Fidlerova teorija o prosuivanju djela likovne umjetnosti

Uvod Umetniko delo kao proizvod ljudske sposobnosti mora se objanjavati i prosuivati sa drugog stanovita nego produkt prirode. Prema Fidleru objanjenje prirodnog produkta ne moemo traiti bez da padnemo u greku o namjeri njegovog tvorca, dok produkt ljudske djelatnosti moemo pravilno razumjeti samo ako taj produkt pratimo do sposobnosti koja se nalazi u ljudskoj prirodi te ako ispitamo svrhu koju taj produkt treba ispuniti prema namjeri svoga tvorca. Dok prirodni produkt posmatrau prua mnogo strana koje bi se mogle izdvojiti kao bitne, kod ljudskog produkta je bitno samo ono radi ega je stvoreno, dok je sve ostalo to se dodaje nezavisno od namjere autora sporedno. Prema tome o pravom razumjevanju umjetnosti i njegovom sudu moe biti govoro samo onda kada se prosudjivanje i razumjevanje odnosti na bitni sadraj. Budui da je umjetnost predmet irokog interesovanja te samim tim i veoma javna stvar, to interesovanje se uopte ne koncentrie samo na njen bitni sadraj.Naime, prosuivanja kojim umjetnika djela esto podlijeu, vrlo esto pokazuju interesovanje ba za nebitne strane.Dokle god se to deava svjesno iz toga nee proistei nikakva teta - navodi Fidler. Meutim ako nedostaje jasna sposobnost razlikovanja bitnog umjetnikog sadraja i sporednih strana, onda iz toga nastaje obmana o sutini razumjevanja umjetnosti. Budui da je likovni umjetnik kao i svaki drugi duhovni stvaraoc , za njega ne postoji nain izraavanje koji bi mu garantovao da nee doivjeti sudbinu da bude pogreno protumaen ili neshvaen.Iz tog razloga svaki umjetnik postaje svjedokom kako njegovo djelo postaje predmet viestrukog uea, razmiljanja i tumaenja.Stoga proizilazi da to je proizvod duha pristupaniji irim krugovima utoliko je vie izloen konfuznom i pogresnom shvatanju, dok je u obratnom sluaju, kada djelo ostaje zatvoreno u uskom krugu znalaca, tada moe neiskrivljeno vriti svoje namjeravano dejstvo.

Prosuivanje umjetnikog djela

Iako se ovjek vrlo esto susree sa umjetnou, ipak nije sklon da je uini predmetom posebnog razmiljanja navodi Fidler. Naime ovjek se umjetniom djelu najprije obraa sposobnou svog osjeaja za estetsko.Budui da je ta sposobnost vrlo razliita kod ljudi tako ima mnogo varijacija, od uivanja neobrazovanog ovjeka u sirovim proizvodima, pa do onih njenih dua sazrelih za najfinije drai ljepote savrenih umjetnikih djela.Za veinu ljudi umjetnost predstavlja sredstvo da od prirode dobiju ist sadraj ljepote, osloboen od svih tetnih primjesa, te potoju umjetnika koji ak iz samog sebe uspijeva stvoriti ljepotu koju priroda ne pokazuje.Fidler postavlja pitanje: da li smo upravu da mislimo da smo se kroz takvo uivanje umjetnikog djela domogli bitnog sadraja ujetnosti? Jer kada je u pitanju osjeaj za estetsko onda smo svi doivjeli da nam priroda pod odreenim okolnostima prireuje isto ili ak i vee uivanje te vrste.Tako fidler dolazi do zakljuka da bismo morali predpostaviti da i u prirodnim predmetima nalazimo umjetniki sadraj. Sada se otvara pitanje kako prirodni predmet moe imati umjetniki sadraj kada ono to je bitno u umjetnikom sadraju mora nastati zahvaljujui duhovnoj snazi ovjekovoj? Stoga dolazi do zakljuka da taj sadraj moramo traiti u nekoj drugoj osobini umjetnikih djela, te se ograniiti na to da u njihovom dejstvu na nae estetsko osjeanje dolazimo da jedne od neosporno vanih strana, ali ne i do sutine njihova znaenja. Ako je u prosuivanju umjetnikog djela rije o estetskim osjeajima onda se radi o ukusu. Graenje ukusa bi se trebalo odvijati u dodiru sa umjetnikim djelima. Kada se radi o neobrazovanom ukusu onda sud moe biti itekako varljiv u odluivanju vrijednosti i nevrijednosti. Isto dijelo se moe i dopasti i ne dopasti, moe proi stupnjeve od kranje odvratnosti pa do divljenja, i to ne samo kod raznih ljudi nego ak i u jednom posmatrau. Sada se otvara pitanje u emu je razlika izmeu onoga kojeg njegovo osjeanje vodi sigurno i onoga koga navodi u zabludu? Da li neko posjeduje savrenije estetsko osjeanje od drugog? Moemo se jedino vezati za injenicu da ako neko eli sigurno prosuditi umjetniko djelo, onda mora potisnuti estetsko osjeanje te mu se ne smije prepustiti i mora stei siguran dar razlikovanja izmeu umjetniki znaajnog i beznaajnog. Kada je ta sposobnost postignuta, onda se odobravajui sud njegovog estetikog osjeanja pokree iskljuivo neim to je dobro i znaajno, kao posljedica sigurnog suda. Suprotno od onih koji se zadovoljavaju uivanjem u umjetnikim djelima, nalaze se oni ije se interesovanje bazira na misaonom sadraju prikaza. Ideja umjetnikog djela, sadraj, te

sami predmet prikazivanja uglavnom su tako blisko vezani s umjetnikom intencijom, da je zbog interesa za misaoni sadraj teko odrati potpuno slobodan pogled prema istom rezultatu umjetnike djelatnosti. Prema tome, Fidler navodi kako interesovanje za umjetnost poinje tek u momentu kada se gasi interesovanje za misaone sadraje. Fidler navodi da moemo doi do pogrenih rezultata ukoliko vrimo prosuivanje umjetnikih djela prema materijalnom sadraju. Sputanje znaajnog umjetnika do bezvrijene materije, ili beznaajnog kako tei ka najvioj oblasti, nipoto nije dokaz o znaajnom umetnikom obdarenju pa ak ni znak visoke umjetnike tenje. Tenja ka tim duhovnim visinama nerijetko je rezultat nedostatka koji umjetnik treba postii.

Umjetnost se ne moe nai ni na kom drugom putu, do na svom sopstvenom.