SARA & EPHRAIM KISHON - VOLJENI MOJ LALJIVAC

PREDGOVOR KOJI NIJE BEZUVJETNO ZA MUKARCE Dakako da je sve poelo na kupalitu. Ephraim naime tvrdi da je to jedino pravo mjesto za upoznavanje buduih ena. Uostalom, i Adam je Evu upoznao potpuno golu. Ve je tada u raju zapoelo nadmetanje izmeu mukaraca i ena, u kojem se radi samo o goloj istini, to se s mukog stajalita krije ispod sasvim tijesnog kupaeg kostima. Tada, na onom kupalitu, moj mu nije jo imao potrebno iskustvo i mislio je da je ljubav to vea to je ena manja. Meutim, tijekom vremena mijenja se ukus pa je tako bilo i s mojim Ephraimom. On je svrnuo pogled s mojih neznatnih 155 centimetara na visinu od 180, pa mu se i ono to je tamo vidio neobino svidjelo. Ja sam pak, unato svim njegovim pogledima u stranu, ostala njegova mala suptropska biljka iz Liliputa i "najbolja od svih ena", kako me on u mnogim svojim priama objektivno naziva. Dakako da sam se isprva upinjala iz petnih ila da se doimljem viom nego to jesam, pa sam nosila i najvie pete to se mogu nositi. Isprva, kako rekoh. Onda sam digla ruke od toga. Stoga nije ni udo da me moj dobri mu i dan-danas zove "Mala". VOLJENI MOJ LALJIVAC Istini za volju, od visokih peta odustala sam jedino zbog bolova u stopalima, pa sam, kao i mnoge

moje supatnice, vrlo brzo, tonije dva sata nakon vjenanja, bacila te cipelice do vraga. I tako sam ostala pri svojoj bogomdanoj visini, u parteru enskog svijeta. Tu sam potraila ravnopravne kolegice i, gle, uskoro sam ih nala. Nebrojene dame, hvala Bogu, udiu zrak na istoj visini kao i ja. Danas se taj problem, kao i mnogi drugi, uspjeno rjeava nevienim napretkom znanosti. To u najmanju ruku vrijedi za sljedeu generaciju. Vrijeme se pokazalo milosrdnim spram slabijeg spola - ene su sve vie a mukarci sve deblji. Nego, da se vratimo na poetak. Sjeam se tog prvog povijesnog rendesa na bazenu kao da je bilo juer. Eph-raim mi je pristupio praen zvonjavom iz nebeskih sfera. Da, bilo je to kao u kakvom ki filmu, nije se dodue u pozadini ula svirka violina, ali sam zvona dobro ula. Ephraim je tada bio vrlo vitak, vrlo plav i vrlo, vrlo stidljiv. Danas je od svega toga ostala samo stidljivost, ali ak ni ona nije uvijek vidljiva... U izraelskom "macho" drutvu djelovao je Ephraim na mene kao bie s drugog planeta, kao egzotina biljka iz staklenika. A hebrejski je jezik s njegovih usta zvuao poput maarske rapsodije. Ali sve to nije bilo bitno. Ja sam se oduvijek identificirala sa Scarlett O'Hara iz filma Zameo ih vjetar, koja je, kao to je poznato, dala prednost plavokosom Ashlevu pred glavnim junakom tog epohalnog filma, Clarkom PREDGOVOR KOJI NIJE BEZUVJETNO ZA MUKARCE Gableom, i to usprkos injenici to je Gable bio slobodan a Ashlev oenjen. Ephraim me odmah podsjetio na onog skromnog mladog Maara Laszla Horvatha koji je igrao ulogu Ashleva i koji je, dodue bez Ephraimova akcenta, pod imenom Leslie Howard osvojio najprije Engleze, a onda i cijeli svijet. Na kupalitu su dakle zvonila zvona i ja sam ve na prvi pogled podlegla arima svoga budueg, ba kao to je to bilo predvieno prema scenariju srcedrapateljnog filma u cinemascopu. U svom prvom razgovoru, kojem je kao slikovita kulisa posluila pjeana plaa u Tel Avivu, uvjeravali smo uglas jedno drugo kako nas neodoljivo privlai plivanje, kako je upravo plivanje najzdraviji od svih sportova, pogotovo kad je hladno. (Zaboravila sam spomenuti da se na historijski susret zbio usred zime.) Stoga je sutradan kupalite, zbog vrlo neugodna nevremena, bilo potpuno pusto. Nigdje ni ive due osim Leslieja i mene. Potpuno sami, suprotstavili smo se, u uzornom sportskom duhu, prirodnim silama. Meutim, nae prave pokretake motive prozreo je ak i uvar plae, koji je bio jedini svjedok sudbonosnog dogaaja. A kako se vrijeme nije bitno mijenjalo sve do kraja te zime, koja nam je grijala srca, ostali smo i dalje sami na kupalitu. Bio je to klasini trokut, Leslie, ja i uvar plae u zimskom periodu. Malo-pomalo sam se navikla na injenicu da je Ephraim drukiji od mukaraca koje sam do tada poznavala. Kao pravoj "Sabri" roenoj u Palestini, u meni je VOLJENI MOJ LALJIVAC rastao divlji nagon da ga zatitim od neprijateljskog okruenja. Nije dugo trebalo da se on potpuno i iskljuivo osloni na mene. Ja sam postala njegov "prljavi Har-ry", njegov tjelesni uvar, postala sam tit neizrecivo blagog i stidljivog Leslieja s njegovim jedva ujnim glasom. Dotle je sve bilo u najboljem redu. Stvari su se odvijale na najbolji mogui nain, samo to je moj izabranik, Ephraim, imao vrlo mnogo skrupula zbog neugodnih iskustava iz prvog braka. Neprestano me uvjeravao da je brak beznadno propala institucija i da se nikad vie ne bi usudio jo jednom okuati sreu. Najdrai mu je komentar glasio: "U braku je na kraju svjetla uvijek tunel..." Nije stoga udo to, uz ovakve duhovite protubrane proklamacije, prvo razdoblje nae ljubavi nije protjecalo ba u romantinom ozraju. Za mene je to, meutim, bio pravi izazov. Ja sam svoj plavokosi plijen drala na nianu i pratila ga u stopu, strpljivo i budno, kao agent CIA-e, sve do one velike scene koja bi i Callasici sluila na ast, kad sam zaglunim argumentima dovela svoga branog muflona do oltara. Ephraim se naime u meuvremenu teka srca razveo od svoje tihe supruge Austrijanke, a nije imao jo pojma to sve moe jedna prava "Sabra" postii svrhovitim histerinim napadajem, to je zapravo njezina dobro u-vjebana specijalnost. Jer meni je tada bilo jasno: sad ili nikad! to se toga tie, ja mislim da u tome ne zaostajem

PREDGOVOR KOJI NIJE BEZUVJETNO ZA MUKARCE za svojim sunarodnjakinjama, ali da sam u tom orijentalnom ispadu nadmaila samu sebe. Bijae to - ak i za Ephraima - nezaboravan doivljaj, koji je naglo smanjio njegovu averziju prema branim katastrofama. Moda je njemu bilo stalo samo do toga da ne oglui, ali zar to ita mijenja na stvari? Ja sam se pak u tom asu zahvalno prisjetila svoga djetinjstva provedenog u burnom i bunom roditeljskom domu, to je tek u ovom sudbonosnom ispadu urodilo plodom. Mojoj je pobjedi znatno pridonijelo i to to sam Eph-raimu sveano neto obeala, a to je da moe slobodno otii kad god eli i kamo god eli ako oboje procijenimo da nam brak nije uspjean i sretan. Ja sam to, dodue, vie teoretski shvatila, ali me on i dan-danas, nakon 37 godina provedenih sa mnom u braku, katkad priupita napol u ali, a napol u zbilji: "Pa zar je na brak ve pravovaljan?" Svakoj e eni biti jasno kakvog sam branog muflona ukrotila kad navedem nekoliko zlatnih citata iz riznice svoga kunog satiriara, to su popraeni nadobudnim geslom: "Tajna jednog sretnog braka". Tako, recimo, moj voljeni mu konstatira: "Oko 85 posto svih brakova prilino su grozni, 11 posto su nepodnoljivi ali dobri. Tri posto su tako-tako, a jedan posto nije se jo konano odluio." "ivot je u braku prilino mukotrpan zbog jednoline svakodnevnice i otrovnog bockanja" - tvrdi struVOLJENI MOJ LALJIVAC njak Ephraim i ne pita samo sebe: "Zato zapravo postoje samo runici na kojima pie ONA i ON?" I sam odgovara odmah na svoje pitanje: "Oboje partnera mogu stei prijeko potrebnu autonomiju jedino planskim i sveobuhvatnim razdvajanjem elementarnih ivotnih sfera." Moda stvarno ima neto u tome. Stoga predlaem da se na sljedei nain postigne eljeno idealno stanje za moga voljenog mua, sustavno, korak po korak: Raspre o televizijskom programu i veernja borba za daljinski upravlja mogu se jednom zauvijek dokrajiti nabavom jo jednog televizora. Ratovanju oko novina koje se itaju za dorukom moe se stati na kraj pretplatom na dva primjerka svih novina, na kojima e pisati ONA i ON. Moj recept za uspjean brak prelazi zatim postupno na nova podruja i uspijeva, zahvaljujui brino isplaniranoj strategiji, poput otrovnih gljiva poslije kie: - dva radio-aparata - dva telefona - dvije spavae sobe - dva grada - dva kontinenta - dvoje djece. to se nas dvoje tie, stvar je uspjela. I moda se doista ba u tom jednostavnom tosu krije tajna naeg sretnog braka na kojem nam mnogi zavide. PREDGOVOR KOJI NIJE BEZUVJETNO ZA MUKARCE Uzgred budi reeno, onome tko me kani tuiti sudu zbog plagijata, odmah drage volje priznajem da ovi moji genijalni prijedlozi potjeu, naravno, iz jedne satire moga mua. Uostalom, svi ionako kradu njegove ideje. Zato bih ja bila jedina iznimka? Kad sam nakanila pisati o svom muu, morala sam nakon mnogo godina ponovo proitati njegove knjige. Ephraim ionako uvijek tvrdi da ja uope ne poznajem njegova djela. I doista sam pomnim prouavanjem njegovih pria iznova otkrila svoga mua i prisjetila se svoje prvobitne zadae kao njegove zagovornice. Odjednom me spopala elja da od svih njegovih djela sastavim jednu novu zbirku koju e itatelji rado proitati. Kako sam kolovana pijanistica, znam da je za njegov uspjeh bitna dramaturgija koncertne veeri. Na Julliar-dovoj akademiji u New Yorku nauila sam da izbor djela, njihova duina, izmjenjivanje

ozbiljnog i leernog, te razliiti tempi - da sve to pomae publici da bolje prihvati glazbu. Stoga sam i ja nastojala primijeniti taj princip u sastavljanju ove svoje zbirke, pronai neku vrstu unutarnjeg, glazbenog ritma Ephraimova humora. Prie koje sam izabrala prirasle su mi srcu ponajvie iz biografskih razloga, bilo da me vesele ili ljute. Ja ne tvrdim,da je za moj izbor bila presudna kvaliteta pojedinih priloga, ali vjerojatno nije ni to bilo nevano. Moda su mi te prie posluile kao prilika da konano jednom VOLJENI MOJ LALJIVAC izmijenimo uloge i da na taj nain izreknem svoje miljenje o najboljem od svih mueva. A tko ima na to vie prava od ene koja vjeito sjedi autoru za vratom? U ovoj knjizi, a napose u ovom opsenom predgovoru, iznijet u poneto od svojih najskrovitijih uspomena. Stvari koje zadiru u na privatni ivot. Zato iznosim na prljavi ve? Osnovni je razlog to me Eph-raim ozbiljno nagovarao da tako uinim, a da nije ni slutio da u bar ovaj put posluati njegov savjet. Ali drugi i jo vaniji razlog za mene jest to da se o piscu Kishonu ve toliko pisalo da nitko vie tome nema to dodati. Osim mene. Stoga u sve ono to je isuvie dobro poznato nadopuniti neim posve osobnim, nadajui se da je upravo to ono to itatelji ele doznati. O njemu i o meni. O nama oboma, s gledita ene koja je, na svoju sreu ili nesreu, udata za odve nadarena ovjeka. Ja sam u Ephraimovim knjigama, kao to je ope poznato, "najbolja od svih ena". Pitanje koje su mi esto postavljali kako se ivi u sjeni te titule, bilo mi je oduvijek pomalo neugodno. Ne, ja nisam supruga kojoj odgovara taj atribut, ili koja ga je, tovie, zasluila. Ja doista ne znam ni kuhati ni prati rublje ni glaati, a moj je orijentalni temperament, osobito kad je puni mjesec, zaista nepodnoljiv. Ja sam od gejinske poslunosti kakva se oekuje na ovim naim geografskim irinama isto tako daleko kao to je Budimpeta daleko od Jeruzalema. PREDGOVOR KOJI NIJE BEZUVJETNO ZA MUKARCE Stoga moj spontani odgovor na to pitanje glasi da je titula "najbolja od svih ena" tipian primjer pjesnike slobode. A to jedan pisac nee sve uiniti za knjievnost?... U dui sam ipak, meu nama budi reeno, uvjerena da sam ja doista za mog Ephija najbolja ena to se dade zamisliti. Kad Ephraima pitaju zato me uzeo za enu, on obino odgovara isto toliko spremno koliko i prozaino: "Zato to moja ena uvijek uspijeva u posljednji as nabaviti karte za svaku rasprodanu priredbu." Ipak, to nije jedini razlog. Jo jedan zlatni citat moga kunog satiriara glasi: "Brak je fijasko u cijelom svijetu, monogamija i vjernost nisu realne kategorije, brak je izmiljen samo radi ena, pa bi najbolje zapravo bilo da se samo ene udaju, a da se mukarci ne ene." "Ako je tome tako," pitaju nas nai dobri prijatelji, "kako onda, zaboga, moete rei da ivite u sretnom braku?" to se mene tie, ja drim da su ovakve Ephraimove bombastine izjave tek "isticanje zastave nezavisnosti", tipino muka demonstracija sile koju on izvodi da bi umirio sama sebe. Uostalom, to drugo mogu ti ludo smioni muki stvorovi to se koprcaju u mrei enske mafije nego da se malo razmeu snagom svojih miica? Ostavimo ih radije na miru. Uostalom, svi se mi usput dobro zabavljamo u toj igri. U skeu Poligamija Ephraim opisuje jedan stari brani par koji uveer pije aj na balkonu, a mu se, kao i svi VOLJENI MOJ LALJIVAC mukarci u njegovim godinama, zanosi erotskim tlapnjama o nekoj drugoj eni. Na svoje veliko udo, on time ne izaziva ogorenje svoje suprunice. Dapae, ona ga ak potie da sanjari o mladoj eni koju je prekjuer vidio u samoposluivanju. A kad starac napokon, sav sretan, zaspi, ona odahne i promrmlja: "Svake veeri ista pjesma..." Zanosi li se i Ephraim poligamnim snatrenjima? Mislim da se zanosi. Uostalom, i nas dvoje pijemo pokatkad zajedno aj na balkonu.

Da, i ja dolazim uvijek iznova do istog zakljuka: mukarci i ene oito ive na dva razliita planeta. Jednom sam dola na ideju da napiem knjigu o svom planetu, neku vrstu "uradi to sam" za ene koje ele sauvati svoj obraz. Ali taj je moj pokuaj zavrio na naslovu, kojim nisam inae bila nezadovoljna: "A Lost Husband is not a Lost Case." (Na hrvatskom ne zvui ba tako dobro: "Izgubljeni mu nije beznadan sluaj".) Kako sam bila knjievni nevjea, moje su se ambicije rasplinule nakon kratkog vremena, samo mi je jo nekoliko reenica ostalo u sjeanju. Na pitanje zato sam se zapravo udala za posve nepoznatog pisca Ephraima Ki-shona, primjerice, odgovorila sam ovako: "eljela sam udvostruiti broj njegovih itatelja". Dakako da je rije samo o ali, ali iz vlastitog iskustva znam da suprunica mora u braku igrati ulogu menadera i promotora, i to svakog bogovetnog dana. PREDGOVOR KOJI NIJE BEZUVJETNO ZA MUKARCE Bjelodano je naime jasno da je nama enama vie stalo do obiteljskih interesa. A najposlije, meu nama budi reeno, mi smo i pametnije. Pitanje "pogreaka" u braku od pamtivijeka, naravno, zanima i jednu i drugu stranu iza barikada, od tralerice u samoposluivanju do urednika uglednog "Timesa". Neizbjena izvanbrana avantura jest i ostaje ipak arena toka na crno-bijeloj slici svakoga braka. Silno hvaljena vjernost, naprotiv, geometrijski je, dosadni kola sainjen od mukog kvadrata i vjeno enskoga kruga. Nedostaje im trokut. Pa ipak, svaki izvanbrani izlet ne mora odmah izazvati i branu krizu. Takav se izlet moe shvatiti jednostavno i kao prirodna katastrofa. Kao muka prirodna katastrofa. Jedna je od tajni dugogodinjeg braka, izmeu ostalog, i sposobnost da se brani partneri zajedno smiju i humorom popraaju velike i male probleme u svakidanjici. ak i tako kakljiva tema kao to je rafinirano isplaniran izvanbrani izlet lake se apsolvira ako se oboje tome smiju. To uvijek pali. Uz jednu iznimku: ako je izletnik sluajno humorist. Humoristi se i u svakidanjem ivotu vrlo rijetko smiju. Brani su problemi sa svojim beskrajnim varijacijama zaista otrcana tema, ali ujedno i neto to ljude i dan-da-nas najvie zaokuplja. U bezbroj knjiga, filmova, pria i pjesama upravo je rije o toj najboljoj od svih propalih VOLJENI MOJ LALJIVAC institucija, iako sadraj, dijalozi, radosti i razoaranja ili lai u trenutku istine slie jedno drugome kao jaje jajetu. ak i Ephraim zastupa miljenje da su u tom pogledu originalnosti i mati postavljene odreene granice. Ja ipak potajno gajim nadu da vrijeme zapravo radi za dobri stari brak, ak i onda kad je rije o eni razmaenog pisca. Ne moemo previdjeti i stanovit napredak u tom smislu. Moderni bi ovjeanstva sida i blagotvorni izum mobitela, na primjer, znatno su pridonijeli spaavanju i odravanju svete brane veze. Ephraim i ja esto smo se tome smijali, on vie a ja manje, koliko je prevarenim enama koristio obian telefon prije nego to je izmiljen mobitel, pogotovo kad su ene muzikalne kao to sam ja. Kako su divne bile one nijanse u intonaciji koje su se mogle razabrati u muevu glasu u ona dobra stara vremena kad bi se vrlo esto blagi "dolce" pri nenadanom dolasku suprunice naglo pretvorio u izdajniki "staccato". Isto tako ona blagoslovljena tipka za automatsko "ponovno biranje istog broja", koja bez problema odaje prethodno nazvani broj, omoguavala je enskom kunom detektivu da bez po muke dozna broj "one druge". Meutim, otkako mobitel uiva zaudnu popularnost kod mueva, ta je korisna mogunost pala rtvom tehnikog napretka. U ratu je i pijun u neprijateljskim redovima vojnik kojem pripadaju sve vojne poasti. On daje svoj znaajni PREDGOVOR KOJI NIJE BEZUVJETNO ZA MUKARCE doprinos uspjehu postrojbi na bojitu. Meni ve i zato ne bi nikad palo na pamet da vidim neto

neasno u kunoj pijunai, koja, na kraju krajeva, otkriva samo neke opasnosti koje prijete braku. Cilj opravdava sredstva. Mogue je da trikovi kojima se sluimo da odrimo korak sa situacijom na terenu nisu uvijek posve isti, ali meni to ni najmanje ne kvari moralnu sliku svijeta. Jer vrtuljak se i dalje vrti: mu vara enu, ljubavnica pati, a ena pijunira mua. Svatko zapravo obavlja svoj posao. Sva je srea to muki stanovnici onog drugog planeta nisu jo ni dan-danas dovoljno oprezni kad treba zamesti tragove. Moda se ponaaju kao oni zloinci koji na kraju ele da budu uhieni kako bi se oslobodili nepodnoljivog pritiska. Uostalom, statistika pokazuje da je 65 posto svih mueva uhvaeno na samom djelu, a 35 posto ubrzo nakon toga. Najljepe je ipak kad ovjek nita ne zna. Ono to ne znam, to me ne boli. Ili, znano voljeno, neznano nevoljeno. ivio mobitel, spasitelj mukog roda i uvar savrena braka! Ovime zavravam svoju kratku lekciju za napredne suprunice. Na kraju molim mukarce openito, a svog mua napose, da ne shvate pogreno ovu moju iskrenu digresiju. Ja njega svejedno volim. A nadam se da i on mene. Prve su godine naega braka dodue protekle u znaku burnih i bunih prepirki, to je bilo posve prirodno s VOLJENI MOJ LALJIVAC obzirom na razliku naih temperamenata. S vremenom smo ipak nauili kako da se ophodimo jedno s drugim, i kako da gospodarimo svojom sreom. Mudra je bila ona naa zajednika odluka da se, unato razlikama u miljenju, ne uhvatimo na lijepak institucije braka. Dodue, nakon svake svae ja moram uvijek prva uiniti korak prema pomirbi. ak i onda kad sam bila u pravu, kao i u ovoj knjizi. Da navedem samo jedan primjer... Mislim da neu odati nikakvu tajnu ako kaem da je od svih Ephraimovih nebrojenih problema najvei problem - starenje. Dakako da nije oduvijek bilo tako. Starenje mu tek u zadnjih pedeset godina zadaje glavobolju. Pa ipak je zapravo i mnogo ranije bio u ratnom stanju sa svojim godinama, iako sa suprotnim predznakom. U mladosti je naime Ephraim imao tako mladenaki izgled da je publika, kad se 1947. godine, nakon svoje prve premijere, pojavio pred zastorom, prasnula u grohotan smijeh smatrajui da je rije o reijskom tosu, da je komediograf zbog treme poslao svoga sina da se pokloni gledateljstvu. Taj je problem rijeilo samo vrijeme. Danas nam se oboma misli sve vie vrte oko starenja i svega to je u vezi sa starenjem. Gotovo svakog dana razmjenjujemo izvjea o svojim najnovijim iskustvima na tom polju, a ja se svim silama trudim da ublaim Ephraimov gnjev zbog neumoljive injenice da je upravo sad kad je "napokon shvatio pravila igre" njegova budunost ve za njim... Ephraimova je borba sa starou jo samo fizika, jer je njegova psiha ve odavno bacila runik u ring. Ve dvadeset godina pliva svakog dana, i ve se dvadeset godina dosauje i opire plivanju, ali uporno i dalje pliva, kao opsjednut. Njegova averzija spram plivanja oituje se ve ujutro glasnom i pomalo patetinom najavom: "Ja idem sad plivati!" a glas mu zvui kao da kree u totalni rat. VOLJENI MOJ LALJIVAC Meutim, neposredno nakon tog javnog oitovanja svoje nakane, padaju mu na pamet nebrojeni poslovi koje mora umah i temeljito obaviti. Vremenski razmak izmeu retorikog i stvarnog "odlaska na plivanje" iznosi izmeu pola sata i pola dana. Stoga nema smisla raunati s njim dok uspjeno ne okona svoj sveti sat plivanja . Isto tako Ephraimovo ivotno geslo u posljednjih pedeset godina glasi: "Radim kao konj!" Stoga nije nipoto voljan smanjiti radni tempo nego uporno nastoji na djelu dokazati svoje uvjerenje da se starost moe svladati samo ubitanom aktivnou. U tom maratonskom nadmetanju vanu ulogu igraju lijekovi i vitamini "za neto" i "protiv neega". Tonije reeno, Ephraim eventualne budue smetnje tretira pro-filaktiki, jo prije nego se pojave. Stoga je u stanju da mi ujutro, s objeenjakim izrazom na licu, kae: "Noas sam zakljuio da sam ve jednom pretrpio infarkt. Zato se moram ubudue bolje uvati." Isto tako Ephraim vodi, naravno, sam brigu o tretiranju svojih profilaktikih bolesti. Sve je to kod njega briljivo sreeno. Vitamini i tablete razvrstani su u kutijama na kojima su pomno ispisani

natpisi. "Velika apoteka" pohranjena je u hladnjaku, srednja u ormaru za odjeu, a "mini-apoteka" nalazi se obino u lijevom depu na hlaama u kutijici i moe zadovoljiti "potrebe izvan kue" u sljedea dva-tri sata. Svemu bi se ovome ovjek mogao zapravo od srca nasmijati. Mene ipak u cijeloj stvari ljuti to to je moj mu, hipohondar, znatno zdraviji od mene. On je onako VOLJENI MOJ LALJIVAC usput s godinama stekao i solidno medicinsko znanje. Jedna mu je od pasija da temeljito prouava sve priloene upute u lijekovima i da ih se uvijek strogo pridrava. Stoga mu posebno laska kad prijatelji i lanovi obitelji trae od njega medicinske savjete, u koje se gotovo uvijek, na moje veliko udo, mogu zaista mirne due pouzdati. Jedino je jedna moja prijateljica bila malo nezadovoljuna njegovim savjetom. Nju je Ephraim nakon njezina branog brodoloma nagovorio da uzima tablete za umirenje, ali joj je prepisao preveliku dozu, pa umalo to se nije zauvijek smirila. Ephraim rado istie da svom tijelu mora poklanjati u najmanju ruku isto toliko panje koliko i svom autu, pa da se zato mora redovito obavjetavati o svemu. Uz pomo strune literature i podrobnog savjetovanja s apotekarom iza ugla, on uvijek prati i sve novosti iz medicine. im na ljubazni apotekar ugleda Ephraima u daljini, istog asa zatvara svoju ljekarnu, jer iz iskustva zna da mu je, prvo, time osiguran dnevni utrak, a drugo, da ionako nee imati vremena za druge muterije. Stoga nije nikakvo udo to nutrina naega hladnjaka mijenja boju poput kameleona nakon svake najnovije novotarije homeopata i lijenika. Kad je kivi u prvom planu, prevladava zelena boja, u vrijeme kad hara gripa - limunski uta, kad je pak na redu opa fizika sprema - crvena kao u jabuke, a najea je omiljena boja svih iscjelitelja - naranasta kao u mrkve. Ali to nipoto nije sve. Ima jo sva sila drugih supstancija prijeko potrebnih za ljudsko zdravlje, na primjer prilino odbojne i odvratne mjeavine raznih klica koje se moraju preko VOLJENI MOJ LALJIVAC noi omekati da bi sutradan moj dragi suprug bio zdrav, lijep i uspjean. Meni preostaje nalije medalje. Naime, svakog jutra naa kuhinja izgleda kao kokoinjac, jer sjemenke i klice dospijevaju na putu do tanjura u sudoper, na kuhinjski stol i, naravno, na pod. Navikla sam ve da utim kr-guui zubima, jer, kao to kae moj mu umirujui me: "Nobody is perfectl" (Nitko nije savren.) I tako moja jutarnja gimnastika poinje bezbrojnim saginjanjem kako bih oistila kuhinju od Ephraimovih dinih klica. Da bih ostala elastina, obavljam onako usput i nekoliko drugih vjebi ienja, a za te "istake gimnastike" neprestance se pitam: "Zato se zapravo moe ostati zdrav samo uz pomo masnih sjemenki i ljepljivih praaka? Zato se u ovom naem svijetu visoke tehnologije ne izumi konano jednom neto to e biti zdravo i izgledati privlano a da se nee morati povlaiti po cijeloj kuhinji?" Najbolje e biti da prvom zgodom pitam astronaute kako su rijeili taj problem u svemirskim brodovima. Dotle u dati rije svom astronautu, najzdravijem bolesniku na Bliskom istoku. NIKAD NE MOETE PRERANO OSTATI MLADI Ovih dana - tonije reeno danas - ophrvala me neugodna pomisao da nisam moda vie onako mlad kao to sam nekad bio. Nije rije o tome da me uhvatila panika zbog mog nenadanog roendana. Roendani nisu, uostalom, nita posebno. Koliko sam ih ve imao, i nikad me se nisu osobito dojmilil Ono to mi je mrsko, to je pretjerana koliina tih roendana, njihov broj. to uope znai: danas mi je sedamdeset godina? Nikad mi jo prije toga nije bilo sedamdeset godina, uvijek sam bio mlai. Tu se negdje ipak krije neka greka. Po mojoj vlastitoj procjeni, hou rei prema dojmu koji imam o sebi, nisam jo prekoraio ni pedesetu. ak bi moglo biti da u studenom navrim tek etrdeset devetu ili tako neto. Pa to onda hoe od mene? Presudan je argument u moju korist moje izvanredno fiziko stanje. Hodam, sjedim i stojim kao u svojim najboljim godinama, imam jo oba oka i uha, a i nos mi je na pravom mjestu. Oito je da se u broju godina koji mi namee moj krsni list radi o kompjutorskoj pogreki. Promjene koje se s godinama mogu zapaziti na meni jedva da imaju kakvu teinu. Dobro, ne trim vie za taksijem nego ga zovem da doe po mene, i radije se povezem liftom nego da se penjem uz

ne znam koliko stepenica. Isto se tako ne moe VOLJENI MOJ LALJIVAC zanijekati da mi je kuna apoteka sve vea, i da mi je nakon svakog putovanja u inozemstvo sve arenija. To je posljedica nae klime. Sjeam se kako sam jednom preplivao Blatno jezero kako bih se vidio s jednom neobino inteligentnom djevojkom. Juer, kad su me na kupalitu djeca nagovarala da skoim u vodu, nekako nisam imao volje da to uinim. Jednostavno nisam imao volje. Ni najmanje. Da vam pravo kaem: oajan sam. Posljednji put sam isto ovako oajavao kad mi je bilo devetnaest godina, kad sam shvatio da starim. Na svakom ^ii je koraku sve jasnije u kakvom sam nezavidnom poloaju. Ba sam neki dan vidio u autobusu jednu dozlaboga oronulu staricu kako sjedi s torbom punom kupljenih ivenih namirnica medu nogama, s runim, naboranim i otromboljenim licem. Kakav sam ok doivio kad sam iznenada pojmio da sam u mladim danima sanjario o toj odbojnoj personi! Sirota, pomislio sam. 1 to je sve to je ostalo od one nekad privlane djevojke? Jedva sam je prepoznao. I dok sam ja bio preplavljen valom samilosti, ta nekad privlana djevojka iznenada ustane i ponudi mi da sjednem! Ili, uzmimo moju estogodinju kerkicu Renanu. Sjedimo kod kue pred televizorom i gledamo film Ben Hur, u kojem je, kao to je poznato, rije o vojnicima u starom Rimu i prvim kranima. Odjednom se Renana oglasi svojim piskutavim glasiem: - Mama, a je li onda tata ve bio iv? Neprijeporno je da izgledam stariji nego to jesam. ak i kad se odbiju dvije godine koje sam izgubio birajui zauzete telefonske brojeve, ostaje jo dosta toga. Dakako da to nita konkretno ne mora znaiti. Rije je o posve apstraktnom razNIKAD NE MOETE PRERANO OSTATI MLADI matranju, ovjek sve neto misli i misli, i najednom se ne moe vie nieg sjetiti. Ako ne zapiem odmah to mi je palo na pamet, zaas mi to ispari iz glave i ostane zauvijek izgubljeno za potomstvo. Osobito esto zaboravljam lica. Susreem tako na ulici dobre prijatelje, drage stare znance, pa ak i lanove svoje obitelji, a da nemam pojma odakle ih poznajem. Razumije se samo po sebi da im otpozdravljam, da se prijazno smjekam i veselo namigujem, ali time zavaravam samo sebe -a ne njih. - Ljeto sedamdeset pete - veli mi tako jedan s uvrijeenim izrazom na licu. - Brindisi. No? - Ah, da! - protenjem - Brindisi! Pa kako si, stari moj? I jurim odmah dalje. Tko li je taj? I to je to Brindisi? Ne pamtim ak ni neprijatelje. I tako stjeem glas tolerantna ovjeka. To je kraj. Jo mi je tee sjetiti se imena. Od nekog vremena obraam se svim mladim damama s kojima imam posla istom rijeju: "Duo" ne bih li izbjegao neugodne zabune. S druge strane ima, naravno, i nekih stvari koje su mi urezane elinom iglom u pamenje. Primjerice, sastav maarske nogometne reprezentacije iz 1935. godine. Moete me probuditi usred noi i ja u vam bez greke izrecitirati: Ko-hut, Toldi, dr. Sarosi i, naravno, Turav II, koji je tada posve ukrotio austrijskog centarfora Sindelara... Ali inae mi je u glavi gusta magla, iako se to na prvi pogled, kako rekoh, ne vidi na meni. Nitko mi ne bi dao vie od 67 godina ili, u najgorem sluaju, 68 i pol. Moda i zato to nosim teniske? Upravo sam juer uzvratio na pokuaje tjesenja jedne mlade suvremenice, koju nisam molio da me tjei, ovim rijeima: VOLJENI MOJ LALJIVAC - Draga moja gospoice, radije bih ja imao 17 godina i izgledao kao da imam 71, nego obratno. Reklo bi se da ljudi ba uivaju da mi idu uz dlaku. Tako mi, recimo, doe neki idiot i veli da je ovjek onoliko star kako se osjea. Opasna budalatina1. Starost je rezultat broja godina. Tu se nema to osjeati. Treba samo otvoriti putovnicu i proitati datum roenja. A kad ovjek pone nalikovati na sliku u putovnici, treba je to prije zamijeniti. Bilo kako mu drago, s godinama dolaze i blagodati mudrosti i vedrog odricanja. Ja spadam u tu kategoriju. Jedino to me jo moe ogoriti, to je ovjek mojih godina koji izgleda mlai od mene. Mislim konkretno na jednog sasvim odreenog literarnog agenta koji je najmanje dva mjeseca

stariji od mene, ali, za razliku od mojih srebrnih uperaka, nema ni jedne jedine sjedine. - Kako to da imate jo uvijek crnu kosu kao u mladim danima? - priupitah ga neki dan. - To vam je stvar discipline - odgovori mi on cerekajui se zlobno. - Kad ovjek jednom proe ezdesetu, mora neto poduzeti. Evo, uzmite samo mene. Ja vam svakog jutra ustajem u est sati, da, da, u est sati, pa odlazim pod hladni tu, trljam se otrom ianom etkom, pretrim na plai najmanje tri kilometra, da, da, svakog jutra, a svakog drugog dana odlazim u saunu, hranim se uglavnom voem i sjemenkama, igram tenis, jaem, itam Playboy, aktivno sudjelujem u ivotu - i, osim toga, farbam kosu. Mi oboje volimo "gadgete" iako ne znamo kako bismo tu rije preveli s engleskoga. Moda bi najbolje bilo ovako: "Gadget je ona stvar sa gimmickom", drugim rijeima tako neto s tako neim, znate ve to mislim. Recimo, tehnike novotarije. Najvanije je da to oboje volimo, da ima veze s tehnikom i da je gadget. Ephraim upravo luduje za tehnikim novotarijama. Tako nam je i ivot podijeljen na epohe u kojima se pojavila koja od njih. Elektrino je iljilo, na primjer, bilo hit u naem kunom periodu Sturm und Dranga, u kojem se on, slino kao Picasso u svojoj plavoj fazi, etablirao kao umjetnik i postao pojam. Za iljilom su slijedile jedna za drugom kojekakve kuhinjske novotarije, elektrini mikseri, mlinci, noevi i vadiepovi. Katkad, dok vrljamo po prolosti, prisjeamo se nekog odreenog doba u naem ivotu uz pomo tadanjih tehnikih novotarija: - Sjea li se? Bilo je to onda kad si kupio automatski otvara pisama... Posebno nam se urezala u sjeanje era elektrinih noeva i pila. Ona je, osim toga, trajala dulje od svih ostalih gadgeta. Ovdje moram unaprijed rei da Ephraim najvie voli maarsku salamu narezanu sasvim, sasvim tanko, i da godinama nismo uspjeli pronai arobni stroj koji salamu ree na prozirne krike. VOLJENI MOJ LALJIVAC A onda se dogodilo udo, i to prije ravno deset godina, kad smo prvi put zajedno putovali u Budimpetu. Tadanja komunistika vlast u Maarskoj konano se, nakon dugog cifranja, udostojila oprostiti svom piscu otpadniku to je svojedobno pobjegao na kapitalistiku stranu, te je izdala potrebne vize svim lanovima nae obitelji. Pratila nas je njemaka televizijska ekipa pod vodstvom izvanrednog znalca svoga posla Friedri-cha Miillera, koja je Ephraimov prvi posjet Maarskoj nakon tridesetpetogodinjeg egzila ovjekovjeila jedno-satnim filmom. Putovali smo kao velika obitelj jer nas je sve troje djece zamolilo da pou s nama na to znamenito putovanje. Usput smo se zadrali neko vrijeme u Beu i navalili, kao i uvijek, u robnu kuu. lanovi nae obitelji razmiljeli su se kud koji ne bi li zadovoljili svoje razliite prohtjeve, kad mi je odjednom kao bez due dotrao na sin Amir i donio mi jobovsku vijest: - Mama, doi odmah gore na kat, tata kupuje nekakvu veliku stvar. Kad sam bez daha stigla gore, vidjela sam jo samo kako armantna austrijska prodavaica upravo zatvara kartonsku kutiju veliku poput omanjeg hladnjaka. - to je to? - upitala sam, spremna na sve. Moj mi mu, sav sretan, objasni da je napokon naao svoju "plavu pticu", da mu se ispunila ivotna elja, da je konano otkrio elektrini aparat sa specijalnim noem koji ree ak i mirisni "kulen", ali nadasve salamu, na sasvim tanke krike. VOLJENI MOJ LALJIVAC Pokuala sam svom Ephiju, kako ga'katkad u intimnijim trenucima zovem, objasniti logistike probleme koje e nam zadati prijevoz te grdosije u Izrael. Meutim, ak ni takvim ubitanim argumentima nisam ga uspjela odgovoriti od njegova nauma. Nije mi nita pomoglo ni kad sam mu nastojala u jarkim bojama predoiti kakve emo sve muke imati dok budemo teglili tu neman do kue, jer je Ephraim bio potpuno zanesen -ispunio mu se davnanji san! Postao je ponosni vlasnik kralja svih tehnikih pomagala... Tad su mi se omakle zabranjene rijei koje nakon toga nisam nikad vie izustila: - Ili ta stvar ili ja! Ephraim je uas presudio:

- Ta stvar. Tada je zapoela jedna od kritinih faza u naem prenagljenom braku. Navijeten je hladni rat i nakon toga nismo vie putem ni rijeci progovorili. Na dugom putovanju od Bea do Budimpete nitko od Nijemaca koji su s nama putovali nisu znali to znai ta ukleta utnja koja je odjednom zavladala izmeu Kishonovih. Na sin Amir ima talent da u takvim kakljivim situacijama posreduje medu nama kao neutralni promatra, pa je i ovaj put pokuao pomiriti zavaene roditelje. Rezultat je tih njegovih nastojanja bio a je nakon apsolutne utnje uslijedio zagluan lom. Mu i ja smo se, naime, posvaali gromoglasnim staccatom na hebrejskom, to bijae isprekidano samo histerinim kricima. Jedina rije koju su nai njemaki pratioci od sve te estoke vike mogli razumjeti bila je "salama". Pristojna VOLJENI MOJ LALJIVAC televizijska ekipa pravila se da nita ne vidi i ne uje od te eksplozije koja je prijetila da e raznijeti autobus. Tek kad smo stigli u Budimpetu, snimatelj je izgubio strpljenje i obrecnuo se na nas rijeima: - Kako se moete pola dana svaati oko salame? I to je kraj prie. Kad je udesni aparat za rezanje salame ipak nekako dospio u Izrael, pokazalo se da je samo u Beu bio u stanju rezati sasvim, sasvim tanko, a da je u naem tropskom podneblju jadno zatajio. Stoga je zavrio u naem podrumu, meu ostalim odbaenim tehnikim novotarijama. Moj je voljeni mu pak bio toliko samokritian da se sveano zakleo da nikad vie nee nita kupovati a da se prethodno ne posavjetuje sa mnom. Samo je jo jedanput otiao sam u kupovinu. Dodue, trebalo je da na moju vlastitu elju kupi digitalnu peglu. Nije ju dodue kupio, ali je tako nastala jedna zgodna pria. SVATKO IMA PEGLU KAKVU ZASLUUJE U utorak po podne razboljela se naa pegla i uskoro zatim crkla. Zato sam se voljko zaputio u trgovinu elektrinih aparata. Posluio me sam vlasnik. Izvukao je poprilian broj pegli najrazliitijih nijansi. Istodobno me, obuzet domoljubnim ponosom, uvjeravao da on prodaje samo domae proizvode, jer su domai proizvodi robusnije izraeni, pa stoga i pouzdaniji od uvoznog bofla. Izabrao sam model cinober boje i upitao ga mogu li ga isprobati. Strunjak mi je odgovorio da to zapravo nije potrebno, jer je pegla isprobana ve u tvornici. Ali ako mi je ba do toga toliko stalo, on nema nita protiv jedne male demonstracije. Turio je utika u utinicu i rekao mi: - Eto, to sam vam rekao? Ja ne bih nikad nita prodao to nije sto posto... U tom trenutku proizvela je crvena pegla nekakav neobian zvuk koji me podsjetio na rezanje mladog lovakog psa. Odmah se zatim iz nje digao oblak dima i pegla je poela grmjeti i sijevati. Moj je domoljub bacio smrdljivu leinu za pult: - Ve sam trideset godina u ovoj struci, ali mi se ovako neto nije jo nikad dogodilo - ispriao mi se i ukljuio zelenu peglu. - Ova e sigurno biti u redu. VOLJENI MOJ LALJIVAC Priekali smo dvadeset pet minuta i stvarno, pegla se nije za to vrijeme dimila ni smrdjela. Nita nije sijevalo ni gr-mjelo. Ali pegla se nije ni zagrijala. Nije bila ak ni mlaka. Ostala je potpuno hladna i beutna, tako rei mrtva mrtvaci-jata. Vlasnik me oinuo prijekim pogledom, bacio zelenu peglu za crvenom i pokuao ovaj put s ruiastom. - Moram vam priznati, gospodine, da ste malo previe izbirljivi - gorko je pripomenuo. - Ali ova e svakako... Ruiasta je pegla poela tiktakati kao pakleni stroj. Munjevito smo se obojica bacili na pod i zaepili prstima ui, spremni na najgore. Nakon neto manje od jedne minute, razlegao se snaan prasak i kvalitetni domai proizvod ispustio je duu. Doao je na red etvrti primjerak, djevianski bijel. Uskoro je poeo smrdjeti i dahtati. Zatim je strunjak posegnuo za nebeskiplavom peglom i stavio je preda me, ali je nije ukljuio. - Ova vam je sigurno u redu - prosike. - Dobit ete za nju i tvorniku garanciju. Hoete li je uzeti ili neete?

Promrmljah neto o tome da bije ipak trebalo isprobati, ali se strunjak otrese na mene: - Ovo je, gospodine moj, trgovina elektrinih aparata, ovo vam nije nikakva ispitna stanica! Ako ne namjeravate nita kupiti, zato da gubim vrijeme s vama? I izbaci me iz trgovine. Vani sam jo uo kako dovikuje za mnom: - Samo mi nemojte vie dolaziti! Ne dam se ja vie ikani-rati od vas! Ephraimov je prvoroeni sin veterinar. Zove se dr. Ra-phael Kishon, ali se ispod te impresivne titule krije odraslo dijete ili, u najmnju ruku, djetinjasta odrasla osoba koja je od oca naslijedila smisao za humor. Doktorsku je titulu stekao na Sveuilitu u Heidelbergu, jer u naoj minijaturnoj dravi nema mjesta za fakultet kojem je za nastavu potreban itav jedan zooloki vrt. Kad su Rafija na promociji pitali zato je izabrao ba taj medicinski fah, humorist junior odgovorio je kao iz topa: - Zato to me make nee nazivati po noi... Rafi je pristao mladi i kao veterinar kapacitet kojem se esto obraaju javni mediji. Tu popularnost ne duguje samo svom praktinom iskustvu i strunom znanju nego nadasve svojoj bujnoj mati. Mata mu je vrlo esto prijeko potrebna, jer mu katkad postavljaju pitanja na koja nije lako odgovoriti. Ali Rafi nije nikad imao. problema s odgovorima. Ako ga, recimo, televizijski gledatelj upita: - Doktore Kishon, kad se pare ihneumone na sjeveru? Doktor Kishon mu spremno odgovara: - Izmeu 15. svibnja i 20. lipnja, osim ako jake kie ne odgode parenje za dva do tri tjedna. A zatim, nakon emisije, pita ljude oko sebe: - A to su zapravo ihneumone? f VOLJENI MOJ LALJIVAC Takav vam je Ephraimov sin. Rafi vodi i vrlo omiljenu radio-emisiju u kojoj pojedine ljude usporeuje sa ivotinjama. Pri tome ne postupa s politiarima, umjetnicima, intelektualcima i drugim javnim linostima u rukavicama. Na primjer, predsjednika je Clintona usporedio s lavom, kraljem ivotinja, koji esto preputa prljave poslove lavici da bi se mogao na miru posvetiti svom haremu. Saddam Husein je u Rafijevoj zoolokoj paradi golemi ohar, umjetnik u preivljavanju, na kojeg ne djeluje ni jedan sprej protiv insekata made in USA. A evo kako izgleda Ephraimov portret: - Kad traim svog oca u ivotinjskom carstvu, prvo mi pada na pamet hrak. Ta ivotinja spada u porodicu glodavaca, rado i esto gricka i pravi velike zalihe hrane. Kad moj sin Eyall doe k djedu, najprije odjuri do udesne ladice u njegovu nonom ormariu, gdje je pohranjeno Ali Babino blago, sve mogue vrste grickalica, biskvita, grisina, ljenjaka, badema, ljepljivog crnog eera, da navedem samo neke od stalnih vrsta tih zaliha. A ako je to blago izvan svakog oekivanja sluajno potroeno, onda se Eyall moe mirne due pouzdati u pretinac za rukavice u djedovu starom Volvu, to mom ocu slui kao rezervno skrovite. Tu se naime krije isto takva arena zbirka keksa, ipiipsa i slanaca, koje je moj otac sakupio i pohranio za crne dane. Toliko o sinu. Rafi nije odvie pretjerao kad je oca usporedio s glodavcima. Tu usporedbu mogu i ja nadopuniti podatkom da je moj hrak solist u grickanju. Ephraim ne moe nikako podnijeti da jo netko neto gricka u njegovoj blizini. VOLJENI MOJ LALJIVAC Nita ga ne moe toliko izbaciti iz duevne ravnotee koliko kad uje grickanje. On ne moe to raditi u duetu, a kamoli u orkestru, ne, on je solist u grickanju. Kod nas je ve stara obiteljska navada da u kinu ne moemo nikad dugo sjediti na istom mjestu. Iz iskustva znamo: im Ephraim izvadi iz depa svoju prvu vreicu keksa, obavezno e uz nas sjesti neko nepoznato grickalo, ili e se iza nas oglasiti neki gledalac cuclanjem, ili e ispred nas netko poeti ukati papirima. Poto se vie puta u kinu premjestimo, obino naemo zonu u kojoj nitko nita ne gricka pa Ephraim moe napokon mirne due zapoeti svoju solo toku. Sljedea se pria stoga moe protumaiti i kao osveta sudbine, te sam je zato izabrala s neznatnom

dozom zluradosti. BOBI-TAPII SU MOJE OMILJENO JELO - Ephraime, jesi li siguran da je to veera? - Gotovo sam siguran... Ve po stoti put razglabamo isto pitanje. Gospoa Spiegel je nazvala i pozvala nas u srijedu naveer u pola devet. Zahvalio sam joj na pozivu i rekao da emo doi. Odonda ni o emu drugom ne raspravljamo veo tom telefonskom pozivu, jer gospoa Spiegel nije rekla da nas poziva na veeru, ali nije rekla ni da nas ne poziva na veeru. - Nitko ne poziva ljude u pola devet ako im ne misli dati veeru - zakljui moja ena. - Zato mislim da e to ipak biti veera. Dijelio sam njeno miljenje. Ako nemaju namjeru da nas nahrane, onda obino kau negdje poslije osam, ili izmeu osam i devet - ne kau u pola devet. Nisam dodue siguran da li je gospoa Spiegel rekla tono u pola devet, ali glas joj je djelovao vrlo hranjivo... - Sad sam ve i ja gotovo sigurna da nas je pozvala na veeru - ree najbolja supruga na svijetu. Predloio sam da je nazovem kako bih ispipao o emu se radi, ali se moja ena usprotivila. - To je previe prozirno - ree. - Osim toga, dobro poznajem Spiegelove. Kad oni pozovu goste, stol je uvijek pun. BOBI-TAPII SU MOJE OMILJENO JELO Ve sam u sebi zamislio stol koji se savija pod teinom pladnjeva punih rotilja, purana, gusaka, pataka, salata, peenih krumpiria i raznih umaka. Nadam se da nee prije jela razvezati -priu. Za razgovor ima vremena i poslije veere. Sluaj je htio da u srijedu zbog raznih obveza nismo uope stigli ruati. Bacili smo u usta tek koji zalogaj. Kad smo stigli k Spiegelovima, atmosfera nije obeavala nita dobro. Ponajprije, bili smo prvi gosti. Spiegelovi se jo nisu dospjeli ni obui. Zabrinuto smo se osvrnuli po sobi ali nismo uspjeli zaustaviti pogled ni na emu konkretnom. Bili su tu: naslonjai, garnitura za sjedenje i niski stol na kojem je stajala zdjela s kikirikijem, bademima i suhim groicama, jedna omanja zdjela s maslinama, tanjur s kockicama sira u koje su bile pobodene plastine akalice, i iroka aa u kojoj su bili slani tapii. Nije li ipak gospoa Spiegel na telefonu, umjesto pola devet, rekla devet i pol? A moda uope nije spomenula vrijeme ve se to meni samo priinilo? - Jeste li za pie? Gospodin Spiegel, vcui usput kravatu, smijea nam pie zvano John Collins, izvanredno osvjeavajue pie koje se sastoji od treine konjaka, treine soda-vode i treine Col-linsa. U svakoj bi nam drugoj prilici ovo pie izvrsno prijalo, ali ovaj su put nai eluci oekivali puricu ili neto slino -u svakom sluaju, neto konkretno. Poto smo nazdravili, domain zapone razgovor o Sar-treu. Uzeo sam aku kikirikija i pokuao mu razloiti svoje miljenje o egzistencijalizmu. Ali ubrzo sam shvatio da mi nedostaje materijala. to e odraslu ovjeku aka kikirikija? Posegao sam za maslinama ali ih je moja ena ve sve bila slistila. Kao i sir. Kad smo naeli razgovor o izborima, preostale su jo samo tri groice i jedan slani tapi. - Oprostite - ree gospoa Spiegel. - Donijet u jo. m * VOLJENI MOJ LALJIVAC Ona uze prazne zdjele i pode u kuhinju. Pogledali smo kriom za njom ne bismo li kroz odkrinuta vrata ugledali bilo kakav znak kulinarskog obilja, ali nita od toga. Kuhinja se doimala poput bolnike sobe: bijela, ista i - prazna. U meuvremenu pristigli su jo neki gosti - ve je bilo prolo devet sati - a meni je u elucu poelo sve glasnije kruljiti. Gotovo sam propao u zemlju od srama. Ve poslije druge zdjele kikirikija osjetio sam da mi u elucu nije dobro. Ne, nemam ja u naelu nita protiv kikirikija; to je vrlo ukusna namirnica puna vitamina, proteina i svih tih stvari, ali nikako ne moe nadomjestiti purana ili jastoga s majonezom. Osvrnuo sam se oko sebe da vidim to je s mojom enom. Po izrazu njena lica prosudio sam da

mandule i groice u njenoj utrobi ratuju sa Johnom Collinsom. Navalio sam na sir, progutavi usput jednu plastinu akalicu, i vie se nisam mogao zaustaviti. Gospoa Spiegel nas je iznenaeno gledala, potiho razmijenila nekoliko rijei sa svojim muem i pola u kuhinju po nove zalihe. Netko je u razgovoru spomenuo kako svakim danom ima sve vie nezaposlenih. - Nije to jo nita - primijetio sam. - Cijela nacija gladuje. Na svu sreu, izgovorio sam to prilino nerazgovijetno jer sam imao puna usta slanih tapia. Ali razljutilo me to mi tu netko jadikuje nad nezaposlenou kad istovremeno u ovoj pristojno namjetenoj sobi sjede ljudi koji vape za koricom kruha. Zdjela s kikirikijem i opet se ispraznila a lica naih domaina odavala su prve znakove panike. Gospoda Spiegel premetala je neko vrijeme po ormaru da bi napokon izvukla BOBI-TAPII SU MOJE OMILJENO JELO neke karamele koje smo za tili as smazali. Ve sam spomenuo da od jutra nismo nita jeli. Zato sada nismo mogli prestati jesti. U meni je nestalo i posljednjeg traga samokontrole. Trpao sam u usta sve to mi je bilo nadohvat ruke. Slani su mi tapii toliko hrskali u ustima da sam gotovo ogluio. Pomalo mi se vrtjelo u glavi. Nije ni udo jer, kad se sve zbroji, imao sam u elucu oko dvije kile kikirikija, pola maslinovog drveta i ocean pun soli. Tekom sam mukom susprezao napad tucavice. Moja ena, poto je pojela i zadnju kara-melu, zurila je u mene tupim, ljepljivim pogledom. Kad bih pogledao opustoene zdjele, gotovo bi mi pozlilo. Imao sam osjeaj da u se raspuknuti. Nisam vie mogao ni pomisliti na jelo... samo ne jelo... nikad vie jelo... - Gospodo, izvolite, prijeite ovamo! Gospoa Spiegel irom je otvorila vrata susjedne sobe. Ugledali smo dug stol pokriven bijelim stolnjakom a na njemu... o, ne... ne... puran, juha od gljiva, preni krumpirii, paroge, salate, umaci... VOLJENI MOJ LALJIVAC Junak mnogih njegovih satira, armantni i prefrigani mangup Jossele, oduvijek je fascinirao Ephraima i pomalo izazivao njegovu zavist. Ephraim vrsto vjeruje da je mangupstvo profesija koja ni po emu ne zaostaje za drugim intelektualnim aktivnostima, samo to je zahtjevnija. Kvalificirani mangup mora podjednako posjedovati intuiciju, smisao za diplomaciju i psiholoko znanje. "Zato se takav dar ne bi koristio da bi se izbjegli problemi ili konflikti koji se ne mogu rijeiti na uobiajene naine, ili se vrlo teko mogu rijeiti?" - pita asni graanin Ephraim i priznaje, s dojmljivom otvo-renou, da je on sam prevelika kukavica da bi varao ljude u pravom ivotu. Radije se zadovoljava time da svoje kriminalne sklonosti iivljava za pisaim stolom. Tako se rodio Jossele, koji je zapravo Ephraim, ili bi bar Ephraim elio da bude on, a koji se dri sasvim pragmatine ideologije: jedi i pij sada jer e te u kasnijim godinama prijeiti u tome ir na elucu. Chaim Topol, koji je igrao ulogu Josselea u Ephrai-movim filmovima - i nosio u njima maarski nadimak "Ervinke" - priao mi je kako mu je moj mu u hotelu Plaa u New Yorku tuno govorio o gostima u luksuznom hotelskom restoranu: - Pogledaj samo ove okotale starce kako se dosauju! Jedu delikatese koje ne mogu probaviti, u pratnji ena koje ne mogu zadovoljiti. A vani tumaraju mladii koji imaju zdrave apetite za sve ivo na ovome svijetu, samo nemaju sredstava da ih zadovolje. Zar ne bi bilo pametnije da se gospodarska politika temeljito promijeni, pa da mladii najvie zarauju a da se plae s godinama smanjuju? Od te je ideje sam Ephraim imao najmanje koristi. Propustio je da u mlaim godinama napravi brzu karijeru, iako nije tome bio ni najmanje kriv. Meutim, mogao se vrlo rano okoristiti svojim velikim talentom za mangupstvo da bi se spasio od svojih krvnika. Sada, pod stare dane, nije mu vie ni potrebno da postie uspjehe prevarom. Danas taj iskusni objeenjak koristi svoje zavidno znanje na polju zbijanja psina samo da se naali sa svojima blinjima. Ephraim je razborit ovjek, ali mu neobino veliko zadovoljstvo priinja da izmilja djetinje huncutarije i tjera egu s prijateljima. Zato uope ne preza od toga da kasno naveer nazove prijatelja i kae pospanom ovjeku da sam ja, najbolja od svih ena, o podne nestala nekud bez

traga. A on je, Ephraim, bio uvjeren da sam kod frizera i da satima sjedim pod haubom... - I to je bilo? - pita ga prijatelj. - Jesi li nazvao frizera? - Naravno - odgovori mu moj aavi mu. - Naravno da sam ga nazvao. - I to ti je rekao? - bez daha e prijatelj. - Rekao mi je da je stvarno kod njega i da ve satima sjedi pod haubom. Laku no. Ponekad doem i ja na red da me povue za nos VOLJENI MOJ LALJIVAC - Prije tjedan dana otkrio sam na pregibu lijeve ruke jednu malu, smeu fleku - veli mi Ephraim. Nadao sam se, Mala, da to nije nita opasno i da e proi samo od sebe. -I? - Prolo je. to je Ephraim aaviji, to je sretniji. Kau da je i Einstein izvodio takve budalatine. Ipak je meni Jossele drai. INTENZIVNI KURS PREIVLJAVANJA Pitao sam Josselea hoe li u subotu prije podne sa mnom na kupanje. - Ne mogu, na alost - odgovori mi Jossele. - Imam bar-micvu. - Oprosti, Jossele. Tko ima bar-micvu? - To jo ne znam. A i ne zanima me. Glavno je da je bar-micva. Hoe li sa mnom? Tako je poelo. Jossele mi je priznao da on ve godinama subotnja dopodneva redovito provodi u "Klubu industrijalaca" u Tel Avivu zato to se tamo uvijek neto dogaa - ili je neko primanje, ili vjenanje, ili bar-micva, pa se slavi, recimo, to to je neki deran sluajno ba navrio 13 godina. - U svakom sluaju, moe se dobro najesti i napiti -objasni mi on. - Na kraju ode s nekom djevojkom ili kakvom malom pozajmicom, pa ti ostane lijepa uspomena. Meni su ta subotnja dopodneva kruna cijelog tjedna. Tono u jedanaest sati, u svojim najtamnijim odijelima, stupili smo u Palau industrijalaca. Usput sam zamolio Josselea da me posavjetuje kako da se drim, ali je on to odbio. ovjek se mora sam snai, inae bolje da ostane kod kue. Jedino to bi mi savjetovao: da dan prije toga nita ne jedem. VOLJENI MOJ LALJIVAC Kad smo stigli, bilo je ve nekoliko tisua osoba na okupu. Na ulazu je stajao dobro odjeven, oito imuan brani par koji je doekivao goste i djelovao vrlo umorno. Uz njih je bio i junak dana, djeak koji se priglupo cerekao i premjetao s noge na nogu. Stali smo u red koji se polako pomicao. - Mazeltov! - izustili smo uglas kad smo doli do roditelja i srdano im stisnuli ruke. - estitamo! - Hvala! - odgovore roditelji uglas. - Drago nam je to ste doli. Zatim se Jossele nakloni pred samim slavljenikom i potapa po obrazu deka koji je netom postao mukarac, a ovaj pocrveni i zasmijulji se kroz nos. - Tko su ta dvojica? - zauo sam iza svojih lea glas djeakove majke, i oca kako joj odgovara: - Nemam pojma. Valjda su iz neke ambasade! im smo stupili u veliku sveanu dvoranu, Jossele me potjera: - Bre do bifea! Ne smijemo izgubiti ni sekunde. Moda e ti biti malo teko povjerovati, ali neki ljudi dolaze ovamo samo da se naderu. Ako se ne pourimo, nee nam nita vie ostati. Sendvii su bili prvorazredni, osobito oni s nasjeckanom gujom jetrom. Smazali smo ih svaki po dvadeset komada i zalili s neto piva i konjaka kako bismo napravili mjesta za kobasiice i pecivo koji su malo zatim stigli na stolove. Ve nakon otprilike pola sata osjeali smo se kao kod kue. Dozvao sam konobara koji je ve htio otii s praznim pladnjem, pa sam naruio ledenu tortu, ali pod hitno. Jossele je pak naruio biftek, a nakon toga mousse au chocolat. Nekoliko aa ampanjca probudilo nam je. iznova apetit za ananas. Dok INTENZIVNI KURS PREIVLJAVANJA smo se tako gostili, upoznali smo se i sa dvojicom ministara i zamolili ih da nam ishode kakvo namjetenje. Zatim smo intervjuirali rektora Sveuilita u Jeruzalemu. Neka je debela dama dijelila besplatne karte za kazalite. Nas smo ih dvojica uzeli est. Nakon dva vrlo poticajna sata Jossele je bacio ispitljiv pogled na kuhinjska vrata i pokazao mi

glavom na izlaz. Rekao je da nita vie nee doi. Stoga smo pristupili velikom stolu na kojem su bili naslagani darovi za bar-micvu. Jossele je za sebe odabrao Bibliju i engleski rjenik koji je ve dugo traio, a ja sam se odluio za divot-izdanje Shakespeareovih djela i za klizaljke. Sljedeeg tjedna idemo na svadbu. Ske o pokeru, koji je u meuvremenu postao legendaran, praizveden je u Ephraimovu tadanjem kazalitu, koji je on prozvao po svom omiljenom, naravno maarskom jelu "Zeleni luk". Jednu je od glavnih uloga igrao tada na prijatelj i Ephraimov partner Topol, koji je trideset godina kasnije osvojio svijet ulogom mljekara Te-vjea u filmu Gusla na krovu. Ta partija pokera koja se igra samo u glavi, bez karata, odavno ve pripada klasici. Poanta se uvijek iznova aktualizira, to jest nosi ime trenutano najpoznatije linosti koja tue sve ostale karte. Prvi je adut, naravno, bio Ben Gurion, nakon njega je dugo vremena o rezultatu partije odluivao Moe Da-jan, sve dok ga nije zamijenila Golda Meir. Danas je pak najjaa karta trenutno najpopularnija pop-zvijezda. Za mene je poker oduvijek bio arobna rije jer potjeem iz obitelji s bogatom pokerskom tradicijom. Prema obiteljskoj predaji, moj je pradjed prognan u Sibir zato to je unuo Kozaka koji ga je pobijedio u posve korektnoj partiji pokera. Ta je lijepa obiteljska predaja obvezivala mog oca da na kraju svakog dana igra poker po nekoliko sati ili nekoliko noi. Kad je bio loe volje, nije za nas bilo dvojbe - veeras nije odigrao nijednu partiju pokera... U posljednjim je godinama ivota bio vezan za kuu i kartanje mu je bila jedina zabava. Blizu nae kue, na VOLJENI MOJ LALJIVAC prvom ulinom uglu, bilo je stajalite taksija. Kad bi ih stari Lipovvitz, moj otac, nazvao, taksisti su odmah znali da se ne trai taksi nego etvrti partner. I doista, jedan bi od njih zaas osvanuo kod nas. Sudei po predaji koja je ostala za mojim dragim ocem, taksisti su u Tel Avivu izvrsni igrai pokera... Ephraim nije nikad bio ljubitelj kartanja ni igara na sreu. To nije nikad bila njegova razonoda. Jer, kako god bio trenutno raspoloen, njegovo lice uvijek odaje duboku zabrinutost, kao da e mu se svijet svakog asa sruiti na glavu - a tako se ne moe dobiti nijedna igra u kojoj je potrebna "pokerska faca". Slavni ameriki humorist Art Buchwald rekao je jednom da Ephraimu ak ni ah, koji zaista dobro igra, ne predstavlja pravo zadovoljstvo. Ephraim uvijek tako alosno izgleda kao da e se na ahovskoj ploi sad na dogoditi neka strana katastrofa. Zaista je to paradoksalno: Ephraim, koji je u svojim priama izvanredan laljivac, u pokeru je slab blefer. Tek je u Las Vegasu otkrio svoju idealnu igru, kockarske automate na kojima on igra na pomalo osebujan nain, posve u duhu svog literarnog junaka Josselea. Evo kako Jossele igra. U dvorani kasina stoje i mirkaju nebrojeni automati za igre na sreu, okrueni nadobudnim umobolnicima s tipinim papirnatim posudama u ruci do vrha punim etona koji se mogu kupiti na blagajni. I to radi Jossele alias Ephraim? Uzima takoer jednu takvu posudu, ubacuje eton u prorez na automatu i potee ruicu. im se automat smiri, on munjevito istrese sav sadraj VOLJENI MOJ LALJIVAC svoje posude u metalnu pliticu diui time paklensku buku i radosno skupljajui etone kojima ga je toboe zasuo automat. Nikakav pravi dobitak ne bi mogao toliko usreiti Ephraima koliko ga usreuju zavidni i zlovoljni pogledi igraa oko sebe nakon ovakvog uspjeha u stilu "uradi to sam". Ova je udnovata ala tipina za mog mua. On se ni u srei ne pouzdaje u sreu. Radije je sam "kuje". POKER NIJE STVAR SREE Ve smo prilino dugo sjedili za stolom i bez rijei mijeali kavu. Josseleu je bilo dosadno. - Zna ta? - ree mi napokon. - Hajdemo igrati poker!

- Neu - odgovorim. - Mrzim karte. Uvijek samo gubim. - Tko govori o kartama? Ja mislim na idovski poker. I ukratko mi izloi pravila igre. idovski poker igra se bez karata, samo u glavi, kao to i prilii narodu knjige. - Ti zamisli jedan broj, i ja zamislim jedan broj - objasnio mi je Jossele. - Dobiva onaj koji je zamislio vei broj. To ovako na prvi pogled izgleda vrlo lako, ali se tu kriju mnoge zamke. Moe? - Moe - rekoh. - Hajdemo igrati. Svaki je od nas uloio po pet ekela, a onda smo se zavalili i poeli izmiljati u sebi brojeve. Uskoro mi Jossele dade znak da je on zamislio jedan broj. Klimnuh glavom. - Dobro - ree Jossele. - Da ujem najprije tvoj broji - Jedanaest - rekoh. - Dvanaest - odvrati Jossele i pokupi novac. Samo to se nisam poderao. Jer najprije sam bio pomislio na broj etrnaest i tek sam u posljednji as snizio na jedanaest, ne znam ni sam zato. - Sluaj - rekoh Josseleu. - A to bi bilo da sam rekao etrnaest? VOLJENI MOJ LALJIVAC - Onda bih ja izgubio. Pa u tome i jest glavna dra pokera, to nikad ne zna kako e na kraju ispasti. Ali, ako ti ima preslabe ivce da hazardira, onda e moda biti bolje da prestanemo. Nisam mu se udostojio odgovoriti nego sam samo na stol poloio deset ekela. fossele je uinio isto tako. Dugo sam razmiljao o svom broju i na kraju se odluio za osamnaest. - K vragu! - ree Jossele. - Ja imam samo sedamnaest. Uzeo sam novac diskretno se smjekajui. Jossele vjerojatno nije ni sanjao da u ja tako brzo svladati trikove idovskog pokera. Zacijelo je raunao da u rei petnaest ili esnaest, ali sigurno nije raunao na osamnaest. Stoga je, naravno ozlovoljen, udvostruio ulog. - Dobro, kako hoe - rekoh jedva zatomljujui stanovitu slavodobitnost u glasu jer sam se dotle bio dosjetio fantastinom broju: 35! - Da ujem - ree Jossele. - Trideset pet! - etrdeset tri! I tako je on pokupio etrdeset ekela sa stola. Meni je udarila krv u glavu i glas mi je zadrhtao kad sam izustio: - A smije li se znati zato nisi maloprije rekao etrdeset tri? - Zato to sam zamislio broj sedamnaest - ozlojeeno odvrati Jossele. - Pa upravo je to ono uzbudljivo u ovoj igri to... - Sto ekela! - hladno sam ga presjekao u rijei i bacio stotinjarku na stol. Jossele je pak izazivaki polako poloio do nje svoju stotinjarku. Napetost je postala nepodnoljiva. POKER NIJE STVAR SREE - Pedeset etiri - rekoh toboe ravnoduno. - Ma ovo je zbilja glupo! - frkne Jossele. - I ja sam zamislio pedeset etiri. Nerijeeno. Mozak mi je grozniavo radio. Pomislio sam: "Sad ti, deko moj, vjerojatno misli da u ja rei pedeset i pet. Ali e se iznenaditi..." Izabrao sam nepobjedivi broj ezdeset devet i obratio se Josseleu ovako: - Sad ti, Jossele, prvi reci svoj broj! - Molim lijepo - pristane on nekako sumnjivo urno. -Nemam nita protiv. Sedamdeset! Morao sam zamiriti. Puls mi je udarao kao to nije udarao jo od opsade Jeruzalema. - to je? - navali Jossele. - to je sad s tvojim brojem? - Jossele - apnem i oborim glavu. - Vjerovao ti meni ili ne, zaboravio sam! - Laljive! - ogoreno e Jossele. - Znam ja da nisi zaboravio. Zamislio si manji broj i sad nee da ga kae! To je stari, otrcani trik! Sram te bilo! Najradije bih ga bio udario akom u onu njegovu odurnu njuku. Ipak sam se svladao, povisio ulog na dvjesta ekela i istodobno pomislio na zaista ubitaan broj, devedeset i est. - Hajde zini, smrdljive! - prosikem. Jossele se nagne nad stol i skree mi u brk: -1683! Obuzela me nekakva strana slabost.

- 1800! - protisnem jedva ujno. - Dupliram! - uzvikne Jossele i pokupi sa stola etiristo ekela. - Kako to duplira? to ti to znai? VOLJENI MOJ LALJIVAC - Smiri se! Ako u pokeru izgubi ivce, odnijet e gae na tapu - s visoka me poui Jossele. Svako e ti dijete objasniti da je moj udvostrueni broj vei od tvojega. - E, sad mi je zbilja dosta! - zareim i hitnem 500 ekela na stol. - Dvije tisue! -2417! - Dupliram! - Prezirno sam posegnuo za ulogom, ali me Jossele uhvati za ruku i bezono ree: - Redupliram! - i tako je mojih 500 ekela pripalo njemu. A meni je pao mrak na oi. - Takav si ti dakle! - promucam. - Takvim se ti trikovima slui! Kao da ja nisam mogao isto tako uiniti! - Dabome da si mogao isto tako uiniti - potvrdi Jossele. - ak se i udim to nisi. Ali tako ti je to u pokeru. Ili zna igrati ili ne zna. Ulozi su povieni na 1000 ekela. - Molim te da najprije ti kae to ima? - procijedim krguui zubima. Jossele se zavali na stolici i ree mi svoj broj: - etiri - 100 000! - zatrubim ja. U Josseleovu glasu nije bilo ni traga uzbuenju kad mi dobaci: - Ultimo! -1 pokupi su stola mojih 1000 ekela. Klonuo sam. Jossele me utjeno poui da, po takozvanom Hoyleovu zakonu, onaj igra koji prvi kae "Ultimo" dobiva partiju u svakom sluaju, bez obzira na brojeve. U tome je navodno posebna ar pokera to se za nekoliko sekundi... - 2000! - Poloio sam svoj posljednji novac u ruke sudbini. POKER NIJE STVAR SREE Jossele je stavio svojih 2000 ekela do mojih. Mene je oblio hladan znoj. Otro sam pogledao Josselea. - Tko e prvi? - upita me on. - Ti - odgovorim vrebajui na svoju priliku. I on se doista uhvati na lijepak kao muha. - Ultimo - ree on i isprui ruku da uzme dobitak. - ekaj malo! - rekoh mu ledenim glasom. - Michael Jackson! I lijepo pokupim sa stola svih 4000 ekela. - Jackson je jai od ultima - objasnim mu. - Ali ve je kasno. Dosta je bilo igre. Obojica ustanemo bez rijei. Prije nego to emo otii, Jossele uini jo jedan alosni pokuaj da vrati novac. Ustvrdi da sam Michaela Jacksona ja izmislio. Nisam opovrgao tu njegovu tvrdnju. Samo sam mu rekao da je upravo u tome dra idovskog pokera to se dobiveni novac nikad ne vraa. Moj suprunik ima svoje principe koje nije nauio nego ih je izmislio. Kad naie na nerazumijevanje kod prijatelja, obino im kae: "Pa tako pie u Talmudu!" Ponekad je to ak i istina, kao na primjer kad je rije o njegovoj omiljenoj tezi koja glasi: "Ljudi vie vjeruju onome to uju, nego onome to vide". Ephraim dakle tvrdi da oko moe i prevariti ovjeka, i da je uho kudikamo pouzdanije. Rafiniran kakav jest, on e vam odmah ponuditi i dokaz za svoju tvrdnju: optika varka u pustinji, fata morgana, moe se vidjeti, ali nitko dosad nije jo fata morganu uo... Ne znam dodue ima li pravo ili nema, ali to i nije bitno. Sljedea je pria izvedena i u kazalitu i na televiziji, a to je valjda dostatan dokaz da u tom njegovu djelu ima i zrnce istine. SVJEDOCI MORAJU BITI SLIJEPI Dok puanstvo radi ve punom parom da ostvari bruto drutveni proizvod, ja imam tek toliko snage da se prevrnem s jedne strane na drugu i nastavim hrkati. Stoga moete zamisliti kakav sam ok doivio kad me jedne noi oko sedam sati probudi snano lupanje na vratima. Izaao sam iz sobe pipajui oko sebe, ali je Manfred Toscanini ve bio provalio kroz moja ulazna vrata i naao se preda

mnom u pidami. - Jesi li uo? - upita me bez daha. - Nisam - odgovorim poluotvorenih oiju. - Pospan sam. I hou da se vratim u spavau sobu glavinjajui od umora, ali susjed me uhvati za hlae od pidame i uzvikne: - ovjee! Dignut je u zrak Sindikalni dom u Arlozo-rovljevoj ulici! Prava katastrofa! - Kako sam samo duboko spavao kad me ni ta eksplozija nije probudila! - promumljam zijevajui. - M ja nisam nita uo - prizna mi Manfred. - Ali Kunstetter kae da umalo to mu bubnjii nisu popucali. On je ve u pet sati bio kod mene, a onda je odjurio u Prvi, Drugi i Trei stambeni blok. A ja sam uzeo na sebe da obavijestim etvrti, Peti i esti, da ne nastane panika. Kunstetter je uvjeren da su teroristi podigli Dom u zrak. Nad ruevinom se viju gusti oblaci dima. Na mahove se vide ak i mali plameni jezici kako se diu u zrak. VOLJENI MOJ LALJIVAC Bio sam potresen kad sam zamislio onu onako dinu graevinu pretvorenu u ruevinu to se dimi. Ipak me istodobno i ljutilo to se moj prijatelj Manfred upravo nadimlje od ponosa zbog uinka vijesti koju mi je donio, ba kao da ga je ef potapao po ramenu. - A reci mi, Toscanini, zato si ti zapravo tako sretan? -upitam ga osorno. - to ima u tome tako dobro to je taj Dom dignut u zrak? Manfred Toscanini odmjeri me prezirnim pogledom. - U blokovima koje sam dosad obiao nije mi jo nitko postavio tako glupo pitanje. Ja uope nisam sretan. Samo nisam tako borniran kao ti. Kao stari lan sindikata, mogu ti rei da je dobro to od vremena do vremena moemo vidjeti kako u ovoj zemlji ima i nekih drugih snaga. A za taj je dom svakako teta, s time se slaem. Prava katastrofa! Dotle sam se bio toliko razbudio da sam digao rolete i zavirio u svijet mirkajui. Osvanuo je lijep dan. Sa Sredozemnog mora pirkao je svje povjetarac. Rublje obitelji Kalaniot iz susjednog stana suilo se na naem travnjaku. Dva mlada psa naganjala su se uokrug. U Arlozorovljevoj ulici dizala se impozantna graevina Sindikalnog doma. Upravo je stigao na biciklu, kasnei kao i uvijek, deko koji raznosi novine. - Oprosti to ti moram oponirati, ali bit e da se tek planira da se Sindikalni dom digne u zrak. Jo je na svom mjestu. Manfred pokua svojim papuama izvesti nekakve figure na tepihu ne gledajui me. - Dom je potpuno neoteen - rekoh znaajnim glasom. -uje li? SVJEDOCI MORAJU BITI SLIJEPI - Kako te ne bih uo. Nisam gluh. - Zar nee pogledati? - Neu. Nema smisla. Pa znam ja valjda da je Dom noas dignut u zrak. Prava katastrofa! - Ali moe ga odavde kroz prozor lijepo vidjeti svojim oima! - Doista! - obrecne se on na mene. - Ti si zbilja tvrdoglav kao mazga! Izvoli uzeti na znanje da sam ja dobio informacije iz apsolutno pouzdanog izvora. - Bacio je jo dva-tri bijesna pogleda na mene, ali onda mu je gnjev ustupio mjesto prijateljskom saaljenju. - Ma nemoj se sad, stari, previe sekirati! Glavu gore! Moramo podnijeti i takve udarce sudbine. Tko zna kome je bilo u interesu da digne Dom u zrak... prava katastrofa... oblaci dima... plameni jezici... Ja nisam vidio nikakve oblake dima, ali mi je mrak pao na oi. - K vragu! - zaurlam. - to sad tu stoji i pria mi prie, a treba ti samo dva koraka da doe do prozora i sam se uvjeri u istinu. - Ne moram se ja ni u ta uvjeravati. Meni je dovoljna Kunstetterova rije. - Ma neka Kunstetter i sto puta kae... - ekaj malo! - ogoreno me Manfred presijee u rijei. -Da ne eli moda rei da je Kunstetter laljivac? E, to u mu ba rei. Moe se pripremiti na razgovor s njim. - Ma tko ti je uope taj Kunstetter? - A, tako. Tu smo, dakle! Uope ne zna tko je Kunstetter, a pred cijelim ga svijetom proglaava laljivcem!

Klonuo sam i briznuo u pla. Manfred me samilosno pogladi po kosi i ree mi, ne bi li me udobrovoljio: VOLJENI MOJ LALJIVAC SVJEDOCI MORAJU BITI SLIJEPI Bio sam potresen kad sam zamislio onu onako dinu graevinu pretvorenu u ruevinu to se dimi. Ipak me istodobno i ljutilo to se moj prijatelj Manfred upravo nadimlje od ponosa zbog uinka vijesti koju mi je donio, ba kao da ga je ef potapao po ramenu. - A reci mi, Toscanini, zato si ti zapravo tako sretan? -upitam ga osorno. - to ima u tome tako dobro to je taj Dom dignut u zrak? Manfred Toscanini odmjeri me prezirnim pogledom. - U blokovima koje sam dosad obiao nije mi jo nitko postavio tako glupo pitanje. Ja uope nisam sretan. Samo nisam tako borniran kao ti. Kao stari lan sindikata, mogu ti rei da je dobro to od vremena do vremena moemo vidjeti kako u ovoj zemlji ima i nekih drugih snaga. A za taj je dom svakako teta, s time se slaem. Prava katastrofa! Dotle sam se bio toliko razbudio da sam digao rolete i zavirio u svijet mirkajui. Osvanuo je lijep dan. Sa Sredozemnog mora pirkao je svje povjetarac. Rublje obitelji Kalaniot iz susjednog stana suilo se na naem travnjaku. Dva mlada psa naganjala su se uokrug. U Arlozorovljevoj ulici dizala se impozantna graevina Sindikalnog doma. Upravo je stigao na biciklu, kasnei kao i uvijek, deko koji raznosi novine. - Oprosti to ti moram oponirati, ali bit e da se tek planira da se Sindikalni dom digne u zrak. Jo je na svom mjestu. Manfred pokua svojim papuama izvesti nekakve figure na tepihu ne gledajui me. - Dom je potpuno neoteen - rekoh znaajnim glasom. -uje li? - Kako te ne bih uo. Nisam gluh. - Zar nee pogledati? - Neu. Nema smisla. Pa znam ja valjda da je Dom noas dignut u zrak. Prava katastrofa! - Ali moe ga odavde kroz prozor lijepo vidjeti svojim oima! - Doista! - obrecne se on na mene. - Ti si zbilja tvrdoglav kao mazga! Izvoli uzeti na znanje da sam ja dobio informacije iz apsolutno pouzdanog izvora. - Bacio je jo dva-tri bijesna pogleda na mene, ali onda mu je gnjev ustupio mjesto prijateljskom saaljenju. - Ma nemoj se sad, stari, previe sekirati! Glavu gore! Moramo podnijeti i takve udarce sudbine. Tko zna kome je bilo u interesu da digne Dom u zrak... prava katastrofa... oblaci dima... plameni jezici... Ja nisam vidio nikakve oblake dima, ali mi je mrak pao na oi. - K vragu! - zaurlam. - to sad tu stoji i pria mi prie, a treba ti samo dva koraka da doe do prozora i sam se uvjeri u istinu. - Ne moram se ja ni u ta uvjeravati. Meni je dovoljna Kunstetterova rije. - Ma neka Kunstetter i sto puta kae... - ekaj malo! - ogoreno me Manfred presijee u rijei. -Da ne eli moda rei daje Kunstetter laljivac? E, to u mu ba rei. Moe se pripremiti na razgovor s njim. - Ma tko ti je uope taj Kunstetter? - A, tako. Tu smo, dakle! Uope ne zna tko je Kunstetter, a pred cijelim ga svijetom proglaava laljivcem! Klonuo sam i briznuo u pla. Manfred me samilosno pogladi po kosi i ree mi, ne bi li me udobrovoljio: A VOLJENI MOJ LALJIVAC - Ako ti je ba stalo do toga, mogu ti dovesti svjedoke koji su na svoje ui uli kad je Kunstetter rekao da je od itave zgrade Sindikalnog doma ostalo samo nekoliko plamenik jezika. Prava katastrofa! - Ali, evo, s ovog prozora... - procvilim. - Pa i radio je to potvrdio, ako ti to neto znai. - Koji radio?

- Kunstetter je uo na svom aparatu. On ima najmoderniji aparat, nov novcat. Kvadrofonijski. Na dvije-tri sekunde umalo to mu nisam povjerovao. Ljudsko se oko moe i prevariti, ali Kunstetter je Kunstetter. Meutim, tada sam se hropui bacio na Manfreda Toscani-nija i odvukao ga do prozora: - Evo, pogledaj! Mora pogledati! Pogledaj van! - emu? - Manfred zatvori oi i pogrbi se u mom elinom zagrljaju. - Kad bih ba htio pogledati kroz prozor, mogao bih pogledati i kroz svoj. Ali Kunstetter je rekao... - Ma pogledaj, pogledaj van, pogledaj, pogledaj van! -Zgrabio sam ga za kosu i poeo udarati u taktu njegovim elom po prozorskom okviru. - Pogledaj van i reci mi jesu li digli Dom u zrak ili nisu? Je li Dom na svom mjestu ili nije? - Sad je na svom mjestu - potvrdi Manfred. - to ti to znai - sad? - Noas su ga digli u zrak, a jutros su ga opet podigli. Ruke su mi klonule. Manfred je psujui odmaglio u vedro jutro da obavijesti jo preostale stanovnike o katastrofi. }cdva sam se odvukao do kreveta, sklopio oi i uskoro utonuo u nezdrav san koji se ubrzo prometnuo u nonu moru. Sve zalihe atomskih bombi svih velesila eksplodirale su u SVJEDOCI MORAJU BITI SLIJEPI jedan mah zbog nekog alosnog nesporazuma i cijeli je svijet leao u ruevinama. Samo je Dom sindikata ostao itav. Moram pitati Kunstettera to se zapravo dogodilo. VOLJENI MOJ LALJIVAC Ephraim nije nikakav sladokusac. Naprotiv. Od mladih dana, u kojima ga je cijela obitelj kljukala zato to je bio strano mrav, jelo je za njega bilo i ostalo mrsko traenje vremena. Njegovo je kulinarsko znanje ostalo do danas u biti ogranieno na maarsku kuhinju, pa svako jelo koje je po svom okusu bar priblino slino "gyulai kolbaszu" proglaava on odmah "delikatesom". Kad su ga u jednoj televizijskoj emisiji pitali koji bi primjer Kantova "dobra po sebi" naveo, on je bez oklijevanja naveo maarsku salamu sasvim tanko narezanu. Pa ipak, oboje rado odlazimo u restorane, gdje obino ne prihvaam Ephraimove sugestije. Ja mu ne bih povjerila ni da dodjeljuje zvjezdice u Michelinovim turistikim vodiima. Ali postoji jo jedan razlog zbog kojeg sam ja, uskoro nakon stupanja na zajedniki ivotni put s njim, shvatila da se sa svojim izabranikom mogu hraniti samo vani. Kad god kod kue pozovem ukuane na objed, dok se na stolu pui zdjela u kojoj sam spravila jelo u znoju lica svoga, Ephraim kao da je u zemlju propao. To je da svisne od muke! Ja ve dodue dobro znam da je to maslo njegove traume iz djetinjstva, da je on opet onaj djeak tanak kao prut kojeg sile jesti. Jer, u trenutku kad ga zovnem na objed, pretvaram se istog asa u njegovim oima u njegovu majku. On se sjea kako su ga tjerali da jede kako bi, za Boga miloga, bio jednog dana velik i jak. Prije ezdeset godina ljudi su jo vrsto vjerovali da su samo korpulentne osobe zdrave, pa je i Ephraima majka opala kao maarsku gusku. Na kraju sam ipak kapitulirala i odonda sam potpuno zadovoljna univerzalnim rjeenjem da se hranimo u restoranima. Osim toga, ja ne kuham ni rado ni dobro. Ali nema rjeenja bez novih problema. Tako i ovo rjeenje ima jednu kvaku, a to je da nas u restoranu obino doeka vrua juha. Ali juhe, koliko god bila vrua, mora biti, i to odmah. im mu se priblii konobar s tanjurom koji se pui, Ephraimu istog asa prekipi pa dobacuje konobaru da je zaboravio uz juhu naruiti led. Konobar ga tada pogleda staklastim oima jer za tu kombinaciju jadnik jo nije uo. - Nije bitan okus juhe, prijatelju, nego njezina temperatura - objanjava mu moj izabranik a da mu uope nije jasno da se u konobarovim oima sruila predodba o svijetu. Kad imamo lo dan, ne moemo gledati konobara kako pati, pa jednostavno naruimo au vode s ledom, izvadimo iz nje kockice leda i diskretno ih ubacimo u vrelu juhu. to se leda tie, Ephraim

je naprosto elik--znaaj. Juhu uvijek jede samo s ledom. U najdonjoj ladici naeg friidera lei, umotan u foliju od plastike i s razlogom strogo izoliran, broj dva na TA.VOLJENI MOJ LALJIVAC Ephraimovoj listi najdraih jela, zeleni luk. Ja prema toj vrlo jakoj i neobino smrdljivoj vrsti povra osjeam duboko gaenje, ali perverzna sklonost mog Maara prema tom zelenju podie izmeu moje mladenake ljubavi i mene katkad gotovo nepremostiv zid. Kad god kupujem ivene namirnice, zapadnem u kunju da jednostavno zaboravim na tu groznu biljku, pa ponekad i podlegnem svojim osjeajima. Usput budi reeno, izvravanjem te teke dunosti ja dokazujem svoju naplemenitiju spremnost na rtve i iznova opravdavam svoju titulu "najbolje od svih ena". Tko god misli da Ephraimove neobine navike, kad su jela u pitanju, izazivaju zgraanje samo u restoranima, grdno se vara. Isto tako prouzrouje prave katastrofe i meu naim prijateljima, pogotovo kad pokuava biti uljudan pa dijeli komplimente na raun kulinarskih dostignua, o ijoj kvaliteti on ponajmanje moe suditi. NEPREDVIDLJIVI RIZIK LIJEPIH MANIRA Moja supruga i ja imamo pretplatu na filharmonijske koncerte kojom se naizmjence koristimo. Ili moja ena ode na koncert, ili ja ostanem kod kue. Nakon nekog vremena izmijenimo uloge: ja odem k prijateljima u posjet a ona ode na koncert. Tako je bilo i pri posljednjem pretplatnikom koncertu u sezoni, koji sam ja iskoristio da posjetim Wechslerove. Gideon je poznati arhitekt, a llona radi na istraivakom odjelu VJeizmannova instituta. Nije udo to se na razgovor za stolom vodio na visokom nivou. Upravo kad je Gideon razvezao o teledirigiranim raketama, llona je donijela u sobu pladanj s desertom. Svatko je od nas dobio komad velike ruiaste torte sa utom kremom i jo k tome dvije tanke krike okolade. - Kako ti se ini? - upita me Gideon. - Vrlo dobro - odgovorim. Gideon se malko smrkne. - Ti ovo zove samo vrlo dobrim? I gotovo? Ovo je fantastino! - Jest, fantastino je! - potvrdim bre-bolje. - Nisam jo nikad jeo ovako fantastinu tortu. Ova je uta fila boanstvena! llona je porumenjela do korijena kose i posluila nas zatim kavom. Koliko god sam elio nastaviti razgovor o teledirigiraVOLJENI MOJ LALJIVAC nim raketama, razabrao sam po pogledu koji je Gideon bacio na mene da domaica oekuje nove komplimente od mene. - Ovo je najbolja kava koju sam ikad pio - znaajno rekoh. - Nisam ni znao da postoji ovakva aroma. - Pretjeruje - prekori me Ilona. - Naprotiv. Upravo sam otkrio jedan sasvim nov okus kave. - Kako to misli? - priupita me Gideon. - Nedostaje mi rijei da to obrazloim. Kava je jednostavno piramidalna! Arabeskna! Pitagoralna! Sinagogalna! Mogu li dobiti za jo jedan naprnjak? Ne moe se rei da je kava bila loa. Bila je to posve obina kava, vrua i tekua, moda malo preslaba i bez pravog okusa, ali je bila prava. Zatim nam je Ilona donijela mlijeni sladoled i vonu salatu. - Kako ti se svia sladoled? - upita me Gideon. -Kamen mea u razvitku povijesti sladoleda! Kulinarsko remek-djelo! Blagoslovljene bile ruke koje su ga spravile. - A vona salata? - opet e Gideon. Ve sam bio zaustio da otpjevam jo jedan hvalospjev kad mi padne na pamet da pohvale ne zvue

vjerodostojno kad se niu sami superlativi. - Salata - izustim zamiljeno - salata mi je nekako kiselkasta. Uinak je mojih rijei bio katastrofalan. Ilona se pogrbila, skoila na noge i istrala iz kuhinje jecajui. Gideon je pohitao za njom. Prolo je etvrt sata. Ostao sam sam sa svojim mislima. to li se dotle zbivalo tamo u kuhinji? Gideon se vratio blijed. Sav je drhtao. - Najbolje e biti da ode kui - ree mi bezbojnim glasom. ___________NEPREDVIDLJIVI RIZIK LIJEPIH MANIRA Kad sam najboljoj od svih ena ispripovjedio to sam doivio, ona me pogleda vrtei glavom. - Tako se neto, naravno, moe samo tebi dogoditi. - U glasu nije bilo ni trunka samilosti. - Svaki bi koliko-toliko tankoutan ovjek odmah shvatio to se dogodilo. - Pa to se dogodilo? - Jo uvijek ti nije jasno? - Nije. - Razmisli malo! Porazmislio sam, ali uzalud. Tek mi je Gideon poslije objasnio da je Ilona sve ono kupila gotovo, jedino je vonu salatu sama priredila. Negdje u prvim godinama naega braka pojavio se prvi put na kioscima Playboy. Taj izvanredni magazin na sjajnom papiru odjeknuo je u svijetu revija kao prava bomba, jer su itatelje podjednako fascinirali kompetentni tekstovi i umjetnike fotografije golih ena, iako moda ne ba ovim redoslijedom. Ukratko, ti su maheri i te kako dobro znali oko onoga bitnoga, takozvane "duplerice", s deurnom ljepoticom u svoj njenoj neskrivenoj duini i irini, rasporediti sve ostalo i priskrbiti asopisu image visoke kvalitete. Kako sam ja onda jo bila mlada i vitka, nisam zavi-djela onim draesnim ljepoticama na njihovoj slavi i imala sam posve praktian stav prema njihovim zavodnikim ambicijama. Stoga smo Ephraim i ja zajedno skupljali duplerice iz Playboya i nerijetko ih ak vjeali na plou u naoj dnevnoj sobi. Uostalom, ta ploa postoji jo i dan-danas, samo to je iz obzira drimo u podrumu. Da bismo kasirali koncentriranu snagu te samouvjerene prezentacije seksa, povjeali smo meu zamamna tijela razne duhovite lanke, novinske izreske sa smijenim tiskarskim pogrekama, pisma nepoznatih ljudi koji su nas, ponajee anonimno, naizmjence oboje optuivali za povredu svetih branih zakona, ukratko, sve ono to nam se inilo da nam moe dobro posluiti kao prikladna kamuflaa. Ipak je dostavljau ivenih namirnica iz oblinjeg duana uvijek trebalo vrlo mnogo VOLJENI MOJ LALJIVAC vremena da prijee onaj kratki put do kuhinje koji ga je vodio pored nae grene ploe. Na alost, nisu svi asopisi koje je Ephraim kao novinar redovito dobivao pruali sline mogunosti za ovako plodotvornu suradnju. Ali meu brojnim dnevnicima, tjednicima, mjesenicima i godinjacima bio je i jedan knjievni asopis koji je bio toliko dosadan da je mogao nadomjestiti itavo stado ovica prije spavanja. Zbog silnog nagomilavanja tiskovina u naem tijesnom stanu, morali smo pribjegavati neuobiajenim rjeenjima kako da ih se oslobodimo. Tada nam je priskoio u pomo mali eret to se krije u Ephraimovoj glavi. Za tu smo svrhu odabrali jednog od naih najdraih neprijatelja. Taj jadnik nije imao pojma tko mu dozlaboga redovito alje taj nevjerojatno dosadni asopis. Nakon nekog vremena nije vie uope odlazio do svoje krabice, da ne vidi vie taj koncentrirani sveanj dosade. Ali nije raunao na Ephraimovu neutaivu e za djetinjastim huncutarijama... Uporno kao mazga, Ephraim je izmiljao najrafinira-nije naine dostave tog antiasopisa. Sluio se irokom paletom inovativnih metoda koje bi sluile na ast i najmodernijim telekomunikacijama. Ali srea mu nije uvijek bila sklona. Preporuena poiljka bila bi vraena jer je primalac nije htio preuzeti. Tada je Ephraim nalijepio naslovnu stranicu Playboya na onu literarnu dave, odnio je sam na adresu primaoca i ubacio svojom rukom u njegovu krabicu. Nije prolo ni dva tjedna kad je krabica uklonjena. - Eto vidi - nacerio se tad Ephraim - koliko se kod nas cijeni knjievnost! VOLJENI MOJ LALJIVAC

Na kraju se Ephraim usred noi odvezao do stana svoje rtve, privezao kamen za najnoviji broj tog asopisa i ubacio sve skupa kroz otvoreni prozor. To je svakako bila najuspjelija psina malog Ephraima, ali ujedno i posljednja. Onaj se jadnik, ako se ne varam, uskoro nakon toga preselio na drugu adresu. Bilo kako mu drago, tisak je oduvijek igrao vanu ulogu u naem ivotu. Iako je vie od trideset godina Ephraim ispisivao svoju satirino-ozbiljnu kolumnu u dnevniku Maariv, nikad nije ozbiljno shvaao novinare. Kao to ni sama sebe nije ozbiljno shvaao. Moda ga ba zato toliko volim. INJENINI IZVJETAJ O JEDNOM LUDO SMIONOM POTHVATU Dotini je tjednik nastao kada se gospodin Steiner, vlasnik trgovine mjeovitom robom, popeo jednom na prvi kat da malo paaska s novinarom Josefom Goldbergom u njegovu stanu: - Dragi moj Goldberg, ne mislite valjda da sam ja oduvijek prodavao ivene namirnice? Ni govora! Nekad sam vam ja bio traeni suradnik asopisa kao to je "Napredni trgovac povrem", da spomenem samo jedan od njih. A prije nekoliko godina napisao sam vie tekstova za jedan poznati modni urnal za djecu, to morate jednom proitati. Da, to sam ono htio rei? Kako bi bilo da nas dvojica pokrenemo jedan novi tjednik? Tjednik koji e se razlikovati od svih ostalih, neto uistinu novo, publikaciju koja e popuniti prazninu na tritu i pogoditi ukus poblike? Ama, nemojte me sad prekidati! Ja u financirati stvar. Ali samo pod uvjetom da vi sa svojim velikim novinarskim iskustvom budete glavni urednik. Budite bez brige, ja se ne kanim mijeati u vae poslove. Ja u biti samo financijer. A kako znam da jedan novi asopis mora na poetku vlasniku donositi gubitke, spreman sam na stanovit deficit u prvoj godini izlaenja. to se mene tie, moe ak i u drugoj godini. Eto tako. Imamo potreban novac, i imamo potrebno odobrenje. Pristajete li? VOLJENI MOJ LALJIVAC Goldberg je porazmislio. Trenutano je zaraivao 745 e-kela mjeseno prevoenjem na poljski. Sto je uope imao izgubiti? - Pristajem - odgovorio je. - Duan sam to prema itaocima. Dogovorene su pojedinosti i sve uneseno u ugovor. Trebalo je da novi asopis obasee 64 stranice velikog formata i da bude sav u boji. Maloprodajna cijena - dva ekela. Do 30 tisua primjeraka trokovi se nee pokrivati, ali od 30 tisua i prvog primjerka poet e ostvarivati dobit. Steiner je predloio Goldbergu da dobit dijele popola, ali se Goldberg radije odluio za fiksnu mjesenu plau od 835 ekela. Tjednik e se zvati "Na drogerijski svijet". Zapravo je trebalo da se zove samo "Na svijet", ali je Steiner preuzeo odobrenje od glasila drogerista koje je prestalo izlaziti, pa je po zakonu bio duan zadrati prvobitni naslov da bi mogao izdavati asopis na temelju postojeeg odobrenja. Trebalo je da tjednik bude lako itljiv i zabavan, ali istodobno i ozbiljan i informativan. Za takvim se asopisom neosporno osjeala velika potreba. Goldberg je u oblinjoj kavani angairao jedanaest stalnih urednika i sedam dopisnika, od kojih su trojica smjesta unaprijeena u izvjestitelje iz inozemstva i upuena u pojedine evropske zemlje. Uz to su jo zaposlena petorica fotografa, dva dostavljaa, jedna riokosa i jedna sjedokosa tajnica. Svi su oni dobili radna mjesta u Steinerovu stanu. Nakon jednomjesenih priprema tiskan je prvi broj. Na naslovnoj je stranici objavljena fotografija male djece koja se igraju u pijesku, a ispod slike je pisalo: "Pred naim oima raste jedan novi, sretni narataji" Uz samu sliku otisnuti su crvenim slovima glavni naslovi priloga u prvom broju: "TeINJENINI IZVJETAJ O JEDNOM LUDO SMIONOM POTHVATU neriffe, skrovita turistika atrakcija (sa slikama u boji)", "Naivni umjetnici s Malte", "Sport je zdrav!" i "Kazalini svijet" iz pera J. Goldberga. Nadalje su itatelje oekivale kritike radijskog i televizijskog programa, stalna kolumna glavnog urednika Goldberga "Sad ja imam rije", opseni sportski izvjetaji, krialjke i rebusi, bogata literarna rubrika, gospodarstveni prilog, "Perai prljavog novca ive medu nama", te prvo poglavlje romana u nastavcima "Ljubav jedne medicinske sestre" iz pera Marthe Goldberg. Osim toga, "Na drogerijski svijet" raspisao je i natjeaj za najbolju kratku priu i za najljepu fotografiju psa, kao i poziv na pretplatu pod vrlo povoljnim uvjetima, s nagradama za pretplatnike. Urednitvo je ujedno pozvalo itatelje na suradnju ovim

rijeima: "Va tjednik - radi vas pokrenut - radi vas pripremljen - radi vas tiskan - radi vas izlazi svakog tjedna - tjednik za vas!" Prvi je broj svakako izazvao stanovite odjeke. Gospodin je Steiner saznao iz pouzdanih izvora da su prodavau u predgrau doslovce oteli iz ruke prve primjerke, a Goldberg je, zahvaljujui svojim dobrim vezama, uspio plasirati u glasilo sindikata drogerista sljedeu obavijest: "Upravo je izaao prvi broj novoga asopisa 'Na drogerijski svijet' koji se moe nabaviti na svim novinskim kioscima." Prema Goldbergovim rijeima, to je znailo slubeni blagoslov novom tjedniku i osiguralo prodaju od najmanje 5000 primjeraka. Zabrinjavala je dodue injenica da nije stigla nijedna fotografija pasa i da se na raspisani natjeaj za kratku priu odazvao samo jedan itatelj poslavi priu Oscara VVildea koju je potpisao pseudonimom "Oskar Friedmann". ef distribucije izjavio je da je jo prerano donositi zakljuke, ali da su iz inozemstva stigle neke ohrabrujue reakcije. VOLJENI MOJ LALJIVAC Kad je Steiner pokazao prve znakove nervoze, Goldberg ga je podsjetio na obeanje da je spreman prvu godinu-dvije podmirivati deficit. Steiner se sloio s tim, ali je odgovorio da se ne mora uvijek dogoditi ba sve ono na to je ovjek spreman. Odluio je osobno intervenirati i pobrinuti se da podigne nivo asopisa, fer, ako prvi broj nije dobro primljen, to moe biti samo zbog toga to "Na drogerijski svijet" nije dovoljno ozbiljan. Stoga je u drugom broju na naslovnoj stranici objavljena slika predsjednika vlade, a ispod nje je pisalo: "Na predsjednik vlade". U broju je bila i jedna stranica posveena medicini, jedan dotad neobjavljeni Shakespeareov sonet, jedna balada znaajne lirske pjesnikinje Rose Steiner, povei broj dopisa itatelja s odgovorima "Tete Sibile" (Steinerov pseudonim) i nova rubrika "Kamo emo poslije podne?" to se tie personalnih promjena, otputeno je etrnaest dopisnika, pet fotografa, dva dostavljaa ijedna sjedokosa tajnica. Umjesto njih, Steiner je angairao odvjetnika koji je preuzeo brigu o tubama podnesenim sudu zbog jednostranih raskida sklopljenih ugovora. Smanjen je broj ilustracija, a ponovo je objavljeno nekoliko fotografija iz prvog broja s novim potpisima ispod njih. Iako su prodavai drugog broja dobili velike plakate na kojima je pisalo: "STANITE! KONANO JE TU! IZAAO JE NOVI BROJ NAEG DROGERIJSKOG SVIJETA!" distribucija nije eljela dati nikakve slubene podatke o prodaji. Steiner je inkognito obiao jedan novinski kiosk da vidi kako se prodaje njegov tjednik. Kad ni nakon est sati nije prodan ni jedan jedini primjerak, odustao je od ekanja i raspitao se u nekoliko prodavaonica knjiga i asopisa kako se INJENINI IZVJETAJ O JEDNOM LUDO SMIONOM POTHVATU prodaje "Drogerijski svijet". Vlasnici su se iznenadili kad su uli za taj asopis. Steiner je posumnjao da e ikad dosegnuti prodaju od 30 000 primjeraka, pa je otpustio sve preostale urednike osim Goldberga, koji je unaprijed bio podigao etrnaest mjesenih plaa. Tada je Steiner poduzeo posljednji oajniki pokuaj da vrati uloeni novac. Trei je broj izaao na svega 18 stranica i samo u dvije boje. Na naslovnoj je stranici objavljena fotografija gole crnkinje s podvezicama i najava sljedeih priloga: "Bajke o potenciji gastarbajtera", "Ispovijed nekrofdske lezbijke", "Spreava li kontracepcija orgazam?", "Seksualno izrabljivanje biseksualnih namjetenika" (injenino izvjee o silovanju mladog knjigovoe). Fotografije je Steiner dobio od jedne pornografske tvrtke u zamjenu za besplatnu reklamu na dvije stranice u sljedeih deset brojeva. Distribucija je izvijestila vlasnika da je od prvog broja prodano 84 primjerka a od drugog 17. Trei je broj onio zagonetan fenomen: remitenda je bila za jedan primjerak vea od tiskane naklade. Steiner se zarekao da e se grdno osvetiti Goldbergu, pravom krivcu ovoga katastrofalnog poslovnog gubitka. Gold-berg se preselio nekamo na jug. Odobrenje za izdavanje "Drogerijskog svijeta" prodano je jednom imunom inter-nistu. Ovaj ima namjeru pokrenuti novi tjednik koji e se razlikovati od svih ostalih, neto uistinu novo, asopis koji e popuniti veliku prazninu na tritu. Ephraim cijeni knjievnost, ali u kazalite je upravo zaljubljen. Cijeli je ivot, po njegovu miljenju, jedan veliki cirkus, samo to njega ivot silno zabavlja a cirkus ga ostavlja hladnim. Jedino se

klaunima divi jer oni moraju biti lukavi u svom poslu, poslu koji se zasniva na nepopravljivoj ljudskoj gluposti. Ukratko, to je profesija koja ima mnogo slinosti s njegovom. Ephraim nikako ne trpi cirkuske toke u kojima se ivotinje moraju ponaati kao ljudi. Sasvim mu je dovoljno to su se ljudi u njegovim mladim danima ponaali kao zvijeri, pa osjea duboku samilost prema jadnim preruenim impanzama koje su u cirkusu svedene na smijene kopije ljudi. Meutim, Ephraim posebice uiva u onom svakodnevnom kazalitu koje se spontano igra u ivotu ili na ulici. Kao to je, recimo, igra skrivenom kamerom. Ponekad bi sam najradije bio kamera da snimi svaku ulinu scenu, od bune raspre do otvorene tunjave, bez traka zluradosti, iz pukog uivanja u spektaklu. Ephi se oduevljava kao dijete rjeitim ulinim prodavaima koji nude svoju posve nepotrebnu robu iskazujui izvanredno glumako umijee. Katkad i mene zarazi svojim oduevljenjem pa uivam uz njega u dramatinim opisima prednosti univerzalnog ljepila, udesnih noeva, aluzija, lavora, parnih pegli i sredstava za ienje sagova, ukratko, svega onoga to nikome u kui ne treba. VOLJENI MOJ LALJIVAC Naa zahvalnost tada ne poznaje granica. Jo nikad nismo otili od takva prodavaa praznih ruku. A ako je predstava bila posebno dobra, obino kupimo odmah po dva-tri komada reklamiranog proizvoda. Jedan za kuu, drugi za putovanje a trei da ga moemo izgubiti. Neto ipak Ephraim nikako ne trpi, a to je kad prodava pretjera ili upropasti poantu ponavljanjem. Tad se ponekad dogodi i da on, na veliko udo okupljenih graana, dobaci ljudskom gramofonu: - Dosta, dosta, ve ste nas uvjerili! Dok se vraamo kui, pitamo se: "Kako emo se, za Boga miloga, rijeiti sad ove stvari? Da je odmah bacimo, ili da je tek kod kue odnesemo na tavan - u vjeni spomen na nau bolesnu pohlepu da sve posjedujemo samo zato to nam je netko vjeto nahvalio svoju robu?" 1DR. FINKELSTEIN MOE POGRIJEITI I DR. FINKELSTEIN MOE POGRIJEITI vrljajui po glaimoj ulici, odjednom sam zastao pred skupinom ljudi oko tanda jednog ulinog prodavaa. U sreditu pozornosti stajao je stasit mladi, elokventan i opaljen suncem, koji je pred gledaocima mahao umrljanom krpom i neumorno klaprnjao: -... draga gospoa suprunica vie, bjesni, prijeti rastavom: "Kako te nije sram, zamazane jedan, opet si zaflekao hlae, koulje, pidamu, ta ja znam io sve ne!" AH to vie nije vikakav problem, dragi suprunie, jer jednostavno moe uzeti udotvornu tinkturu dr. Finkelsteina koja je stigla rarnio iz Amerike, i prvi put se moe sad i kod nas nabaviti, pn sasvim malko nakvasi njome mrlju i isplahne istom vodom, i gospoa suprunica odjednom te prestaje grditi, prestaje vikati, prestaje bjesnjeti, jer je mrlja nestala kao rukom odnesena, draga suprunica se topi, ljubi svoga besprijekorno istoga mua i brak je opet spaen, brak opet cvjeta da je divota... Tako je govorio preplanuli verbalni ongler i istodobno pred oima opinjene publike izveo doista pravo udo: najprije je umoio umrljam rupi u luinu, pa u benzin, pa u limunov sok, pa u sodubikarbonu - i nita se nije dogodilo. Tek kad ga je nakvasio udotvornom tinkturom dr. Finkelsteina iz Amerike i zaronio u istu vodu, mrlja je nestala, mrlja je isparila, mrlje vie nije bilo... - I zato - obavijestio nas je taj mladi - kad se gospoa suprunica izdere na vas, kad se razbjesni i zaprijeti vam rastavom, nemojte se obeshrabriti, jer dobri mu treba da uzme samo malice tekuine od dr. Finkelsteina iz Amerike i ena ga opet ljubi, a sve to za dva-tri piljiva groa, koliko kota i tucet slanih badema, toliko vam valjda vrijedi brak, dame i gospodo, a jo k tome dobijete i trogodinju garanciju... Dakako da sam odmah shvatio da mi je sama milostiva sudba poslala tog suncem opaljenog govornika da mi spasi brak. Odmah sam kupio pet boica udotvorne tinkture zajedno sa pet priloenih uputa za uporabu, to ih je sam dr. Finkelstein iz Amerike potpisao svojom rukom. Pohitao sam kui, odmah izlio piksu mazivog ulja na na najbolji stolnjak od damasta, tako da je draga gospoda suprunica digla dreku, razbjesnjela se i zaprijetila mi rastavom, ali ja se nisam obeshrabrio, ama, eno, gledaj, samo u malice nakvasiti mrlju udotvornom tinkturom dr. Finkelsteina iz Amerike, naas u je isplahnuti istom vodom, i mrlja je opet kao nova, mrlja je sve zasjenila, mrlja ostaje na stolnjaku...

Tad sam se tek dosjetio da ta udotvorna tinktura zacijelo moe ukloniti samo jednu odreenu vrstu udotvornih mrlja, i da je tu udotvornu mrlju zacijelo izmislio takoer dr. Finkelstein iz Amerike. Bre-bolje sam se vratio u glavnu ulicu, ali preplanuli prodava vjerojatno se namazao svojom udotvornom tinkturom jer je nestao bez traga. Ako sluajno ovo proita, molim ga neka mi hitno poalje pet boica udotvornih mrlja. I VOLJENI MOJ LALJIVAC *. Potujte starost! zahtijeva Deset zapovijedi, od kojih, na alost, postoji samo kopija jer je Mojsije u nastupu boanskog gnjeva razbio original. Kako ve rekoh, moj mu, onako otvorena duha, dri da se ta zapovijed ne odnosi samo na roditelje i praroditelje nego i na predmete neodredive starosti. Pretpotopni gramofon, koji nam je u etrdesetim godinama jo neto svirao kripuckajui, moe mirne due ostati gdje jest, uz supermoderni CD-player, u ugodnom uvjerenju da mu se nita loe ne moe dogoditi dok je god Ephraim iv. Ne mora ak ni svirati jer je u mirovini i uiva sva zajamena prava. A morate znati da moj suprunik ne ini to iz krtosti. On je samo vrsto uvjeren da i stvari imaju duu. Onome tko misli da sam sve ovo izmislila, savjetovala bih da jednog jutra poslua iz prikrajka Ephraima. ut e ga kako ivo razgovara s predmetima oko sebe, ili kako aska sa stvarima koje ne moe nai, ili psuje one koje su mu ispale iz ruku. - ekaj samo, fakinka jedna! - mrmlja, recimo, sebi u bradu hodajui na sve etiri ispod pisaeg stola i traei svoju omiljenu gumicu za brisanje. - Taj trik znamo ve od juer. Jao si ga tebi kad te naem! Ephraim je, naime, uvjeren da mu se gumica izgubila pod pisaim stolom samo zato da njega naljuti. Njegov svjetonazor ne priznaje ak ni injenicu da stvari sluajno padaju na pod. Jer, kako bi inae velika veina stvari sama odskoila od poda, izvela zaokret od 90 stupnjeva i zavukla se pod najnii ormar? On to dodue ne shvaa kao neto upereno protiv sebe osobno, ali se katkad ipak uvrijedi kad se kojoj od njegovih knjievnikih alatki jednostavno ne radi pa potrai neko skrovite u koje e se zavui. Kad je dobro raspoloen, pokazuje ak za takve stvari i izvjesno razumijevanje. Ipak, najnestanije su od njegovih sudrugova njegove naoale. Ephraim tvrdi da one raspolau neiscrpnim arsenalom podmuklih trikova. "im ih naas skinem s nosa," pie u jednoj od svojih ispovijedi, "moje naoale dobiju noge i odunjaju se na prstima od mene, iako dobro znaju da me to moe razbjesniti. Kad ih onda ponovo naem u kupaonici pokraj svoje etkice za brijanje ili u zamrzivau, gdje mi se zlobno smijuckaju, ak se i ne trude prikriti svoju zluradost to sam ih satima uzalud traio." "Moje su olovke upravo beutne," misli moj dobri suprug. "Poput kameleona poprimaju boju poda i nikad mi, ama ba nikad, ne odaju imena svojih kidnapera/""" Pa ipak, Ephraim nij gunce. Samo ih sustavn| starost pojedinih predrru ajena skrovita, poneka* svoja radna mjesta. Kaki kad im je vrijeme da odu rana bezbrina mirovina. Najbolji je primjer za 1973. godine. Ta krntija stavila VOLJENI MOJ LALJIVAC taima redovito se podvrgava kozmetikim zahvatima, a za tu se svrhu nabavljaju i najskuplji rezervni dijelovi iz dalekih zemalja. Za stranje svjetlo svoga prijatelja Volva Ephi se pak pobrinuo sam svojim rukama: tako ga je umjetniki zalijepio da se jedva dri na podlozi. Ephraim je uvjeren da auto zna cijeniti tu njegovu gestu. Njegova dugogodinja pratilja na putovanjima zove se Fifi. To je zapravo kovei na kotaiima koji skakue na uzici oko njega kao psetance. Ephraim je ne moe nahvaliti, esto i rado pripovijeda kakva je Fifi ugodna suputnica na putovanjima zrakoplovom. U jednoj ilustriranoj reviji pojavila se ak i ova novinarska patka:

"Ephraim Kishon ima tajnu ljubav. Nikad se ne rastaje od svoje zgodne Fifi." Danas je Fifi ve stara i oronula, nebrojeno je puta zalijepljena i zakrpana. Ephraim misli da je ve umorna. Ipak ga uvijek i nadalje prati na putu. Za njegov 70. roendan poklonila sam mu nov kovei izraen po mjeri. Bijae to uzaludan ljubavni trud. Fifina dvojnica jo uvijek stoji uvrijeena u kutu u koji ju je Ephraim odloio, a on i dalje vue za sobom po aerodromima diljem svijeta svoju staru originalnu Fifi. Nije imao srca da je povrijedi. Stoga je Ephraim vrlo rado preuzeo od nae susjede priu o njenoj perilici koja za radnog vremena tako rado odlazi u avanture. "Pa ni ja ne bih ba imao volje presta-jati cijeli ivot na jednom tijesnom kuhinjskom balkonu" - rekao je vlasnici moj mu uviavno klimajui glavom, pa je sjeo za pisai stol i napisao priu o stroju VOLJENI MOJ LALJIVAC za pranje rublja Jonathanu, priu koja je u meuvremenu postala klasik: Born to be Free*. Njegovi itaoci misle da je to humoreska, ali ja znam da je ta pria istinita. Roen da bude slobodan (engl.). JONATHAN NE MOE BEZ JOGGINGA Ne znam to je tome razlog, ali u naem se kuanstvu ponekad dogaaju udne stvari. Tako mi jednog dana najbolja supruga na svijetu saopi da moramo kupiti novi stroj za pranje rublja jer sadanji ve polako stari. - Dobro, draga - rekoh. - Poi onda i kupi sebi novi, mladi stroj, ali pazi, samo jedan, i neka nikako ne bude od onih bijesnih, stranih, ve neka bude pravi domai stroj! Kako je moja ena duu dala za kupovinu, ve je sutradan u naoj kui veselo zujao domai stroj za pranje rublja: mlad, io i opremljen svom silom ulatene dugmadi. Bila je to ljubav na prvi pogled, to e rei na prvo pranje. Sve je radio sam: namakao, prao, ispirao, suio. Ba kao da je imao ugraen ljudski mozak. Eh, odatle i poinje naa pria. Sutradan u podne najbolja supruga na svijetu upadne iznebuha i sva zbunjena u moju sobu i ree: - Ephraime, on hoda! Poao sam za njom u kupaonicu i doista: dok se centrifuga marljivo okretala, na se stroj velikim skokovima zaputio prema kuhinji. Sustigli smo ga na pragu i pritiskom na crveno dugme zaustavili. JONATHAN NE MOE BEZ JOGGINGA Poto smo paljivo razmotrili situaciju, otkrili smo da stroj hoda samo onda kad je ukljuena centrifuga pa, kad se bubanj od silne brzine okretaja stane tresti, pone i on - hop, hop, hop poskakivati kao da ga pokree neka unutarnja sila. Nama to, zapravo, nije smetalo. Nije naa kua neki zatvor, i zato stroj ne bi etao po kui - ako mu se to svia. Pokazalo se, meutim, da smo ipak bili previe popustljivi. Jedne smo veeri odjednom iz hodnika zauli grozan lom. Pourili smo onamo i imali to vidjeti: Amirov tricikl leao je zdrobljen pod strojem dok se ovaj, nad njim, u luakom tempu vrtio oko svoje osi. Amir je, naravno, kao to bi i svako dijete, plakao i snano udarao po stroju. - Fuj, ti zloesti Jonathane, vidi to si mi uinio... - vikao je. Ovdje moramo objasniti da je fonathan ime to smo ga nadjenuli stroju upravo zbog njegove gotovo ljudske inteligencije. Pokuali smo objasniti siniu da stroj to nije uinio namjerno, da je on samo malo etao po kui a tricikl mu se, eto, naao na putu pa ga je - hop - nagazio. Amir, meutim, nije imao razumijevanja za takvo objanjenje. - Ne preostaje nam nita drugo - ree moja ena - nego da veemo fonathana. Privezala ga je konopcem za slavinu. Bilo mi je pomalo ao Jonathana, ali nisam rekao ni rijei. Stroj je bio u nadlenosti moje supruge i ona je mogla s njim raditi to hoe. Ipak, moram priznati da me razveselilo kad smo ga ujutro nali priljubljena uza suprotni zid. Upeo je, jadnik, sve svoje konjske snage i rastrgao konopce. VOLJENI MOJ LALJIVAC

Najbolja supruga na svijetu uzela je jai konopac i privezala Jonathana za bojler. Nikada neu zaboraviti lomljavu koja nas je trgla iz sna. Ovaj put je Jonathan istrgao bojler i vukao ga za sobom dok se iz kupaonice intenzivno irio miris plina. Napokon je moja ena, uvidjevi koliko ga to ini nesretnim, odustala od toga da vee Jonathana. Shvatili smo da je on roen u nezavisnom i slobodnom Izraelu, da je tako rei Sabra , i da se na njega ne moe utjecati. Gotovo da smo bili ponosni na njega. Otada Jonathan obavlja svoje dunosti uz punu slobodu kretanja. Jednom je ipak prekardaio i upao u dnevnu sobu upravo kad smo imali goste i, naravno, preplaio ih na mrtvo ime. - Vani - zavikala je moja supruga. - Vani Vrati se na svoje mjesto! To je bilo malo pretjerano s njene strane. Jonathanova inteligencija ipak nije tolika da moe razumjeti ljudski govor. Sigurnije je bilo zaustaviti ga pritiskom na dugme, to sam i uinio. Poto su gosti otili, ponovo sam ga ukljuio kako bih ga vratio na mjesto. On se, meutim, uvrijeen, nije ni pomakao. Pokrenuo se tek poto smo ga nahranili s nekoliko komada rublja. Amir se u meuvremenu pomirio sa Jonathanom i svakom prilikom ga zajae i veselo uzvikuje: - iha, dihal * idov roen u Izraelu. JONATHAN NE MOE BEZ JOGGINGA Zapravo, osim to voli tumarati uokolo, ne moemo se potuiti na Jonathana. On izvrsno obavlja svoj posao i pere sjajno bijelo, i uope nije izbirljiv na deterdente. Najbolja supruga na svijetu dola je ak na pomisao da bismo mogli iskoristiti njegove izlete. Zato ga, na primjer, ne bismo poslali u kupovinu? Rekoh joj da to nikako ne dolazi u obzir. Morali bismo mu ponajprije napisati listu narudbi, jer on ipak ne zna govoriti, a on bi mogao tu listu izgubiti ili, to je jo gore, mogao bi zalutati i ne bi se vie znao vratiti. Doista se ne isplati riskirati, samo zato da sebi utedimo put do trgovine. S druge strane, Jonathan neobino voli izlaziti na ulicu. Jedne sam ga veeri jedva sprijeio da ne ode u susjedstvo. Supruga mi ree da su Nikijevi roditelji, koji stanuju preko puta, kupili novi stroj za pranje rublja, prekrasnu malu talijanku. - Misli da je mogue da Jonathan...? Ne bih nikako volio da mi po kui vrlja tucet malih strojeva za pranje rublja. Obratio sam se stoga strunjaku. Pokazalo se da mu na problem nije nepoznat. - Kako da ne - ree nam on - znam za tu pojavu. Ponu skakati kad se pokrene centrifuga, ali samo onda kad je u bubnju premalo rublja. Tada se poremeti ravnotea stroja i on se pone kretati. Morate ga napuniti s najmanje etiri kilograma rublja, i jamim vam da e tada va stroj biti miran kao janjece. Kod kue sam zatekao enu gdje plijevi vrt i odmah joj saopio da Jonathan skakue jer mu je premalo rublja u utrobi. Najbolja je supruga na svijetu naglo problijedjela. - Blagi Boe! - povikala je. - A ba sam danas stavila upola manje... VOLJENI MOJ LALJIVAC Odjurili smo u kupaonicu i ostali kao ukopani. Jonathan je nestao. Zajedno s kabelom. Istrali smo na ulicu. - Jonathane! - vikali smo. - Jonathane! Jonathanu ni traga. Iao sam od kue do kue i raspitivao se kod susjeda nisu li moda vidjeli jedan hebrejski stroj za pranje rublja gdje hita cestom. Svi su nijeno vrtjeli glavama. Samo je jedan rekao kako mu se ini da je neto slino maloas vidio pred potom. Meutim, kako smo poslije utvrdili, radilo se o nekom pogreno adresiranom hladnjaku. Poto sam dugo i uzaludno tragao, vratio sam se potiten kui. Tko zna, moda je dospio pod autobus? Jonathan, slobodni sin industrijske dungle, suoen s opasnostima velegrada i njegovih nesmiljenih vozaa! Ili mu je moda program pranja zavrio nasred ulice i vie se ne moe kretati... Moda stoji nepomian negdje usred prometne guve... - Nala sam ga, tu je - dotrala mi je ena u susret. Ispostavilo se da je mali glupan, dok je moja ena plijevila u vrtu, odlutao u hodnik pravo do podrumskih stuba, niz koje bi se sigurno i stropotao da mu se

toga asa nije kabel is-trgnuo iz utinice, to ga je spasilo od sigurne smrti. - Sad je dosta - odluno e moja ena. - Skidaj odjeu! Pokupila je po kui svaki komad tkanine koji joj je dospio pod ruku i nabila u sirotog Jonathana gotovo pet kila. A on je crnio i tiho zujao - miran kao bubica. Iz tjedna u tjedan moja bi ga ena dupkom punila a on je samo radio i radio. Srce mi se paralo od alosti. Jednoga dana vie nisam izdrao. Zaustavio sam ga usred programa i izvukao iz bubnja jedno dvije kile rublja. Jonathan je veselo poskoio i zaputio JONATHAN NE MOE BEZ JOGGINGA se ravno k svojoj talijanskoj ljepotici preko puta. Opet je brujao i tropotao - kao u dobra stara vremena. - Hajde, Jonathane, hajde! - apnuo sam mu i pogladio ga po leima. I Jonathan je odetao. VOLJENI MOJ LALJIVAC Pri uenju stranih jezika, Ephraim se najprije koncentrira na gramatika pravila koja ui kao matematike formule, ba kao i logiku, odnosno nelogiku, sintakse i semantike. Za glasovnu stranu jezika nema uope smisla, reklo bi se da jezik ui samo vizuelnim putem. Ephraim je u stanju prilino dobro pisati na ovom ili onom jeziku, ali kad pokua govoriti, ne moe ni jednu reenicu sastaviti. Dosad postignute uspjehe bez premca na hebrejskom jeziku ima zahvaliti samo svojoj ustrajnosti i mazohistikom nainu uenja. Teke reenice iz Biblije recitira svakog jutra dok se brije, i to one komplicirane dijelove Talmuda kojima se nitko iv vie ne slui. U debelim biljenicama sakupio je pravo blago zastarjelih rijei popraenih svakojakim arenim znakovima koji svjedoe o tome koliko ih je ve puta ponovio. Dakako da je u te biljenice unio i itave prie u slikama kako mu uenje tog egzotinog jezika ne bi bilo previe dosadno. Za svaku sigurnost, na kraju je nauio jo itav jedan rjenik hebrejskog jezika napamet, pa se i dan-danas slui rijeima koje su ve potpuno zastarjele i koje nitko vie ne zna osim njega i rabina. On zna etiri jezika, ali to njemu, naravno, nije dovoljno. Da bi to dojmljivije djelovao, nauio je i pota-palice iz nekoliko drugih jezika koje ubacuje u svakoj zgodnoj prilici. Dok je, recimo, pred sam kraj rata bio u ruskom zarobljenitvu, pokupio je usput interesantnu reenicu "Ga-varite po-ruski?" Kao krunu svemu, ubaci u prikladnoj prigodi onako leerno jo i rije "pribliziteljno", to oznaava i kraj njegove vrckave konverzacije na ruskom jeziku. U Tokiju je nauio tri japanska izriaja kojima u svakom japanskom restoranu izaziva senzaciju: "domo ari-gato" (hvala lijepa), "guzajmazu" (znai to isto, samo na viem jezinom nivou) i "sajonara gokigenjo" (do vienja, pjesniki reeno). Meni je uvijek pomalo neugodno kad Ephraim u razgovorima s Rusima ili Japancima rabi te floskule. Ali kako u tome uiva kao dijete, uivam i ja uz njega. Uz materinski jezik, Ephraim govori i pie jo na tri jezika. Hebrejski je nauio u kibucu, engleski iz novina a njemaki iz svojih knjiga. Sva tri jezika govori s besprijekornim maarskim akcentom. Kad smo prvi put, 1980. godine, zajedno bili u Budimpeti, recepcionar nas je u hotelu pitao otkuda smo doli. Kad je Ephraim odgovorio da smo upravo stigli iz Tel Aviva, ovjek se na recepciji iznenadio: "Pa vi govorite maarski bez stranog akcenta!" Prvi put je nakon etrdeset godina netko priznao Ephraimu da govori bez stranog akcenta. Ja sam roena u Izraelu i meni je hebrejski materinski jezik. Pa ipak, ja znam mnogo manje hebrejskih rijei od Ephraima, i nerijetko ga srameljivo pitam kako se neto kae na hebrejskome. Meni slue za utjehu a njegova su slabost nai orijentalni grleni glasovi. U hebrejskom naime postoje tri razVOLJENI MOJ LALJIVAC liita glasa "h" koje moj Maar razlikuje samo kad ih vidi napisane. Ponekad namjestim Ephraimu puku kad me pita kako se koji "h" izgovara, pa mu se tako donekle osvetim. Ephraim tvrdi da nema stranog akcenta kad pie, pa se zbog te njegove nepokolebljive

samouvjerenosti ni lektori ne usuuju ispravljati tiskarske pogreke u njegovim knjigama na hebrejskome. S druge strane, moj nadareni mu pati od kompleksa manje vrijednosti zato to ne zna francuski, koji je, po njegovu miljenju, najljepi jezik na svijetu. Jednom je rekao: - To sam, na alost, propustio nauiti u mladim danima, u logoru se nije uio francuski... Zato se on u svojim priama radije slui ruskim jer se tim jezikom u logoru govorilo. U OMSKU SE IPAK I DALJE GOVORI HEBREJSKI Jedne izuzetno sparne veeri obuzela nas je neodoljiva elja da se zabavimo na leeran, jednostavan nain. Od postojee bogate kulturne ponude, odluili smo se za "Omski zbor", ljubazne izaslanike nekadanjeg SSSR-a u kojem su neko bili pomalo nepovjerljivi prema ljudima. Meutim, pouzdali smo se u novu rusku vlast. Kad Moskva pusti svoje umjetnike da slobodno odu u iroki, bijeli svijet, onda moete biti sigurni da vodi rauna da to bude na odreenom nivou. I zaista se nismo razoarali. Veer je poela milozvunim pjesmama to su se orile iz grla pedesetak stasitih mukaraca i ena praenih svirkom estorice harmonikaa. Ushieno smo sluali te strane zvukove kad se odjednom meu publikom pronese glas: - Pa ovo zvui nekako hebrejski! Malo-pomalo su se rasprili i posljednji traci dvojbe. Doista, bila je to neosporno himna iz naeg pionirskog doba koju svako dijete u Izraelu zna otpjevati: "Haverim, imademo pitu, Haverim, imademo bamijel" Ono to su drugovi pjevali iz sveg grla zvualo je dodue pomalo slavenski, ali kad su momci iz Sibira doli do kitice "Lehajima gefillte Fisch", razleglo se takvo klicanje da se koncertna dvorana u Tel Avi-vu zatresla iz samih temelja. VOLJENI MOJ LALJIVAC Istini za volju, nismo bili previe iznenaeni, jer se oito u meunarodnim umjetnikim krugovima pronio u meuvremenu glas da su Izraelci ponosni kao mala djeca na svoj novoroeni nacionalni jezik. Do tada su gosti iz inozemstva dodue uvijek ostavljali svoj hebrejski eer za sam kraj, ali su ga ovi lukavci iz Omska servirali na samu poetku. - Bravo! - Micala je cijela dvorana u jedan glas kao malo-kad. - jo, jo! Zbor je tri puta ponovio predivni "gefillte Fisch!" a kad je zatim opojno zapjevao "Hava Nagila", samo su nas zatitne ograde sprijeile da se probijemo na pozornicu i izgrlimo sve te darovite pjevae redom. Odrasli mukarci, od kojih to nikako ne biste oekivali, jecali su kao mala djeca uz ene koje su histerino vritale. Bili smo ganuti velikodunou ruske velesile koja je dala prednost hebrejskom jeziku pred vlastitim, materinskim. Da, sve do tada nismo ni znali kakve sve lijepe pjesme imamo... a onda su nam jo zapjevali i "Hevenu alom alej-hem''... - Fantastino - rekla je moja desna susjeda izmeu dva jecaja - iako su "Los Paraguayos" malo bolje izgovarali zavrne slogove. Probudila su se i blaena sjeanja na peruansku pjevaicu Ymu Sumac koja je prije tridesetak godina izabrala nezaboravnu pjesmu "Boker Tov Israel" da je otpjeva na samom poetku koncerta. Ako me pamenje ne vara, ta je multikultu-ralno nadarena umjetnica morala na 25 minuta prekinuti koncert da bi bolniari mogli otpremiti sve one koji su pali u nesvijest od ushita. Zatim nas je Frank Sinatra sve oarao senzacionalnom pjesmom "Massal Tov, Tel Aviv", koja deU OMSKU SE IPAK I DALJE GOVORI HEBREJSKI finitivno obara s nogu svaku izraelsku publiku, a Harry Be-lafonte bio je pak prvi koji je osvojio grad prahebrejskom verzijom pjesme "Jerusalem oj Gold". Meutim, umjetnici iz Omska bacili su sve njih u zasje-nak. - Otpjevajte nam "Sir haalom" - zatraili su od pjevaa neki gledaoci iz zadnjih redova. - "Sir haalom!" Meutim, program naih gostiju bio je utvren proleterski brino. - Sljedea pjesma znati sigurno svi vi - najavila je jedra, plavokosa najavljivaica na tenom hebrejskom. - Molim sluati jako paljiva. Otpjevali su prilino dobro nau pjesmu "Aleluja" s natjecanja za pjesmu Eurovizije. ak bi se moglo rei da su je otpjevali vrlo dobro, ali u ljudskoj je naravi da uvijek trai neto novo. Nekoliko

je slualaca oprezno izrazilo elju da veeras ujemo moda i koju rusku pjesmu, a u dvorani se istodobno osjetila stanovita enja za tunim pjesmama don-skih Kozaka. Kad nas je zbor iz Omska iznenadio jednom originalnom ukrajinskom baladom, bio je odmah nagraen ritmikim skandiranjem - sve dok se nije otkrilo da zbor pjeva samo prvu reenicu na ruskome, a preostale 23 na jeziku Biblije. Hebrejski je dodue jedan od najstarijih jezika na svijetu, i to to su ga komunistike vlasti samovoljno potiskivale bila je nepravda koja je vapila do neba, ali ne bi bilo zgoreg ni da je program bio malo bolje izbalansiran. - Omsk - tomsk - apnuo je netko iza nas. - Kladio bih se da su to zapravo nai deki iz kibuca kod Haife koji su se preruili u Ruse... VOLJENI MOJ LALJIVAC Ta je pretpostavka djelovala vrlo uvjerljivo. Izraelska publika koja bjei iz gledalita im se razlegnu prvi zvui otrcane "Hava Nagile" kad je izvode nai domai pjevai, reagira pretjerano oduevljeno kad nam ta pjesma dolazi iz tuih grla. Stoga ne bi bilo nikakvo udo da su deki iz kibuca izgubili strpljenje, pa da su obukli arene ruske koulje i nabili ubare na glave i... - Ako sad jo zapjevaju "fiddische Mamme" - ree netko u dvorani - doi e do kravala! Ipak, nai su se gosti zadovoljili osrednjom izvedbom pjesme "Sabat alom". Sad su nam ve ili strano na ivce. Gostoljubivost takoer ima svoje granice. U zadnjim su redovima spontano nastali zborovi koji su skandirali: "Hoemo ruski, ruski!" Ispred nas je ustala neka debela ena i prijetei doviknula onima na pozornici: - Pjevajte vi te svoje hebrejske pjesme radije kod kue ako ba hoete! Jedan postariji gospodin iz prvoga reda dobacio je potom plavokosoj najavljivaici: - Hej, galupik, gavarite po-ruski? - Da - odgovorila je najavljivaica. - Toda raba, dobra moj Haverim. Iz zadnjih redova doprlo je krckanje stolica koje su gledaoci poeli lomiti. Atmosfera je postala napeta. Nova ruska vlast doista ne lae. Vie ne moe biti ni govora o potiskivanju idovskog kulturnog blaga u Rusiji. Barem ne u koncertnoj dvorani u Tel Avivu. Kao gotovo svi kreativni ljudi, i Ephraim pati od depresija koje ga iznenada spopadaju. Ali ni tada se ne preputa neemu neizbjenom, nego se sa svojim zdravim razumom bori protiv neraspoloenja koje ga nenadano obuzme. Ustanovio je da u tome stanovitu ulogu igraju svjetlo i mrak, pa zato svako mjesto na kojem se neko vrijeme zadrava, a to prvenstveno vrijedi za hotelske sobe, smjesta mora osvijetliti halogenim reflektorima. Stoga uvijek nosi sa sobom, u Fifinu trbuhu, itavu jedinu bateriju svjetiljaka. Prazni zidovi takoer nepovoljno djeluju na barometar njegova raspoloenja. Otkako je toga svjestan, nijedan zid nije vie siguran od njega. Svaki zid s vremenom potpuno obloi fotografijama, slikama, dokumentima, karikaturama i novinskim izrescima koje je sam uokvirio. Bilo da je kod kue u Afeki ili u vicarskom utoitu u Alpenzellu, sve zidove mora neim zastrti. Ali sustavno. I to je neopozivo. Jer, kad bi tko htio samo jednu sliku zamijeniti kojom drugom, morao bi iznova poeti sastavljati tu slagalicu jer se svaki izloak bez prijelaza uklapa u sljedei. U neemu je Ephraim upravo neumoljiv: svaka slika mora na milimetar tono visiti vodoravno na zidu. Ako mu pogled sluajno padne, ma gdje se nalazio, na sliku koja je na zidu malko nakrivljena, on e prekinuti ak i predavanje da bi je namjestio. VOLJENI MOJ LALJIVAC Ja zapravo cijenim tu Ephraimovu maniju za redom, jer mi na taj nain ipak u neku ruku pomae u odravanju reda u kui, ali to se tie samih likovnih umjetnosti, ipak ide neto dalje od toga da slike moraju visiti ravno na zidovima. Jer on je neumoljiv u svom shvaanju umjetnosti. Moj se suprunik i na tom podruju dri svoje logike. Kao diplomant likovne akademije, on dri da je kvalificiran izricati konane vrijednosne sudove. Nae razlike u ukusu dovodile su do branih lomova ve i onda kad smo namjetali svoj prvi stan. Ve sam onda naslutila to me sve eka. To se nipoto ne odnosi na klasinu umjetnost. Tu se nas dvoje potpuno slaemo. Samo se u modernoj umjetnosti ne slaemo. Ephraimovi generalni napadi na modernu umjetnost zadaju mi

glavobolju. Pogotovo kad kategoriki odbija svaki, pa i najmanji kompromis. Katkad ga opravdavam time da je njegov ratoborni stav prema "modernistikom blefu", prema "najveoj opsjeni dvadesetog stoljea", posljedica i njegovih mranih iskustava iz mladih dana. Taj njegov stav potjee iz svega onoga to je doivio s ljudima koji nisu bili kadri rei ne kad su im nametali neto neshvatljivo, koje su zavele obmanjivake rasistike, odozgo oktroirane tendencije. Ephraim je diplomirani kipar u metalu, svladao je klasinu kiparsku tehniku, poznaje osnovne forme i elementarna pravila, kojih se, po njegovu miljenju, mora drati svaki umjetnik. Nasuprot tome, apstraktno slikarstvo ne priznaje nikakve zakone. Za Ephraima je nefigurativna umjetnost obmana i sljeparija. On nita ne VOLJENI MOJ LALJIVAC L dri do pokuaja da se prekre postojee norme i isproba neto novo. Dok sam studirala glazbu, i ja sam krenula od klasika, ali sam studirala i kasniji razvitak kojim se dolo do moderne muzike. Prela sam put od Bacha do Schon-berga, pa i dalje, sve do Ligetija i Kagela. To je Eph-raimu bilo uskraeno u likovnim umjetnostima. Meutim, humorist Ephraim stvorio je u svojoj radnoj sobi vlastito moderno likovno djelo, kola a la Kishon. Tu visi, pokraj njegova kreveta, fotografija krvolonog efa NKVD-a Berije, a iznad nje njegov prvi tekst napisan na hebrejskome 1949. godine, zajedno sa svom silom negativnih kritika njegovih filmova i kazalinih komada, i velika fotografija njegova prijatelja i virtuoznog prevodioca Friedricha Torberga koji je umro prije petnaest godina. Iznad svjetiljke na pisaem stolu visi mu izvjee o preminuu "sunca svih naroda" Staljina, a tik do njega crvena knjiica Mao Ce Tunga u svoj svojoj divoti, Eph-raimov suvremeni simbol beskrajne ljudske gluposti. Dakako da tu ne moe nedostajati ni fotografija Jasera Arafata koji izlazi iz mora kao Botticellijeva Venera, a sliku Herzla na balkonu nalijepio je na plakat PLO-a, tik uz antisemitski pamflet na maarskome. Ta zbirka kurioziteta kompletirana je svakojakim lutkicama, praiima, arenim ptiicama i jezovitim insektima od plastike, kako ne bi ostao ni najmanji trag od zida... To je samo njegov vlastiti kola. Jer, ba kao to moj suprunik ne trpi da itko ita gricka osim njega sama, tako ne priznaje nijedan kola koji nije on sam izradio. SAMO BEZ BACILA ZA KOREJU! Jednog ljeta prije mnogo godina poao sam od kue u posjet prijatelju. Kad sam izlazio iz kue, primijetio sam na zidu natpis ispisan velikim crvenim slovima: "Zaustavite bakterioloki rat u Koreji!" Usklinik se te parole koio iznad samog zvonca. Kako se nerado upleem u sporove izmeu velesila, pokuao sam sastrugati taj natpis sa zida. Ali nisam u tome uspio jer je oito posrijedi bila neka posebno intenzivna propagandna boja koja je bila u stanju prodrijeti tri centimetra duboko u buku. Stoga sam tek uz pomo nekoliko kanti bijele boje uspio permazati njome taj natpis. Dotle je sve bilo u redu. Ali sutradan se opet pojavila ista parola na istom mjestu u svjeem izdanju. Ponovo sam posegnuo za kistom, ali je isto tako uinio i ispisiva parole. Sto radi u takvu sluaju nemoni graanin? Odlazi na policiju i obavjetava deurnog policijskog slubenika da mu netko iz dana u dan ispisuje na zidu parolu "Zaustavite bakterioloki rat u Koreji!" - Pa dobro - ree mi slubenik - zaustavite ga! Rekoh mu da moja ena i ja ne vodimo nikakav bakterioloki rat u Koreji, jer mi, uostalom, radimo po cijeli dan i naveer smo mrtvi umorni. Moda se tu misli na Amerikance koji bi morali zaustaviti bakterioloki rat? - teta vremena! - otpovrne slubenik. - Protiv Amerikanaca ne mogu zbilja nita poduzeti. SAMO BEZ BACILA ZA KOREJU! Premazao sam opet natpis bijelom bojom i otiao do odvjetnika. On mi je predloio da tuim Ujedinjene narode, ali je priznao da bi ishod procesa bio prilino neizvjestan jer nemam svjedoka. Pitao sam ga to bismo jo mogli uiniti protiv zagaivaa zidova. Posavjetovao me da odem na policiju i podnesem prijavu, pa da nepoznatog zagaivaa uhvatimo na djelu i propisno ga izlemamo.

Meutim, ja znam da bi moglo biti i obratno, da zagaiva mene uhvati i propisno isprebija. Stoga sam se zadovoljio time da opet premazem natpis bijelom bojom. Zid nam je bio ve dva centimetra deblji nego prije izbijanja rata u Koreji, ali je sutradan opet osvanuo apel na savjest idovskog naroda: "Zaustavite bakterioloki rat u Koreji!" Tad sam i ja kupio crvenu boju i ispisao ispod toga malo krupnijim slovima sljedeu parolu: "Zapravo smo ga htjeli zaustaviti, ali sad vie neemo ni pokuavati. Stanovnici kue." Otada vlada mir, primirje na naoj bojinici. Ba kao i u Koreji. VOLJENI MOJ LALJIVAC Ja jednostavno volim istinu. Zato i priznajem da je Eph-raim laljivac koji nikad ne lae. On samo manipulira istinom ili joj pridaje drukiju teinu, dovodi je ad absurdum ili se ruga na njen raun. Ali to vrijedi samo za pisca Kishona, za Ephraimovu knjievnu djelatnost. Kao privatna osoba, on ima prema istini ambivalentan odnos - mrzi laljivce, iako ne dri mnogo ni do onih kojima nije teko uvijek i svugdje govoriti istinu. Je li to posljedica njegova pragmatinog ivotnog stava, ili je to za njega samo literarno sredstvo da otkrije drukiju perspektivu kako bi to zornije prikazao apsurd svakidanjice? Nisam jo ni dan-danas naisto. Samo znam da sam junakinja mnogih njegovih pria koje je moj suprunik isisao iz prsta. Kao to je, recimo, ona poznata pria u kojoj se ja cijelu veer na Silvestrovo odijevam i dotjerujem. Dakako da ima u tome neto istine, ali ne kanim ni zatajiti injenicu da je nerijetko i suprotno istina, da ja ekam na Ephraima. On tada mijenja kravate, ili se iznenada sjeti da nije presluao automatsku sekretaricu, ili da mora jo neto popiti, da mora isplivati svoju dnevnu normu ili se istuirati, ili pomno namjestiti svoja tri video-rekordera da mu snime neke televizijske emisije. Ukratko, na moje nervozne pokuaje da ga pourim, odgovara mi uvijek: "Evo me, dolazim!" to se otegne po pola sata. Moj je dragi mu jo k tome "compulsive recorder". Bezbroj video-kaseta koje su se nagomilale u posljednjih pedesetak godina, nee on moi nikad sve pregledati, a filmove i emisije koje je snimio "da ih ne propusti", propustio je za sva vremena, osim ako ne doivi 300 godina. Meutim, sasvim je sigurno da mu ba u asu kad odlazimo od kue stiu faksom hitne poruke na koje mora odmah odgovoriti, a nije jo ni ponovo ukljuio automatsku sekretaricu koju je netom bio presluao. Za sveg tog ubitanog ekanja neumorno me uvjerava da je vrijeme za njega najdragocjenija stvar na svijetu... A kad se raspria o mom maratonski dugom odijevanju, uope nema pojma o emu govori. Uvjerena sam da se ne sjea ni jedne jedine moje haljine, a ponaj-manje one preivrte plave vjenanice koju sam nosila na vjenanju. U sjeanju su mu ostale samo mini-suknje pripijene uz samo tijelo... - Naravno da opet nema to obui - ovim podrugljivim rijeima skida sa sebe svaku odgovornost za moju garderobu. Taj sretnik nema pojma kakve su to muke kad mu supruga trai onu malu crnu haljinu koja inae nije nita posebno a ipak ima neto na njoj, ili onu bluzu koja mora pristajati neemu sasvim odreenom, to, meutim, ne smije imati kratke rukave. To sve stoji vremena i ivaca. Pogotovo ako je haljina kupljena za neku odreenu prigodu, sveani koncert ili opernu premijeru. VOLJENI MOJ LALJIVAC Ipak, ne iskljuujem ni mogunost da mi komad odjee koji oajniki traim visi u ormaru, samo to ja odjednom nemam vie volje da idem gledati neku dosadnu kazalinu predstavu. Moda bi u tom sluaju najbolje rjeenje bilo da poaljem Ephraima samog u kazalite, u pratnji te nove haljine, pa da je u pauzi ponosno nosi kroz foaje na vjealici ne bi li impresionirao sve prisutne. Tako bi se vrijeme potrebno za moje odijevanje znatno skratilo. Neko drugo rjeenje trenutno, na alost, ne vidim. MARATON NA KRAJU GODINE - Ephraime - zovne me iz spavae sobe najbolja supruga na svijetu. - Jo malo pa sam gotova. Rekla je to u pola deset naveer 31. prosinca. Moja ena ve od sumraka sjedi pred zrcalom spremajui se za doek Nove godine kod naeg prijatelja Tibija. Sumrak u ovo doba godine pada

ve poslije tri sata popodne, ali ona je sada ve, kako sama kae, jo malo pa spremna. Podsjetio sam je kako smo obeali Tibiju da emo stii najkasnije do deset sati, na to mi ena odgovori da svaki domain, ona to pouzdano zna, rauna sa petnaest minuta zakanjenja, a jo petnaestak minuta vie ne moe biti naodmet. Ionako su sve proslave, pogotovo novogodinje, u poetku dosadne i ljudima treba vremena da se malo zagriju. Svoju konstataciju zakljuila je izjavom da jo uvijek ne zna to bi obukla, koju bi haljinu odabrala. - Sve same prnje - jadikovala je. - Nemam nita za obui. To govori svaki put kad nekamo izlazimo, bez obzira kamo, a ormari su joj tako puni da ih jedva moe zatvoriti. Ovakve njene svakodnevne primjedbe imaju zapravo drugu pozadinu. Ona me zapravo upozorava da sam nesposobnjakovi, da je nisam sposoban izdravati, eli mi nabiti komplekse. Ali, ako pravo uzmemo, ja se uope ne razumijem u enske haljine. Meni su one sve odreda grozne. Unato tome, moja me ena svaki put iznova pita koju bi od njih obukla. VOLJENI MOJ LALJIVAC - Da li onu usku crnu - premiljala je - ili moda plavu s izrezom? - Plavu s izrezom, svakako - rekoh joj. - Previe je napadna a crna je opet previe sveana. - Sto misli o bijeloj svilenoj bluzi? - Ni to nije loe. - Nije li to malo presportski? - Bluza, sportski? Ni govora! Bre-bolje priskoili da joj zakopam bluzu kako ne bi promijenila odluku. Dok je traila odgovarajuu suknju, mugnuo sam u kupaonicu da se obrijem. Sa suknjom je jo kako-tako ilo ali je nala samo jednu odgovarajuu arapu, a par koji je pronala nije opet pristajao uz bluzu. Bluza dakle ne dolazi u obzir. Znai, sve opet iznova. - Ve je deset sati - usudih se primijetiti. - Zakasnit emo. - Pa ta onda? Propustit e nekoliko prastarih viceva to ih tvoj prijatelj Stockler svaki put pripovijeda. ekao sam potpuno spreman dok se moja ena nikako nije mogla odluiti izmeu biserne ogrlice i broa. Biseri djeluju otmjenije ali bro je izazovniji. Bit e pravo udo ako i do jedanaest stignemo. Zavalio sam se u naslonja i preitavao novine. ena se dala u potragu za pojasom koji bi pristajao uz bro, ali je odustala jer nije pronala torbicu koja bi pristajala mz pojas. Premjestio sam se za pisai stol da napiem nekoliko pisama i jednu kratku priu. - Evo, gotova sam - povie moja ena. - Samo mi jo, molim te, pomozi povui rajsferlus. Katkad se pitam to rade ene koje nemaju mua da im pomognu povui patentni zatvara. Po svoj prilici ostaju na Staru godinu kod kue. Moja ena dodue ima mua koji joj MARATON NA KRAJU GODINE pomae povui rajsferlus, pa ipak i mi ostajemo kod kue. Ona sjeda pred zrcalo, prekriva se najlonskim ogrtaem i poinje se minkati: najprije podloga, zatim puder, pa tu za trepavice i tako sve redom. U meuvremenu pogledava uokolo ne bi li ugledala cipele koje idu uz taku. One svijetle su, na alost, na popravku, one crne s visokim potpeticama jesu dodue prekrasne ali u njima ne moe uiniti ni tri koraka, u onima s niskom potpeticom, dodue, moe hodati ali one pak imaju nisku potpeticu... - Jedanaest je sati - rekoh i ustadoh. - Ako se za pet minuta ne spremi, kreem sam. - Dobro, dobro! emu odjednom ta urba? Moja ena odlae najlonski ogrta jer je upravo odluila obui usku crnu haljinu. Ali gdje su joj sada crne arape? U pola dvanaest pokuavam se posluiti trikom: kreem odlunim korakom prema izlaznim vratima, otvaram ih, bijesno i glasno pozdravljam, zalupim vratima i - pritajim se u predsoblju... Sad je dobila svoje. Mukarac ipak jednom mora pokazati tko je gazda u kui. Valjda e se sada pouriti? Pet minuta proteklo je u mrtvoj tiini. Neu valjda cijeli ivot provesti u ovom mranom hodniku?

Nije joj se valjda... - Ephraime, doi, molim te, zatvori mi rajsferlus! Opet je u bijeloj bluzi. Na uskoj crnoj haljini pukao je av. Promijenila je i arape i upravo se koleba izmeu bisera i broa. - Ta, pomozi mi malo! - zavapi. - to mi savjetuje? - Savjetujem ti da ostanemo kod kue. Ja u skinuti smoking i obui pidamu. - Ne priaj gluposti! Gotova sam za deset minuta. VOLJENI MOJ LALJIVAC Dvanaest je sati. Nova je godina. Odjekuju zvona. Laku no. Gasim svjetiljku i tonem u san. Posljednje to sam jo u staroj godini uspio vidjeti, bila je moja ena kako umotana u najlonski ogrta mae trepavice. Oh, kako mrzim taj najlonski ogrta! Nikada nisam mrzio toliko nijedan drugi ogrta, i ne samo ogrta. Zaspao sam i usnio da sam Charles Laughton u ulozi kralja Henrika VIII koji je dao odrubiti glave est svojih ena. Sve su se odreda popele na stratite u najlonskom ogrtau. Jedna je usput manikirala nokte... Spavao sam dubokim snom vie od jednog sata i probudio se u novoj godini. Najbolja supruga na svijetu stajala je pred zrcalom u plavoj haljini s izrezom i mazala trepavice. Pogledao sam na sat: pola dva. Ona je posve luda, pomislio sam. Oenio sam se luakinjom. Osjeao sam se poput onih prokletnika u Sartreovu komadu Iza zatvorenih vrata, koji su, kao najtei grenici, osueni biti u istoj prostoriji sa enom koja se oblai-svlai, oblai-svlai, i tako unedogled. Poeo sam je se ve pribojavati. Eto, upravo je stala premjetati cijeli sadraj jedne velike crne torbe u crnu torbicu i obratno. Ve je gotovo posve odjevena - preostaje jo samo frizura. Da ostavi slobodno elo ili da spusti ike? Odluila se za nekoliko pramenova preko ela. Nakon duga premiljanja, ipak je zakljuila da slobodno elo ne ostavlja nita bolji dojam od zavodnikih iaka. - Napokon sam gotova. Moemo krenuti. - Zar to jo uope ima smisla? Ve je dva sata. - to to znai: ima li smisla? Za tebe je sigurno jo ostalo dovoljno malih hrenovki na akalicama. Najbolja supruga na svijetu oigledno je veoma neras-poloena a to sve zbog moje nestrpljivosti i nerazumijevanja. Mali najlonski ogrta pao je na pod tik uz krevet. Beumno MARATON NA KRAJU GODINE sam ispruio nogu, upecao ga vrcima prstiju i iskrao se u kuhinju, gdje sam ga bacio u sudoper i vlastoruno zapalio. Uivao sam gledajui ga kako gori. Mora da se i Neron podjednako osjeao gledajui kako gori Rim. Kad sam se vratio u spavau sobu, moja ena tek to nije bila posve spremna. Pomogao sam joj povui rajsferlus na uskoj crnoj haljini, poelio joj mnogo uspjeha u potrazi za pravim arapama, otiao u svoju sobu i sjeo za pisai stol. - Gdje si sad? - povika ona za mnom. - Zar ne vidi da sam ve skoro gotova? to sad tamo radi? - Piem scenarij. - Onda pouri! Zaas kreemo! - U redu. Ilo mi je kao podmazano. Pisao sam o velikom umjetniku - moe biti slikar, glazbenik ili ak humorist - koji je mnogo obeavao i dobro zapoeo, ali je nakon nekog vremena posustao i beznadno zaglibio. A zato? Zbog ene, dragi moji, samo zbog ene! Ona ga je nevjerojatno sputavala, koila ga kad god je to htio poduzeti. Napokon je shvatio u emu je njegova nevolja i odluio se osloboditi tog kria, te napasti - ene. Jedne besane noi ustane iz kreveta i uputi se prema vratima... ena je u kupaonici stajala pred zrcalom i umivala se. Sjenilo na onim kapcima uinilo joj se prejakim te je odluila promijeniti minku i sve ono to uz to ide: kremu, podlogu, puder... Ne, ovako se vie ne da ivjeti! Uzeo sam iz ormara najdeblju kravatu i zavezao je za zastor. Valjda e izdrati... ena je, ini se, ula kad sam se popeo na stolicu. - Ostavi se gluposti, Ephraime - povie - radije mi po-mozi zatvoriti rajsferlus. Sto ti je sad najednom?

VOLJENI MOJ LALJIVAC Nita. Nije mi nita. Dva sata i trideset minuta. Moja ena stoji u kupaonici pred zrcalom i sprejem lakira kosu dok drugom rukom trai rukavice koje su posve sluajno u kupaonici. Obje joj operacije zaudo uspijevaju. Izgleda da je gotova. Izgleda da je stvarno gotova. Traak nade u mrklom mraku. Moje strpljenje se ipak isplatilo. Uskoro emo biti kod Ubija na doeku Nove godine. Jest, ve je tri sata izjutra, ali sigurno u jo zatei nekoliko prijatelja u dobru raspoloenju. Puna energije, moja ena premjeta stvari iz crne torbetine u bijelu torbicu, baca jo zadnji pogled na zrcalo. Ja stojim iza nje. - A zato se nisi obrijao? - pita me odjednom. - Obrijao sam se, draga, prije mnogo, mnogo vremena, jo onda kad si se ti poela spremati. Poao sam se ponovo obrijati. Kad sam se pogledao u zrcalo, ugledao sam ispijeno, prerano ostarjelo lice progonjena ovjeka koga ivot nije tedio - lice oenjena ovjeka. Najbolja supruga na svijetu etkata je u pokrajnjoj sobi s noge na nogu sve dok je strpljenje nije izdalo. - Ta doi ve jednom! Uvijek te moram ekati! Zapravo Ephraima uope ne zanimaju potanske marke, osim moda za posve teoretsku mogunost da ih zloupotrijebi radi sitnih prevara. Na primjer, za akciju "Post mortem". Jedna od najuspjelijih ala njegova alter ega, hohtaplera Josselea, poiva na dosjetki kako da alje pisma potom bez marke. Bilo je to vrlo praktino rjeenje, ali je funkcioniralo samo u zemljama kao to je Izrael, u kojima pota vraa nefrankirana pisma poiljaocu. Stvar je neobino jednostavna. Na nefrankiranoj kuverti treba samo zamijeniti adrese poiljaoca i primaoca, dakle umjesto adrese adresata treba ispisati adresu poiljaoca i obratno. I to tada radi pota? Odbija proslijediti pismo bez marke i vraa ga poiljaocu, koji je u ovom sluaju zapravo primalac. Na alost, to je nakon nekog vremena shvatila i izraelska pota. Dotle su meutim Ephraimove nefrankirane poiljke bile prosljeivane dalje prema postojeim propisima i vraale se raznim "poiljaocima". Ali jednog se dana mom prefriganom supruniku potkrala kobna greka. Objavio je svoj genijalni izum u jednoj od svojih knjiga i priloio detaljne upute za uporabu kako bi se cijela zemlja mogla koristiti tom mogunou tednje i racionalizacije. VOLJENI MOJ LALJIVAC Na alost, i potanski slubenici itaju knjige i itanjem se izobraavaju. Sad vie izraelska pota ne vraa nefrankirana pisma poiljaocu, nego ih dostavlja primaocu zajedno s raunom. Ephraim je mirno primio na znanje propast svog sistema. U tome je, kako rekoh, bio njegov jedini i iskljuivi interes za potanske marke. Inae ih ne sakuplja, navodno zato to nema vremena za takve stvari. Zapravo on nita ne sakuplja. A to to su mu ladice pune kojekakvih nepotrebnih drangulija vjerojatno se ima pripisati samo njegovoj navici da nikad ne baca stare stvari. Je li posrijedi praznovjerje? Strah za stare dane? Bilo kako mu drago, auto mu je 25 godina star, a ofucana putna torba zvana Fifi prati ga ve 20 godina na svim putovanjima, iako je prije svakog puta mora popravljati, krpati, lijepiti i milovati. Jednostavno se ne moe rastati od starih stvari. Kao njegova dugogodinja suprunica, mogu rei samo to da mislim da je to potpuno u redu. KARIJERA JEDNOG KOLEKCIONARA PRETPUBERTETSKOG UZRASTA Prije otprilike tjedan dana primijetio sam da ne dobivam vie potu. Najprije sam pomislio da se promijenio potar, tek sam juer sluajno otkrio pravi razlog. Kad sam u neuobiajeno vrijeme odlazio od kue, opazio sam malog Rieglera iz susjedne kue kako zavlai svoja dva tanka prstia u moju krabicu i otprve izvlai iz nje tri-etiri pisma. Kad me ugledao, pobjegao je glavom bez obzira. Zaputio sam se smjesta, sav zapjenjen od bijesa, do gospodina Rieglera, koji je ba stajao na kunim vratima. - to je? - upita me. - Pa eto - dobacim mu - va mi sin krade potu. - Ne krade on nikome potu. Dijete samo skuplja potanske marke.

-Kako, molim? - Sluajte vi - razveze gospodin Riegler. - Ja ivim, hvala Bogu, ve 33 godine u ovoj zemlji i uinio sam neke stvari o kojima vrlo malo ljudi zna. Meu njima su dodue i neki ministri. Govorim vam iz vlastita iskustva, kaem vam da vam danas uope ne vrijedi primati potu. - A ako se radi o nekom vanom pismu? - Vanom? A to je uope vano? Je li vam moda vano porezno rjeenje? Ili je moda vaan sudski poziv? Je li moda VOLJENI MOJ LALJIVAC vano to vam piu pohlepni roaci koji od vasfehtaju novac? Vjerujte mi da vane pote uope nema. - Ma kako ne bi bilo! - Nemojte biti sitniavi. Moj je brat bio trener karatea u vojsci i iznenada je dobio pismo da je imenovan za ambasadora u Zanzibaru. Potroio je itavo malo bogatstvo da kupi novu garderobu, i proitao je svu silu knjiga da se uputi u svoj novi djelokrug rada. Nakon tjedan dana pokazalo se da je posrijedi bila alosna pogreka, pa sad radi kao izbaciva u Zanzi-baru. Eto, samo toliko da znate to je uope vana pota! - Bila ona vana ili ne, ipak bih rado proitao sva pisma koja dobijem. Okej? - Okej. Nastojat u nagovoriti sina da zadri samo marke, a da vam najvanija pisma vraa. - Ba vam hvala. Smijem li predati vaem sinu kljui od moje krabice? - emu? Neka se deko naui kako se skupljaju marke! U desnom depu na hlaama Ephraim uvijek nosi, uz mini-apoteku, i jedan par fuldugasza. Tako se na maarskome zovu epii za ui. Mi smo u naoj obitelji prisili tim njegovim vjernim pratiocima nadimak fuldike i samo ih tako zovemo. Buka je naime smrtni neprijatelj Ephraimove duevne ravnotee. Zato su i u njegovu svetitu, radnoj sobi, ugraena tapecirana vrata koja ne proputaju buku. Katkad ak i ne znamo je li na "gornji susjed", kako naa djeca i ja zovemo naega "gospodara tiine", uope kod kue. Zvuna kulisa koja danas prevladava u restoranima, diskotekama i drugim okupljalitima, pa i na svim drugim mjestima, ne postavlja samo rekorde u decibelima nego nam i svima probija ui. Meutim, Ephraim ima i za to lijeka. Kad, na primjer, dez orkestar prijee u zagluan fortissimo, on mirno izvadi iz depa svoje fuldike i nimalo se ne ustruava da njima zaepi ui. Zatim sjedi posve oputeno ovdje i sada, na svom mjestu, bez obzira na to to se zbiva, tek se malo priglupo smjeka. Nije potrebno valjda ni spominjati da se on i nou, im legne u krevet, skloni pod okrilje svojihftildika. Zato smo se svi mi u naoj obitelji ve vieput suoili s problemom kako da ga probudimo u sluaju opasnosti. Razumije se samo po sebi da ta elja da se iskljui i dobro ispava takoer potjee iz onih mranih dana kad VOLJENI MOJ LALJIVAC je morao bjeati i kad su koraci na stubitu ili kucanje na vratima mogli znaiti smrtnu osudu. Ali tefuldike imaju i svoju smijenu stranu. Naa ki Renana probudila se jedne noi s visokom temperaturom pa smo je morali prebaciti u bolnicu. Klju od auta bio je, naravno, u depu Ephraimovih hlaa. Rafi i ja stajali smo pred oevim i suprugovim vratima ne znajui kako da ga probudimo. Samo smo jedno znali: da je i tiho kucanje opasno, jer svaki suanj pred vratima znai da Ephraim mora bjeati, ako treba i skoiti kroz prozor, svejedno s kojeg kata. Rafi i ja cvrkutali smo mu pred vratima kao ptiice u proljee, i krijetali, ali sve to bez uspjeha. Fiildike su bile jae od nas. Rafiju je pala na um sjajna ideja da kroz kljuanicu pusti u sobu miris zelenog luka, ili da u duetu zapjevamo Radetzkv mar. Na kraju nam ipak nije preostalo nita drugo nego da ekamo da Ephi odspava do kraja kako bi se ujutro opet lijep probudio. Tek smo tada mogli odvesti Renanu u bolnicu, ali mirne savjesti jer smo znali da smo izbjegli multimedijalni ou vlasnika fiildika. Tko god zna za ove okolnosti, sasvim e drukije doivjeti i priu koju je Ephi napisao o jednom od svojih smrtnih neprijatelja.

BUKA KAO PREDVIDLJIVI GOSPODARSKI IMBENIK Buka ne mora nuno dolaziti izvana. Strunjaci danas pretvaraju i stanove u proizvoaa buke. Tu je najdjelotvorniji jedan udesni ureaj koji vlagu izvana pretvara u buku iznutra. Bila je jesen. Vrlo vrua jesen. Bilo je tako vrue da je najbolja od svih ena u razgovoru spomenula i rije "klima ureaj". - Sada? - upitao sam je. - U jesen? Ali moje pitanje nije se nje uope dojmilo. tovie, pomalo teko otvorila je novine okupane znojem to su leale na stolu, i upozorila me na oglas tvrtke "Pronto klima ureaji, drutvo s ogranienim jamstvom" na pola stranice, u kojem se kovao u zvijezde najnoviji model zvani "aputavi aparat": svjeina ljeti, toplina zimi, tiina u svako godinje doba, tiina danonona. Pristao sam na njen prijedlog teka srca. Doao nam je osobno glavni inenjer tvrtke "Pronto", izvjesni lomo, da meu naim prozorima odabere onaj na koji e se moi najbolje montirati njihov ureaj. Upozorio nas je na specijalno ugraenu ruicu, takozvani "priguiva", kojem je svrha da prigui umove koji e eventualno nastati kad se aparat ukljui. Sva e nas ta parada stajati 4999 ekela plus 1500 ekela za montau, sve to u gotovini i unaprijed. VOLJENI MOJ LALJIVAC Relativno visoku cijenu montae lomo je obrazloio jednogodinjom garancijom za rupu u zidu. Nakon nekoliko dana ureaj je instaliran. - estitam - ree mi Slomo. - Ovim ete ureajem biti... Ostatak njegovih rijei nije se uo od zaglune buke Boeinga 747 koji je upravo polijetao. Neko smo vrijeme stajali nepomini na naem privatnom uzletitu i sluali to akustino udo od "aputavog aparata" prije nego to sam ipak bojaljivo pripomenuo: - Prilino buno, je li? - Molim? - odvrati lomo. - Nita vas ne ujem. - Buka! - izderem se. - Buno je! - Kako? Gdje? Govorio je neto i dalje, ali kako je u mojoj gimnaziji itanje s usana bio samo fakultativni predmet, nisam nauio tu vjetinu pa nisam ni njega razumio. U kuhinji je tutnjava mlanjaka bila donekle priguena. lomo mi je objasnio da je svakom novom aparatu potrebno dan-dva da se navikne na novu okolinu. Ako sutra ujutro budemo imali jo kakve zamjerke, moemo ga slobodno nazvati, njemu e biti drago da ponovo doe. Ono to se te noi zbivalo u naoj kui moe se slobodno prispodobiti najraskonijim predstavama "Son et Lumiere". Ustajao sam svakih deset minuta, palio svjetlo i pokuavao smanjiti buku ukljuujui priguiva. Meutim, priguiva nije nita priguivao, pa ni najbolju od svih ena, koja je bivala pomalo histerina. Tjeio sam se opepoznatom mudrou da se ovjek s vremenom na sve navikne, ali dok sam u dva sata u noi drao u ruci ruicu priguivaa, reagirao sam samo na maarskom jeziku, a to je kod mene uvijek znak nenadanog sloma ivaca. BUKA KAO PREDVIDLJIVI GOSPODARSKI IMBENIK Nesmanjenu buku pratila je dodue neka vrsta svjeine koja bi mi moda pomogla da zaspim, da mi nisu s vremena na vrijeme dolazila djeca u sobu da mi se jecajui pritue da ne mogu spavati zato to im se kreveti neprestance tresu. U tri sata obila nas je sve redom najbolja od svih ena i podijelila nam epie za ui. Tada je tek oko nas nastala blagotvorna tiina. Samo bi od vremena do vremena koji Boeing probio zvuni zid. U pet sati napisala mi je ena u notes koji smo razmjenjivali meu sobom: "Ovo udo vraamo ujutro Slomi, jasno?" Odgovorio sam joj isto tako pismenim putem da smo ureaj platili gotovinom. Nijemi bolni krik koji sam vidio kako ga isputa pogodio me u samo srce. U trenutku iznenadnog nadahnua, odjurio sam do "aputavog aparata" i iskljuio ga. Uinak je bio senzacionalan. Zrani je promet odjednom utihnuo pa smo usred ljetne topline koja nas je obavila zaspali kao pijuni koji su se sklonili u zavjetrinu. Rano ujutro nazvao sam Slomu i rekao mu: - ujte vi, ovaj va klima ureaj...

- Dobro, dobro - nije mi dao ni da dovrim. - Uzet emo ga natrag i vratiti vam punu cijenu. Pola sata nakon tog razgovora stigla su nam opet ona dva klipana, demontirala pakleni stroj i izjavila da su spremni da nam zazidaju onu nebeskiplavu rupu u zidu za 500 ekela. Nisam se cjenkao. Ja znam gubiti. Trebalo nam je neto vremena da se opet naviknemo na tiinu. Ali, kako rekoh, ovjek se na sve navikne. Kad smo uskoro nakon toga posjetili jedan brani par i stupili u njihov ugodni, prohladni stan, zauli smo odjednom poznatu tutnjavu Boeinga 747 to se upravo sprema uzletiti. VOLJENI MOJ LALJIVAC - Ovo su nam ba danas prije podne montirali - dovikne mi kuedomaica. - Ali ve smo obavijestili firmu "Fronto" da im vraamo aparat. Izgubit emo samo novac koji smo platili za montau. Ipak, i to je bolje... Pregledao sam ureaj. Ruica priguivaa bila je slomljena. Kad sam Slomu pritisnuo uza zid u njegovu uredu, oajniki je nastojao izvui se iz mog vrstog stiska. Ipak, oslobodio sam ga tek kad mi je priznao: - Na tim klima ureajima ne moe ovjek nita zaraditi -prostenjao je. - Previsoke su carinske dabine i porezi. Jedino na emu se moe zaraditi, to je na montai i zazidavanju rupa. Zavrnuo sam mu ruku na leda i odgurao ga do skladita. Moje su se sumnje obistinile - sav se inventar sastojao od jednog starog motora Boeinga. Tu su sjedila ona dva klipana i vakala sendvie sa salamom. Slomo obori glavu i ree: - Da, istina je, prodajemo uvijek isti ureaj koji onda sutradan demontiramo. Pa, moram valjda i ja od neega ivjeti. Imam enu, djecu, prijateljicu.... Nikom nije bilo jasno zato je tvrtka "Pronio klima ureaji, drutvo s o. j." ipak uskoro nakon toga bankrotirala. Naknadna je istraga ustanovila sljedee. Slomo je prodao svoj "aputavi aparat" u Bat Jam, najstarijem stanovniku tog naselja, jednom od najstarijih doseljenika uope. Sutradan je uzalud ekao cijeli dan na uobiajeni telefonski poziv. Kad se ni nakon dva dana nita nije dogodilo, lomo je u panici sam nazvao kupca i upitao ga: - Nije li vam aparat moda malo prebuan? BUKA KAO PREDVIDLJIVI GOSPODARSKIIMBENIK Sijedi mu je pionir odgovorio: - U petak, na alost, nemam vremena. ovjek je bio gluh kao top. I tako je lomin jedini Boeing povuen iz prometa. VOLJENI MOJ LALJIVAC Ephraim je pragmatik koji vrsto stoji s obje noge na tlu injenica. Stoga dri i da razborit ovjek ne moe ostati ravnoduan na praznovjerice. Ne mora ba u njih vjerovati, ali ne bi bilo pametno da se uope ne obazire na njih. Treba znati nekoliko osnovnih pravila i strogo ih se pridravati. Ostalo nije vano. Meu njima je, recimo, arobni eanj koji se nosi u depu na kaputu ili u lisnici, a koji jami uspjeh gotovo sto posto. Nije stoga udo to se Ephraim pred svaku svoju premijeru oborua svjeim enjakom koji ga titi od eventualnog neuspjeha, a u stanovitim prigodama ublaava ak i dranje zlobnih kazalinih kritiara. Kad je Topol na meunarodnom filmskom festivalu u San Francisku nestrpljivo ekao proglaenje pobjednika, zaudio se videi svog inae nervoznog prijatelja kako mirno sjedi na svom mjestu u dvorani. Usred napete tiine Ephraim je apnuo Topolu: - Ja sam ti potpuno miran jer ne vjerujem u uda. Osigurao sam se enjakom protiv uroka. - Pa izvadi iz depa na kaputu spasonosni enjak i nadoda: - Nije dovoljno moliti. ovjek mora neto i poduzeti. Nije potrebno valjda ni spominjati da je Ephraimov film Salah Sabati s Topolom u glavnoj ulozi uskoro nakon toga osvojio prvu nagradu. - Eto vidi kako enjak djeluje - komentirao je Ephraim ishod natjecanja, i ponio sa sobom zaslunu amaj-

liju i na dodjelu Zlatnog globusa u Los Angeles. Za gala primanje morao je posuditi crni frak, i dakako da je odmah premjestio iz depa u dep i eanj koji mu je donio sreu. Moda se enjak u fraku osjeao jo oba-veznijim da mu donese sreu pa je Ephraim tom prilikom osvojio ak dvije prve nagrade. " Meutim, u svom pobjednikom slavlju Ephraim je zaboravio kome ima zahvaliti te svoje uspjehe. enjak je svoje uinio, enjak moe otii... Nakon nekoliko godina nominiran je drugi Ephraimov film za jedan od pet stranih filmova to su uli u najui izbor za Oscara. Pratila sam tada mua u Los Angeles. Kad smo stigli u taj grad, ustanovili smo, na Ephijev uas, da smo udotvorni enjak zaboravili kod kue. Pokuali smo u posljednji as pribaviti jedan eanj kod lanova lokalne idovske opine. Kasno smo se sjetili. Ephraim je bio oajan to je tako nepromiljeno stavio na kocku svog Oscara. Duboko deprimiran, odjenuo je opet posueni frak, turio ruku u unutarnji dep i - gle uda! Onaj sitni, uspjeni eanj ostao je skriven na tom istom mjestu jo od dodjele Zlatnog globusa! Ni dan-danas ne znamo protumaiti taj fenomen. Zar je mogue da nitko nije sve te puste godine posudio taj frak zbog njegova posebna kroja? Ili se moda sudbini svidio Ephraimov film pa se smilovala zaboravljivom autoru? Tko zna? Na kraju Ephraim nije dobio Oscara. Pri dodjeli nagrade, na pozornicu je stupila arobna starleta i objavila: "...and the ivinner is... Vittorio de Sica!" Zapljeskali smo tom izvanrednom talijanskom reiseru koji je vie puta prije toga odnio Ephraimu \\ f ,f VOLJENI MOJ LALJIVAC meunarodne nagrade ispred nosa, ali je Ephraim, zaudo, vrlo lako podnio poraz i apnuo mi: - Moda je taj mangup uzeo vei eanj nego ja? Ni praznovjerje nije vie to je nekad bilo... Ipak se jo dugo nakon toga nismo oslobodili te iste praznovjerice. Prije praizvedbe komada Bila je to eva u ziirikom kazalitu (Schauspielhausu) Ephraim me bio zamolio da ponesem enjak iz Izraela. Zaboravila sam na to, ali se nisam usudila priznati da sam zaboravila. im sam stigla u hotel, pred samu premijeru, naruila sam telefonski da mi donesu u sobu kavu i kola sa enjakom. Konobar nije uope htio od mene primiti napojnicu... Nae praznovjerje ne zavrava na enjaku. Jer sigurno je sigurno, a nita ne moe ovjeku nakoditi ako se bar donekle razumije u te stvari. Kad ste ve otili od kue, osobito po poslu, nemojte se nipoto vraati, ak i ako ste togod zaboravili. Naime, ako ponovo prekoraite prag u suprotnom smjeru, to vam je isto kao da ste naruili kakvu nezgodu. Ili ono staro, prokuano pravilo koje kae da desna noga donosi sreu, a lijeva nesreu. Stoga morate izai iz kue ili stana samo desnom nogom - ali to ionako zna ve svako dijete. A kad vam crna maka pretri preko puta s lijeve na desnu stranu? Onda je dovoljno da samo priekate da se pojavi maka neke druge, povoljnije boje. Jednom sam, u nastupu iskrenosti, upitala Ephraima: - Ma reci mi, molim te, zar ti zbilja vjeruje u te besmislice? VOLJENI MOJ LALJIVAC - Jasno da ne vjerujem - odgovorio mi je on smijuckajui se, ali se odmah zatim zamislio i nadodao: - A zato su onda o svemu vanom u mom ivotu odluivale same neobjanjive sluajnosti?... PRAZNOVJERJE NIJE LUKSUZ Sad kad sam teoretski ve djed, osjeam se duan odati svojoj okolini tajnu koju sam sve dosad krio pod maskom trijeznog intelektualca koji nosi naoale. Patim, od runog poroka. Vjeito se kladim sa samim sobom. I to se kladim hoe li neto ispasti dobro ili ne. Prvi simptomi te kladilake strasti javili su se kod mene ve kad mi je bilo devet godina. Kad god sam iao u kolu, hodao sam samo po rubu nogostupa i tako sam jednog dana doao na ideju da se okladim sa samim sobom. Ako mi se posrei da normalnim krupnim koracima ne stanem ni na jednu poprenu crtu na rubnjacima, profesor nee otkriti da sam zaboravio napisati matematiku zadau. I zaista, nisam stao ni na jednu poprenu crtu, a profesor je toga dana bio bolestan. Tako je to poelo.

Kad mi je bilo etrnaest godina, te sam dakle bio na jednoj od prekretnica u ivotu, silazio sam jednog dana iz naeg stana na etvrtom katu i bacio sve na jednu kartu: ako posljednja stepenica na stubitu bude neparan broj, okladio sam se sa samim sobom da e se ostvariti cilj moje udnje, to jest ona e se plavokosa djevojica iz praonice preko puta nae kue zaljubiti u mene preko uiju. Jo se i danas sjeam te posljednje stepenice. Bila je sto dvanaesta. Nisam, se stoga usudio pribliiti Jolanki i naa je ljubav zavrila onako kako je stubite presudilo. PRAZNOVJERJE NIJE LUKSUZ Ponekad me ta moja manija za klaenjem i nadjaala, napose u Drugom svjetskom ratu. Jednog kinog popodneva, na dunavskom keju u Budimpeti, odnio mi je olujni vjetar eir s glave i, dok sam trao za njim, okladio sam se sa samim sobom: ako ga uhvatim prije nego to padne u rijeku, Hitler e izgubiti rat. I uhvatio sam ga prije nego to je pao u rijeku. Ostalo je povijest. To ne znai da sam ja zapeatio sudbinu Treeg Reicha. Pa ipak... Nadao sam se bio da u se s godinama oduiti od tog klaenja, ali je zapravo bivalo sve gore i gore... U svemu tome igraju ulogu i neki ljudski elementi. Tako se, recimo, etam i opazim jednog drugog etaa kako mi dolazi u susret i odjednom me do sri kostiju prome osjeaj: ako stignem prvi do uline svjetiljke koja nas dijeli, izraelski ekel nee devalvirati. Takva odluka iziskuje od oz)jeka krajnju korektnost, jer je, naravno, zabranjeno ubrzati korak. ovjek smije u najboljem sluaju hodati malo duim koracima, takozvanim "aerodromskim" koracima, kojima na aerodromu hodate da biste meu prvima stigli do zrakoplova i ugrabili mjesto do prozora. Neto mi se slino dogaa i u autu. Mislim na "okladu bez koenja". Ta se oklada sastoji u tome da se voza polako pribliava crvenom svjetlu na semaforu kako bi stigao do njega u trenutku kad se upali zeleno svjetlo. Ako mu to poe za rukom, godinu se dana ne mora brinuti za svoje zdravlje. Inae je to test koji iziskuje od ovjeka jake ivce. Jednom -upravo sam se bio okladio da e mi obitelj ostati iva i zdrava - naletio sam na crveno svjetlo koje se tek u posljednji as pretvorilo u zeleno. Ve sam na krianju morao obrisati ledeni znoj sa ela. Ali djeca su mi bila zbrinuta. VOLJENI MOJ LALJIVAC Zatim postoji jo i "klaenje na Golfove". Kao to mu i samo ime kae, to se klaenje sastoji u tome da se pogodi broj automobila te marke koje e ovjek sresti na putu od Tel Aviva do Herzlije. Kada dobijete tu okladu nekoliko puta za redom, ne moete a da ne priznate sami sebi da ste rezultat moda i unaprijed znali. Pa ta onda? U tom je sluaju to tek jedna kontrolirana oklada. Ovda-onda moe si ovjek priutiti i gdjekoju sitnu pre-varu. Kad se, recimo, moram zaustaviti pred crvenim svjetlom na semaforu, gdjekad oborim pogled kako bih ga digao tono u trenutku kad se pojavi zeleno - ne moe mi ipak nitko zabraniti da naas zirnem na semafor. Nijedan razborit ovjek ne srlja u opasnost. Samo se jednom ivi. Nego, evo to mi se dogodilo prolog ponedjeljka. Vozio sam se liftom do 11. kata nebodera Salom i sklopio vrlo riskantnu okladu sa samim sobom. Pritisnuo sam gumb, zatvorio oi i brojio katove ne gledajui svijetlee brojeve to su se smjenjivali. Predmet oklade bio je ni vie ni manje nego sudbina nae zemlje: "Ako budem dobro brojio do 11. kata, napokon emo sklopiti mir s naim arapskim susjedima." Brojio sam neobino pozorno - i doista, kad sam otvorio oi, lift se ba zaustavio na 11. katu. Vrijedi i obratno: kad se lift zaustavio na 11. katu, ja sam otvorio oi. Bijae to dobro usklaen, potpuno uvjerljiv rezultat, pobjeda na svim linijama. Nadam se da e budui narataji znati cijeniti to sam uinio za mir na Bliskom istoku. Nije samo nedrutveni Ephraim kriv to ja nisam ba na glasu kao dobra kuedomadca. Meutim, pomirila sam se ve s tim da nisam kadra iskobinirati jelovnik kao kuhar sa tri zvjezdice, uspjeno ga realizirati u kuhinji i servirati. Ephraimovo dobro poznato miljenje o tome glasi: "Najbolja od svih ena rado kuha, samo ne kuha dobro. Ja-bih radije da je obratno." Ne, moje se kuharsko umijee nije osobito razvilo, iako sam pribavila najmodernije kuhinjske aparate i opskrbila se meunarodnom bibliotekom kuharica, koja, ako se ne varam, nema prave konkurencije na Bliskom istoku. Imam ak tri maarske kuharice. Sudbina mi u tom pogledu oito nije sklona, ali valjda me zato obdarila nekim drugim darovima.

Ephraima ni najmanje ne smeta moje manjkavo kuharsko umijee. On ne treba ni rafiniranu kuharicu ni vrsnu kuedomaicu. Ne treba ak ni goste. Mom je voljenom muu, kao to sam ve vieput spomenula, jelo tek obveza radi odravanja ivota, a za to mu doista nisu potrebni gosti. Ephraim tvrdi jasno i glasno da je on sam sebi najbolje drutvo. Ali to nipoto ne znai da je mizantrop. Njega privlai u najmanju ruku polovica ljudskog roda. esto mi govori kako on zaista nema vremena za traeve. Tonije reeno, dosauje se u svakom veem druVOLJENI MOJ LALJIVAC tvu. Kao diskretno upozorenje na opasnost koja mu prijeti, u njegovoj radnoj sobi visi na zidu ploica na kojoj pie krupnim crvenim slovima: "Trenutno me, na alost, ni najmanje ne zanimaju niije ivotne prie!" Kako je Ephraimov glas pretih i preblag da bi mogao biti u sreditu pozornosti, obino na domjencima izabere potencijalnog sluaoca pa se povue s njim u kut gdje e ih ostali gosti najmanje smetati, te povede ap-tom s njim raspravu o mrtvaki ozbiljnim temama. S vremena na vrijeme okuam sreu pa mu dobacim: "Molim te, donesi gostima pie", ili: "Ephraime, netko zvoni na vratima!" Meutim, on me tada uope ne uje, toliko se zadubio u razgovor. Nedavno sam doivjela neto jedinstveno. Upravo sam dola s punim pladnjem iz kuhinje u dnevnu sobu i bacila letimian kontrolni pogled na kut u kojem Ephraim najradije s nekim apue. U kutu nije bilo nikoga. Najboljem od svih mueva nije bilo ni traga ni glasa. Iznenada ugledam priliku svoga suprunika, u su-perelegantnoj, arenoj pidami, kako odlazi na prstima uza stube u svoju radnu sobu. Zaas se izgubio iza debelih, tapeciranih vrata u uenoj tiini. Gosti su, sreom, upravo vodili ivu debatu o znaenju prostitucije za budue narataje pa nisu ni primijetili da nema domaina. Osim toga, ve su i navikli da ga nema. Ja sam pak te veeri zakljuila da smo nas dvoje ipak bolji gosti nego domaini. Ali ni to uvijek ne tima. Kad Ephraim napokon popusti pod mojim snanim pritiskom i udovolji mojoj VOLJENI MOJ LALJIVAC elji da provedemo zgodnu veer s prijateljima, ubrzo nakon njegova dolaska u drutvo zanijeme poticajni razgovori i ivahno askanje. Zaas se povedu smrtno ozbiljne rasprave ili se nane diskusija o ekonomskoj situaciji. Ephraimovo aputanje djeluje zarazno, dobro se raspoloenje raspline, vedra glazba utihne, i svi se rano raziu potiteni kuama a da i ne znaju zato. Ja znam. Ja sam udata za humorista. LJUBI BLINJEGA SVOGA I SAMA SEBE Zapravo ja nemam nita ni protiv njega ni protiv nje. On je simpatian, utljiv ovo, a ona je armantna, bogato nadje-vena enica. Oboje su orijentalnog porijekla, oboje poteno rade i ispunjavaju lane porezne prijave kao i svi ostali. Kad nam dou u posjet, mi ih ponudimo ajem ili kavom, pretre-semo svjetsku situaciju i sjedimo tako askajui ili zijevajui do dva sata u noi. Poslije uvijek imam osjeaj da sam pro-traio dragocjeno vrijeme. Na ovo prilino beznadno stanje bili bismo se ve odavno navikli da nije jo neto drugo posrijedi. Sjedim ja tako s najboljom od svih ena za veerom. Iznenada nam se pogledi susretnu i oboje uzviknemo u isti mah: - Spiegelovi! I zaista. Evo njih. Dolaze nam nepozvani, jer mi njih nikad ne pozivamo, a ini se da oni uope ne primjeuju da mi njima nikad ne dolazimo nepozvani. Dolaze nam posve neformalno, ba kao to se posjeuju dobri prijatelji, i ostaju sjediti kod dobrih prijatelja sve do dva sata u noi, pijuckajui kavu ili aj, askajui ili zijevajui. Neko smo vrijeme mislili da vrijeme njihovih posjeta ovisi o mjeseevim mijenama, ali pokazalo se da nije tako. Na je instinkt mnogo pouzdaniji od mjeseca. LJUBI BLINJEGA SVOGA I SAMA SEBE Moja ena, na primjer, prie prozoru i onjui zrak kroz prozor:

- Sparno je. Vrijeme je za Spiegelove. Ili meni za dorukom iznenada padne na pamet: - Pipa je u kupaonici kapala cijelu no. Doi e nam Spiegelovi. Ima jo i nekih drugih znakova na koje se moete osloniti. Tako sam jedne veeri odjednom osjetio kako me iga u lijevom koljenu, to je bio dovoljan razlog da odemo u kino. U kinu smo sreli Spiegelove. Drugi put su nam se u vrtu poeli rojiti letei mravi. Problijedio sam, zaepio nosnice vatom i nazvao Spiegelove da im kaem: - Samo sam vam htio javiti, ciha, da smo mi oboje, ena i ja, khr, khr, dobili teku gripu. Stalno kiemo i kaljemo. Ciha, khr, khr! - To se ba lijepo poklopilo - zauo sam iz slualice promukli, nazalni glas gospoe Spiegel. - I mi isto tako samo kiemo i kaljemo, pa smo vam htjeli javiti da neemo doi, ciha. Ali, ako i vi ve imate gripu, skoknut emo naas do vas, khr, khr, ciha! Budui da sa Spiegelovima ne moete izai na kraj takvim primitivnim sredstvima, izmislili smo malo rafiniraniju metodu. Naizmjence straarimo na prozoru. Tko prvi spazi Spiegelove kako dolaze, odmah fune, a na taj se znak gase sva svjetla u kui i suspree dah. Neki dan smo prvi put proveli svoj naum u djelo, ba kad sam ja bio na strai. im sam opazio Spiegelove, funuo sam, sva su se svjetla pogasila, svi smo uutjeli i ukoili se. Spiegelovi su dotle bili stigli do vrata naeg stana i pozvonili. Mi smo se bez daha pribili uza zid. Spiegelovi su opet VOLJENI MOJ LALJIVAC pozvonili, pa malo poekali, pa opet pozvonili, pa opet malo poekali, pa opet pozvonili. Tad smo uli kako je gospoda Spiegel odahnula i rekla: - Hvala Bogu, nisu kod kue! Diskusija o radnom vremenu trgovina nije tek od juer tako estoka. Graanin Kishon, na primjer, poodavno ve vodi svoju osobnu borbu za zatitu osnovnih ljudskih prava. Gotovo u duhu Franza Kafke. A poelo je to ovako. Graanin Kishon je godine i godine stalni gost gradskog kupalita, ponajvema iz medicinskih, ali i iz statistikih razloga. Na kraju krajeva, mjerodavni instituti jame plivau na duge pruge dug ivot. Samo to Eph-raim ne skrbi o svom zdravlju ujutro, o podne ili poslije podne, nego tono deset minuta prije kraja radnog vremena uvara kupalita, kad se ovaj ve uvelike sprema da poe kui. Iz dana u dan graanin Kishon inzistira na svom zajamenom pravu da iskoristi do maksimuma onih dragocjenih deset minuta, koliko god uvar strogo gledao na svoj sat. Za njega je graanin Kishon postao crvena krpa, terorist u dokolici, naruitelj njegova obiteljskog mira. Iz dana u dan izlazi tom jadniku pred oi topla i mirisna veera, koja se svakom novom Kishonovom rundom u bazenu ohladi za koji stupanj. Iz veeri u veer vodi se ta nijema borba za ljudska prava pred oima tog najfrustriranijeg od svih uvara kupalita. U stvari, nema to nikakve veze sa zdravljem ni sa sportom ni s tim uvarom kupalita. Ne, to se isto dogaa na svim onim mjestima na svijetu na kojima se Ephraim pojavi. Rije je o ideolokom pitanju. Po EphVOLJENI MOJ LALJIVAC raimovu konzervativnom miljenju, ne radi se samo o tome da je muterija teoretski uvijek u pravu. Ne, nego to se mora i praktiki uvijek iznova dokazivati, a radno se vrijeme mora strogo potivati. Pa i na drugim se ivotnim podrujima Ephraimov osjeaj za vrijeme moe smatrati prilino fleksibilnim, pristojno reeno. On se vrlo nerado podvrgava tiraniji sata i radije ga prilagoava svojim osobnim probicima ili trenutnim poslovima. On se dri neke svoje osobne tonosti. Na sastanke u restoranu, na primjer, principijelno kasni jer mu jelo ionako nije vano, a juha je sigurno i opet prevrua. U kino, naprotiv, voli poraniti samo da ne bi propustio reklamu "Marlboroa" i drugih arenih mamipa-ra. Ephraim smatra da je to uvijek osebujan doivljaj zato to je reklamiranje cigareta na televiziji zabranjeno pa se jo samo u kinu moe vidjeti.

Stoga se ponekad dogaa da dobro raspoloeni Ephraim, poto se nagledao konja kako pui, naglo ustaje sa svog mjesta i uveseljava drutvo primjedbom da ostalo moe pogledati i kod kue na televiziji. Na primanjima njegova tonost ovisi o njegovu raspoloenju i broju nazonih zgodnih djevojaka. Kad ga poslije pitam to ima od toga da zaljubljeno gleda ljepotice oko sebe, on mi odgovara: - Ja jesam oenjen, ali nisam slijep. Na obiteljske skupove otac Ephraim dolazi tono u isto vrijeme kad i njegova djeca, koja redovito kasne. Ipak, glavni problem nije vrijeme dolaska nego vrijeme odlaska. KOME ZVONCE ZVONI Kazalina je predstava bila zapoela u osam a zavrila neto prije jedanaest. Nije nam se jo spavalo. Neodluno smo vrljali jarko osvijetljenom ulicom. - Hajde da popijemo jo aj prije spavanja - ree mi najbolja od svih ena. - Bilo gdje. Uli smo u prvi kafi, mali, intimni lokal s diskretnom neonskom rasvjetom, blistavim aparatom za espresso kavu i dva konobara koji su se upravo presvlaili. Uz nas je u lokalu bio jo samo jedan elavac koji je prljavom krpom brisao ank. Kad smo uli u kafi, pogledao je na svoj sat i dobacio neto nerazumljivo jednom od one dvojice konobara, koji je nato opet svukao sako i obukao bluzu neodreene boje, iako je nekad zacijelo bila bijela. Zrak bijae nabijen socijalnim problemima. Ali mi smo se pravili da je to sasvim normalan zrak, pa smo sjeli za jedan stol. - aj, molim - naruio sam neusiljenim glasom. - Uvije alice aja. Konobar je najprije oklijevao, a onda je otvorio kuhinjska vrata i upitao demonstrativno zlovoljnim glasom: - Je li voda jo vrua? Dotle je onaj drugi konobar na terasi gurao i slagao stolove odlunim i preciznim pokretima, reklo bi se da tim stac-cato zvukovima skandira neumoljivo protjecanje vremena. VOLJENI MOJ LALJIVAC aj se malo izlio iz alica kad ih je prvi konobar tresnuo pred nas. Pokuali smo bezbojnu tekuinu upornim mijeanjem malko zagrijati. - Pardon! Bio je to elavac. Podigao je pladanj s obje nae alice sa stola i skinuo neisti stolnjak. AH nije ni stol bez stolnjaka bio nita bolji. Prvi se konobar nastavio presvlaiti i stao na vrata u svojoj plavoj kinoj kabanici. Reklo bi se da neto eka. Drugi je konobar pokupio prljave stolnjake i ugasio neonsku rasvjetu. - Moda bi oni htjeli da mi odemo? - apnem svojoj eni. - Je li to mogue? - Mogue je - odvrati mi ona aptom. - Ali moramo se praviti da to ne primjeujemo. aputali smo i dalje u polumraku i pravili se da nita ne primjeujemo. Tanjuri s raunom koji mi je uskoro zatim konobar u kinoj kabanici gurnuo pod nos, maknuo sam na stranu. elavac je skinuo elegantni eiri moje ene s vjealice i stavio ga nasred naeg stola. Ona mu se ljubazno nasmijei i ree: - Hvala vam lijepa. Imate li moda kolaa? elavac je zinuo i ukoio se, a onda se okrenuo onom drugom konobaru koji se eljao pred velikim zrcalom na zidu. Vladao je grobni muk. Tad se prvi konobar, onaj u plavoj kinoj kabanici, izgubi i ponovo pojavi bacivi nam na stol nekakav sirasti grumen koji se sav izmrvio od udarca. Potom je zazveala i vilica. Mojoj su se eni toliko ruke tresle da joj je vilica ispala na pod. Kako nije imala hrabrosti zatraiti od konobara novu vilicu, zatraio sam je ja u njeno KOME ZVONCE ZVONI ime. Kad bi se pogledima moglo ubijati, svaka bi lijenika pomo bila stigla prekasno. Neonska se rasvjeta nekoliko puta za redom gasila i palila. To je izazvalo zgodne svjetlosne efekte koji nas se ipak nisu previe dojmili. Isto nas je tako ostavila ravnodunim injenica da se elavac upravo tada morao uvjeriti da roleta na ulaznim vratima dobro funkcionira. Iz kuhinje je dola neka stara, grbava vjetica s kantom i metlom u rukama i poela prati pod. Ne

znam zato je poela ba od naeg stola. Ipak, da joj ne bismo smetali u radu, podigli smo noge u zrak i drali ih tako sve dok vjetica nije otila dalje. Poeljani je konobar dotle bio podigao gotovo sve stolice na stolove. Zapravo su mu jo samo nae stolice nedostajale. - Zato nam ne kau da odemo? - upitam enu, koja u ovakvim prigodama obino zna odgovor na svako pitanje. - Zato to nas ne ele dovesti u nepriliku. Na Orijentu je pravo svakog gosta svetinja, jo i dan--danas. Tradicija se ne moe samo tako prekriti. Prvi je konobar ve stajao vani, na ulici, odakle nas je hrabrio pogledima da krenemo. Drugi je konobar upravo pomagao elavcu da obue ogrta. elavac je otvorio crni ormari na zidu i sa dvije odmjerene kretnje rukom ugasio sva svjetla u lokalu. Sljedeeg trenutka osjetio sam na leima dodir stolice. - Mogu li dobiti koji asopis, molim lijepo? - zauo sam svoju enu. Potraio sam joj ruku pipajui u mraku i stisnuo joj je u znak priznanja. Netko upali ibicu. Pri njenu slabanom svjetlu vidjeli smo elavca kako nam se primie i govori: - Fajront. Zatvaramo u pono. VOLJENI MOJ LALJIVAC - Pa dobro, zato nam to niste odmah rekli? - upitam ga. - Otkud bismo mi to mogli znati? Stolice su nam skliznule niz leda, ustali smo i izali po skliskom podu na ulicu. Poto smo jo askom mirkali pri svjetlu uline svjetiljke, pogledali smo na sat. Bilo je tono 9 do 12. Lindu Prvu pregazio nam je auto upravo pred naom kuom u Afeki. Jedina nam je utjeha bila da je ta naa voljena kujica bila doivjela ve biblijsku starost od 12 godina i da smo joj takvu lijepu smrt samo poeljeti mogli. Tako smo bar nastojali uvjeriti sami sebe, iako nam to nije mnogo pomagalo. Ukratko, ivi smo se isplakali. Kad se to dogodilo, ja sam ba bila u vicarskoj. Uoi dana kad sam odlazila kui, upravo dok sam spremala stvari za put, primila sam tu jobovsku vijest. Sa mnom je bila moja ki Nana pa smo obadvije, onako ucviljene, odluile da se ne vraamo kui u Izrael bez isto onako neodgojene, arobne ivotinje koja se jo nije drala reda u kui kao to je bila naa Linda Prva. Meutim, nali smo se pred gotovo nerjeivim logistikim problemima. U vicarskoj se psi mogu nabaviti jedino kod ovlatenih uzgajivaa pasa. I tako je poela naa trka s vremenom jer smo ve za sutradan imali rezervirane avionske karte. - Bez Linde Druge ja se ne vraam ni za ivu glavu -uvjeravala me uplakana ki. Nazvale smo Ephraima, iji glas nije zvuao mnogo vre od naih. - Prestanite jadikovati! - obrecnuo se moj mu na mene. - Potraite radije Lindinu sestru blizanku. Raunam na vas. Pribavili smo to smo bre mogli glavni katalog vicarskih uzgajivaa pasa, neku vrstu pseeg Playboya, s fotografijama pasa koji se nude na prodaju. Izabrali smo jednoga koji je izgledao najsliniji Lindi, to nije bilo ba VOLJENI MOJ LALJIVAC lako zato to Linda nije bila sasvim istokrvno pseto. Usred noi pozvonile smo na vratima i probudile uzga-jivaicu koja je stanovala na oko tri sata vonje autom od Zuri eha. Na mjeseini smo razgledale nekoliko vrlo zgodnih tenaca i zaljubile se u tene koje nas je neobino kooperno gledalo ispod svojih iki. To dodue nije bila blizanka nae Linde nego blizanac, ali smo se zato nadale da tako bar neemo imati problema s "tjeranjem". Pozamana svota od 1500 vicarskih franaka promijenila je vlasnika te sudbonosne noi, a uzgajivaica je dotle kovala u zvijezde "Maksimilijanove" kvalitete kao potomka dugog niza predaka istokrvnih "maltezera". Sutradan ujutro\obavile smo jo sve administrativne formalnosti potrebne za uvoz jednog ivog bia u Izrael. Napokon smo se posve iscrpljene zavalile na svoja avionska sjedala. Za sve vrijeme leta grijalo nas je ispod pokrivaa na krilu bijelo tene i spavalo kao anelak. Nakon nekoliko tjedana napornih nastojanja da naeg malog Maksa nauimo da se dri reda u kui, posjetili smo neke prijatelje. Sluajno smo se u razgovoru s njima dotakli i rasnih pasa. Jedan je od

naih prijatelja spomenuo kako istokrvni psi nerijetko pate od "kompleksa jednog jajeta" te da stoga ne mogu imati mlade. Bre-bolje smo se prestraeni vratili kui da izbrojimo Maksova jaja. Ponovo smo ustanovili kako je Maks prekrasno stvorenje, ali da nema oba jajeta. Ja sam se dodue osjeala prevarena, ali sam bila spremna pomiriti se sa situacijom. Meutim, Ephraim je ogoreno inzistirao na drugom jajetu. - Nije meni do Maksovih mladih - objasnio mi je. -Ja se borim za svoja potroaka prava. VOLJENI MOJ LALJIVAC Nije ga umirilo ni moje upozorenje da se sporom s uzgajivaicom nee broj Maksovih jaja udvostruiti. Ako Ephraim neto ne moe trpjeti, onda je to da bude prevaren, svejedno da li za dvatri pfeniga ili za jedno jaje. Stoga sam za svog sljedeeg boravka u vicarskoj obavijestila o tom skandalu oko jednog jajeta tamonji savez uzgajivaa pasa, iako nam nije bilo ni nakraj pameti vraati Maksa, jer je on u meuvremenu postao punopravni lan obitelji Kishon. Odgovor je saveza stigao brzo i pouzdano - nije bilo dvojbe da smo u pravu, pa e nam biti vraena polovica svote. Ubrzo nakon to sam nazvala uzgajivaicu, 750 franaka bilo je na naem bankovnom raunu. - Pravda je pobijedila - zadovoljno je objavio moj vitez bez straha i mane. - Sad jo moramo samo jedno-jajanom Maksu pronai odgovarajuu ivotnu druicu da ne dobije kompleks manje vrijednosti. Reeno, uinjeno. Kod iste uzgajivaice naruili smo "nevjestu za Maksa" i nakon nekoliko tjedana stigla je specijalnom poiljkom slatka, mala maltezerica s neobino crnom prastom njukicom i dugim ikama nad krupnim okruglim oima. Maks je odmah uspostavio kontakt s Lindom Drugom, ali zbog poznatih, delikatnih razloga njihov je flert ostao bez posljedica. I tako su njih dvoje ostali samo dobri prijatelji. Njihovo je parenje ipak urodilo plodom: Ephraimovom priom o naoj prelijepoj Lindi Drugoj, za kojom jure nebrojeni psi iz naeg susjedstva s jezikom isplaenim do zemlje. SEKSAPIL NA SVE ETIRI Tog je dana Linda iznenada poela pokazivati zanimanje za druge pse, skoila je na prozor kad bi koji pas prolazio ispred kue, i revno mahala repom, a kadikad bi ak i dvosmisleno zalajala. Igle: vani ispod prozora okupili su se malo-poma-lo svi psi iz susjedstva, maui repovima, cvilei i njukajui oko sebe kao da neto trae. Zubi, golemi njemaki ovar koji je ivio na drugom kraju ulice, upao je ak preko stranje terase u nau kuu pa smo ga morali silom odstraniti. Raspitali smo se malo kod Dragomira, meunarodno priznatog dresera pasa iz Hrvatske. On nam je objasnio stvar: - Zato vi uzbueni, emu? Kuja se ganja. - to se kuja? - bezazleno ga priupita najbolja od svih ena, koja se ne razumije najbolje u strunu terminologiju. -Kamo bi to ona htjela? Dragomir se utee djejem jeziku i gestikulaciji: - Fuki-fuki! Zenkica trai mukia. Kopulacija hop-hop! Sad smo bar bili naisto. Dotle je i naoj djeci ve neto od toga upalo u oi. - Tata - upitao me moj sin Amir. - Zato bi Linda htjela van do drugih pasa? - Sinko - odgovorih mu - ona bi se htjela s njima igrati. - Ma nemoj? A ja sam ve pomislio da bi oni htjeli spolno opiti. SEKSAPIL NA SVE ETIRI Navodim Amirovu misao u malo ublaenoj formi. Zapravo se on posluio mnogo kraom rijeju od koje se zazire u jednoj pristojnoj obiteljskoj prii. Pribojavali smo se da e to izazvati ljubomorne ispade jednojajanog Maksa, ali je taj aristokrat pokazao posvemanju ravnodunost prema svemu tome. Otmjeno se povukao i nije se htio mijeati u te delikatne stvari. Dotle je ve broj Lindinih oboavatelja pred naom kuom bio toliko porastao da smo se samo uz pomo isukane metle mogli probiti na ulicu. Polijevali smo vodom iz kante ljubavlju zaslijepljene

horde pod Lindinim prozorom, udarali ih nogama, u vrtu smo postavili zapreku od zahrane bodljikave ice koju su strastveni zaljubljenici uas pregrizli, a ja sam jednom ak bacio i kamen na Zulua. On ga je odmah zatim bacio na mene. Dotle je Linda stajala kraj prozora i pucala od erotike. - Tata - upita me opet moj sin Amir - a zato je ne pusti van: - Ima jo vremena za to. - Ali vidi da ona eli van. Ipak bi se htjela jednom... Opet se posluio onom prostakom rijeju. Ali ja se nisam dao: - Ne moe. Tek kad se uda. U mojoj se kui ipak pazi na moral. Meutim, ini se da se majka Priroda dri svojih zakona. Psi su vani zavijali u zboru i poeli se ve medu sobom tui oko jo odsutnog plijena. Linda je pak stajala kraj prozora i namigivala im. Nije vie nita jela ni pila niti spavala. Kad bi ipak zaspala, sanjala je same erotske snove. A na javi nije uope krila to joj je na umu. VOLJENI MOJ LALJIVAC - Kurva! - prosiktala je najbolja od svih ena i okrenula joj leda. Dakako da joj je time uinila nepravdu. Tko zna kakvi su tu sve bili posrijedi iskonski enski nagoni. Nijedan pravi mujak nije mogao odoljeti njenu erotskom zraenju, sijevanju njenih oiju i ljupkosti njenih pokreta. Pa tek ono njezino srebrnkastosivo, dugodlako krzno! Da nije moda u tome stvar? Odluili smo oiati Lindu da je oslobodimo neugodnih posljedica njena seksapila, pa smo pozvali u pomo prokuani salon za ianje pasa. Sutradan su se dva strunjaka jedva probila kroz horde pasa to su nam opsjedali vrt, i odvela Lindu sa sobom. Linda se branila kao mlada lavica, a njeni su oboavatelji lajali, mahnitali i trali jo kilometrima za kolima koja su je odvezla. Mi smo ostali sjediti kod kue mueni grinjom savjesti. - A to sam drugo mogao uiniti? - uzdisao sam. - Pa ona je ipak premlada za te stvari... I Maks je ovaj put bio nervozan, a pokazalo se da je imao i pravo. Linda se naime nije vratila kui. Ono to su nam sutradan dovezli bio je loe graen, ruiasti mi. Nisam imao ni pojma da je Linda ispod svoje dlake tako sitna. inilo se da je i sama Linda svjesna svoje sramotne preobrazbe. Nije ni rijei progovorila s nama, samo je netremice buljila kroz prozor. I to se dogodilo? U na vrt nije vie mogla stati masa pasa koji su nahrupili sa svih strana. Sruili su reetkasta vrataca, divljali i skakali slinavih gubica oko kue ne bi li se kako probili do Linde. Prije su to bili samo psi iz nae etvrti, a sad su nagrnuli iz cijelog grada, iz cijele zemlje, s cijelog Bliskog istoka. Bila su meu njima ak i dva eskimska psa, valjda su se otrgla iz zaprege svojih saonica? SEKSAPIL NA SVE ETIRI Linda je nedvojbeno sa svojom novom frizurom bila jo zamamnija nego ikad. Jer, bila je zapravo gola. Leala je na prozoru i gola se nudila pogledima svojih pohotljivih oboavatelja. Naa se kua pretvorila u eros-centar. Kad je jedan od njezinih najpomamnijih prosaca, prava grdosija od psine, jednim udarcem snane ape iupao kvaku iz naih vrata, pozvali smo policiju, dok nam jo drugi psi nisu pregrizli telefonski vod. Policijski je telefonski broj bio zauzet, a mi nismo imali svijetlee rakete da na taj nain pozovemo policajce u pomo. Obru se oko nae kue stezao. Moj najstariji sin Rafi predloio je da zapalimo grmlje u vrtu i, pod okriljem vatre, sklonimo se u oblinju potu, gdje emo valjda uspjeti da uspostavimo vezu s policijom. Ali radi toga bismo morali napustiti kuu, a to se vie nismo usuivali. Iznenada se Zulu, koji se valjda probio u kuu preko krova, naao u naoj kuhinji pa sam se s njim uhvatio ukotac. Iz oiju mu je izbijala divlja odlunost da najprije siluje Lindu, a onda se obrauna sa mnom. Linda je skakutala oko nas maui repom i zauzimajui se za Zulua lajanjem. lanovi nae male obitelji potraili su zaklon za prevrnutim komadima pokustva. Psi su nam se izvana sve vie i vie primicali. - Daj prestani! - ree mi dahtavim glasom suprunica blijeda kao krpa. - Daj im tu Fificu. - Nipoto - odgovorio sam joj daui. - Ne dam se ja ucjenjivati I tada -jo mi i sad dre ruka dok ovo piem - upravo kad smo ispalili posljednje zalihe streljiva i

kad nam se kraj nezadrivo primicao, odjednom je prestalo lajanje i nestale su horde pasa. VOLJENI MOJ LALJIVAC Oprezno sam izvirio kroz vrata i stavio ruku na uho ne bih li uo zagluni zov trublje konjice koja nam u galopu stie u pomo i koja se, kao to je poznato, uvijek pojavljuje na platnu desetak minuta prije kraja filma kako bi spasila doseljenike od skalpiranja... Ipak, nisam mogao otkriti ni traga od spasilake akcije. Po svemu sudei, bilo je posrijedi sasvim obino udo. Sutradan nam je Dragomir objasnio to se dogodilo. - Juer u pola dvanaest prestati se ganjat kuje u cijeli grad. Sad opet sve bude dobro. Otada je u naoj svakodnevici opet zavladala sasvim normalna monotonija. Ruiasti mi Linda ponovo se pretvorio u kujicu srebrnkastosive dlake koja se zanima samo za svoga ivotnog druga. Uope vie ne zapaa pse u susjedstvu niti oni nju zapaaju. Kad je Zulu proao pokraj nae kue, nije se ni osvrnuo na nju. Samo Maks ne moe katkad zatomiti podrugljiv cerek. Humor je zrcalo zbilje, ali humor ne moe zbilju promijeniti, kae rabi Ephraim. Ipak, ima i iznimaka. Njegova glasovita pria o ulici koja je nosila katastrofalno ime Hel-singfors, koje nije mogao svatko upamtiti, potaknula je gradonaelnika Tel Aviva da je prekrsti u Helsinsku ulicu. Pria se zaista upravo tako zbila kako je ispriana. Moji su pokojni roditelji bili pravi "starosjedioci". Moja je majka bila prava "Sabra", ve je est generacija njezine obitelji ivjelo u Palestini, a moj je otac stigao ravno iz Sibira u Palestinu i nije se do kraja ivota mogao odviknuti da pije samo vreli aj. Kad sam im rekla da u se udati za Ephraima, oboje su bili presretni. U to vrijeme dvadesetosmogodinja djevojka bila je zapravo ve stara frajla. Sve su se moje prijateljice bile ve odavno poudavale i imale svoju obitelj kad sam se ja vratila iz Amerike nakon petogodinjeg studija glazbe, dodue sa tri diplome i jednim friiderom, ali bez ikakvih izgleda za udaju. Friider je stajao u kui mojih roditelja kao nijemo obeanje eventualnog miraza, ali ni to nije nita bitno promijenilo u mom branom statusu. Tada je dopraio moj vitez Ephraim na svom bijelom motociklu koji mu je trenutno bio najnovija tehnika novotarija. Moji su roditelji doekali mladog novinara rairenih ruku i obasuli ga darovima. Stan nam je u Helsingforsovoj ulici, u novoj stambenoj etvrti na sjeveru Tel Aviva, bila pronala moja majka. Okolica je VOLJENI MOJ LALJIVAC bila sasvim prihvatljiva, na samom rubu pustinje, a stan je bio trosoban, to je bio upravo nevjerojatan luksuz u to pionirsko doba, prije vie od etrdeset ljeta. Nastanili smo se bili dakle u Helsingforskoj ulici, a jedna je od one tri sobe postala Ephraimova radna soba. Druga isto tako. U spavaoj je sobi bilo premalo mjesta za odgoj budue djece. Ali mi smo bili sklopili "dentlmenski sporazum" da e na brak postati pravovaljan tek nakon nekoliko uspjenih godina, pa nismo jo ni mislili na uzgoj obiteljskog stabla. Meutim, u spavaonici smo dotle proveli u djelo biblijsku zapovijed "Plodite se i mnoite!" i uzgojili mnogo ribica u velikom akvariju. Iz tog je hobija poteklo nekoliko Ephraimovih zabavnih pria, kao na primjer ona o propalom pokuaju da uzgojimo "pidama-ribe". Nakon etiri godine rodio se Amir, "na zajedniki sin", kako ga naziva Ephraim. Amir je zauzeo mjesto na balkonu nae spavae sobe. Sad je napokon bilo sve u redu, osim imena ulice. Nije ga bilo samo teko upamtiti, nego nas je to milozvuno ime stare finske prijestolnice, u kojoj je prije stotinjak godina prilino lakoumno odran jedan cionistiki kongres, stajalo i podosta novca. Trebalo je naime uvijek poprilino vremena da u telefonskom razgovoru "buhtabiramo" ime Helsingfors. Na svu sreu, Ephraim je tada napisao tu svoju priu, a gradonaelnik Tel Aviva pokazao je izvanredan smisao za humor. I to se dogaa. REMINISCENCIJA NA DOBRO PAMENJE Sve skupa se ne bi uope dogodilo da Sulzbaum nije uvrtio sebi u glavu da sam ja pravi ovjek za taj posao. On je ve poodavno traio ovjeka koji ima soli u glavi, pametna ovjeka u koga bi se

mogao pouzdati. Poto smo neko vrijeme pregovarali, dao mi je jasno na znanje da se ozbiljno nosi milju da meni povjeri taj posao. Kad sam ga te kobne veeri nazvao, rekao mi je da ne bi vie odugovlaio s naim pregovorima i predloio mi da odmah doem k njemu. Mojoj radosti nije bilo kraja. Sulzbaum je ipak Sulzbaum, o tome nema dvojbe. Stoga sam ga bez daljnjeg okolianja pitao za adresu. - Helsingforska ulica 5 - odgovorio mi je. - Dobro - rekao sam. - Za nekoliko minuta sam kod vas. - Odlino. Smjesta sam poao k njemu. Ali ve iza nekoliko koraka isprijeila se preda mnom zapreka koju je bilo tee svladati nego barikadu - zaboravio sam ime ulice. Jedino sam se sjeao da poinje na slovo P. Brzo sam se odluio i uao u prvu javnu govornicu da potraim Sulzbaumovu adresu u telefonskom imeniku. Ali, u telefonskom imeniku nije uope bilo Sulzbauma. Da budem potpuno siguran, pogledao sam i pod slovo Z. U imeniku nije bilo ni Zulzbauma. VOLJENI MOJ LALJIVAC Vjerojatno je nedavno dobio novi broj, pomislio sam. Sva srea da sam ga zapisao. Ponovo sam ga nazvao. - Dogodila mi se smijena stvar - rekao sam mu. - Zaboravio sam ime vae ulice. - Helsingforsova - rekao je Sulzbaum. - Helsingforsova broj 5. - Hvala lijepa. Pouen iskustvom, neprestance sam u sebi ponavljao: "Helsingforsova... Helsingforsova..." sve dok nisam gore, u sjevernom dijelu grada, zapitao jednog prolaznika za tu ulicu: - Oprostite, molim vas, gdje je... - Na alost - presjekao me on u rijei - ni ja nisam iz ovog kvarta. Ja traim Uzielovu ulicu. - Uzielovu ulicu... Ja sluajno znam gdje je. Idite samo ravno pa onda druga desno. - Ba vam hvala. Mnogo ste mi pomogli. Uostalom, kako se zove ta ulica koju vi traite? -Ja? Ja traim... uh, do vraga! I zaista, zbog te proklete Uzielove ulice zaboravio sam ime ulice koju traim. Jedino sam se jo sjeao da poinje na slovo K, i daje kuni broj 9 ili 19, o tome nisam bio sasvim naisto. Nikako mi se nije dalo da jo jednom nazovem Sulzbauma. Jo bi mogao pomisliti da sam jedan od onih ljudi sa slabim pamenjem koji nisu kadri upamtiti ime jedne ulice, ak ni kad im se dvaput kae. Razbijao sam sebi glavu ne bih li se prisjetio zaboravljenog imena. Ali ponovo se potvrdilo staro pravilo da ja - kao i svaki pravi intelektualac - ne znam rijeiti problem koji iznenada iskrsne. U takvim sam okolREMINISCENCIJA NA DOBRO PAMENJE nostima uinio jedino mogue - sjeo sam u prvu kavanu i opustio se ekajui da mi prorade klikeri. Ali nisu proradili. Jedino ime ulice koje mi je padalo na pamet bijae Sehmarjahu Levin (tog se imena nisam do tada nikako mogao sjetiti, vrag bi ga znao zato). Meutim, znao sam da Sehmarjahu Levin nije ime koje traim. Traim neko strano ime, to je istina, i to ime koje poinje na slovo L. Ali dalje od toga nije ilo. Stoga sam ponovo nazvao Sulzbauma. - Halo - rekao sam. - Ve sam na putu k vama. Da li biste mi moda mogli rei kako bih najlake stigao do vas? -A gdje ste sada? - U Ben Jehudinoj. - Pa onda ste ve sasvim blizu. Pitajte samo prvog prolaznika. - Pitat u. A kako se tono pie ime vae ulice? - Onako kako se izgovara. Zato? - Imam dojam da ljudi ovdje ne znaju za tu ulicu. Valjda je to neka nova ulica? - Pa, nije ba nova. - Ipak, tako dugako ime...

- Kako to mislite? Ima ih mnogo duih. Na primjer, Ulica velikog sveenika Matitjahua. Ili Ulica Nikanorskih vrata. Ili Ulica Akibe Kolnomicerka. - Svakako, svakako. Ali dok ovjek izgovori ime vae idice, samo to ne slomi jezik. - Ne bih ba rekao. ovjek se navikne na nj. Uostalom, to ste sad zapeli za ime jedne ulice? ja vas ekam. Hoete li doi ili neete? VOLJENI MOJ LALJIVAC - Kako ne bih doao. Za pet minuta. - Onda dobro. Sulzbaum je spustio slualicu, a ja sam ostao stajati u javnoj govornici. Bili su to moda najtei trenuci u mom dotadanjem ivotu. Imena "Veliki sveenikMatitjahu", "Ni-kanorska vrata" i "Akiba Kolnomicerko" urezala su mi se duboko u pamenje a da nisam znao to u s njima. Trebalo mi je neto vremena da se odluim skinuti slualicu i turiti prst u brojanik. - Sulzbaume - proaputao sam - dragi Sulzbaume, kako se ono zove vaa ulica? Sulzbaum je hladno prosiktao: - Helsingforsova. Valjda ete je sad zapisati. Posegnuo sam u dep za kemijskom olovkom, ali je nisam imao uza se. Prije nego to sam dospio kazati Sulzbaumu da u za pet minuta biti kod njega, on je ve bio spustio slualicu. Ovaj put neu ponoviti istu pogreku. Ovaj put u se posluiti mnemotehnikom. Ralanio sam ime Helsingfors. Prvi dio imena podsjea na dananji glavni grad Finske Hel-sinki. Drugi dio je gotovo identian s poznatom amerikom markom automobila Ford. Ta sn dva dijela povezana slovom "g", sedmim slovom u abecedi. To je bar jednostavno. Hel-sin(ki)-g-for(d)s broj 5. Naiao je slobodan taksi. Ravnoduno sam dobacio vozau: - Helsingforsova pet! - Helsingforsova pet - ponovio je on za mnom i dodao gas. Zavalio sam se na sjedalu i poeo razmiljati o tome kako je ipak udnovato da ovjek moga duhovnog kalibra, koji se jo sjea pojedinih odgovora s davno minulih ispita u srednjoj REMINISCENCIJA NA DOBRO PAMENJE koli, kao na primjer "Glavni grad Dacije zvao se Sarmise-getuza" - da takav ovjek koji ima tako rei elektronski mozak moe zaboraviti tako dozlaboga jednostavno ime ulice kao to je... kao to je... - Oprostite - okrenuo se voza meni - koja je ono ulica bila? Pao mi je mrak na oi. Jedino ega sam se sjeao bila je Sarmisegetuza, ali tako se ta ulica sigurno ne zove. Uinio sam ono to mi je sljedee palo na pamet i prokleo taksista. On mi se kleo da je jo na prethodnom uglu znao kako se zove ta ulica. - Zbilja krasno! - Ponovo sam zadobio svoj mir koji jedino odgovara mojoj intelektualnoj superiornosti. - Da se pokuamo zajedno prisjetiti! Idemo redom. ega se vi uope sjeate? -Niega - glasio je bezoan odgovor motoriziranog drumskog razbojnika. - Jedino se sjeam kunog broja 173. - Ama, koncentrirajte se, zaboga, ovjee! Porazmislite malo! - Seeligbergova ulica... Ulica Salmanovskoga... tako nekako... Odjednom sam se sjetio mnemotehnike. To je bio spas. Glavni grad Norveke zove se Oslo - u sredini je slovo "g" -a onda slijedi prvi dio imena poznate engleske marke automobila. - Oslogrollsova ulica, kretenu kretenski! - dobacio sam mu podrugljivo. Taksist je zahvalno klimnuo glavom, otro zaokrenuo i pojurio na jug, ali je na prvom uglu stao. - ao mi je ali takve ulice nema. VOLJENI MOJ LALJIVAC Da vam pravo kaem, ni ja nisam bio sasvim naisto da li postoji ulica koja se tako zove. Meutim, zbog taksistove munjevite reakcije postao sam opet nekako nesiguran. Sad sam, tovie, znao u emu je bila greka - u sredini nije bilo slova "g". Oslorolls... Osloroyce...

- Sto emo sad? - upitao me taksist. Stvarno me upitao: "to emo sad?" Prezirno i bez rijei hitnuo sam mu novanicu od 1 funte u lice, iskoio iz taksija, pohitao kao na oprugama do prve javne govornice i nazvao Sulzbauma. - Zaas u biti kod vas - pokuah ga umiriti. - Ali dogodilo se neto upravo nevjerojatno. Opet sam... - Helsingforsova! - zaurlao je Sulzbaum tako da se itava govornica zatresla. - Helsingforsova! 11 I ne morate vie ni dolaziti! I tres! Spustio je slualicu. No, zbilja krasno! Daleko mu lijepa kua. S takvom prostainom radije neu imati posla. Izaao sam iz javne govornice. Iznad nje je stajala ploica s natpisom: Helsingforsova ulica. Ni to me vie nije zanimalo. Sudbina je ve rekla svoje. Nije mi bilo sueno da radim za Sulzbauma. Ali na sljedeim izborima za gradsko poglavarstvo neu vie glasati za ove bijednike koji upravljaju gradom. Neu valjda birati ljude koji izmiljaju takva glupa imena kao to je... kao to je... uh, do vraga... Ephraim, potomak rabinerske obitelji znamenite u Maarskoj, odrastao je posve asimiliran, kao pravi Maar. Ali moda su mu geni njegova djeda, onog legendarnog rabina, pomogli da pridonese preporodu hebrejskog jezika. On se naime prvi put susreo s kompliciranim hebrejskim slovima tek kad mu je bilo 26 godina, u jednom kibucu nedaleko od Nazareta. Meutim, sasvim drukije stoji stvar s njegovim poznavanjem idovske tradicije. Vatreni rodoljub koji je spreman braniti idovsku dravu maem i ognjem, a jo k tome i strastveni prouavatelj Biblije, neprestano ratuje s obiajima svoje vjere. Kad god ga podsjetim na koji skoranji blagdan, moram ga najprije poduiti kakvi su elementarni obiaji slavljenja tog blagdana i moram mu protumaiti uobiajene vjerske ceremonije. Tada me slua s naivnom pozornou pukokolca, kao da mu tko prvi put pria Grimmove bajke. - Ja sam bar ponosan idov - naali se on obino tada na svoj raun. - Pa moram u najmanju ruku znati ime se to ponosim. Jedina idovska ceremonija koju je upoznao u djetinjstvu bila je bar-micva. To je, kako ve rekoh, tradicionalno slavlje kojim trinaestogodinji idovski djeak postaje mukarac. Taj se obiaj zasniva na zakonu koji je Mojsije donio iz pustinje. U tu svetu svrhu Ephraim je morao ak nauiti napamet itav jedan pasus iz Tore. VOLJENI MOJ LALJIVAC Budui da nije znao ni proitati taj tekst, prepisali su mu latinicom na papiri udne, nepoznate hebrejske rijei. Nakon pedesetak godina to je dijete napisalo vie od pedeset knjiga na tom udnom, nepoznatom jeziku. Danas on tvrdi neto vrlo zaudno o svom upoznavanju idovske religije: "Mnogo je lake vjerovati u djelovanje molitve kad ne razumije rijei." Od one njegove bar-micve proteklo je mnogo vode rijekom Jordanom. Problemi bar-micve u Izraelu nisu vie jezine nego financijske naravi. Danas je naime navada da se na tu ceremoniju kojom djeak postaje mukarac pozove pola Svete zemlje. Slavi se u kakvoj lijepoj velikoj dvorani u kojoj se stolovi svijaju pod teretom biranih jela, pa ta kota da kota! Obiteljska je ast ipak obiteljska ast. Gosti moraju domane utjeiti zbog neminovnog bankrota manje-vie skromnim darovima. Na je zajedniki sin Amir, novopeeni mukarac, zasvjedoio zavidan talent u utjerivanju tih darova. FINANCIJSKI GENIJ U DJEJIM CIPELAMA Amir, moj rugoroeni i, kao to je poznato, riokosi sin, prilino je bezbolno doivio svoju trinaestu godinu i na taj nain slubeno postao mukarac. Trebalo je dakle da u sinagogi naglas proita odreeni odlomak iz Tore. I trebalo je da proslavi taj dogaaj veernjim slavljem koje smo mi, po starom roditeljskom obiaju, upriliili i pozvali na nj mahom sve bolje stojee znance. Pred sam poetak proslave pristupio sam sinu, koji je netom bio postao mukarac, da mu protumaim vanost toga ina.

- Generacije tvojih predaka, deko moj dragi, ponosno gledaju sad na tebe. Od dananjeg dana preuzima odgovornost punoljetnog graanina ove zemlje koja je nakon dvije tisue godina napokon opet... - Kad ve spominje dvije tisue - upadne mi moj potomak u rije, potpuno svjestan svoje odgovornosti - misli li da emo skupiti toliko? - Tko govori o novcu? - pouim ga usput. - Tko govori o ekovima i ekelima? Bitan je sam dogaaj, njegov duhovni sadraj... - Otvorit u ovih dana bankovni raun na svoje ime -dovri Amir jasno i glasno tok svojih misli. VOLJENI MOJ LALJIVAC Ipak, kad su se pojavili prvi gosti, bio je pomalo nesiguran i zbunjen. Nije pravo znao gdje mu je mjesto, poeo se preznojavati i neprestance me zapitkivati to treba da kae. Strpljivo sam ga uputio: - Reci: "Drago mi je to ste doli." - A kad mi predaju dar? - Onda reci: "Hvala lijepa, zbilja nije trebalo1." Tako pouen, Amir je zauzeo mjesto pokraj vrata. Ve je izdaleka poeo dovikivati svakom pridolici: - Hvala, nije trebalo'. I pohlepno mu pruao ruku. Kad je dobio prvi ek na pedeset ekela, morao sam ga obuzdati da ne poljubi svom dobrotvoru ruku. Nad prvim naliv-perom obuzeo ga je pravi zanos, a kad je ugledao prvi ekspander, oblile su ga suze radosnice. - Osjetljivo dijete - pripomene njegova majka. -1 kako se samo lako oduevljava! Sabirnica darova bila je u sobi moje kerkice Renane, a moj stariji sin Raphael preuzeo je brigu oko sortiranja plijena. Sveana je atmosfera malko pomuena kad je jedan poslovni ovjek sklon egzibicionizmu ispostavio ek na nevjerojatnu svotu od dvjesta ekela. Takva je velikodunost bacila u zasjenak sve one prije toga prikupljene kompase i enciklopedije. Nakon toga mladi je graanin sve nehajnije uzvanicima govorio "hvala", a uskoro mi se zatim prituio na dva gosta koja su bila netom stigla i od kojih nije dobio nita drugo do stiska ruke, to doista nije bilo potrebno. Tu sam dvojicu bezonih krtaca otada strogo mjerkao pogledima. - Strpi se samo - tjeio sam sina koji se sav tresao od srdbe. - Jo emo zapapriti toj dvojici. Idi samo na svoju kontrolnu toku. FINANCIJSKI GENIJ U DJEJIM CIPELAMA Openito smo ipak mogli biti zadovoljni darovima, iako su mahom svjedoili o pomanjkanju mate, a bilo je medu njima i mnogo duplikata. Bijae tu bezbroj uturica, dalekozora, kompasa i nalivpera, a ekspanderi su se mnoili kao zeevi. Tko bi rekao da su te sprave tako jeftine! Upravo smo odahnuli kad su doli Seligovi s mini-mode-lom amca od plastike na sklapanje. Amir se zaboravio pa je, umjesto: "Hvala, nije trebalo!" znaajno klimnuo glavom i rekao: - Nije loe! Pa i ja sam od vremena do vremena naputao svoju ulogu ljubaznog domaina da obavim inventuru darova. Na stolu je ve bilo mnogo naslaganih knjiga: jeftinih izdanja Biblije, putopisa, ilustriranih knjiga s loim reprodukcijama i jedan svei sa zagonetnim naslovom Ispod smokvina lista. Na kraju se pokazalo da su to zapravo upute za spolno openje maloljetnih osoba. A neki se idiot drznuo ak pokloniti mom sinu Leksikon humora, u kojem se uope ne spominje njegov otac! Izdao sam nalog da tom tipu ne daju nikakvo pie. U predahu sam isprobao ekspander i uvjerio se da ga mogu rastegnuti za vie od dva stupnja. Osim toga, zaplijenio sam sinu jedno naliv-pero. Ionako ih je bilo ve previe. Odluio sam da Amir nakon ove proslave izabere sebi jedno nalivpero, pa moda ak i dva, a za ostale u se ja ve pobrinuti. Uostalom, karakter se mog riokosog sina gotovo naoigled mijenjao. Prestao je ve pozdravljati nove goste. Doekivao ih je nijemim pogledom koji je govorio: "A dar?" Glas kojim je zahvaljivao na darovima zvuao je u rasponu od srdanog do hladnog, prema tome kakav je bio dar. Pa i inae

se ve ponaao kao odrastao ovjek. VOLJENI MOJ LALJIVAC Kad sam sljedei put zavirio u nae skladite, opazio sam i dvije boice kolonjske vode, koja deku doista nije bila potrebna. Trebalo bi da ljudi ipak malo razmisle prije nego to e nekom neto pokloniti. Uzeo sam i jedno naliv-pero i usnu harmoniku. Tad me u sortiranju omela najbolja od svih ena prosiktavi: - Za ime Boje, daj se malo pobrini za goste! Stao sam opet uz Amira, koji je doekivao sve rjee goste lakomim pogledom drumskog razbojnika i znao ih ve na prvi pogled dobro procijeniti: - Najvie osamdeset - apnuo bi mi ili prezirno dobacio: -Depni noi! Oko deset sati istjerao je sve lanove obitelji iz odlagaonice darova i zakljuao za sobom vrata. - Napolje! - doviknuo im je. - Ovo je sve moje! Kad je na Seligovu modelu amca od plastike naao naljepnicu na kojoj je pisalo 7,25 ekela, nije mu bilo teko potraiti u guvi darodavca i pljunuti mu tono medu oi. Jedina nam je zagonetka ostao tranzistor sa slualicama, na kojem nije bilo oznake porijekla robe. Tko ga je donio? Bre-bolje smo potraili popis gostiju koji je sastavila moja ki Renana. Od svih prisutnih, samo su dvojica dolazila u obzir: na zubar i neki neznanac s kriavom crvenom kravatom. Ali koji je od njih dvojice? Neizvjesnost je bila utoliko munija to smo jednom od njih morali zahvaliti na daru a drugoga primjereno kazniti. Tu je opet doao do izraaja Amirov instinkt. Priao je zubaru i udario ga nogom u go-Ijenicu. Zubar je to mirno podnio. Nije dakle bilo dvojbe da vrijedni dar potjee od onoga s kravatom. estoko je negodovanje meu svima nama izazvao dar jednoga Zidova iz Frankfurta - drvorez na kojem je prikazan FINANCIJSKI GENIJ U DJEJIM CIPELAMA njegov rodni grad. Nije nas toliko ogorila bezvrijednost toga dara koliko posveta ispisana na poleini drvoreza: "Mom dragom Kobiju za bar-micvu od njegova ujaka Samuela". Izlili smo malo malinovca na odijelo dotinoga gospodina i ispriali mu se. Dotle je Amir doekao i posljednje goste rijeima: - Hej! Koliko? Razvio se bio u pravog monstruma - krvlju podlivene oi zvjerale su iz duboko usaenih duplji, a ruke nalik na pande tresle su se od pohlepe. Djelovao je toliko odbojno da sam se okrenuo od njega na drugu stranu i potraio utoite u skladitu, gdje sam najbolju od svih ena uhvatio na djelu - kako hvata maglu s memoarima lady Thatcher u rukama. im sam ostao sam, pljucnuo sam u prste i poeo zbrajati ekove. Boe mili, kakva rasipnost! Koliko novca u ovoj naoj siromanoj zemlji! Ozbiljno me uznemirivala pomisao da moj neuspjeli sin slobodno raspolae svim tim svotama. Ostavio sam mu nekoliko ekova na manje svote, a ostalo sam strpao u dep na svojim oinskim prsima. Ne, nije me pekla savjest. To to sam uinio bilo je samo pravo i poteno. Zar nisam uloio silne pare u njegovo kolovanje? I tko e podmiriti trokove ove skupe proslave? Ja ili on? Eto vidite. On treba da pone raditi i zaraivati novac. Uostalom, upravo je danas postao mukarac! Sljedea pria u obliku pisma koju je Ephraim izmislio prije nekoliko godina na temelju istinitih dogaaja, odraava puku zavist na sve one slubenike koji se na dravni raun i pod firmom znanstvenih, kulturnih i sociolokih kongresa lijepo provode u Las Vegasu ili na Francuskoj rivijeri. A Ephraim i ja moramo dotle, u interesu svekolikog ovjeanstva, sami financirati svoja putovanja. Uz malobrojne iznimke. Tri puta su nas naime bili pozvali u Ameriku. Jedanput nas je pozvala amerika vlada da ispratimo prve ljude koje su oni poslali u etnju po svemiru, a dva puta nas je pozvala Akademija za umjetnost i film koja u Los Angelesu dodjeljuje Oscare. Kad su nas pozvali da s piscima iz cijelog svijeta izvjetavamo o startu "Apola 11", prakticirala se jo otmjena skromnost i rasipanje dravnog novca kretalo se u podnoljivim granicama. Meutim, u tvornici snova u Los Angelesu nisu se ni najmanje ustruavali bacati novac kroz prozor iskazujui dolinu poast imenu Hollywood. Za vrijeme osvajanja Mjeseca stanovali smo kod jedne obitelji u Orlandu. Na alost, nismo tada

posluali savjet naega domaina, agenta za kupoprodaju nekretnina. On nam je naime savjetovao da kupimo zemljite u Orlandu, gdje je Walt Disnev namjeravao izgraditi veliko zabavite. To nam je dakle izmaklo ispred nosa. VOLJENI MOJ LALJIVAC Ipak nam se putovanje isplatilo. Zajedno s Albertom Moravijom i Normanom Maile-rom doivjeli smo onaj uzvieni trenutak kad je prvi ovjek stupio nogom na Mjesec. Meutim, vrlo smo se brzo vratili na na planet kad se zanimanje javnosti naglo prenijelo iz svemira u Chip-chipchip, ili tako nekako, gdje se Ted Kennedv pod gasom survao kolima s nekog mosta, pri emu se u rijeci utopila njegova tajnica. Dodue, astronaut Armstrong izjavio je na Mjesecu da je to "mali korak za ovjeka, ali velik za ovjeanstvo"; meutim, onaj pikantni pad s mosta u Chipchipchipu, ili tako nekako, pouio nas je koji korak Amerikance stvarno zanima. Ipak, to bar nije bilo na na raun. Godine 1965. pozvala nas je Filmska akademija prvi put na dodjelu Oscara zato to je Ephraimov film Salah bio nominiran za nagradu kao "najbolji strani film". Kad smo se nali u Los Angelesu, osjeala sam se kao Pepeljuga kad se bundevom to se pretvorila u koiju dovezla na kraljevski bal. U luksuznom hotelu Beverlev Hills neprestance smo susretali svjetski glasovite zvijezde. Bila sam kao zaarana, okruena zvucima s nekog drugog svijeta. Zbog jetlaga, koji nas je muio tri dana, doivljaji su se doimali jo nestvarnije. Svakog smo se jutra, kad bismo izali iz svog apartmana, divili nevjerojatnim oblinama Sophije Loren i godinama Bette Davi, a da i ne govorimo o znamenitim plesakim nogama Freda As-tairea koje su izgledale kao sasvim obine noge. U liftu mi odjednom nije uope izgledao onako nizak Alain VOLJENI MOJ LALJIVAC VOLJENI MOJ LALJIVAC Delon iako su nam oi bile otprilike na istoj visini, a u filmovima se uvijek doimlje onako visok. Bile smo tri ene koje smo pratile svoje mueve i dijelile ofera u livreji: Rachel, ena Menachema Go-lana, Galia Topol i ja. Bile smo vrsto nakanile zaslijepiti svojom orijentalnom ljepotom publiku na cijelom svijetu one veeri kad se budu dodjeljivali Oscari. Radi toga smo najprije ugovorile termine u kozmetikom salonu gospoe Fortune, privatne frizerke Rite Hayworth. Na je uspjeh nadmaio sva naa oekivanja. Kad sam se pojavila pred Ephraimom sa svojom novom frizurom u svoj njenoj divoti, on je problijedio i prosiktao: - Dok god bude nosila to udo na glavi, neu uope razgovarati s tobom. Ni ja nisam dodue bila oduevljena bagliem gospoe Fortune na svojoj glavi, ali sam se pribojavala da bi njegova demontaa mogla ostaviti jo tee posljedice za sobom. Ali Ephraim je bio neumoljiv. - Ja nisam uzeo za enu Madame Pompadour. Ili: - Ipak sam od tebe oekivao malo vie razuma, da nee pasti na svaki holivudski trik. Pomislila sam i na mogunost da ostavim glavu u hotelu, ali je to bilo tehniki neizvedivo. Te za nas tako vane veeri nismo vie progovorili ni rijei niti se udostojili pogledati jedno drugo. Za gala veerom koja je slijedila nakon sveane priredbe, sruila sam u VVC-u onaj bagli s glave. Moja preobrazba u neopankericu trebala je utjeiti Ephraima to nije dobio Oscara. Pepeljuga je otila iz kraljevske palae, limuzina se ponovo pretvorila u bundevu, vila se vratila kui, doao je kraj bajci! Ipak smo oboje izvukli vaan zakljuak iz te pustolovine - putovanje koje netko drugi financira ne jami vam unaprijed uspjeh. 7. *>.-. "**-. PUTNA GROZNICA PO NUL-TARIFI PUTNA GROZNICA PO NUL-TARIFI

Draga Dvaa! Ovo ti pismo piem, predraga moja enice, iz Neiv Yorka, iz Amerike. Tek sam tjedan dana ovdje, ali ti mogu rei da se ve radi ovoga isplatilo biti parlamentarni zastupnik. Kakva organizacija! Nevjerojatno je kako je ovdje sve dobro organizirano. Ve su nas na aerodromu doekali velikim transparentima na kojima je pisalo: "Pozdravljamo savjetnike izraelskog izaslanstva u Ujedinjenim narodima1." A vani nas je ekalo est autobusa da nas prevezu u hotel. U hotelu nas je doekao netko iz nae ambasade s vijeu da emo svakog petka dobivati deparac, i poelio nam ugodan boravak. Ja sam tom ovjeku rekao: "Drue, ja alabazati mogu i kod kue, a ovdje sam da savjetujem, pa kad god zatrebate kakav savjet, ili kad god vam na generalnoj skuptini uzmanjka jedan glas, doite slobodno po mene, a ako budem sluajno spavao, probudite me!" A on mi je odgovorio: "Budite vi bez brige i spavajte koliko god hoete!" Ve smo etvrtog dana nakon dolaska otili u UNO. To je jedna visoka zgrada koja me podsjea na nau partijsku centralu, samo to ima nekoliko katova vie. Kad je stigla izraelska delegacija, svi su pojurili iz velikog predvorja u glavnu dvoranu jer su se pobojali za svoja mjesta. Posluitelji su donijeli u dvoranu valjda jo etrdeset stolica. Ipak sam morao dijeliti stolicu s jo jednim lanom naeg izaslanstva. Pokazalo se da je on na nekom TV kvizu dobio za nagradu da bude lan nae delegacije, i da nema pojma to e tu. Ja sam odmah prijavio stvar na najvie mjesto - nemoj misliti, draga moja Dvaa, da ja ovako neto olako uzimam. to to uope znai, rekao sam, delegirati nekog u New York a da se prije toga ne provjeri je li dotinik strunjak za meunarodne odnose, ili bar lan nae partije? A onda su mene pitali: - A tko ste vi? to vi ovdje radite? - Ja sam slubeni savjetnik za ekoloke odnose - odgovorio sam. -Jutros sam ve naem ministru vanjskih poslova savjetovao da ponese kiobran da ne pokisne. Pitajte ga slobodno je li to istina! U tom je trenutku jedan od naih stalnih izaslanika u Ujedinjenim narodima, valjda neki tajnik, koji je sjedio za drugim pisaim stolom, poeo vikati na sav glas da se on vie ne moe snai u ovom meteu, i da konano treba sastaviti popis da se vidi tko je sve lan izaslanstva a tko nije, inae e on podnijeti ostavku. Nisam doekao kraj njegova izlaganja, jer je upravo u tom asu otvorena generalna skuptina, pa sam morao sluati to se govori. Odrano je mnogo govora, ali ni jedan jedini na jidiu, tako da nisam mnogo razumio. Ne znam zato nam radije ne putaju laku zabavnu muziku da je sluamo preko slualica? Sutradan prije podne organizirali su u naoj ambasadi veliku kontrolnu smotru da ustanove koji su sve pravi lanovi nae delegacije. Nekoliko stotina Izraelaca okupilo se u dvoritu zgrade. Mnogi su od njih ve godinama slubeno u Neiu Yorku, a sad su se tek prvi put vidjeli. Bilo je upravo ganutljivih scena, vjeruj mi, draga moja Dvaa! VOLJENI MOJ LALJIVAC Onda su nas sve prozvali po abecednom redu. Tako su otkrivena dva Portorikanca koji su se ilegalno ubacili u nau delegaciju i svakog dana odlazili u UNO. Tajnik je rekao da su oni njemu ve poodavno bili sumnjivi jer su uvijek govorili samo panjolski, ali je on mislio da su to predstavnici Sefardske diskontne banke iz Tel Aviva, pa zato nije nita poduzeo. Sad su ih konano izbacili iz naeg izaslanstva. Zatim je jedan savjetnik u ambasadi objavio da je slubeno odlueno da se broj delegata smanji za polovicu. Svi oni koji su ve razgledali zgradu Ujedinjenih naroda pod strunim vodstvom i obavili kupovinu, treba da se vrate u Izrael. Mene je jedan visoki dunosnik odveo na stranu i rekao mi da ve sigurno nedostajem svojoj eni. Odgovorio sam mu da ima pravo i sloio se s njim. Zato, draga moja Dvaa, sjedaj u prvi avion da to prije doe k meni u Neiv York, u Ameriku. Nai e me u hotelu Waldorf Astoria u Park aveniji, na petom katu, broj apartmana 517. Voli te tvoj mu Zalman Sto se ugovora tie, Ephraim je vrlo dobro potkovan. Zahvaljujui dugogodinjem iskustvu, tono zna gdje se iza poplave suvinih rijei kriju zamke kojima se poslije slue odvjetnici da vam ogule kou. Ephraim se zna braniti i, primjerice, unaprijed stavlja veto na previe klauzula koje poinju

rijeima "pod uvjetom" - to je omiljeno oruje svih pravnika. "Pod uvjetom da je stranka A zainteresirana da sklopi ugovor sa strankom B, i pod uvjetom da stranka B nema nikakvih prigovora na sklapanje ugovora sa strankom A, te pod uvjetom da su stranka A i stranka B sporazumne da sklope ugovor..." Tek na kraju obino stoji poanta: "Ove su premise utvreni sastavni dio sljedeeg ugovora". Stoga Ephraimovo zlatno pravilo glasi: "Nikad ni u jednom ugovoru vie od tri klauzule pod uvjetom". Ephraim je posebno alergian na ugovore koje sastavljaju ameriki odvjetnici. To su vam oni zloglasni ugovori koji uvijek obaseu najmanje 40 stranica. Pro-meurni deki znaju svojim trakavicama od formulacija, kojima ljudski mozak naprosto nije dorastao, temeljito i konano slomiti otpor ugovornih partnera. Ephraimu su ostale nezaboravne njegove rasprave sa studijem Walt Disnev o novoj verziji njegova filma Dobro spavajte, narednice! Tu je u ugovoru, koji je imao vie od 40 stranica, stajalo izmeu ostalog: "Studio ima pravo film gospodina Kishona korigirati, kopirati, montiVOLJENI MOJ LALJIVAC rati, reducirati, zakomplicirati, tranirati, realizirati, renovirati, eliminirati..." Ephraim je tom uglednom studiju odgovorio da iz principa ne potpisuje ugovore due od etiri stranice. I dobio je ugovor na etiri stranice i potpisao ga. Ephraim isto tako dobro zna da negdje na 37. stranici obino stoji otisnuto liliputanskim pismom: "Ovaj ugovor nije pravovaljan". Stoga uvijek zahtijeva od odvjetnika druge strane da ugovor bude otisnut slovima prosjene veliine. - Ja imam, dodue, povealo - kae on - ali nemam toliko vremena. Uostalom, vrlo se rado ali na raun pravosua, zajedno sa svojim pravozastupnikom, koji mu je sluajno i zet. NEMA NITA BEZ PRAVNE POMOI Jednoga predveerja prolog tjedna iskrsne pred vratima naega stana spodoba koja uskoro zatim poprimi oigledne obrise policajca. On mi urui poziv da se sljedeeg jutra u 8 sati moram pojaviti u najblioj policijskoj stanici. Moja ena promotri poziv i problijedi. - Zato te tako hitno pozivaju? - pitala je. - to si uinio? - Nita - odgovorili joj. ena me upitno pogleda. - Ne bi smio poi sam. Povedi odvjetnika. - Zato? - Ne pitaj tako glupo. Zato da ima nekog uza se ukoliko zapadne u neprilike. injenica da je moja ena prvi put u ivotu upotrijebila rije "ukoliko", djelovala je na mene duboko demoralizatorski. Jo iste veeri posjetio sam dr. Jonathana Shay-Sheinkragera, nadaleko poznatog pravnika koji vai za jednog od najvjeti-jih odvjetnika u naoj zemlji. Shay-Sheinkrager je traio da mu potanko iznesem sluaj i neko je vrijeme razmiljao, a onda mi je saopio da je spreman preuzeti moju obranu. Potpisao sam potrebne dokumente, koji odmah postadoe punovani, i olakano otiao kui. VOLJENI MOJ LALJIVAC Sljedeeg jutra teka srca oprostio sam se od svoje brane druice i u pratnji odvjetnika otputio se u policijsku stanicu. Deurni policijski narednik, brkat mladi, primio nas je prijazno. Preletio je pogledom poziv to mu ga je Shay-Sheink-rager uruio, bez mnogo okolianja posegnuo u ladicu i izvukao konu aktovku koju sam izgubio prije nekoliko tjedana. - Nali snio vau torbu, gospodine Kishone - ree uz slavodobitni osmijeh. - Evo je. - Hvala vam lijepa. Cijenim va trud. - Posegnem za torbom i spremim se otii. Ali pravio sam raun bez odvjetnika. - Vrlo dirljivo - ree Shay-Sheinkrager i sarkastino napui usne. - Smijem li vas, gospodine inspektore, upitati odakle znate da se radi upravo o torbi mojeg klijenta? Narednik se dobrohotno nasmijei. - Nali smo u torbi raun praonice rublja na gospodinovo

ime. - A nije vam palo na pamet - nastavi Shay-Sheinkrager -da bi torba mogla biti vlasnitvo praonice? - Torba je moja - uvjeravao sam odvjetnika. - Prepoznao sam je odmah po mrljama od jogurta na desnoj strani. - Molim vas, ne mijeajte se u ovaj mutni sluaj - prigovori mi Shay-Sheinkrager. - Gospodine inspektore, molim vas da sastavite zapisnik. - Kakav zapisnik? Uzmite torbu i idite! - Zaista, trebalo bi da idemo - sloio sam se. - Ovdje vie nemamo to traiti. Moj odvjetnik prie prozoru, prekrii ruke na leima i zagleda se napolje. Nakon otprilike jedne minute okrene se: NEMA NITA BEZ PRAVNE POMOI - Ja u vam rei to jo treba uiniti, gospodo. Treba istraiti sadraj torbe. Muk. Shay-Sheinkrager je, naravno, imao pravo. Kako sam mogao biti tako glup da mi to ve prije nije palo na pamet? Tu se i opet vidi razlika izmeu laika i kolovana poznavatelja materije. - E pa, onda emo je otvoriti - uzdahne narednik i posegne za torbom. - Prosvjedujem! - baci se Shay-Sheinkrager kao tigar na torbu. - Sporni objekt svakako se mora otvoriti u prisutnosti ovlatena svjedoka. S jasno vidljivim znacima samosvlaivanja narednik je zakovrao brk i poao po kolegu. Kad su uli, obojica su bila zajapurena od gnjeva. - Gospodine Kishon - zapoe moj odvjetnik sasluanje -hoete li, molim vas, sastaviti popis predmeta koji su, koliko se sjeate, inili sadraj ove torbe? - Rado bih - odgovorih - ali se ne sjeam. - Jo bolje - ree narednik i ponovo pokua otvoriti torbu. Moj ga odvjetnik i opet u tome sprijei. - Priznanje moga klijenta da ne moe rekonstruirati sadraj aktovke, ne znai u pravnom smislu da aktovka u vrijeme kad ju je izgubio nije sadravala predmete od vrijednosti. Pogledi to su mi ih na to uputila obojica narednika, ne bi se ni uz najbolju volju mogli nazvati "ljubaznima". Shay-Sheinkrager se, ini se, na to ve bio navikao. Ne obazirui se na njih, povue me u stranu. - Molim vas, od sada nemojte progovoriti ni rijei a da prije toga mene ne pitate - strogo mi naloi. Od sada je stvar u mojim rukama. VOLJENI MOJ LALJIVAC Zatim otpone suhoparnim, ali jasnim strunim jezikom diktirati u zapisnik: - Na temelju dobrovoljno dane izjave moga klijenta, ni najmanje ne prejudicirajui njegova prava kao jedinoga zakonitog vlasnika spornoga naenog predmeta, ovime se ustanovljuje da moj klijent, budui da se ne sjea u potpunosti, ne moe dati dune podatke o sadraju aktovke to se u vrijeme saastavljanja ovog zapisnika nalazila u policijskoj stanici u kojoj je zapisnik sainjen, a deurni organ po znanju i savjesti pripisuje nekoliko dana prije naenu aktovku o kojoj je rije u vlasnitvo moga klijenta i... - Samo trenutak - prekine ga narednik i ustane kako bi iz susjedne sobe doveo inspektora. Prije no to je inspektor mogao rijeima izraziti svoje negodovanje, Shay-Sheinkrager mu se predstavio i zamolio ga da u ovoj nezgodnoj stvari bude poten i objektivan. Tada se jo jednom obrati meni: - Po slubenoj dunosti, moram vas upozoriti da od sada svaka rije koju izgovorite moe biti upotrijebljena protiv vas. Zapitao sam da li moram poloiti zakletvu, ali me on umirio: - Tako daleko jo nismo stigli. Poto su svi prisutni potpisali zapisnik, Shay-Sheinkrager objasni glasno i polako: - Moj se klijent slae da se sporni naeni predmet otvori. Inspektor zavue ruku u aktovku i izvadi olovku. - Gospodine Kishon - zapita moj odvjetnik otro naglaavajui svaki slog -je li ovo vaa olovka? Pogledao sam olovku. Bila je kratka i istroena, posve obina olovka. - Kako bih to danas mogao znati?

NEMA NITA BEZ PRAVNE POMOI U Shay-Sheinkragerovim oima bljesne sveti plam. - Gospodo, sada je najvanije zadrati hladnokrvnost. Gospodine Kishon, jeste li potpuno sigurni da ovaj pisai pribor ne moete prepoznati kao sastavni dio pisaih potreptina koje stalno upotrebljavate? - Ve sam vam rekao da ne mogu. - Onda zahtijevam da se odmah pozove zapovjednik etvrti. - Zapovjednik etvrti? - zapjeni se inspektor. - A zato, ako smijem pitati? Smio je pitati. Svako je pitanje mom odvjetniku bilo dobro dolo, jer je na svako imao odgovor. Ovaj put odgovor je glasio: - Gospodine inspektore! Ako je tzv. "poteni nalaznik" stavio u ovu aktovku olovku koja ne pripada mom klijentu, onda je isto tako mogao izvaditi iz nje moda neki vredniji predmet. Nakon nekog vremena pojavio se zapovjednik etvrti i ve na vratima zaprepateno poskoio: - Za Boga miloga! Shay-Sheinkrageru, vi ovdje? Zar opet? To ne moe biti istina. Ni ovaj put se moj odvjetnik nije dao smesti. I dalje je ravnoduno hodao gore-dolje. Nakon nekog vremena ustoboio se pred zapovjednikom etvrti. Glas mu je zvuao vano: - U ime svoga klijenta ovime podiem tubu protiv nalaznika aktovke, i to: a) zbog protuzakonite upotrebe pisaih potreptina koje su vlasnitvo moga klijenta, i b) zbog mogueg prisvajanja predmeta iz naene aktovke. - Treba li to da znai - zapovjednik etvrti e prijetei -da pretpostavljate kako je posrijedi kraa? #\ , VOLJENI MOJ LALJIVAC - Svakako. Moj klijent, sa dovoljnom sigurnou, vjeruje da je u vezi s aktovkom koje je on vlasnik izvrena kraa neodreenih razmjera. - Lijepo - protenje zapovjednik etvrti. - Tko je pronaao tu prokletu aktovku? Narednik je zlovoljno prebirao po papirima. - Deurni prometnik. Prekjuer poslije podne. - Zar elite policajca optuiti za krau? - upita me zapovjednik etvrti. - Ne odgovarajte! - Shay-Sheinkrager mi priskoi i zaepi usta. - Ni rijei! Oni hoe da vam namjeste puku. Poznajem ja njihove trikove. - Gospodine zapovjednice etvrti - nastavi on slubeno -onome to je reeno mi vie nemamo to dodati. Daljnje izjave dat emo samo pred nadlenim sudom. - Kako god elite. Vama je, nadam se, jasno da ste maloprije uvredljivo optuili javnog slubenika? - Ulaem prigovor! - zaurla Shai/Sheinkrager. - Ovo je tako rei ucjena! - Ucjena? - I zapovjuednik etvrti naglo podigne glas. -Vi vrijeate uniformiranog policajca na dunosti! Osamnaesti paragraf Kaznenog zakonika... - Prigovor. Pozivam se na dodatak broj 47 Propisa o dunostima i pravima organa javne sigurnosti, "Slubeni list" broj 317! - O tome e odluiti nadleni sud - zakrijeti zapovjednik etvrti i okrene se meni. - U ime zakona, vi ste uhapeni! Shay-Sheinkrager me otprati do elije. - Gore glavu! - ree. - Nita vam ne mogu. Nemaju dokaza protiv vas. A mi emo dokazati krivicu policajca i, ako treba, ishoditi nalog za hapenje ministra unutranjih posloNEMA NITA BEZ PRAVNE POMOI va. Neka nam onda on objasni zato nisu uhapsili "potenog nalaznika". Spavajte dobro! Obavijestit u vau enu. - Nakon toga se oprostio od mene vrstim stiskom ruke punim utjehe. Nita tu ne pomae: najbolji prijatelj osamljenog zatvorenika jest njegov odvjetnik. Mogu biti sretan to je moj odvjetnik takav briljantni um. Moda ak ishodi da me uz kauciju i puste? Kau da ljubav ide kroz eludac. To i mi moemo potvrditi. Nas oboje redovito shrva strastvena ljubav pri samoj pomisli na okoladu, taj Sotonin izum koji svakom ovjeku to svakog jutra bos i bez runog sata staje na vagu pretvara ivot u pravi kalorijski pakao. Mi zapravo ne pazimo vie na liniju i alimo za onim vremenima kad je Ephraimova majka bila u

Budimpeti i okolici na glasu kao ljepotica. Bila je to zahvaljujui tijesnom korzetu koji joj je suvine kilograme stezao u eljenu formu. Kako bilo da bilo, Ephraim i ja ginemo za okoladom, i to najee kasno naveer kad se zapravo ne bi smjela pojesti ni tanka krika krastavca. Pred okoladom smo slabi, okolada uvijek pokvari sve nae oajnike napore da ponovo zadobijemo vitku liniju. Ja ipak pokuavam svim legalnim sredstvima da izgledam to mlaa, a i Ephraim se trudi oko svog relativno mladenakog izgleda. Dok drugi mukarci njegovih godina uzalud nastoje neizbjeni viak kilograma i ostale nepoeljne popratne pojave biolokog nazadovanja kasirati odijelima ivenim po mjeri i supermodernim naoalama, Ephraim ima svoju posebnu metodu. On se elja. elja se uporno i usrdno prosjeno svakih 90 minuta, u kritinim asovima i neto ee, u svakom sluaju, dok god ne zaspi. Nakon toga se elja u snu. Da, svakog dana brojimo konzumirane kalorije i redovito kontroliramo tjelesnu teinu, graanska je duVOLJENI MOJ LALJIVAC nost ipak graanska dunost. Svaki keks, svaki komad kolaa analizira se prije konzumiranja glede broja kalorija, a nakon toga se nemilosrdno registrira. Jer, potpuno smo naisto da je i najmanje debljanje znak alosne karakterne slabosti i fatalan korak na putu konanog gubljenja kriterija. Obino se trudimo da budemo iskreni jedno pred drugim. Jedna je od iznimaka kad u trenucima ispovijedanja laemo - konzumiranje okolade. Nikad ne bismo priznali jedno drugome takav grijeh. Samo to nas uvijek oda ona naa digitalna vaga, najnoviji model sa savrenim pamenjem, na alost. Zato je preziremo. Ephraim svakog jutra staje na prstima na vagu ne bi li je kako zavarao, katkad skine ak i naoale da bi imao koji gram manje. Pokuavao je ve i malim trzajima izbaciti je iz ravnotee, ali se nakon pola table vicarske mlijene okolade, koju je veer prije toga na brzinu bio smazao na terasi prije odlaska na poinak, ak i najdo-broudnija vaga uzjoguni. Naa je borba dakle s tim slatkim napastima, sve u svemu, jedan veliki neuspjeh. Stoga zaziremo od iskuenja. Kunemo se jedno drugome, osobito kad smo siti, da neemo vie ni okusiti nijednu ploicu okolade niti ikad vie otvoriti ijednu bombonijeru. Suzdravamo se i od zadnjih preostalih mrvica slasnog smeeg dara koji su nam znanci, svjesni opasnosti od kalorija, poklonili pod kojekakvim prozirnim izlikama. Prije mnogo godina Ephraim je prikladnom priom ovjekovjeio taj atentat okoladom. Pravi je razlog ipak preutio. Mi smo ene iskrenije. BOMBONIJERA S POVRATNOM KARTOM Sve je pitanje organizacije. Zato i mi u jednom ormaru, u odgovarajuim pretincima, drimo nepotrebne predmete koji dolaze u obzir za ponovnu uporabu. Kad god dobijemo takav dar, a esto ih dobivamo, registriramo ga, klasificiramo i sortiramo. Djeje stvari automatski odlaemo u poseban pretinac, knjige veeg formata od 20 x 25 centimetara stavljamo u odjeljak "bar-micva", vaze i pladnjeve od lanog srebra svrstavamo pod "vjenanja", a posebno odvratne pepeljare pod "useljenja" i tako dalje. Jednog dana opet je doao Purini, dan darivanja, i evo to se dogodilo. Netko zvoni na vratima. Pred nama je Benzion Ziegler s bombonijerom pod rukom. Ulazi i poklanja nam bombonijeru za Purinu Upakirana je u celofan. Na poklopcu je slika arobne djevojke okruene alegorijskim figurama u tehnikoloru. Duboko smo ganuti a Benzion Ziegler samodopadno se smjeka. Dotle je sve bilo u najboljem redu. Ta nam je bombonijera dobro dola jer se bombonijere uvijek mogu i drugima pokloniti. Prikladne su za razne prigode, i za Dan nezavisnosti i za srebrni pir. Odmah smo je odloili u odjeljak "kojekakve drangulije". BOMBONIJERA S POVRATNOM KARTOM Ali sudbina je htjela drukije. Odjednom nas je oboje, enu i mene, spopala neodoljiva elja za

okoladom, koja se samo okoladom mogla zadovoljiti. Drhtei od lakomosti, raz-derali smo celofan s bombonijere, otvorili kutiju i ustuknuli. U kutiji je bilo tek nekoliko smekastih kamenia na koje se bila uhvatila mahovina. - Ovo je rekord - prozbori moja suprunica bezbojnim glasom. - Najstarija okolada koju smo ikad vidjeli. Vritei od bijesa, oborili smo se na Benziona Zieglera i drmusali ga toliko dugo dok nam nije priznao, blijed i drhtav, da je tu bombonijeru dobio lani od jednog svog dobrog prijatelja na dar. Nazvali smo tog njegova dobrog prijatelja i pozvali ga na odgovornost. Dobri se prijatelj uzmucao: - Bombonijera... bombonijera... ah, da! Dobio sam je na dar od inenjera Glucka u ast izraelske pobjede na sinajskoj fronti... Istraivali smo dalje. Inenjer Gluck dobio je tu istu bombonijeru prije etiri godine od svoje svastike kad mu je ena rodila blizance. Njegova se svastika, uostalom, jo dobro sjeala od koga ju je ona dobila: od Goldsteina 1953. godine. Goldstein ju je pak dobio od Glasera, Glaser od Steinera, a Steiner - to je zbilja bilo nevjerojatno - od moje dobre tete like 1950. godine. Odmah sam se sjetio da je teta lika upravo u to vrijeme slavila useljenje u novi stan, a kako je dotini pretinac naeg ormara za poklone bio trenutno prazan, morali smo se teka srca odrei bombonijere... I sad je ta historijska kutija bila opet u naim rukama! Oboje nas je obuzeo osjeaj strahopotovanja. to je sve proivjela ta bombonijera! Roendane, proslave vojnih pobjeda, polaganje kamena temeljca, useljenja u nove stanove, roenja blizanaca... doista je ona dio nae povijesti! VOLJENI MOJ LALJIVAC Ovime dakle izvjeujemo javnost da je nacionalna poklon--bombonijera povuena iz optjecaja. Netko e ipak morati kupiti novu. Njegovo je zanimanje pisac, reiser ili filma, tako bar pie u priopenjima za tisak ili kratkim biografijama, ali nitko ne zna koja je njegova prava profesija. U zbilji je on naime pasionirani sam svoj majstor. Najradije od svega popravlja stvari. Popravlja sve, to god mu dopadne aka: glaala, tave, hladnjake, satove, kamere, aparate za espresso kavu, naliv-pera, mobitele, zastore, pei, klima ureaje, stolice, brave, usisivae, slavine, ae, bojlere - i tako unedogled. Glavno je da Ephi po neemu prka. Katkad ga ulovim kako se veseli to neto u naoj kui ne funkcionira. Ne iskljuujem ni mogunost da od vremena do vremena potajno sam poneto rastavi, ako i nije pokvareno. Do it yourself! Nekoliko sati ili ak dana da sjedi bez posla u kui? To bi za Ephraima bila prava katastrofa. Stvaralaki uitak koji oito osjea pri takvu poslu u oitoj je opreci s munim stenjanjem koje se moe od njega uti kad pie. Ne, pisanje mu ne donosi pravu, nepomuenu radost. Ephraima moete vidjeti zadovoljnog samo kad popravlja pokvarene ili oteene stvari. Psihijatri bi vjerojatno govorili o "maniji popravljanja". Dovoljno je da mu samo nagovijestim: "Ephraime, ini mi se da je to-ster..." pa da vrijeme za njega stane, i da ga nitko i nita na svijetu ne moe sprijeiti da se sa stvaralakim arom preda eljenom popravku. Tad ne zna ni za kakav odmor ni vikend, vjeito po neemu prka pod geslom: "We are never closed"l* * Radimo non-stop (engl.). VOLJENI MOJ LALJIVAC Uz svoju radnu sobu uredio je i malu radionicu. To je pravi tajni san svakog majstora u kui. Alat visi na zidovima u skladu s profesionalnom svrhovitou, kao vojnici u stroju. Kad koji obrtnik sluajno zaluta u nau kuu i upadne u tu udesnu radionicu, vrlo brzo shvati koliko je jednostavnije i ugodnije dohvatiti eki, builicu ili odvrta sa zida u Ephijevu urednom i sreenom kabinetu, nego kopati po neredu u svojoj torbi. Ephraim ponajvie voli lijepiti, lemiti slomljeni nakit, mijenjati utinice na elektrinim aparatima ili pribi-jati pete na cipele. Svaki od tih popravaka obavlja zduno i savjesno. Akribijski trai potreban pribor i materijal, ne tedi na kvaliteti i vodi rauna o ivotnom vijeku rezervnih dijelova. Radi profesionalno, kao to se moe oekivati samo od iskusna obrtnika koji se, recimo, u svoje slobodno vrijeme bavi pisanjem.

Prema nekim vrstama materijala Ephraim je razvio osebujan odnos. Najdrae su mu plastificirane vrpce puki zvane "izolirband", ali i elini i bakreni kabeli, sasvim obine ljepljive trake, gips, avli i nadasve vijci, kojih u njegovoj "riznici" ima sva sila. Njegovi se itatelji moda jo sjeaju kako on neprestano vodi rat oko mediteranskih vijaka, tonije reeno, oko treeg vijka. Obrtnik je Ephraim, naime, javno razotkrio tajnu da od samog osnutka izraelske drave nijedan duevno zdravi izraelski radnik nije nikad uvrtio sve potrebne vijke koji bi odgovarali broju za to predvienih rupica. Umjesto tri vijka, na radnik upotrijebi najvie dva, a katkad i samo jedan vijak. Ephraim ovako tumai taj fenomen: VOLJENI MOJ LALJIVAC "Moda je to u vezi s izraelskom pretjeranom samo-svijeu koja rauna da dva izraelska vijka vrijede najmanje koliko tri strana. Ali mogue je i da je to u nekoj vezi s Ahasverom, nepovjerenjem vjenog Zida u predmete koji imaju predug ivotni vijek." Na kraju je Ephraim, nakon temeljitog istraivanja, izvukao odatle dalekosean zakljuak: "Valja nedvosmisleno utvrditi da u veini sluajeva nedostaje srednji vijak." Tako sam i ja dola do zakljuka da u ovoj knjizi ne smije nedostajati ni pria koja govori o Ephijevu munom natezanju s pravim obrtnicima, koji sluajno ne pate od hobija pisanja. U pozadini se ove literarne dokumentacije krije duboka duevna srodnost koja mog mua vee s njegovim kolegama. Ona se oituje u temeljitim i vatrenim razgovorima koje Ephraim vodi s limarima, stolarima ili elektriarima. Stoga i tjedan koji proe bez posjeta bar jednog obrtnika nije zapravo nikakav tjedan. U meuvremenu je i svaki obrtnik koji je vie nego jednom bio kod nas dobio svoj nadimak, kao, recimo: "Pu", "Kramar", "Vinopija", "Nona kapica" itd. Sva ta imena odmila potjeu zapravo jo iz onog vremena kad smo gradili kuu usred dina kraj Tel Aviva. Tada, prije tridesetak godina, nikako se nismo mogli nadiviti napredovanju u gradnji, iako nije bilo dana kad ne bi najmanje jedan od radnika izostao s posla. Meutim, jedne srijede dogodilo se udo: svi su radnici stigli istodobno na gradilite, i to ve u cik zore. VOLJENI MOJ LALJIVAC Taj smo dan proglasili blagdanom u naim obiteljskim analima. Ephi ga je ak ovjekovjeio svojeruno izraenim plakatom koji i dan-danas resi njegovu radnu sobu. Na njemu pie sljedee: "Ovime se 20. prosinca proglaava nacionalnim praznikom. Tog se dana dogodilo neto nevjerojatno. Svi su radnici stigli na vrijeme na gradnju nae kue. Ovaj e sveti blagdan slaviti i svi nai budui narataji. Amen." MESIJA NA LISTI EKANJA Tek to je zahladnjelo, pukla je vodovodna cijev u zidu moje radne sobe i na tapetama se pojavila tamnosmea mrlja. Ostavio sam cijevi dva dana vremena da se sama sredi. Ipak, to se nije dogodilo. Stoga mi nije ostalo nita drugo nego da pozovem vodoinstalatera u pomo. Legendarni je Plaek stanovao u Holonu i do njega je bilo teko doi. Sreom, sreo sam ga na nogometnom stadionu, a kako je momad za koju on navija pobijedila, izrazio je spremnost da nas sutradan posjeti, pod uvjetom da doem kolima po njega, i to u pola est ujutro, prije nego to krene na posao. Na moje pitanje zato tako rano, i zar ono to kod mene ima obaviti nije mali posao, odgovorio mi je: - Nije. Doao sam po njega tono u dogovoreno vrijeme. Bacivi letimian pogled na vlani zid u mojoj radnoj sobi, rekao mi je: - A kako u doi do cijevi? Pozovite najprije zidara da vam otvori zid! 1 odmah je otiao, ali me jo prije toga ogoreno upozorio da je izgubio cijeli radni dan zbog mene. Ja sam ostao sam sa svojom smeom mrljom na zidu i arkom eljom za zidarom. Na alost, ne poznajem nijednog zidara. Ne znam ni gdje se moe nai. Pokazalo se da i nitko od mojih prijatelja, susjeda, znanaca i kolega to ne zna. Na kraju mi je netko, iji je brat VOLJENI MOJ LALJIVAC

radio kod nekog burzovnog meetara, preporuio svestrana obrtnika po imenu Gideon koji stanuje negdje u blizini Bat Jama. Na temelju tih preciznih podataka pronaao sam jo prije zore Gideona i doznao da mi on moe doi tek poslije posla, najranije u devet sati naveer. Naveer sam otiao kolima po Gideona. Gideon je struno razgledao zid i rekao mi: - Zar mislite da u ja probijati zid pa da mi voda prsne posred lica? Pozovite najprije vodoinstalatera da vam zatvori glavni vodi Prepao sam se. Upravo sam se tako neega i pribojavao: da e u mojoj kui istodobno morati biti prisutna oba strunjaka, da Plaek ne moe bez Gideona doi do cijevi, a da e se Gideon bez Plaeka sav smoiti. Lako je to napisati: "Moraju se nai kod mene u isto vrijeme". Papir moe sve podnijeti. Zapravo je samo planiranje njihova sastanka nadilazilo svu mo moje uobrazilje. Sastanak Geminija 6 i Geminija 7 u svemiru bila je obina igrarija prema ovome. Dva puta sam proao kroz plodnu Holonsku ravnicu, i tri puta kroz dine Bat Jama, ne bih li Plaeka i Gideona nekako sastavio. Sve uzalud. Predloio sam kompromis - da se nadu kod mene u 13 sati i 15 minuta, ali su obje strane ogoreno odbile moj prijedlog. Neodluno sam stavio na tapetu prijedlog da se malko ogrijee o Sabat. Plaek se sloio s tim, ali Gideon odlazi u subotu s djecom u etnju, on inae ima mnogo posla pa se ne vida s njima po cijeli tjedan. Nita od toga, dakle. Smea mrlja na mom zidu sve je vie rasla. Morao sam obnoviti pregovore. Kad sam jedne veeri doao s plavim nosom i suznim oima od hladnoe do Gideona, shrvala ga je MESIJA NA LISTI EKANJA samilost. Izvadio je svoj rokovnik i poeo ga listati. Na kraju mi je rekao: - Evo, ovo bi moda bila jedina mogunost. Na dan 26. travnja slavimo Dan nezavisnosti. Ove godine pada u ponedjeljak. Imat u dakle produen vikend od subote do ponedjeljka, ni u nedjelju neu ii na posao. Pa ako vam odgovara 25. travnja... Kliknuvi od veselja potvrdio sam da mi odgovara, te sam odmah otpraio do Holona. Tu je doao kraj mom klicanju. Plaek je odluno izjavio da e on 25. travnja ii na posao kao i svakog dana. Zato ne bi iao? - Zato to onda ja vie ne znam to da radim - protisnem na jedvite jade. - Nai e se ve neka mogunost - odvrati Plaek s nepokolebljivim optimizmom. I doista se nala. Providnost mi je pritekla u pomo. Legendarni se Plaek spremao u utorak na veeru kod urjaka u Levantinsku ulicu, pa bi to mogao povezati s kratkim posjetom meni tamo negdje oko pola osam. Zagrlio sam ga, prevalio ponovo put do Bat Jama u rekordnom vremenu, probio se do Gideona i doviknuo mu ve s vrata: - Plaek e doi u utorak naveer. - U utorak naveer ja idem gledati Poljubi me, Kato -mirno otpovrne Gideon. Klonuo sam. - Moda - promucam - moda biste ipak mogli koji drugi dan pogledati Poljubi me, Kato? Moda, kaem. Moda biste, velim, mogli? - to se mene tie, moe. Ali nije mi ni nakraj pameti da zbog karata ekam u repu. O tome ete vi morati preuzeti brigu. VOLJENI MOJ LALJIVAC To je bilo sasvim razumljivo - da se ja pobrinem za zamjenu karata. Uostalom, upravo je meni na zidu smea mrlja dosegnula ve do stropa. Nije me obeshrabrila ni injenica da je bilo vrlo teko nabaviti karte za tu predstavu, a pogotovo ih zamijeniti. Ipak mi je uspjelo uiniti nemogue, pa sam s radosnom vijeu pohitao do Gideona. Njegova je ena na moju radosnu vijest zavrtjela glavom. Na dan 21. prosinca zavrava Hanuka pa e im bakica vratiti djecu, koja taj blagdan provode kod nje. -Ane bi li se moda - odvaim se predloiti - ne bi li se moda djeca mogla vratiti dan ranije? - Zato ne? - dobroduno e,gospoda Gideon. - Ako ih bakica pusti... Bakica je stanovala nedaleko od Tel Aviva. To je bila prijazna, sjedokosa dama, ljubazna i

susretljiva, samo to na Sabat nikad ne putuje nikakvim prometalom, a 21. je prosinca bio ba u subotu. - Ja ne bih na to tako strogo pazila - rekla mi je bakica. -Ali moj pokojni mu bio je vrlo religiozan. I sad, samo zato to joj je pokojni mu bio vrlo religiozan, da se moja kua raspadne i propadne! Pokuao sam je uvjeriti da njeni grijesi nisu ipak tako veliki. Da joj je pokojni mu jo iv, vjerojatno bi pristao da se u subotu oslobodi bune djeurlije, pogotovo to ja mogu doi po njih kolima. Gratis. - Ne, ne, ne - ostala je tvrdoglava stara vjetica pri svome. - Na Sabat se ja nikad ne vozim. Osim kad mi izrijekom ne bi odobrio na rabin... Na je rabin boravio u odmaralitu na jugu Galileje. Zatekao sam ga u vrtu. - asni rabi - obratio sam mu se. - Ako bakica dovede djeicu na Sabat kui, moi e Gideon 21. prosinca u kaMESIJA NA LISTI EKANJA zalite. Zato e biti slobodan za sastanak na vrhu s legendarnim Plaekom sljedeeg utorka u osam sati naveer. To je u najmanju ruku isto toliko vano koliko i spas jednog ljudskog ivota, radi ega dobar vjernik smije prekriti, mora prekriti mirovanje na Sabat... Rabin je pripadao prosvijeenom krilu izraelskog klera. Poto sam priloio poveu svotu za osnivanje nove kole Tal-muda i Tore, rabin je propisno dao bakici oprost za Sabat i bakica je popustila. Opijen pobjedom, otiao sam do Plaeka i slavodobitno mu doviknuo: - Zidar dolazi u utorak! - Ba glupo - ree Plaek. - Moj je urjak odgodio poziv za srijedu. Iznenada se naime pokazalo da urjak mora u utorak otii na roditeljski sastanak u kolu. Dotle su se smee mrlje bila proirile po cijelom stropu. - to se mene tie, moe, gospodine Kishone - promrmljao je urjak. -Ako vi to moete srediti, da se roditeljski sastanak odgodi, zato ne? Ne, zaista se ne mogu potuiti. Svi su bili spremni da mi pomognu, svi su inili sve to je bilo u njihovoj moi. Pohitao sam pun nade do ravnatelja kole. Njemu je bilo iskreno ao, ali pozive za utorak bio je ve razaslao. Iao sam od kue do kue. Osamnaest se roditelja odmah suglasilo s odgodom do etvrtka, samo ih je etvoro pravilo probleme. Najtvrdoglavija je bila gospoa Olga VVinternitz koja je ve bila nekoliko obitelji pozvala u goste u etvrtak. Tri su gosta bila voljna doi u petak, samo jedan nije imao osiguran prijevoz, dvije majke nisu imale koga da im uva djecu, a VOLJENI MOJ LALJIVAC jedan je samac imao toga dana vanu raspravu radi obustave plaanja dugova. Sve sam te potekoe uklonio jednu za drugom. Problem prijevoza rijeio sam tako to sam unajmio za tu svrhu autobus. Sestra mi je obeala da e toga dana uvati djecu jednoj dami, a drugu sam damu ubio i lejoj zakopao u vrtu. Rasprava radi obustave plaanja dugova otkazana je, jer sam preuzeo dugove tog poslovnog ovjeka. Na taj se nain roditeljski sastanak mogao odrati u etvrtak, pa nita vie nije stajalo na putu sastanku blizanaca na vrhu u utorak naveer. Tono u pola osam poeo sam ih ekati. ekao sam ih dva sata. Ni jedan od njih dvojice nije doao. Pred samu pono pojavio se Plaek, koji je pogreno shvatio na dogovor i otiao bio najprije k urjaku na veeru pa onda doao k meni, umjesto da bude obratno. Gideon uope nije doao. Valjda je zaboravio na na dogovor? Sreom, mrlja od vode nije se vie razlikovala od zida jer je zida u meuvremenu nestalo i ostala je samo mrlja. Prodao sam stan i kupio novi. udio sam se sam sebi kako mi ve prije nije to jednostavno rjeenje palo na pamet. Ephraim je stidljiv ovjek. Osobito to se tie spolnih odnosa, zatvoren je kao ostriga, iako je u dubini due oduvijek elio biti don Juan. Svojim je djelima dodue osvojio srca italaca, ali se zapravo nadao da e osvojiti neto sasvim drugo. U svojoj mati. U zbiljskom ivotu nikad nije bio konkurencija don Juanu, a nije ni Casanovine rekorde ugrozio. Da, svojom introvertiranou ne bi nikad bio dogurao ni do poloaja

uenika na dvoru velikog osvajaa enskih srdaca. Mladost mu je uludo prola u koncentracionim logorima, a u zreloj je ivotnoj dobi uzalud nastojao svladati sve vjetine zavoenja od onih mukaraca koji su kao sretne neenje bili ne samo rafiniraniji nego i ne-ovisniji od njega. Status neenje pred kojim je otvoren sav udesni svijet flerta i zavoenja bijae za njega oduvijek u isti mah neto izazovno i neto odbojno. Svoju radoznalost Ephraim prikriva tvrdnjom da njega samo kao humorista zanima fenomen osvajanja. On je sam navodno monogamist sto posto, iako ima svu silu poligaminih sklonosti koje su ipak platonske naravi. Da on moda ipak ne dijeli te osobine sa svim ostalim muevima na svijetu? Kad smo prije nekog vremena bili u Istanbulu, obili smo palau turskih sultana Topkapi i nekad raskone VOLJENI MOJ LALJIVAC odaje njihova harema. Ephi se osjeao kao kod kue. S njim se moglo opet razgovarati tek poto je pomno sve temeljito razgledao, i odaje ena i odaje eunuha. Reklo bi se da je u nekom prijanjem ivotu bio ve na tom mjestu. Dok smo stajali pred sultanovim prijestoljem s kojega je on birao dame od svekolike bogate ponude, postavila sam Ephraimu diskretno pitanje kako bi on to izaao na kraj s takvim morem ena kad ima problema i s jednom jedinom enom koju ima. - Nemam pojma - odgovorio mi je i mladenaki se nacerio. - U teoriji mi je dodue sve to jasno, ali u praksi malo epam. ak ni u ono vrijeme kad mi se udvarao nije mi nikad poklonio kiticu cvijea niti mi izrekao kompliment kao to je: "Ima predivne oi!" Uvijek se izvlaio svojim tipinim floskulama kao na primjer: "Cvijee enama poklanjaju samo mukarci koji imaju neistu savjest." Moji diskretni pokuaji da ga preodgojim neslavno su propali. Odbijali su se od Ephraimove spoznaje, s kojom se i ja sad slaem: "Mukarcima je svaka rasprava sa enama slina pokuajima da se uspostavi kontakt s drugim planetima." Udaljenost izmeu njegova i mog planeta nije se s godinama nimalo smanjila. Budui da emo se uskoro moi osvrnuti za sobom na etrdeset zajedniki provedenih godina, rekla bih da me moj voljeni laljivac ipak vie voli nego to se ini na prvi pogled. Pa ako mi i ne otvara evropski elegantno vrata automobila, sretna sam to mi ipak ne zalupi njima pred nosom... VOLJENI MOJ LALJIVAC Nikad ga se jo nisu osobito dojmile moje ljubomorne scene, koje ne valja ipak potcjenjivati kao mjeru za odravanje braka. Dapae. "Ja sam naprosto kao i svi drugi mukarci," glasi njegova stereotipna replika. On visoko podie svoju macho zastavu, kao to ja obiavam rei, i istie svoje uvjerenje omiljenom arijom svih mueva, koja, po njegovu miljenju, otklanja svaku slinu zamjerku: "Ja ostajem uz tebe do kraja ivota." Obino ne vjerujem mukarcima, ali ovoj Ephraimovoj tvrdnji vjerujem. Jednog nam je dana Arthur Rubinstein objasnio zato se nakon dugog, harmoninog braka rastao sa enom u dobi od gotovo devedeset godina: "She took me for granted." "Uzimala me zdravo za gotovo," rekao nam je taj veliki pijanist. Ipak, ne gledam na mua kao da mi je pokretna dekoracija. Sigurno je sigurno. A moj prokuani savjet svim supatnicama glasi ovako: "Samo duboko disati, utjeti i ekati!" Najbolje je nita ne znati o eventualnim iskliz-nuima i ostvarenim fantazijama. tota opravdavam i time to Ephraim i nije mogao u mladim godinama zadovoljiti svoju radoznalost za slabi spol, pa jo i dan-danas traga za ukradenom mladou. Ne znam je li na tom traganju togod naao. Ja sam svakako nala njega. Ephraim je prije dvije godine u svojoj autobiografiji napisao da e u trenutku kad bude odlazio s ovoga svijeta mene drati za ruku. To je malo neobino oitovanje ljubavi, ali kad se malo bolje pogleda, isto je to i ova knjiga. CHERCHEZ LA FEMME

Poput mnogih naih zemljaka, i mi gajimo iskrene simpatije prema Nizozemcima koji su sauvali dostojanstvo i ovjenost ak i u doba kad te osobine u Evropi nisu ba bile na cijeni. Osim toga, uli smo toliko pohvalnog o umjetnikom blagu Nizozemske i graevinskim ljepotama njenih gradova. Amsterdam, tako su nam govorili, ni u emu ne zaostaje za Venecijom: velianstveni kanali... vrtovi i statue... raskona kazalita i koncertne dvorane... arobni zabati kua... a da se i ne govori o... o onoj etvrti gdje u izlozima... navodno postoji takva etvrt u Amsterdamu... u kojoj su djevojke u izlozima... poznata etvrt... i tamo one, tako, sjede u izlozima, djevojke, mislim. Posve je razumljivo da se nismo osvrtali na te turistike brbljarije. ak ni ja nisam tome pridavao neku vanost. Te me stvari ne zanimaju. Ja sam ozbiljan, zreo ovjek, koji je u ivotu dosta toga proao i koji svoja iskustva ve ima za sobom. Neu se valjda u gradu koji je poznat po svojim muzejima, zadravati samo stoga da bih moda... nije mi to ni nakraj pameti. - Ti, dakle, i ne pomilja na to? - klimne mi ena dok smo ulazili u avion. - Kako hoe. to se mene tie, nikako ne bih htjela propustiti da vidim te djevojke to sjede u izlozima. CHERCHEZ LA FEMME Zapitao sam je gdje joj je ensko dostojanstvo, ali ona je izbjegla odgovor: - Postoji ak i film s Marinom Vlady u glavnoj ulozi, koji se odigrava u toj amsterdamskoj etvrti. Trebalo bi svakako onamo poi. Dovoljno sam dugo u braku da znam kad je svaki prigovor uzaludan. A kako i sam duboko u dui nisam mogao potisnuti stanovitu znatielju, popustio sam. Kad smo ulazili u taksi, odluka je ve bila pala. Poi emo tamo. Tamo? Kamo? I kako? Dotina etvrt nije oznaena ni u jednom planu grada, ni u jednom turistikom vodiu ne pie kako se onamo stie. - Onda mora nekoga pitati - ree najbolja supruga na svijetu. - Pitaj ti. - Ako se ne varam, ja sam od nas dvoje dama. To je meu nama potaklo neobinu ivu raspru. Objasnio sam svojoj supruzi da se upravo njoj, zato to je dama, to kao takva ne pobuuje nikakve sumnje, pristoji zatraiti ovakvu informaciju, a ne meni. 7,ar bih moda trebao zaustaviti prvog prolaznika i - pokuavao sam situaciju prikazati to smjenijom - jednostavno ga zapitati gdje se u Amsterdamu... pa, eto, gdje se mogu nai one to sjede u izlozima? To od mene ipak ne moe zahtijevati. Kukavica sam i morao bih se sramiti, zakljuila je moja supruga i nagnula se naprijed prema vozau: - Recite mi... stoje ovdje u Amsterdamu posebno vrijedno vidjeti? Naglaavam: posebno? - U Kraljevskom muzeju je juer otvorena izloba suvremene umjetnosti - obavijeteno odgovori voza. - Kau da je i meunarodni muziki festival dobro posjeen. VOLJENI MOJ LALJIVAC - Da, naravno, ali ne mislim na to. Moj mu i ja htjeli bismo vidjeti neto posebno uzbudljivo. - Shvaam. Tada poite oko pola noi u luku, gdje u to doba istovaruju brodice s povrem. Tako neto ne vidi se esto... - Hvala vam na obavijesti. Hvala lijepa. Sjedio sam na stranjem sjedalu sav crven od stida. S druge strane, poeo se u meni javljati muki ponos. Ta nisam vie dijete koje tapka za guvernantom drei je za ruku! elim li saznati gdje su... gdje se nalaze ti izlozi, jednostavno u poi do hotelskog portira, nagnuti se nehajno prema njemu i bez okolianja ga upitati: - ujte, prijatelju, gdje je tu ono... znate ve... ono s izlozima... Portirovo se lice ozari simpatinim osmijehom punim razumijevanja: - Kraljica je u ovo doba u svojoj ljetnoj rezidenciji. Ali kraljevsku palau moete posjetiti u svako doba. Lako ete je nai. Svatko e vam pokazati put. - Hvala lijepa. Sad mi je ve postalo preglupo. Kad pomislim da moda tek nekoliko ulica dalje, ak moda iza prvog ugla, poinje predio gdje vas jata ena promatraju nehajno naslonjene na staklo, a mi to ne

moemo pronai! Sama ta pomisao moe osjetljiva ovjeka dovesti na rub ludila. Sva srea to smo te veeri bili pozvani u nizozemski PEN klub. - Letimo sutra u osam - siktala je najbolja supruga na svijetu. - Jo veeras moramo saznati adresu. Jo veeras. Onda se, dakle, jedino jo moemo raspitati u PEN klubu. Ali kako da skrenem razgovor na taj kolosijek? CHERCHEZ LA FEMME Kad je prvo uvodno askanje zamrlo, sasuo sam u sebe aicu najjae indonezijske riine rakije i obratio se jednom predstavniku domae inteligencije: - Spinoza, prema kome vi zacijelo gajite simpatije koje su i lokalno uvjetovane, Spinoza je, dakle, postavio tezu da filozofiju treba promatrati samo kao katarzu hipokritskog humanizma. To znai: filozof razotkriva konvencionalne lai drutva, u ijoj sjeni i pod ijim okriljem ljudska hipokrizija gradi palae koje u stvari nisu nita drugo doli, oprostite mi na izrazu, obini bordeli. - Da, da - sloi se moj sugovornik, jedan od vodeih teoretiara spoznaje u svojoj zemlji. Spinozin je otri, analitiki um nenadmaiv. Tip je bio kreten. Da je imao imalo pronicavosti i nagona, njegov bi odgovor trebao otprilike glasiti ovako: "Kad ste ve spomenuli bordele, upravo tu u blizini, usred Amsterdama, postoji cijela jedna etvrt gdje u izlozima sjede ene koje moete dobiti za svaku moguu cijenu. elite li to moda pogledati?" To bi bio pravi odgovor. Mjesto toga, raspreda mi taj kreten o filozofskim analizama nekakva pokrtena idova... Istrusio sam jednu jo eu rakiju, sklopio oi i pokuao iznova: - Spinoza ovamo, Spinoza onamo... ali ono to mi se u vaoj zemlji naroito svia, jest zdrav, otvoren, nesputan nain ivota. Ako sam dobro obavijeten, postoji tu usred Amsterdama cijela jedna etvrt u kojoj je, kao to se zna, prostitucija javna. Moja se ena priuljala i, hrabrei me, zaklimala glavom. VOLJENI MOJ LALJIVAC - Ah - nasmijao se teoretiar spoznaje. - Vi oigledno mislite... he-he~he... mislite na onu etvrt gdje dotine dame sjede u izlozima... - Kako molim? U izlozima? - Sasvim tono. Doista postoji u nas takva etvrt. - Zaista? A gdje? - Ovdje u Amsterdamu. Rijeke turista naviru tamo. U oima moje ene Ijutito bljesnue iskrice koje su mi govorile: "Vidi1. Svi idu, samo mi jo tu sjedimo..." - Istinu govorei - nastavi na informator - mi to toleriramo samo radi turista. Zapravo je ta etvrt kulturna sramota. Po cijele dane i noi stranci stoje pred izlozima s fotografskim aparatima i neprestano snimaju, kao da su u zoolokom vrtu. jednostavno odvratno1. - Odvratno - ponovih. - Jasno to mogu sebi predoiti. Poudna lica i fotografi... cijela ulica ih je puna... cijela... kako se ono zove ta ulica? - Ulica? To se ne zbiva na ulici. Nakon to su se gospoda turisti nasnimali, nestaju u kuama i satima se cjenkaju sa sirotim djevojkama. To je stvarno neukusno! - Neukusno je preblago reeno. - Stisnuo sam zube da sakrijem svoje ogorenje. Ubrzo smo otili ispriavi se mojom depresijom, koja je bila oito vidljiva. Utvrdili smo strategiju. Proeljat emo grad. Poi emo od istonog kraja prema sjeveru, zatim emo proi poprenim ulicama prema zapadu i naposljetku dugo ii prema jugu, sve dok ne naidemo na crveno svjetlo. Prije ili kasnije morat emo ga ugledati. Niti smo ga morali ugledati niti smo ga ugledali. CHERCHEZ LA FEMME Oko dva sata ujutro zastali smo iscrpljeni da se odmorimo, a da nismo vidjeli ni jednu ivu ivcatu prostitutku. Tu i tamo, dodue, zasvijetlilo bi crveno svjetlo, ali svaki put je to bio semafor. Apotekar u nonoj slubi, kojega sam probudio iz dubokog sna da bih s njime porazgovarao o "najstarijem zanatu na svijetu", ljubazno mi je dao do znanja da je Ministarstvo pravde nou

zatvoreno. Pokunjeno krenusmo beznadno dalje. Do tri i trideset svladali smo tek petinu grada. Ulice su opustjele. Amsterdam je spavao. Bilo je ve prolo etiri kad sam pred zgradom Concertge-boioa ugledao policajca. Sad mi je ve sve bilo svejedno. Posljednjim snagama doteturao sam do njega, uhvatio ga za revere uniforme i upitao bez daha: - Gdje su kurve? - Drugi most od katedrale - spremno odgovori uvar zakona. - Kanalstraat. Evo vam, dakle, vrli itatelju, adrese. Kadikad se isplati i poduu priu proitati do kraja. EPHRAIM KISHON: ODSAD JA UTIM Moj nakladnik, koji je zapravo pravnik a izdavanje mu je knjiga hobi, prijateljski me upozorio da kao okrivljenik imam pravo da se branim. Ja sam mu isto tako prijateljski dao na znanje da ja u ovom obiteljskom procesu nisam okrivljenik nego samo svjedok. Osim toga, uope ne znam od ega bih se morao braniti. Iz svake stranice ove knjige izbija poteno dranje moje ene spram mene i mojih djela, a to to tu i tamo kae poneto i o mojim mukim slabostima - sve su te slabosti, ili barem veina njih, u meuvremenu potpuno zastarjele. Mogu ih dakle mirne due zaboraviti. Jer, starost je doista udarac ispod pasa, i od mene se doista ne moe zahtijevati da ponovo proem na zajedniki ivotni put i da se na svako sjeanje iz proteklih etrdeset godina posipam pepelom. Da, moja ena ima oito bolje pamenje nego ja, ali sam zato ja iskusniji od nje u zaboravljanju. Ipak me poprilino iznenadila jarkim slikanjem naih zajednikih doivljaja. Ne toliko zbog samih doivljaja koliko zbog njezina knjievnog dara koji je sve dosad rafinirano skrivala. Ipak bih se usudio ustvrditi da je imala izvrsnog uitelja, pa da je mogla nauiti VOLJENI MOJ LALJIVAC kako se od muhe moe napraviti literarni slon. Moj je problem u tome to je njezina pjesnika.sloboda vrlo blizu istini, a to moe nekoga tko ima loe pamenje poprilino uzbuniti. Osjeaji mi govore da se na sva ta njena otkria treba samo blago smjekati, ali glava oekuje od mene kritiki stav. A glava je i pametnija, pa radije poputa. Stoga njeno grlim Saru i estitam joj od sveg srca na njenoj prvoj i, moda, posljednjoj knjizi. Dokazala je da ima izvanredan ukus, i izborom mojih pria i izborom suprunika. Ba u tom grmu lei zec. Mi smo oboje uvjereni da smo i ona i ja naim brakom izvukli glavni zgoditak. Ne, moja enica zna za komplekse manje vrijednosti samo kod drugih. Kad smo, primjerice, planirali svoje prvo dijete, apnula mi je blistavih oiju: - Ephraime, nadam se da e naa beba biti lijepa kao ja, i pametna kao ja. Ona je dakle postala moja velika uiteljica, puna ivotne mudrosti. Kad sam zimus izgubio rukavicu, prijekorno me pogledala i filozofski mi dobacila: - Radije bih da si izgubio obadvije. Samo, eto, malo je stroga prema meni. Ima neotesanaca koji Saru ne poznaju dobro i koji tvrde da je ona dominantna linost. Imaju i pravo. Zaista bi se moglo rei tako neto o njoj, ali mene to ni najmanje ne dira. Mu koji se ne boji svoje ene nije pravi mukarac. Kako bilo da bilo, od ljeta 1976. godine ne bojim se vie niega. Tada sam naime tako rei sluajno otkrio EPHRAIM KISHON: ODSAD JA UTIM "friidersko rjeenje" koje je odonda postalo legendarno. Tog vrueg podneva, kad smo bili na vrhuncu bune brane svae u kuhinji, zaprijetila mi je ena da e se vratiti k majci, a da e djecu meni ostaviti. Tada sam ja otvorio friider i poeo sve iz njega bacati u zid. Kod druge boce naranina soka ona je popustila i ostala. Ostala je oito zauvijek. I ja. Ona dodue tvrdi s vremena na vrijeme da sam ja jo malo poligaminiji od drugih mueva, ali koja ena to ne tvrdi za svoga mua? Moj je problem jedino u tome to je Sara nevjerojatno dobra brana druica. Da nije, onda bi sve bilo mnogo jednostavnije. Od loe partnerice ovjek se moe vrlo lako rastati i smionim skokom na glavu zaroniti u bajno gorsko jezero samakog ivota. Ja Saru jednostavno ne mogu ostaviti zato to je ona najbolja od svih ena.

Zbogom, skok naglavake, zbogom, lijepi snovi, to mi drugo preostaje? Morat u je jednostavno voljeti do kraja ivota.