UDK: 2:316 Izvorni znanstveni rad Primljeno 10/07

TO JE RELIGIJA I EMU RELIGIJA: SOCIOLOKI PRISTUP

Sinia ZRINAK, Zagreb

Saetak U radu se prikazuju najosnovni elementi sociolokog pristupa fenomenu relige i to ponajpre prednostima i nedostatcima dvu osnovnih denica relige, supstantivne i funkcionalne, koje nastoje odgovoriti na pitanje to je religa i emu religa. Ogranienja pojedinih pristupa prevladavaju se u istraivanju mjerenjem razliitih dimenza relige (vjerovanje, alternativno vjerovanje, religioznost u uem smislu, crkvenost, javna uloga Crkve, posljedine dimenze relige). Dominantni teorski pristupi sa svoje strane pokazuju izazov razumevanja menjajuih drutvenih odnosa te uloge relige unutar tih procesa. Osnovna je dilema dugo bila jesu li na djelu sekularizacski ili revitalizacski trendovi, no danas postoji niz teora koje prihvaaju sekularizacu kao dominantan strukturalan trend, ali ne misle da ta teora moe objasniti niz drugih dimenza religske uloge u svetu. Drugi, ovdje osobito zanimljivi teorski pravci, ukazuju na kontinuiranu (re)(de)konstrukcu znaenja i uloge relige od strane razliitih drutvenih skupina, odnosno da religa ostaje bitnim izvorom smisla i identiteta. Na kraju se rada prikazuju najosnovni empirski podatci o religioznosti u nizu europskih zemalja, koji ponovno ukazuju na veliku razliitost uloge relige, kako u pojedinim drutvima tako i unutar pojedinih drutvenih skupina. Kljune rei: religa, sociologa, drutvo, dimenze religioznosti, teorski pristupi, empirska raznolikost.

Uvod
Pitanje to je religa i emu religa, nesumnjivo zadire u najintimne probleme sociolokog pristupa fenomenu relige. Naime, drutvena perspektiva religu vidi, prouava ili razumeva u obzorju drutvenih procesa i drutvenih skupina pri emu bit samih procesa ostaje predmetom nerazrjeivih sporova.

25

S. ZRINAK TO JE RELIGIJA I EMU RELIGIJA: SOCIOLOKI PRISTUP

Potekoa proizlazi iz injenice da se drutvo ubrzano i neprestano menja to uobiajeno statikom ljudskom umu, onom koji u kratkoi svoga bivanja na ovom svetu eli podariti ureeni i nepromenjeni smisao, priinjava dodatnu potekou. Usprkos tome, sociologa uspeva pruiti niz nezaobilaznih elemenata razumevanja drutvene uloge relige, pokazati na koje se sve naine religa ispreplie s ovjekom i njegovim drutvom. Uvjeren u takvu analitiku socioloku mogunost, ovaj prilog ima dvostruku nakanu. Njegov je primarni cilj saeto prikazati neke najosnovne teme i dileme sociolokog pristupa fenomenu relige, i to osnovnim istraivakim strategama te osnovnim teorskim dilemama suvremene sociologe relige. Na takvoj e se podlozi razvati druga nakana, ona koja namjerava tvrditi da razliitost drutvenih procesa i drutvenih odnosa u suvremenom svetu nuno implicira veliku i menjajuu razliitost ozbiljenja relige, a koja se moda samo djelomino moe zahvatiti teorom komunikativne akce.

1. Denica relige, istraivake stratege

Pitanje u naslovu rada to je religa i emu religa neodoljivo podsjea na dva osnovna socioloka pristupa denici relige. Prvi se pristup uobiajeno naziva supstantivnim, jer nastoji pronai zajedniki i distinktivan element svih religa. Gotovo pitski, kae se da je religa ono to ona jest, ono to je bit relige, ono to nikakva druga drutvena pojava ne moe sadravati. Naravno, odgovor je pojedinih istraivaa razliit, ali najoigledni je primjer supstantivne denice vjerovanje u nadnaravno bie te osjeaj moi i snage koji je povezan s nadnaravnim biem.1 Osjeaj moi i snage povezan je s konceptom svetoga, onime to je suprotno profanome, pa je vjerovanje u sveto ili poseban odnos spram svetih stvari kljuan element supstantivne denice. S obzirom da ova denica nastoji biti vrlo preciznom, ona u svoju denicu, pa shodno tome i u svoja istraivanja, ukljuuje instituce, praksu, vjerovanje, jezik, simbole. Ona, ini se, dobro pogaa bit religskog, posebice konceptom svetoga koji religsko jasno odvaja od svakodnevnoga, odnosno unutar svakodnevnoga jasno razlikuje ono to ne od ovoga sveta. Ipak, postoje i brojne kritike upuene supstantivnoj denici relige. Prvi je prigovor da je ona zapadnocentrina, tj. da bitne elemente relige tumai i istrauje iz dominantno kranske perspektive te da teko konceptualizira nezapadnjake relige (npr. budizam ili konfucanizam), kao i nove vrste spiritualnosti u suvremenom svetu (npr. New Age). Druga primjedba proizlazi iz upravo
1

26

Usp. M. McGUIRE, Religion. The Social Context, Wadsworth Publishing Company, Belmont, 1992.; I. FURSETH P. REPSTAD, An Introduction to the Sociology of Religion, Classical and Contemporary Perspectives, Ashgate, Abigdon, 2006.

BOGOSLOVSKA SMOTRA EPHEMERIDES THEOLOGICAE ZAGRABIENSES GOD. LXXVIII (2008.), BR. 1, STR. 25-37

spomenute potekoe razumevanja religske prezentnosti u sadanjosti, koja se esto odva i izvan institucionaliziranih religa. Dakle, supstantivna denica teko zahvaa religske promjene jer se ovjek i njegova religa menjaju pa je bitno pitanje moemo li tradicionalnim konceptima shvatiti nove naine religske involviranosti. Drugi pristup zapoinje pitanjem to religa ini za pojedinca ili drutvenu skupinu, koju funkcu ona obavlja, pa se ovakve denice uobiajeno nazivaju funkcionalistikima.2 Ponovno, u literaturi je mogue pronai mnogo razliitih funkcionalistikih denica, no one uglavnom ukljuuju kreacu smisla ili identiteta. Manje je vaan sadraj vjerovanja ili prakse od posljedica koje religa stvara za ovjeka i drutvo: razumevanje ili opravdanje prirodnih ili drutvenih dogaaja, stvaranje smisla ili cjeline ivota, transcendiranje bioloke datosti i sl. Premda funkcionalistike denice mogu dobro zahvatiti znaenje relige za ovjeka, posebice u vremenski promjenjivoj perspektivi, one su takoer podvrgnute brojnim kritikama. Glavni je prigovor da je takva denica vrlo iroka, da teko moe razlikovati to jest, a to ne religa jer mnoge druge drutvene pojave mogu rezultirati istim ili slinim posljedicama: politike, ideologe, ivotni pogledi, meuljudski odnosi itd. Zaista, unutar neke ideologe moemo pronai mnoge religske elemente, ali je li to religa? Oito je da obje denice imaju svoje prednosti i nedostatke. Ponekad je ak teko povui granicu izmeu obje denice, jer postoje razliite varante koje nastoje izbjei njihove slabosti. Tako se uobiajeno smatra da je supstantivna denica precizna i ua, a funkcionalistika neodreena i ira. Meutim, neke funkcionalistike denice ukljuuju vrlo uzak spektar religskih funkca, dok neke supstantivne ukljuuju irok spektar pogleda na svet ili interpretaca ivota.3 Jedan od najveih izazova za obje denice jest razlikovanje relige i religioznosti/spiritualnosti u suvremenosti, odnosno u uvjetima postmodernog drutva. Stoga neki autori zagovaraju uporabu obje denice, njihovu kreativnu primjenu ovisno o konkretnom predmetu istraivanja. S druge strane, ne zanemarujui vanost denice, suvremena sociologa istraivanju relige najee prilazi putem razliitih dimenza religskog fenomena, naglaavajui time njezinu kompleksnost, nesvodljivost na jednu dimenziju ili jedan indikator. Europsko istraivanje vrjednota, kao dominantan sveeuropski komparativni istraivaki projekt, religu denira i istrauje u pet kljunih dimenza.4
2 3 4

Usp. M. McGUIRE, nav. dj.; I. FURSETH P. REPSTAD, nav. dj. Usp. I. FURSETH P. REPSTAD, nav. dj., str. 22. Usp. G. RPI S. ZRINAK, Izmeu identiteta i svakodnevnog ivota. Religioznost u hrvatskom drutvu iz europske komparativne perspektive, u: J. BALOBAN (ur.), U

27

S. ZRINAK TO JE RELIGIJA I EMU RELIGIJA: SOCIOLOKI PRISTUP

Prva je dimenza religsko vjerovanje koja istrauje vjerovanje u osnovne vjerske istine, kao to su vjerovanje u Boga, ivot posle smrti, pakao, raj ili greh. Naravno, ovdje govorimo o dominantnom kranskom konceptu vjerovanja. Rezultati za Hrvatsku pokazuju da je vjerovanje u Boga iroko prihvaeno (91%), ali da vjerovanje u ostale vjerske istine biljei daleko nie postotke prihvaenosti (od 69% do 49%). Slinu nekonzistentnost vjerovanja nalazimo i u svim drugim zemljama, s tim da je u mnogima od njih vjerovanje u neku vrstu duha ili ivotne sile gotovo jednako rasprostranjeno kao i vjerovanje u osobnoga Boga. Kako bismo zahvatili i religioznost izvan tradicionalnih institucionalnih okvira, ili religske elemente nekranskih religa, istraivanje fokusira i alternativnu religioznost, konceptualiziranu kao vjerovanje u telepatu ili reinkarnacu. Usprkos dominantnoj tradicionalnoj religioznosti u Hrvatskoj su takoer prisutna ova vjerovanja, s tim da u telepatu vjeruje ak 33% hrvatskih ispitanika. Takav vid religioznosti nalazimo takoer i u drugim zemljama, zanimljivo u viem postotku u onima u kojima je religioznost na nioj razini (primjer eke i Litve), ali u manjem postotku od Hrvatske u nekim drugim tradicionalnim katolikih zemljama (npr. Portugal, panjolska, Poljska). Jedno drugo istraivanje, a koncipirajui izvancrkvenu religioznost na irokom spektru pitanja (vjerovanje u astrologu, leenje vjerom, prakticiranje meditace, joge, vjerovanje u razliite poruke New Agea), najvei stupanj takve religioznosti pronalazi u Rusi.5 Ovo istraivanje podvlai kljuno pitanje suvremene sociologe, tj. identikacu slinosti i razlika izmeu koncepta religioznosti i koncepta spiritualnosti. Valja pronai elemente osobne religioznosti unutar razliitih alternativnih, uidnih, teko denirajuih pojava.6 Sljedea je dimenza religioznost, religioznost u uem znaenju rei, onaj vid ovjekova odnosa spram relige koji naglaava osobnu, dublju vezanost uz religu, nadnaravno, sveto. Ta dimenza sledi osobnu samodenicu kao religiozne osobe, stupanj vanosti Boga u svakodnevnom ivotu, priznanje da vjera moe utjeiti ili ohrabriti, uestalost molitve Bogu izvan vjerskih obreda i sl. Ona, dakle, pokuava prepoznati osobni doivljaj relige, neovisno o vjerovanju ili identikaci s odreenom konfesionalnom zajednicom. Stupanj religioznosti uobiajeno je vii od stupnja vjerovanja, premda meu europskim zemljama ima nekih iznimaka. Hrvatska se, primjerice, s ak 73% onih koji tvrde da ih
potrazi za identitetom. Komparativna studa vrednota: Hrvatska i Europa, Golden marketing Tehnika knjiga, Zagreb, 2005. Usp. D. POLLACK, Institutionalised and Subjective Religiosity in Former Communist Countries of Central and Eastern Europe, u: D. MARINOVI JEROLIMOV S. ZRINAK I. BOROWIK (ur.), Religion and Patterns of Social Transformation, Institute for Social Research, Zagreb, 2004. Usp. E. BARKER, The Church Without and the God Within: Religiosity and/or Spirituality?, u: D. MARINOVI JEROLIMOV S. ZRINAK I. BOROWIK (ur.), nav. dj.

28

BOGOSLOVSKA SMOTRA EPHEMERIDES THEOLOGICAE ZAGRABIENSES GOD. LXXVIII (2008.), BR. 1, STR. 25-37

vjera tjei i ohrabruje, ili 37% onih koji se Bogu mole svakodnevno, moe ubrojiti u visokoreligiozne, ali ne i najreligiozne europske zemlje. Crkvenost ili ritualna dimenza relige jest ona dimenza koja se najee identicira sa sociologskim pristupom religi i temeljem koje se, zaista, esto iznose predvianja o zalazu religskoga u suvremenom svetu. Empirski su podatci, barem za veinu europskih zemalja, neumoljivi i oni svjedoe o kontinuiranom padu vjerske prakse u drugoj polovini 20. stoljea i poetkom 21. stoljea. Ipak, ima iznimaka i u Europi, ne samo u celom svetu (gdje je mogue vidjeti i vrlo jasne druke trendove), ali valja naglasiti da je ritualna dimenza samo jedna, premda vrlo vana, unutar cjelovitog sagledavanja religskog fenomena. Ona govori o konkretnoj konfesionalnoj identikaci s odreenom vjerskom zajednicom (neovisno o stupnju religioznosti ili nainu manifestace takve religioznosti), o pohaanju vjerskih obreda te o elji/ potrebi da se kljuni dogaaji ivota (roenje, sklapanje braka, smrt) obiljee vjerskim obredima. U Hrvatskoj oko 30% graana redovito pohaa vjerske obrede, a jo oko 20% najmanje jednom mjeseno. Iako je re o postotcima znatno niim u odnosu na indikatore vjerovanja ili religioznosti, valja istaknuti da je u mnogim europskim zemljama vjerska praksa na vrlo niskoj razini te da se i dalje kontinuirano smanjuje. Dimenza javne uloge Crkve govori o tome u kojoj mjeri graani imaju povjerenje u Crkvu kao institucu, moe li Crkva dati adekvatne odgovore na niz kljunih ivotnih pitanja (moralni problemi, problemi obiteljskog ivota, duhovni ili socalni problemi) te u kojoj je mjeri dopustiva, a u kojoj ne drutvena, politika uloga Crkve. Premda ju je teko razluiti kao jednoznanu dimenzu, posljedini utjecaj relige takoer je vrlo vana stavka sociolokih istraivanja, iako izlazi iz okvira pet spomenutih dimenza. No, postoji niz elemenata stavova i ponaanja koje je u sklopu posljedinih utjecaja mogue analizirati i koji ne pruaju jednoznanu sliku utjecaja relige. Jedan od moguih pristupa jest ponovno onaj primenjen unutar Europskoga istraivanja vrjednota, koji nudi razlikovanje socalnog i individualnog morala.7 Socalni moral ukljuuje elemente javnog ponaanja (vonja pod utjecajem alkohola, utaja poreza, laganje za svoje interese ...), a individualni odnos spram nekih osobno uvjetovanih moralnih ponaanja (razvod, pobaaj, homoseksualnost, eutanaza ...). Rezultati pokazuju da religa ima bitno manji utjecaj na socalni nego na individualni moral, odnosno da su mnogi moralni stavovi uvjetovani iroko prihvaenim kulturolokim obrascima, na koje religa posredno moe utjecati u veoj ili manjoj mjeri. Re je o tome da su mnogi drugi drutveni imbenici u igri pa e
7

Usp. S. BALOBAN G. RPI, Moral u tranzicskoj Hrvatskoj, u: J. BALOBAN (ur.), U potrazi za identitetom.

29

S. ZRINAK TO JE RELIGIJA I EMU RELIGIJA: SOCIOLOKI PRISTUP

tako katolike zemlje openito iskazivati niu razinu permisivnosti, posebno u pitanjima individualnog morala, ali to je jo uvek daleko od naivno oekivane moralne konzistentnosti. Stoga, primjerice, iroko prihvaanje pobaaja koegzistira s visokom razinom religioznosti, kao to je i prihvaanje homoseksualnosti daleko manje u istonim nego u zapadnim europskim zemljama, neovisno o stupnju religioznosti ili dominantnoj konfesionalnoj tradici.8 Ako nita drugo, kompleksnost i raznolikost jesu na djelu. To denice relige i socioloke istraivake stratege moraju neprestano imati na umu. Otuda i potekoa jednoznanog odgovora na pitanje kako se religa manifestira u ovjekovu svakodnevnom ivotu, na koji nain ona ivi i na koji nain doivljava svoju drutvenu preobrazbu. Sljedei opis najoitih teorskih dilema suvremene sociologe relige to nesumnjivo potvruje.

2. Teorski pristupi
Usprkos posvemanje prihvaenom metodologskom naputku o mnogoznanosti religskih vidova, teorsko nagnue najee ukljuuje pridavanje vee vanosti pojedinim elementima, za koje se smatra da u sebi nose klicu vanih buduih tendenca. Premda ovaj prilog ne moe detaljno prikazati takve teorske pristupe, mogue je saeto, vrlo reducirano, ocrtati njihove najvane vidove, koji pokazuju potekou razumevanja razliitosti drutvene uloge relige u razliitim europskim zemljama. Star i ve naveliko eksploatiran te u literaturi prikazan spor jest onaj izmeu pobornika sekularizacske i pobornika revitalizacske teore. Sekularizaca, najopenite reeno, govori o smanjenoj religioznosti i smanjenoj drutvenoj ulozi relige. Kao to to opisuje K. Dobbelaere9 , ona se odva na tri razine, individualnoj, skupnoj i socetalnoj, a izmeu njih, premda postoji vrlo uska veza, ne mora postojati kauzalan, jednoznaan odnos. Empirski su podatci najvei podupiratelj sekularizacske teore, a i svakodnevna opservaca jasno govori o sekularnom ivotu koji se odva bez bitne religske involviranosti. Valja i naglasiti da je sekularizacska teora vrstim nitima povezana s utemeljenjem sociologe kao znanosti jer su prvi veliki sociolozi predviali smanjenje drutvenog utjecaja relige, bilo zato to je u modernom drutvu na djelu funkcionalna diferencaca (Durkheim), bilo zato to je osnovni obrazac
8

30

Usp. S. ZRINAK, Why, at All, Do We Need Religion? Religion and Morality in PostCommunist Europe. Paper presented at the annual meeting of the Association for the Sociology of Religion, San Francisco, 14. kolovoza 2004.; http://hirr.hartsem.edu/sociology/ articles/zrinscak.pdf. Usp. K. DOBBELAERE, Secularization: A Multi-Dimensional Concept, u: Current Sociology, 29 (1981.), 2; ISTI, Secularization: An Analysis at Three Levels, P.I.E.-Peter Lang, Bruxelles, 2003.

BOGOSLOVSKA SMOTRA EPHEMERIDES THEOLOGICAE ZAGRABIENSES GOD. LXXVIII (2008.), BR. 1, STR. 25-37

razvoja zapadnog sveta racionalizaca (Weber), bilo zato to je religa iskrivljena svest koja e nestati s njegovom posvemanjom preobrazbom (Marx). Sekularizaca je usko povezana sa supstantivnom denicom relige jer se u suvremenom svetu zapaa pad upravo tradicionalnih vjerovanja i pad tradicionalnih praksi. Nasuprot tome, dio je funkcionalistikih pristupa (a osobito fenomenologskih o kojima se ovdje ne raspravlja) naglaavajui funkcionalnu vanost relige za ovjeka (izgradnja smisla, identiteta) inklinirao stavu da religa ne nestaje ve ona, moda i na druke naine, ispunjava svoju temeljnu funkcu te je, eventualno, potrebno potraiti njezinu funkcionalnu alternativu. Kasne su i supstantivne denice krenule u potragu za drukim vidovima ozbiljenja svetoga u suvremenom svetu. Dakle, kako se menja ovjek, menja se i njegova religioznost, samo je pitanje koliko mi to razumevamo i zahvaamo putem standardnih istraivakih tehnika. Otuda pogled na kontinuiranu vanost religskog fenomena koji je, u meuvremenu, moda delom pogrjeno, dobio opi naziv revitalizacske (desekularizacske) teore. Premda je najvei i najotri napad sekularizacska teora doivjela od predstavnika teore racionalnog izbora, koja iz amerike perspektive objanjava visoku religioznost sjevernoamerikog kontinenta,10 pa je i vrlo upitna njezina primjena u drugim podrujima, revitalizacska je teora najveu potporu doivjela u injenici buenja religioznosti, bilo da se ona vidjela unutar tradicionalnih vjerskih zajednica, bilo jo vie izvan njih.11 No revitalizaca zapravo pokazuje vanost drukih kulturolokih obrazaca eksprese religioznosti. Najutjecajnu svojevrsnu revizu sekularizacske teore izvrio je J. Casanova ralanjujui ju na tri elementa.12 Sekularizaca kao funkcionalna diferencaca (gdje razliiti drutveni sustavi, kao to su ekonoma, kolstvo, zdravstvo, dravna uprava, funkcioniraju sukladno svojim internim pravilima i bez potrebe za religskom involviranou) jest moderan strukturalan trend i ona jest nesumnjivo na djelu. No, druga dva vida sekularizacske teore, onaj o deprivatizaci relige, kao i onaj o zalazu relige, nisu se pokazali tonima te ih je potrebno redenirati, tvrdi Casanova. Upravo suprotno, religa ne (samo) privatna stvar ve i dalje ima jake mobilizacske potencale te se pojavljuje u svojoj zamjetnoj javnoj funkci. Javna uloga relige jest ona dimenza njezine drutvene involviranosti koja izaziva najvie sporova, ali jest nesumnjivo na djelu i to ak vrlo jasno u takozvanim visoko sekulariziranim
10 11

12

Usp. R. STARK, Secularization, R.I.P., u: Sociology of Religion, 60 (1999.), 3, str. 249-273. Usp. S. TADI, Traitelji svetoga, Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2002.; J. JUKI, Povratak svetoga, Crkva u svetu, Split, 1988.; ISTI, Budunost relige, Matica hrvatska, Split, 1991. Usp. J. CASANOVA, Public Religions in the Modern World, Chicago University Press, Chicago, 1994.

31

S. ZRINAK TO JE RELIGIJA I EMU RELIGIJA: SOCIOLOKI PRISTUP

zemljama.13 Na taj se pogled nadovezuje onaj koji pokuava ublaiti vrsto shvaenu vezu izmeu sekularizace i modernizace. Razvoj drutva od tradicionalnoga k modernom te postmodernom osnovica je ne samo uobiajenoga sociolokog razumevanja razvoja zapadnih drutava, koji nuno ukljuuje smanjenje religioznosti u njima, ve i konstrukce velikih teora koje pokazuju jasnu vezu izmeu napredovanja modernizace i smanjenja religioznosti u veini razvenog sveta, neovisno o njihovim drutveno-povesnim te religskim specinostima.14 Nasuprot tome, ima autora koji tvrde da je europska sekularizaca iznimka jer je svet itekako, i ak sve vie, religiozan i da su na djelu razliite modernizacske paradigme, ne iskljuivo i jednoznano ona zapadna.15 Globalni pogled na svet, pogled koji kao jedinicu analize uzima celi svet, ne samo Europu ili Ameriku, stimulirao je nesumnjivo diferencirani pogled na ulogu relige u njemu.16 Jo dva pristupa mogu ovdje biti zanimljiva, posebice to je jednom i drugom, neovisno o stvarnim dosezima, nakana izdizanje iznad sekularizacsko-revitalizacske zamke.17 Prvi je pristup konstruktivistiki, koji su u suvremenoj sociologi svojim velikim utjecajem proirili sociolozi fenomenoloke orentace Berger i Luckmann 60-ih godina 20. stoljea. No, svojevrsni meki konstruktivistiki pristup nedavno je promovirao J. Beckford tvrdnjom da je religa drutvena i kulturoloka konstrukca vrlo promjenjiva znaenja.18 Nasuprot stavu da je sasvim jasno to religa jest, autor eli naglasiti da su njezino znaenje i njezina uporaba bitno razliiti u razliitim drutvima i meu razliitim drutvenim skupinama, da je njezina konkretna denica podlona velikim i unim raspravama (npr. je li scentologa religa i treba li ju takvom priznati?). Pojam relige konstruiraju i rabe razliite instituce, kao to su pravosudni sustav, drava, masovni medi, kolski i zdravstveni sustav itd.
13

14

15 16

17

18

32

Usp. S. ZRINAK, Religa, civilno drutvo, socalni problemi, u: Drutvena istraivanja, 75-76 (2005.), 1-2, str. 71-96. Prvo, zakljuujemo da se, zbog porasta razine ljudske sigurnosti, publike praktiki sviju razvenih industrskih drutava kreu ka svjetovnim orentacama. Dokazujemo da modernizaca (proces industralizace, urbanizace te podizanja razine obrazovanja i bogatstva) uvelike slabi utjecaj religskih instituca u drutvima obilja, to donosi i nie stope posjeenosti religskih slubi, te ini religu subjektivno manje vanom u ljudskim ivotima. R. INGLEHART P. NORRIS, Sveto i svjetovno. Religa i politika u svetu, Politika kultura, Zagreb, 2007., str. 33. Usp. G. DAVIE, The Sociology of Religion, Sage Publications, London, 2007. Usp. G. DAVIE, Europe: The Exceptional Case. Parameters of Faith in Modern Europe, Darton, Longman and Todd Ltd, London, 2002.; J. CASANOVA, Beyond European and American Exceptionalisms: towards a Global Perspective, u: G. DAVIE P. HEELAS L. WOODHEAD (ur.), Predicting Religion. Christian, Secular and Alternative Futures, Ashgate, Aldershot, 2003.; P. BEYER, Religion in a Global Society, Routledge, 2006. Usp. E. PACE, Sociology of religion; the state of art, u: E. RVAY M. TOMKA (ur.), Eastern European Religion, Budapest Piliscsaba, 2006. Usp. J. BECKFORD, Social Theory & Religion, Cambridge University Press, Cambridge, 2003.

BOGOSLOVSKA SMOTRA EPHEMERIDES THEOLOGICAE ZAGRABIENSES GOD. LXXVIII (2008.), BR. 1, STR. 25-37

Premda na ovakav nain religa moe postati vrlo inkluzivnom te sasvim neodreenom, Beckford s pravom upozorava na mnogostrukost njezinih znaenja i njezinih uporaba. Znaenje, odnosno konstrukca identiteta, lina je na kojoj svoj pristup gradi i ugledna francuska sociologinja Daniele Hervieu-Lger. Ona religu vidi kao sredstvo vjerovanja, memorski lanac koji povezuje prole, sadanje i budue generace.19 Religa na taj nain postaje neiscrpnim rezervoarom smisla i identiteta neovisno o tome to su, prema njezinim reima, moderna drutva korozivna, tj. sve manje religska, jer modernitet proizvodi nove potrebe za smislom, ak i kad se ta potreba ne zadovoljava religom. Time ona eli, premda pomalo rizinim pothvatom, sauvati bit religskoga unutar razliitih drutvenih naina potrage za smislom. Ve ovako siromaan i povran prikaz nesumnjivo pokazuje svu sloenost religskog fenomena u suvremenosti. Preostaje nam jo kratak opis religske svakodnevnice, koji je najbolja potvrda (bes)korisnosti teorskih pristupa.

3. Religska svakodnevica
Kompleksnost je ponovno pojam koji valja uporabiti. To najbolje pokazuju stude koje fokusiraju europsku religioznost, a povrh najosnovnih podataka o religioznosti,20 ime se demonstrira nunost kombinace te vieznanost pojedinih indikatora religioznosti.21 Tablica 1: Temeljni religski prol Europe, 1999. 2001., prema Europskom i Svjetskom istraivanju vrjednota, %22
Pripadnost vjerskoj zajednici 88,1 63,5 75,3 70,0 88,9 Osobe koje su se identicirale kao religiozne osobe 75,0 65,1 72,8 46,7 79,9 Uestalost pohaanja vjerskih obreda, jednom mjeseno i ee 42,5 27,3 45,2 20,2 52,8

Zemlja Austra Belga Bosna i Hercegovina Bugarska Hrvatska

19 20

21

22

Usp. D. HERVIEU-LGER, Religion as a Chain of Memory, Polity Press, Cambridge, 2000. Usp. G. DAVIE, Religa u suvremenoj Europi. Mutaca sjeanja, Golden marketing Tehnika knjiga, Zagreb, 2005. Usp. G. RPI S. ZRINAK, Izmeu identiteta i svakodnevnog ivota. Religioznost u hrvatskom drutvu iz europske komparativne perspektive. Usp. European Values Study. Online Data Analysis; http://www.jdsurvey.net/web/evs1.htm.

33

S. ZRINAK TO JE RELIGIJA I EMU RELIGIJA: SOCIOLOKI PRISTUP Uestalost pohaanja vjerskih obreda, jednom mjeseno i ee 11,7 11,9 11,2 14,0 11,9 33,5 17,6 53,7 15,1 31,5 86,6 25,1 78,2 51,2 46,5 9,1 49,8 30,7 35,9 9,4 16,8 32,8 18,9 34,2 12,4 63,4 19,9 16,9

Zemlja eka R. Danska Estona Finska Francuska Grka Maarska Itala Latva Litva Malta Nizozemska Poljska Portugal Rumunjska Ruska Federaca Slovaka Slovena panjolska vedska Ukrajina Makedona Velika Britana Zapadna Njemaka Istona Njemaka Sjeverna Irska Srba Crna Gora

Pripadnost vjerskoj zajednici 33,7 90,0 24,8 88,1 57,5 96,0 57,1 82,2 59,3 81,3 98,5 44,8 95,7 89,0 97,6 50,5 76,8 70,0 82,0 75,8 56,4 85,9 83,5 86,6 33,5 86,0 94,0 97,2

Osobe koje su se identicirale kao religiozne osobe 40,4 70,7 35,7 61,6 44,4 74,8 57,6 83,2 70,6 74,3 74,6 61,1 91,8 85,4 80,9 60,1 76,7 64,6 56,2 37,1 67,3 82,3 37,3 58,1 26,8 59,6 68,2 62,5

34

to se tie konfesionalne pripadnosti moe se generalno govoriti o dosta visokoj razini konfesionalne identikace. Uz zemlje koje se uobiajeno ubrajaju u visokoreligiozne, a koje postotcima konfesionalne identikace to potvruju (Poljska, Rumunjska, Grka, Malta) valja zapaziti da je ona vrlo visoka i, primjerice, u Danskoj i Finskoj. Zemlje s najniom razinom konfesionalne identikace jesu, zaudno(?) postkomunistike zemlje: eka, Estona i istona Njemaka. Religijska samoidentifikacija pokazuje poprilian kontinuum, ali u usporedbi s konfesionalnom identifikacijom tri se skupine zemalja mogu razluiti. Prvo su zemlje u kojima nema velike razlike izmeu ova dva indikatora (Austrija, Belgija, BiH, Italija, Poljska ...). U drugoj skupini nala-

BOGOSLOVSKA SMOTRA EPHEMERIDES THEOLOGICAE ZAGRABIENSES GOD. LXXVIII (2008.), BR. 1, STR. 25-37

zimo zemlje u kojima je religijska samoidentifikacija znatno nia u odnosu na onu konfesionalnu (Bugarska, Danska, Finska, Grka, Sjeverna Irska ...). Konano, tu je i vrlo zanimljiva skupina zemalja u kojima je religijska identifikacija via nego konfesionalna, a to su upravo zemlje izrazito niske konfesionalne identifikacije (eka, Estonija, Latvija, Nizozemska, Rusija). Ako kod druge skupine moemo ustvrditi da identifikacija s odreenom zajednicom moda znai priznanje nacionalnog ili kolektivnog identiteta, neovisno o konkretnoj religioznosti, tada kod ove posljednje podatci moda sugeriraju da, zbog niza povijesnih okolnosti, dominantne vjerske zajednice ne pruaju zadovoljavajui identitetski okvir, ali da velik dio stanovnitva religijske odgovore intenzivno trai izvan tih i takvih religijskih zajednica. U podruju religske prakse najvie dolazi do izraaja i razliitost pojedinih konfesa, odnosno razliitost njihovih doktrinarnih zahtjeva, pa je i tu vrlo teko izvoditi jednostavne zakljuke. Ipak, praksa je uobiajeno na nioj razini i spram konfesionalne i spram religske samoidentikace, a u nizu je zemalja na vrlo niskoj razini. Niska razina prakse zamjetna je u zemljama s niim indikatorima religioznosti, ali i u zemljama koje zadravaju vrlo visoku konfesionalnu identikacu, kao to je sluaj kod ve spomenutih Danske i Finske. Tim se vie pokazuje kako je vano kombinirati razliite indikatore istraivanja religioznosti, jer jedan sam za sebe, pa ak i nekoliko njih, mogu dati posve pogrjenu sliku. U ovoj je prigodi zanimljivo uoiti i zemlje nastale raspadom bive Jugoslave, koje imaju visoke razine konfesionalne pa i religske samoidentikace, ali vrlo razliitu praksu, koja je na osobito niskoj razini kod Srbe te Crne Gore. Kod te dve zemlje to se ne moe objasniti samo pravoslavnom tradicom ve i spektakularnim porastom konfesionalne identikace u postjugoslavenskom razdoblju, ali ne i drugim indikatorima religioznosti.23 Na takvu se temeljnu socioloku analizu nadovezuje ona inovativna, sociologski imaginativna, koja upravo mora objasniti pravilnost uoenih nepravilnosti. Otkuda takve razlike na, kako se to kolokvalno kazuje, jedinstvenom i sekulariziranom europskom kontinentu i kakva to sve znaenja i zato poprimaju pojedine religske dimenze u pojedinim zemljama? Naime: Pristup je izrazito socioloki, jer knjiga zagleda u istanane i neuhvatljive veze izmeu relige, u svim njezinim zapanjujuim oitovanjima, i ireg drutva; u ovom sluaju drutva koje se brzo menja, ali i onoga a je povest nerazmrsivo povezana s pojavom i razvojem kranstva. ... Empi23

Usp. S. ZRINAK, Anonymous Believers as a Sociological Challenge: Religions and Religious Changes in Post-Yugoslav States, u: I. BOROWIK (ur.), Religions, Churches, and Religiosity in Post-Communist Europe, Nomos, Krakow, 2006.

35

S. ZRINAK TO JE RELIGIJA I EMU RELIGIJA: SOCIOLOKI PRISTUP

rski se polazi od razliitih sociolokih izvora, i kvantitativnih najvie Europskog istraivanja vrjednota i kvalitativnih. to se tie ovog posljednjega, naroita je pozornost usmjerena na povesnu dimenzu, bez koje ne bi bilo mogue razumjeti ni europsku religu kao cjelinu, a kamoli religski ivot europskih zemalja.24

Zakljuak
Temeljno razumevane relige kao one povezane s komunikacom i akcom te, shodno tome, kao ivotne (svjesne, racionalne) prakse25 prua niz izazova sociologi relige i, tovie, nadovezuje se na klasian Durkheimov pristup. Ritualna je dimenza relige kljuna jer putem rituala, tvrdi Durkheim, pojedinci zapravo oboavaju svoju zajednicu i postaju njezin neraskidiv dio. Religa jest osnovica postojanja zajednice. Kod Lbbea26 religa se ozbiljuje ritualnom dimenzom, ali, suprotno njemu, valja ustvrditi da ritual itekako menja stvarnost, menja percepcu stvarnosti, jer stvarnost ne egzistira (barem ne za nas) mimo nae percepce, mimo nae interakce s njom. Razvoj sociologe relige od Durkheima do danas, a temeljem izloenih teorskih i empirskih uvida, pokazuje da rituale, praksu ne treba niti podcjenjivati niti precjenjivati. Ritual je samo jedan od elemenata religioznosti, ali religa ipak ostaje vanim elementom kreace zajednice, ne idealne, neproturjene, nego zajednice koja postoji kao takva i i smo mi konstitutivni dio. No konstrukca i ivot zajednice odvaju se na vrlo razliite naine te su i razliiti naini religske involviranosti. Religa Finaca i religa Poljaka bitan su element konstrukce njihove zajednice, ali one to ine na razliite naine, jer su zajednice druke, njihove su percepce druke, njihove su potrebe druke. U jednom je sluaju veza vrsta, ali ne sveproimajua, u drugom labava, ali jo uvek funkcionirajua u okviru ope identitetske ivotne orentace. To su barem uvidi koje, ini se, neodoljivo namee suvremena sociologa relige.

24 25

36

26

Usp. G. DAVIE, Religa u suvremenoj Europi. Mutaca sjeanja, str. 14. Usp. E. ARENS, to je religa i emu slui? Razmiljanja u svjetlu komunikativne teologe, u: Bogoslovska smotra, 1 (2008.), str. 9-23. Usp. isto, str. 11-12.

BOGOSLOVSKA SMOTRA EPHEMERIDES THEOLOGICAE ZAGRABIENSES GOD. LXXVIII (2008.), BR. 1, STR. 25-37

Summary WHAT IS RELIGION, AND WHAT IS RELIGION FOR: A SOCIOLOGICAL APPROACH This article presents the fundamental elements of a sociological approach to the phenomena of religion primarily to the advantages and disadvantages of two basic denitions of religion substantive and functional that endeavour to answer the question of what is religion and what religion for. Limitations of individual approaches are overcoming in research by measuring various dimensions of religion (believing, alternative believing, religiousness in the narrowest sense, churchness, the public role of the Church, repercussive dimensions of religion). Dominant theoretical approaches on their part indicate a challenge to understanding changing social relations and the role of religion within these processes. Although for quite some time there was a dilemma whether secularisation or revitalisation trends were in force, today there are many theories that accept secularisation as a dominant structural trend. However, that theory cannot explain an entire series of other dimensions of the role of religion in the world. Other particularly interesting theoretical directions indicate a continual (re)(de)construction of the meaning and role of religion by various social groups, that is, that religion remains to be a vital source of meaning and identity. The article concludes by presenting some fundamental empirical data regarding religion in several European countries which once again indicate huge dierences in the role of religion in individual societies but also within individual social groups. Key words: religion, sociology, society, dimension religiousness, theoretical approaches, empirical variety.

37