Professional Documents
Culture Documents
INENJERSKA GEODEZIJA 2
Deformaciona analiza Prof. dr Zagorka Gospavi dipl. in. geod.
Ispitivanje pomeranja tla (zbog potencijalnih klizita i sl.) Pravovremeno utvrivanje geometrijskih nepravilnosti na objektu (pomaka i deformacija) nastalih tokom njegove eksploatacije kako bi se izbegle ljudske rtve i velika materijalna teta uzrokovana potencijalnim uruavanjem objekta, njegovim pucanjem i sl.
Realan objekat
Modelovanje objekta
Geometrijski aspekt
Vremenski aspekt
Geodetsku kontrolnu mreu nekog objekta ine take objekta koje se nalaze u zoni deformacija (mrea taaka na objektu) povezane merenjima sa takama van objekta koje se nalaze van zone deformacija (osnovna geodetska kontrolna mrea) Geodetska kontrolna mrea objekta Osnovna geodetska kontrolna mrea Mrea taaka na objektu
Take geodetske kontrolne mree koje se nalaze na objektu moraju biti pozicionirane i stabilizovane tako da na najbolji nain aproksimiraju ponaanje objekta Stabilizacija taaka na objektu bi se trebala vriti u saradnji sa graevinskim strunjacima
Ispitivanje stabilnosti taaka geodetske kontrolne mree objekta zasniva se na analizi geodetskih merenja izvrenih u vie epoha (geodetska merenja izvrena u vie navrata, pri emu je izmeu uzastopnih merenja protekao odreeni vremenski period) Postoje razliiti deformacioni modeli koji na razliite naine tretiraju (modeliraju) deformacije geodetskih kontrolnih mrea Neki od tih deformacionih modela uzimaju u obzir protekli vremenski period izmeu epoha, dok drugi to zanemaruju
Deformacioni modeli
6
Deformacioni modeli Opisni modeli Model kongruencije (podudarnosti) Kinematiki model Uzrono-posledini modeli Statiki model Dinamiki model
Model kongruencije (podudarnosti) ne uzima u obzir vremenski aspekt, tj. on podrazumeva da su deformacije nezavisne od vremena proteklog izmeu epoha Kinematiki model podrazumeva da su deformacije u funkciji vremena proteklog izmeu epoha Dinamiki model podrazumeva da su deformacije posledica uzronih sila u funkciji vremena
U nastavku je razmatran model kongruencije (podudarnosti) koji je ujedno i najjednostavniji deformacioni model Ovaj model je zasnovan na statistikom ispitivanju podudarnosti koordinata taaka dobijenih izravnanjem merenja iz dve epohe Svaka epoha merenja izravnava se nezavisno uz pretpostavku da su merene veliine osloboene uticaja grubih i sistematskih greaka Kao to je istaknuto na prethodnom slajdu, vreme proteklo izmeu dve epohe nije bitno za ovu vrstu analize, tj. ne uzima se u obzir
Merenja u svakoj od epoha se izravnavaju po metodi najmanjih kvadrata (Gaus-Markovljev model) Prilikom izravnanja datum se definie minimalnim tragom na svim takama mree ili minimalnim tragom na delu taaka mree (take za koje je prethodno geolokim i nekim drugim ispitivanjima utvreno da su stabilne)
Pelcerova metoda (u literaturi poznata i kao Hanoverski postupak) Kasparijeva metoda Metoda Delft Metoda Karlsrue Metoda Vela
* U nastavku je detaljno opisana Pelcerova metoda otkrivanja nestabilnih taaka u geodetskoj kontrolnoj mrei objekta
Lokalizacija nestabilnih taaka osnovne geodetske kontrolne mree Globalni test podudarnosti mree taaka na objektu
ne da
Pelcerova metoda podrazumeva da su dve epohe merenja izravnate nezavisno po metodi najmanjih kvadrata, pri emu je datum geodetske kontrolne mree objekta definisan minimalnim tragom na svim takama mree (minimalnim tragom matrice Qx ) Iz izravnanja pojedinanih epoha dobijaju se a posteriori 2 varijanse jedinice teine - s12 za prvu, odnosno s2 za drugu epohu merenja Neophodno je sa odgovarajuom verovatnoom utvrditi da li su pomenute varijanse jednake, tj. da li opaanja u obe epohe imaju homogenu tanost
13
(tanost opaanja je homogena u dve epohe), odreuje se jedinstvena empirijska varijansa koja reprezentuje homogenu tanost opaanja u obe epohe:
2 2 f s + f s 2 2 s2 = 1 1 f1 + f 2
f1 - broj stepeni slobode iz prve epohe f 2 - broj stepeni slobode iz druge epohe U sluaju da vai F < F1 , f1 , f 2 , tj. da se prihvata nulta hipoteza
s12 F = 2 ~ F1 , f1 , f 2 s2
H0
14
Pod pojmom podudarnosti mree u dve epohe podrazumeva se stabilnost taaka u toj mrei Take su podudarne ukoliko su zadrale svoj poloaj izmeu dve epohe Podudarnost mree utvruje se pomou odgovarajuih testova matematike statistike Postavljaju se nulta i alternativna hipoteza:
) = 0 1 ) = E ( x 2 ) H 0 : E (d H 0 : E(x ) 0 1 ) E ( x 2 ) H a : E (d H a : E(x
1 - vektor ocenjenih vrednosti koordinata taaka mree iz prve epohe x 2 - vektor ocenjenih vrednosti koordinata taaka mree iz druge epohe x =x 2 x 1 - vektor razlika ocenjenih vrednosti koordinata taaka d
mree iz dve epohe
15
Na osnovu razlika ocenjenih vrednosti koordinata taaka mree odreuje se empirijski standard koji sadri informaciju o pomeranju taaka, pa se naziva jo i srednjim neuklapanjem ili rascepom:
T Q+d d 2 d = h
+ h = rang (Qd )
Qd = Qx 1 + Qx 2
Rascep se uporeuje sa jedinstvenim empirijskim standardnim odstupanjem koje prua informaciju o tanosti opaanja u obe epohe
16
F=
2
s
2
~ F1 ,h , f
H0
U sluaju da vai F < F1 , h , f ( f = f1 + f 2 - ukupan broj stepeni slobode u obe epohe) prihvata se nulta hipoteza, to znai da su take podudarne u dve epohe, tj. njihove ocenjene vrednosti koordinata se ne razlikuju izmeu epoha Odbacivanje nulte, tj. prihvatanje alternativne hipoteze znai da u geodetskoj kontrolnoj mrei objekta ima nestabilnih taaka Ono to sledi u tom sluaju je podela taaka geodetske kontrolne mree objekta na take osnovne geodetske kontrolne mree S i take na objektu O i nastavak testiranja podudarnosti taaka
17
Testiranje podudarnosti taaka osnovne geodetske kontrolne mree (skraeno: taaka osnovne mree) vri se nakon to se statistikim testom utvrdi da u geodetskoj kontrolnoj mrei ima nestabilnih taaka Postavljaju se nulta i alternativna hipoteza:
S1 ) = E ( x S2 ) H0 : E(x
S1 ) E ( x S2 ) H a : E(x
prve epohe - vektor ocenjenih vrednosti koordinata taaka osnovne mree iz druge epohe
Vri se podela vektora razlika ocenjenih vrednosti koordinata taaka , kao i dekompozicija kofaktorske matrice razlika mree iz dve epohe d ocenjenih vrednosti koordinata taaka mree Qd (tanije njene pseudoinverzije)
18
- vektor razlika ocenjenih vrednosti koordinata taaka osnovne mree iz dve epohe d d = S - vektor razlika ocenjenih vrednosti koordinata taaka na objektu iz dve epohe d O
PSS Q = Pd = POS
+ d
PSO POO
T Q+d =d T P d +dTP d d S SS S O OO O d
Srednje neuklapanje taaka osnovne mree rauna se na osnovu izraza: T P d d 2 S SS S S = hS gde je hS = rang (PSS )
19
F=
S2
s
2
~ F1 ,hS , f
H0
U sluaju da vai F < F1 ,hS , f prihvata se nulta hipoteza, to znai da su take osnovne mree podudarne u dve epohe, tj. njihove ocenjene vrednosti koordinata se ne razlikuju izmeu epoha Odbacivanje nulte, tj. prihvatanje alternativne hipoteze znai da u osnovnoj mrei ima nestabilnih taaka Ono to sledi u tom sluaju je lokalizacija nestabilnih taaka osnovne mree
20
Lokalizacija nestabilnih taaka osnovne mree vri se nakon to se statistikim testom utvrdi da u osnovnoj mrei ima nestabilnih taaka Vri se podela vektora razlika ocenjenih vrednosti koordinata taaka , kao i dekompozicija odgovarajue osnovne mree iz dve epohe d S matrice PSS
d dS = F d B
- vektor razlika ocenjenih vrednosti koordinata taaka osnovne mree koje se uslovno smatraju stabilnim - vektor razlika ocenjenih vrednosti koordinata take osnovne mree koja se uslovno smatra nestabilnom
PFB PBB
21
Srednje neuklapanje take osnovne mree koja se uslovno smatra nestabilnom rauna se na osnovu izraza: T d BP BB d B 2 = j hB gde je hB = rang ( PBB )
22
Ako osnovnu mreu ini k taaka, odreuje se k vrednosti srednjih neuklapanja (za svaku taku osnovne mree po jedna vrednost); to zapravo znai da lokalizacija nestabilnih taaka osnovne mree podrazumeva onoliko iteracija koliko ukupno ima taaka osnovne mree, pri emu se u svakoj iteraciji jedna taka osnovne mree uslovno smatra nestabilnom, a sve ostale take stabilnim Od k vrednosti srednjih neuklapanja uoava se najvea vrednost: 2 max = max j2 , j = 1,2,..., k i taka ije je to srednje neuklapanje smatra se nestabilnom takom Zatim se rauna srednje neuklapanje preostalih taaka osnovne mree (onih koje se uslovno smatraju stabilnim): T d 2 FP FF d F REST = hF gde je hF = rang (PFF )
23
F=
2 REST
~ F1 ,hF , f
H0
U sluaju da vai F < F1 ,hF , f prihvata se nulta hipoteza, to znai da su preostale take osnovne mree podudarne u dve epohe, tj. take koje su uslovno smatrane stabilnim su zaista i stabilne Odbacivanje nulte, tj. prihvatanje alternativne hipoteze znai da postoji jo nestabilnih taaka osnovne mree Postupak lokalizacije nestabilnih taaka osnovne mree se ponavlja sve dok ne bude zadovoljen uslov F < F1 ,h , f
F
Kada se za neku taku osnovne mree utvrdi da je nestabilna, potrebno + je iz matrice Qd izbaciti vrstu i kolonu koje se odnose na tu taku (vrste i kolone ako je u pitanju 2D mrea); na taj nain se u svakoj narednoj + Q iteraciji smanjuju dimenzije matrice d
24
Radi ispitivanja pomeranja taaka na objektu vektor razlika ocenjenih deli vrednosti koordinata taaka geodetske kontrolne mree objekta d u koji su svrstane razlike koordinata taaka se na dva subvektora - d F u koji osnovne mree koje su prethodno identifikovane kao stabilne i d O su svrstane razlike koordinata taaka na objektu, kao i razlike koordinata onih taaka osnovne mree koje su prethodno identifikovane kao nestabilne Saglasno pomenutoj podeli vri se i dekompozicija kofaktorske matrice razlika ocenjenih vrednosti koordinata taaka mree Q (tanije njene d pseudoinverzije) d = F d d O PFF PFO + Qd = Pd = POF POO
25
OO OF
F=
2 O
~ F1 ,hO , f
H0
U sluaju da vai F < F1 ,hO , f prihvata se nulta hipoteza, to znai da su take na objektu podudarne u dve epohe, tj. njihove ocenjene vrednosti koordinata se ne razlikuju izmeu epoha Odbacivanje nulte, tj. prihvatanje alternativne hipoteze znai da postoje nestabilne take na objektu Ono to sledi u tom sluaju je lokalizacija nestabilnih taaka na objektu koja se izvodi analogno lokalizaciji nestabilnih taaka osnovne mree
I za kraj...
26