraživač nerijetko ima problema pristupiti arhivu, ali kada mu to uspije, odgovornost za tajnost, povjerljivost i
anonimnost osoba čiji su podaci u njima sadržani, prelazi na njega
Izvori podataka kod istraživanja arhivske građe
o Izvori podataka su nebrojeni, a njihovo korištenje je uglavnom ograničeno istraživačkom dosjetljivošdu.
o Najvažniji i najčešde korišteni izvori za psihologijska istraživanja su:
 podaci Državnog zavoda za statistiku (npr. popis stanovništva)
 podaci iz državnih i privatnih ustanova i tvrtki (npr. zdravstvene ustanove, obrazovne ustanove, vojska)
 podaci o prodaji (važno za marketinška istraživanja)
 osobni zapisi (dnevnici, pisma i sl.)

93
 3. ANALIZA SADRŽAJA
o (posebno mjesto u nenametljivim istraživanjima ponašanja)
o = istraživačka tehnika kojom se na objektivan i sustavan način kvantitativno opisuje sadržaj nekog aspekta
komunikacije.
o Komunikacijski sadržaji daju objašnjenja o pojedincima ili grupi unutar koje se takva interakcija dešava.
Povijesni izvori
o Pretpovijest: 17.st.
o Bolje dokumentirane analize zabilježene su tek na prijelazu devetnaestog u dvadeseto stoljede.
o Kasniji razvoj metode obilježen je, s
❆ pojavom novih i mnogo utjecajnijih masovnih medija poput radija i televizije
❆ pojavom i napredovanjem empirijskih istraživačkih metoda koje su izmjenile prirodu društvenih znanosti.
o Berelson & Lazarsfeld (1948): „Analiza sadržaja u istraživanju komunikacije“
Osnovna obilježja metode analize sadržaja
o Objektivnost - nezavisnost rezultata od istraživača koji ih je dobio
o Sustavnost - slijeđenje pravila prema kojima se izvaci sadržaja uključuju ili isključuju iz analize.
o Opdenitost - ogleda se u teorijskom značenju rezultata, koji bi trebao nadilaziti puko opisivanje sadržaja
o Kvantifikacija rezultata = verbalni ili kvalitativni sadržaj se prevodi u kvantitativne podatke
Namjena analize sadržaja
o Ova se metoda pokazuje posebno korisnom u dva slučaja:
❆ kad opsežnost ili brojnost materijala ne dopušta cjelovitu analizu na svoj dostupnoj građi
❆ kad istraživaču nisu dostupni nikakvi drugi podaci osim zabilježenih poruka
o Namjene analize sadržaja vrlo su raznovrsne, ali je njena uporaba na najopdenitijoj razini, upravljena prema tri
osnovna cilja:
❆ opisivanje obilježja komunikacije
❆ zaključivanje o događajima koji su prethodili komunikaciji
❆ zaključivanje o učincima komunikacije
Sastavni elementi istraživačkog postupka analize sadržaja
o KORACI:
UZORKOVANJE
❆ Analiza sadržaja provodi se na podacima koji su:

 relevantni za izučavanje istraživačkog problema = reprezentativnost podataka za istraživanu

pojavu / teorijski konstrukt
 dostupni postupcima analize (da njihova struktura omogudava analizu!)
 pohranjeni u odgovarajudem obliku - pisanom ili audio-vizualnom obliku - kako bi bili dostupni za
ponovljene analize
❆ Analizu sadržaja gotovo nikad ne provodimo na cijeloj građi, ved pristupamo uzorkovanju, pri čemu vodimo
računa o nepristranosti odabranog uzorka sadržaja. Razlikujemo:
 1) uzorkovanje dokumenata (npr. dnevni listovi zadnjih 10 god, TV -emisije)
 2) uzorkovanje unutar dokumenata (npr. određeni broj sluĉajno odabranih sportskih stranica )
❆ ! principi uzorkovanja (slučajni, sustavni, stratificirani) npr. Kod sustavnog – izbjegavati umnoške od 7, 30 i 365
ODREĐIVANJE JEDINICE ANALIZE
❆ Jedinice analize = dijelovi sadržaja koji dopuštaju odvojenu obradu
 pojedinačne riječi ili simboli, cijele rečenice, odjeljci ili poglavlja
❆ VRSTE JEDINICA ANALIZE:
 fizičke jedinice – dijelovi sadržaja pohranjeni u fizički odvojivim cjelinama (npr. knjige, novine –
problem zbog veliĉine ovakvih jedinica)
 sintaktičke i gramatičke jedinice – prirodne cjeline poput riječi ili rečenica; ne zahtijevaju prosudbe
o značenju
 tematske jedinice – cjeline definirane vlastitim sadržajem, a ne formalnim obilježjima (izdvojene
tematske jedinice kao npr. “Privatizacija”, “Invalidi”)

94
  manjak objektivnosti - zbog nejednoznačne kategorizacije
 dugotrajnost postupka
❆ Uobičajene jedinice analize: novinski članci i TV-emisije (ujedno su jasno razdvojivi od drugih i tematski
homogeni)
ODREĐIVANJE SADRŽAJA KATEGORIJA
❆ Svaku od jedinica analize moramo procijeniti u odnosu na određene kategorije.
❆ Kategoriziranje = određivanje sadržaja kategorija = određivanje pojmovnog okvira unutar kojeg de se
opisivati sadržaj
❆ Varijable i kategorije se u analizi sadržaja u pravilu određuju tek nakon podrobnog upoznavanja
dokumenata i njihovih zajedničkih elemenata.
KODIRANJE
❆ Kodiranje= postupak kojim se sirovi podaci (jedinice analize) sustavno prevode u unaprijed određene
kategorije, dopuštajudi im precizan opis sadržajnih obilježja značajnih za istraživački problem
❆ Primjer: medijsko pokrivanje teme poslijeratnog odnosa Hrvata i srpske manjine u Hrvatskoj
 Jedinice analize: teme u člancima
Kategorije “bolji odnosi i “ugroženost i zaštita “ugroženost i
Dnevni listovi suživot” prava nacionalnih zaštita prava
manjina” vedinskog
naroda”
A 21 42 12

B 11 2 45

C 65 23 25

❆ Pridruživanje brojčanih vrijednosti u analizi sadržaja

 Četiri su osnovna načina da se sirovi podaci prevedu u brojčani oblik:
 binarno određivanje sukladno načelu: pojavilo se – nije se pojavilo (preciznost!)
 visoko slaganje među procjenjivačima, mogudnost statističke obrade
 učestalost pojavljivane kategorije u dokumentu (brojanje)
 količina prostora posvedena kategoriji u dokumentu (npr. trajanje emisije; mjerenje novinskog
prostora)
 snaga ili intenzitet kojim je kategorija zastupljena (npr. stav vlade RH prema poskupljenju: ne
dopušta / protivi se
STATISTIČKA ANALIZA
❆ Osnovni ciljevi analize su:

a. sažimanje podataka (mjere učestalosti, postoci)

2
b. otkrivanje povezanosti među podacima (X test i na njemu izvedeni koeficijenti korelacije nominalnih
varijabli)
c. povezivanje podataka dobivenih analizom sadržaja s onima prikupljenima iz drugih izvora ili drugim
metodama (npr. povezivanje analize sadrţaja oglašavanja i podataka o prodaji proizvoda )
Najčešdi oblici prikaza rezultata analize sadržaja
❆ mjere učestalosti i iz njih izvedeni postoci - učestalosti pojavljivanja neke kategorije sadržaja ili njen postotni udio u
dokumentu
2
❆ različite mjere povezanosti nominalnih varijabli (X test i na njemu izvedeni koeficijenti korelacije)
❆ klaster analiza - ako je broj kategorija među kojima pratimo povezanost razmjerno velik, podatke demo lakše
obraditi primjenom multivarijatnih postupaka
Metrijska svojstva analize sadržaja
o KONSTRUKTNA VALJANOST:
❆ Pogodnost određene kodne sheme za ispitivani problem
❆ Suglasje između konačnih objašnjenja koje daje analiza i podataka
o POUZDANOST:
❆ Pouzdanost u užem smislu (vremenska stabilnost pojedinačnog procjenjivača)
❆ Objektivnost – međusobna suglasnost različitih sudaca procjenjivača
o OBJEKTIVNOST SUDACA – najvažniji zahtjev kojem moramo udovoljiti!

95
 ❆ Objektivnost može zajamčiti samo nekoliko združenih činitelja:
 upoznatost suca s prirodom materijala koji se analizira
 vladanje jezikom i sposobnost pouzdanog svrstavanja u kategorije
 uvježbanost
o OBJEKTIVNOST KATEGORIJA
❆ Analiza sadržaja nikad nede ostvariti postavljene istraživačke ciljeve ako kategorije nisu dovoljno jasno
odijeljene. U pravilu, za što vedu objektivnost, najbolji pristup je imati što manji broj kategorija koje su
jasno odijeljene.
❆ Objektivnost kategorija može se razložiti na dvije sastavnice:
 mogudnost prepoznavanja jedinica
 pouzdano razvrstavanje jedinica u predložene kategorije
Primjer analize sadržaja
o Ambrosi-Randić i sur. (2008). Poremećaji hranjenja i internet: analiza sadrţaja hrvatskih web stranica, Psihologijske teme, 17 (1),
37-55.
o Pro-anorexia websites su web stranice koje teže promicanju, podržavanju i diskutiranju o anoreksiji. Takve stranice prikazuju
anoreksiju u pozitivnom svjetlu i obično ju definiraju kao životni stil, a ne kao oboljenje.
o Budući da ovakve stranice postoje i na hrvatskom jeziku, te da do sada nisu podvrgnute detaljnijim analizama, CILJ
ISTRAŽIVANJA je bio: ispitati kakvi su sadržaji koji se na njima nude.
o ANALIZA SADRŽAJA postova (jedinice analize) objavljenih na 31 elektroničkom dnevniku (blogovi) čiji se sadržaj odnosio na
podupiranje anoreksije, bulimije i općenito poremećaja hranjenja.
o Kriteriji za odabir blogova koji su ušli u analizu bili su duljina postova, vremensko razdoblje njihova objavljivanja (2005.-2007.)
te posjećenost blogova (u smislu da su analizirani najčitaniji blogovi), kriterij isključenja bloga je bio mali broj postova, ispod 5.
o Provedene su analize pokazale:
❆ da su sudionici na ovim stranicama najčešće adolescentne djevojke,
❆ da glavne teme o kojima raspravljaju uključuju prejedanje, povraćanje, dijetu, post, vježbanje i zloporabu lijekova.
❆ Uz to, često se daju i traže savjeti te pruža socijalna podrška u cilju gubitka i održavanja niske tjelesne težine.
❆ Negativne emocije kao tuga, mržnja i ljutnja mnogo su češće zastupljene negoli pozitivne emocije.
❆ Dvije trećine analiziranih elekroničkih dnevnika sadrži slike i pjesme čiji je cilj ojačati motivaciju i ponašanja usmjerena
ka postizanju ideala mršavosti.

96
15. M ETA - ANALIZA
o ZNANOST: zanimaju nas opdi zakoni
o Meta-analiza- skupni naziv za mnoštvo kvantitativnih tehnika, koje dopuštaju sažimanje rezultata vedeg broja
istraživanja u zajednički nalaz, čime se omoguduje opdi zaključak
o Provodi se za donošenje zaključaka u nekom području čija istraživanja daju kontradiktorne rezultate
❆ Proturječni nalazi:
 Npr. Kako provoditi rehabilitaciju maloljetnih delikvenata u popravnom domu?
 Metoda A se pokazala znaĉajno boljom od placeba u 6 studija, u tri je razlika neznaĉajna, a u 1 studiji je imala
negativne uĉinke
 Metoda B se u 8 studija pokazala uĉinkovitom (u odnosu na placebo), u 4 je razlika neznaĉajna, a u 3 je imala
negativne uĉinke
 Tri usporedne studije A i B metode: u 2 je uĉinkovitija B od A, a u 1 A od B
 Zajednički nalaz? Zaključak?
o Nije ograničena nacrtom
o Prvi korak je prikupiti rezultate svih radova relevantnih za istraživački problem, a potom ih na temelju nekog
zajedničkog pokazatelja dovesti u oblik u kojem je mogude skupno analizirati
o Prosječan rezultat se izvodi iz vedeg broja provedenih i objavljenih istraživanja
o Jedinica analize: istraživanja (a ne ispitanici)
KORACI U PROVOĐENJU META-ANALIZE
1. Utvrđivanje problema (najčešče pitanje uzročno-posljedične povezanosti, pitanje mogudnosti uopdavanja, pitanje
razvoja teorije)
2. Prikupljanje podataka (osnova baze podataka za metaanalitičko istraživanje je sastavljena od knjiga, članaka,
kvalifikacijskih radova, neobjavljenih radova) – nepristranost u uzorku literature!
3. Vrednovanje podataka (procjena kvalitete istraživanja : primjerenost, prihvatljivost i pristranost)
4. Analiza i tumačenje (razdvojiti istinsku vrijednost od greške!)
5. Izvještavanje

97
16. K VALITATIVNA ISTRAŽIVANJA

KVALITATIVNE VS. KVANTITATIVNE METODE

KVANTITATIVNO ISTRAŽIVANJE KVALITATIVNO ISTRAŽIVANJE

-Provjera teorija i hipoteza -Opisivanje i tumačenje iskustava
-Uočavanje uzročnih veza -Prikupljanje novih spoznaja
CILJEVI
-Proučavanje povezanosti varijabla ili razlika -Stjecanje znanja i razumijevanje bez polaznih
među grupama pretpostavki
-Pozitivizam postoji objektivna stvarnost
(naivni realizam) -Kritička teorija  spoznaja je subjektivnog
FILOZOFSKA -Postpozitivizam postoji objektivna stvarnost karaktera
OSNOVA koja je djelomična i nesavršena zbog ograničenja -Konstruktivizam  ne postoji jedna objektivna
ljudskog uma i teško spoznatljive prirode (kritički istina, samo subjektivna stvarnost
realizam)
-Utječe li nezavisna varijabla na zavisnu? -Zašto jedna varijable utječe na drugu?
OSNOVNA
-Jesu li dvije varijable međusobno povezane? -Kako, na koji način, odn. putem kojeg se
PITANJA
-Postoje li razlike među skupinama? mehanizma odvija takav utjecaj?
-Izoliranje varijabli, kontrola vanjskih faktora
kako bi se uklonile suparničke pretpostavke, -Proučavanje u prirodnim uvjetima, kod kojeg
NAČIN
redukcionizam (pojednostavljivanje situacije koja složenost okolnosti smatramo prednošdu jer
PROUČAVANJA
postoji u stvarnosti kako bi se omogudila omoguduje uvid u cjelinu
kvantitativna analiza)
ISTRAŽIVAČKE -Eksperiment, korelacijska istraživanja, -Dubinski intervju, fokus grupe, kvalitativno
METODE kvantitativno opažanje opažanje
MOGUDNOST -Nemogudnost uopdavanja na populaciju
-Izražena potreba za utvrđivanjem univerzalno
UOPDAVANJA -Razumijevanje specifičnog slučaja ili uzorka osoba
važedih zakona i visokom vanjskom valjanošdu
NALAZA u prvom planu
-Potreba za velikim brojem ispitanika zbog vede
-Mali nereprezentativni uzorak ispitanika koji ne
ISPITANICI statističke snage i nepristranim uzorkom zbog
dopušta uopdavanje, ali omoguduje dublju analizu
mogudnosti uopdavanja nalaza
-Isključivo objekti istraživanja na kojima se -Ispitanici su sudionici i subjekti u istraživanju
ULOGA
provjeravaju hipiteze -Ispitanici redovito pomažu u procjeni valjanosti
ISPITANIKA
-Ne pomažu istraživaču u razumijevanju rezultata opisa i tumačenja koja iznosi istraživač
-Istraživač svojom vlastitom perspektivom utječe
na tumačenje
-Nastoji se smanjiti ili posve isključiti istraživačev -Istraživačeva uključenost i empatija su poželjne
ULOGA
utjecaj kako bi se izbjeglo mišljenje i stajalište jer vode dubljem i boljem razumijevanju osobnih
ISTRAŽIVAČA
istraživača iskustava
-istraživač sastavni dio istraživanja, podjednako u
njegovoj konceptualizaciji i izvedbi
-Pripovijedni opisi
-Rezultati na standardiziranim upitnicima
PODACI -Tekstovi
-Informacije su svedene na brojeve
-Transkripti razgovora
OBRADA
-Statistička analiza -Literarna, verbalna
PODATAKA
NAČELA -Unutarnja, vanjska, konstruktna, statističkog
-Koherencija, unutarnja dosljednost
VALJANOSTI zaključka
-Razumijevanje iskustva kojem vodi njihovo
PRIMARNI -Vede razumijevanje istraživane pojave do koje
intenzivno i produbljeno izučavanje bez
DOPRINOS dolazi provjerom teorije ili teorijskih pretpostavki
zaokruženog teorijskog okvira

98
TEHNIKE PRIKUPLJANJA PODATAKA
Dubinski intervju
INTERVJU
Razgovori u fokus grupama

Opažanje bez sudjelovanja

OPAŽANJE
Sudioničko opažanje

Proučavanje arhivske građe

NENAMETLJIVE ISTRAŽIVAČKE
Proučavanje fizičkih tragova
METODE

Analiza sadržaja

o Napomena: ni jedna od ovih tehnika nije izvorno, odnosno sama po sebi ni kvalitativna ni kvantitativna, ved je takvom
čini njena posebna primjena, prilagođena izučavanom problemu i specifičnoj istraživačkoj strategiji
INTERVJU
o Istraživački intervju- razgovor dviju osoba koji je potakao intervjuer s ciljem prikupljanja informacija važnih za
istraživački problem
o Glavno obilježje: postavljamo pitanje usmeno i odgovore dobivamo usmeno
o Ciljevi- opisivanje, predviđanje, objašnjavanje
o Postoji i klinički intevju- dijagnostičko i terapijsko sredstvo koje se koristi u kliničkom okružju
o Za razliku od kliničkog intervjua, istraživački intervju ne utječe na ispitanika u nekoj bitnijoj mjeri  njega se pita za
stavove, mišljenja, iskustva i osjedaje, ali bez želje i namjere da mu se na osnovi pruženih info. pomogne
o Dvije vrste s obzirom na osnovni prisrtup u prikupljanju informacija: stab+ndardizirani i dubinski
1. STANDARDIZIRANI INTERVJU
o Prikupljanje podataka uporabom zatvorenih pitanja koja kredu od unaprijed određenog okvira
o Pitanja su standardizirana- istovjetnost podražaja  cjelokupna procedura i ispitivačeva sposobnost moraju biti
podređeni jedinstvenoj zadadi- da ispitanicima budu postavljena ista pitanja, istim riječima, istim naglaskom, istim
redoslijedom i istim značenjem!
o U standardiziranom intervjuu se točna zna što se želi istražiti pa se ispitanike uvijek vodi u istom smjeru
2. DUBINSKI INTERVJU
o Nestandardizirani/nestrukturirani/polustrukturirani
o Sloboda pri postavljanju pitanja- ona nisu standardizirana, nema zatvorenog tipa pitanja
 Ne pristupamo svakom ispitaniku jednako!
o Moguda improvizacija tijekom intervjua  fleksibilnost
o Usredotočenost na otvaranje novih perspektiva i stjecanje potpunijeg uvida u do tad nedovoljno istraživanom
području
o Koristan pri početnom formuliranju problema, pronalaženje novih perspektiva
Uzorak u dubinskom intervjuu
o Uzorak do 30 osoba
o Namjerni uzorak- tipičan za populaciju čije mišljenje želimo upoznati
o Razmjerno skupa i vremenski zahtjevna tehnika
o Podaci se ne transformiraju u brojlane pokazatelje- nema statističke obrade podataka
o Kvalitativne tehnike analize

99
Uvjeti i provođenje dubinskog intervjua
o Intervjuiranje je postupak pažljivog postavljanja pitanja, slušanja u kojem je pažnja usmjerena na sugovornika, a
bilježe se njegovi odgovori i ponašanje
o Usredotočenost intervjuera- mora dobro poznavati plan i u svakom trenutku biti svjestan koje su teme dotaknute i
pokrivene, a koje nisu
o Pitanja potpuno otvorena!
o Nepokazivanje čuđenja i neodobravanja
o Dojam spontanosti (prijelaz s teme na temu spontano)
o Snimanje, zbog 📹
 1) kasnijeg preslušavanja
 2) zbog kasnije dostupnosti drugima
o Zabilješke? 📝
 Prednosti: omoguduju brže formiranje zaključaka/izvještaja
 Nedostaci: Narušavaju prisnost i prijateljski ugođaj
FOKUS GRUPE
o Posebna tehnika grupnog razgovora koja za cilj ima dublje spoznaje pojave
o Veličina od 6 do 8 ili maksimalno 10 osoba  da bi svi mogli dodi do izražaja (ljudi sličnih obilježja lakše de
nesputano pričati jedni pred drugima)
o Homogenost članova grupe  zbog lakšeg iznošenja stavova
o Na više grupa- u slučaju da je jedna od njih netipična
o Najčešde u marketinške svrhe, iako može biti i u istraživačke svrhe
o Fokus grupe nalikuju spontanom razgovoru, ali su zapravo unaprijed pomno osmišljene
PROVOĐENJE FOKUS GRUPA
1. Planiranje
 Fokus grupe se obično primjenjuju prilikom:
 Provođenja preliminarne studije- treba pružiti početne uvide u pojavu koja se namjerava istražiti ili
u slučaju ograničenih sredstava koja stoje na raspolaganju
 Postojanje nerazumijevanja između različitih kategorija ljudi koji se žele bolje upoznati i istražiti u
grupnom razgovoru
 Izučavanje složenih ponašanja teško dohvatljivih uobičajenim kvantitativnim metodama
 Odluke vezane za prostor održavanja
 Npr. osjetljive teme u ugodnoj, kudnoj atmosferi / marketinška istraživanja u prostorijama koja
nude dodatne mogudnosti (ppt prezentacije itd)
 Odluke vezane za sudionike
 Moraju biti motivirani za određenu temu
 Homogenost unutar jedne fokus grupe po važnom obilježju vs. variranje karakteristika kako bi se
postigle različitosti u stavovima
 Različiti načini odabira: korištenjem popisa, na licu mjesta, tehnikom snježne grude, oglasom u
novinama
 Potencijalni problemi: prigodnost uzorka, biranje simpatičnih i motiviranih, problem motiviranja
nagradom
 Pri odabiru treba izbjegavati osobe koje se međusobno poznaju
2. Vođenje razgovora
 Moderator
 Treba neupadljivo kontrolirati grupu
 Ne mora nužno biti psiholog ili psihijatar
 Nužne osobine: ugodnost i srdačnost, komunikacijske vještine (za uspostavu „prijateljskog“
odnosa)
 Mora poticati na dodatnu razradu stavova  to postiže kratkom stankom ili potpitanjem
 Ne smije koristiti uobičavanje znakove odobravanja (npr. kimanje glavom)
 4 tipa osoba koje predstavljaju problem moderatoru:
 🤵Stručnjak problem jer njegov samouvjeren nastup može ostale obeshrabriti u davanju
suprostavljenih mišljenja
 🤴Dominantan sugovornik preuzima riječ u grupi, o svemu iznosi svoje mišljenje, oduzima
najviše vremena

100
  😶Sramežljivac ima nešto za redi, ali ga grupna situacija sputava, moderator mora uložiti
dodatan napor da ga uključi u raspravu
 🗣Brbljavac mnogo priča, ali bez jasnog stava i komentara
3. Tumačenje rezultata
 Opis dobivenog raspona stavova i mišljenja
 Ujedno usmjereno traženju razloga nečijeg stava/ analiza
 Analizu fokus grupa potrebno napraviti što prije nakon provođenja jer možemo zaboraviti detalje koji nisu
zabilježeni snimkom ili pretpostavke koje su nam se javile tijekom razgovora
PREDNOSTI I NEDOSTACI FOKUS GRUPA
o 👍Prednosti:
 Mogudnost da se istodobno prati interakcija sudionika i njihovo verbalno iskazivanje mišljenja, uvjerenja i
iskustava
 Fokus grupe su mnogo ekonomičnije u odnosu na druge kvalitative tehnike
 Ima mogudnost zahvadanja dubljih razina iskustva koje pomažu potpunijem razumijevanju ponašanja i
doživljavanja
o 👎Nedostaci:
 Nemaju prirodnu spontanost jer su skupljene na umjetan način, a sudionici se vjerojatno nikad ne bi sreli
 Oskudno pradenje neverbalnog ponašanja koje u opažanju zauzima važno mjesto
KVALITATIVNO OPAŽANJE
KVALITATIVNO VS. KVANTITATIVNO OPAŽANJE
o Kvalitativno opažanje UVIJEK u prirodnim uvjetima
o Ima unaprijed određene sheme – bilježi se sve što se čini važno
VRSTE KVALITATIVNOG OPAŽANJA
o Opažanje bez sudjelovanja- sve rjeđe unutar kvalitativnog pristupa
o Sudioničko opažanje
 Opažač prikriven  npr. prekriveni ulazak u zatvor, ponaša se kao zatvorenik
 Opažač otkriven  opažač je „rubni član grupe“ – najčešde
ETNOGRAFSKO SUDIONIČKO OPAŽANJE
o Etnografija- disciplina koja se bavi opisom kulture, u nastojanju da razumije život neke druge zajednice očima njenih
pripadnika
o Radi se o postupku kojim se nastoji opisati i protumačiti društvena interakcija između ljudi i gripa kojima pripadaju
o Uglavnom se bavi pružanjem opisa svakodnevnog života zajednice kako ga vide njeni pripadnici
ANALIZA KVALITATIVNIH PODATAKA
o (Početak istraživanja: problem / Zaključak istraživanja: odgovor na istraživački problem)
o Pridruživanje kodova zabilješkama s opažanja ili intervjua
o Bilježenje razmišljanja ili opaski na rubovima stranica
o Prolaženje kroz podatke ne bi li se utvrdili zajednički elementi, povezanost među varijablama, obrasci ili teme
o Izdavanje takvih obrazaca, povezanosti i pravilnosti te njihovo provjeravanje u sljededoj istraživačkoj etapi
o Postupno razrađivanje manjeg broja uopdavanja koja objašnjavaju dosljednosti utvrđene na podacima
o Sučeljavanje takvih uopdavanja s dosadašnjim spoznajama uklopljenima u konstrukte ili teorije

101
102
17. E TIČKI PROBLEMI ISTRAŽIVANJA
o Etički problemi- niz odvojenih pitanja i načela za postupanje u različitim istraživačkim etapama
o Istraživač dužan istraživanje provesti:
 U skladu s vladajudim znanstvenim standardima
 Ne činiti nažao ispitanicima
 Točno i iscrpno izvijestiti o dobivenim rezultatima poštujudi načelo navođenja izvora
 Preuzeti punu odgovornost za posljedice što bi njegovi napisi mogli izazvati u društvu
o Hrvatsko psihološko društvo (HPD) propisalo osnovne etičke probleme i usvojilo načela postupanja u pojedinim
situacijama, temeljedi vlastiti kodeks na nešto iscrpnijem i potpunijem američkom predlošku (APAK, 1992.)
o Temeljna zadada psihologa: širenje valjanih spoznaja o čovjeku i njegovu ponašanju te njihova primjena, s ciljem
poboljšanja kvalitete života pojedinca i ljudske zajednice
o „Etički kodeks Hrvatskog psihološkog društva“ ne sadrži samo upute za istraživače nego se odnosi na cjelokupno
poslije interesa struke
o Psiholozi prihvadaju i naglašavaju temeljno značenje slobode istraživanja u znanosti, podučavanju i publiciranju 
sloboda je temelj znanosti i ljudskog napretka
o Psiholozi nastoje zajednici u kojoj djeluju pomagati pri upoznavanju i razumijevanju pojava koje se tiču ljudskog
doživljavanja i ponašanja zagovaraju slobodu izbora svakog pojedinca, ako njihovo ponašanje ne šteti drugima
TEMELJNA ETIČKA NAČELA RADA PSIHOLOGA, PREMA ETIČKOM KODEKSU (HPD, 1996.)
1. Poštivanje ljudskih prava i dostojanstva osobe
 Bespogovorno poštivanje temeljnih ljudskih orava, dostojanstva i vrijednosti svih ljudi
 Poštivanje prava na osobnost, povjerljivost, samoodređenje
 Svjesnost i poštivanje ljudske različitosti
 Osuđuje se svako diskriminacijsko ponašanje i treba otkloniti sve oblike diskriminacije
2. Kompetentnost
 Psiholozi nastoje ostvariti i održati visoku razinu kompetentnosti u svom radu
 Vode računa o dinamici razvoja psihologije kao znanosti te se trude pratiti ovu dinamiku i stalno stjecati i
razvijati nove spoznaje i vještine
 Oslanjanje na dostupne znanstvene spoznaje, koristiti iste, ne prekoračujudi istodobno vlastitite
sposobnosti, a naglašena je i potreba stalnog stjecanja novih znanja i trajne edukacije
3. Profesionalna i znanstvena odgovornost
 Etički i moralni standardi ponašanja
 Bitno je da psiholozi vlastitim nestručnim radom ne ugroze ugled cijele psihologijske struke u društvu
 Moralni standardi i ponašanje moraju biti takvi da potiču izgradnju pozitivnog stava javnosti prema
psihologiji i prema psiholozima
4. Integritet znanosti i struke
 Promicanje integriteta psihologijske znanosti
 Obavljanje vlastitih istraživanja pođteno i uz poštivanje drugih
o Među temeljnim načelima HPD-a nisu se našla dva iz APA-e:
 Briga za dobrobit drugih – u svakom trenutku valja odvagnuti vrijednost vlastitih istraživačkih nalaza i
mogudih spoznaja u odnosu na narušavanje dobrobiti ispitanika ili eksperimentalnih životinja
 Društvena odgovornost – psiholozi provode istraživanja i objavljuju svoje spoznaje kako bi pridonijeli
ljudskom blagostanju te unaprijedili psihologijsku znanost, nastojedi istodobno izbjedi netočne
interpretacije podataka ili njihovu zlouporabu
PRIPREMANJE ISTRAŽIVANJA
o Bitno je istraživanje zamisliti tako da bude u skladu sa zakonskim okvirima i postojedim etičkim kodeksom
o Istraživač dužan zatražiti dopuštenje od ustanove u kojoj provodi istraživanje
o Istraživač mora unaprijed voditi brigu o etičkoj prihvatljivosti vlastitog nacrta, ali i vlastitoj sposobnosti i ekipiranosti
da istraživanje provede na stručan način i izvede iz njega valjane zaključke
 (ekipiranost= popunjenost stručnjacima i osobljem u nekom radnom projektu)
PLANIRANJE ISTRAŽIVANJA
o Planirati, provoditi i izvještavati o istraživanju usklađeno s načelima znan. kompetencije i istraživačke etike
o Stalno se propituje etička prihvatljivost nacrta i poduzimaju se odgovarajudi koraci kako bi se zaštitila prava i
dobrobit ispitanika, drugih osoba uključenih u istraživanje i eksperimentalnih životinja
o Istraživači se pri planiranju rukovode Kodeksom, a oko nejasnoda se savjetuju s tijelom HPD-a nadležnim za etička
pitanja

103
ZNANSTVENA ODGOVORNOST
o Istraživanja se provode znalački i s poštivanjem dostojanstva i dobrobiti sudionika, preuzimajudi odgovornost za
etičnost istraživanja
o Istraživači i njihovi pomodnici provode samo one zadade za koje su primjereno uvježbani i pripremljeni
o Psiholozi se savjetuju sa stručnjacima koji se bave istraživanom populacijom ili onom na koju de istraživanje u
najvedoj mjeri utjecati
DOZVOLA USTANOVE
o Prije istraživanja potrebno od ustanove zatražiti dozvolu za provođenje istraživanja, u tu se svrhu daju informacije o
namjeni i planiranom tijeku istraživanja
 Nakon dobivanja odobrenja provodi se u skladu s najavljenim postupkom
o Dobra je praksa pojedinih institucija i fakulteta da sve istraživačke nacrte prethodno razmotri i odobri neovisni etički
komitet, no ako on ne postoji istraživač bi se trebao posavjetovati sa starijim kolegama ili drugim osobama
upudenim u problematiku
 Ono što etički komitet ili drugi istraživači trebaju razriješiti je odnos između mogude štete i pogibelji za
ispitanike spram očekivane koristi istraživanja
ODGOVORNOST PREMA ISPITANICIMA
SUGLASNOST ISPITANIKA
o Treba im ponuditi pravo da sami odluče žele li sudjelovati u istraživanju
o Dobivanje suglasnosti sastoji se od:
 Pružanja odgovarajudeg objašnjenja
 Dobivanje pristanka
 Dobivanje pristanka zakonski nadležne osobe ili ustanove
o Najvažniji dio suglasnosti je obaviješteni pristanak ispitanika za sudjelovanje u istraživanju
 Takav obaviješteni pristanak se pritom dokumentira
o Obaviješteni pristanak bi u pravilu trebao biti u pismenom obliku i sadržavati:
 Ime i prezime sudionika
 Potpisani tekst koji govori o cilju i prirodi istraživanja, navodi glavnog i odgovornog istraživača i matičnu
istraživačku ustanovu te sve ostale specifične potankosti vezane uz istraživanje
o Obaviješteni pristanak nije mogude dobiti od određenih kategorija osoba- npr. mentalno oštedenih, duševno
poremedenih ili male djece  treba tražiti dopuštenje ustanove u kojoj se nalaze ili njihovih skrbnika
UPOZNAVANJE SUDIONIKA S PRIRODOM I CILJEM ISTRAŽIVANJA
o Psiholozi se moraju pobrinuti za smanjenje rizika od štete koja može nastati ako se obavijesti zadržavaju ili uskraduju
jer to opravdavaju znanstveni nalazi
o Po završetku istraživanja sudionike je potrebno dodatno obavijestiti o prirodi i cilju istraživanja
 Osobito u istraživanjima koja se koriste obmanom ispitanika kako bi se provjerile neke specifične
pretpostavke
o Ispitanicima treba dati povratnu informaciju o rezultatima
KORIŠTENJE ŽIVOTINJA U ISTRAŽIVANJIMA 🐁🐒🐕🐈🐇🦎
o Prema njima se valja odnositi humano
o Prije provođenja istraživanja psiholozi su dužni voditi brigu i nadgledati životne uvjete životinja, poduzimajudi
pritom sve mogude mjere za uklanjanje neugodnih podražaja i bolesti
o Eksperimentalne postupke koji kod životinja izazovaju bol, stres ili deprivaciju valja izbjegavati, a opravdano ih je
koristiti isključivo onda kad ne postoje drugi načini i metode dolaženja do znanstvenih spoznaja iznimne vrijednosti
o Treba se koristiti najmanji mogudi br. eksperimentalnih životinja, osiguravajudi stat. snagu na neki drugi način
OBMANA U PSIHOLOGIJSKOM ISTRAŽIVANJU
o Narušava načela otvorenosti, poštenja i obaviještenog pristanka
o Istraživanja koja uključuju obmanu se koriste samo u slučaju da utvrde kako su ona opravdana znanstvenom,
obrazovnom i primijenjenom vrijednošdu i da jednako učinkovita istraživanja bez obmane nisu izvediva
 Pri izučavanju pojedinih problema je gotovo nezamislivo provoditi istraživanje bez obmane, npr.
MILGRAMOV EKSPERIMENT POKORAVANJU AUTORITETA  ispitanicima rečeno da se radi o istraživanju utjecaja
kazne na uspješnost učenja, a zapravo se radilo o podložnosti autoritetu
o Sudionike se nikad ne smije obmanjivati o važnim aspektima istraživanja koji bi utjecali na njihovu spremnost na
sudjelovanje – kao npr. fizički rizik, nelagoda ili neugodni čuvstveni doživljaji
o Svaka obmana koja je značajka nacrta u cjelini ili načina njegova provođenja mora biti objašnjena sudionicima što je
prije mogude

104
IZVJEŠTAVANJE O ISTRAŽIVANJU
o Točno i precizno izvještavanje o rezultatima istraživanje, bez izmišljavanja ili prekrivanja podataka
o Ako se otkriju značajne greške u objavljenim podacima, poduzimaju se odgovarajudi koraci kako bi ih se ispravilo ili
na njih upozorilo
o Ne plagiraju se tuđe zamisli ili uratci
o Preuzimanje odgovornosti ili zasluga za rad samo ako smo sudjelovali u njegovom pisanju ili smo mu značajno
pridonijeli
o Prvenstvo među autorima odražava njihov relativni udio u izradi i pisanju rada, bez obzira na status
 Sam položaj u instituciji ne opravdava priznavanje autorstva
o Psiholozi ne objavljuju ranije objavljene podatke kao izvorne
o Po objavljivanju rezultata treba se drugima pružiti uvid u pohranjene podatke
o U istraživačkim radovima treba jasno dati do znanja što jest, a što nije autorova misao ili rečenica
 Citiranje svakog izvora
o Istraživali su dužni naznačiti kada se radi o izravnom, a kada o sekundarnom navođenju
 Ako se citira rad koji nije pročitan i o njemu se sudi posredno
RECENZIJE
o Poštuje se povjerljivost podataka i autorska prava istraživača koji ih je iznio

105
18. P ISANJE ISTRAŽIVAČKOG IZVJEŠTAJA
o Znanstveni radovi upoznaju stručnu, ali i širu javnost s rezultatima nekog istraživanja, daju uvid u hipoteze
istraživača, metodu rada i zaključke te time pružaju mogudnost kritičkih osvrta, provjera i dodatnih istraživanja
o Znanstveni stil izražavanja!
o Hrvatski (lokalno značenje) vs. engleski (svjetsko značenje)
o Stručna recenzija u časopisima je opda ocjena kvalitete i dosega nekog rada i temelj odluke o tome hode li u
konačnici biti objavljen ili ne
OSNOVNE SMJERNICE ZA PISANJE IZVJEŠTAJA
o Dobro vladanje jezikom i pismeno izražavanje
 Jasno i precizno prenošenje poruka
 Izbjegavati suvišna objašnjenja, naglasak mora biti na tome što autorovo istraživanje razlikuje od prijašnjih
o Poznavanje svrhe rada i publike kojoj se obrada  prilagoditi razinu ovisno o svrsi i publici
o Stručna kompetencija i poznavanje metodologije
STRUKTURA ZNANSTVENOG IZVJEŠTAJA
1. NASLOV I NASLOVNA STRANA
o Ime/imena autora i institucija
o Naslov:
 Iznesena temeljna ideja rada  obično u sebi sadrži nzv i zv, jedan od češdih načina njegova izricanja
shematiziran prema načelu: zv u funkciji nzv ili utjecaj nzv na zv
 preciznost vs. dvosmislenost i neodređenost
 Poželjna informativnost, ali i kratkoda (ne duži od 15 riječi) – nužan kompromis
2. SAŽETAK
o Naslov i sažetak pohranjeni u bazama podataka (npr. Psychological abstracts, cc itd.)
 Precizna i sažeta informacija o samom radu!
o Treba sadržavati:
 Svrhu istraživanja
 Teoretski okvir
 Uzorak/populaciju
 Istraživački nacrt
 Mjerne instrumente i postupak istraživanja
 Osnovne nalaze i zaključke
3. UVOD
o Tri osnovne zadade:
 1. Upoznavanje čitatelja s istraživačkim problemom
 2. Obrazlaganje problema u kontekstu teorije i prijašnjih istraživanja (kritički pregled)
 3. Opis pristupa problemu (kako de istraživanje pridonijeti rješavanju problema!), iznošenje hipoteza i
teorijskih očekivanje
o Prije pisanja uvoda istraživanje literature Opdenito
o Struktura lijevka- od opdenitijeg problemskog područja k specifičnom problemu
o Na kraju uvoda: cilj i eventualno problemi i hipoteze predloženog istraživanja O
o Reference Specifično
4. (PROBLEM I HIPOTEZE)
o U znanstvenim radovima
 Izloženi kroz Uvod bez „podnaslova“
o U studentskim radovima (npr. Praktikum, Završni rad, Diplomski rad, Doktorska disertacija)
 Posebni odlomci problem (precizno iznesen), hipoteza
5. METODA
o Detaljno opisana metoda omoguduje:
 Razumijevanje studije
 Vrednovanje nacrta, kritički odnos prema njegovoj primjerenosti i prosudbi o opravdanosti zaključka
o Omoguduje svakom istraživaču ponavljanje istraživanja kako bi provjerili iznesene navode i vjerodostojnosti
rezultata

106
o Najčešde se odjeljak metode razlaže na zasebne cjeline (podnaslovi):
 Ispitanici
 (Nacrt)
 Pribor
 Postupak
Ispitanici (sudionici)
o Ukupan N u istraživanju
o Socio-demografske karakteristike ispitanika
o Način uzorkovanja iz populacije, razlog tipa uzorkovanja i koliko odstupa od populacijskih vrijednosti
o Podaci o povratu, odustajanju ili osipanju ispitanika
Nacrt
o Neobavezan (uglavnom izložen u Postupku)
o Ponekad izdvojen, ako tako zahtjeva npr. časopis
Pribor
o Podaci o aparaturi- npr. EEG
o Mjerni instrumenti- npr. EPQ upitnik
o Navesti: naslov instrumenta, njegovog autora i godinu konstruiranja, broj čestica, način odgovaranja, metrijske
karakteristike i sve druge bitne informacije
Postupak
o Opisuje proceduru cijelog istraživanja od početka do kraja  najbolje kronološki od početka
6. REZULTATI (KVANTITATIVNO ISTRAŽIVANJE)
o Svrha korištenja statističke analize- npr. korišten t-test da bi se provjerila razlika između M i Ž u testu
o Podaci deskriptivne statistike ako je mjera i/ili više skupina deskriptivne statistike ide u Tablicu
 Tablica- ima broj i precizan naslov, oznaku stupaca i redaka
 Grafički prikaz- slikovitiji prikaz podataka, također ima broj i precizan naslov
 Tablice i grafovi moraju biti nadopune teksta, a ne ponavljanje!
o Podaci inferencijalne statistike
 Naziv testa (npr. T-test ili F-omjer ili X ), vrijednost, df, statistička značajnost (p<0.01), veličina učinka
2

o Zaključci koji slijede neposredno iz statističkih analiza, ali ne i njihove šire implikacije – npr. žene su postigle
značajno bolje rezultate u testu X u odnosu na muškarce
7. RASPRAVA REZULTATA
o Tumačenje u kontekstu:
 Postavljenih hipoteza
 Teorijskih okvira
 Ranijih nalaza
o Npr. objašnjenje zašto hipoteza nije potvrđena, razlike u odnosu na ranije radove
o Poseban osvrt na mogude nedostatke provedenog istraživanja (npr. nereprezentativan uzorak, slabe metrijske
karakteristike instrumenata, korištenje jednostruke operacionalizacije konstrukta itd.)
o Prijedlog daljnjeg smjera istraživanja (iduda istraživanja u području trebala bi…)
8. ZAKLJUČAK
o Koncizni odgovor na postavljene istraživačke probleme posve utemeljen na rezultatima
9. LITERATURA
o Popis citirane literature u radu
o Vedina časopisa u kojima objavljuju psiholozi rukovodi se u vedoj ili manjoj mjeri pravilima što ih je ustanovila APA
(2001.)  abecednim redom
OBILJEŽJA KVALITETNO NAPISANOG RADA
o Dva najvažnija elementa (osim stila pisanja):
 SUŠTINA  znanstveno značenje istraživanog problema („ništa novo“, „bez teorijskog značenja“)
 METODOLOGIJA  mora biti primjerena problemu i jasno opisana
 Metodološka suvislost: dobar nacrt, dobra kontrola, odgovarajudi uzorak, solidni mjerni
instrumenti, primjerena statistička analiza

107
KAKO UČINKOVITO PRENIJETI ISTRAŽIVAČKU PORUKU U OKVIRIMA ŠTO IH NUDI ZNANSTVENA FORMA
o Praktični napuci (APA, 2001.):
 Precizno izložiti istraživački problem!
 Pokazati kako je problem utemeljen, oblikovan i usmjerivan teorijom
 Problem povezati s prethodnim radovima u primjerenom, informativnom, ali i konciznom pregledu
literature
 Istraživačke hipoteze valja izrijekom navesti
 Zaključci ne smiju izlaziti izvan okvira rezultatskih nalaza
 Valja pokazati na koji nalin je istraživanje pripomoglo razrješavanju izvornog problema
 Na koncu treba prepoznati i raspraviti teorijske i praktične implikacije koje proizlaze iz istraživanja
PROCES ZNANSTVENE RECENZIJE
o Neizostavan element znanstvenog procesa
o Vrednovanje na temelju kojeg se donosi odluka o (ne)objavljivanju rada
o U pravilu „slijepe“
o Dužnost recenzenta je da:
1. Donosi sud o objavljivanju nekog rada
2. Temeljito obrazloži svoje mišljenje
3. Ponudi korisne preporuke autorima prihvatljivih radova kako da ih preprave i učine boljima
4. Razvrsta rad smještajudi ga u jednu od ponuđenih kategorija (izvorni znanstveni, pregledni, stručni,
prethodno priopdenje)
o Proces recenzije: uredničko čitanje  slanje recenzentima  odluka  prepravke  objavljivanje

108