1

A-94/2005
KAZNENI ZAKON U SUDSKOJ PRAKSI
I DIO
(za internu uporabu)
PR E D G OVO R
Kazneni zakon u sudskoj praksi I i II dio predstavlja cjelinu koja
obuhvaa ukupno oko 5300 sentenci (I dio oko 1380, a II dio oko 3920 sudskih odluka),
uglavnom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, donesenih u periodu od 1. sijenja 1974.
godine do 30. lipnja 2005. godine, te odluke iz ranijeg perioda, a objavljenh u
komentarima Kaznenog zakona raznih autora.
Veliko hvala za nesebinu podrku, kako moralnu, tako i strunu
upanijskoj dravnoj odvjetnici gospoi Irmi Bagari i zamjeniku gosp. Mr. uri
Pokrajcu.
OPINSKI DRAVNI ODVJETNIK
Darko Pavii
S A D R A J:
1. Obvezna primjena blaeg zakona
2. Primjena kaznenog zakonodavstva za kaznena djela poinjena na podruju
Republike Hrvatske, njezinu brodu ili zrakoplovu
3. Primjena kaznenog zakonodavstva za kaznena djela poinjena izvan podruja
Republike Hrvatske
4. Posebnosti glede pokretanja kaznenog postupka za kaznena djela poinjena na
podruju Republike Hrvatske
5. Nemogunost primjene kaznenog zakonodavstva zbog proteka vremena
6. Zastara pokretanja kaznenog postupka
7. Tijek i prekid zastare pokretanja kaznenog postupka
8. Zastara izvrenja kazne
9. Tijek i prekid zastare izvrenja kazni i sigurnosnih mjera
10. Nezastarivost izvrenja kazne
11. Nain poinjenja kaznenog djela
12. Beznaajno djelo
13. Nuna obrana
14. Krajnja nuda
15. Pokuaj
16. Dragovoljni odustanak
17. Pojedinani poinitelj kaznenog djela i sudionici
18. Poticanje
19. Pomaganje
20. Neubrojivost

2
21. Samoskrivljena neubrojivost
22. Namjera
23. Nehaj
24. Zabluda o protupravnosti djela
25. Zabluda o biu kaznenog djela i zabluda o okolnostima koje iskljuuju
protupravnost
26. Krivnja u posebnim sluajevima kad se radi o kaznenim djelima poinjenim u
sredstvima javnog priopavanja
27. Zamjena novane kazne
28. Zamjena kazne zatvora
29. Ope pravilo o izboru vrste i mjere kazne
30. Ublaavanje kazne
31. Posebni sluajevi osloboenja od kazne za kaznena djela poinjena iz nehaja
32. Stjecaj kaznenih djela
33. Produljeno kazneno djelo
34. Izbor vrste i mjere kazne osuenoj osobi
35. Svrhe mjera upozorenja
36. Uvjetna osuda
37. Obveze uvjetno osuene osobe
38. Opoziv uvjetne osude
39. Obvezno psihijatrijsko lijeenje
40. Zabrana upravljanja motornim vozilom
41. Oduzimanje predmeta
42. Oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom
43. Amnestija
44. Znaenje izraza u ovom Zakonu
45. Ubojstvo
46. Teko ubojstvo
47. Ubojstvo na mah
48. edomorstvo
49. Prouzroenje smrti iz nehaja
50. Protupravni prekid trudnoe
51. Tjelesna ozljeda
vidi drugu praksu
52. Teka tjelesna ozljeda
53. Tjelesna ozljeda na mah
54. Tjelesna ozljeda iz nehaja
55. Sudjelovanje u tunjavi
56. Nepruanje pomoi
57. Naputanje nemone osobe
58. Naruavanje nepovredivosti doma
59. Protupravno oduzimanje slobode
60. Otmica
61. Zlostavljanje u obavljanju slube ili javne ovlasti
62. Prisila
63. Prijetnja
64. Povreda tajnosti pisama i drugih poiljaka
65. Povreda mira pokojnika
66. Veleizdaja
67. Oruana pobuna
68. Sluba u neprijateljskoj vojsci

3
69. Povreda ugleda Republike Hrvatske
70. Ratni zloin protiv civilnog puanstva
71. Zlouporaba opojnih droga
72. Ugroavanje sigurnosti meunarodnog zranog prometa i meunarodne plovidbe
73. Silovanje
74. Spolni odnoaj s nemonom osobom
75. Spolni odnoaj zlouporabom poloaja
76. Spolni odnoaj s djetetom
77. Bludne radnje
78. Podvoenje
79. Uvreda
80. Kleveta
81. Razlozi iskljuenja protupravnosti kaznenih djela protiv asti i ugleda
82. Omoguavanje sklapanja nedozvoljenog braka
83. Krenje obiteljskih obveza
84. Povreda dunosti uzdravanja
85. Oduzimanje djeteta ili maloljetne osobe
86. Sprjeavanje i neizvrenje mjera za zatitu djeteta i maloljetne osobe
87. Kraa
88. Teka kraa
89. Razbojnitvo
90. Razbojnika kraa
91. Utaja
92. Oduzimanje tue pokretne stvari
93. Unitenje i oteenje tue stvari
94. Prijevara
95. Zlouporaba eka i kreditne kartice
96. Zlouporaba povjerenja
97. Povreda tuih prava
98. Nedozvoljena uporaba autorskog djela ili izvedbe umjetnika izvoaa
99. Povreda prava proizvoditelja zvune ili slikovne snimke i prava u svezi s
radiodifuzijskim emisijama
100. Povreda prava iz prijavljenog ili zatienog izuma
101. Lihvarski ugovor
102. Iznuda
103. Prikrivanje
104. Pokretanje kaznenog postupka za kaznena djela protiv imovine
105. Nesavjesno lijeenje
106. Nadrilijenitvo
107. Teka kaznena djela protiv zdravlja ljudi
108. Ugroavanje okolia otpadom
109. Protuzakoniti lov
110. Protuzakoniti ribolov
111. Pustoenje uma
112. Dovoenje u opasnost ivota i imovine opeopasnom radnjom ili sredstvom
113. Unitenje ili oteenje javnih naprava
114. Oteenje zatitnih naprava na radu
115. Opasno izvoenje graevinskih radova
116. Teka kaznena djela protiv ope sigurnosti
117. Izazivanje prometne nesree

4
118.
119.
120.
121.
122.
123.
124.
125.
126.
127.
128.
129.
130.
131.
132.
133.
134.
135.
136.
137.
138.
139.
140.
141.
142.
143.
144.
145.
146.
147.
148.
149.
150.
151.
152.
153.
154.
155.
156.
157.
158.
159.
160.
161.
162.
163.
164.
165.

Nepruanje pomoi osobi koja je teko tjelesno ozlijeena u prometnoj nesrei

Krivotvorenje novca
Pogodovanje vjerovnika
Utaja poreza i drugih davanja
Nedozvoljena trgovina zlatom
Nesavjesno gospodarsko poslovanje
Prijevara u gospodarskom poslovanju
Sklapanje tetnog ugovora
Izdavanje i neovlateno pribavljanje poslovne tajne
Nedozvoljena trgovina
Izbjegavanje carinskog nadzora
Neprijavljivanje pripremanja kaznenog djela
Pomo poinitelju nakon poinjenja kaznenog djela
Lano prijavljivanje kaznenog djela
Davanje lanog iskaza
Sprjeavanje dokazivanja
Nadripisarstvo
Krivotvorenje isprave
Krivotvorenje slubene isprave
Posebni sluajevi krivotvorenja isprave
Ovjeravanje neistinitog sadraja
Izdavanje i uporaba neistinite lijenike ili veterinarske svjedodbe
Napad na slubenu osobu
Oduzimanje ili unitenje slubenog peata ili slubenog spisa
Lano predstavljanje
Samovlast
Nasilniko ponaanje
Dogovor za poinjenje kaznenog djela
Udruivanje za poinjenje kaznenog djela
Nedozvoljeno dranje oruja i eksplozivnih tvari
Zlouporaba poloaja i ovlasti
Nesavjestan rad u slubi
Protuzakonito posredovanje
Prijevara u slubi
Pronevjera
Neovlatena uporaba
Primanje mita
Davanje mita
Protupravno prisvajanje stvari prigodom pregleda, pretrage ili izvrenja
Protuzakonita naplata i isplata
Napad na vojnu osobu u obavljanju slubene dunosti
Zlostavljanje podreenog i mlaeg
Povreda straarske, ophodne ili druge sline slube
Neodazivanje pozivu i izbjegavanje vojne slube
Samovoljno udaljenje i bijeg iz vojne postrojbe ili slube
Kraa oruja ili dijela bojnog sredstva
Odgovornost za kazneno djelo poinjeno po zapovijedi nadreenog
Prijelazne i zavrne odredbe

1. OBVEZNA PRIMJENA BLAEG ZAKONA

lanak 3. KZ-a
1. Primjena blaeg zakona u sluaju izmjene sigurnosne mjere
Sigurnosna mjera obveznog lijeenja alkoholiara i narkomana iz l. 60. OKZRH
izreena prije stupanja na snagu novog Kaznenog zakona ima se nakon 1. sijenja 1998.
povodom albe izmijeniti tako da ta mjera na temelju l. 75. st. 3. u svezi sa l. 76. st. 2.
Kaznenog zakona kao sigurnosna mjera obveznog lijeenja od ovisnosti ne moe trajati dulje
od tri godine.
VSRH, I K-582/1997 od 28.5.1998. Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu br. 2/1998
(upanijski sud u Bjelovaru, K-59/97)
Ako je netko zapoeo izbjegavati davanje uzdravanja za maloljetnu osobu, koju je na
osnovi izvrne odluke ili sudske nagodbe duan uzdravati ili ako je poeo odbijati
izvravanje takve obveze prije 1. srpnja 1977. kao dana stupanja na snagu KZH, te s tim
izbjegavanjem i odbijanjem nastavio i nakon toga, onda za takvu povredu dunosti
uzdravanja kazneno odgovara prema l. 96. st. 2. KZH iako je taj propis, s obzirom na
predvienu kaznu, stroi od prijanjeg, budui da je u pitanju takvo k.d. koje se smatra
dovrenim tek kad prestane protupravno stanje odravano poinjenjem takvih radnji kojima se
izbjegava davanje uzdravanja.
Pravno shvaanje Kaznenog odjela Vrhovnog suda Hrvatske prihvaeno na sjednici odranoj
31. listopada 1980.
U postupku obnove k. p. primjenjuju se, na temelju l. 409. st. 1. ZKP, one zakonske
odredbe koje su bile na snazi u vrijeme suenja. To znai da se kasnije izmjene kaznenoga
zakona, makar su one blae za poinitelja, ne mogu primijeniti u postupku obnove. Prema
tome, ako je doputena obnova k.p. zbog k.d. pljake iz l. 143. KZH u vrijeme kada je to
djelo ukinuto, ne moe se ono tijekom postupka oznaiti kao k.d. pronevjere iz l. 229. st. 2.
KZH i ne moe se okruni sud koji je dopustio obnovu proglasiti stvarno nenadlenim i
predmet ustupiti na suenje opinskom sudu kao nadlenom sudu.
VSRH, I K-499/91. od 16. srpnja 1991.
K.d. lanog prijavljivanja iz l. 83. KZH ne postoji ako je nakon podnoenja prijave djelo
koje je prijavljeno a koje se progonilo po slubenoj dunosti zbog izmjene Kaznenog zakona
postalo djelo koje se progoni po privatnoj tubi.
Okruni sud u Bjelovaru, K-758/91. od 10. listopada 1991.
Optuenika koji je tijekom 1990. godine kao poslovoa prodavaonice pronevjerio 110.488
dinara, a protiv koga je presuda prvoga stupnja donijeta 19. rujna 1991. godine, valjalo je
proglasiti krivim zbog k.d. pljake iz l. 143. st. 1. KZH, a ne zbog k.d. pronevjere iz l. 229.
st. 3. KZH, kako je to uinio prvostupanjski sud.

6
Na optuenika je valjalo primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme poinjenja
djela, bez obzira na to to je u vrijeme suenja k.d. pljake bilo brisano jer to djelo nije
ukinuto, nego se samo raspalo na k.d. od kojih je bilo sastavljeno, a novi zakon, tj. l. 229. st.
3. KZH, nije blai za poinitelja.
VSRH, I K-816/91. od 3. lipnja 1992.
Odredba o pripremanju oruane pobune protiv Republike Hrvatske iz l. 236. n. U vezi s
l. 236. f. KZH ima se primijeniti i na djela poinjena prije stupanja na snagu Zakona o
izmjenama i dopunama Krivinog zakona SRH od 25. veljae 1991. (Narodne novine, br.
9/91) kojim je ta odredba unijeta u hrvatsko zakonodavstvo. Radnje obuhvaene tom
odredbom bile su i prije njezina donoenja kanjive po l. 138. u vezi s l. 124. KZJ jer su bile
usmjerene ne samo protiv Republike Hrvatske nego i protiv bive SFRJ u ijem sastavu se
tada nalazila Republika Hrvatska. Kako je pak za k.d. iz l. 236. n. KZH zaprijeena blaa
kazna nego za k.d. iz l. 138. KZJ, ima se po l. 4. st. 2. KZJ ta odredba primijeniti
retroaktivno.
VSRH, I K-784/91. od 29. travnja 1992.
Nije povrijeena odredba l. 3. st. 2. OKZRH kad je sud u obnovljenom postupku (l. 388.
ZKP) u cijelosti ostavio na snazi raniju pravomonu presudu, neovisno o tome to je u
meuvremenu dolo do izmjene kaznenog zakona jer se u toj procesnoj situaciji citirana
odredba ne moe primijeniti na poinitelja:
Iz obrazloenja:
alitelj se, naime, poziva na l. 14. Zakona o izmjenama i dopunama Krivinog zakona RH
od 28. veljae 1991. Narodne novine, broj 9/90. kojim je brisan l. 143.
KZRH, pa smatra da je prvostupanjski sud trebao postupiti po l. 3. st. 2. OKZRH i
primijeniti kod odluivanja u ovoj pravnoj stvari zakon koji je blai za poinitelja. alba ne
navodi koji je to blai zakon, ali je jasno da se misli na l. 142. st. 1. ili 2. KZRH.
Prvostupanjski sud nije, meutim, ostvario navedenu povredu kaznenog zakona.
Nakon to je pravomonim rjeenjem od 21. prosinca 1988. KV-517/88. doputena obnova
k.p. prvostupanjski sud je u ponovnom suenju proglasio optuenika krivim svojom
presudom od 18. veljae 1989. br. K-47/89. zbog k.d. iz l. 143. st. 1. u vezi s l. 142. st. 1. i
2. KZRH i izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Ovaj Vrhovni sud svojim je
rjeenjem od 6. rujna 1990. br. I K-863/91. uvaio albu dravnog odvjetnika i ukinuo
pobijanu presudu zbog ostvarene bitne povrede odredaba k.p. iz l. 354. st. 1. t. 11. ZKP.- U
ponovnom suenju nakon toga prvostupanjski sud nije utvrdio drukije injenino stanje,
odnosno utvrdio je injenino stanje koje se ni u emu nije razlikovalo od onog utvrenja u
prvostupanjskoj presudi od 18. lipnja 1985., pa je zbog toga tu presudu pobijanom presudom
ostavio na snazi temeljem l. 397. st. 3. ZKP. Zbog toga to je ta presuda u cijelosti ostavljena
na snazi
prvostupanjski sud nije mogao primijeniti blai zakon jer odravanjem na snazi sudske
presude iz odreenoga vremena povodom obnove k.p. znai odrati u njenoj punini i glede
injeninih utvrenja i glede primjene kaznenog zakona koji je u to vrijeme bio pozitivan
propis.
VSRH, I K-1116/1992. od 23. rujna 1993.

Primjena blaeg zakona u smislu l. 3. st. 2. OKZRH ima se prosuivati prema konkretnoj
inkriminaciji koja se okrivljenicima stavlja na teret, a ne apstraktno, usporeivanjem
zakonskih opisa k. d. ranijeg i novog zakona. Za okrivljenike kojima se poinjenjem k. d.
iznude inkriminira samo pribavljanje imovinske koristi, odredba l. 140. st. 2. KZRH stupila
na snagu Zakonom o izmjenama i dopunama KZRH (Narodne novine, broj 28/96 od 12.
travnja 1996.), koja kao kvalifikatorna okolnost kod st. 2. l. 140. KZRH odreuje
pribavljanje vee protupravne imovinske koristi, predstavlja blau zakonsku odredbu od l.
140. st. 2. KZRH koji je tada bio na snazi.
upanijski sud u Bjelovaru, K-327/1997. od 9. rujna 1997. 1. dio Kazneni zakon
(Nar.nov.br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
U postupku ponavljanja krivinog postupka primjenjuje se, na temelju l. 409. st. 1. ZKP,
one zakonske odredbe koje su bile na snazi u vrijeme suenja. To znai da se kasnije izmjene
krivinog zakona, makar su one blae za uinitelja, ne mogu primijeniti u postupku
ponavljanja. Prema tome, ako je doputeno ponavljanje krivinog postupka zbog krivinog
djela pljake iz l. 143. st. 1. KZH u vrijeme kada je to djelo ukinuto, ne moe se ono u toku
postupka oznaiti kao krivino djelo pronevjere iz l. 229. st. 2. KZH i ne moe se okruni
sud koji je dopustio ponavljanje oglasiti stvarno nenadlenim i predmet ustupiti na suenje
opinskom sudu kao nadlenom sudu.
VSRH, IK-499/91. od 16. 07. 1991.
Odredba o pripremanju oruane pobune protiv Republike Hrvatske iz l. 236. n. U
vezi s l. 236. f. KZH ima se primijeniti i na djela izvrena prije stupanja na snagu Zakona o
izmjenama i dopunama Krivinog zakona SRH od 25. veljae 1991. (Narodne novine, br.
9/91) kojim je ta odredba unijeta u hrvatsko zakonodavstvo. Radnje obuhvaene tom
odredbom bile su i prije njezina donoenja kanjive po l. 138. u vezi s l. 124. KZJ jer su bile
usmjerene ne samo protiv Republike Hrvatske nego i protiv bive SFRJ u ijem sastavu se
tada jo nalazila Republika Hrvatska. Kako je pak za krivino djelo iz l. 236. n. KZH
zaprijeena blaa kazna nego za krivino djelo iz l. 138. KZJ, ima se po l. 4. st. 2. KZH ta
odredba primijeniti retroaktivno.
VSRH, IK-784/91. od 29. 04. 1992., NZ, Pregled br. 52.

2. PRIMJENA KAZNENOG ZAKONODAVSTVA ZA KAZNENA DJELA

POINJENA NA PODRUJU REPUBLIKE HRVATSKE, NJEZINU
BRODU ILI ZRAKOPLOVU
lanak 13. KZ-a
Prema vladajuoj teoriji aprehenzije kraa je dovrena zasnivanjem nove detencije a
kod krae kao trenutnog k.d. u posljedicu se ne rauna stanje koje je izazvano djelom. Prema
tome, ako su okrivljenici ukrali automobil na teritoriju SR Njemake, a onda se s njime
dovezli na podruje Republike Hrvatske, gdje su uhvaeni, djelo je poinjeno iskljuivo na
teritoriju SR Njemake, pa Republika Hrvatska ne moe u tom sluaju zasnivati svoju

8
represivnu vlast na teritorijalnom principu. Meutim, drukije stoji stvar ako se radi o k.d.
oduzimanja vozila na motorni pogon iz l. 136. KZH, koje je trajno k.d. pa je ono, ako je
vonja zapoeta u SR Njemakoj a zavrena u Republici Hrvatskoj, izvreno i na podruju
Republike Hrvatske i u tom se sluaju represivna vlast Republike Hrvatske zasniva na
teritorijalnom principu.
VSH, IV K-94/91 od 19. veljae 1992.
Optuenik se neosnovano poziva na zakon Republike Tanzanije, prema kojem se
navodno punoljetnost stjee s navrenih 20 godina ivota, jer se na njega kao poinitelja k.d.
na podruju Republike Hrvatske primjenjuje odredba l. 99. OKZRH, a punoljetnost prema
odredbama zakona Republike Hrvatske, stjee se s 18 godina ivota.
VSRH, I K-96/1995. od 9. oujka 1995. - 1. dio Kazneni zakon (Nar.nov.br. 110/97 i 27/98.ispr.), Informator Zagreb 1998
3. PRIMJENA KAZNENOG ZAKONODAVSTVA ZA KAZNENA
DJELA POINJENA IZVAN PODRUJA REPUBLIKE HRVATSKE
lanak 14. KZ-a
Okolnost da poinitelji moraju biti zateeni na teritoriju Republike Hrvatske kao jedna
od pretpostavki za primjenu naela aktivnog personaliteta (l. 106. KZJ), odnosno
univerzalnog naela (l. 107. st. 2. KZJ), znai da ih Republika Hrvatska mora trajno drati i
biti u mogunosti da im sudi. Prema tome, ako su dva poinitelja krae poinjene na podruju
SR Njemake, od kojih je jedan hrvatski a drugi njemaki dravljanin, uhvaeni na podruju
Republike Hrvatske, ali odmah nakon toga puteni pa su napustili teritorij Republike Hrvatske
te se u odnosu na njih represivna vlast Republike Hrvatske ne moe zasnivati na naelu
aktivnog personaliteta niti na univerzalnom naelu.
VSRH, IV K-94/91. od 19. veljae 1992. 1. dio Kazneni zakon (Nar.nov.br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.

4. POSEBNOSTI GLEDE POKRETANJA KAZNENOG POSTUPKA ZA

KAZNENA DJELA POINJENA NA PODRUJU REPUBLIKE HRVATSKE
lanak 15. KZ-a
Prema odredbi l. 103. st. 5. OKZRH, ustupanje kaznenog predmeta stranoj dravi
radi kaznenog progona i suenja strancu koji ima prebivalite u stranoj dravi, a na teritoriju
Republike Hrvatske je poinio k.d., uz uvjet uzajamnosti, predvieno je samo kao mogue,
dakle ne i obvezno.
Iz obrazloenja:
U skladu s naelom teritorijaliteta, propisanom odredbom l. 99. st. 1. OKZRH, kao
osnovnim i primarnim principom prostornog vaenja hrvatskog kaznenog zakonodavstva,

9
hrvatski kazneni zakon primjenjuje se na svakoga tko na teritoriju Republike Hrvatske poini
k.d.
Okolnost to je branitelj optuenika tijekom postupka pred opinskim sudom predloio da se
spisi dostave austrijskom sudu radi kaznenog progona i suenja, te naknadno dostavio i
neovjerenu presliku presude austrijskog suda, u konkretnom sluaju ne predstavlja procesnu
smetnju koja iskljuuje kazneni progon optuenika, kako pogreno smatra podnositelj
zahtjeva.
Naime, prema l. 103. st. 5. OKZRH, ustupanje kaznenog predmeta stranoj dravi radi
kaznenog progona i suenje strancu koji je na teritoriju Republike Hrvatske poinio k.d., uz
uvjet uzajamnosti, predvieno je samo kao mogue, odnosno fakultativno, ne i obavezno.
S druge pak strane, prema l. 509. st. 2. ZKP, odluku o ustupanju prije donoenja rjeenja o
provoenju istrage donosi nadleni dravni odvjetnik, a tijekom istrage tu odluku, na
prijedlog dravnog odvjetnika, te uz daljnje uvjete da se ustupanju ne protivi strana drava
kojoj se predmet ustupa, a ako je oteenik dravljanin Republike Hrvatske, ustupanje uope
nije doputeno ako se on tome protivi, osim ako je dano osiguranje za ostvarivanje
imovinskopravnog zahtjeva.
VSRH, III Kr-469/1994. od 26. rujna 1995. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br.
110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.

5. NEMOGUNOST PRIMJENE KAZNENOG ZAKONODAVSTVA

ZBOG PROTEKA VREMENA
lanak 18. KZ-a
Kada je rjeenjem nadlenog prvostupanjskog suda na temelju l. 428. st. 5. ZKP
izvrenje kazne s obzirom na sadraj podnesenog zahtjeva za izvanredno preispitivanje
pravomone presude odgoeno, onda kroz vrijeme za koje je izvrenje kazne odgoeno u
smislu l. 99. st. 2. KZ SFRJ zbog obustave zastare ne tee zastara izvrenja kazne (relativna
zastara izvrenja kazne) jer se u tom vremenu prema zakonu izvrenje kazne ne moe ni
poduzeti. Meutim, u smislu l. 99. st. 5. KZ SFRJ zastara izvrenja kazne nastaje u svakom
sluaju kada protekne dva puta onoliko vremena koliko se prema zakonu zahtijeva za zastaru
izvrenja kazne (apsolutna zastara izvrenja kazne).
Pravno shvaanje sjednice Kaznenog odjela VSH od 15. veljae 1990.
Ako je nastupila apsolutna zastara krivinog gonjenja, prestaje ovlatenje suda za izricanje
bilo kakve sankcije pa, prema tome, i mjere sigurnosti obveznoga psihijatrijskog lijeenja na
slobodi.
Okruni sud u Zagrebu, K-2829/91. od 28. 04. 1992. NZ, Pregled br. 53. Komentar
Kaznenog zakona, Zagreb, 1998. prof.dr.sc. Berislav Pavii, mr.sc. Petar Vei
6. ZASTARA POKRETANJA KAZNENOG POSTUPKA
lanak 19. KZ-a

10

Pobijanim rjeenjem (u dijelu koji se pobija albom) obustavljen je k.p. protiv okrivljenika
zbog k.d. iz l. 192. st. 1. KZRH, pokrenut optunim prijedlogom oteenice kao tuitelja, a
zbog k.d. iz l. 192. st. 1. i 2. KZRH. Kao razlog za obustavu k.p., u pobijanom rjeenju
navodi se nastup apsolutne zastare kaznenog progona za inkriminirano k.d., jer prvostupanjski
sud smatra da je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Krivinog zakona
Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 9/91), u l. 192. brisan st. 2. tako da se sada radi o
k.d. iz l. 192. st. 1. KZRH, a za koje je k.d., s obzirom na zaprijeenu kaznu, nastupila
apsolutna zastara kaznenog progona. Takav stav suda prvog stupnja nije osnovan ni
prihvatljiv zbog pogrenog tumaenja i primjene novelirane odredbe o k.d. nasilnikog
ponaanja. Naime, naprijed navedenom izmjenom i dopunom KZRH doista je u l. 192.
brisan st. 2. (koji je optunim prijedlogom stavljen okrivljeniku na teret) postao sada stavak 3.
lanka 192. KZRH u neizmijenjenom obliku, osim najvee mjere kazne (umjesto dosadanjih
pet godina osam godina). Prema tome, brisanjem st. 2. l. 192. KZRH nije
dekriminalizirano djelo iz biveg st. 2., ve je to djelo samo zbog dodavanja novoga stavka
(st. 2.) noveliranjem sada navedeno i opisano u st. 3., uz povienje najvee mjere kazne. Stoga
je neosnovan stav prvostupanjskoga suda da se, i pored neizmijenjenog injeninog opisa u t.
2. optunog prijedloga, a zbog naprijed navedene izmjene zakona, u postupanju okrivljenika
sada moe raditi jedino o k.d. iz l. 192. st. 1. KZRH, zbog ega je i pogreno utvrenje
prvostupanjskog suda o apsolutnoj zastari kaznenog progona u ovom sluaju, te je nepravilna
odluka o obustavi postupka
upanijski sud u Zagrebu, K-1357/92. od 15. rujna 1992. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov.
br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.

7. TIJEK I PREKID ZASTARE POKRETANJA

KAZNENOG POSTUPKA
lanak 20. KZ-a
Nije nastupila relativna zastara kaznenog progona kad je od dana izdavanja tjeralice
protekao rok zastare kaznenog progona iz l. 95. st. 1. KZ SFRJ, ako tijelo koje je izdalo
nalog za njeno izdavanje nije u smislu propisa l. 553. ZKP povuklo tjeralicu.
U takvom sluaju, tj. sve dok je tjeralica na snazi, zastarijevanje se prekida sve do nastupa
apsolutne zastare kaznenog progona (l. 96. st. 6. KZ SFRJ).
VSH, I K-463/81. od 11. lipnja 1981.
Kao procesna radnja koja prekida zastarijevanje u smislu l. 96. st. 3. KZ SFRJ
smatra se i rjeenje, doneseno na temelju l. 32. st. 7. ZKP, da se spoje dva predmeta u
postupku protiv istog optuenika.
VSH, Kzz-9/81. od 25. oujka 1981.
Sudsko-medicinsko vjetaenja izvreno nakon razdvajanja postupka u odnosu na
optuenika, izvan rasprave, kao i dopuna toga vjetaenja, odreenih da bi se utvrdilo je li je
optuenik, s obzirom na svoje zdravstveno stanje, u mogunosti prisustvovati gl. r. i pratiti

11
tijek postupka, a radi zakazivanja gl. r. predstavlja takve procesne radnje koje prekidaju
zastaru u smislu l. 96. st. 3. KZ SFRJ.
Naime, navedene radnje poduzete su radi progona optuenika zbog k. d. iz l. 222. st. 3. KZH
i l. 227. st. 1. KZH koja su mu stavljena na teret.
Stoga suprotno zakljuku prvostupanjskog suda, a kako od posljednje procesne radnje nije
proteklo vrijeme od pet godina, u konkretnom sluaju nije nastupila zastara kaznenog
progona, kako to osnovano u albi navodi dravni odvjetnik.
VSH, I K-869/88. od 24. kolovoza 1989. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998
8. ZASTARA IZVRENJA KAZNE
lanak 21. KZ-a
Zastara izvrenja kazne prekida se danom kad je izdan nalog za izvrenje kazne od
prvostupanjskog suda odsjeka za izvrenje sudskih sankcija, a ne tek danom kad je taj nalog
otpremljen iz suda, jer je ve donoenje naloga radnja poduzeta radi izvrenja kazne.
VSRH, Kzz-19/91. od 24. srpnja 1991.
Vrijeme zastare izvrenja kazne odreuje se, kako to nedvojbeno proizlazi iz odredbe l. 97.
KZ SFRJ, prema pravomono izreenoj kazni tako da je beznaajno kad je osuena osoba
amnestijom osloboena izvrenja dijela kazne.
VSRH, I K-553/91. od 10. rujna 1991.
Relativna zastara izvrenja kazne zatvora prekida radnja nadlenog suda za izvrenje kazne
koji je od Centra za socijalni rad zatraio dostavu socijalne ankete za osuenika jer po Zakonu
o izvrenju krivinih i prekrajnih sankcija izvrni sud je duan pribaviti socijalnu anketu za
osuenika, pa se stoga radi o radnji koja je poduzeta radi izvrenja kazne.
upanijski sud u Bjelovaru, K-634/94. od 27. listopada 1994.
Izreena kazna pravomonom sudskom odlukom je osnova za odreivanje roka zastare i u
sluaju kad je osueniku aktom amnestije ili pomilovanjem dano djelomino osloboenje od
izvrenja kazne.
Iz obrazloenja:
Duljina zastarnog roka izvrenja kazne odreuje se prema visini kazne koja je izreena
pravomonom sudskom odlukom, pri emu kasnije izmjene u smislu snienja kazne aktom
amnestije ili pomilovanja, nisu od utjecaja na duljinu prvobitno utvrenog zastarnog roka.
VSRH. I K-839/1994. od 26. travnja 1995. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.

12
9. TIJEK I PREKID ZASTARE IZVRENJA KAZNI I
SIGURNOSNIH MJERA
lanak 23. KZ-a
Pravo osobe osuene u odsutnosti da na temelju l. 410. st. 1. ZKP u roku godine dana od
dana kad je saznala za presudu kojom je osuena u odsutnosti podnese zahtjev za obnovu
postupka nije zakonska smetnja za izvrenje te presude, i to u cjelini, kako u odnosu na kaznu
lienja slobode, tako i u odnosu na ostale sankcije, te se rok zastarijevanja izvrenja kazne i u
takvom sluaju rauna od dana kad je presuda postala pravomona.
Pravno shvaanje sjednice Kaznenog odjela VSH odranoj 19. studenoga 1979.
Nemogunost izvrenja kazne zbog toga to se osuenik nalazio u inozemstvu, gdje mu je
boravite nepoznato, ne predstavlja smetnju pravne naravi, kakvu ima u vidu odredba l. 83.
st. 2. KZ za koje vrijeme zastarijevanja ne bi teklo, ve je to smetnja faktike naravi kad
zastarijevanje tee.
Iz obrazloenja:
U predmetu je nesporno utvreno da je presuda izreena protiv osuenika postala
pravomona na dan 22. srpnja 1960. kojeg dana je Vrhovni sud Hrvatske svojom presudom
potvrdio prvostupanjsku presudu. Prema tome je zastara izvrenja kazne, koja je tom
presudom osueniku izreena po l. 83. st. 1. KZ poela tei od toga dana, tj. od dana 22.
srpnja 1960.
Iz podataka u ovom predmetu dalje proizlazi, a to je takoer nesporno, da je 23. studenoga
1960. u postupku za izvrenje kazne strogog zatvora u trajanju od dvije godine, na koju je
osuenik navedenim presudama osuen, raspisana lokalna potraga, nakon ega je
ustanovljeno da je osuenik M. A. Tijekom 1960. godine ilegalno preao u Zapadnu
Njemaku. Isto tako iz podataka u spisu proizlazi da je centralna potraga za osuenikom
obnovljena 21. veljae 1966. te da je 29. sijenja 1968. osuenik lien slobode i upuen u
KPD Lepoglavu na izdravanje kazne.
Budui da se po l. 82. t. 4. KZ izreena kazna ne moe izvriti ako je proteklo pet godina od
osude na kaznu strogog zatvora do pet godina, a zastara se prekida po l. 83. st. 3. KZ svakom
radnjom nadlenog dravnog tijela, koja se poduzima radi izvrenja kazne, dok iz gore
citiranih podataka proizlazi da tijela izvrenja kazne od 23. studenoga 1960. do 25. veljae
1966., dakle kroz vremensko razdoblje dulje od pet godina, nisu nita poduzeli radi izvrenja
kazne, to je opravdano aliteljevo stajalite da je u tom vremenu nastupila zastara izvrenja
kazne strogog zatvora u trajanju od dvije godine, na koju je on osuen.
Istina je, da po l. 83. st. 2. KZ zastara izvrenja kazne tee za vrijeme za koje se po zakonu
izvrenje kazne ne moe poduzeti. U konkretnom sluaju, meutim, kada se osuenik
navodno nalazio negdje u Njemakoj i kada je prema tome njegovo boravite bilo nepoznato,
nije postojala nikakva smetnja pravne naravi za izvrenje kazne, kakvu ima u vidu citirana
odredba l. 83. st. 2. KZ, ve je postojala smetnja faktike naravi, tako da se ne moe uzeti da
zastara za to vrijeme nije tekla.

13
Na osnovu izloenog, ovaj Vrhovni sud naao je da pobijano rjeenje nije na zakonu
osnovano, pa je stoga albu osuenika po l. 365. st. 3. ZKP uvaio i pobijano rjeenje
preinaio tako da je utvrdio da je nastupila zastara izvrenja navedene kazne.
VSH, K-449/68. od 11. travnja 1968.
Nastupa zastara kaznenog progona za one radnje poinjenja produljenoga k.d. za koje je
proteklo vrijeme apsolutne zastare.
VSH, I K-658/79. od 12. veljae 1980.
Je li u sluaju objedinjavanja kazni zatvora iz vie pravomonih presuda zastara izvrenja
kazne zatvora tee a svaku pojedinu kaznu, ili se zastara izvrenja prosuuje samo s obzirom
na izreenu jedinstvenu kaznu. (Upit)
Odgovor:
Zastara jedinstveno izreene kazne poinje tei od dana pravomonosti presude kojom su
objedinjene kazne iz vie pravomonih presuda.
Meutim, apsolutna zastara izvrenja pojedine od objedinjenih pravomonih presuda nastupa
nakon proteka roka iz l. 99. st. 5. KZ SFRJ raunajui od dana pravomonosti presude
donesene u odnosu na to pojedino k.d.
Pravno shvaanje Kaznenog odjela VSH na sjednici od 6. prosinca 1989.
Nastupila je relativna zastara izvrenja kazne zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca jer je
prvostupanjski sud odgodio njeno izvrenje zbog podignutog zahtjeva za izvanredno
preispitivanje pravomone presude (l. 428. st. 5. ZKP), a taj zahtjev nije rijeen u roku od 2
(dvije) godine od pravomone presude u kome se presuda morala izvriti (l. 97. t. 6. KZ
SFRJ). Nije dolo do prekida zastare zato to je referent za izvrenje kaznenih sankcija prije
isteka roka zastare poslao poziv osueniku da se javi na izdravanje kazne jer je taj poziv bio
u suprotnosti s rjeenjem prvostupanjskog suda kojim se odgaa izvrenje kazne pa nije
mogao proizvesti nikakve uinke.
Okruni sud u Slav. Poegi, K-514/89. od 3. listopada 1989.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
Pravno shvaanje zauzeto u ovoj odluci je ispravno. Zastara se prekida samo zakonitom
radnjom nadlenog tijela, to ovdje oito nije sluaj. Poziv referenta kojim se svjesno kri
zakonito rjeenje suda o odgodi izvrenja kazne zatvora samo je prividna radnja pa ona ne
moe prekinuti zastaru.
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 1/90.
Kad je rjeenjem nadlenog prvostupanjskog suda, na temelju l. 428. st. 5. ZKP, izvrenje
kazne s obzirom na sadraj podnesenog zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomone
presude odgoeno, onda kroz vrijeme za koje je izvrenje kazne odgoeno, u smislu l. 99. st.

14
2. KZ SFRJ, zbog obustave zastare ne tee zastara izvrenja kazne (relativna zastara izvrenja
kazne), jer se u tom vremenu prema zakonu izvrenje kazne ne moe ni poduzeti.
Meutim, u smislu l. 99. st. 5. KZ SFRJ, zastara izvrenja kazne nastaje u svakom sluaju
kad protekne dva puta onoliko vremena koliko se prema zakonu zahtijeva za zastaru izvrenja
kazne (apsolutna zastara izvrenja kazne).
Pravno shvaanje sjednice Kaznenog odjela VSH od 15. veljae 1990.
Tijekom izdravanja kazne ne tee relativna zastara izvrenja kazne.
Ukoliko doe do prekida izdravanja kazne zatvora iz bilo kojeg razloga (pa i bijega),
relativna zastara poinje ponovo tei, i to od dana prekida. U tom sluaju apsolutna zastara
rauna se od dana kada je presuda postala pravomona.
Iz obrazloenja:
Za razliku od alitelja, u pravu je prvostupanjski sud kada zakljuuje da apsolutna zastara
izvrenja kazne nastaje u svakom sluaju kada protekne dva puta onoliko vremena koliko se
prema zakonu zahtijeva za zastaru izvrenja kazne, kako to proizlazi iz l. 94. st. 5. OKZRH,
a zastarijevanje izvrenja kazne poinje od dana kad je presuda postala pravomona, kako je
to izrijekom navedeno u l. 94. st. 1. OKZRH. Ako doe do prekida izdravanja kazne zatvora
zbog bilo kojeg razloga pa i bijega, kao u konkretnom sluaju, relativna zastara poinje
ponovno tei, i to od dana prekida, ali se apsolutna zastara izvrenja kazne rauna od dana
kada je presuda postala pravomona, prema zauzetom pravnom stajalitu, jer u protivnom
institut apsolutne zastare ne bi imao smisla, budui da postoji mogunost da u velikom broju
sluajeva apsolutna zastara ne bi nikada nastupila.
VSRH, I K-216/1997. od 18. lipnja 1997. 1. dio Kazneni zakon (Nar. Nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.

10. NEZASTARIVOST IZVRENJA KAZNE

lanak 24. KZ-a
Pobijanim rjeenjem (u dijelu koji se pobija albom) obustavljen je krivini postupak protiv
okrivljenika zbog krivinog djela iz l. 192. st. 1. KZRH pokrenut optunim prijedlogom
oteenice kao tuitelja, a zbog krivinog djela iz l. 192. st. 1. i 2. KZRH.
Kao razlog za obustavu krivinog postupka u pobijanom rjeenju navodi se nastup apsolutne
zastare krivinog gonjenja za inkriminirano krivino djelo, jer sud prvog stupnja smatra da je
stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Krivinog zakona Republike Hrvatske
(Narodne novine, br. 9/91) u l. 192. brisan st. 2. tako da se sada radi o krivinom djelu iz
l. 192. st. 1. KZRH, a za koje je krivino djelo, s obzirom na zaprijeenu kaznu, nastupila
apsolutna zastara krivinog gonjenja.
Takav stav suda prvog stupnja nije osnovan i prihvatljiv zbog pogrenog tumaenja i primjene
novelirane odredbe o krivinom djelu nasilnikog ponaanja. Naime, naprijed navedenom
izmjenom i dopunom KZRH doista je u l. 192. brisan st. 2., ali su dodani novi stavci 2. i 3. u
kojima je prijanji stavak 2. (koji je optunim prijedlogom stavljen okrivljeniku na teret)

15
postao sada stavak 3. lanka 192. KZRH u neizmijenjenom obliku, osim najvee mjere kazne
(umjesto dosadanjih pet godina osam godina).
Prema tome, brisanjem st. 2. l. 192. KZRH nije dekriminalizirano djelo iz biveg st. 2., ve
je to djelo samo zbog dodavanja novog stavka (st. 2.) noveliranjem sada navedeno i opisano u
st. 3., uz povienje najvee mjere kazne.
Stoga je neosnovan stav suda prvog stupnja da se, i pored neizmijenjenog injeninog opisa u
to. 2. optunog prijedloga, a zbog naprijed navedene izmjene zakona, u postupanju
okrivljenika sada moe raditi jedino o krivinom djelu iz l. 192. st. 1. KZRH, zbog ega je i
pogreno utvrenje suda prvog stupnja o apsolutnoj zastari krivinog gonjenja u ovom
sluaju, te je nepravilna odluka o obustavi postupka.
upanijski sud Zagreb, K-1357/92. od 15.9.1992.
Kad je rjeenjem nadlenoga prvostupanjskog suda, na temelju l. 415. st. 5. ZKP, izvrenje
kazne s obzirom na sadraj podnesenog zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomone
presude odloeno, onda kroz vrijeme za koje je izvrenje kazne odloeno, u smislu l. 94. st.
2. OKZRH, zbog obustave zastare ne tee zastara izvrenja kazne (relativna zastara izvrenja
kazne), jer se u tom vremenu prema zakonu izvrenje kazne ne moe ni poduzeti.
Meutim, u smislu l. 94. st. 5. OKZRH, zastara izvrenja kazne nastaje u svakom sluaju kad
protekne dva puta onoliko vremena koliko se prema zakonu zahtijeva za zastaru izvrenja
kazne (apsolutna zastara izvrenja kazne).
Pravno shvaanje sjednice Krivinog odjela VSH od 15.2.1990.

Zastara izvrenja kazne prekida se danom kad je izdana naredba za izvrenje kazne od
prvostepenog suda odsjeku za izvrenje sudskih sankcija, a ne tek danom kad je ta naredba
otpremljena iz suda jer je ve donoenje naredbe radnja poduzeta radi izvrenja kazne.
VSH, Kzz-19/91. od 24.7.1991.
Izreena kazna pravomonom sudskom odlukom je osnova za odreivanje roka zastare i u
sluaju kad je osueniku aktom amnestije ili pomilovanjem dano djelomino osloboenje od
izvrenja kazne.
Duina zastarnog roka izvrenja kazne odreuje se prema visini kazne koja je izreena
pravomonom sudskom odlukom, pri emu kasnije izmjene u smislu snienja kazne aktom
amnestije ili pomilovanja nisu od utjecaja na duinu prvobitno utvrenog zastarnog roka.
VSH, I K-839/94. od 26.4.1995. eljko Horvati, Novo hrvatsko Kazneno pravo,
Organizator Zagreb, 1997.
11. NAIN POINJENJA KAZNENOG DJELA
lanak 25. KZ-a
Uzronost u kaznenom pravu postoji kada je uspostavljena meusobna veza izmeu radnji
(ili propusta) poinitelja k.d. i zabranjenih posljedica koje se prema toj vezi jednoga ili vie
uzroka imaju pripisati poinitelju k. d. Takva uzronost u kazneno pravom smislu postoji i
tada kada prirodne okolnosti, djelatnosti treih osoba ili druge okolnosti odnosno uzroci

16
zajedno djeluju s radnjom ili propustima poinitelja na nastupanje zabranjenih posljedica.
Dakle, te druge okolnosti, su uzrone u takvim sluajevima ne iskljuuju i kauzalnu
povezanost radnji ili propusta poinitelja k. d. i nastupa zabranjenih posljedica. Prekid
kauzalne veze izmeu radnji ili propusta poinitelja k. d. i nastupa zabranjenih posljedica je
mogu u sluajevima kada zabranjena posljedica nastupi ili je mogua iskljuivo iz drugih
uvjeta neovisnih o volji i djelatnosti poinitelja odnosno kada poinitelja poduzeta aktivnost
ili pasivnost bude prekinuta nekim drugim relevantnim uzrokom u posve novom uzronom
lancu koji se uope ne moe dovoditi u vezu s onim to ga je otpoeo poinitelj djela.
Okruni sud u Zadru, K-346/88.
Nije iskljuena uzrona veza izmeu optuenikove nepropisne vonje i smrti oteenika kada
kod bolnikog lijeenja nije otkrivena i lijeena unutarnja povreda od koje je zatim oteenik
umro. Neotkrivanjem povrede u oteenika pri bolnikom lijeenju nije prekinut uzroni
lanac to ga je zapoeo optuenik zadavi povredu oteeniku uslijed nepropisne vonje.
Okruni sud u Bjelovaru, K-1248/88.
Postoji kaznenopravna relevantna uzrona veza izmeu poinitelja i posljedice kad je
utvreno da je on zatvorenom akom udario pijanog oteenika u predjelu brade, tako da je
ovaj pao i zatiljkom udario u betonski pod, to je imalo za posljedicu vie tekih i po ivot
opasnih ozljeda, kao i gnojnu upalu plua sa zaepljenjem ogranka plune arterije, ugrukom,
tako da je nakon dva tjedna uslijed toga umro, a mogao je i morao biti svjestan da se to moe
dogoditi s obzirom na svoju relativnu snagu, pijano stanje oteenika i klizak pod na kojem su
stajali.
VSRH, K-692/91. od 20. sijenja 1993.
Ako je sin dao injekciju svojoj djevojci, staroj 17 godina, a onda, kada je ona zapala u
komu, odbio pozvati lijenika, zbog ega je djevojka umrla, poinio je u stjecaju k. d.
omoguivanja uivanja opojnih droga iz l. 197. st. 2. OKZRH i ubojstva iz l. 34. st. 1.
KZRH. On je zbog svog prethodnog ugroavajueg injenja garant za ivot djevojke, tj. osoba
koja je bila duna izvriti injenje (l. 28. st. 2. OKZRH)(, pa odgovara za ubojstvo kao
nepravo k.d. neinjenja ije bie sadri u sebi i posljedicu. Naprotiv, njegova majka uz
pretpostavku da se njena odgovornost sastoji samo u tome to nije zvala lijenika, iako je bila
svjesna stanja u kome se nalazila djevojka nije garant, pa moe odgovarati samo za k. d.
nepruanja pomoi iz l. 43. st. 1. KZRH, tj. za pravo k. d. neinjenjem u ije bie ne ulazi
posljedica.
VSRH, I K-516/93. od 30. lipnja 1993. 1. dio Kazneni zakon (Nar. Nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
Optueniku se stavlja na teret da zbog nedovoljnog vozakog iskustva, alkoholiziranosti
(1,45 g/kg apsolutnog alkohola u krvi) i prevelike brzine (nedoputene za naseljeno mjesto,
jer je vozio 73 km/h) nije uspio izbjei nalet na biciklistu koji se kretao u istom pravcu ispred
njega, skreui na lijevu stranu kolnika, nanijevi mu ozlijede zbog kojih je umro, ime je
poinio teko djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz l. 161. st. 2. u vezi s l. 156. st. 1.
KZRH. Unato tome to je vonja bila protivna odredbama Zakona o sigurnosti prometa na
cestama izmeu nepropisne vonje optuenika i zabranjene posljedice nije dokazana pravno
relevantna uzrona veza, jer je utvreno da je optuenik, iako alkoholiziran, promptno

17
reagirao na skretanje bicikliste (prekasno reagiranje mu se i ne stavlja na teret), a u konkretnoj
prometnoj situaciji nalet na biciklistu nije bio izbjeljiv pri svim brzinama kretanja vozila
veim od 48 km/h, dakle ni da je optuenik vozio brzinom doputenom za naseljeno mjesto.
VSRH, K-174/93. od 22. 03. 1994. Bilten 19/94.
Smrt oteenika je u direktnoj uzronoj vezi sa tjelesnom povredom prijelomom u podruju
gornjeg remusa desne pubine kosti, koju je zadobio u prometnoj nezgodi prilikom pada s
bicikla, uslijed koje povrede se razvila upala plua i embolija arterije, to je rezultiralo smru
oteenika. Okolnost da je oteenik na vlastiti zahtjev napustio bolniko lijeenje nikako ne
prekida uzronu vezu izmeu prometne nezgode, odnosno tjelesne povrede koju je zadobio u
toj nezgodi, i smrtne posljedice.
VSRH, K-67/94. od 11. 05. 1994. Bilten 19/94. Komentar Kaznenog zakona, Zagreb,
1998. prof.dr.sc. Berislav Pavii, mr.sc. Petar Vei
12. BEZNAAJNO DJELO
lanak 28. KZ-a
Opstojnost krivinog djela s obzirom na odredbu l. 8. st. 2. Krivinog zakona SFRH mogue
je cijeniti u svakoj fazi postupka.
Nije u pravu javni tuilac kad u podnesenoj albi istie da vijee nije bilo ovlateno
primijeniti propis l. 8. st. 2. KZSFRJ. Tu odredbu Krivinog zakona SFRJ, naime, moe
primijeniti ve javni tuilac odluujui o krivinoj prijavi ako smatra da se s obzirom na
odredbu l. 8. st. 2. navedenog Zakona ne radi o krivinom djelu. Prema tome, nema nikakve
zapreke da vijee iz l. 23. st. 6. ZKP, odluujui u povodu neslaganja istranog suca sa
zahtjevom javnog tuioca za provoenje istrage, ne zauzme takvo stajalite.
VSH, IV K-51/86 od 10.7.1986. PSP-32.
Postojanje neznatne drutvene opasnosti u smislu l. 8. st. 2. KZSFRJ prosuuje se prema
svim subjektivnim i objektivnim okolnostima konkretnog sluaja, dakle neovisno o
apstraktnoj teini odreenoga krivinog djela.
Prema ocjeni ovoga drugostepenog suda, u konkretnom sluaju, kako je to pravilno ocijenio
prvostepeni sud, trebalo je optuenike primjenom l. 8. st. 2. KZSFRJ osloboditi optube za
krivino djelo posluge iz l. 232. KZH. U pravu je javni tuilac samo utoliko da se s obzirom
na vrijeme izvrenja djela (1981.g.) pozajmljeni iznos od 100.000 dinara ne moe, sam za
sebe, smatrati neznatnim. Meutim, kad se imaju u vidu sve subjektivne i objektivne
okolnosti uinjenoga krivinog djela, posebno motiv izvrenja, proizlazi i pored toga
zakljuak da se radi o neznatnoj drutvenoj opasnosti djela. To ne samo zato to su
pozajmljeni iznosi u vrlo kratkom roku vraeni radnoj organizaciji, ve prvenstveno imajui u
vidu da su osobe kojima su optuenici pozajmili novac dugogodinji kooperanti njihove radne
organizacije, tako da je i u vrijeme izvrenja djela postojao duniko-vjerovniki odnos
izmeu radne organizacije i osoba kojima je novac bio pozajmljen, a osim toga u postupku je
utvreno da je u radnoj organizaciji postojala praksa da se kooperantima daje avans s tim da
je u konkretnom sluaju to uinjeno iz utrka, dakle nepravilno, a ne preko blagajne.

18
VSH, I K-938/85 od 3.9.1987. PSP-35. eljko Horvati, Novo hrvatsko Kazneno pravo,
Organizator, Zagreb, 1997.
Postoji povreda kaznenog zakona kada je okrivljenik presudom proglaen krivim za
djelo koje ima obiljeja k. d. odreena u zakonu ali predstavlja neznatnu drutvenu opasnost u
smislu l. 4. KZ.
Drugostupanjski sud moe preinaiti presudu i okrivljenika osloboditi od optube kada
je prvostupanjski sud utvrdio okolnosti na osnovu kojih se pouzdano zakljuuje da djelo
predstavlja takvu neznatnu drutvenu opasnost.
VSNRH, K-347/57. od 19. veljae 1957.
Ne moe se ocijeniti djelom koje predstavlja neznatnu drutvenu opasnost u smislu
l. 4. st. 2. KZ aktivnost optuenika koji je provalio u prodavaonicu s namjerom da uzme
makar samo neto prehrambenih artikala i prisvojio samo pet komada salame ako se ima u
vidu opasan i drzak nain provale nou u prodavaonicu pogotovo kad se jo uzme u obzir da
je optuenik ve vie puta bio osuivan.
VSH, I K-899/72. od 29. lipnja 1972.
Propis l. 4. st. 2. KZ moe doi do primjene kod bilo kojeg k. d. kod kojeg su
ispunjeni odnosni zakonski uvjeti. Je li ima mjesta primjeni l. 4. st. 2. KZ ovisi od svestrane
ocjene esto mnogobrojnih i raznovrsnih okolnosti i injenica objektivne i subjektivne
prirode. Svaka parcijalna ocjena stvari, posebno proputanje da se djelo i poinitelj sagledaju
u cjelini, moe dovesti do pogrenih odluka koje nisu u skladu sa sadrajem odredbe l. 4. st.
2. KZ.
U konkretnom sluaju optuenik je prisvojio u svojstvu studenta prometnog
policajca iznos od 90,00 dinara te bio optuen za k. d. iz l. 322. st. 1. KZ. Optuenik je u
vrijeme uina bio student, dok je u vrijeme suenja zavrio viu ekonomsku kolu i stekao
naziv ekonomiste. Roen je 1950. pa je na poetku svog ivotnog puta. S obzirom na svoje
zanimanje, injenica osuivanosti za k. d. pronevjere i te kako bi imala utjecaja, kako na
mogunost zaposlenja, tako i na daljnji ivot u najirem smislu. Optuenik je inae apsolutno
neporoan, a teta iznosi samo 90,00 dinara, pa kada se u sukobu dvaju interesa, s jedne strane
neznatnost steenja drutvene imovine i posljedica koje bi osuda imala na daljnji ivot
optuenika s druge strane, cijeni stanje stvari, ukazuje se zaista da je djelo optuenika malog
znaaja i s neznatnim posljedicama, pa predstavlja neznatnu drutvenu opasnost.
Okruni sud u Splitu, K-485/73. od 23. listopada 1973.
Neosnovano je stajalite da sud moe kod svih k. d. iz l. 170. st. 1. KZ (uvreda)
primjenom l. 4. st. 2. KZ okrivljenika temeljem l. 321. t. 1. ZKP osloboditi od optube, a s
obrazloenjem da to k. d. predstavlja neznatnu drutvenu opasnost zbog malog znaaja i
odsutnosti tetnih posljedica.
Drutvena, naime, opasnost tih djela je u takvom ponaanju nekoga prema drugome,
koje je protivno moralnim etikim shvaanjima, kao i opeusvojenim pravilima ponaanja.
Ovim se kaznenim djelima esto zadire u osjetljivu sferu dostojanstva i osjeaja asti i
unutarnjeg mira pojedinca, takovi postupci esto djeluju na drugoga poniavajue, i to je

19
takva tetna posljedica tih k. d. koja se ne moe zanemariti, pa je potrebno lanove drutva od
takvih postupaka zatititi.
Zbog toga se ne mogu na sva k. d. uvrede, koja inae sadre elemente tog djela,
primjenjivati propis l. 4. st. 2. KZ i donositi presude temeljem l. 321. t. 1. ZKP.
Okruni sud u Karlovcu, K-2/76. od 11. veljae 1976.

13. NUNA OBRANA

lanak 29. KZ-a
Od optuenika koji se nalazi u stanju nune obrane ne moe se traiti da napad odbija
pucanjem u noge napadaa ako on nema vremena da hladno i trijezno prosudi situaciju. Prema
tome, postupao je u granicama nune obrane optuenik koga je njegov sin napao u hodniku
zajednike kue, izaavi naglo iz svoje sobe s podignutom sjekirom u ruci, tako da je
optuenik imao vremena samo da podigne ve pripremljenu puku i opali smrtonosni hitac u
napadaev grudni ko.
VSH, I K-928/90. od 25.5.1991.
Postupao je u granicama nune obrane optuenik koga je oteenik napao u parku udarajui
ga tupotvrdim predmetom po glavi i tijelu i koji je oteeniku zadao noem tri ubodne rane na
grudnom kou koje su bile teke naravi jer oteenik nije prestao s napadom ni nakon
zadobivena prva dva uboda noem.
VSH, I K-226/91. od 17.7.1991.
Postupak oteenika koji je na sredini mosta ostavio svoj motorkota, ime je onemoguivao
okrivljeniku da prolazi traktorom cestom na kojoj ima pravo nunog prolaza, ne predstavlja
protupravni napad u smislu l. 9. st. 2. KZJ od koga bi se okrivljenik imao pravo braniti tako
da oteenika triput oamari.
Okruni sud u Bjelovaru, K-341/91. od 24.4.1991.
Kad je nesporno utvreno da je oteenica udarila prva motikom po glavi optuenicu, i to
tako da joj je nanijela nagnjeenu ranu na elu od koje je optuenicu odmah oblila krv,
ispravno je ocijenjeno da takav postupak oteenice predstavlja napad na tjelesni integritet
optuenice od kojega se ona imala pravo braniti, to je i uinila, udarivi uicom sjekire triput
oteenicu. Stajalite javnog tuitelja da bi samo prvi udarac predstavljao obranu, a druga dva
novi napad, umjetna je konstrukcija, jer se dogaaj u stvarnosti odvijao kao jedinstveno
zbivanje, jer su udarci uslijedili jedan iza drugog. Okolnost to su dva udarca oteenici
zadana kad je ona ve bila na tlu, ispravno je prvostepeni sud ocijenio kao koliinu koja
predstavlja prekoraenje nuno potrebne obrane jer je motika iz ruku oteenice tada ve bila
izbijena.
VSH, I K-972/90. od 16.7.1991.

20
Optuenik koji je pucao iz karabina u svog oca u trenutku kad ga je otac ve po drugi put
napao potkovom prekoraio je granice nune obrane i uinio krivino djelo ubojstva iz l. 35.
st. 1. KZH u svezi s l. 9. st.3. KZJ. Pri tome je trebalo imati u vidu ne samo da se optuenik
posluio opasnijim i ubojitijim sredstvom nego i to da ga je napao najblii srodnik koji je uz
to jo i bio pod utjecajem alkohola.
VSH, I K-250/90. od 12.2.1992.
Postupao je u granicama nune obrane optuenik koji je hicem iz malokalibarskog pitolja
rune izrade usmrtio svog tasta koji je iao prema njemu, drei drvenu nogu od stola u ruci, u
namjeri da ga njome udari. Optuenik je najprije prekrenuo kolica s granjem, koja je
oteenik zaobiao, a zatim se povlaio do svog automobila, opalivi radi upozorenja jedan
hitac u zrak, ali kako je oteenik i dalje iao prema njemu, a nije se vie imao kamo povlaiti,
optuenik je opalio i drugi hitac u oteenika. Prema tome, optuenik je bio doveden u
bezizlazan poloaj, a nije imao mogunost da se obrani na laki nain pa je postupao u
granicama nune obrane, a ne u njezinu prekoraenju, kako mu je to optubom stavljeno na
teret.
VSH, I K-39/92. od 19.3.1992.
Kod odluivanja o primjeni odredbe o nunoj obrani iz lanka 7. stavka 1. OKZRH, a
posebno kod ocjene intenziteta protupravnog napada na optuenika, treba uzeti u obzir sve
konkretne okolnosti pod kojima se djelo dogodilo.
Kad je meusobni poloaj oteenika i optuenika bio na udaljenosti oko 10 metara i kad je
oteenik stajao drei sjekiru objema rukama u visini trbuha, a nije ju podizao, nije se kretao,
te nije ni verbalno prijetio optueniku da e ga fiziki napasti, ve mu je dobacivao da mora
iseliti, a optuenik mu je govorio da brie jer m u je isteklo vrijeme, onda takav postupak
oteenika ne moe predstavljati ni napad, a ni nagovjetaj neposrednog napada, jer ivot i
tjelesni integritet optuenika neposredno nisu bili ugroeni. Kad je optuenik u toj situaciji
posebno kad se ima jo u vidu i to da je na licu mjesta od poetka samog dogaaja bio
prisutan policajac i da je oteenik fiziki znatno slabiji od optuenika izvadio pitolj i s
udaljenosti oko 10 metara ispalio nekoliko hitaca u oteenika, otpada svaka mogunost da se
optuenikov postupak procjenjuje u smislu lanka 7. OKZRH kao nuna obrana.
Ako se uzme u obzir utvrena i neosporna injenica da je oteenik sjekiru drao objema
rukama u visini trbuha, a nije ju podizao, te nije ni verbalno prijetio optueniku da e ga
napasti, a jer je i prema obrani samog optuenika njemu govorio da se udalji, odnosno da
brie, jer mu je isteklo vrijeme, onda takav postupak oteenika ni u svjetlu onoga to tvrdi
optuenik ne moe predstavljati ni napad, a ni nagovjetaj neposrednog napada, zbog ega
otpada svaka mogunost da se optuenikov postupak procjenjuje u svjetlu l. 7. OKZRH kao
nuna obrana, jer ivot i tjelesni integritet optuenika neposredno nisu bili ugroeni. Sve ovo i
pogotovo stoga to je na licu mjesta od poetka dogaaja bio prisutan policajac, a i stoga to
je oteenik prema utvrenju pobijane presude nesrazmjerno slabiji od optuenika.
VSH, I K-292/94. od 13.10.1994.
Kad je izmeu optuenika i oteenika dolo do sukoba i fizikog razraunavanja i kad je i
jedan i drugi pristao da se na ovaj nain obrauna, onda je svaki od njih bio napada, pa se ni
jedan od njih ne moe pozivati na nunu obranu u odnosu na osobu prema kojoj se je i sam
nalazio u napadu, dok meusobni napad traje.

21
VSH, I K-176/91. od 9.12.1992.
Optuenik je nakon svae u zajednikoj spavaonici, u prisutnosti jo triju svjedoka, ubo
noem oteenika u grudni ko, zadavi mu teke tjelesne povrede opasne po ivot, a sve u
trenutku kad je oteenik priao njegovu krevetu i udarao ga akama po glavi. Time je uinio
krivino djelo ubojstva u pokuaju iz lanka 35. stavak 1. KZH u vezi s lankom 19.KZSFRJ
u prekoraenju nune obrane. Optuenik je napad mogao odbiti i ubadanjem u neki drugi, ne
tako vitalni dio tijela ili ne tako snanim udarcem. Oteenik nije u rukama imao nikakav
predmet, a napadu je donekle pridonio i sam optuenik svojim prethodnim ponaanjem. Osim
toga, optuenik je mogao oekivati da e oteenika u daljem napadu sprijeiti tri prisutna
svjedoka koji su i prije intervenirali te na kraju i razdvojili optuenika i oteenika.
VSH, I K-6/91. od 6.3.1991.
Nema pravo na nunu obranu optuenik koji je, drei no u ruci, pozvao najjaega da se s
njim obrauna, a onda ubo noem u prsa i liio ivota oteenika koji je prihvatio izazov i
zajedno jo s dvije osobe, drei bokser u ruci, krenuo na optuenika. Tko poziva na obraun i
izlazi iz gostionice da bi se obraunao, ima jasno izraenu namjeru za tunjavom te nema
pravo na nunu obranu. On taj sukob eli, on ga provocira te se sam nalazi u protupravnom
napadu.
VSH, I K-41/92 od 28.4.1992.
U fizikom sukobu koji su obojica sudionika htjeli, ni oteenik ni optuenik ne mogu se
pozivati na nunu obranu, bez obzira na zadobivene povrede u sukobu.
Ne moe se prihvatiti albena tvrdnja da je kritinog dana oteenik napao optuenika tako
da je on djelo poinio u nunoj obrani.
U vrijeme neposredno prije dogaaja oteenik je, kako je to utvreno iskazima vie svjedoka,
sjedio na klupi pred svojom kuom i nije znao, niti je mogao znati, da e pijani optuenik
naii sa zaprenim kolima. Oteenik ne negira da je on ustao i krenuo prema optueniku, ali
tvrdi da je prije toga optuenik siao sa zaprenih kola i krenuo prema njemu s noem u
jednoj ruci i ciglom u drugoj. Oito su se oni negdje na sredini te meusobne udaljenosti sreli
i tada je meu njima dolo do fizikog sukoba, koji su oba htjela. Prema tome, niti jedan od
njih ne moe se pozivati na nunu obranu. Utvreno je da je oteenik udario kolcem po glavi
optuenika, te mu zadao laku tjelesnu povredu, no to je bilo prije nego to su se oni fiziki
sukobili i poeli obraunavati i prije nego to je optuenik ubo oteenika. Prema tome, na
osnovi svih provedenih dokaza sud prvoga stupnja pravilno uzima utvrenim da su se
optuenik i oteenik, nakon to su se na pola puta meusobne udaljenosti sastali, poeli
hrvati, pa i fiziki obraunavati, u tijeku kojeg sukoba su pali na zemlju, te je upravo na tome
mjestu dolo do povreivanja oteenika noem. Dakle, u fizikom sukobu do kojeg je dolo
oteenik je optuenika udario letvom po glavi i zadao mu laku tjelesnu povredu, dok je
nakon toga u nastavku tunjave optuenik ubo oteenika noem u bonu stranu grudnog
koa, te mu zadao teku i po ivot opasnu tjelesnu povredu. Tako utvreno postupanje
optuenika sud je pravilno pravno oznaio po lanku 41. (sada lanak 40.) stavak 2. KZRH,
to je sud takoer na prihvatljiv nain obrazloio.
VSH, I K-685/92. od 18.11.1993.

22
Postojanje istodobnoga protupravnog napada, u smislu lanka 7. stavak 2. OKZRH, proizlazi
ve iz utvrenja suda u izreci presude, tj. da je nakon verbalnog pa i fizikog sukoba do kojeg
je dolo neposredno prije poinjenja djela, a u kojem optuenik nije sudjelovao, u daljnjem
tijeku dogaaja on izvadio pitolj, pozivajui prisutne, kao policajac, da se umire, a zatim se,
kada je oteenik krenuo prema njemu, poeo povlaiti prema vratima lokala te izaao, nakon
ega je oteenik skinuo gornji dio odjee i nastavio se kretati prema optueniku koji se i
dalje pred njim povlaio, upozoravajui ga da e pucati, pa kad je udaljenost meu njima bila
oko 2 metra, a ovaj se nije zaustavio, ispalio je u njega tri hica iz pitolja.
Prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, sve su odlune injenice u pobijanoj presudi
potpuno i pravilno utvrene, ali je sud izveo pogrean pravni zakljuak, tj. da optuenik nije
postupao u prekoraenju granica nune obrane.
Sud je utvrdio da se dogaaj odvijao bez prekida, dakle, u vremenskom kontinuitetu (str. 11,
trei odlomak). Nakon izlaska iz lokala, optuenik se prema utvrenju suda natrake povlaio
pred oteenikom, koji se nakon skidanja odjee nastavio kretati prema njemu, te ga vie puta
upozorio da e pucati ako se oteenik ne zaustavi u svom kretanju prema njemu.
Da se nije radilo o nunoj obrani, sud prvenstveno zakljuuje stoga to je optuenik pucao u
oteenika kada je ovaj od njega bio udaljen oko 2 metra, a ne iz neposredne blizine, pa da u
takvoj situaciji njegova obrana nije bila neophodna u smislu l. 7. st. 2. OKZRH, koji se
pravni zakljuak ne moe prihvatiti.
Prvostupanjski sud utvrdio je da se optuenik prestraio takva ponaanja i kretanja oteenika
koji je, to je takoer nesporno, bio fiziki vrlo snana osoba.
Stoga je on, da bi se obranio i zaustavio kretanje oteenika prema njemu, koji je svakako
manifestirao svoju elju za fizikim obraunom, poeo pucati kada mu se ovaj pribliio na
oko 2 metra.
Pogreno je pravno rezoniranje suda (str. 19, drugi odlomak obrazloenja) da kontinuirano
kretanje oteenika prema optueniku nije protupravni napad jer da nije dolo i do zamaha
rukom prema optueniku, odnosno do neposrednog fizikog kontakta, jer pravo na nunu
obranu postoji i kad napad jo nije zapoeo, ali neposredno predstoji, a na takvu situaciju
svakako ukazuju sve utvrene injenice.
Prema tome, iz svih pravilno utvrenih injenica, kako u izreci tako i u razlozima pobijane
presude, nedvojbeno proizlazi pravni zakljuak da je optuenik pucao u oteenika u nunoj
obrani ije je granice, meutim, u znatnoj mjeri prekoraio.
VSH, I K-1083/93. od 12.5.1994.
Radi se o prekoraenju granica nune obrane kao one mjere obrane koja je neophodna da
poinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni protupravni napad, kad je naoruani optuenikpolicajac pucao u golorukog napadaa.
Radi se, naime, o znatnom prekoraenju granica nune obrane. To prije svega zbog toga to
je optuenik policajac, pa je prema tome zbog naravi svoje slube trebao voditi rauna da u
takvim i slinim situacijama, u kojima se on manje-vie stalno nalazi, pravilno procijeni
situaciju i izbjegne svaki sukob s alkoholiziranim graaninom, u kojem se stanju te veeri
nalazio oteenik. On je prema utvrenju suda, imao koncentraciju apsolutnog alkohola u krvi
od 0,111% i u urinu od 0,158% i prema iskazima sasluanih svjedoka bio je oito
alkoholiziran. Toksikolog je, dodue, naveo da ne moe utvrditi koncentraciju alkohola u krvi
oteenika u asu dogaaja, pa to prihvaa i sud, iako je oteenik umro ubrzo nakon
povreivanja pa je notorno da naena koncentracija alkohola odgovara onoj u vrijeme
dogaaja.

23
Ovaj sud je posebno cijenio da je oteenik, iako fiziki vrlo snaan, bio goloruk pa je
optuenik, upravo s obzirom na svoje svojstvo, trebao drukije postupiti, iako napadnuti, u
naelu, nije duan bjeati, ve se ima pravo na odgovarajui nain braniti.
VSH, I K-1083/93. od 12.5.1994.
Radi se o prekoraenju granica nune obrane u pokuaju kao one mjere obrane koja je
neophodna da poinitelj od sebe ili drugog odbije istodobni protupravni napad, kad je
optuenik iz depa hlaa izvadio pitolj i pucao u prsni ko i trbuh oteenika (koji je
invalidna osoba, nedostaje mu pola podlaktice lijeve ruke), u trenutku kad je oteenik uzeo
kolac duljine 1,60 m, irine 8 cm i njime zamahnuo prema optueniku.
Navodi albe u kojima se istie da optuenik nije bio duan otkloniti napad bijegom, iako
toni, nisu relevantni u konkretnoj situaciji kada sud prvog stupnja upravo utvruje
optuenikovo stanje nune obrane. Takoer, niti navoenje razloga zbog kojih je optuenik
bio naoruan pitoljem nisu od utjecaja, budui da sud prvog stupnja nije ni utvrdio da bi
optuenik ponio pitolj ba u namjeri da oteenika lii ivota.
Zbog toga, dakle, to je u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja neosporno utvreno da je
optuenik postupao odbijajui od sebe istodobni protupravni napad oteenika, tj. u stanju
nune obrane, ostaje sada spornim samo pitanje je li ta i takva obrana optuenika bila
neophodna, odnosno je li optuenik postupajui na inkriminirani nain prekoraio granice te
obrane. U odgovoru na to pitanje sud prvog stupnja je pravilno zakljuio da je ta obrana
prekoraena, i to kako s obzirom na sredstvo obrane, tako i njezin intenzitet. Prije svega, u
situaciji kada oteenik zamahuje drvenim kolcem prema optueniku, pitolj, kao vatreno
oruje, uvelike nadmauje opasnost sredstva napada drvenog kolca. Pored tog nerazmjera,
sud prvog stupnja valjano zakljuuje da je, osim upotrebe pitolja, bilo i drugih naina da se
napad oteenika odbije, pa tako npr. Jednakim sredstvom drvenim kolcem, s obzirom na to
da se u blizini optuenika, prema priloenoj fotodokumentaciji, nalazilo vie takvih kolaca
naslonjenih na stablo, a s koje hrpe se, uostalom, naoruao i sam oteenik. Isto tako,
ispaljujui dva hica prema tijelu oteenika, optuenik je i po intenzitetu svoje obrane
prekoraio doputenost njezinih granica, s obzirom na to da bi u konkretnoj situaciji ve
ispaljivanjem jednog hica napad bio onemoguen. Ovakav zakljuak slijedi iz same obrane
optuenika koji navodi da je oteenik nakon prvog ispaljenog hica spustio desnu ruku u kojoj
je drao kolac, te ju pritisnuo uz tijelo, ali je ipak ispalio jo jedan hitac. Pored toga, vana je i
okolnost da je oteenik teki tjelesni invalid kojem nedostaje pola podlaktice lijeve ruke.
Slijedom izloenog, dakle, i ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, smatra da je optueni,
kako blaim sredstvom, tako i slabijim intenzitetom upotrebe tog sredstva, mogao od sebe
otkloniti napad oteenika, zbog ega se njegovi postupci u vrsti i mjeri obrane ne ukazuju
neophodnim.
VSH, I K-702/94. od 7.6.1995.
Optuenica je poinila krivino djelo iz l. 40. st. 3. KZRH u vezi s l. 7. st. 1. OKZRH u
nunoj obrani, a ne u prekoraenju te obrane (odbijajui od sebe istodobni protupravni napad),
kad je utvreno da je ona, ali tek nakon to ju je oteenik, u namjeri da je upotrebom sile
prisili na obljubu, oborio na pod kuhinje pored kuhinjskih elemenata tako da je leala leima
na tlu, a oteenik svojim koljenima pritiskivao njezine noge i pokuao desnom rukom skinuti
svoje hlae i gae, a zatim je pokuao otkopati njenu haljinu, u emu nije uspio, jer se ona
branila viui i odguravajui oteenika od sebe, pri emu joj je oteenik zadao i vie lakih
tjelesnih povreda, a u prijeko potrebnoj obrani nije uspjela kroz vie od petnaestak minuta, a
nitko se nije nalazio u kui, prozori su bili zatvoreni, pa nije mogla oekivati da e vikanjem

24
dozvati eventualne prolaznike upomo ili susjede, iz leeeg poloaja dohvatila no s
kuhinjskog elementa, sredstvo koje joj je u taj as i u poloaju u kokjem se nalazila jedino
stajalo na raspolaganju na dohvat ruke i njime ubola oteenika u nogu, sprijeivi time daljnji
protupravni napad oteenika, kojeg, dakle, na laki nain nije mogla odbiti.
Iako su optuenica i oteenik podjednake visine, odnosno oteenik tek neto vii od
optuenice, s obzirom na muku strukturu miia, ne moe se prihvatiti da bi i njihove snage
bile podjednake. Uostalom nita ne demantira obranu optuenice da se ona nastojala obraniti
od oteenika vikanjem i odguravanjem, ali da to nije uspjela kroz vrijeme od petnaestak
minuta, te da je tada dohvatila no i ubola oteenika. Pri svemu tome treba imati u vidu i
injenicu, o kojoj takoer govori optuenica, da se nitko nije nalazio u kui i da su prozori bili
zatvoreni, pa optuenica nije mogla oekivati ni da bi vikanjem dozvala eventualne
prolaznike ili susjede. Prema tome, optuenica hvata sredstvo koje joj u taj as i u poloaju u
kojem se nalazila jedino stoji na raspolaganju, a to je kuhinjski no koji stoji na oblinjem
elementu, i njime ubada oteenika, i to u nogu, ime ni s obzirom na sredstvo, a ni s obzirom
na dio tijela u koji ubada oteenika ne prekorauje granice neophodno potrebne obrane.
VSH, I K-821/94. od 28.3.1995. eljko Horvati, Novo hrvatsko Kazneno pravo,
Organizator Zagreb, 1997.
Utvreno je da je oteenik nou na cesti priao okrivljeniku, poeo mu prijetiti i udario ga, a
zatim rukama uhvatio za odjeu, na to je okrivljenik reagirao tako da je oteenika odgurnuo
rukama od sebe, koji je uslijed odguravanja pao na asfalt i zadobio teku tjelesnu ozljedu.
Odguravanjem oteenika od sebe okrivljenik je odbijao istodobni protupravni napad, pa je
prema tome postupao u nunoj obrani.
upanijski sud Bjelovar, K-371/96 od 12.9.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br.
21
injenice da je oteenik sa kolcem u ruci trao za okrivljenikom dok se ovaj povlaio prema
dvoritu svoje kue, pa kada mu se pribliio na oko 3 metra da se okrivljenik okrenuo i
nabacio sjekirom prema njemu, pri emu je drveno dralo sjekire udarilo oteenika po ruci u
kojoj je drao kolac, uslijed ega je zadobio teku tjelesnu ozljedu, opravdavaju zakljuak da
je okrivljenik postupao u nunoj obrani. Radilo se o obrani koja je bila neophodno potrebna,
jer se okrivljenik nabacuje sjekirom na oteenika tek u asu kada ga je ovaj sa kolcem ve
sustigao, ime je okrivljenik manifestirao svoju obrambenu, a ne napadaku volju.
upanijski sud Bjelovar, K-578/96 od 5.12.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br.
21.
Kad je optuenik, nakon to je oteenik vrijeao njegova oca i suprugu, uzeo automatsku
puku i krenuo prema mjestu na kojem se nalazio oteenik u namjeri da se s njim obrauna,
te dolaskom u blizinu oteenika u njega ispalio cijeli rafal, ne moe se pozivati na to da je k.
d. ubojstva iz l. 34. st. 1. KZRH poinio u stanju nune obrane.
Iz obrazloenja:
Pravilno utvruje sud da se optuenik nije nalazio u stanju nune obrane, naime sukob
obitelji optuenika o oteenika trajao je gotovo 20 godina. Nesporno je, da je brat optuenika
dan ranije u sukobu s oteenikom povrijeen. Neposredno prije dogaaja oteenik je

25
vrijeao oca optuenika i njegovu suprugu. Optuenik je uzeo automatsku puku i krenuo
prema mjestu na kojem je znao da oteenik uva stoku, krenuo je u namjeri da se s njim
obrauna. Optuenik je, dakle, krenuo u akciju protiv oteenika oboruan automatskom
pukom. Iz zahtjeva da nuna obrana pretpostavlja protupravnost napada, proizlazi da protiv
akcije, koju protiv napadaa poduzima osoba koja se brani (optuenik), nije doputena obrana.
Optuenik je bio taj, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka, koji je krenuo na mjesto gdje je bio
oteenik, s jasnom namjerom da se obrauna i radi toga ponio automatsku puku. Ako je
dolo do verbalnog sukoba, s obzirom na poziciju optuenika koji je krenuo u obraun
oboruan, nije bilo nunog razloga da s udaljenosti od 6 i vie metara ispali cijeli rafal u tijelo
oteenika.
VSRH, I K-795/1996. od 14. sijenja 1997.
Pravilno je prvostupanjski sud zakljuio da se optuenik ne moe pozivati na to da je k.d. iz
l. 34. st. 1. KZRH u vezi s l. 17. st. 1. OKZRH poinio u stanju nune obrane kad je
utvreno da je on prvi napao i udario oteenika akom u glavu i oborio ga na tlo, te ga
nastavio udarati na zemlji sve dok oteeniku nije priskoio u pomo drugi oteenik, dakle
odbijao je istodobni protupravni napad drugi oteenik kojeg je optuenik takoer fiziki
napao i potom ga deset puta ubo noem, i to u trenutku kad mu je ovaj oteenik bio okrenut
leima.
Iz obrazloenja:
Protivno navodima albe, pravilno prvostupanjski sud zakljuuje da se optuenik ne moe
pozivati na stanje nune obrane. Nedvojbeno je (sam optuenik to istie) da je optuenik prvi
napao i udario ot. M. B. akom u glavu i oborio ga na tlo. Nakon obaranja optuenik je
nastavio udarati oteenika na zemlji, a da bi to prekinuo ukljuio se i ot. B. J. Sukob se
odvijao u jednom kontinuitetu bez prekida. Iz zahtjeva da nuna obrana pretpostavlja
protupravnost napada (ot. M. B. nije prvi napao), slijedi da protiv akcija, koje protiv
optuenika poduzima M. B., pa i B. J. Koji brani M. B., nije doputena nuna obrana, jer
nema nune obrane protiv nune obrane.
Pri tome treba naglasiti da su se ot. M. B. i ot. B. J. koji su se brani, odnosno branili drugoga
svojim obranama (udaranja akama i nogama da se onemogui napada optuenik), drali
zakonskih granica nune obrane, pa njihove akcije protiv optuenika nisu postale protupravne.
Dapae, optuenik koji je prvi napao, vadi no i ubada najprije tri puta u prsa ot. M. B., a
potom deset puta ot. B. J., od toga devet puta u trenutku kada mu je ovaj oteenik bio
okrenut leima.
VSRH, I K-662/1994. od 11. oujka 1997.
Ne moe se pozivati na nunu obranu onaj koji je elio sukob, tj. onaj koji je svojim
svjesnim djelovanjem isprovocirao fiziki napad.
Iz obrazloenja:
Nesporno je da oteenik u rukama nita nije imao te da je motiv izlaska iz lokala i njega i
optuenika, bio da se meusobno obraunaju, a sam optuenik je naveo da je iz depa izvadio
noi, rasklopio ga te ubo oteenika negdje ispod lijevog pazuha, odnosno u lijevi bok, no,
prije toga oteenik ga je udario jednom sa akom. Prvostupanjski sud ispravno zakljuuje da

26
kad bi oteenik u jednom navratu i udario optuenika, nije bilo nikakva razloga da se brani
noem jer nije fiziki slabiji od oteenika, a zadao je oteeniku ubodno reznu ranu duine
15 cm koja je dovela do traumatskog prekida dvaju rebara i potpunog otvaranja lijeve strane
prsne upljine, a ivot oteenika je spaen iskljuivo zahvaljujui hitnoj lijenikoj pomoi.
Iz provedenih dokaza proizlazi da su i optuenik i oteenik eljeli sukob, eljeli su razjasniti
svoj konflikt iz ugostiteljskog objekta, iz toga razloga su obojica izali na terasu ispred lokala,
obojica su bili napadai, pa o nunoj obrani ne moe biti ni govora, jer ne postoji istodobni
protupravni napad, a kad nema nune obrane, nema ni njenog prekoraenja.
VSRH, I K-550/1996. od 20. oujka 1997.
Optuenik nije ostvario k. d. ubojstva iz l. 34. st. 1. KZRH u vezi s l. 7. st. 1. OKZRH u
nunoj obrani kad je utvreno da je dan ranije istukao suprugu oteenika, prelomivi joj
rebra, a bio je svjestan da je oteenik osjetljiv na suprugu i da e taj napad i ozljeivanje
supruge isprovocirati napad oteenika kad se prvi put s njim sretne, ali je unato tomu sa
sobom ponio pitolj, oito pristajui na obraun s orujem, a kad oteenik podie puku,
istodobno vadi pitolj i puca u oteenika. Prema tome, kod optuenika nedostaje svijest da
puca u oteenika zbog toga to se brani, on eli sukob, isto kao napada, on je svjestan da
radnju pucanja iz pitolja ne poduzima radi obrane od istodobnog protupravnog napada, ve
to ini da se s oteenikom obrauna, on napada isto kao i oteenik, pa stoga nema pravo na
nunu obranu.
Iz obrazloenja:
Optuenik je dan ranije, to je nedvojbeno, napao suprugu oteenika, istukao je, prelomio
joj rebra, tako da je zavrila u bolnici. On je potpuno svjestan da je time doveo do jedne
incidentne situacije, posebno u odnosu na oteenika koji je osjetljiv na suprugu i koji se
vratio kritinog dana s ratita. Optuenik je bio svjestan da e napad i ozljeivanje supruge
isprovocirati napad oteenika kada se s njim prvi put sretne. Usprkos tomu optuenik, kada
vidi pokojnog oteenika s udaljenosti od 40 m i s poluautomatskom pukom u rukama,
nastavlja se kretati prema njemu, iako se moe ukloniti bez nekog sramnog bijega. Time
optuenik koji ima pitolj oito pristaje na obraun orujem i kada pok. oteenik podie
puku, istodobno vadi pitolj i puca u oteenika. Prema tome, kod optuenika nedostaje
svijest da puca zbog toga to se brani, on eli sukob, isto kao napada, on je svjestan da radnju
pucanja iz pitolja ne poduzima radi obrane, ve to ini da se s oteenikom obrauna, on se
ne brani, on napada, isto kao i oteenik. Opravdano, dakle, sud utvruje da su obojica aktera
dogaaja, optuenik i oteenik, bili u protupravnom napadu, obojica su eljela obraun. Bez
odlunog je znaenja u tome sluaju tko je prvi ispalio hitac, kada su oba hica, prvi snaniji
(vjerojatno iz puke) a drugi slabiji (iz pitolja), ispaljena pogotovo istodobno. Takoer,
okolnost da je napad i ozljeivanje supruge oteenika bio dan ranije, dakle vremenski
udaljen od kritinog dogaaja, ne ini se odlunim, ve je odluno stanje isprovociranosti
oteenika koje traje i u vrijeme dogaaja, a ega je potpuno svjestan optuenik.
Opravdano je, dakle, prvostupanjski sud zakljuio da se optuenik najprije nalazio u situaciji
kada je ogranieno njegovo pravo na obranu, a kada je ugledao oteenika, krenuo je prema
njemu, tj. krenuo je i on u protupravni napad u obraun, kojeg je elio, a tada se nema pravo
pozivati na nunu obranu.
VSRH, I K-636/1994. od 21. sijenja 1997.

27

Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da optuenik nije poinio k. d. ubojstva u pokuaju

iz l. 34. st. 1. u vezi s l. 17. st. 1. OKZRH u nunoj obrani, jer je on, vidjevi da e doi do
svae izmeu njega, njegove obitelji s obitelji oteenika, otiao u svoju kuu i sa sobom
donio pitolj na dvorite, te sudjelovao u verbalnom sukobu i pri tom se ak nabacivao
kamenjem na oteenika i njegovu obitelj, zatim priao drvenom plotu visine oko dva metra
iza kojeg se nalazio oteenik s vilama u rukama, s kojima, s obzirom na visinu i kvalitetu
drvenog plota, te udaljenost optuenika od plota (oko 1,5 metar) nije mogao ugroziti ivot
optuenika, ali je optuenik unato toga iz pitolja ispalio u oteenika tri zrna od kojih je
samo jedan pogodio oteenika u nogu, a preostala dva pogaaju u blizini vitalnih dijelova
tijela oteenika.
Iz obrazloenja:
Naime, da nije postojala ozbiljna opasnost po optuenika, prvostupanjski sud svoje utvrenje
osnovano temelji na okolnostima dogaaja. Izmeu optuenika o oteenike nesporno je
postojao plot, izmeu dvorita, visine dva metra, a od toga plota optuenik je bio udaljen 1,5
metar, pa u datoj situaciji nikakova opasnost optueniku nije prijetila od uperenih vila. Dakle,
pravilno utvruje prvostupanjski sud, cijenei izvedene dokaze, da optuenik nije bio ugroen
uperenim vilama oteenika iz susjednog dvorita. Pored toga, prije nego to je oteenik uzeo
u ruke vile, uslijedio je verbalni sukob u kojem je sudjelovao i optuenik te se pritom ak i
nabacivao kamenjem na oteenika i lanove njegove obitelji.
VSRH, I K-286/1997. od 23. prosinca 1997.
Kad je optuenik tokom prepirke nekoliko puta akom udario drugu osobu i tako izazvao
reakciju te osobe i njezina prijatelja koji su dohvatili cjepanice i potrali za optuenikom, tada
takva provokaciija ograniava optuenikovo pravo na nunu obranu pa on nema pravo na
protunapad, kao u konkretnom sluaju kad je s komadom cigle izaao iz dvorita u koje se
sklonio i taj komad bacio u oteenikovu glavu nanijevi mu teke tjelesne povrede.
Okruni sud u Bjelovaru, K-110/90. od 03. 05. 1990. NZ, Pregled br. 47.
Nije prekoraio granice nune obrane optuenik koji je, branei se od oteenika koji ga je
napao drvenom nogom od stola, pucao oteeniku iz malokalibarskog pitolja u lilce nanijevi
mu teku tjelesnu povredu. Od optuenika se nije moglo traiti da puca u nevitalne dijelove
tijela oteenika, kako to trai prvostepeni sud, jer je optuenik bio satjeran u poloaj iz
kojega nije vie mogao uzmicati, a njegovo psihiko stanje onemoguavalo mu je da gaa u
odreene dijelove oteenikova tijela.
VSRH, IK-100/91. od 09. 05. 1991. NZ, Pregled br. 50.
Optuenik koji je pucao iz karabina u svog oca u trenutku kad ga je otac ve po drugi put
napao potkovom prekoraio je granice nune obrane i uinio krivino djelo ubojstva iz l. 35.
st. 1. KZH u svezi s l. 9. st. 3. KZJ. Pri tome je trebalo imati u vidu ne samo da se optuenik
posluio opasnijim i ubojitijim sredstvom nego i to da ga je napao najblii sordnik koji je uz
to jo i bio pod utjecajem alkohola.

28

VSRH, IK-250/90. od 12. 02. 1992.

Prekoraila je granice nune obrane i stoga izvrila krivino djelo ubojstva u pokuaju (l.
35. st. 1. KZH u vezi s l. 19. st. 1. i l. 9. st. 3. KZJ) optuenica koja je, nakon prepirke s
muem koji je bio u pijanom stanju i koji je poao prema njoj s uzdignutom rukom da je
udari, zgrabila kuhinjski no sa stola i ubola ga u trbuh, pa kad je on nakon toga ponovno
krenuo prema njoj, u strahu da joj ne oduzme no, ubola ga jo jednom u lijevu stranu
grudnog oa, a u toku daljnjeg sukoba ubola ga jo i u desnu nadlakticu, lijevu stranu pazuha i
stranju stranu desne natkoljenice, nanijevi mu tako teke tjelesne povrede opasne po ivot i
tri lake tjelesne povrede. U pitanju je bio jedan od uobiajenih oteenikovih napada na
optuenicu pa je ona, kao i u prijanjim slinim situacijama, mogla odbiti napad i obranom
manjeg intenziteta a ne da oteeniku zadaje ak pet uboda noem.
VSRH, IK.311/91. od 15. 04. 1992. NZ, Pregled br. 52.
Kad je izmeu optuenika i oteenika dolo do sukoba i fizikog razraunavanja i kad je i
jedan i drugi pristao da se na ovaj nain obrauna, onda je svaki od njih bio napada, pa se ni
jedan od njih ne moe pozivati na nunu obranu u odnosu na osobu prema kojoj se je i sam
nalazio u napadu, dok meusobni napad traje.
VSRH, IK-176/91. od 09. 12. 1992.
U fizikom sukobu koji su obojica sudionika htjeli, ni oteenik ni optuenik ne mogu se
pozivati na nunu obranu, bez obzira na zadobivene povrede u sukobu.
VSRH, IK-685/92. od 18. 11. 1993.
Postupak optuenika, koji je povrijeen prenoenjem neistinitih tvrdnji oteenika, samo
prigovorio oteeniku zato prenositi neistine, nikako nije pristajanje na fiziki sukob, niti je
provociranje sukoba, pa optuenik, kada ga je oteenik na takav prigovor fiziki napao,
udarcem ake oborio na zemlju i nastavio udarati nogama, ima pravo na obranu. Odbijajui
napad oteenika tako to ga je lovakim noem otrice duine 11 cm ubo u predjelu trbuha,
nanijevi mu smrtonosne povrede, optuenik je u prekoraenju nune obrane poinio krivino
djelo ubojstva iz l. 34. st. 1. KZRH.
VSRH, K-45/93. od 26. 04. 1994. Bilten 19/94.
Krivino djelo ubojstva u prekoraenju nune obrane ini optuenik koji je, probudivi se i
djelomino obukavi, uvi da je netko razvalio ulazna vrata i uao u sobu s lopatom
uzdignutom iznad glave, uzeo automatsku puku kraj kreveta, kleknuo, repetirao puku i s
udaljenosti od oko 80 do 120 cm ispalio jedan metak u pravcu oteenika, pogodivi ga u
grudni ko, tako da su bili prostrijeljeni vitalni organi. Obrana koju je poduzeo optuenik nije
bila neophodno potrebna da se odbije ishodobni napad, jer u tim okolnostima optuenik je
objektivno imao mogunost da napad otkloni, pa makar i hicem iz puke, ali u one dijelove
tijela koji nisu vitalni. Kod krivinog djela ubojstva u prekoraenju granica nune obrane,
liavanje ivota napadaa javlja se kao neposredna posljedica poduzete obrane od napada kao
uzroka, pa je tu poiniteljeva radnja, koja je usmjerena na lienje ivota, zapravo izvoran i
logian smisao njegove aktivnosti, a stanje eventualno nastale jake razdraenosti ili prepasti
izazvanih napadom, samo su mogui razlozi pogrene ocijene intenziteta napada i time

29
mogui uzroci samog prekoraenja granica nune obrane, pa samo posredno u vezi s lienjem
ivota. Stoga i predstavljaju samo osnov momueg osloboenja od kazni. Naprotiv, kod
krivinog djela ubojstva na mah napad je, no to moe biti i zlostavljanje i teko vreanje,
uzrok nastanka psihikog stanja jake razdraenosti iz kojeg poiniteljeva radnja na lienje
ivota tek proizlazi, pa zato tu njegova aktivnost nije u neposrednoj funkciji obrane od napada
i nije joj to izvorni smisao nego je ona samo neposredna reakcija na napad, odnosno reakcija
za zlostavljanje ili teko vreanje, i smisao joj je zapravo u tome da poinitelja rastereti od
takvih afektivnih stanja. Utvrena odluna injenica da je oteenik u sobu, u kojoj se je
nalazio optuenik, uao nou, provalivi prethodno u kuu, sa lopatom u rukama dignutom
iznad glave, jasno pokazuje da se tu radilo o takvom napadu na koji bi reagirala svaka osoba
neposredno bez obzira na psihiko stanje, pa je tako neposredno reagirao i optuenik
dohvativi automatsku puku i ispalivi hitac u pravcu oteenika, branei se od njegova
napada.
VSRH, K-960/93. od 08. 11. 1994. Bilten 20/96.
Radi se o prekoraenju granica nune obrane kao one mjere obrane koja je neophodna da
poinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni protupravni napad, kad je optuenik iz
automatske puke u oteenika, koji je s pijukom podignutim u desnoj ruci trao za njim,
ispalio dva kratka rafala od najmanje sedam komada streljiva i to na nain to je prvi rafal
ispalio u donji dio tijela oteenika, a nakon to je oteenik zbog prvog ispaljenog rafala
posrnuo i pao na koljena, dakle bio nesposoban za daljnji napad, to je optuenik vidio,
ispalio i drugi rafal u gornji dio tijela, zadavi mu brojne ustrijelne rane u tijelo s vanjskiim
krvarenjem, to je dovelo do smrti oteenika.
VSRH, IK-486/94. od 08. 06. 1995. Izbor 2/96.
Optuenik nije poinio krivino djelo ubojstva u pokuaju iz l. 34. st. 1. u svezi s l. 17. st.
1. OKZRH u nunoj obrani, a niti u njenom prekoraenju, bez obzira na to to je oteenik za
vrijeme svae izvadio depni noi i ostao stajati u dvoritu s otvorenim depnim noiem u
ruci, kad je optuenik otiao u kuu po puku i odmah po izlasku iz kue u verandu (a
oteenik je jo uvijek stajao na istom mjestu), opalio iz puke, a zatim i sa stuba, u pravcu
oteenika, tako da mu je jedan metak okrznuo kapu na glavi.
VSRH, IK-334/95. od 12. 09. 1996. Izbor 2/96.
Optuenik je postupao u nunoj obrani kad je od sebe odbijao istodobni protupravni napad
oteenika koji se sastojao u tome da je oteenik (mlai ovjek, ro. 1957.), nakon
meusobnoga verbalnog sukoba, priao optueniku (starom ovjeku, roen 1918.), snano ga
udario u slijepoonicu i oborio na pod, stisnuvi ga izmeu kreveta i ormara, zakoraio ga,
kleknuo koljenima na njegova prsa i nastavio ga tui. Optuenik je, naime, tek tada uzeo no
koji mu se kao jedino sredstvo nalo na dohvat ruke i njime iz leeeg poloaja ubadao
oteenika sve dok se ovaj nalazio na njemu i udarao ga.
VSRH, IK-42/96. od 10. 10. 1996. Izbor 2/96.
Kad je optuenik, nakon to je oteenik vrijeao njegova oca i suprugu, uzeo automatsku
puku i krenuo prema mjestu na kojem se nalazio oteenik u namjeri da se s njim obrauna,
te dolaskom u blizinu oteenika u njega ispalio cijeli rafal, ne moe se pozivati na to da je
krivino djelo ubojstva iz l. 34. st. 1. KZRH poinio u stanju nune obrane.

30

VSRH, IK-795/96. od 14. 01. 1997. Izbor 1/97.

Od optuenika koji se nalazi u stanju nune obrane ne moe se traiti da napad odbije
pucanjem u noge napadaa ako nema vremena da hladno i trijezno prosudi situaciju. Prema
tome postupao je u granicama nune obrane optuenik koga je njegov sin napao u hodniku
zajednike kue, kizaavi naglo iz svoje sobe s podignutom sjekirom u ruci, tako da je
optuenik imao vremena samo podignuti ve pripremljenu puku i opali smrtonosni hitac u
napadaev grudni ko.
VSRH, I K-928/90 od 25. svibnja 1991. godine Dravni odvjetnik br. 2/98
O postojanju obrane, neophodne za odbijanje istodobnog protupravnog napada, sudi
se ne samo po tome kakvo orue je uporabljeno u napadu i u obrani ve se moraju uzeti u
obzir i druge okolnosti.
VSNRH, K-1247/56. od 24. svibnja 1956.
Sudjelovanje u nastaloj tunjavi u svrhu da se obrani napadnuti a kasnije odbije napad i
protiv sebe moe imati karakter nune obrane u smislu l. 11. KZ.
VSH, K-416/69. od 26. lipnja 1969.
Kod odluivanja o primjeni odredaba o nunoj obrani iz l. 11. st. 1. i 2. KZ ne moe se
intenzitet napada na okrivljenika ocjenjivati samo sa stajalita krajnje posljedice toga napada,
ve treba uzeti u obzir i sve konkretne okolnosti pod kojima se djelo dogodilo, sredstvo kojim
je napad izvren i pravno dobro protiv kojeg je usmjeren.
VSH, K-1469/71. od 3. veljae 1972.
Kad optuenik prilazi oteeniku i hvata ga za prsa pozivajui ga na odgovornost zbog
navodno njemu izgovorenih rijei, onda se optuenik takvom svojom djelatnou pojavljuje
kao napada, pa uslijed toga ni tijekom daljnjeg odvijanja dogaaja izmeu njega i oteenika
ne moe se vie tretirati kao napadnuti.
VSH, K-1718/71. od 20. sijenja 1972.
Za prekoraenje granica nune obrane potrebno je da se za trajanja protupravnog napada taj
napad odbija na nain koji se, s obzirom na okolnost pod kojom se protunapad vri i sredstvo
kojim se vri, ne ukazuje potrebnim, jer se po pravilnom rasuivanju protupravni napad
mogao odbiti i manjom povredom napadaevog interesa. To zato, to se pojmom neophodne
potrebe (l. 11. st. 2. KZ) ograniava opseg obrane, pa se prema tome jedino prekoraenjem
toga opsega u odbijanju protupravnog napada prekorauje i granice nune obrane.
VSH, I K-175/72. od 27. lipnja 1972.
U datoj situaciji kad optuenik nije mogao obraniti svoj tjelesni integritet na drugi nain nego
da posegne za noem, u stvari jedinim sredstvom oruem kojim je taj raspolagao, i njime
bode u obrani svoje napadae, ta je njegova obrana bila neophodno potrebna za odbijanje toga

31
napada (koji se sastojao u napadu dvojice na optuenika, koji su ga vie puta izudarali
bialom okovanim eljezom, zatim rukama i nogama obuvenim u cipele tako da su ga oborili
na zemlju i nastavili tui u tom poloaju, ime su mu zadali vie tjelesnih ozljeda i izbili vie
zubi).
Stoga su u postupanju optuenika ostvareni svi zakonski uvjeti nune obrane iz l. 11. st. 2.
KZ, pa je valjalo uvaiti albu optuenika i preinaenjem prvostupanjske presude optuenika
osloboditi od optube po l. 321. t. 1. ZKP.
Pri tom valja imati u vidu da se kod nune obrane ne trai da napadnuti ne smije u obrani
napadau nanijeti vee zlo, odnosno veu povredu njegovog pravnog dobra od one koja je
njemu napadnutom prijetila (za razliku od krajnje nude l. 12. KZ).VSH, K-1047/72. od 17. kolovoza 1972.
Kod odluivanja o primjeni odredbe o nunoj obrani, a posebno kod ocjene intenziteta
napada na optuenika treba uzeti u obzir sve konkretne okolnosti pod kojima se djelo
dogodilo. U asu poetka napada oteenika, tj. dok mu se oteenik pribliavao maui
noem, optuenik nije imao pri ruci nikakvo podesno sredstvo obrane, pa kako je uzmiui,
u takvoj situaciji, posegao za kolcem iz plota kraj kojega je uzmicao, mora se uzeti da je
uporabio jedino sredstvo obrane, koje mu je u danom momentu bilo na raspolaganju, pa se
stoga takova obrana ukazuje jedino moguom i kao takva neophodno potrebnom za odbijanje
protupravnog napada.
VSH, I K-233/73. od 3. travnja 1973.
Izaziva odnosno napada ima pravo takoer da se brani, ako tijekom svae ili prepirke u
kojoj do tada nisu uporabljena opasna sredstva, izazvani posegne za sredstvom koje bi
izazivaa moglo ugroziti do te mjere da dolazi u pitanje njegov tjelesni integritet ili ivot.
VSH, I K-422/73. od 19. lipnja 1973.
Nije pravilno stajalite da se nunom obranom, i to nanoenjem tjelesnih ozljeda napadau
moe odbijati samo takav napad koji je upravljen na zadavanje teke tjelesne ozljede ili na
lienje ivota. Time je u stvari izraeno stajalite o razmjernosti po vrijednosti izmeu
napadnutog dobra i napadaeva dobra, odnosno razmjernosti zla to se obranom nanosi
napadau i zla to je prijetio napadnutom.
Naime, po l. 11. st. 2. KZ moe se nunom obranom odbijati protupravni napad na svako
dobro zatieno kaznenim pravom (ivot, slobodu, imovinu, ast itd.) pa, prema tome, i
tjelesni integritet uope. Jedini je uvjet (uz istodobnost napada), da su nain i sredstvo kojima
se napad odbija bili neophodno potrebni za uspjeno odbijanje napada. Stoga za razliku od
krajnje nude (l. 12. st. 2. KZ) odredba l. 11. st. 2. KZ ne trai razmjernost izmeu
pravnog dobra napadaa i pravnog dobra napadnutog, odnosno izmeu zla to se nanosi
napadau i zla to je prijetio napadnutom.
Sukladno s izloenim optuenik nije bio duan da trpi da ga oteenici tuku, makar oni nisu
namjeravali da ga usmrte ili teko tjelesno ozlijede, pa je bio ovlaten da svojim
protunapadom odnosno povredom dobara oteenih odbije njihov napad. Naravno, kod toga
ostaje pitanje jesu li nain na koji je odbijao napad, sredstvo kojim ga je odbijao i dobra

32
napadaeva na koja je bila upravljena njegova obrana u datoj situaciji, s obzirom na sve
okolnosti (broj i snaga napadaa, nain njihovog postupanja, eventualna druga sredstva koja
su mu stajala na raspolaganju za odbijanje napada i sl.), bili neophodno potrebni za odbijanje
napada.
VSH, I K-799/76. od 20. svibnja 1976.
Okrivljenici koja je prijetila sjekirom privatnim tuiteljicama i kojoj je zbog toga stavljeno na
teret k. d. ugroavanja sigurnosti iz l. 51. st. 1. KZH, ne moe se priznati pravo na nunu
obranu zato to su privatne tuiteljice istodobno bacale blato na fasadu njene kue. Ne moe
biti nune obrane ako se sjekirom prijeti da bi se otklonio napad na imovinu jer se zatieno
(tijelo i ivot) i napadnuto dobro (imovina) ne mogu usporeivati.
Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-626/89. od 2. veljae 1990.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
Stajalite zauzeto u ovoj odluci ne moe se odobriti. Nema nikakve sumnje da se nunom
obranom moe tititi bilo koje pravno dobro, pa prema tome i imovina. Prvostupanjski sud,
koji je okrivljenici odrekao pravo na nunu obranu, utvrdio je da se nabacivanje blatom na
fasadu ne moe smatrati napadom na imovinu, to je pogreno jer i na taj nain moe nastati
imovinska teta. Takoer je taj sud uzeo da je napad prestao, to se ne ini uvjerljivim s
obzirom na razjarenost privatnih tuiteljica, pa drugostupanjski sud ne prihvaa tu tvrdnju.
Drugostupanjski sud stoga doputa da je postojao istodobni napad na imovinu okrivljenice, ali
smatra da nema proporcionalnosti izmeu napadnutog i povrijeenog dobra. Ovdje valja istai
da na zakon kod nune obrane, za razliku od krajnje nude, ne trai i razmjernost izmeu
pravnog dobra napadaa i pravnog dobra napadnutog, odnosno izmeu zla to se nanosi
napadau i zla to je prijetilo napadnutome, kako je to s pravom istakao VSH u odluci K799/76 (Pregled sudske prakse, br. 10, str. 52). Stoga postupa u nunoj obrani npr. ena
ubije napadaa koji je pokuava silovati, mada je seksualni integritet manje vrijedno dobro od
ivota. Ipak, ne moe se priznati pravo na nunu obranu u sluaju oiglednog ili
nepodnoljivog nerazmjera kod napada na imovinu, pa se npr. ne moe opravdati postavljanje
takvih zatitnih elektrinih ureaja na voke koji mogu ubiti napadaa. Stoga se naa sudska
praksa s pravom pokazala dosta suzdranom kada je u pitanju nuna obrana imovine.
Meutim, u konkretnom sluaju ne moe biti govora o takvom oiglednom nerazmjeru.
Drugostupanjski sud pogreno uzima da je radnja okrivljenice bila upravljena na tijelo i ivot
privatnih tuiteljica. Okrivljenica nije ni dirnula privatne tuiteljice, a i optuena je samo zbog
k. d. ugroavanja sigurnosti iz l. 51. st. 1. KZH, dakle, zbog k. d. kod kojega je zatitni
objekt sigurnost neke osobe. Takav nain dio je u granicama neophodne obrane, tj. obrane
koju bi primijenio svaki razuman ovjek u situaciji okrivljenice.
Iz navedenih razloga bilo je ispravno osloboditi okrivljenicu zato to je postupala u granicama
nune obrane.
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 1/90.
Oteenik i etiri mladia opkolili su automobil u kome se optuenik ljubio s djevojkom te
udarili po limu i ljuljali automobil, nakon toga je optuenik, koji je inae bio policajac, izaao
iz automobila i ispalio nekoliko metaka iz pitolja u zrak pa su se oteenik i njegovo drutvo
razili. Meutim, ostali su ekali na putu i kada je optuenik krenuo automobilom, preprijeili
su mu put u namjeri da ga fiziki napadnu, on je iziao iz automobila, ovaj put bez pitolja u
kome vie nije bilo metaka i oteenika, koji mu je prilazio, udario akom po ustima,
polomivi mu nekoliko zuba, nakon ega je sjeo u automobil i nastavio vonju. Optueniku je

33
stavljeno na teret k. d. teke tjelesne ozljede iz l. 41. st. 4. KZH jer je po miljenju dravnog
odvjetnika, bio bez svoje krivnje doveden u stanje jake razdraenosti napadom od strane
oteenika, ali ga je prvostupanjski sud s pravom oslobodio optube, jer je postupao u nunoj
obrani.
Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-49/90. od 21. oujka 1990.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
Ovdje su sudovi s pravom uzeli da je optuenik postupao u granicama nune obrane. Teza
dravnog odvjetnika prema kojoj bi se radilo o tekoj tjelesnoj ozljedi na mah nije prihvatljiva
jer takva kvalifikacija pretpostavlja da je napad prestao, dok je u ovom sluaju napad
neposredno predstojao: kada je oteenik krenuo na optuenika u namjeri da ga fiziki
napadne, nastupila je neposredna opasnost za optuenikov tjelesni integritet. Time je
ostvarena istodobnost napada kao pretpostavka nune obrane. Isto tako valja uzeti da je
optuenikova obrana bila neophodna jer on nije imao na raspolaganju neki drugi nain obrane
kojim bi se u veoj mjeri tedio napada. Optuenik nije bio duan ni da se ogranii samo na
odbijanje (pariranje) napada, nego je imao pravo i na protunapad ili na ofenzivnu nunu
obranu jer mu je u datoj situaciji jedino takva obrana garantirala uspjeh. Nije postojao nijedan
razlog koji bi ograniavao optuenikovo pravo na nunu obranu (nepostojanje ili umanjenje
krivnje kod napadaa, brani ili rodbinski odnos s napadaem, oigledan nerazmjer izmeu
napadnutog i povrijeenog dobra i prethodne provokacije optuenika).
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 2/90.
Postupao je u granicama nune obrane optuenik koga je oteenik napao u parku udarajui
ga tupotvrdim predmetom po glavi i tijelu i koji je oteeniku zadao noem tri ubodne rane na
grudnom kou koje su bile teke naravi, jer oteenik nije prestao s napadom ni nakon
zadobivena prva dva uboda noem.
VSRH, I K-226/91. od 17. srpnja 1991.
Optuenik je postupao u nunoj obrani kad je od sebe odbijao istodobni protupravni napad
oteenika koji se sastojao u tome da je oteenik (mladi ovjek, ro. 1957.), nakon
meusobnoga verbalnog sukoba, priao optueniku (starom ovjeku, ro. 1918.), snano ga
udario u sljepoonicu i oborio na pod, stisnuvi ga izmeu kreveta i ormara, zakoraio ga,
kleknuo koljenima na njegova prsa i nastavio ga tui. Optuenik je, naime, tek tada uzeo no
koji mu se kao jedino sredstvo nalo na dohvat ruke i njime iz leeeg poloaja ubadao
oteenika sve dok se ovaj nalazio na njemu i udarao ga.
Iz obrazloenja:
Naime, tono je to da je optuenik, prema iskazu svjedoka, oteeniku opsovao majku, a
potom majku i oca, uvrijedio ga, tako da je ovaj otiao u svoju sobu, ali je i optuenik poao u
svoju sobu, kako to iskazuje sam oteenik. Dakle, verbalni sukob je prestao, no nakon toga
oteenik izlazi iz svoje sobe, prilazi optueniku, snano ga udara i obara na pod. I tada,
zakorauje optuenika i nastavlja ga tui a sam navodi: Bacio sam se na njega i kleknuo
koljenima na njegova prsa, te m u rekao to e sada biti. Optuenik je star ovjek (roen
1918. godine), pa je i logian zakljuak prvostupanjskog suda da je, onako oboren od znatno
mlaeg oteenika (roenog 1957. godine), pa i snanijeg, koji klei na njemu i dalje ga

34
udara, naprosto bio bespomoan sve dok nije posegnuo za noem, jedinim sredstvom na
dohvatu ruke i njime se stao braniti. Istina, on je nanio oteeniku pet ozljeda noem, sve lake
naravi, ali niti jednu nakon to je oteenik prestao sa zlostavljanjem, ve sve s poda, u
leeem poloaju i za vrijeme dok je oteenik na njemu i dok ga udara.
VSRH, I K-42/1996. od 10. listopada 1996.
Nema pravo na nunu obranu lovokradica prema kome je lovouvar uperio puku i povikao:
Stoj ili pucam.
VSH, K-909/78.
Nema pravo na nunu obranu pijani pacijent koji je najprije vrijeao lijenika, a onda, nakon
njegove intervencije, otiao po no, da bi nakon toga ponovno provocirao lijenika i kada ga
je lijenik uhvatio rukama za prsa, ubo ga noem i na taj nain liio ivota (VSH, K-422/73);
isto vrijedi za optuenike koji su bacanjem pivske boce svjesno isprovocirali napad dvaju
oteenika, pri emu su jednog ubili, a drugog tjelesno ozlijedili.
VSH, K-432/83.
Kod nune obrane intenzitet napada i razmjernost izmeu obrane i napada ne moe se
ocjenjivati iskljuivo prema uporabljenom sredstvu ve treba uzeti u obzir sve okolnosti pod
kojima je djelo poinjeno, a napose s kakvim sredstvom obrane je napadnuti u danoj situaciji
raspolagao da bi mogao suzbiti napad.
Presudom okrunog suda jedan od optuenih proglaen je krivim zbog k. d. ubojstva u
prekoraenju nune obrane iz l. 135. st. 1. u vezi s l. 11. st. 3. KZ.
Vrhovni sud Hrvatske oslobodio je optuenika od optube po l. 330. t. 1. ZKP, iz ovih
razloga:
Prvostupanjski sud povrijedio je kazneni zakon (l. 344. t. 1. ZKP), jer je na osnovu pravilno
utvrenih odlunih injenica izveo pogrean zakljuak kad je ustanovio da je optuenik
poinio k. d. ubojstva u prekoraenju nune obrane iz l. 135. st. 1. u vezi s l. 11. st. 3. KZ,
umjesto da je naao da ne postoji k. d. zbog nune obrane u kojoj se ovaj optuenik nalazio
(l. 11. st. 1. KZ).
Do ovakvog pogrenog zakljuka doao je prvostupanjski sud zbog toga, to je intenzitet i
adekvatnost obrane i napada ocijenio iskljuivo po uporabljenom sredstvu, a ne i prema svim
ostalim okolnostima pod kojima je konkretno djelo bilo poinjeno.
Da je do ovakvog zakljuka prvostupanjski sud doao, to proizlazi iz obrazloenja presude u
kojem je navedeno da je optuenik prekoraio granice nune obrane, jer da je uporabio no, a
kod poginulog nije uope vidio noa niti ga je ovaj udario noem prije nego je bio uboden i to
u asu kad ga je poginuli uhvatio za kosu i oborio na zemlju, pri emu nije mogao ni oekivati
da e biti napadnut noem s obzirom na njihove ranije dobre odnose.
Od napadnutog se, naime, trai da u obrani od napadaa uporabi adekvatne obrambene
postupke i da se brani adekvatnim sredstvom samo onda i utoliko, ukoliko napadnuti u
situaciji u kojoj se naao ima za to mogunost. To drugim rijeima znai da napadnuti, ako u
asu kada se je prisiljen braniti, nema druge alternative ni mogunosti, jer kod sebe nama

35
nikakvog drugog sredstva osim noa, niti s obzirom na nain napada, njegov intenzitet,
poloaj i sve ostale okolnosti u kojima se u asu napada nalazi, nema druge mogunosti da se
obrani nego da napadaa udari noem, dakle ako napadnuti uporabi jedino sredstvo koje je
imao i brani se na nain koji je u konkretno stvorenoj situaciji bio jedino mogu, onda se
adekvatnost napada i obrane ne moe mjeriti izolirano od svih ostalih okolnosti konkretnog
sluaja, pa se ni uporaba sredstva koje bi apstraktno uzevi bilo jae od sredstava napada, ne
moe smatrati uporabom neadekvatnih obrambenih postupaka i slijedom toga prekoraenjem
nune obrane.
Tako i u konkretnom sluaju, kraj svih okolnosti sluaja, samo na osnovu injenica da je
optuenik uporabio no prema napadau koji je u samom momentu napada bio bez noa
(odnosno optuenik nije vidio da bi poginuli napada imao no) ne moe opravdati stajalite
prvostupanjskog suda, da je optuenik prekoraio granice nune obrane.
Pri ocjeni toga pitanje ne moe se, naime, imati samo u vidu da je optuenik imao no, a
poginuli da je bio goloruk u asu kad je optuenika uhvatio za kosu i oborio ga na zemlju,
nego i sve ostale okolnosti sluaja. Tako naroito, da je poginuli bio ovjek vrlo agresivne
naravi, da je kritine veeri jo prije inkriminiranog dogaaja u Domu kulture izazvao guvu i
noem teko ozlijedio predsjednika SSRN koji je traio da se Dom isprazni i zatvori i da je
optuenik za to znao. Dakle, trebalo je imati u vidu da su optuenika im je izaao iz Doma
kulture odmah poeli estoko progoniti poginuli i jo dvojica napadaa i to drugo i tree
optueni, da su ga gonili oko 150 metara, i da ga je poginuli kad su ga stigli uhvatio za kosu i
oborio na zemlju i dok ga je ovaj drao za kosu i gnjeio i da ga je drugooptueni dvaput ubo
noem u lea i teko ozlijedio. Konkretno, utvreno je da je poginuli stvarno imao u ruci no
u vrijeme kad je trao i progonio optuenika i da je poginuli bio snaan mladi i pod
utjecajem alkohola to je jo pojaalo njegovu agresivnost i bezobzirnost, a osim toga
utvreno je da su poginuli i ostala dvojica optuenih jo i vukli za noge optuenika koji je
takoer bio ozlijeen i to prema kanalu sve dok jedna svjedokinja nije u svojoj kui upalila
svjetlo koje je osvijetlilo i mjesto dogaaja.
Kad je u takvoj situaciji optuenik neposredno bio ugroen ne samo u svom tjelesnom
integritetu nego i u svom ivotu od trojice agresivnih napadaa koji su istodobno na njega
atakirali, a subjektivno veoma zaplaen, i reagirao ubodom noem na napadaa koji ga je prvi
stigao, uhvatio za kosu i oborio na zemlju, onda je on u danoj situaciji reagirao na jedino
mogu nain koji mu je dao izgleda da se obrani od napada, pa se takvo njegovo reagiranje ne
moe smatrati prekoraenjem nune obrane, nego kao aktivnost adekvatna intenzitetu
izvrenja napada, dakle kao djelo poinjeno u punoj nunoj obrani u smislu l. 11. st. 1. KZ.
Stoga je uvaenjem albe optuenika prvostupanjsku presudu valjalo preinaiti na nain kako
je to izvreno u izreci presude.
VSH, K-1298/67. od 1. studenoga 1967.
Opravdano je sud oslobodio optuenicu od kazne zbog prekoraenja nune obrane uslijed
jake razdraenosti i prepasti izazvane napadom oteenika, ako se uzme u obzir da je
oteenik optuenicu snano udario tako da je ona od tih udaraca padala na zemlju i ako se u
sklopu cjelokupnog ponaanja oteenika prema optuenici ocijeni znaaj njegove brutalnosti
prema optuenoj, koja je i inae teki neurotik s vrlo intenzivnim depresivnim stanjem.
VSH, K-748/72. od 19. listopada 1972.

36

Izaziva, odnosno napada ima takoer pravo na nunu obranu ako tijekom svae ili prepirke
u kojoj do tada nisu uporabljena opasna sredstva izazvani posegne za sredstvom koje bi
izazivaa moglo ugroziti do te mjere da dolazi u pitanje njegov ivot ili tjelesni integritet.
Prvostupanjskom presudom proglaen je optuenik krivim zbog k. d. ubojstva iz l. 135. st. 1.
KZ poinjenog u prekoraenju granice nune obrane.
Drugostupanjski sud je uvaio albu dravnog odvjetnika i preinaio prvostupanjsku presudu
samo glede odluke o kazni.
Iz obrazloenja:
Iako je oteenik u osnovi, pravilno reagirao, ipak je uzimanjem boce u ruku i kretanjem
prema optueniku u namjeri da ga istjera iz vagona doveo u situaciju da se morao braniti od
toga napada. Istina je da se izaziva i napada u pravilu ne bi mogao pozivati na nunu
obranu, ali u konkretnom sluaju to izazivanje, pa i eventualni napad optuenika na pokojnika
u vidu udarca u lice, nije bilo takvog intenziteta da bi pokojnik bio doveden u situaciju da
opravdano uzima u ruke bocu s pivom i kree prema optueniku, a utvreno je da to nije zbog
toga uinio. Izaziva, odnosno napada ima takoer pravo da se brani, ako tijekom svae ili
prepirke u kojoj do tada nisu uporabljavana opasna sredstva, izazvani posegne za sredstvom
koje bi izazivaa moglo ugroziti do te mjere da dolazi u pitanje njegov tjelesni integritet ili
ivot. Utoliko je prvostupanjski sud u pravu kad uzima da se i pored svega izloenog radilo
ipak o takvom napadu od strane pokojnika od kojeg je optuenik imao pravo da se brani.
Presuda VSH, I K-422/73. od 19. lipnja 1973.
Odbijanje napada je doputeno samo dok traje napad. Dakle, kada prestane napad, prestaje i
pravo na odbijanje napada, to je, uglavnom faktiko pitanje.
U teoriji kaznenog prava, ipak, smatra se da je napad dovren kad je djelatnost napadaa
prekinuta i kad kod njega ne postoji namjera da napad neposredno produlji. Ipak, mora se
rei, da je i to injenino pitanje.
Iz obrazloenja:
Napad je prestao, a time i pravo poinitelja na nunu obranu, kad su oteenici, nakon to su
protupravno napali optuenika, prisilili ga na bijeg iz gostionice te krenuli za njim oboruani
bocom odnosno kriglom, uoivi da optuenik iz svoga parkiranog automobila uzima pitolj,
stali na udaljenosti od oko desetak metara tako da je tada optuenik s pitoljem u ruci krenuo
prema njima, a zatim poeo pucati, te jednoga usmrtio, a drugoga tjelesno ozlijedio.
VSH, I K-743/81. od 23. prosinca 1981.
Prvostupanjski sud ostvario je bitnu povredu odredaba k. p. iz l. 364. st. 1. t. 11. ZKP jer je,
proglaavajui optuenika krivim zbog k. d. pokuaja ubojstva u prekoraenju nune obrane,
ostavio nerijeeno pitanje je li je radnja pokuaja lienja ivota poinjena u vrijeme trajanja
napada ili nakon to je taj napad prestao. To pitanje predstavlja kljuni moment za ocjenu o
tome je li je uope postojalo stanje nune obrane i je li je njena mjera prekoraena. Ostalo je

37
nejasno ne uzima li prvostupanjski sud da je optuenik glede protupravnog napada bio u
zabludi, pogreno drei da predstoji daljnji napad oteenika.
VSH, I K-205/88. od 7. rujna 1989.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
VSH ovdje s pravom ukazuje na pogreku koja se dosta esto pojavljuje u sudskoj praksi, a
sastoji se u tome da se ne razlikuju dvije vrste prekoraenja nune obrane. Ako poinitelj,
odbijajui istodobni napad, prekorai granice neophodne obrane, u pitanju je intenzivno
prekoraenje nune obrane (intenzivni eksces). Ako pak poinitelj brani sebe ili drugoga mada
napad jo nije poeo ili je ve prestao, dakle, kada nedostaje istodobni napad, radi se o
ekstenzivnom prekoraenju nune obrane (ekstenzivni eksces). U prvom sluaju poinitelj
prekorauje mjeru a u drugom vremenske granice nune obrane. Odredba l. 9. st. 3. KZ
SFRJ odnosi se na intenzivno prekoraenje nune obrane. Prema tome, ekstenzivno
prekoraenje nune obrane nije prekoraenje u smislu l. 9. st. 3. KZ SFRJ, ali i ono moe biti
relevantno ako poinitelj pogreno uzima da postoji istodobni napad, u kom sluaju se radi o
jednom sluaju putativne nune obrane koja se ocjenjuje prema odredbama o stvarnoj zabludi
(l. 16. KZ SFRJ).
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 1/90.
VSRH, I K-1083/1993. od 12. svibnja 1994.
Radi se o prekoraenju granica nune obrane u pokuaju kao one mjere obrane koja je
neophodna da poinitelj od sebe ili drugog odbije istodobni protupravni napad, kad je
optuenik iz depa hlaa izvadio pitolj i pucao u prsni ko i trbuh oteenika (koji je
invalidna osoba, nedostaje mu pola podlaktice lijeve ruke), u trenutku kad je oteenik uzeo
kolac duljine 1,60 m, irine 8 cm i njime zamahnuo prema optueniku.
Iz obrazloenja:
Navodi albe u kojima se istie da optuenik nije bio duan otkloniti napad bijegom, iako
toni, nisu relevantni u konkretnoj situaciji kada prvostupanjski sud upravo utvruje
optuenikovo stanje nune obrane. Takoer, niti navoenje razloga zbog kojih je optuenik
bio naoruan pitoljem nisu od utjecaja, budui da prvostupanjski sud nije ni utvrdio da bi
optuenik ponio pitolj ba u namjeri da oteenika lii ivota.
Zbog toga, dakle, to je tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nesporno utvreno, da
je optuenik postupao odbijajui od sebe istodobni protupravni napad oteenika, tj. u stanju
nune obrane, ostaje sada spornim samo pitanje je li ta i takva obrana optuenika bila
neophodna, odnosno je li optuenik postupajui na inkriminirani nain prekoraio granice te
obrane.
U odgovoru na to pitanje prvostupanjski sud je pravilno zakljuio da je ta obrana prekoraena,
i to kako s obzirom na sredstvo obrane, tako i njezin intenzitet. Prije svega, u situaciji kada
oteenik zamahuje drvenim kolcem prema optueniku, pitolj, kao vatreno oruje, uvelike
nadmauje opasnost sredstva napada drvenog kolca. Pored tog nerazmjera, prvostupanjski
sud valjano zakljuuje da je, osim uporabe pitolja, bilo i drugih naina da se napad
oteenika odbije, pa tako npr. jednakim sredstvom drvenim kolcem, s obzirom na to da se u

38
blizini optuenika, prema priloenoj dokumentaciji, nalazilo vie takvih kolaca naslonjenih na
stablo, a s koje hrpe se, uostalom, naoruao i sam oteenik. Isto tako, ispaljujui dva hica
prema tijelu oteenika, optuenik je i po intenzitetu svoje obrane prekoraio doputenost
njenih granica, s obzirom na to da bi u konkretnoj situaciji ve ispaljivanjem jednog hica
napad bio onemoguen. Ovakav zakljuak slijedi iz same obrane optuenika koji navodi da je
oteenik nakon prvog ispaljenog hica spustio desnu ruku u kojoj je drao kolac, te ju
pritisnuo uz tijelo, ali je ipak ispalio jo jedan hitac. Pored toga, vana je i okolnost da je
oteenik teki tjelesni invalid kojem nedostaje pola podlaktice lijeve ruke.
Slijedom izloenog, dakle, i ovaj Vrhovni sud, kao drugostupanjski sud, smatra da je
optuenik, kako blaim sredstvom, tako i slabijim intenzitetom uporabe tog sredstva, mogao
od sebe otkloniti napad oteenika, zbog ega se njegovi postupci u vrsti i mjeri obrane ne
ukazuju neophodnim.
VSRH, I K-702/1994. od 7. lipnja 1995. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.

14. KRAJNJA NUDA

lanak 30. KZ-a
Postupao je u krajnjoj nudi i stoga nije poinio teko djelo protiv sigurnosti javnog prometa
iz l. 168. st. 3. u vezi s l. 163. st. 3. KZH optuenik koji je kao voza kamiona s prikolicom
natovarenom umjetnim gnojivom, izaavi iz lijevog zavoja, uoio stablo bora preprijeeno
preko ceste te se zbog male razdaljine od prepreke i velikog tereta kamiona i prikolice, nije
odluio na koenje, nego na obilaenje stabla krajnje desnom stranom, pri emu je zahvatio
bankinu koja se odronila, zbog ega je dolo do prevrtanja kamiona i prikolice, kojom
prilikom je nastupila teta preko 330.000 HRD, jer je u toj prometnoj situaciji reagirao da bi
izbjegao opasnost koju nije skrivio, a koju nije mogao izbjei na drugi nain.
Okruni sud u Bjelovaru, K-54/92. od 13.2.1992. eljko Horvati, Novo hrvatsko Kazneno
pravo, Organizator Zagreb, 1997.

Optuenici koji su neovlateno koristili elektrinu energiju i tako ispunili sve bitne elemente
k. d. krae iz l. 130. st. 1. KZH, ne mogu se pozivati na krajnju nudu jer su neplaanjem
rauna skrivili opasnost koja se, osim toga mogla otkloniti drukije, tj. naknadnim plaanjem
rauna, to su optuenici i uinili.
Okruni sud u Zagrebu, K-421/92. od 24. oujka 1992. NZ, Pregled br. 53
Ne ini k. d. tko postupajui u krajnjoj nudi poveze unesreenu osobu u bolnici i, vozei ga,
nepropisnom brzinom radi spasavanja njegovog ivota, naleti vozilom na drugu osobu i
ozlijedi ju.
Iz obrazloenja:

39

Prijevoz usput pokupljene unesreene osobe u bolnicu, radi spaavanja njenog ivota, i to
nepropisnom brzinom, uslijed koje je dolo do naleta tim vozilom na drugu osobu, nije k. d.,
ako je ono poinjeno u krajnjoj nudi, tj. da bi se otklonila istodobna neskrivena opasnost za
ivot ozlijeene osobe, odnosno u situaciji kada izazvana poveana opasnost za sigurnost
drugih osoba u prometu, nije bila vea od onog zla koje je moglo nastupiti za ivot osobe koja
je prevoena.
Presuda VSH, I K-354/74. od 5. rujna 1974.
I za dananju sudsku praksu moe biti interesantan jedan sluaj iz nekadanje sudske
prakse Suda stola sedmorice u Zagrebu kod primjene instituta krajnje nude.
Naime, tijekom k.p. koji je voen protiv supruga zbog zlostave njegove supruge, supruga je,
na pitanje suca je li je imala spolne odnose i s drugim mukarcima, osim sa svojim muem,
odgovorila da nije. Meutim, tijekom k. p. je utvreno protivno.
Suprug je protiv supruge podnio kaznenu prijavu zbog k. d. iz paragrafa 144. Krivinog
zakonika Kraljevine Jugoslavije, jer je dokazano da je imala spolne odnose i s drugim
mukarcima, a to je tada zbog preljuba bilo kanjivo, zbog lanog iskaza.
Prvostupanjski sud je optuenicu proglasio krivom za k. d. iz paragrafa 144. Kaznenog
zakonika Kraljevine Jugoslavije, jer je dokazano da je imala spolne odnose s drugim
mukarcima, ali joj je, primjenom propisa o krajnjoj nudi (paragraf 25. toga Zakonika)
izreena blaa kazna.
Vii sud je u postupku po albi osuene, presudu prvostupanjskog suda ponitio i optuenicu
oslobodio od optube. U obrazloenju presude, ovaj je sud istakao da je optuenoj, time to
joj je postavljeno pitanje o njenom spolnom ivotu s drugim mukarcima prijetila
neotklonjiva, neskrivljena opasnost za njenu ast i imovinu, koju opasnost je mogla u datom
sluaju od sebe otkloniti samo tako da je govorila u tom pravcu neistinu pred sudom.
Dakle, drugostupanjski sud je naao u ovom sluaju, da je optuenica postupila u krajnjoj
nudi!
Presuda Stola sedmorice u Zagrebu, Kre. 32/34. od 5. rujna 1943.
Ne postoji krajnja nuda iz l. 10. st. 3. KZ SFRJ kod okrivljenika za protupravno
prisvajanje drutvene imovine i poinitelja djela iz l. 125. st. 1. KZH (umska kraa), budui
da nije iscrpio sve legalne mogunosti za rjeenje obiteljskih materijalnih problema, budui da
unato velikoj neimatini nije zatraio tzv. Namjensku pomo Gradske organizacije Crvenog
kria i Centra za socijalni rad.
Okruni sud u Sisku, K-281/86. od 30. prosinca 1986.
Rukovoditelj financijske slube koji je prilikom prebacivanja novanih sredstava s
redovitog iro-rauna u korist Fonda zajednike potronje u virmanskim nalozima neistinito
navodio da se radi o povratu pozajmice odnosno o Akontaciji po putnim nalozima i po
specifikaciji poinio je k.d. krivotvorenja slubene isprave iz l. 227. st. 1. KZH.
Neosnovano je stajalite prvostupanjskog suda da je djelo poinjeno u krajnjoj nudi zato to

40
je optuenik opisanom radnjom omoguio isplatu regresa za godinji odmor ve 1. srpnja
1988. i tako sprijeio trajk kojim su prijetili radnici jer je postojala mogunost legalne isplate
regresa na dan 29. srpnja 1988. u kom trenutku je to interventni zakon doputao.
Okruni sud u Slav. Poegi, K-561/89. od 7. veljae 1990.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
Ova odluka bavi se zanimljivim pitanjem je li su nezakonite radnje (u ovom sluaju
krivotvorenje slubene isprave) opravdane krajnjom nudom ako se njima spreava trajk koji
neposredno prijeti. Valja naelno istai da pravna dobra koja se tite krajnjom nudom nisu
ograniena. Poinitelj u krajnjoj nudi ne mora otklanjati opasnost samo od sebe, nego moe i
od drugoga, a to ovdje valja shvatiti ire pa krajnjom nudom valja tititi i neka opa
drutvena dobra. Stoga se moe tititi i normalno funkcioniranje jednog poduzea, a to je
implicite prihvaeno i u razmatranoj odluci. Meutim, drugostupanjski sud ovdje ipak s
pravom odbija primjenu krajnje nude jer nije ispunjen zakonski uvjet da se opasnost nije
mogla otkloniti na drugi nain. U konkretnom sluaju postojala je mogunost legalne isplate
regresa, istina 20 dana kasnije, ali se trajk u tom intervalu s velikom vjerojatnou mogao
sprijeiti tako da su radnicima objanjeni propisi i dato vrsto obeanje da e se regres isplatiti
29. srpnja 1988. Tamo gdje postoje legalni putevi za razjanjenje konfliktnih situacija ne
mogu se tolerirati ilegalni.
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 2/90.
Okrivljenik koji je vilama zaklao tueg psa kojega je zatekao ve po drugi put u svom
taglju kako kolje guske, postupao je u krajnjoj nudi i stoga nije poinio k. d. oteenja tue
stvari iz l. 137. st. 1. KZH.
Okruni sud u Bjelovaru, K-688/91. od 5. rujna 1991. NZ, Pregled br. 51
Optuenik koji se kao pripadnik sela srpske nacionalnosti zajedno s ostalim mjetanima
ukljuio u oruano suprotstavljanje vlasti Republike Hrvatske tako da je s pukomitraljezom
za koji ga je zaduio tzv. Komandir odjeljenja i s dva redenika metaka sudjelovao u seoskim
straama, poinio k. d. oruane pobune iz l. 236. st. 1. KZH. Nije prihvatljiva optuenikova
obrana da je straario pod prisilom jer je on imao dovoljno vremena da se bijegom, odlaskom
ili na drugi nain distancira i iskljui iz sudjelovanja u takvoj kriminalnoj djelatnosti.
VSRH, I K-199/92. od 20. svibnja 1992., NZ, Pregled br. 52
Optuenice koje su kuhale i dijelile hranu neprijateljskim formacijama i tako sudjelovale u
oruanoj pobuni, ostvarile su bie k. d. oruane pobune iz lanka 236. f. st. 1. KZH, ali ako su
to uinile pod prijetnjom kako to navode, postupale su u krajnjoj nudi pa je prvostupanjski
sud duan ispitati utemeljenost njihove obrane.
VSRH, I K-238/92. od 27. svibnja 1992. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
15. POKUAJ
lanak 33. KZ-a

41
Uinio je krivino djelo ubojstva u pokuaju (l. 35. st. 1. KZH u vezi s l. 19. st. 1.
KZSFRJ) optuenik koji je, ivei u zajednikom domainstvu s ocem, uao u njegovu sobu i
u bocu s vinom usuo 7 cm trikloretilena, ali je otac primijetio da vino zaudara pa ga nije dalje
pio.
VSH, I K-139/91. od 4.9.1991.
Postupak optuenika koji se popeo na zid dvorine zgrade spojene s kuom, da bi preko
tavanskog otvora uao u kuu radi krae stvari, predstavlja pokuaj izvrenja krivinog djela
krae jer je penjanjem na zid optuenik zapoeo radnju provaljivanja.
Okruni sud u Bjelovaru, K-449/91. od 11.7.1991.
Poinili su krivino djelo ubojstva u nepodobnom pokuaju (l. 35. st. 12. KZH u vezi s l.
20. KZSFRJ) optuenici koji su oteeniku stavili oko vrata plastino ue duine 1,80 m,
vezali to ue oko grede i ispustili oteenika, ali je ue zbog teine oteenikova tijela puklo.
VSH, I K-298/90. od 13.6.1990.
Radi se o nepodobnom pokuaju izvrenja krivinog djela terorizma iz l. 125. KZSFRJ u
vezi s l. 20. KZSFRJ kad je utvreno da eksplozivne naprave, koje je optuenik postavio na
javnim mjestima, nisu eksplodirale zbog neispravnosti detonatora.
Prvostepeni je sud pravilno utvrdio da eksplozivne naprave, koje je optuenik postavio, nisu
eksplodirale zbog neispravnosti detonatora. Kako je, dakle, utvreno da je optuenik pokuao
izvrenje djela takvim sredstvom kojim, u datoj situaciji, niti on sam, a niti bilo tko drugi koji
bi spretnije postupao, ne bi mogao izazvati eksploziju, radi se, u konkretnom sluaju, o
nepodobnom pokuaju izvrenja krivinog djela terorizma.
eljko Horvati, Novo hrvatsko Kazneno pravo, Organizator Zagreb, 1997.
Ostvarena su obiljeja k. d. pokuaja terorizma iz l. 125. KZ SFRJ u vezi s l. 19. KZ SFRJ
kad je utvreno da je eksplozivna naprava, koju je optuenik postavio u robnoj kui,
pravodobno i neovisno o volji optuenika dezaktivirana.
VSH, I K-744/85. od 11. prosinca 1985.
Postavljanje izuzetno jakog eksploziva na frekventnim mjestima, prema pravilnom tumaenju
odredbe l. 125. KZ SFRJ, sadri sva obiljeja k. d. pokuaja terorizma pokuajem izazivanja
eksplozije, a ne dovrenog k. d. terorizma poduzimanjem druge opeopasne radnje.
VSH, I K-744/85. od 11. prosinca 1985.

Razgranienje k. d. pokuaja spolnog odnoaja s djetetom uporabom sile iz l. 87. st. 3. KZH
od dovrenoga k. d. bludnih radnji iz l. 89. st. 1. KZH ovisi jedino i iskljuivo o sadraju
namjere poinitelja.
Iz obrazloenja:

42
Pokuaj poinjenja nekoga k. d. je samo etapa u njegovu poinjenju. Spolni odnoaj s
djetetom uporabom sile, u smislu l. 87. st. 3. KZH, kao i k. d. silovanja, u smislu l. 83.
KZH, viekratno je k. d. pa pokuaj kod takvih k. d. postoji kad je poinitelj zapoeo bilo koju
od radnji, to ulaze u bie takvog djela, dakle, u konkretnom sluaju od asa kad je prema
enskoj osobi, odnosno djetetu zapoelo primjenjivanje sile ili prijetnje usmjerene na
poinjenje spolnog odnoaja.
VSH, I K-1045/84. od 16. travnja 1985.
Poinio je k. d. ubojstva u pokuaju (l. 35. st. 1. KZH u vezi s l. 19. KZJ) optuenik koji je
zamahnuo otricom noa prema vratu bive supruge, ali joj nije uspio zadati udarac jer ga je
svjedok uhvatio za ruku. Neosnovan je navod albe optuenika da nema pokuaja ubojstva
zato to oteenica nije ubodena. Pokuaj moe biti dovren i nedovren. Nedovren pokuaj
kao u ovom sluaju, postoji kad je poinitelj zapoeo radnju poinjenja, ali nije dovrio.
Dioba pokuaja na dovreni i nedovreni je znaajna zbog odmjeravanja kazne.
VSRH, K-363/89. od 26. srpnja 1989.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
Nema nikakve sumnje da se u ovom sluaju radi o pokuaju ubojstva i da je albeni navod
kojim se to porie posve neosnovan, jer je optuenik, zamahnuvi noem prema vratu rtve,
neposredno zapoeo radnju poinjenja ubojstva. Meutim, obrazloenje drugostupanjske
odluke zasluuje pobliu ralambu.
Ka alitelj tvrdi da nema pokuaja zato to oteenica nije ubodena on polazi od pogrene
pretpostavke da je pokuaj ubojstva mogu samo kao kvalificirani pokuaj, tj. kao pokuaj
koji sadri u sebi kao dovreno neko drugo k. d. (laku ili teku tjelesnu ozljedu). Stoga se
prilikom pobijanja takvog stajalita nije trebalo pozivati na razliku izmeu svrenog i
nesvrenog pokuaja, nego je bilo dovoljno istai da pokuaj stoji kako onda kada poinitelj
nije proizveo posljedicu koju je elio, nego neku drugu, tako i onda kada nije proizveo
nikakvu posljedicu. Razlikovanje svrenog i nesvrenog pokuaja ima sasvim drugu funkciju,
tj. utvrivanje u emu se sastoji dragovoljni pristanak (a ne kako se to pogreno tvrdi u odluci,
prilikom odmjeravanja kazne).
No, konstatacija VSH da u konkretnom sluaju postoji nesvren pokuaj je i pogrena. O
nesvrenom pokuaju govorimo kad poinitelj misli da jo nije poinio sve to je potrebno za
dovrenje djela, dok kod svrenog pokuaja misli da jest. U prvom sluaju dragovoljni
odustanak se sastoji u prestanku daljnjeg djelovanja, a u drugom u poduzimanju protumjera
radi spreavanja nastupa posljedica. Meutim, za potrebe dragovoljnog odustanka
konstruirana je i trea figura neuspjeli pokuaj. On postoji kad poinitelj znade da
neposredno nakon poinjenja radnje sredstvima koja mu stoje na raspolaganju ne moe
ostvariti eljenu posljedicu. U tom sluaju dragovoljni odustanak nije uope mogu.
U naem primjeru radi se upravo o takvom neuspjelom pokuaju jer je poinitelju bilo jasno
da nakon intervencije svjedoka vie ne moe ubosti enu, a neki drugi nain za dovrenje
djela nije mu ni bio dostupan.
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 2/90.

43
Provaljivanje u tue zatvorene prostorije radi poinjenja krae novca iz zakljuane kase
predstavlja poetak radnje poinjenja k. d. teke krae iz l. 250. st. 1. t. 1. KZ.
Iz obrazloenja:
Ne moe se prihvatiti ni stajalite koje je optuenik izrazio u svojoj albi da provaljivanje u
zatvorene prostorije radi poinjenja krae novca iz zakljuane kase, u sluaju kad poinitelj
nije ni zapoeo otvarati kasu, ne predstavlja poetak radnje poinjenja k. d. iz l. 250. st. 1. t.
1. KZ ve da bi to predstavljalo samo pripremnu radnju za poinjenje toga djela. Ovo zbog
toga to za pokuaj poinjenja tog k. d. ve samo provaljivanje u zatvorenu prostoriju gdje se
nalazila zakljuana kasa, ako je poinitelj provalio u tu prostoriju u namjeri da odbijanjem
kase poini krau novca, znai poetak radnje poinjenja tog k. d. bez obzira na to to
poinitelj nije ni zapoeo obijanje kase jer je on odustao od obijanja tek onda kad je vidio da
to obijanje tehniki nee moi izvesti, pa je to bio razlog to nije dolo do ostvarenja
posljedice za kojom je optuenik iao, tj. do oduzimanja i prisvajanja novca. Prema tome, ne
radi se tu o pripremnoj radnji, ve o k. d. koje je ostalo u pokuaju, kako je to pravilno utvrdio
i prvostupanjski sud.
Stoga je prvostupanjski sud na utvreno injenino stanje pravilno primijenio kazneni zakon
kad je naao da su u radnji optuenika sadrani elementi k. d. iz l. 250. st. 1. t. 1. u vezi s l.
16. st. 1. KZ, jer je djelo ostalo u pokuaju.
VSH, K-1741/67. od 1. veljae 1968.
Postupak optuenika koji se popeo na zid dvorine zgrade spojene s kuom, da bi preko
tavanskog otvora uao u kuu radi krae stvari, predstavlja pokuaj izvrenja k. d. krae jer je
penjanjem na zid optuenik zapoeo radnju provaljivanja.
Okruni sud u Bjelovaru, K-449/91. od 11. srpnja 1991.
Uinio je k.d. ubojstva u pokuaju (l. 35. st. 1. KZH u vezi s l. 19. st. 1. KZ SFRJ)
optuenik koji je, ivei u zajednikom domainstvu s ocem, uao u njegovu sobu i u bocu s
vinom usuo 7 cm3 trikloretilena, ali je otac primijetio da vino zaudara pa ga nije dalje pio.
VSRH, I K-139/91. od 4. rujna 1991.
Vidi sentencu pod l. 92. KZ rjeidbu VSRH, I K-551/94. od 5. veljae 1997.
Poinitelji koji su otvorili vrata osobnog automobila u vlasnitvu druge osobe u namjeri da se
njime odvezu kui, ali u tome nisu uspjeli jer je vozilo imalo neispravan akumulator i jer u
rezervoaru nije bilo goriva, poinili su k. d. oduzimanja vozila na motorni pogon iz l. 136. st.
1. i 2. KZH u neprikladnom pokuaju pa ih je primjenom l. 20. KZ SFRJ valjalo osloboditi
od kazne.
Okruni sud u Slavonskoj Poegi K-23/89. od 5. rujna 1989.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
Iako je u ovom sluaju dravni odvjetnik optuio za obini pokuaj, prvostupanjski sud je s
pravom uzeo da je u pitanju neprikladni pokuaj jer je poinitelj pokuao poiniti k. d. prema

44
neprikladnom predmetu. Je li taj predmet neprikladan apsolutno ili samo relativno, tj. bi li
netko tko znade popraviti akumulator i tko ima sa sobom gorivo mogao uporabiti takvo
vozilo, neodluno je za postojanje neprikladnog pokuaja. No ovdje se postavlja i pitanje je li
optuenika trebalo osloboditi kazne. ini se da je prvostupanjski sud ipak podcijenio opasnost
ovakvog neprikladnog pokuaja. Ulaenje u tui automobil i pokuaj da ga se pokrene
(pogotovo bez kljua) ukazuje na kriminalno iskustvo i prema tome na vii stupanj
poiniteljeve opasnosti. tovie, djelo poinjeno pod tim okolnostima i tee je nego kad npr.
poinitelji ne bi znali staviti u pogon ispravan automobil, (neprikladnog subjekta) u kom
sluaju bi se radilo samo o obinom pokuaju pa osloboenje od kazne ne bi ni bilo mogue.
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 1/90.
U radnjama optuenika stjeu se elementi bia k. d. razbojnitva u nepodobnom pokuaju iz
l. 127. st. 2. KZRH u vezi s l. 18. OKZRH, jer je utvreno da su oni po prethodnom
dogovoru, u namjeri da dou do oruja, drei pitolj, zatraili od oteenice da im preda
oruje, a zatim pretraili prostorije u prizemlju stambene kue, ali nikakvo oruje nisu
pronali. Dakle, u konkretnom sluaju radi se o pomanjkanju napadnog objekta (oruja u
zgradi nije bilo), pa je u tome sadrana sutina apsolutno nepodobnog pokuaja, jer se
odnosno k. d. upravo zato to nema objekta, nije moglo ni pod kojim uvjetima ostvariti.
Iz obrazloenja:
Meutim, upravo s obzirom na ovu injenicu, da unato pretrazi nikakvo oruje nisu nali i
da je inae, prema svemu gore iznijetom, injenino stanje potpuno i pravilno utvreno, ovaj
je sud ispitujui pobijanu presudu u povodu podnesenih albi i po slubenoj dunosti, na
temelju l. 366. st. 1. t. 2. ZKP, utvrdio da je na tetu optuenih povrijeen kazneni zakon u
pitanju je li glede djela koje je predmet optube primijenjen kazneni zakon koji se ne moe
primijeniti time, to je djelo injenino opisano u to. 1. izreke pravno oznaio kao k. d.
pokuaja razbojnitva u grupi iz l. 127. st. 2. KZRH u vezi s l. 17. OKZRH, a nije
primijenio odredbu l. 18. OKZRH o neprikladnom pokuaju, jer se upravo o tom kanjivom
pokuaju ovdje radi.
Naime, l. 18. OKZRH definira neprikladni pokuaj kao djelo koje je pokuano neprikladnim
sredstvom ili prema neprikladnom predmetu. Neprikladnost pokuaja zakon prema tomu vee
uz objektivna svojstva sredstva poinjena djela ili svojstva predmeta prema kome je djelo
poinjeno.
U konkretnom sluaju, radi se o objektivnim nedostacima predmeta prema kojem je djelo
poinjeno, drugim rijeima, odsustvo predmeta isto je to i njegova neprikladnost u smislu
nemogunosti poinjenja k. d. prema takovom predmetu. Stoga, u pomanjkanju napadnog
objekta, ovdje oruja, sadrana je sutina apsolutno neprikladnog pokuaja. Optuenici
predmetno k. d., upravo zato to nema objekta, nisu mogli ni pod kojim uvjetima ostvariti.
VSRH, I K-418/1997. od 20. studenoga 1997. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
16. DRAGOVOLJNI ODUSTANAK
lanak 34.

45

Dragovoljnost odustanka. Kanjavanje za samostalno kazneno djelo u sluaju dragovoljnog

odustanka.
Odustane li poinitelj tijekom pokuaja silovanja od namjeravanog spolnog odnoaja zato to
se odluio zadovoljiti felacijom, koju nakon toga uporabom sile i izvri, poinio je u stjecaju
pokuaj silovanja od kojeg je dragovoljno odustao i dovreno kazneno djelo bludnih radnji.
VSRH, I K-361/1990 od 17.4.1991. i I K-710/1992 od 13.5.1992.
(Okruni sud u Bjelovaru, K-78/1989 i K-50/1991) Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i
praksu br. 2/1998
Dobrovoljno je odustao od izvrenja krivinog djela silovanja iz lanka 83. stavak 1. KZH
optuenik koji je oteenici, koja je uporno pruala otpor, rekao da e je pustiti ako ga ne
bude prijavila organima unutranjih poslova, pa ju je zaista i pustio kad mu je ona to obeala.
Takva njegova odluka jest rezultat njegova slobodnog samoopredjeljenja, a ne utjecaja vanjski
faktora.
VSH, I K-348/90. od 29.8.1990.
Dobrovoljno je odustao od pokuaja silovanja optuenik koji je ve poeo primjenjivati silu
prema oteenici radi izvrenja obljube, ali je od dovrenja djela odustao kad mu je
oteenica rekla da e ga prijaviti i da e sve ispriati svome mladiu koji e mu se osvetiti,
jer je sama oteenica izriito navela da se ona od straha predala i da je optuenik mogao
dovriti da je htio.
VSH, I K-66/91. od 29.5.1991.
Ako je optuenik objektivno mogao dovriti silovanje, ali je od toga odustao pod utjecajem
molbi oteenice i zbog toga to se pojavila mogunost da se zadovolji felacijom, radi se o
dobrovoljnom odustanku od krivinog djela silovanja iz l. 83. st. 1. KZH. Kako se nakon
toga optuenik i zadovoljio guranjem spolnog uda u usta oteenice, primijenivi pritom silu,
izvrio je u stjecaju i krivino djelo bludnih radnji iz l. 89. st. 1. u svezi l. 83. st. 1. KZH.
VSH, I K-361/90. od 17.4.1991.
Kad je utvreno da su optuenici u nastaloj panici zbog ekscesnog postupka jednoga od njih,
koji je hicima iz pitolja teko tjelesno povrijedio uvara muzejskog prostora, napustili mjesto
dogaaja ne dovrivi namjeravanu krau muzejskih primjeraka oruja, postoje svi objektivni
i subjektivni elementi dobrovoljnog odustanka od pokuaja razbojnitva iz lanka 127. stavak
1. KZRH, pa je djelo trebalo pravno oznaiti i primjenom lanka 19. stavak 1. OKZRH.
Kraj iznesenih utvrenja, naime, da su optuenici savladavi uvara otkloniti prepreku koja
im je stajala na putu da izvre djelo, ali su ipak odustali od krae muzejskih primjeraka
oruja, i to zbog panike i straha, odnosno zbog bojazni od moguih posljedica, uz nesporno
utvrenu injenicu da se u dvorcu u to vrijeme nije nalazio nitko drugi, a ulazak optuenika
nije bio zamijeen te je situacija objektivno omoguavala optuenicima da nesmetano ostvare
svoj prvobitni naum, a oni to ipak nisu uinili, i to zbog panike i straha od posljedica, dakle,
zbog pobuda unutarnje subjektivne prirode, ispravno je njihovu odustanku od poinjenja djela
dati kvalifikaciju dobrovoljnog odustanka u smislu lanka 19. stavak 1. OKZRH. U ovom je

46
sluaju, naime, upravo unutarnje psihiko stanje optuenika, a to su panika i strah od kasnijih
posljedica, doveo do odluke o odustanku od dovrenja djela ije su izvrenje ve bili zapoeli
uavi na provalan nain u dvorac i onemoguivi uvara, pa je u takvoj situaciji jedino
djelovanje tih subjektivnih imbenika (ija priroda nije bitna) dovelo do prekidanja daljnjih
aktivnosti kojima bi dovrili djelo, to je bilo objektivno mogue i tovie lagano izvodljivo u
nastaloj situaciji.
VSH, I K-296/93. od 10.6.1993.
Ne postoji dobrovoljni odustanak od izvrenja krivinog djela silovanja iz lanka 79. stavak
1. KZRH kad je utvreno da odluka okrivljenika da ne dovri krivino djelo silovanja nije bila
rezultat njegova slobodnog opredjeljenja kao odraz njegove subjektivne volje, ve su na tu
odluku utjecali vanjski imbenici snaan otpor oteenice koja se otimala, odguravala ga
rukama i nogama od sebe, glasno vritala zovui upomo, to je, dakle, za okrivljenika
predstavljalo iznenaenje i neoekivanu smetnju zbog ega djelo nije dovrio.
Oteenica je pruala optueniku snaan otpor time to se otimala, odguravala ga rukama i
nogama, te naroito glasno vritala zovui u pomo, a to je, po ocjeni ovoga Vrhovnog suda
kao suda drugog stupnja, bio glavni, odnosno prevladavajui razlog optuenikova odustanka
od dovrenja djela. Zbog toga odluka optuenika da ne dovri zapoetu radnju silovanja nije
bila rezultat njegova slobodnog opredjeljenja kao odraza subjektivne volje, ve su na tu
odluku utjecali vanjski faktori, a to je ovdje prvenstveno snaan i nedvosmislen otpor
oteenice, koji je za optuenika u toj mjeri predstavljao iznenaenje i neoekivanu smetnju
da je zakljuio da djelo ne moe dovriti. Slijedom toga, karakter odustanka optuenika od
dovrenja djela oigledno ne lei u njegovoj dobrovoljnosti, ve je posljedicom vanjskih
imbenika, otpora rtve.
VSH, I K-308/94. od 15.2.1995. eljko Horvati, Novo hrvatsko Kazneno pravo,
Organizator Zagreb, 1997.
Neprenosivost strogo osobnih okolnosti na sudionike
Majka koja je 23. 7. 1994. pomagala kerki pri porodu, a onda, na njezin nagovor, pola sata
nakon poroda, ubila njezino novoroeno dijete, poinila je kazneno djelo ubojstva iz l. 34. st.
1. KZRH.
VSRH, I K-852/95. od 5.10.1999.
(upanijski sud u Bjelovaru, K-74/95)
Ne predstavlja dragovoljni odustanak od poinjenja k. d. u smislu l. 18. KZ odustajanje
optuenih da iz crkve odnesu veoma vrijednu umjetniku sliku u namjeri da njenom prodajom
pribave sebi protupravnu imovinsku korist, ako je do takvog odustajanja dolo zbog toga, jer
nisu bili u mogunosti odnijeti sliku.
VSH, I K-1370/75. od 12. studenoga 1975.
Ne postoji dragovoljni odustanak od poinjenja k. d. silovanja iz l. 79. st. 1. KZRH kad je
utvreno da odluka okrivljenika da ne dovri k. d. silovanja nije bila rezultat njegova
slobodnog opredjeljenja kao odraz njegove subjektivne volje, ve su na tu odluku utjecali
vanjski imbenici snaan otpor oteenice koja se otimala, odguravala ga rukama i nogama

47
od sebe, glasno vritala zovui upomo, to je, dakle, za okrivljenika predstavljalo
iznenaenje i neoekivanu smetnju zbog ega djelo nije dovrio.
VSRH, I K-308/1994. od 15. veljae 1995.
Neosnovano je stajalite obrane u albi da je optuenik, koji je u svojoj obiteljskoj kui u
svai ubo noem duine 17 cm svoju suprugu u trbuh, nanijevi joj teku tjelesnu ozljedu
opasnu za ivot i poinivi time k. d. pokuaja ubojstva iz l. 35. st. 1. KZH u vezi s l. 19.
KZJ, dobrovoljno odustao od poinjenja djela jer ga je mogao dovriti, ali nije htio. U ovom
sluaju radi se o svrenom pokuaju jer je optuenik izvrio sve to je bilo u njegovom planu.
On je, naime, smatrao da je i jedan udarac noem u trbuh oteenice dovoljan da je lii ivota
pa iz tog razloga nije zadavao daljnje udarce. Stoga je samo daljnje aktivno djelovanje radi
spreavanja posljedice moglo biti ocijenjeno kao dobrovoljni odustanak, a do njega nije dolo.
VSRH, i K-623/91. od 11. prosinca 1991.
Optuenik je presudom prvostupanjskog suda proglaen krivim da je izbo noem oteenika
nanijevi mu teke tjelesne ozljede po ivot opasne pa da je tako poinio k. d. ubojstva u
pokuaju iz l. 35. st. 1. KZH u vezi s l. 19. OKZRH. Taj je sud, meutim, propustio
prosuditi je li injenica to je optuenik nakon toga prevezao oteenika u bolnicu
dobrovoljni odustanak u smislu l. 21. OKZRH.
VSRH, I K-159/92. od 8. srpnja 1992.
Dragovoljno je odustao od poinjenja k. d. silovanja iz l. 83. st. 1. KZH optuenik koji je
oteenici, koja je uporno pruala otpor, rekao da e je pustiti ako ga ne bude prijavila tijelima
unutarnjih poslova, pa ju je zaista i pustio kad mu je ona to obeala. Takva njegova odluka
jest rezultat njegova slobodnog samoopredjeljenja, a ne utjecaja vanjskih faktora.
VSH, K K-348/90. od 29. srpnja 1990. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.ispr.), Informator Zagreb 1998.
Dobrovoljno je odustao od izvrenja krivinog djela silovanja iz lanka 83. stavak 1. KZH
optuenik koji je oteenici, koja je uporno pruala otpor, rekao da e je pustiti ako ga ne
bude prijavila organima unutranjih poslova, pa ju je zaista i pustio kad mu je ona to obeala.
Takva njegova odluka jest rezultat njegova slobodnog samoopredjeljenja, a ne utjecaja
vanjskih faktora.
VSH, IK-348/90. od 29. 07. 1990. NZ, Pregled br. 47.
Optuenik je presudom suda prvog stupnja oglaen krivim da je izbo noem oteenika
nanijevi mu teke tjelesne povrede opasne po ivot pa da je tako poinio krivino djelo
ubojstva u pokuaju iz l. 35. st. 1. KZH u vezi s l. 19. OKZH. Taj je sud, meutim,
propustio prosuditi je li injenica to je optuenik nakon toga prevezao oteenika u bolnicu
dobrovoljni odustanak u smislu l. 21. OKZH.
VSRH, IK-159/92. od 08. 07. 1992. NZ, Pregled br. 53.
Oprost za ubojstvo

48
Sintagmu u svezi s agresijom, oruanom pobunom ili oruanim sukobima iz Zakona o
opem oprostu treba tumaiti tako da ta sveza treba biti neposredna i bitna da bi se mogle
primijeniti odredbe o oprostu.
Ustavni sud Republike Hrvatske
U-III-791/1997 od 14. oujka 2001. Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu br. 1/2001.
17. POJEDINANI POINITELJ KAZNENOG DJELA I SUDIONICI
lanak 35. KZ-a
Za postojanje suizvrilatva kod krivinog djela razbojnitva, po naelu diobe rada, nije
nuno da svaki od optuenika uzme udjela u samoj radnji izvrenja, nego je odluno da djelo
hoe kao i svoje i zajedniko. Stoga je neodluno to jedan optuenik nije neposredno
sudjelovao u fizikom napadu na oteenika, nego je dovoljno i samo njegovo prisustvo radi
zastraivanja oteenika.
VSRH, IK-101/90. od 23. 01. 1992. NZ, Pregled br. 47.
Kod supoinitelja krivinoga djela ubojstva iz lanka 34. KZRH neodluno je tko je pucao,
ako je in lienja ivota nastao kao rezultat niza zajedniki poduzetih radnji u ostvarenju
zajednikoga dogovora da drugoga lie ivota i ako su se oni s tim ciljem zajedno nali na
mjestu dogaaja.
VSRH, IK-98/93. od 23. 09. 1993.
injenica da je prvooptuenik dao sjeme indijske konoplje (canabis sativa) drugooptueniku
da bi ga ovaj zasadio i uzgojio biljke u svome stanu, sa svrhom da sami uivaju marihuanu, a
dio prvooptuenik odnese na ratite, te da je drugooptuenik sjeme zasadio, a konoplja izrasla
iz tog sjemena toksikoloki vjetaenjem utvrena kao opojna droga tipa marihuane, ini i
prvooptuenika supoiniteljem krivinog djela proizvodnje opojne droge iz l. 196. st. 1.
OKZRH, bez obzira da li je prvooptuenik sudjelovao u daljnjoj preradi biljaka ili su branje i
suenje biljke obavili sami drugi optuenici.
VSRH, K-909/93. od 02. 06. 1994. Bilten 19/94.
Iz dokaza je utvreno postojanje prethodnog dogovora okrivljenika da u cilju zaplaivanja
obitelji oteenika podmetnu plastini eksploziv, odnosno zapale tagalj, u dvoritu kue
oteenika, do ostvarenja ega nije dolo budui su okrivljenici, na licu mjesta, od prvotne
namjere i tog dogovora odustali. injenica da je jedan od okrivljenika ipak bacio runu
bombu u dvorite oteenika i time uzrokovao smrt jedne osobe, treba procjenjivati odvojeno
od postupanja drugih okrivljenika kritine zgode, budui je tim inom taj okrivljenik postupio
izvan zajednikog dogovora i umiljaja ostallih okrivljenika, tj. samoinicijativno. Nema dakle
govora o suizvriteljstvu, a niti drugom obliku suuesnitva ostalih okrivljenika u
inkriminiranom postupanju optuenika ve bi se, eventualno, njihovo dogovaranje da dovedu
u opasnost ivot i imovinu oteenika podmetanjem eksploziva moglo ocijeniti samostalno
kao radnja izvrenja krivinog djela dogovora za izvrenje krivinog djela iz l. 200. KZRH.
VSRH, K-24/94. od 15. 06. 1994. Bilten 19/94.

49
Za razliku od pomagaa koji s umiljajem pomae drugome u poinjenju djela i djelo ne eli
kao svoje, supoinitelj sudjeluje u samoj radnji poinjenja djela koje, dakle, eli kao svoje, pri
emu nije potrebno da svaki od dva ili vie poinitelja sam neposredno ostvari sva bitna
obiljeja odreenoga krivinoga djela, ve je potrebno da njegovo neposredno sudjelovanje
zajedno s djelatnou drugoga dovede do zabranjene posljedice.
VSRH, IK-1128/93. od 03. 03. 1994. Izbor 1/95.
Da bi se osoba, koja nije sudjelovala u vrenju same radnje poinjenja jednog k. d., smatrala
supoiniteljem u tom djelu, potrebno je pored subjektivnog elementa (poiniteljske volje animus auctoris), da kod njega postoji i objektivni element, tj. njegova radnja, koja mora biti
usko povezana s radnjom poinjenja i mora neposredno doprinijeti samoj radnji poinitelja.
U konkretnom sluaju, taj objektivni element nije bio ispunjen kod optunice. Prema
utvrenom injeninom stanju, sudionitvo ove optunice u poinjenju k. d. sastoji se u tome
to je ona dva dana prije nego to su optuenici Z. I H. Provalili u kuu oteenika i odatle
oduzeli stvari navedene u izreci prvostupanjske presude, otila zajedno s optuenikom Z. Iz Z.
U V., gdje su izvidjeli i ustanovili mogunost provaljivanja u kuu oteenika, i to je nakon
to su optuenici Z. I H. Poinili provaljivanje i oduzimanje stvari i donijeli ih u Z. U
zajedniki stan otila zajedno s optuenikom u Z. Da neke od tih stvari proda.
Prema tome, takva djelatnost optuenice nije bila tako usko povezana s radnjom poinjenja
ovog k . d. koju su poinili optuenici Z. I H., da bi neposredno doprinosila poinjenju
njihove radnje.
S obzirom na to, i kad bi se uzelo da je kod optuenice bio ispunjen subjektivni element za
postojanje supoiniteljstva (poiniteljska volja), ipak se, uslijed neispunjenja objektivnog
elementa, njena djelatnost nije mogla u ovom sluaju kvalificirati kao supoiniteljstvo u tom
k. d. ve samo kao pomaganje.
VSNRH, K-288/56. od 26. veljae 1956.
Iz utvrenja da se optuenica prethodno dogovorila sa suoptuenikom o nainu na koji e on
poiniti k. d. prijevare kao i o tome da e ona osigurati plasiranje robe pribavljene na prevaran
nain ne proizlazi njeno sudjelovanje u svojstvu supoinitelja tog djela.
Iz obrazloenja:
Za postojanje supoiniteljstva, dodue, nije uvijek nuno da poinitelj sudjeluje u samoj
radnji poinjenja, ali je nuno da na drugi nain zajedniki poini k. d. s drugom osobom, a po
naelu podjele rada, za to je klasian primjer uvanje strae za vrijeme uina k. d. druge
osobe i tome slino. U konkretnom sluaju prema pravilnoj primjeni zakona, optuenica je k.
d. prijevare prema opisu u izreci prvostupanjske presude poinila pomaganjem, tj. unaprijed
obeanim prikrivanjem toga k. d. (l. 24. st. 1. i 2. KZ SFRJ), dok u poinjenju k. d. prijevare
ni na koji nain nije izravno sudjelovala.
VSH, I K-115/85. od 30. oujka 1986.

50
Prethodni dogovor o podjeli novca i praenju oteenika, nakon ega je ovome jedan istrgao
vreicu s novcem, nije za drugoga sudjelovanje u radnji poinjenja, niti sudjelovanje na drugi
nain u poinjenju k. d. drske krae iz l. 131. st. 1. t. 2. KZH.
Iz obrazloenja:
Ispitujui pobijanu presudu na temelju l. 376. ZKP, po slubenoj dunosti, ovaj sud nalazi
da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na tetu drugooptuenika kad ga je
proglasio krivim za k. d. teke krae poinjene na drzak nain iz l. 131. st. 1. t. 2. KZH.
Prvostupanjski sud utvruje da je prvooptuenik uao za oteenikom u dvorite i iz ruku mu
istrgnuo vreicu s novcem dok se u to vrijeme drugooptuenik nalazio na ulici s dvojicom
maloljetnika. Prema tome, drugooptuenik nije sudjelovao u radnji poinjenja k. d. teke
krae, jer nije oduzimao novac oteeniku, a nema dokaza da je preuzeo neku drugu ulogu
koja je bila usmjerena na oduzimanje novca, kao npr. da je uvao strau i sl.
Okruni sud u Bjelovaru, K-285/89. od 27. travnja 1989.
Kod sukcesivnog supoiniteljstva mogue je pristupiti djelu sve dok ono nije materijalno
dovreno. Stoga je supoinitelj u krai iz l. 130. st. 1. KZH i optuenik koji je u barci na
morskoj obali ekao da druga dva optuenika dovezu ukradenu ribu barkom, a onda je ukrcao
u svoj osobni automobil i odvezao na sigurno mjesto.
VSRH, I K-124/90. od 20. listopada 1990.
Kao poinitelj k. d. oduzimanja vozila na motorni pogon iz l. 136. st. 3. KZH ne moe se
smatrati osoba koju je poinitelj samo prevozio ako ona prilikom oduzimanja motornog vozila
nije imala nikakvu ulogu.
Okruni sud u Slav. Poegi, K-33/90. od 27. oujka 1990.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
U konkretnom sluaju I-optuenik je oduzeo tui automobil, poeo ga voziti, a onda je stao,
otvorio vrata i ponudio II optueniku da se poveze s njime, to je ovaj i prihvatio. Tijekom
vonje II-optuenik je pitao I-optuenika od kuda mu auto, a ovaj je na to pitanje samo utio.
Tijekom daljnje vonje I-optuenik koji je bio u pijanom stanju, sletio je s automobilom s
ceste i otetio ga. Po miljenju prvostupanjskog suda II-optuenik je zajedno s I-optuenikom
supoinitelj k. d. iz l. 136. st. 3. KZH jer je znao da vozilo nije povjereno na vonju Ioptueniku pa je postupio sa svijeu i voljom da tue vozilo uporabi u vonji.
Takvo stajalite prvostupanjskog suda drugostupanjski sud s pravom ne prihvaa. Puko
pasivno prisustvovanje poinjenju k. d. ne moe ni u kom sluaju biti dovoljno za
supoiniteljstvo, pa niti u sluaju ako takva osoba ima neke koristi od samog k. d. Prema
shvaanju nae sudske prakse i veeg dijela teorije da bi osoba koja ne sudjeluje izravno u
samoj radnji poinjenja imala status supoinitelja potrebno je da pridonosi ostvarenju
zajednikog djela djelujui efektivno u vrijeme poinjenja po naelu diobe rada. Prema tome i
osoba koje ne upravlja motornim vozilom moe biti supoinitelj k. d. oduzimanja vozila na
motorni pogon ako npr. provaljuje u motorno vozilo, ako ga gura da bi drugi supoinitelj
mogao upaliti motor i sl., ali ne i u sluaju ako pokretanju automobila nije ni bila nazona a

51
njena se kasnija uloga svela na to da bude voena, kao u konkretnom sluaju. Sve to vrijedi i
uz pretpostavku da voena osoba znade da je vozilo protupravno oduzeto jer se
supoiniteljstvo ne odreuje samo na temelju subjektivnih, nego su potrebne i objektivne
okolnosti.
U konkretnom sluaju je pogotovo bilo neosnovano voenu osobu tretirati kao supoinitelja
kvalificiranog oblika iz l. 136. st. 3. KZH jer se ne vidi u emu bi se sastojao doprinos te
osobe u oteivanju vozila.
Voena osoba mogla bi imati status pomagatelja ako je davala savjete i naputke vozau to da
radi pa ak i u sluaju ako bi svojom nazonou na mjestu dogaaja davala poinitelju
osjeaj poveane sigurnosti (tzv. Intelektualno pomaganje). Ona bi, naravno, mogla biti i
poticatelj ako bi navela poinitelja na djelo. Te okolnosti, meutim, nisu utvrene u postupku
pred prvostupanjskim sudom, ali on u tom pravcu nije ni vodio postupak.
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 2/90.
Supoinitelji k. d. ubojstva iz l. 35. st. 2. t. 4. KZH su optuenik (otac) i optuenica (ki),
koji su na temelju prethodnog dogovora zajedno ekali oteenika nou u kuhinji s
pripremljenim vilama i sjekirom, i kad je oteenik nou iziao iz svoje sobe, optuenik ga je
ubo vilama i oborio na pod, nakon ega je optuenica dodala sjekiru kojom je optuenik liio
ivota oteenika.
Neosnovana je tvrdnja optuenice u albi da je ona samo pomagatelj u poinjenju k. d.
Okolnost da je postojao detaljno razraeni plan o liavanju ivota oteenika (biveg mua
optuenice), i to u kui u kojoj je optuenica jo uvijek ivjela s oteenikom, ukazuje na to
da su optuenici uza zajednike pripreme pristupili poinjenju djela te da je svaki od njih
pridonio ostvarenju zajednikog plana.
VSRH, I K-701/91. od 3. prosinca 1991.
Kod supoinitelja kaznenog djela ubojstva iz l. 34. KZRH neodluno je tko je pucao, ako je
in lienja ivota nastao kao rezultat niza zajedniki poduzetih radnji u ostvarenju
zajednikoga dogovora da drugoga lie ivota i ako su se oni s tim ciljem zajedno nali na
mjestu dogaaja.
Iz obrazloenja:
Bez obzira na iskaze svjedoka kao i bez obzira na to bi li iz iskaza tih svjedoka proizlazila
dokazanost injenice da je opt. B. J. Na mjestu dogaaja predao puku optuenom J. M. I koji
je od njih stvarno ispalio metak u lea oteenika, prvostupanjski sud je donio oslobaajuu
presudu za obojicu optuenika, polazei od pogrenog pravnog stajalita da ih treba obojicu
osloboditi optube zato to nije dokazano tko je od njih dvojice poduzeo radnju lienja ivota
pucanjem u oteenika.
Prvostupanjski sud smatra dokazanim i utvruje da su se optuenici dogovorili da lie ivota
oteenika, da su zbog toga otili u mjesto K. gdje je optuenik B. J. Iz stacionara (HV) uzeo
puku svjedoka S. M., da su se svi vratili (optuenici i dvojica svjedoka) da priekaju na cesti
oteenika i da su ahure naene na mjestu ubojstva ispaljene iz automatske puke S. M.

52
Utvreno je, dakle, da je oteenik lien ivota pucanjem iz te puke. Ve navedene injenice,
koje je utvrdio i istaknuo u razlozima prvostupanjski sud, uz daljnje injenice koje sa
sigurnou proizlaze i iz obrane obojice optuenika i iz iskaza svjedoka, govore da optuenike
treba smatrati supoiniteljima inkriminiranog im ubojstva sve ako se i ne moe utvrditi koji je
od njih dvojice iz navedene puke ispalio ubojito streljivo u oteenika.
VSRH, I K-98/1993. od 23. rujna 1993.
Za razliku od pomagatelja koji s namjerom pomae drugome u poinjenju djela i djelo ne eli
kao svoje, supoinitelj sudjeluje u samoj radnji poinjenja djela koje, dakle, eli kao svoje, pri
emu nije potrebno da svaki od dva ili vie poinitelja sam neposredno ostvari sva bitna
obiljeja odreenoga k. d., ve je potrebno da njegovo neposredno sudjelovanje zajedno s
djelatnou drugoga dovede do zabranjene posljedice.
Iz obrazloenja:
Prema stajalitu ovoga drugostupanjskoga suda, optuenik O. V. je kroz opisane radnje u
izreci presude, aktivno i neposredno, te zajedno s opt. S. I. sudjelovao u poinjenju k. d.
razbojnitva, to ukazuje da njegova uloga nije bila uloga pomagatelja, ve supoinitelja djela.
Naime, ovaj optuenik, nakon to je dovezao svojim automobilom oteenika i opt. S. I. do
Preluke, izlazi s njima zajedno na obalu, a neposredno prije poinjenja djela i u toj funkciji,
svojom fizikom snagom, spreava bijeg oteenika i vraa ga na mjesto gdje je stajao s
drugim optuenikom. Uz navedeno, primjenjuje prema oteeniku fiziku silu, potom, a u
trenutku kada prema oteeniku ozbiljnu prijetnju primjenjuje opt. S. I. ovaj optuenik lupa
po barci te prijetei vie na oteenika, a sve s namjerom koja je zajednika optuenicima, da
uporabom sile i prijetnje pribave imovinsku korist.
Istodobno, ovaj optuenik skuplja novac s tla koji je oteeniku ispao prilikom vaenja iz
depova.
Ovakvo njegovo djelovanje, s obzirom na pravnu narav ovoga kaznenog djela bilo je nuno
da bi se konkretno djelo ostvarilo, jer oito je da bez njegova aktivnoga djelovanja (dovoenje
automobilom, njegove nazonosti dogaaju, spreavanju bijega, konkretno primijenjenih
oblika prinude), to bi djelo bilo teko ostvarivo.
VSRH, I K-1128/1993. od 3. oujka 1994.
Iz dokaza je utvreno postojanje prethodnog dogovora okrivljenika da u cilju zaplaivanja
obitelji oteenika podmetnu plastini eksploziv, odnosno zapale tagalj, u dvoritu kue
oteenika, do ostvarenja ega nije dolo budui da su okrivljenici, na licu mjesta, od prvotne
namjere i tog dogovora odustali. injenica da je jedan od okrivljenika ipak bacio runu
bombu u dvorite oteenika i time uzrokovao smrt jedne osobe, treba procjenjivati odvojeno
od postupanja drugih okrivljenika, tj. samoinicijativno. Nema dakle govora o supoiniteljstvu,
a niti drugom obliku sudionitva ostalih okrivljenika u inkriminiranom postupanju optuenika
ve bi se, eventualno, njihovo dogovaranje da dovedu u opasnost ivot i imovinu oteenika
podmetanjem eksploziva moglo ocijeniti samostalno kao radnja poinjenja k. d. dogovora za
poinjenje k. d. iz l. 200. KZRH.
VSRH, K-24/94. od 15. lipnja 1994.

53

Poinili su k. d. teke krae iz l. 126. st. 1. t. 6. KZRH kao supoinitelji dvojica optuenika
koji su se, vidjevi na anku u ugostiteljskom objektu novanik konobarice, dogovorili da e
novanik uzeti, pa kada je konobarica u jednom asu napustila prostor anka, postupajui po
dogovoru, jedan od optuenika uzeo novanik, stavio ga pod jaknu, a zatim obojica
optuenika izali iz lokala, te u oblinjem parku podijelili novac.
upanijski sud u Bjelovaru, K-390/94. od 30. lipnja 1994.
Kako je utvreno da su optuenici postupali dogovorno, tako to je jedan od njih kao
zapovjednik postrojbe vojne policije obavijestio drugoga o vremenu kada se u prostorijama
postrojbe nee nalaziti djelatnici policije i ostavio otvoren prozor na prostoriji u kojoj se uva
oruje, dok se drugi optuenik preko lijeba popeo i uao kroz prozor u tu prostoriju te odande
iznio dvije automatske puke i sakrio ih u kanalizacijskom otvoru, nakon ega su puke trebali
prodati i novac podijeliti, tada su obojica optuenika supoinitelji u k. d. krae jer su
zajednikim djelovanjem u istom cilju po naelu podjele rada, pri emu je svaki od njih
prisvajanje oruja radi pribavljanja imovinske koristi htio kao svoje, ostvarili to k. d.
VSRH, K-606/94. od 29. rujna 1995.
Optuenik L. H. Je kao sukcesivni supoinitelj sudjelovao u poinjenju k. d. ubojstva iz l.
34. st. 1. KZRH, kad je prvostupanjski sud utvrdio da je optuenik L. H. Nakon djelominog
poinjenja k. d. ubojstva po supoinitelju D. H., koji je u oteenika iz pitolja ispalio est
hitaca, nanijevi mu pri tome smrtonosne ozljede u vidu tri ustrijelne i tri prostrijelne radne
trbuha sa oteenjima organa uslijed ega je oteenik pao na pod licem okrenut prema tlu
dajui znakove ivota, priao oteeniku, a bojei se da oteenik ostane iv, uzeo sjekiru, te
ga tupim dijelom sjekire snano udario u donji lijevi potiljani dio glave, koja ozljeda je
doprinijela nastanku smrti oteenika.
Dakle, optuenik L. H. udara oteenika sjekirom u potiljak dok je jo bio iv, optuenik ga
eli dokrajiti jer se boji posljedica ako oteenik preivi, pa mu tada pristupa ve
djelomino poinjenom k. d. ubojstva, to je kod sukcesivnog supoiniteljstva mogue sve
dok k. d. nije u materijalnom smislu dovreno.
VSRH, I K-835/1996. od 13. studenog 1997.
Ako se etiri poinitelja dogovore da uporabom sile i prijetnje zaustavljaju motorna vozila i
oduzimaju vozaima oruje i novac pa jedan od njih oduzme samo novac, svi odgovaraju za
dovreno k. d. razbojnitva iz l. 132. st. 2. KZH. Kada su se oni dogovorili da uzimaju samo
oruje pa jedan od njih bez znanja ostalih uzme novac, u pitanju bi bio eksces toga poinitelja
pa bi samo on odgovarao za dovreno k. d. razbojnitva iz l. 132. st. 2. KZH, dok bi preostala
trojica odgovarala za pokuaj toga k. d.
VSRH, I K-161/91. od 22. svibnja 1991.
18. POTICANJE
lanak 37. KZ-a

54
Pogreno je pravno stajalite da poticatelj ne moe odgovarati za tei oblik k. d. od onoga za
koji odgovara poinitelj.
Iz obrazloenja:
Suprotno tome, iz odredbe l. 25. KZ SFRJ proizlazi da svatko od sudionika odgovara u
granicama svoje namjere. Kaznena odgovornost poticatelja i pomagatelja vezana je samo za
ostvarenje k. d. u objektivnom smislu tzv. Limitirana ili ograniena akcesornost.
VSH, I K-44/88. od 30. rujna 1988.
Navoenje se mora vriti u odnosu na odreeno k. d. Podstreka mora tono znati o kom se k.
d. radi. Meutim, to ne znai da on mora biti upoznat do detalja s karakteristikama toga djela.
Iz obrazloenja:
Kazneno djelo, na koje se podstrekava, mora biti konkretizirano, poto u protivnom ne
postoji podstrekavanje u smislu l. 19. st. 1. KZ. Meutim, je li je k. d. na koje je
podstekavanje upravljeno konkretizirano u tolikoj mjeri da se moe, ukoliko postoje sve
ostale zakonske pretpostavke, smatrati podstrekavanjem u zakonskom smislu, pitanje je
ocjene svakog pojedinog sluaja. Iz injeninog utvrenja prvostupanjskog suda slijedi da je
optuenik nagovarao M. R. na poinjenje k. d., koje je po svojoj vrsti (kraa), mjesno i
vremenski (odreenog dana, po dolasku opt. M. R. u P.), kao i po opsegu te predmetu i nainu
poinjenja (jedna kraa novanika iz depa na trnici ili u duanu) bilo odreeno i
konkretizirano u tolikoj mjeri, da je inkriminiranu djelatnost optuenika pravilno smatrati
podstrekavanjem u smislu l. 19. st. 1. KZ.
VSH, K-430/54. od 22. travnja 1955.
Neuspjelo podstrekavanje moe postojati u vrlo razliitim sluajevima, u vezi s im je
interesantna ova odluka VSH.
Iz obrazloenja:
U l. 19. st. 2. KZ inkriminirano je tzv. Neuspjelo podstrekavanje, koje se sastoji u
namjernom navoenju druge osobe na poinjenje k. d., za koje se po zakonu moe izrei pet
godina strogog zatvora ili tea kazna, a djelo ne bude ni pokuano. Nema nikakvog oslonca u
zakonu tvrdnja optuenika da je za primjenu ovog zakonskog propisa potrebno da je
podstreknuti prihvatio podstrekavanje, da je, dakle, podstrekavanje bilo uspjeno. Naprotiv, o
neuspjelom podstrekavanju iz l. 19. st. 2. KZ radit e se ne samo kad je podstreka uspio da
kod podsstreknutog izazove ili uvrsti odluku na poinjenje k. d., a djelo ne bude ni pokuano,
ve i u sluajevima, kad uslijed podstrekavanja nije formirana takva odluka kod
podstrekavane osobe ili iz razloga to je ona ve nezavisno od podstrekaa, stvorila takvu
odluku, ili pak iz razloga to podstreka nije uspio da kod osobe koju podstrekava izazove
odnosno uini definitivnom odluku na poinjenje k. d. Takav stav zakona posve je opravdan,
poto je kriminalni znaaj djelatnosti podsrekaa u svim navedenim sluajevima u sutini
podjednak.
VSNRH, K-430/54. od 22. travnja 1955.

55
Poinio je k. d. poticanja na krivotvorenje slubene isprave iz l. 227. st. 1. KZH optuenik
kao bivi inokosni poslovodni organ kada je nagovorio skladitara da izda otpremnice iz kojih
proizlazi da su odreene osobe kao kupci u skladitu preuzeli robu, iako to nije bilo istina, bez
obzira na to to je skladitar pravomonom presudom osloboen optube za to djelo jer je
utvreno da nije znao za neistinitost tih navoda i da se, prema tome, nalazio u stvarnoj
zabludi, optuenik bi na temelju l. 23. st. 2. KZ SFRJ odgovarao ak i da do izdavanja
otpremnica ne bi dolo (neuspjelo poticanje).
Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-529/89. od 20. veljae 1990.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
Ova odluka zadire u jedno od najspornijih pitanja iz domene sudionitva: je li mogue
sudionitvo u sluajevima kad glavni poinitelj ne postupa s namjerom.
Ako konzekventno sprovedemo teoriju limitirane akcesornosti, prema kojoj je za odgovornost
sudionika dovoljno da je glavni poinitelj poinio protupravnu radnju, nee biti zapreke da
naeg optuenika proglasimo krivim zbog poticanja na krivotvorenje slubene isprave.
Meutim, Zlatari je smatrao da u tom pogledu teoriju limitirane akcesornosti valja
modificirati te iskljuiti mogunost sudionitva ako je glavni poinitelj bio u neskrivljenoj
zabludi, stoga se on umjesto za limitiranu, zalagao za relativnu akcesornost (Participation
criminelle Kairo 1964-1965, to 22). Slino stajalite zauzeo je i Bai (Krivino pravo, Opi
dio, Zagreb, 1986, str. 365). To stajalite inae dominira i u njemakoj doktrini pa je ulo i u
Kazneni zakon SR Njemake. Prema 26. paragrafu toga Zakona kanjava se kao poticatelj tko
s namjerom navede drugoga na namjerno protupravno djelo.
Prema tom shvaanju u sluaju poticanja glavnog poinitelja koji je u stvarnoj zabludi radi se
o posrednom poiniteljstvu: tko potakne osobu u stvarnoj zabludi, posluio se njome kao
sredstvom. No, takvo rjeenje zakazuje kod tzv. delicta propria i kod vlastorunih k. d. jer
osoba koja nema traeno svojstvo (npr. slubene osobe i sl.), odnosno koja vlastoruno ne ini
k. d., ne moe biti ni posredni poinitelj. A o tome je upravo rije u naem primjeru! Budui
da je optuenik samo bivi direktor, nije on odgovorna osoba i ne moe biti poinitelj, pa
prema tome ni posredni poinitelj, k. d. krivotvorenja slubene isprave. Ako bismo prihvatili
to rjeenje, ne bi nam preostalo drugo nego da optuenika oslobodimo optube. Njemaka
judikatura prihvatila je takvo rjeenje.
U situaciji opisanoj u sentenci osloboditi optuenika optube ne ini se ipak prihvatljivim.
Bilo bi ipak ispravnije konsekventno provesti teoriju limitirane akcesornosti, to je upravo i
uinio Okruni sud u Slav. Poegi. No, je li je to sukladno s odredbom l. 23. st. 1. KZ SFRJ
ostaje za diskusiju. Na zakon, istina, za razliku od njemakog, ne trai izrijekom namjeru na
strani glavnog poinitelja, ali ipak trai kazneno djelo, a osoba u nekanjivoj stvarnoj
zabludi ne ini k. d. nego samo protupravnu radnju. Meutim, KZ SFRJ i na drugim mjestima
(l. 63. st. 1. i l. 64. st. 1.) doputa pojam k. d. bez krivnje tj. pod kaznenim djelom zapravo
misli na protupravnu radnju.
Zavreuje pozornost i argument drugostupanjskog suda prema kome bi optuenik odgovarao
za neuspjelo poticanje pa onda pogotovo treba odgovarati za poticanje koje je dovelo do
protupravne radnje (argumentum a fortiori utoliko prije - pravilno zakljuivanje koje se
rabi pri logikom tumaenju u irem smislu, a sastoji se u sljedeem: ako za jednu pravnu
posljedicu postoji dovoljna osnova, onda se utoliko prije a fortiori) moe uzeti da takva
posljedica treba nastupiti ako ima vie takvih osnova (ili osnov jai od onoga koji je

56
predvien kao dovoljan; npr. ako netko odgovara za namjeru utoliko prije e odgovarati za
tzv. dolus praemeditatus). Takav zakljuak ipak ne stoji. On uzima kao dokazano ono to treba
dokazati (petitio principii). Ako se usvoji stajalite da poticanje osobe koja ne postupa s
namjerom nije kanjivo, mora se takoer uzeti da ni neuspjelo poticanje takve osobe nije
kanjivo jer i neuspjelo poticanje zahtijeva tzv. hipotetiku akcesornost. Drugim rijeima, o
kanjivosti neuspjelog poticanja mogli bismo govoriti samo ako bismo utvrdili da je uspjelo
poticanje kanjivo, a to je upravo ono to je u naem sluaju sporno.
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 2/1990. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov.
br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
19. POMAGANJE
lanak 38. KZ
Kao suizvrilac krivinog djela oduzimanja vozila na motorni pogon iz lanka 136. st.
3. KZH ne moe se smatrati osoba koju je izvrilac samo prevozio, ako ona prilikom
oduzimanja motornog vozila nije imala nikakvu ulogu.
Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-33/90. od 27.3.1990.
Za postojanje suizvrilatva kod krivinog djela razbojnitva, po naelu diobe rada, nije
nuno da svaki od optuenika uzme udjela u samoj radnji izvrenja, nego je odluno da djelo
hoe kao i svoje i zajedniko. Stoga je neodluno to jedan optuenik nije neposredno
sudjelovao u fizikom napadu na oteenika, nego je dovoljno i samo njegovo prisustvo radi
zastraivanja oteenika.
VSH, I K-101/90. od 23.1.1991.
Kod sukcesivnog suizvrilatva mogue je pristupiti djelo sve dok ono nije materijalno
dovreno. Stoga je suizvrilac u krai iz l. 130. st. 1. KZH i optuenik koji je u barci na
morskoj obali ekao da druga dva optuenika dovezu ukradenu ribu barkom, a onda je ukrcao
u svoj osobni automobil i odvezao na sigurno mjesto.
VSH, I K-124/90. od 20.10.1990.
Suizvritelji krivinog djela ubojstva iz l. 35. st. 2. to. 4. KZH su optuenik (otac) i
optuenica (ki), koji su na temelju prethodnog dogovora zajedno ekali oteenika nou u
kuhinji s pripremljenim vilama i sjekirom, i kad je oteenik nou izaao iz svoje sobe,
optuenik ga je ubo vilama i oborio na pod, nakon ega mu je optuenica dodala sjekiru
kojom je optuenik liio ivota oteenika.
Neosnovana je tvrdnja optuenice u albi da je ona samo pomaga u izvrenju krivinog djela.
Okolnost da je postojao detaljno razraeni plan o liavanju ivota oteenika (biveg mua
optuenice), i to u kui u kojoj je optuenica jo uvijek ivjela s oteenikom, ukazuje na to
da su optuenici uza zajednike pripreme pristupili izvrenju djela te da je svaki od njih
pridonio ostvarenju zajednikog plana.
VSH, I K-701/91. od 3.12.1991.

57

Nije prihvatljivo pravno shvaanje suda prvog stupnja da je optuenik supoinitelj krivinog
djela iz lanka 196. stavak 1. OKZRH kad je utvreno da je on sudjelovao u prepakiravanju
heroina na nain da je izrezivao staniol papirie za umotavanje heroina, ali nita vie, tj. bez
namjere da u prodaji heroina sam sudjeluje. Radnja optuenika ne predstavlja niti jedan od
zakonom propisanih naina krivinog djela iz lanka 196. stavak 1. OKZRH, ve sadri
radnju pomaganja u djelatnosti druge dvojice optuenika, za koje je utvreno da su
neovlateno stavljali u promet opojnu drogu heroin.
Nije, naime, prihvatljivo pravno stajalite pobijane presude da je opt. J. D. Supoinitelj djela,
jer da je on u smislu l. 196. st. 1. OKZRH drao drogu radi prodaje.
Pojam dranja droge u reenom smislu, ma koliko se iroko tumaio, ne moe obuhvatiti ve i
trenutnu detenciju droge radi pravljenja pizeva, prepakiravanja i slino. Drogu u stan opt.
L. J. Nije donio opt. J. D., dakle, on ju nije ni prenosio, te je itava koliina naene droge,
prema pravilnom utvrenju suda, bila vlasnitvo opt. L. J. I on je u svom stanu tu drogu i
drao, svakako izmeu ostaloga i radi prodaje.
Opt. J. D. Je, prema utvrenju suda, toga dana doao u stan opt. L. J., kako bi mu pomagao
formirati pizeve, bez namjere da on osobno uestvuje u prodaji, ve zato da od opt. L. J.
Dobije koji piz za vlastitu upotrebu.
Ut ovih i prije reenih razloga u ovoj odluci ovaj Vrhovni sud smatra utvrenim da je opt. D.
J. Krivino djelo zbog kojeg je oglaen krivim uinio pomaganjem, a ne kao supoinitelj.
VSH, I K-606/94. od 29.9.1994.
Za razliku od pomagaa koji s umiljajem pomae drugome u poinjenju djela i djelo ne eli
kao svoje, supoinitelj sudjeluje u samoj radnji poinjenja djela koje, dakle, eli kao svoje, pri
emu nije potrebno da svaki od dva ili vie poinitelja sam neposredno ostvari sva bitna
obiljeja odreenoga krivinoga djela, ve je potrebno da njegovo neposredno sudjelovanje
zajedno s djelatnou drugoga dovede do zabranjene posljedice.
Prema stajalitu ovoga suda drugog stupnja, optuenik O.V. je kroz opisane radnje u izreci
presude, aktivno i neposredno, te zajedno s opt. S. I. sudjelovao u poinjenju kaznenog djela
razbojnitva, to ukazuje da njegova uloga nije bila uloga pomagatelja, ve supoinitelja djela.
Naime, ovaj optuenik, nakon to je dovezao svojim automobilom oteenika i opt. S. I. do
Preluke, izlazi zajedno s njima na obalu, a neposredno prije poinjenja djela i u toj funkciji,
svojom fizikom snagom, sprjeava bijeg oteenika i vraa ga na mjesto gdje je stajao s
drugim optuenikom. Uz navedeno, primjenjuje prema oteeniku fiziku silu, potom, a u
trenutku kada prema oteeniku ozbiljnu prijetnju primjenjuje opt. S. I., ovaj optuenik lupa
po barci te prijetei vie na oteenika, a sve s namjerom koja je zajednika optuenicima, da
upotrebom sile i prijetnje pribave imovinsku korist.
Istovremeno, ovaj optuenik skuplja novac s tla koji je oteeniku ispao prilikom vaenja iz
depova.
Ovakvo njegovo djelovanje, s obzirom na pravnu prirodu ovoga kaznenog djela bilo je nuno
da bi se konkretno djelo ostvarilo, jer oito je da bez njegovoga aktivnog djelovanja
(dovoenja automobilom, njegove prisutnosti dogaaju, sprjeavanju bijega, konkretno
primijenjenih oblika prinude), to bi djelo bilo teko ostvarivo.
VSH, I K-1128/93. od 3.3.1994.
Kada je utvreno da su optuenici postupali dogovorno, tako to je jedan od njih kao
zapovjednik postrojbe vojne policije obavijestio drugoga o vremenu kada se u prostorijama
postrojbe nee nalaziti djelatnici policije i ostavio otvoren prozor na prostoriji u kojoj se uva

58
oruje, dok se drugi optuenik preko lijeba popeo i uao kroz prozor u tu prostoriju te odatle
iznio dvije automatske puke i sakrio ih u kanalizacijskom otvoru, nakon ega su puke trebali
prodati i novac podijeliti, tada su obojica optuenika suizvritelji u krivinom djelu krae jer
su zajednikim djelovanjem u istom cilju po principu podjele rada, pri emu je svaki od njih
prisvajanje oruja radi pribavljanja imovinske koristi htio kao svoje, ostvarili to krivino
djelo.
upanijski sud Bjelovar, K-388/93. od 2.9.1993.
Kod supoinitelja krivinoga djela ubojstva iz lanka 34. KZRH neodluno je tko je pucao,
ako je in lienja ivota nastao kao rezultat niza zajedniki poduzetih radnji u ostvarenju
zajednikoga dogovora da drugoga lie ivota i ako su se oni s tim ciljem zajedno nali na
mjestu dogaaja.
Bez obzira na iskaze svjedoka kao i bez obzira na to bi li iz iskaza tih svjedoka proizlazila
dokazanost injenice da je opt. B. J. Na mjestu dogaaja predao puku optuenom J. M. I koji
je od njih stvarno ispalio metak u lea oteenika, sud prvoga stupnja donio je oslobaajuu
presudu za obojicu optuenika, polazei od pogrenog pravnog stajalita da ih treba (obojicu)
osloboditi optube zato to nije dokazano tko je od njih dvojice poduzeo radnju lienja ivota
pucanjem u oteenika.
Sud prvoga stupnja smatra dokazanim i utvruje da su se optuenici dogovorili da lie ivota
oteenika, da su zbog toga otili u mjesto K. Gdje je optuenik B. J. Iz stacionara (HV) uzeo
puku svjedoka S. M., da su se svi vratili (optuenici i dvojica svjedoka) da priekaju na cesti
oteenika i da su ahure naene na mjestu ubojstva ispaljene iz automatske puke S. M.
Utvreno je, dakle, da je oteenik lien ivota pucanjem iz te puke. Ve navedene injenice,
koje je utvrdio i istaknuo u razloziima sud prvoga stupnja, uz daljnje injenice koje sa
sigurnou proizlaze i iz obrane obojice optuenika i iz iskaza svjedoka, govore da optuenike
treba smatrati supoiniteljima inkriminiranog im ubojstva sve ako se i ne moe utvrditi koji je
od njih dvojice iz navedene puke ispalio ubojito streljivo u oteenika.
VSH, I K-98/93. od 23.9.1993.
Optuenica, koja je zajedno s jo dvojicom optuenika ula u kuu oteenika dok je etvrti
sudionik grupe ispred kue uvao strau i pazio da netko ne naie, nakon ega je isprevrtala
stvari u kui te pronala i uzela 7.250 DEM i 500 ATS, za koje vrijeme je jedan od sudionika
pitoljem naredio maloljetnom oteeniku da legne na pod dnevnog boravka, a drugi s
pitoljem u ruci oborio na tlo njegovu majku te kleknuo na nju, da bi im nakon toga zavezali
ruke i noge te zatvorili usta, poinila je kao supoinitelj krivino djelo razbojnitva, a ne samo
pomaganja u tom djelu, jer se oito radi o poinjenju djela u smislu lanka 20. OKZRH.
Nisu prihvatljivi albeni navodi opt. J. J., tj. da bi ona bila samo pomaga u izvrenju
krivinog djela razbojnitva jer se neovisno o tome to ona osobno nije primijenila silu ili
prijetnju prema oteenicima, nedvojbeno radi o suizvrilatvu s obzirom na to da je
optuenica direktno sudjelovala u jednoj od radnji izvrenja krivinog djela razbojnitva
oduzimanja tue pokretne stvari s namjerom pribavljanja protupravne imovinske koristi to je
bio rezultat dogovora o diobi rada meu optuenicima.
VSH, I K-637/93. od 18.11.1993.
Prethodni dogovor optuenika o podjeli novca i praenju oteenika nakon ega je ovome
jedan istrgao vreicu s novcem, nije za drugoga sudjelovanje u radnji izvrenja, niti
sudjelovanje na drugi nain u izvrenju krivinog djela drske krae iz l. 131. st. 1. t. 2. KZH.

59
Ispitujui pobijanu presudu na temelju l. 376. ZKP, po slubenoj dunosti, ovaj sud nalazi
da je prvostepeni sud povrijedio krivini zakon na tetu drugooptuenika kad ga je oglasio
krivim za krivino djelo teke krae izvrene na drzak nain iz l. 131. st. 1. t. 2. KZH.
Prvostepeni sud utvruje da je prvooptuenik uao za oteenikom u dvorite i iz ruku mu
istrgnuo vreicu s novcem, dok se u to vrijeme drugooptuenik nalazio na ulici s dvojicom
maloljetnika. Prema tome, drugooptuenik nije sudjelovao u radnji izvrenja krivinog djela
teke krae, jer nije oduzimao novac oteeniku, a nema dokaza da je preuzeo neku drugu
ulogu koja je bila usmjerena na oduzimanje novca, kao npr. da je uvao strau i sl.
Okruni sud u Bjelovaru, K-285/89 od 27.4.1989.

Ako je optuenik podstreknuo odgovornu osobu da izda otkupne blokove za drva na imena
razliitih osoba, a ova je to uinila u uvjerenju da otkupljena drva zaista potjeu od tih osoba,
to znai da je bila u stvarnoj zabludi, iskljuen je umiljaj na njenoj strani, a time i postojanje
krivinog djela iz lanka 227. stavak 1. KZH. Ako pak na strani glavnog izvrioca nema
krivinog djela, onda ne moe biti ni govora o podstrekavanju jer odredba lanka 23. KZSFRJ
trai da uinilac mora izvriti krivino djelo.
Okruni sud u Bjelovaru, K-1142/89. od 4.10.1990.
Optuenik je prema unaprijed stvorenom planu imao zadau da svojim automobilom eka u
blizini muzeja odnosno crkve supoinitelja krae veoma vrijednih umjetnikih slika s tim da
ih zajedno sa slikama preveze. Ovakvu djelatnost u okviru plana poinjenja k. d. po kome je
izvrena podjela rada treba pravno ocijeniti kao supoinjenje a ne kao pomaganje, budui da
je on takvom svojom djelatnou neposredno, objektivno i subjektivno sudjelovao u
poinjenju tih djela prema unaprijed stvorenom planu. Ovo tim vie to se prema ope
usvojenom shvaanju ve samo tzv. uvanje strae smatra supoinjenjem a ne pomaganjem
u poinjenju djela.
Pri tome nije odluno je li je optuenik cijelo vrijeme ekao automobilom na ugovorenom
mjestu ili je dio vremena bio u svom stanu i gledajui u pravcu muzeja ekao ugovoreni znak
da obavi ugovoreni prijevoz.
VSH, I K-1370/75. od 12. studenoga 1975.
Mogua je odgovornost za pomaganje u poticanju ako netko napie pismo prema diktatu
poticatelja, koje poticatelj upuuje svojoj keri u bolnicu da je potakne da nakon poroda lii
ivota svoje novoroene, uz uvjet da pisac subjektivno postupa u uvjerenju da samo pomae
piticatelju, tj. da i sam pri tom ne postupa u subjektivnom pogledu kao poticatelj.
VSH, I K-516/79. od 3. lipnja 1979.
Smrt poinitelja k. d. nije zakonska zapreka za utvrivanje odgovornosti njegova
pomagatelja.
Iz obrazloenja:

60
Prvostupanjski sud nije u pravu kad zakljuuje da treba obustaviti, na temelju l. 143. ZKP,
postupak i u odnosu na drugog optuenika, jer da se njegova odgovornost, kao pomagatelja,
ne moe utvrditi.
U pravu je naprotiv dravni odvjetnik kad, suprotno razlozima prvostupanjskog suda, navodi
da odgovornost za pomaganje, kao jedno od oblika sudionitva nije uvjetovano odgovornou
poinitelja, ve samo injenicom da je protupravno ostvareno bie nekoga k. d., ili da je
pokuano njegovo ostvarenje.
Zbog tih razloga nema zapreke da se k. p. protiv drugog optuenika nastavi.
VSH, I K-699/88. od 4. listopada 1988.
Optuenik koji je svojim osobnim automobilom dovezao druga dva optuenika na mjesto
krae, ekao u automobilu na udaljenosti od 200 m a onda odvezao optuenike kui zajedno s
plijenom, u ijoj podjeli je i sam sudjelovao, nije supoinitelj u krai, nego pomagatelj.
Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-464/89.
Drugooptuenik je uao traktorom u krug poduzea u namjeri da izveze drva koja je kupio, za
vrijeme utovara prvooptuenik je izmeu drva utovario i 22 ipke betonskog eljeza, o emu
drugooptuenik, koji nije bio nazoan itavom utovaru, nije nita znao. Poto je utovar bio
dovren, prvooptuenik je rekao drugooptueniku to je uinio i zamolio ga da mu odveze
kui ipke, to je ovaj i uinio. Prvooptuenik je poinitelj k. d. krae iz l. 130. st. 1. KZH,
dok je drugooptuenik pomagatelj u tom djelu. Namjera drugootuenika sastojala se u tome
da pomae prvooptueniku jer je korist od djela trebao imati samo prvooptuenik.
Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-515/89.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
Ove presude nisu sukladne s naom sudskom praksom koja supoiniteljstvo odreuje prema
teoriji o diobi rada. Prema toj teoriji supoinitelj nije samo onaj tko neposredno sudjeluje u
radnji poinjenja, nego i onaj tko pridonosi ostvarenju zajednikog djela zato da aktivno
sudjeluje u vrijeme poinjenja djela po naelu diobe rada (Zlatari). Ako poemo od te teorije,
ni jedan od optuenika u gornjim primjerima nije pomagatelj nego su svi supoinitelji. Tko
vozi druge poinitelje na mjesto poinjenja, a onda i s plijenom kui ima odreenu ulogu
prema naelu podjele rada i stoga je supoinitelj. I u drugom sluaju radi se o supoiniteljstvu
jer je drugooptuenik pristupio poinjenju djela tijekom radnje poinjenja (tzv. sukcesivno
supoiniteljstvo). U tom sluaju prvostupanjski sud zapravo usvaja tzv. teoriju interesa kao
vrste subjektivnih teorija o supoiniteljstvu, prema kojoj je supoinitelj samo onaj tko postupa
u vlastitom interesu. Ta je teorija danas naputena. Ona je u konkretnom sluaju i u
suprotnosti sa zakonskim opisom krae u naem zakonu koja postoji i onda kad poinitelj ide
za time da protupravnu korist pribavi drugome.
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 1/90.
Optuenik koji je u osobnom automobilu vozio glavnog izvritelja i oteenicu na mjesto
dogaaja a kad je glavni istraitelj silom izvukao oteenicu iz automobila, drao je za lijevu
ruku i desnu nogu, za koje vrijeme je glavni izvritelj obavio spolni odnoaj, jest pomagatelju
u k. d. silovanja iz l. 83. st. 1. KZH. Pomagateljske radnje moraju pridonijeti ostvarenju

61
djela, odnosno moraju stvoriti povoljne pretpostavke glavnom izvritelju da izvri djelo. To je
u konkretnom sluaju ispunjeno jer je optuenik omoguio glavnom izvritelju da na laki
nain izvri k. d. On je smanjio mogunost oteenice da se brani, a time je ujedno uklonio
prepreku za poinjenje djela, to je nedvojbeno sadraj pomagateljske radnje, kako to
proizlazi iz odredbe l. 24. st. 1. KZJ.
VSRH, I K-568/91. od 6. veljae 1992.
Za pomaganje u k. d. ubojstva iz l. 35. st. 1. KZH nije dovoljno utvrditi da je pomagatelj dao
no glavnom istraitelju u pauzi njegove svae s oteenikom sa svrhom da ga on uporabi u
sukobu. Takva pomagateljeva namjera ukljuuje i davanje noa glavnom izvritelju radi
obrane, a u tom sluaju namjera pomagatelja ne obuhvaa ubojstvo na strani glavnog
izvritelja. No sve kada bi u konkretnom sluaju pomagatelj i dao no glavnom izvritelju radi
ubojstva, s obzirom da je glavni izvritelj to ubojstvo, prema utvrenju prvostupanjskog suda,
poinio u prekoraenju nune obrane, tj. u situaciji koja nije bila obuhvaena namjerom
pomagatelja, radilo bi se o neuspjelom pomaganju koje nije kanjivo.
VSRH, I K-795/90. od 19. oujka 1992.
Nije prihvatljivo pravno shvaanje prvostupanjskog suda da je optuenik supoinitelj k. d. iz
l. 196. st. 1. OKZRH kad je utvreno da je on sudjelovao u prepakiravanju heroina na nain
da je izrezivao staniol papirie za umotavanje heroina, ali nita vie, tj. bez namjere da u
prodaji heroina sam sudjeluje. Radnja optuenika ne predstavlja niti jedan od zakonom
propisanih naina k. d. iz l. 196. st. 1. OKZRH, ve sadri radnju pomaganja u djelatnosti
druge dvojice optuenika, za koje je utvreno da su neovlateno stavljali u promet opojnu
drogu heroin.
VSRH, I K-606/1994. od 29. rujna 1994.
Optuenik je k. d. neovlatene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz l. 196. st.
1. OKZRH poinio pomaganjem, a ne kao supoinitelj, kad je utvreno da je doao u stan
drugog optuenika, koji je posjedovao drogu radi prodaje, da bi ovome bez ikakve namjere
daljnjeg sudjelovanja u prodaji droge pomagao formirati tzv. pizeve heroina za jednokratnu
uporabu, te je u tu svrhu izrezao izvjesnu koliinu staniol papiria.
Iz obrazloenja:
U odnosu na opt. D. J. Prvostupanjski sud smatra utvrenim da je on sudjelovao u
prepakiranju heroina u cilju daljnje prodaje, odnosno da su sva trojica optuenika zajedno
prije dolaska policije stigli pripremiti izvjesnu koliinu staniol papira za pravljenje pizeva,
a u tome je prema pravilnom utvrenju sudjelovao i opt. J., to znai i da je pravilno utvrenje
suda na str. 13. presude, drugi odlomak, da je ovaj optuenik sudjelovao u prepakiranju
heroina na nain da je izrezivao staniol papirie, ali nita vie, tj. bez namjere da u prodaji
heroina sam sudjeluje. Sud nije utvrdio nikakvu raniju djelatnost ovog optuenika u vezi s
prodajom droge. Iz razloga presude na str. 12., zadnji odlomak, takoer proizlazi da
prvostupanjski sud ne smatra utvrenim da su optuenici zateeni pri pakiranju droge
odnosno pravljenju pizeva, ve da su se oni u toj namjeri nali. Nije, naime, sporno da
policija nije pronala ni jedan piz ve samo drogu u najlon-vreici i kasnije ostatak kod opt.
. N., koja je bila pakirana u jednoj veoj vreici i u vie manjih, ali se nije radilo o
pizevima. Naena je, meutim, i vea koliina izrezanih staniol-papiria za omatanje

62
heroina, u sobi i u uglu balkona gdje je zateen D. J., a rezanje staniol-papiria, u kojem je
dakle opt. D. J. Prema utvrenju suda svakako sudjelovao, ne predstavlja ni jedan od
zakonom propisanih uina toga k. d. iz l. 196. st. 1. OKZRH, ve sadri radnju pomaganja u
djelatnosti druge dvojice optuenika, za koje je nesumnjivo utvreno da su neovlateno
stavljali u promet opojnu drogu heroin.
Nije, naime, prihvatljivo pravno stajalite pobijane presude (str. 14. drugi odlomak) da je opt.
J. D. supoinitelj djela jer da je on u smislu l. 196. st. 1. OKZRH drao drogu radi prodaje.
Pojam dranje droge u reenom smislu, ma koliko se iroko tumaio, ne moe obuhvatiti ve i
trenutnu detenciju droge radi pravljenja pizeva, prepakiranja i sl. Drogu u stan. Opt. L. I.
nije donio ovaj optuenik, dakle on ju nije prenosio, te je itava koliina naene droge prema
pravilnom utvrenju suda, bila vlasnitvo opt. L. I. i on je u svom stanu tu drogu i drao,
svakako izmeu ostaloga i radi prodaje.
Opt. J. D. je, prema utvrenju suda, toga dana doao u stan opt. L. I. kako bi mu pomogao
formirati pizeve, bez namjere da on osobno sudjeluje u prodaji, ve zato da od opt. L. I.
dobije koji piz za vlastitu uporabu.
VSRH, I K-606/1994. od 29. rujna 1994.
Stavljajui svoj automobil na raspolaganje drugim osobama radi prevoenja otuene stvari
tako to je dopustio da druge osobe stave bicikl u prtljanik njegova automobila, iako je prije
toga vidio odakle su te osobe uzele bicikl i bio svjestan da se radi o oduzimanju tueg bicikla,
a zatim te osobe odvezao automobilom s mjesta gdje su uzele bicikl, okrivljenik je pomogao u
dovrenju k. d. krae i time poinio k. d. iz l. 125. st. 2. KZRH u vezi s l. 22. OKZRH.
upanijski sud u Bjelovaru, K-156/1997. od 24. travnja 1997.
Smrt poinitelja kaznenog djela nije zakonska zapreka za utvrivanje kaznene odgovornosti
njegova pomagatelja. Prvostupanjski sud nije u pravu kada zakljuuje da treba obustaviti, na
temelju l. 143. ZKP postupak i u odnosu na II-optuenika, jer da se njegova odgovornost,
kao pomagatelja ne moe utvrditi. U pravu je naprotiv dravni odvjetnik kad, suprotno
razlozima prvostupanjskog suda, navodi da odgovornost za pomaganje, kao jednog od oblika
sudionitva nije uvjetovano odgovornou poinitelja, ve samo injenicom da je protupravno
ostvareno bie nekog kaznenog djela ili da je pokuano njegovo ostvarenje.
Zbog tih razloga nema zapreke da se kazneni postupak protiv II optuenika nastavi.
VSRH, I-K-699/88 od 4. listopada 1998. godine Dravni odvjetnik br. 2/98
Inicijativa za poinjenje k. d. ne mora nuno potei od poticatelja, nego moe i od glavnog
izvritelja ako on konanu odluku da izvri djelo ipak donese na poticaj drugoga. Stoga je
onaj tko ponudi drugome da e mu nabaviti lanu vozaku dozvolu za odreenu svotu novca,
pa to i uini kada drugi pristane i plati mu zatraenu svotu, glavni izvritelj k. d. krivotvorenja
isprave iz l. 206. st. 2. KZRH, dok je drugi poticatelj na to djelo.
VSRH, I K-702/93. od 2. rujna 1993.
Optuenik koji je u osobnom automobilu vozio glavnog izvritelja i oteenicu na mjestu
dogaaja, a kad je glavni izvritelj silom izvukao oteenicu iz automobila, drao je za lijevu
ruku i desnu nogu, za koje vrijeme je glavni izvritelj obavio snoaj, jest pomaga u

63
krivinom djelu silovanja iz l. 83. st. 1. KZH. Pomagake radnje moraju pridonijeti
ostvarenju djela, odnosno moraju stvoriti povoljne pretpostavke glavnom izvritelju da izvri
djelo. To je u konkretnom sluaju ispunjeno jer je optuenik omoguio glavnom izvritelju da
na laki nain izvri krivino djelo. On je smanjio mogunost oteenice da se brani, a time je
ujedno uklonio prepreku za izvrenje djela, to je nedvojbeno sadraj pomagake radnje, kako
to proizlazi iz odredbe l. 24. st. 1. KZJ.
VSRH, IK-568/91. od 06. 02. 1992. NZ, Pregled br. 52.
Za pomaganje u krivinom djelu ubojstva iz l. 35. st. 1. KZH nije dovoljno utvrditi da je
pomaga dao no glavnom izvritelju u pauzi njegove svae s oteenikom sa svrhom da ga
on upotrijebi u sukobu. Takva pomagaeva namjera ukljuuje i davanje noa glavnom
izvritelju radi obrane, a u tom sluaju umiljaj pomagaa ne obuhvaa ubojstvo na strani
glavnog izvritelja. No sve kada bi u konkretnom sluaju pomaga i dao no glavnom
izvritelju radi ubojstva, s obzirom da je glavni izvritelj to ubojstvo, prema utvrenju suda
prvog stupnja, izvrio u prekoraenju nune obrane tj. u situaciji koja nije bila obuhvaena
umiljajem pomagaa, radilo bi se o neuspjelom pomaganju kokje nije kanjivo.
VSRH, IK-795/90. od 19. 03. 1992. PSP-52.
Optuenik je krivino djelo neovlatene proizvodnje i stavljanja upromet opojnih droga iz
lanka 196. stavak 1. OKZRH poinio pomaganjem, a ne kao supoinitelj, kad je utvreno da
je doao u stan drugog optuenika, koji je posjedovao drogu radi prodaje, da bi ovome bez
ikakve namjere daljnjeg sudjelovanja u prodaji droge pomogao formmirati tzv. pizeve
heroina za jednokratnu uporabu, te je u tu svrhu izrezao izvjesnu koliinu staniol papiria.
VSRH, IK 606/94. od 29. 09. 1993. Izbor br. 1/95.
Stavljajui svoj automobil na raspolaganje drugim osobama radi prevoenja otuene stvari
tako to je dozvolio da druge osobe stave bicikl u prtljanik njegova automobila, iako je prije
toga vidio odakle su te osobe uzele bicikl i bio svjestan da se radi o oduzimanju tueg bicikla,
a zatim te osobe odvezao automobilom s mjesta gdje su uzele bicikl, okrivljenik je pomogao u
dovrenju krivinog djela krae i time poinio krivino djelo iz l. 125. st. 2. KZRH u svezi s
l. 22. OKZRH.
upanijski sud Bjelovar, K-156/97. od 24. 04. 1997. Izbor 1/97.
Jedan dosta rijedak primjer iz sudske prakse ukazuje na odnos pomaganja kao oblika
sudionitva i pomaganja kao samostalnog k. d.
Presudom okrunog suda optuenica je proglaena krivom za k. d. pobaaja iz l. 140. st.
1.KZ, poinjeno time, to je po prethodnom dogovoru sa babicom C. E. dovela k njoj trudnu
enu S. B. i nakon to je C. E. mehanikim sredstvom otvorila maternicu S. B., ovu odvela u
svoj stan, gdje je pobacila ensko dijete.
Vrhovni sud uvaio je albu optuenice protiv ove presude, koju je preinaio te izrekao, da je
optuenica navedenim djelom poinila k. d. pobaa pomaganjem (l. 140. st. 1. KZ u vezi s l.
20. KZ) i to s ovim obrazloenjem:

64
Osnovan je onaj dio albe, u kome optuenica tvrdi, da ona svojim djelovanjem nije
ostvarila obiljeje pomaganja kao zakonski element k. d. iz l. 140. st. 1. KZ. To iz razloga
to S. B. kako proizlazi iz rezultata prvostupanjskog suda, nije nalazei se u stanju trudnoe
sama na sebi poinila pobaaj, a pomaganje kao obiljeje k. d. iz l. 140. st. 1. KZ odnosi se
na pomaganje samoj trudnoj eni da ova poini pobaaj.
Naprotiv ovaj sud nalazi, da je optuenica svojim djelovanjem ostvarila obiljeja pomaganja
(l. 20. KZ) kod k. d. pobaaja poinjenog u stanu primalje C. E. uspostavljanje veze izmeu
S. B. i primalje C. E. te dovoenja S. B. u stan navedene primalje radi poinjenja pobaaja
ima se smatrati pomaganjem u poinjenju toga kaznenog djela.
VSH, K-413/54. od 10. travnja 1954.
Mogua je odgovornost za pomaganje u podstrekavanju ako netko napie pismo prema
diktatu podstrekaa, koje podstreka upuuje svojoj keri u bolnicu da je potakne da nakon
poroda lii ivota svoje novoroene, uz uvjet da pisac subjektivno pristupa u uvjerenju da
samo pomae podstrekau, tj. da i sam pri tome ne postupa u subjektivnom pogledu kao
podstreka.
VSH, I K-516/79. od 3. lipnja 1979. - 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.ispr.), Informator Zagreb 1998.
20. NEUBROJIVOST
lanak 40.
Pravilno je shvaanje prvostupanjskog suda da je i bitno smanjena ubrojiva osoba (l. 10. st.
2. OKZRH) potpuno kazneno odgovorna za poinjenje k. d. iz l. 34. st. 1. KZRH (moe se
samo blae kazniti) i moe poiniti k. d. s bilo kojim oblikom krivnje, pa tako i s tzv.
izravnom namjerom.
Kaznena djela, koja se mogu poiniti samo s namjerom, moe poiniti i neubrojiva osoba, a
druga je stvar to je zbog toga iskljuena njena krivnja i njoj se ne moe izrei kazna, ali se
pod uvjetima iz l. 58. st. 1. OKZRH moe izrei sigurnosna mjera.
VSRH, I K-83/1995. od 1. lipnja 1995.
Radnik, kod koga je kasnije utvrena paranoidna shizofrenija, bio je uvjeren da mu je susjed
aranjem oduzeo spolnu mo, pa ga je doekao na izlazu iz tvornikog kruga i noem mu
nanio brojne tjelesne ozljede koje su bile teke i opasne po ivot. Proglaen je neubrojivim i
upuen u zavod radi uvanja i lijeenja.
Okruni sud u Bjelovaru, K-211/71.
Poinitelj, inae duevno zdrav, bez ikakva je motiva nou uao u susjedov stan i izbo noem
susjeda s kojim nije bio ni u kakvoj svai, izvrivi na taj nain pokuaj ubojstva. Djelo je
izvrio u sumranom stanju u koje je zapao zbog umora i utjecaja alkohola. Zbog privremene
duevne poremeenosti proglaen je neubrojivim pa mu je izreena sigurnosna mjera
obveznog psihijatrijskog lijeenja na slobodi.

65

VSH, I K-255/89.- 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.-ispr.)

21. SAMOSKRIVLJENA NEUBROJIVOST

lanak 41.
Da bi se osoba koja je neubrojiva zbog teko pijanog stanja proglasila krivom zbog k. d.
pokuaja ubojstva iz l. 35. st. 1. u vezi s l. 19. st. 1. KZJ, mora joj se dokazati namjera na
ubojstvo prije nego se dovela u neubrojivo stanje. Stoga se ne moe usvojiti stajalite
prvostupanjskog suda koji, osuujui optuenika za navedeno k. d. zato to je u beznaajnoj
prepirci ubo noem u trbuh konobara s kojim je do tada bio u dobrim odnosima, opravdava to
primjenom l. 12. st. 3. KZJ (actio liberae in causa). Prvostupanjski sud tvrdi da nije nuno
da je optuenik znao koga e ozlijediti i kakve e m u ozljede nanijeti, ve je dovoljno da je
kod njega postojala svijest da u sluaju tunjave u alkoholiziranom stanju moe upotrijebiti
no i njime nanijeti ozljedu drugoj osobi. Takvo obrazloenje ne ukazuje na to da je
optuenik, prije nego se doveo u neubrojivo stanje, barem bio svjestan da moe oteenika
liiti ivota i na to pristao te vie upuuje na nehaj.
VSRH, I K-877/90. od 21. svibnja 1992.
Pobijanom presudom prvostupanjski sud proglasio je krivim optuenika zbog k. d. ubojstva u
pokuaju iz l. 135. st. 1. KZ u vezi s l. 16. st. 1. KZ pa ga je po l. 135. st. 1. KZ osudio na
kaznu zatvora u trajanju od pet godina.
Protiv te presude podnio je albu optuenik meu ostalima i zbog odluke o kazni.
U odgovoru na albu optuenika zbog odluke o kazni, a naroito u onom dijelu gdje on
prigovara da mu se zrelo i dugotrajno razmiljanje nije moglo uzeti kao otegotna okolnost,
Vrhovni sud je naveo u obrazloenju svoje presude:

66
Ne stoji prigovor optuenika da mu se zrelo i dugotrajno razmiljanje nije moglo uzeti kao
otegotna okolnost, budui da bi to, po njegovom miljenju predstavljalo elemente namjere kao
subjektivno obiljeje samog k. d. Naprotiv, sadraj namjere, kao subjektivno obiljeje k. d.,
iscrpljuje se u svijesti o svojem djelu i njegovom htijenju, odnosno o svijesti o mogunosti
nastupanja zabranjene posljedice i pristajanje na njeno nastupanje. Prema tome, zrelo i
dugotrajno razmiljanje, odnosno odluivanje o poinjenju k. d., izlazi izvan nunih okvira i
ukazuje na vei intenzitet zloinake volje kod poinitelja i njegove odlunosti za poinjenje
djela, kao i na vei stupanj kaznene odgovornosti takvog poinitelja, pa ta okolnost svakako u
smislu l. 38. KZ dolazi u obzir kao otegotna okolnost pri odmjeravanju kazne.
Presuda VSH, K-904/70. od 18. lipnja 1970.
Kada je utvreno da je optuenik sa oborenim svjetlima vozio nou u naseljenom,
neosvijetljenom mjestu, brzinom od 113 km/h, koja je za 53 km/h vea od dozvoljene i
znaajno bra od sigurnosne brzine koja bi optueniku omoguavala uoavanje i izbjegavanje
prepreka na cesti, a optuenik je nesporno vozio takvom brzinom i ustrajao u njoj, onda je
ispravno utvrenje da je optuenik svjestan opasnosti koju takva vonja predstavlja pristao na
ugroavanje javnog prometa, dakle krivino djelo ugroavanja javnog prometa iz l. 161. st.
2. u vezi l. 156. st. 1. KZRH, uinio sa eventualnim umiljajem.
VSRH, K-192/94. od 01. 09. 1994. Bilten 19/94.
Krivino djelo ubojstva u pokuaju iz l. 34. st. 1. KZRH u svezi s l. 17. OKZRH, optuenik
je poinio s direktnim, dakle hoe smrt oteenice, a ne s eventualnim umiljajem kad je,
vidjevi oteenicu u susjednom dvoritu, otiao po pitolj u kojem se nalazilo streljivo, doao
do oteenice i na silu je vukao iz tog dvorita, zatim iz kratke udaljenosti u nju ispalio jedan
metak i pogodio je u dio tijiela gdje se nalaze vitalni organi, zadavi joj teke i po ivot
opasne tjelesne povrede.
VSRH, IK-912/94. od 13. 04. 1995. Izbor 2/96.
Pravilan je zakljuak suda prvog stupnja da se osnovno djelo ugroavanja javnog prometa
ima pripisati umiljaju optuenika, koji se, vozei brzinom od 94 km/h u naseljenom mjestu,
uputa u pretjecanje drugog vozila u situaciji kada mu ususret, na maloj udaljenosti dolazi
kolona vozila, tako da pretjecanje objektivno ne moe izvriti bez opasnosti za druge uesnike
u prometu. Nema sumnje da optuenik takvim bezobzirnim ponaanjem kao voza
manifestira svijest da svojom viestrukom nepropisnom vonjom tako ugroava javni promet
da dovodi u opasnost ivot ljudi, te da pristaje i na takvo ugroavanje kao posljedicu svoje
vonje.
VSRH, K-485/94. od 29. 08. 1995. Bilten 20/96.
Optuenik je poinio krivino djelo ubojstva iz l. 34. st. 1. KZRH u pokuaju (l. 17. st. 1.
OKZRH) s eventualnim, a ne direktnim umiljajem kad je utvreno da je on pucao iz puke
najprije iz verande, pa potom sa stuba u pravcu oteenika, tako da je jedan metak okrznuo
oteenikovu kapu na glavi, dakle pristaje i da pogodi oteenika u vitalni dio tijela . u glavu
pristaje, stoga, na svaku posljedicu, pa i na smrt oteenika.
VSRH, IK-334/95. od 12. 09. 1996. Izbor 2/96.

67
Krivino djelo ubojstva u pokuaju iz l. 34. st. 1. KZRH u svezi l. 17. st. 1. OKZRH
poinjeno je s direktnim, a ne eventualnim umiljajem kad je optuenik, nakon krae prepirke
s oteenikom zbog nerijeenih imovinskopravnih odnosa, u namjeri da ga lii ivota, priao
oteeniku i snanim zamahom noa ubo ga u lijevu stranu grudnog koa, zadavi mu pri
tome probodnu ranu grudnog koa s izljevom krvi u prsite, koja je povreda bila teka i po
ivot opasna, ali smrt nije nastupila zbog pravodobne lijenike intervencije.
VSRH, IK-659/94. od 22. 01. 1997. Izbor 1/97. Komentar Kaznenog zakona, Zagreb,
1998. prof.dr.sc. Berislav Pavii, mr.sc. Petar Vei
Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-238/90. od 03. 08. 1990. Komentar Kaznenog zakona,
Zagreb, 1998. prof.dr.sc. Berislav Pavii, mr.sc. Petar Vei
Kazneno djelo ubojstva iz l. 34. st. 1. KZRH poinjeno je s izravnom namjerom kad je
optuenik drao prst na obarau napunjene puke usmjerene prema oteeniku na rastojanju
od svega jednog metra te ga povukao i ispalio hitac u oteenika, dakle donio odluku da
oteenika lii ivota u trenutku kad je on uhvatio cijev puke u namjeri da je makne od sebe.
Motiv djela, tj. je li djelo optuenik poinio iz bijesa zbog uniforme koju je nosio oteenik i
protivio se da je skine ili zbog pokuaja oteenika da od sebe odmakne puku, nije sastavni
dio zakonskog opisa djela, on je od znaenja samo za odmjeravanje kazne.
Iz obrazloenja:
Prvostupanjski sud je u pravu kada tvrdi da je do opaljenja metka po optueniku dolo
izravnim povlaenjem obaraa, to je neosporno, te pravilno pri tome sud utvruje da je djelo
poinjeno s izravnom namjerom, ispravno mu dajui pravnu kvalifikaciju. Naime, optuenik
na napunjenoj puci, usmjerenoj prema oteeniku na udaljenosti od svega jednog metra, dri
prst na obarau i pritie ga. Oito da se predodba o djelu kod optuenika rodila gotovo u
trenu kada je oteenik uhvatio puku cijev puke, elei maknuti od sebe, tada je optuenik
donio odluku o djelu, tako da je bio svjestan da e pod danim okolnostima oteenika liiti
ivota i stoga je povukao obara. Radi se o odluci o izvrenju i ostvarenju te odluke,
povezanost radnje i cilja u konkretnom sluaju vremenski su se slile gotovo jedna u drugu.
Motiv djela, tj. je li to optuenik uinio iz bijesa zbog uniforme koju je nosio oteenik i
protivio se da je skine ili zbog pokuaja oteenika da odmakne puku, nije sastavni dio
zakonskog opisa djela, on je od znaenja samo za odmjeravanje kazne. Nedvojbeno je kod
optuenika postojalo htijenje djela, koje obuhvaa volju da se ostvari djelo i oteenik lii
ivota.
VSRH, I K-329/1996. od 28. kolovoza 1996.
Optuenik je poinio k. d. ubojstva iz l. 34. st. 1. KZRH s izravnom namjerom kad je
utvreno da je nou doao pred kuu oteenika i s takve udaljenosti s koje objektivno nije
mogao promaiti, vie puta pucao iz automatske puke u pravcu oteenika i pogodio ga s tri
pojedinano ispaljena metka, nanijevi mu pri tome ustrijelnu ranu lijeve strane lea koja je
ozljeivala donji reanj lijevog plunog krila i zavravala u prostoru IX. grudnog kraljeka i
ranu lijeve strane grudi.

68
Iz obrazloenja:
Upravo s obzirom na ponaanje i postupak optuenika, koji nou dolazi pred kuu
oteenika i s takve udaljenosti s koje objektivno nije mogao promaiti, vie puta pucao iz
automatske puke u pravcu oteenika i pogaa ga s tri pojedinano ispaljena metka, sud je
izveo pravilan zakljuak o izravnoj namjeri optuenika na lienje ivota oteenika. Ovakav
zakljuak prvostupanjskog suda logian je i ne ostavlja mjesta nikakvoj dvojbi, jer je izveden
iz svestrane ocjene optuenikova ponaanja, njegove elje da se osveti oteeniku to ga je
ovaj oko tri mjeseca prije toga bezrazlono napao i teko tjelesno ozlijedio, kao i tekog
pijanog stanja te bitno smanjene ubrojivosti u vrijeme poinjenja djela.
VSRH, I K-327/1997. od 18. studenog 1997.

Kazneno djelo ubojstva u pouaju iz l. 34. st. 1. KZRH u vezi s l. 17. OKZRH, optuenik je
poinio s izravnom, dakle hoe smrt oteenice, a ne s neizravnom namjerom kad je, vidjevi
oteenicu u susjednom dvoritu, otiao po pitolj u kojem se nalazilo streljivo, doao do
oteenice i na silu je vukao iz tog dvorita, a zatim iz kratke udaljenosti u nju ispalio jedan
metak i pogodio je u dio tijela gdje se nalaze vitalni organi, zadavi joj teke i po ivot opasne
tjelesne ozljede.
VSRH, I K.912/1994. od 13. travnja 1995.
Postoji kaznenopravna relevantna uzrona veza izmeu radnje poinitelja i posljedice, kad je
utvreno da je zatvorenom akom udario pijanog oteenika u predjelu brade, tako da je ovaj
pao i zatiljkom udario o betonski pod, to je imalo za posljedicu vie tekih i po ivot opasnih
ozljeda, kao i gnojnu upalu plua sa zaepljenjem ogranka plune arterije, ugrukom, tako da
je nakon dva tjedna uslijed toga umro, a mogao je i morao biti svjestan da se to moe dogoditi
s obzirom na svoju relativnu snagu, pijano stanje oteenika i klizak pod na kojemu su stajali.
Iz obrazloenja:
Nema sumnje da je u ovom sluaju optuenikov udarac doveo do pada oteenika, pad je
izazvao viestruko nagnjeenje mozga, a to je opet dovelo do obostrane gnojne upale plua
koja je bila neposredni uzrok smrti. Prema tome postoji uzrona veza u smislu teorija
ekvivalencije, jer okolnost da su nastupu posljedice osim optuenikove radnje pridonijeli i
drugi uzroci ne iskljuuje uzronost te radnje. Meutim, da bi postojala kaznenopravna
uzronost odnosno, ispravnije reeno, da bi se posljedica mogla objektivno uraunati
optueniku, pored uzrone veze u smislu teorije ekvivalencije trai se i da je u smrtnom
ishodu dola do izraaja specifina opasnost sadrana u tjelesnoj ozljedi. Pri tome se ne trai
da tjelesna ozljeda sadri u sebi osobito visok rizik nastupa smrti, niti da je smrtna opasnost
oigledna. Ne trai se niti da je smrt posljedica ba one ozljede koju je poinitelj htio zadati (u
konkretnom sluaju ozljeda brade), nego je dovoljno da je u smrti dola do izraaja specifina
opasnost same radnje ako je smrt njezina izravna posljedica. Upravo o tome se radilo u ovom
sluaju jer je udarac u glavu oteenika stvorio opasnost za njegov ivot ne samo time to je
mogao izazvati ozljedu na glavi od dodira akom, nego i od pada koji moe uslijediti kao
posljedica toga udarca, a koja je posljedica s obzirom na sve okolnosti sluaja bila i za
optuenika predvidljiva, dakle obuhvaena svijeu optuenika.

69
VSRH, I K-692/91. od 20. sijenja 1993.
22. NAMJERA
lanak 44. KZ
Optuenik koji je tako snano oamario oteenika u predjelu uha da mu je rastrgnuo bubnu
opnu lijevog uha, poinio je k. d. teke tjelesne ozljede iz l. 41. st. 1. KZH s neizravnom
namjerom. On je kao odrastao ovjek znao da udar rukom pljotimice u predjelu uha moe
dovesti i do teke tjelesne ozljede te je pristao na takvu posljedicu.
Okruni sud u Slav. Poegi, K-238/90. od 3. kolovoza 1990.
Kada je utvreno da je optuenik s oborenim svjetlima vozio nou u naseljenom,
neosvijetljenom mjestu, brzinom od 113 km/h, koja je za 53 km/h vea od dozvoljene i
znaajno bra od sigurnosne brzine koja bi optueniku omoguavala uoavanje i izbjegavanje
prepreka na cesti, a optuenik je nesporno vozio takvom brzinom i ustrajao u njoj, onda je
ispravno utvreno da je optuenik svjestan opasnosti koju takva vonja predstavlja pristao na
ugroavanje javnog prometa, dakle k. d. ugroavanja javnog prometa iz l. 161. st. 2. u vezi s
l. 156. st. 1. KZRH, poinio s neizravnom namjerom.
VSRH, K-192/94. od 1. rujna 1994.
Okrivljenik je kao epileptiar, zbog ega nema vozaku dozvolu i ne smije konzumirati
alkohol, upravljajui posuenim automobilom u alkoholiziranom stanju doivio tijekom
vonje epileptiki napad i izazvao prometnu nesreu u kojoj je jedna osoba zadobila teke
tjelesne ozljede, ime je poinio k. d. ugroavanja javnog prometa iz l. 161. st. 1. u vezi s l.
156. st. 1. KZRH. Okrivljenik je djelo poinio s neizravnom namjerom, jer je bio svjestan da
zbog svoje bolesti ne smije konzumirati alkohol i upravljati vozilom, ali je ipak cijeli dan pio i
posudio automobil za vonju, to znai da je pristao na tetne posljedice (i ranije je
okrivljenik imao napade epilepsije, no ipak je upravljao i svojim osobnim automobilom).
upanijski sud u Bjelovaru, K-766/94. od 22. prosinca 1994.
Optuenik koji je takom duine 120 cm a debljine 4 cm izudarao po glavi i tijelu enu staru
74 godine, zadavi joj brojne ozljede koje su dovele do traumatskog oka i smrti, bio je
svjestan da na taj nain moe oteenicu liiti ivota i na to je pristao pa je poinio k. d.
ubojstva iz l. 35. st. 1. KZ s neizravnom namjerom.
VSH, I K-578/86.
Optuenik koji je dopustio da neki od ekova nemaju pokrie pa ih je ipak realizirao, poinio
je s neizravnom namjerom k. d. izdavanja eka bez pokria iz l. 172. st. 1. KZ SFRJ.
Okruni sud u Bjelovaru, K-127/83.
Optuenica je k. d. ubojstva u pokuaju iz l. 34. st. 1. KZRH u vezi s l. 17. st. 1. OKZRH
poinila s neizravnom namjerom, kad je utvreno da je ona, kuhinjskim noem duine 35 cm,
duine otrice 22 cm, ubola oteenika u predjelu lea, izmeu lopatica, s prodorom u prsite,

70
dakle, optuenica je bila svjesna da zbog njenog injenja kod oteenika, s obzirom na
sredstvo i lokaciju ozljede, moe nastupiti smrt, pa je pristala na njeno nastupanje.
Iz obrazloenja;
Kada je optuenica noem ubola oteenika u predjelu grudnog koa, gdje se nalaze brojni
vitalni organi, ne samo grudna aorta, a to je kao ozbiljna i starija osoba dobro znala, onda je
ona, u najmanju ruku, pristala na lienje ivota oteenika, bez obzira na to to posebno nee i
ne eli. Dostatno je da hoe postupati s namjerom ozljeivanja, pa onda, logino, pristaje na
sve posljedice tog ozljeivanja, dakle i posljedicu smrti. Iz tog razloga je prvostupanjski sud
ispravno utvrdio oblik krivnje optuenice, njenu neizravnu namjeru na lienje ivota
oteenika.
VSRH, I K-291/1997. od 11. rujna 1997. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
23. NEHAJ
lanak 45. KZ-a
Optuenik koji je upravljao traktorom na ijem se lijevom blatobranu nalazio oteenik koji je
uslijed teko pijanog stanja pao i udario glavom u asfaltnu podlogu, zadobivi ozljede od
kojih je umro, poinio je nehajno teko djelo ugroavanja javnog prometa iz l. 161. st. 3. u
vezi s l. 156. st. 3. KZRH. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da izmeu alkoholiziranosti
optuenika (2,03 promila apsolutnog alkohola u krvi) i naina vonje, s jedne strane, i pada
oteenika s traktora, te njegova ozljeivanja i smrti s druge strane, ne postoji uzrona veza,
pa uz takvo stanje stvari nema nikakve osnove da se oblik optuenikove krivnje oznai kao
neizravna namjera. Za postojanje k. d. i kaznene odgovornosti optuenika nije odluno je li
optuenik dopustio da se teko pijani oteenik vozi na blatobranu njegova traktora, kako to
pravilno utvruje prvostupanjski sud ili se oteenik popeo na traktor protiv volje optuenika,
kako se brani optuenik. Ovo iz razloga to injenica da se oigledno teko pijani oteenik
naao na blatobranu traktora, dakle na mjestu posve neprikladnu za sigurnu vonju, sama za
sebe objektivno predstavlja takvo stanje potencijalne opasnosti da je ve samim time
mogunost nastupanja tetne posljedice postalo veoma blisko. Kao osoba s dugogodinjim
ivotnim i vozakim iskustvom optuenik je mogao i morao biti svjestan te opasnosti (l. 12.
KZRH) a kada je unato tome protivno propisu l. 30. Zakona o osnovama sigurnosti na
cestama na blatobranu svog traktora povezao oteenika, time je iz nehaja poinio k. d. za
koje je proglaen krivim.
VSRH, K-433/93. od 5. sijenja 1994.
Poinio je teko djelo ugroavanja javnog prometa iz nehaja iz l. 161. st. 4. u vezi s
l. 156. st. 3. KZRH, a ne s namjerom, kako se optubom stavlja na teret, optuenik koji je
nou u nenaseljenom mjestu bez upaljene uline rasvjete, pri jakoj kii, upravljao osobnim
automobilom s oborenim svjetlima brzinom za 15 km/h veom od brzine koja bi bila
primjerena konkretnim prometnim uvjetima, tako da zbog neprimjerene brzine nije uoio
biciklistu koji se ispred njega kretao uz desni rub kolnika, naletio na njega i nanio mu
smrtonosne ozljede.

71

VSRH, K-1047/93. od 14. travnja 1994.

Okolnost da brzina kojom se kretao optuenik automobilom od 61 km/h nije bila
prilagoena nonim uvjetima vonje, prolasku kroz zavoj, irini ceste od 4,1 m, te da se
kretao oborenim svjetlima (adekvatna brzina za te uvjete bila bi 40 km/h), iako je u stvari
trebao rabiti dugaka svjetla sukladno s l. 40. st. 1. ZOSPC, nisu meutim argument za
tvrdnju da je optuenik s neizravnom namjerom zbog alkoholiziranosti (imao u vrijeme
prometne nesree 1,65 promila apsolutnog alkohola u krvi) skrivio prometnu nesreu. Ovakvo
krenje prometnih propisa tipino je i za trijezne vozae, tim vie to optuenik nije vozio
ekscesnom brzinom, pa je tona i prihvatljiva ocjena prvostupanjskog suda da reagiranje
optuenika u konkretnom sluaju nije odstupalo od reagiranja prosjenog trijeznog vozaa, i
da stoga izmeu alkoholiziranosti optuenika i naina njegove vonje nema potrebne uzrone
veze, ve se radi o nehajnom ugroavanju javnog prometa u kojem je jedna osoba smrtno
stradala, i poinjenju k.d. iz l. 161. st. 4. u vezi s l. 156. st. 3. KZRH.
VSRH, K-726/94. od 8. prosinca 1994. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.ispr.), Informator Zagreb 1998.
24. ZABLUDA O PROTUPRAVNOSTI DJELA
lanak 46. KZ-a
Okrivljeniku, ljevau crkvenih zvona, stavljeno je na teret da je sa zvonika crkve
bacio zvono i unitio ga te na taj nain poinio k. d. oteenja, unitenja i nedoputenog
izvoda spomenika crkvene kulture i zatienih objekata prirode iz l. 201. st. 1. KZH, jer su i
crkva i zvono imali status spomenika kulture. Okrivljenik je tako postupao sukladno s
ugovorom to ga je sklopio s crkvenim odborom, prema tome se obvezao da e izraditi nova
zvona, dok mu je crkveni odbor ustupio stara. Okrivljenik je znao da je zvono spomenik
kulture jer je na njemu bilo nekoliko neogotikih reljefa, pa je iskljuena zabluda o biu djela.
On je, meutim pogreno uzeo da pristanak crkvenog odbora kao imatelja spomenika kulture
iskljuuje protupravnost. To bi se moglo prihvatiti da se radilo o k. d. oteenja tue stvari, ali
ne i glede k. d. koje je okrivljeniku stavljeno na teret. Okrivljenik je, prema tome, neosnovano
proirio granice pristanka oteenika kao priznatog razloga iskljuenja protupravnosti i
nalazio se u (neskrivljenoj) indirektnoj zabludi o protupravnosti.
Okruni sud u Bjelovaru, K-129/81.
Optuenik je kao potar neovlateno u dostavnoj knjizi za preporuenu potu potpisao
primatelja, iako je poiljku predao treoj osobi i zamolio je da ju preda primatelju. Na taj
nain napravio je lanu ispravu, a kako se radi o slubenoj knjizi koja se mora voditi na
temelju zakona, poinio je k. d. krivotvorenja isprave iz l. 212. st. 2. KZH.
Neosnovano prvostupanjski sud uzima da je optuenik bio u pravnoj zabludi iz opravdanih
razloga i neosnovano ga zbog toga oslobaa kazne. Optuenik je kao iskusan potar znao da
je takvo postupanje zabranjeno, bez obzira na to to je u njegovoj poti bio obiaj da se na taj
nain raznosi pota u selo primatelja zato to je ono bilo udaljeno oko 5-6 km od pote i to
je cesta do njega bila loa. Stoga je valjalo preinaiti prvostupanjsku presudu i umjesto
osloboenja od kazne izrei optueniku uvjetnu osudu.

72
Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-469/89. od 7. prosinca 1989.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
Sluaj je interesantan utoliko to je prvostupanjski sud primijenio odredbu o pravnoj zabludi
koju inae naa sudska praksa neopravdano ignorira. Ipak je pozivanje na pravnu zabludu u
ovom sluaju bilo neopravdano, kako to s pravom konstatira i drugostupanjski sud. Da bi
poinitelj postupao sa svijeu o protupravnosti dovoljno je da on na laiki nain shvaa
protupravnost djela, tj. da znade da je ono to ini pravno zabranjeno, dok se ne trai i da
znade da ini k. d. Tu laiku svijest o protupravnosti je optuenik imao. Pri tome nita ne
mijenja na stvari to se norma o kojoj je rije u ovom sluaju u praksi krila jer je optuenik
kao iskusni potar znao da takva praksa nije sukladna s normom.
Drugo je pitanje je li drugostupanjski sud bez rasprave bio ovlaten preinaiti prvostupanjsku
presudu. Postojanje pravne zablude ukazuje na jedan psihiki proces kod poinitelja i utoliko
pripada injeninom stanju pa bi pravilnije bilo da je prvostupanjska presuda ukinuta i
predmet vraen na ponovno suenje.
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 1/90.

Njemaki dravljanin koji se na podruju Republike Hrvatske nedoputeno bavi davanjem

deviza u zajam i na taj nain ini kazneno djelo iz l. 91. Zakona o osnovama deviznog
sustava nalazi se u otklonjivoj zabludi o protupravnosti.
upanijski sud u Puli, K-139/00 od 29.4.2002.
(Opinski sud u Bujama, K-203/99) - Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu br. 1/2003.
25. ZABLUDA O BIU KAZNENOG DJELA I ZABLUDA O
OKOLNOSTIMA KOJE ISKLJUUJU PROTUPRAVNOST
lanak 47. KZ
Ovlatena slubena osoba unutarnjih poslova moe se pozvati na stvarnu zabludu ako se
dokae da je upotrijebila oruje i usmrtila jednu ili vie osoba pogreno ocijenivi da postoje
okolnosti iz lanka 42. stavak 1. toka 1. do 7. Zakona o unutarnjim poslovima (Narodne
novine, broj 29/91) i da pri tome nije postupila iz nehata.
Kako postupanje po zakonskom ovlatenju predstavlja razlog iskljuenja protupravnosti, to
onda i zabluda o okolnostima o kojima ovisi zakonsko ovlatenje predstavlja jedan oblik
zablude o okolnostima koje iskljuuju protupravnost. Primjena sile pri postupanju po
zakonskom ovlatenju opravdana je i onda kada se naknadno utvrdi da pretpostavke za nju
objektivno nisu postojale, ako je slubena osoba nakon savjesne ocjene dola do zakljuka da
one postoje. Ako primjerice djelatnik policije na temelju opravdanih sumnji lii slobode osobu
za koju se kasnije utvrdi da je nevina, nee odgovarati za protupravno lienje slobode. Ako bi
dakle optuenici pogreno uzeli da postupaju po zakonskom ovlatenju, nalazili bi se takoer

73
u zabludi o okolnostima koje iskljuuju protupravnost koju bi onda sud morao procjenjivati
po lanku 14. OKZRH.
U konkretnom sluaju, s obzirom na vrijeme poinjenja djela, za procjenu opravdanosti
uporabe oruja dolazi u obzir i odredba lanka 5. Uredbe o unutarnjim poslovima za vrijeme
ratnog stanja ili neposredne ugroenosti, neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske
(Narodne novine broj 55/90).
VSH, I K-362/93. od 16.6.1993.
Prvostupanjski je sud optuenika proglasio krivim to je prisilio na obljubu oteenicu
staru 13 godina te izvrio k. d. obljube s djetetom iz l. 87. st. 3. KZH. Sud, meutim, nije
niim obrazloio je li optuenikova namjera obuhvaala obiljeje dijete, tj. je li optuenik
bio svjestan da je oteenica dijete ili je barem dopustio tu mogunost i usprkos tome htio s
njome obljubu. Ako bi se optuenik nalazio u stvarnoj zabludi glede navedenog obiljeja,
mogao bi odgovarati samo zbog k. d. silovanja iz l. 83. st. 1. KZH. Kako, dakle, u
prvostupanjskoj presudi nisu navedeni razlozi o odlunim injenicama uinjena je bitna
povreda odredaba k. p. iz l. 364. st. 1. t. 11. ZKP.
VSRH, I K-547/91. od 28. kolovoza 1991.
Ne moe se s uspjehom pozivati na stvarnu zabludu zbog tzv. protupravne krajnje
nude oito pijani poinitelj k. d. iz l. 146. st. 1. KZRH, obuen u pravu uniformu rezervnog
sastava policije koji je na zavojitom dijelu Jadranske magistrale pucanjem iz poluautomatske
puke pokuavao zaustaviti najprije fiu s vidljivim oznakama vozila hitne pomoi, a zatim
drugo osobno vozilo zbog navodne pogrene procjene da se radi o vercu orujem, i to
samo zato, jer je uo da se slian dogaaj desio na podruju Opine Gospi.
Iz obrazloenja:
to se tie obrane optuenika da je mislio da puca u specijalno vozilo, u uvjerenju da to
vozilo prevozi oruje etnicima, prvostupanjski sud je s pravom iskljuio postojanje takvog
uvjerenja na strani optuenika. Optuenik, naime, ni u svojoj obrani ne iznosi nita odreeno
to bi makar i s njegova stajalita moglo predstavljati valjan razlog za sumnju da specijalno
vozilo hitne pomoi iz Rijeke, s urednom registracijom, vozi oruje, a kako optuenik nije
zatraio ni intervenciju policije, iako je to objektivno mogao uiniti, a nije traio ni pretragu
toga vozila kada ga je konano sustigao, treba iskljuiti takve pobude na strani optuenika, a
time i albene navode u kojima se takva obrana ponavlja.
Nije sporno da je optuenik bio obuen u plavu policijsku uniformu biveg SUP-a i da je bio
naoruan, a nije sporno ni to da je inkriminirane zgode bio pijan s koncentracijom od 2,2 g/kg
alkohola u krvi i da je njegovo pijanstvo vozaima, odnosno i drugim osobama u
automobilima, bilo evidentno te da je upravo to bilo razlogom to se vozai-oteenici nisu
htjeli zaustaviti na znakove koje je davao optuenik. Konano nije sporno ni to da optuenik
kao pripadnik rezervnog sastava MUP-a Gospi u inkriminirano vrijeme nije mogao biti na
dunosti jer se nalazio na godinjem odmoru, kao ni to da nikakvog razloga za intervenciju
prema vozaima iz toke I i II. izreke prvostupanjske presude nije bilo.
VSRH, I K-638/1992. od 18. veljae 1993.

74
Ovlatena slubena osoba unutarnjih poslova moe se pozvati na stvarnu zabludu ako
se dokae da je uporabila oruje i usmrtila jednu ili vie osoba pogreno ocijenivi da postoje
okolnosti iz l. 42. st. 1. t. 1. do t. 7. Zakona o unutarnjim poslovima (Narodne novine, broj
29/91) i da pri tome nije postupila iz nehaja.
Kako postupanje po zakonskom ovlatenju predstavlja razlog iskljuenja
protupravnosti, to onda i zabluda o okolnostima o kojima ovisi zakonsko ovlatenje
predstavlja jedan oblik zablude o okolnostima koje iskljuuju protupravnost. Primjena sile pri
postupanju po zakonskim propisima opravdana je i onda kada se naknadno utvrdi da
pretpostavke za nju objektivno nisu postojale, ako je slubena osoba nakon savjesne ocjene
dola do zakljuka da one postoje. Ako primjerice zaposlenik policije na temelju opravdanih
sumnji lii slobode osobu za koju se kasnije utvrdi da je nevina, nee odgovarati za
protupravno lienje slobode. Ako bi dakle optuenici pogreno uzeli da postupaju po
zakonskom ovlatenju, nalazili bi se takoer u zabludi o okolnostima koje iskljuuju
protupravnost koju bi onda sud morao procjenjivati po l. 14. OKZRH.
U konkretnom sluaju, s obzirom na vrijeme poinjenja djela, za procjenu
opravdanosti uporabe oruja dolazi u obzir i odredba l. 5. Uredbe o unutarnjim poslovima za
vrijeme ratnog stanja ili neposredne ugroenosti, neovisnosti i jedinstvenosti Republike
Hrvatske (Narodne novine, broj 55/90).
VSRH, I K-362/1993. od 16. lipnja 1993.
Pravilno je prvostupanjski sud zakljuio da se radi o kaznenom djelu nehajnog
prouzroenja smrti iz l. 37. a ne o k. d. ubojstva iz l. 34. st. 1. KZRH, jer pogrena
predodba optuenika da je oteenik napada, u situaciji kad je on objektivno mogao
poduzeti radnje kako bi u mraku prepoznao oteenika, npr. paljenjem svjetla, a to nije uinio,
rezultat je njegove zablude iz nehaja, a ne namjernog postupanja da oteenika lii ivota.
Iz obrazloenja:
Nesporno je u ovom predmetu da je dana 26. travnja 1992. oko 23,25 sati oteenik R. V.
htio ui u kuu optuenika u M. C. Br. 20 i da je optuenik, otkljuavi vrata kue, kada je
oteenik krenuo u kuu, u njegovu pravcu ispalio hitac iz lovake puke call. 12 mm, zadavi
mu ustrijelnu ranu lijeve strane grudnog koa s prostrijelom kroz IV. I V. Rebro lijevo,
prostrijelom kroz srce i lijevog plua te VII. Rebra, uslijed kojih ozljeda je oteenik odmah
umro.
Nesporno je i da su optuenik i oteenik bili prijatelji i da su se meusobno
posjeivali. Ovom prilikom oteenik je traktorom K. V. zajedno sa svojom suprugom R. B. i
svjedokom K. S. kasno nou doao u optuenikovo dvorite. Optuenik je ve legao na
spavanje. Oteenik je, mobiliziran za potrebe HV, zaduio automatsku puku te ju je i ovom
prilikom imao sa sobom. Siavi s traktora i krenuvi prema optuenikovoj kui, oteenik je
ponio puku sa sobom. Optuenik ima na kui dvorino, vanjsko svjetlo, no ono se pali izvana
i ovom prilikom nije bilo upaljeno. Ulazna vrata kue optuenika ostakljena su neprozirnim
staklom. Ulaskom u kuu ulazi se najprije u predsoblje u kojem postoji rasvjetno svjetlo, no u
vrijeme dogaaja svjetlo nije bilo upaljeno.
U takvoj situaciji optueniku kasno nou ulazi u dvorite nepoznati traktor, na kojem
vidi etiri osobe, od kojih jedna skae s traktora drei u ruci puku. Potom se osobe kreu

75
prema optuenikovoj kui i prva od njih dolazi na vrata. Optuenik tvrdi da je osoba izvana
poela lupati po vratima, da se ak uplaio da e ih razvaliti.
Situacija u kojoj se optuenik naao, uplaen zbog ranijih prijetnji, primjetivi kasno
nou kako nepoznati traktor s etiri osobe dolazi u njegovo dvorite, da jedna osoba skae s
traktora drei u ruci puku i udara mu na vrata, a da nije uo kako se predstavila, zatim jo
vidi cijev puke usmjerenu prema unutranjosti kue, doista bi mogla navesti na zakljuak da
se ne radi o dobronamjernom posjetu, ve o pokuaju ostvarenja ranijih prijetnji. Stoga je
prihvaena optuenikova obrana u kojoj tvrdi da je smatrao da postupa u nunoj obrani. Kako
napad na njega i njegovu imovinu nije predstojao, optuenik je postupao u tzv. putativnoj
nunoj obrani.
Sud nalazi da se optueniku moe prigovoriti da nije postupio dovoljno paljivo jer je
uz nunu panju, prema svim okolnostima dogaaja i prema svojim osobnim svojstvima,
mogao stei ispravnu predodbu o tome to se dogaa. Naime, ve dolazak upaljenim
traktorom s ukljuenim svjetlima u njegovo dvorite nametao mu je dunost opreznosti
postupanja, jer je teko pretpostaviti da bi netko s loim namjerama postupao tako
neprikriveno. S obzirom na tu okolnost trebalo je nastojati identificirati posjetitelja na
odgovarajui nain uz poziv da se predstavi, to vie slabije uje.
Stoga sud nalazi da je optuenik bio u zabludi iz nehaja. Na taj nain su u radnjama
optuenika utvrena sva bitna obiljeja k. d. nehajnog prouzroenja smrti.
Okruni sud u Bjelovaru, K-65/1992. od 26. lipnja 1992.
Nesporno je da je oteenik bio prijeke naravi, sklon agresivnom ponaanju posebno
kada je bio u alkoholiziranom stanju. Nesporno je takoer da je kritinog dana oko 14,00 sati
oteenik najprije verbalno napao optuenika, a potom uzeo no kojim je mahao prema
oteeniku, kao to je nesporno da je istoga dana oko 20,00 sati ponovno dolo do verbalnog
napada i tvornog vrijeanja (guranja s kaua i iz dnevne sobe) optuenika od strane
oteenika. Meutim, nije postupao u stanju putativne nune obrane optuenik koji je tada
smatrao da oteenik ima u ruci no, kao i prvi put kada ga je toga dana napao, iako no
stvarno nije vidio, pa je u oteenika ispalio dva metka iz automatske puke i liio ga ivota,
poinivi time k. d. ubojstva iz l. 34. st. 1. KZRH. Optuenik je iskusan ovjek, bio je
policajac, oteenik mu se nalazio u neposrednoj blizini, u sobi je gorjelo svjetlo, pa je
neprihvatljiva tvrdnja da je smatrao da i taj put oteenik ima no. U konkretnom sluaju ne
moe stoga biti rijei o tome da je optuenik bio u stvarnoj zabludi da na njega predstoji
protupravni napad noem od strane oteenika, pa da je neophodno da zbog tobonjeg napada
kojega nije skrivio odbije takav napad pucajui u oteenika.
VSRH, K-212/93. od 31. oujka 1994.
Putativna nuna obrana kao oblik stvarne zablude (zablude o okolnostima koje
iskljuuju protupravnost) moe se priznati samo ako bi poinitelj uz pretpostavku da je
njegova predodba ispravna, imao pravo na nunu obranu. Poinitelju koji pogreno smatra
da postoji istodobni protupravni napad ne mogu se prema tome, priznati vea prava, nego
prema poinitelju koji bi se zaista naao u ovako zamiljenoj situaciji. Pravo na nunu obranu
postoji samo ako postoji i istodobni napad, pa e se i putativna nuna obrana moi priznati
samo ako poinitelj pogreno smatra da protiv njega postoji istodobni protupravni napad.

76
VSRH, K-931/93. od 16. studenoga 1994.
Optuenik koji oduzima oteeniku pokretnu stvar pogreno smatrajui da je oteenik
u nesvijesti i stoga bespomoan, iako se oteenik samo pretvara da je u nesvijesti, ini k. d.
krae iz l. 130. st. 1. KZH, a ne k. d. teke krae iz l. 131. st. 1. t. 4. KZH.
Okruni sud u Bjelovaru, K-1097/87. od 17. prosinca 1987.
Ne moe se pozivati na stvarnu zabludu voza koji na raskru cesta istog ranga ne
propusti vozilo koje mu nailazi s njegove desne strane zbog toga to pogreno dri da cesta
kojom se on kree ima prvenstvo prolaza. Pravilnim tumaenjem odredbe l. 43. st. 1. Zakona
o osnovama sigurnosti prometa na cestama svaka mogunost zablude o tome je iskljuena.
Naime, navedeni propis, detaljno, ne ostavljajui prostora nikakvim nejasnoama, regulira
promet na raskru u vezi s pitanjem tko koga treba na raskru propustiti. Prema tome, u
dvojbi je li cesta kojom se voza kree cesta s prvenstvom prolaza, voza je duan postupiti
prema pravilu koje vrijedi za sluaj kad te prednosti nema.
Svako drugo tumaenje suprotno je osnovnoj intenciji prometnih propisa kojima se
nastoji izbjei svaka ocjena prometne situacije od strane sudionika u prometu to vodi prema
nesigurnosti.
VSH, Kzz-8/82. od 2. lipnja 1982.
Prvostupanjskim postupkom utvreno je da je nakon kraeg verbalnog sukoba izmeu
privatnog tuitelja i okrivljenika, privatni tuitelj posegnuo rukom prema unutarnjem lijevom
depu sakoa, dok ga je okrivljenik, mislei da tuitelj namjerava na njega potegnuti pitolj,
istodobno uhvatio za palce obiju ruku nanijevi mu laku tjelesnu ozljedu. Pravilan je
zakljuak suda da je okrivljenik opravdano smatrao da tuitelj namjerava izvui pitolj iz
depa sakoa, s obzirom na njihov prethodni verbalni sukob, prijetnje tuitelju, kao i injenicu
da je okrivljenik znao da tuitelj kao radnik sigurnosti posjeduje pitolj. Okrivljenik je prema
tome bio u neotklonjivoj stvarnoj zabludi pogreno drei da neposredno predstoji napad
privatnog tuitelja pa se, dakle, nalazi u tzv. putativnoj nunoj obrani, i sud ga je pravilno
oslobodio optube na temelju l. 340. t. 2. ZKP.
upanijski sud u Bjelovaru, K-214/1995. od 12. listopada 1995.
Optuenik se, bojei se ponovnog napada svog zeta, sakrio u neosvijetljenu ostavu s
pripremljenom sjekirom. U jednom momentu zet je uao u ostavu, namjeravajui da tamo
izvri nudu. On uope nije znao da se optuenik nalazi u ostavi. Optuenik je pak mislio da
ga zet trai radi ponovnog napada pa ga je udario sjekirom po glavi, nanijevi mu teke
tjelesne ozljede. Optuen je zbog pokuaja ubojstva (l. 35. st. 1. KZH u vezi s l. 19. KZ
SFRJ), ali je osloboen optube.
VSH, I K-544/85.
Poinio je k. d. povrede tajnosti pisama i drugih poiljaka iz l. 55. st. 1. KZH
direktor koji je naloio tajnici da otvori svu potu koja dolazi na radno mjesto radnika. Nije u
pravu okrivljenik kada tvrdi da on nije dao nalog da se otvori tue pismo jer, po njegovom
miljenju, pismo upueno radniku na adresu poduzea pripada poduzeu pa da ga on ima

77
pravo otvoriti. Okrivljenik preusko tumai zakonsko obiljeje tue pismo iz l. 55. st. 1.
KZH i stoga se nalazi u zabludi o supsumpciji koja ne utjee na njegovu krivnju.
Okruni sud u Bjelovaru, K-593/86. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.ispr.), Informator Zagreb 1998.
26. KRIVNJA U POSEBNIM SLUAJEVIMA KAD SE RADI O
KAZNENIM DJELIMA POINJENIM U SREDSTVIMA
JAVNOG PRIOPAVANJA

Kazneno je odgovoran zbog k. d. klevete iz l. 75. st. 2. KZH odgovorni urednik

tjednog lista koji je u rubrici pisma itatelja objavio pismo klevetnikog sadraja,
potpisavi inicijalima autora, uz napomenu da je adresa poznata urednitvu, a onda, na
izriiti zahtjev privatnog tuitelja, odbio mu saopiti ime autora, dok je na gl. r. pred
prvostupanjskim sudom tvrdio da vie ne zna tko je autor pisma.
Okruni sud u Bjelovaru, K-868/89. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.ispr.), Informator Zagreb 1998.
27. ZAMJENA NOVANE KAZNE
lanak 52. KZ-a
Novana kazna zamjenjuje se u zatvor na temelju pravomono donesene presude
sukladno s propisima koji su vaili u vrijeme donoenja presude, jer se radi o izvrenju
pravomone presude, a ne o izricanju kazne jer zamjena kazne nije kazna, pa stoga na to nema
utjecaja primjena novog blaeg zakona, osim ako novi izmijenjeni zakon nije drukije
odredio.
Iz obrazloenja:
Presuda Opinskog suda u G. postala je pravomona 24. veljae 1996. Kad je kazna
pravomona novi Kazneni zakon i kad je blai (Zakon o izmjenama i dopunama OKZRH od
20. travnja 1996 Narodne novine, broj 28/96), pa ak i kad je sasvim ukinuo prethodni
zakon, ostaje bez ikakvog uinka na prijanju presudu, naravno, ako sam zakon glede toga
izrijekom ne odredi drukije. U konkretnom sluaju radi se o izvrenju pravomone presude, a
ne o izricanju kazne jer zamjena kazne nije kazna. U prijelaznim i zavrnim odredbama novog
Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 110 od 21. listopada 1997), l. 390. rije je o
odredbi koja govori o potpuno promijenjenim kaznenopravnim sankcijama, ne radi se o
novanoj kazni. Prema tome, u pravu je prvostupanjski sud kada je primijenio zakon koji je
vrijedio u vrijeme kada je presuda postala pravomona, a prema njemu (l. 36. st. 3. OKZRH)
novana kazna se je trebala izricati tako da je sud za svakih zapoetih 10,00 kn novane kazne
odredio jedan dan zatvora.
VSRH, I K-147/1997. od 11. veljae 198. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.)

78

Pravilno je sud osueniku novanu kaznu u iznosu od 1.500,00 kn zamjenio kaznom zatvora,
jer je utvrdio da se novana kazna ni izvrenim putem nije mogla naplatiti, bez da je pokuao
novanu kaznu naplatiti izvrenjem na nekretninama osuenika. Obzirom na odredbu l. 5. st.
2. Zakona o izvrnom postupku u kojemu je odreeno da je sud duan voditi rauna da
izvrenje bude to manje nepovoljno za dunika, sud je ovlaten ocjenjivati da li je opravdano
relativno malu novanu kaznu naplaivati pljenidbom i prodajom nekretnina, nakon to nije
uspjelo izvrenje na pokretninama osuenika.
upanijski sud Bjelovar, K-750/95 od 16.2.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br.
21
28. ZAMJENA KAZNE ZATVORA
lanak 54. KZ
Kazna zatvora ne moe se zamijeniti radom za ope dobro na slobodi ako se na taj nain nee
osigurati da graani potuju pravni sustav i da potencijalni poinitelji ne ine upravo ono
kazneno djelo koje je poinitelj poinio.
VSRH, I K-839/02-3 od 30.9.2003.
(upanijski sud u Zadru, K-38/02) Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu br. 2/2003.
29. OPE PRAVILO O IZBORU VRSTE I MJERE KAZNE
lanak 56.
Ukazivanjem na to da sud prvog stupnja nije smio oteavajuim uzeti teinu poinjenog djela
i njegovu drutvenu opasnost (jer se radi o zakonskom biu djela), nije prihvatljivo jer jaina
ugroavanja ili povrede zatienog dobra (teina djela) istaknuta je kao okolnost koju sud
treba ocijeniti prilikom odmjeravanja kazne u l. 37. OKZRH, dok stupanj drutvene
opasnosti, kao materijalni element krivinog djela (koji nuno mora biti sadran u svakom
konkretnom krivinom djelu), moe biti izraen u razliitom intenzitetu (stupnju drutvene
opasnosti), od onog neznatnog koji iskljuuje postojanje krivinog djela, pa do onih izraenih
koji ukazuju na vie ili manje izraen stupanj opasnosti za drutvo. Stupanj drutvene
opasnosti odreenog djela sud nuno ocjenjuje, on i predstavlja element koji je, kao odraz
kaznene politike drutva, zastupljen u odabiru one kazne koja se, u okviru raspona propisane
kazne za konkretno djelo, pokazuje odgovarajuom cilju kanjavanja.
upanijski sud Zagreb, K-2274/90. od 30.10.1990.
Prilikom odmjeravanja krivine sankcije poinitelju krivinog djela ubojstva na mah iz l. 36.
KZH nije se mogao uzeti u obzir optueniku oteenikov doprinos kao olakotna okolnost jer
je takvo oteenikovo ponaanje ve sadrano u kvalifikaciji djela koje je zbog toga i postalo
tzv. privilegirano ubojstvo.
VSH, I K-639/91. od 24.6.1992. eljko Horvati, Novo hrvatsko Kazneno pravo,
Organizator Zagreb, 1997.

79

Okolnost da je smrti oteenika povrijeena u prometnoj nezgodi pridonijelo i njegovo teko

zdravstveno stanje, jer je bio teki srani bolesnik, olakotna je okolnost za optuenika.
VSRH, IK-882/90. od 19. 06. 1991. NZ, Pregled br. 49.
Sud moe poinitelju k. d., u smislu opih pravila u odmjeravanju kazne iz l. 41. st.
1. KZ SFRJ, ocijeniti otegotnom okolnost da je, branei sebe, neistinito teretio drugu osobu,
ime nije povrijeeno njegovo pravo na obranu iz l. 218. st. 2. ZKP.
Iz obrazloenja:
Dranje optuenika, nakon poinjenoga k. d., kojim on, u svojoj obrani, tvrdi da je
djelo poinila druga osoba, sud moe, nakon to utvrdi da se optuenik i takvom obranom
asocijalno ponaao, svjesno prebacujui krivnju na druge, u smislu l. 41. KZ SFRJ,
ocjenjujui karakterne osobine optuenika, uzeti kao otegotnu okolnost, ime nije povrijeeno
pravo optuenika da se brani na nain za koji ocijeni da je za njega najpovoljniji,
preuzimajui, naravno, takvom obranom rizik u sluaju dokazivanja istine takav njegov nain
obrane, kojim je svjesno i objektivno nanosio tetu drugoj, nevinoj osobi, sud negativno
ocijeni, ali to samo u sferi vrednovanja njegove linosti, radi odmjeravanja adekvatne
sankcije, to je prvostupanjskom presudom na pravilan nain uinjeno.
VSH, I K-1084/83. od 18. srpnja 1984.
Kada se odreena radnja, s obzirom na narav nanesene tjelesne ozljede, na osnovi l.
141. st. 2. KZ kvalificira kao tei oblik tjelesne ozljede jaina ozljede zatienog dobra
moe predstavljati otegotnu odnosno olakotnu okolnost u smislu l. 38. KZ.
Iz obrazloenja:
Prvostupanjski sud je optueniku, suprotno njegovom prigovoru, istaknutom u albi,
pravilno uzeo kao otegotnu okolnost teinu povrede to ih je zadao oteenicima.
Naime, vrsta i teina tjelesne ozljede u pravilu je kvalifikatorna okolnost k. d.
Meutim, ako ozljeda po svojoj naravi, teini i posljedicama prelazi kriterij potreban da kao
takva predstavlja kvalifikatorni element k. d., onda taj viak teine odnosno posljedica ozljeda
to prelazi kvalifikatornu granicu, svakako moe predstavljati otegotnu okolnost. Tako bi u
ovom sluaju, kad bi od uboda to je oteenici optuenik zadao njoj ostali uzeti prsti desne
ruke, takva ozljeda ve predstavlja kvalifikatorni element k. d. iz l. 141. st. 2. KZ za koji je
on pobijanom presudom proglaen krivim. Stoga okolnost, da je i preko toga oteenici ostala
uzeta cijela desna ruka i k tome jo i desna noga i da je zbog toga postala bogalj nesposoban
za fiziki rad, u tolikoj mjeri prelazi kriterij za odreivanje kvalifikatornog elementa iz l.
141. st. 2. KZ, da ona moe biti uzeta kao otegotna okolnost pri odmjeravanju kazne, kako je
to prvostupanjski sud u ovom sluaju ispravno uinio.
Iz tih razloga ovaj sud nalazi da je optueniku izreena kazna pravilno odmjerena i da
blaa kazna u ovakvom sluaju ne bi ostvarila svrhu kanjavanja.
Zbog toga valjalo je po l. 354. ZKP albu optuenika zbog odluke o kazni odbiti kao
neosnovanu.

80

VSH, K-1584/68. od 28. studenoga 1968.

Ukazivanjem na to da prvostupanjski sud nije smio oteavajuim uzeti teinu
poinjenog djela i njegovu drutvenu opasnost (Nakon 1. sijenja 1998. ta kategorija vie nije
predviena u hrvatskom materijalnom zakonodavstvu primjedba: I. K.) jer se radi o
zakonskom biu djela, nije prihvatljivo jer jaina ugroavanja ili povrede zatienog dobra
(teina djela), istaknuta je kao okolnost koju sud treba ocijeniti prilikom odmjeravanja kazne
u l. 37. OKZRH, dok stupanj drutvene opasnosti, kao materijalni element k. d. (koji nuno
mora biti sadran u svakom konkretnom k. d.), moe biti izraen u razliitom intenzitetu
(stupnju drutvene opasnosti), od onog neznatnog koji iskljuuje postojanje k. d., pa do onih
izraenih koji ukazuju na vie ili manje izraen stupanj opasnosti za drutvo. Stupanj
drutvene opasnosti odreenog djela sud nuno ocjenjuje, on i predstavlja element koji je, kao
odraz kaznene politike drutva, zastupljen u odabiru one kazne koja se, u okviru raspona
propisane kazne za konkretno djelo, pokazuje odgovarajuom cilju kanjavanja.
upanijski sud u Zagrebu, K-2274/1990. od 30. listopada 1990.
Okolnost da je smrti oteenika povrijeena u prometnoj nesrei pridonijelo i njegovo teko
zdravstveno stanje, jer je bio teki srani bolesnik, olakotna je okolnost za optuenika.
VSRH, I K-882/90. od 19. lipnja 1991.
Volja da se naknadi teta na koju se poziva u albi optuenik, osuen na etiri godine
zatvora, zato to je u 1990. g. pronevjerio 494.438 dinara i time poinio k. d. pronevjere u l.
229. st. 3. KZH je isprazna tvrdnja koja se ne moe uzeti u obzir kao olakotna okolnost.
VSRH, I K-806/91. od 29. sijenja 1992.
Kod k. d. prijevare iz l. 142. st. 1. KZH koje je poinjeno tako da je optuenik iskoristio
pogrjeku slubenika banke koji mu je u tednu knjiicu upisao iznos deset puta vei od
stvarnog pokria i podigao iznos bez pokria, olakotna je okolnost slubenikov nemarni
postupak.
VSRH, I K-303/91. od 5. oujka 1992.
Prilikom odmjeravanja kaznene sankcije poinitelju k. d. ubojstva na mah iz l. 36. KZH nije
se mogao uzeti u obzir optueniku oteenikov doprinos kao olakotna okolnost jer je takvo
oteenikovo ponaanje ve sadrano u kvalifikaciji djela koje je zbog toga i postalo tzv.
privilegirano ubojstvo.
VSRH, I K-639/91. od 24. lipnja 1992.
Kod k. d. silovanja iz l. 79. st. 1. KZRH znaajna je otegotna okolnost da je optuenik
poinio djelo na tetu djevojke koja je imala svega 15 i pol godina, dok je optuenik tada bio
star preko 26 godina, dakle 11 godina stariji. S obzirom na to, injenicu da je djelo poinjeno
u manjoj sredini, vrlo su izraeni zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, drugostupanjski
sud ocjenjuje da se svrha kazne nee ostvariti minimumom kazne zatvora, koja je propisana
za to djelo, pa je preinaio presudu i optuenika osudio na kaznu zatvora u duljem trajanju.

81
VSRH, K-786/93. od 20. sijenja 1994.
Pogreno je stajalite tuitelja da sud nije mogao cijeniti kao olakotnu okolnost optueniku
proglaenom krivim za k. d. pokuaja ubojstva iz l. 34. st. 1. KZRH u vezi l. 17. OKZRH,
okolnost da je djelo poinio pod utjecajem alkohola. Alkoholizam je bolest koja se pod
odreenim biolokim, psihikim i drutvenim uvjetima stjee. Medicinska znanost i praksa
alkoholizam tretiraju kao bolest i ona se lijei na posebnim odjelima psihijatrijskih klinika.
Upravo zato alkoholizam kao i svaku drugu golest, valja ocjenjivati kao olakkotnu okolnost,
osobito ako je uzrokom smanjenje ubrojivosti. Konano upravo zbog toga i postoji sigurnosna
mjera obveznog lijeenja alkoholiara kao dopunska sankcija za poinitelje k. d. koji zbog
ovisnosti o alkoholu ine k. d.
VSRH, K-410/94. od 30. lipnja 1994.
Okolnost da je optuenik, koji je proglaen krivim zbog k. d. ugroavanja javnog prometa,
policajac, ne moe smatrati osobito olakavajuom okolnou, ve bi se prije moglo cijeniti
suprotno, budui da ta okolnost poveava stupanj subjektivne kaznene odgovornosti
optuenika kao osobe s posebnim znanjima o sigurnosti prometa, a optuenik je unato tim
saznanjima skrivljeno krio osnovne prometne propise o brzini i time iskljuivo sam skrivio
teku prometnu nesreu.
VSRH, K-192/94. od 1. lipnja 1994. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.ispr.), Informator Zagreb 1998.
PREGLED OKOLNOSTI PRILIKOM ODMJERAVANJA KAZNE
EVIDENTIRANIH U SUDSKOJ PRAKSI
Otegotne okolnosti:
-

naprasita ud

povrat poinjenja k. d.

prijetnja svjedocima koji trebaju svjedoiti

nedolino, pakosno i izazivako ponaanje

djelo djeluje demoralizatorno na okoli

napad na stariju osobu

djelo poinjeno iz obijesti

djelo izvreno iz osvete (kad ne predstavlja kvalifikatornu okolnost kao kod

ubojstva)

djelo unosi uznemirenost i nesigurnost u selu

djelo poinjeno bez ikakvog povoda

82
-

ispoljena surova narav

djelo motivirano neprijateljstvom opt., kojeg gaji opt. prema oteeniku

ot. trpio znatne fizike i psihike bolove

opt. saekao ot. u zasjedi

podmukao nain poinjenja djela (kad ne predstavlja kvalifikatornu okolnost)

svirepost optuenika

teke posljedice poinjenog djela

ispoljena bahatost prema slabijoj osobi

upornost kriminalne volje opt.

napad na bespomonu i staru enu

izraen znataj stupanj surovosti i bezdunosti

Olakotne okolnosti:
-

neosuivanost optuenika

da optuenik ima jedno dijete

pozitivna prolost (koju treba konkretizirati)

obiteljsko stanje optuenika (kojeg treba konkretizirati)

dobro vladanje opt. nakon poinjenja djela

opt. je prethodno izazvan vrijeanjem od strane oteenika (obino u vidu psovki)

opt. je invalid rada

kajanje optuenika

mlada dob optuenika

nesvojevoljna pripitost kao posljedica nagovora drutva u kojem se nalazio

optuenik

neduna obitelj optuenika (iz presude bi trebalo biti vidljivo u kojoj bi mjeri
interesi obitelji opt. bili ugroeni izvrenjem kazne zatvora)

83
-

opt. je oenjen (sama injenica da je opt. oenjen ne predstavlja u pravilu olakotnu

okolnost)

slabe imovinske prilike opt.

priznanje opt. (kad nema drugih dokaza)

djelomino priznanje opt.

30. UBLAAVANJE KAZNE
lanak 57. KZ-a

Neosuivanost i smanjena neuraunljivost (ne i bitno) optuenika nisu osobito olakotne

okolnosti koje bi opravdavale primjenu odredbe o ublaavanju kazne iz l. 38. t. 2. OKZRH.
VSRH, K-279/95. od 31. 08. 1995. Bilten 20/96. Komentar Kaznenog zakona, Zagreb,
1998. prof.dr.sc. Berislav Pavii, mr.sc. Petar Vei
31. POSEBNI SLUAJEVI OSLOBOENJA OD KAZNE ZA KAZNENA DJELA
POINJENA IZ NEHAJA
lanak 59. KZ
Optuenika koji je poinio teko djelo ugroavanja javnog prometa iz l. 168. st. 4. u vezi s
l. 163. st. 1. KZH tako to je, vozei neoprezno iza kamiona na usponu, naletio na taj
kamion, pri emu je poginuo njegov otac kao suputnik na prednjem sjeditu, valjalo je
osloboditi kazne jer ga posljedice krivinog djela teko pogaaju. Njemu je poginuo otac s
kojim je ivio u faktinoj ivotnoj zajednici.
VSH, I K-179/92. od 4.6.1992.
Uz utvrenje postojanja propisanih uvjeta iz lanka 41. OKZRH sud je mogao optuenicu
osloboditi kazne za krivino djelo iz lanka 161. stavak 3. KZRH i neovisno o tome to
posljedice, za koje je sud utvrdio da ovu tako teko pogaaju da izricanje kazne ne bi
odgovaralo svrsi kanjavanja, nisu one najtee (smrt), to znai da se ovaj pravni institut ne
odnosi samo na najtea nehatna djela, tj. ona sa smrtnom posljedicom.
Nije prihvatljivo stajalite dravnog odvjetnika da je povrijeena odredba l. 41. OKZRH
kad je optuenica osloboena od kazne za krivino djelo iz l. 168. st. 3. KZRH i to stoga to
bi se radilo o banalnim posljedicama djela, pa one u tom sluaju ne bi opravdavale
osloboenje od kazne jer da se takvom odlukom anulira znaenje djela i svrha kanjavanja.
Prema l. 41. OKZRH sud moe osloboditi kazne poinitelja krivinog djela poinjenog iz
nehata kad posljedice djela tako teko pogaaju poinitelja da izricanje kazne u takvom
sluaju oito ne bi odgovaralo svrsi kanjavanja.
Iako u ovom sluaju nema nekih posebno tekih posljedica, pri procjeni u kojoj mjeri
posljedice nekog (nehatnog) djela pogaaju poinitelja mora se poi od konkretno nastalih

84
posljedica, a te se posljedice kod prometnih delikata u pravilu ili barem u najveem broju
sluajeva poklapaju s onim posljedicama iji nastup zakon trai za odreeno krivino djelo.
Okrivljenica je oglaena krivom za teko djelo protiv sigurnosti javnog prometa
ugroavanjem javnog prometa iz nehata iz l. 161. st. 3. KZRH (prije l. 168. st. 3), za koje
djelo zakon trai teku tjelesnu povredu neke osobe ili imovinsku tetu velikih razmjera kao
posljedicu koja mora nastupiti. Takva je posljedica u konkretnom sluaju i nastupila, i to kod
oca okrivljenice (teka tjelesna povreda). Uz to i majka okrivljenice zadobila je lake tjelesne
povrede, dok je automobil kojim je upravljala okrivljenica (a koji je prema podacima u spisu
vlasnitvo njezina svekra) znatno oteen, a i sama okrivljenica zadobila je lake tjelesne
povrede. Uz to iz podataka u spisu proizlazi kao sigurno da se u asu nezgode u automobilu
nalazilo i 2,5 mjeseca staro dijete okrivljenice koje je prema tome takoer bilo dovedeno u
konkretnu opasnost udarom automobila u kota prikljunog vozila.
S druge strane, nema u spisu podataka da bi na prikljunom vozilu, na iji je kota naletjela
okrivljenica, nastala bilo kakva teta, a niti da bi voza teretnog vozila zadobio bilo kakve
ozljede.
Prema tome, sve posljedice konkretne prometne nezgode pogaaju najblie srodnike
okrivljenice njezina oca, a u manjoj mjeri majku i samu okrivljenicu (laka ozljeda
okrivljenice, teta na vozilu i opasnost za malo dijete), a u takvoj situaciji izricanje kazne
oito ne bi odgovaralo svrsi. Pri ocjeni o nesvrhovitosti izricanja kazne ima utjecaja i okolnost
konkretnog sluaja, a jer je stupanj krivnje okrivljenice mali, s obzirom na krenje samo
jednog prometnog propisa iz nehata, injenica da okrivljenica nije vozila nikakvom
ekscesnom brzinom, nego je na nastanak nezgode imala utjecaja konfiguracija zavoja i mokar
i sklizak kolnik.
Stoga je trebalo podignuti zahtjev za zatitu zakonitosti dravnog odvjetnika odbiti kao
neosnovan.
VSH, Kzz-15/94. od 15.9.1994. eljko Horvati, Novo hrvatsko Kazneno pravo,
Organizator Zagreb, 1997.
Laka tjelesna ozljeda bliske osobe, kao suputnika u vozilu i bez obzira na subjektivni
odnos poinitelja nehajnog k. d. ugroavanja javnog prometa iz l. 163. st. 3. KZH prema
poinjenom djelu, ne moe biti temelj za osloboenje od kazne prema l. 45. KZ SFRJ.
Posljedice djela, naime, moraju biti takve i tolike da one objektivno tako teko pogaaju
nehajnog poinitelja k. d. da izricanje kazne oito ne bi odgovaralo svrsi kanjavanja.
Okruni sud u Rijeci, K-468/79. od 19. studenoga 1979.
Trebalo je optuenika osloboditi od kazne na temelju l. 45. KZ SFRJ kad je utvreno
istodobno postojanje obaju u tom propisu navedenih uvjeta, a krivnja optuenika sastojala se
u tome to se unato predstojeem mimoilaenju s vozilom iz suprotnog smjera nastavio
kretati sredinom ukupne irine kolnika, tako da je dolo do sudara obaju vozila kad je i voza
toga drugog vozila preao sredinju liniju i dospio na svoju lijevu stranu ceste.
Iz obrazloenja:
U ovoj prometnoj nesrei, koju je osim prvog optuenika prouzroio i drugi
optuenik, smrtno je stradala maloljetna ki prvoga, a i on je sam zadobio teke tjelesne
ozljede. Iz gore navedenih i ovih injenica kao i iz obrane prvog optuenika jasno proizlazi da
je ta nesrea teko pogodila prvog optuenika da u ovom sluaju izricanje bilo koje kaznene

85
sankcije ne bi odgovaralo svrsi kaznenih sankcija. Kako je, osim toga, ova za optuenika
teka posljedica proizala iz nehajno poinjenoga osnovnog k. d., po ocjeni drugostupanjskog
suda, postoje svi razlozi koji opravdavaju primjenu l. 45. KZ SFRJ pa je prvi optuenik
osloboen kazne.
VSH, I K-444/83. od 7. studenoga 1984.
Optuenika koji je poinio teko djelo ugroavanja javnog prometa iz l. 168. st. 4. u
vezi s l. 163. st. 1. KZH tako to je, vozei neoprezno iza kamiona na usponu, naletio na taj
kamion, pri emu je poginuo njegov otac kao suputnik na prednjem sjeditu valjalo je
osloboditi kazne jer ga posljedice k. d. teko pogaaju. Njemu je poginuo otac s kojim je ivio
u faktinoj ivotnoj zajednici.
VSRH, I K-179/92. od 4. lipnja 1992.
Uz utvrenje postojanja propisanih uvjeta iz lanka 41. OKZRH sud je mogao optuenicu
osloboditi kazne za krivino djelo iz lanka 161. stavak 3. KZRH i neovisno o tome to
posljedice, za koje je sud utvrdio da ovu tako teko pogaaju da izricanje kazne ne bi
odgovaralo svrsi kanjavanja, nisu one najtee (smrt), to znai da se ovaj pravni institut ne
odnosi samo na najtea nehatna djela, tj. ona sa smrtnom posljedicom.
VSRH Kzz 15/94. od 15. 09. 1994. Izbor 6/94. Komentar Kaznenog zakona, Zagreb, 1998.
prof.dr.sc. Berislav Pavii, mr.sc. Petar Vei
32. STJECAJ KAZNENIH DJELA
lanak 60. KZ-a
Nije iskljuena primjena principa inkluzije kod prividnog stjecaja izmeu k. d. iz l.
169. st. 2. KZ (kleveta) i k. d. iz l. 128. st. 1. Zakona o tampi i drugim oblicima informacija
(Sl. list SFRJ, br. 45/60, 15/65) poinjenih time to je optuenik stavio potpis oteenice
pod napis poslan u jedan tjednik u kome je za oteenicu neistinito naveo da ona putem toga
napisa (oglasa) trai poznanstvo s mukarcima, iako se apstraktno uzevi radi o dva zasebna
k. d. Naime, prvo se progoni po privatnoj tubi, a drugo po slubenoj dunosti, zatitni objekt
kod prvoga su ast i ugled graana, a kod drugoga autentinost napisa objavljenih u tisku.
Meutim, in concreto, a uzevi u obzir da je za k. d. iz l. 169. st. 2. KZ, te da je lani potpis
ispod tiskanog napisa u stvari obuhvaen obiljejem togod neistinito iz bia k.d. klevete,
moe se uzeti da je kriminalna koliina iz l. 128. st. 1. cit. Zakona o tisku ukljuena
(inkludirana) u onu iz l. 169. st. 2. KZ.
VSH, I K-2333/74. od 12. oujka 1975.
Postoji realni stjecaj k. d. krivotvorenja privatne isprave iz l. 212. st. 1. KZRH,
poinjenoga prekucavanjem brojeva motora i asije automobila, tj. utisnuem lanih
brojeva, i k. d. krivotvorenja javne isprave iz l. 212. st. 2. KZRH, poinjenoga neovlatenom
izmjenom originalnih tablica jednog vozila tablicama drugoga vozila.
VSH, III Kr-457/83. od 13. lipnja 1984.

86
Kad je sud utvrdio da je optuenik oteenicu prisilio na spolni odnoaj i neposredno
nakon toga ugurao joj u usta svoje spolovilo, ostvario je tako samo obiljeja k. d. silovanja iz
l. 83. KZH, a ne i stjecaj toga k. d. s k. d. bludne radnje iz l. 89. KZH.
Iz obrazloenja:
Ispitujui prvostupanjsku presudu po slubenoj dunosti u smislu odredbe l. 376. st.
1. t. 2. ZKP, utvreno je da je na tetu optuenika ostvarena povreda kaznenog zakona iz l.
365. t. 4. ZKP kad je prvostupanjski sud uzeo da djelatnost optuenika u kaznenopravnom
pogledu predstavlja dva samostalna k. d. silovanja iz l. 83. st. 1. KZH i bludne radnje iz l.
89. st. 3. KZH. Naime, k. d. bludne radnje poinjeno je tijekom istog dogaaja, prema istoj
oteenici, konzumirano je kaznenim djelom silovanja iz l. 83. KZH.
VSH, I K-621/85. od 5. rujna 1985.
Radi se o stjecaju k. d. krae iz l. 130. st. 1. KZH i k. d. prijevare iz l. 142. KZH kad je
poinitelj na temelju tue kreditne kartice, koju je prije toga ukrao, kupio robu.
Iz obrazloenja:
Nije osnovana alba optuenika u kojoj se istie da se radi samo o prividnom stjecaju
izmeu tih dvaju dijelova. Takvo pravno shvaanje potkrepljuje se u albi isticanjem sudske
prakse u vezi s prisvajanjem potvrda o predaji robe na ienje u kemijsku istionicu, bianko
ekova i drugih isprava pri poinjenju k. d. krae. Meutim, u tim sluajevima radi se o vrsti
vrijednosnih papira na donositelja, tzv. legitimacijskim papirima, koji inkorporiraju u sebi
neko imovinsko pravo pa, ako poinitelj k. d. krae, u kojoj su prisvojeni i takvi vrijednosni
papiri, takav vrijednosni papir i realizira, razumljivo je da e se raditi o jedinstvenoj namjeri
radi pribavljanja protupravne imovinske koristi, tj. ne samo realizacijom vrijednosnog papira
nego i prisvajanjem ostalih predmeta pri poinjenju k. d. krae. S druge strane, americanexpress kartica ne inkorporira u sebi nikakvo imovinsko pravo ve slui samo za kupovinu
robe na kredit, i to u korist osobe oznaene poimenino u toj kartici. Kad se, prema tome,
optuenik pri kupovini robe u Austriji posluio american-express karticom na ime
oteenika, doveo je u zabludu prodavae u prodavaonicama u Austriji koji do dogovorenog
limita nisu trebali legitimirati vlasnika kartice. Ostvario je stoga kupovinom robe na tuu
american-ecpress karticu bitna obiljeja samostalnog k. d. prijevare za koje je proglaen
krivim pa nije poinjena povreda kaznenog zakona iz l. 365. t. ZKP.
VSH, I K-1002/87. od 10. oujka 1988.
Nije iskljuen realni stjecaj k. d. prevare iz l. 142. KZH i posebnog sluaja
krivotvorenja isprave iz l. 213. t. 3. KZH onda kad poinitelj neovlateno uzme tue ekove i
iskaznicu tekueg rauna, potpie vlasnika tekueg rauna za plaanje kupljene robe.
Tako, to jedno djelo prema drugome stoji u odnosu sredstva prema cilju, ne iskljuuje
se postojanje realnog stjecaja.
Pravno shvaanje sjednice Kaznenog odjela VSH od 15. veljae 1990.
Poinitelj koji je prijetio oteeniku da e ga ubiti i odmah zatim ga uhvatio za vrat i gurnuo
tako da je pao na zemlju, nanijevi mu laku tjelesnu ozljedu, uinio je samo k. d. lake tjelesne
ozljede iz l. 42. st. 1. KZH, a ne u realnom stjecaju i k. d. ugroavanja sigurnosti iz l. 51. st.

87
1. KZH. Iako prijetnja sama po sebi predstavlja k. d. iz l. 51. st. 1. KZH, radi se o
prethodnom nekanjivom djelu koje je konzumirano k. d. iz l. 42. st. 1. KZH, kao teim
kaznenim djelom.
Okruni sud u Bjelovaru, K-234/91. od 21. oujka 1991.
Optuenik koji je primjenom sile izvrio obljubu nad oteenicom, a nedugo iza toga, kad se
oteenica ve obukla, ponovio obljubu primjenom sile, jer sve opisane radnje predstavljaju
jedinstvenu prirodnu cjelinu, poinio je jedno k. d. silovanja iz l. 83. st. 1. KZH, a ne dva
takva k. d.
VSRH, I K-853/91. od 25. veljae 1992.
Optuenik koji je oteenika u njegovoj kui najprije izudarao tapom po glavi, oborivi ga
na pod, a onda, u namjeri da ga lii ivota, ubacio u kuu dva kilograma eksploziva vitezit s
upaljenim sporogoreim tapinom, to je izazvalo eksploziju te usmrtilo oteenika, a na kui
izazvalo imovinsku tetu velikih razmjera, poinio je u stjecaju ubojstvo iz l. 35. st. 1. KZH i
teko djelo protiv ope sigurnosti iz l. 162. st. 1. u vezi s l. 153. st. 1. KZH.
VSRH, I K-198/92. od 22. svibnja 1992.
Ne radi se o jednome produljenom k. d. razbojnitva iz l. 127. st. 1. OKZRH ve o realnom
stjecaju dva takva k. d. kad je utvreno da je optuenik dodue istoga dana, u istome mjestu i
u vremenskom razdoblju od svega petnaestak minuta prijetnjom neposrednog napada na ivot
i tijelo najprije od pipniarke u jednoj gostionici oduzeo sav novac iz biljenice u anku, a
zatim vlasnika druge gostionice, u koga je usmjerio pitolj i repetirao ga, prisilio na predaju
utrka (100 DEM i 6.000 HRD).
Iz obrazloenja:
Meutim, prvostupanjski sud je ocjenjujui djelatnost optuenika pogrjeno pri tome
zakljuio kako se radi o jednome produljenom k. d. razbojnitva, a ne o dva k. d. razbojnitva.
Naime, kako se u konkretnom sluaju radi ne samo o napadu na imovinu ve ujedno i o
napadu na dvije razliite osobe, odluna je okolnost da se radi o napadu na osobne vrijednosti
(ivot i tijelo) i to dviju razliitih osoba, pa uslijed toga ne postoje u ovom sluaju uvjeti za
konstrukciju produljenoga k. d.
Trebalo je stoga uvaavanjem albe dravnog odvjetnika preinaiti presudu prvostupanjskog
suda u pravnoj oznaci djela iz izrei da je optuenik djelom pod t. 1. i 2. izreke pobijane
presude ostvario dva k. d. razbojnitva iz l. 127. st. 1. KZRH.
VSRH, I K-1126/1993. od 9. veljae 1994.
Kad je poinitelj, kao policajac, koristei svoje slubeno svojstvo u namjeri pribavljanja
protupravne imovinske koristi za sebe, najprije istrgao oteeniku iz ruke 50.000 HRD, a
zatim ga odvezao kolima na pogodno mjesto te ga s uperenim pitoljem i povlaenjem za ruke
i noge silom izvukao iz automobila i izudarao rukama i nogama po tijelu, te ga zavlaenjem
ruku u depove pretraivao ali oteenik vie nije imao novaca, poinio je samo k. d. drske

88
krae iz l. 126. st. 1. t. 2. KZRH, a ne jo u stjecaju i pokuaj razbojnitva iz l. 127. st. 1.
KZRH.
Iz obrazloenja:
Kazneno djelo teke krae izvrene na drzak nain konzumira i nepodoban pokuaj
razbojnitva, kada se kao u konkretnom sluaju, ostvari u istom inkriminiranom dogaaju, s
obzirom na to da zakon propisuje za takav pokuaj (l. 18. OKZRH) i mogunost osloboenja
od kazne, dakle, neogranienog ublaavanja kazne. Stoga, bez obzira na propisanu teu kaznu
za razbojnitvo u odnosu na drsku krau treba nepodoban pokuaj razbojnitva tretirati blaim
djelom od dovrenog k. d. teke krae.
Pri tome je sud pravilno ocijenio okolnost da je optuenik iskoristio svoj policijski poloaj
otegotnom okolnou.
VSRH, I K-963/1992. od 4. studenoga 1993.
Napomena: Ima i suprotnih stajalita glede postojanja stjecaja.
Kad je utvreno da je teka tjelesna ozljeda pri poinjenju k. d. silovanja iz l. 79. st. 1.
KZRH bila obuhvaena namjerom poinitelja, postoji realni stjecaj toga k. d. i k. d. teke
tjelesne ozljede iz l. 40. st. 1. KZRH, a ne kvalificirani oblik osnovnog odjela iz l. 79. st. 2.
KZRH.
Iz obrazloenja:
Utvreno je, naime, da je optuenik pri uporabi sile, radi prinude oteenice na spolni
odnoaj, osim ostaloga jo i snanim zavrtanjem palca desne ruke oteenice, oteenici s
namjerom zadao teku tjelesnu ozljedu (prijelom prvog lanka palca desne ruke), ime je
ostvario i sva zakonska obiljeja k. d. iz l. 40. st. 1. KZRH. Stoga postoji stjecaj k. d. iz l.
79. st. 1. KZRH u vezi s l. 17. OKZRH i l. 40. st. 1. KZRH. Djelo bi se, naime, moglo
kvalificirati po st. 21. l. 79. KZRH samo u sluaju u kojem je poinitelj u odnosu na teu
posljedicu postupao iz nehaja (l. 13. OKZRH).
VSRH, I K-1257/1984. od 5. studenoga 1995.
Vrijeme za koje je okrivljeniku oduzeta vozaka dozvola kao zatitna mjera u prekrajnom
postupku, za istu prometnu nesreu, a ona je izvrena, uraunava se u vrijeme izreene
sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom iz l. 63. st. 1. OKZRH.
Iz obrazloenja:
Prema pravnom shvaanju ovog Vrhovnog suda mogue je uraunati zatitnu mjeru
oduzimanja vozake dozvole izreenu po sucu za prekraje u sigurnosnu mjeru zabrane
upravljanja motornim vozilom izreenu po sudu, a zbog zakonske svrhe izbjegavanja dualiteta
kaznenih sankcija ove vrste koje potjeu iz istoga prometnog delikata.
VSRH, I K-5/1995. od 4. svibnja 1995.

89
Ako prvostupanjski sud propusti primijeniti odredbu l. 44. st. 1. OKZRH i optueniku,
sukladno odredbi l. 43. OKZRH, izrei jedinstvenu kaznu, taj propust ne moe otkloniti
drugostupanjski sud, ve se u takvoj procesnoj situaciji primjenjuje odredba l. 389. ZKP i
strankama se osigurava pravo na albu protiv presude prvostupanjskoga suda o izricanju
jedinstvene kazne.
VSRH, I K-181/1995. od 6. lipnja 1995.
Poinitelj koji oduzme tuu pokretnu stvar u namjeri da njezinim prisvajanjem pribavi sebi
protupravnu imovinsku korist, a oduzeta stvar je vatreno oruje (automatska puka) ije
dranje graanima nije doputeno, pa tu puku dri u svojoj kui, ini u realnom stjecaju k. d.
krae iz l. 125. st. 1. KZRH (odnosno teke krae iz l. 126. st. 1. KZRH) i k. d.
nedoputenog dranja oruja i eksplozivnih tvari iz l. 203. st. 1. KZRH u smislu
neovlatenog dranja vatrenog oruja ije dranje graanima nije doputeno.
upanijski sud u Bjelovaru, K-553/1995. od 16. studenog 1995. 1. dio Kazneni zakon (Nar.
nov. br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
Optuenici koji su u razdoblju od pet dana na raznim mjestima izvrili etiri razbojnitva
prema raznim osobama, uinili su etiri krivina djela razbojnitva u stjecaju, a ne jedno
produljeno krivino djelo razbojnitva. U pitanju su etiri odvojene radnje koje su izvrene na
razliitim mjestima, u razliito vrijeme i na tetu razliitih oteenika.
VSRH, IK-100/92. od 11. 04. 1992. NZ, Pregled br. 52. Komentar Kaznenog zakona,
Zagreb, 1998. prof.dr.sc. Berislav Pavii, mr.sc. Petar Vei
Kada su u pitanju krivina djela kojima se napada sama linost ili osobna dobra ovjeka bez
istovjetnosti oteenika ne moe se konstuirati produeno krivino djelo, neovisno o
postojanju drugih sjedinjavajuih imbenika (npr. vremenski kokntinuitet).
VSRH, K-627/95 od 15.2.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br. 21
Kada su optuenici platili kupljenu robu lanim novcem poinili su samo kazneno djelo
krivotvorenja novca iz l. 148. st. 1. OKZ RH (tada l. 274. st. 2. KZ), a ne i kazneno djelo
prijevare kiz l. 137. st. 1. KZ RH (sada l. 224. st. 1. KZ).
Nema stjecaja krivotvorenja novca i prijevare, optueni su platili kupljenu robu lanim
novcem i time poinili samo kazneno djelo krivotvorenja novca, a ne i kazneno djelo
prijevare. Naime, jedno zakonsko bie djela (krivotvorenje novca) specijalna je vrsta drugog
(prijevare), tako da specijalno djelo iskljuuje uvijek ope, ovo bez obzira na to je li specijalni
propis blai ili stroi. Kazneno djelo krivotvorenja novca doista u svom opisu ne sadri sve
elemente prijevare, ne spominje se namjera pribavljanja protupravne imovinske koristi, ali se
odreena namjera kod tog djela pretpostavlja, to djelo se redovito ini u namjeri pribavljanja
protupravne koristi ili da se drugom nanesse teta, pa se moe govoriti o preutnom elementu
djela. Namjera je kod tog djela prikrivena, ona je redovito popratna pojava krivotvorenja
novca. Radi se, dakle, o iskljuenju jednog kaznenog djela iz konkurencije za stjecaj, o
iskljuenju prijevare koja je obuhvaena stvanro i pravno specijalnim kaznenim djelom
krivotvorenja novca.
VSRH, I-K-321/97 od 12. travnja 2000.g. Dravni odvjetnik br. 1/2001.

90

33. PRODULJENO KAZNENO DJELO

lanak 61. KZ
Iskljuena je pravna konstrukcija jednoga produljenoga krivinoga djela pokuaja teke
tjelesne povrede kad je to krivino djelo poinjeno na tetu dviju razliitih fizikih osoba.
Prvostupanjski sud nije se opirnije bavio elementima produljenoga krivinog djela, ali je
ipak rekao iz kojih razloga smatra da se radi o jednom, a ne o dva krivina djela, i u tom je
pogledu prvostupanjska presuda razumljiva te se takvo pravno stajalite prvostupanjskog
suda, s obzirom na elemente djela opisane u izreci presude, moe pobijati i dovoditi u pitanje,
to dravni odvjetnik i ini, jer pobija presudu i zbog albene osnove povrede krivinoga
zakona.
S obzirom na ukinutu odluku, ovaj sud ne moe detaljnije ulaziti u pravilnost pravne oznake
djela, ali treba upozoriti prvostupanjski sud na pogreno pravno stajalite da je za konstrukciju
jednoga produljenoga krivinoga djela dovoljno ve samo to da se dogaaj dogodio u isto
vrijeme i na istom mjestu, pri emu je prvostupanjski sud zanemario da su povrede nanesene
dvjema osobama, pa da se ve zbog toga ne moe raditi o jednom krivinom djelu. Identitet
oteenika nije uvjet koji uvijek mora biti ispunjen da bi se mogla primijeniti konstrukcija
produljenoga krivinoga djela, to svakako ovisi o prirodi krivinoga djela i vrijednosti koja
se zakonom zatiuje (ivot, tjelesni integritet i sl.).
VSH, I K-447/91. od 17.12.1992.
Radi se o jednom produljenom krivinom djelu dovoenja u opasnost ivota i imovine
opeopasnom radnjom iz lanka 146. stavak 1. KZRH (prije lanka 153. st. 1.), a ne o dva
takva krivina djela, kada je uz ostale bitne elemente toga djela utvreno da je optuenik
istoga dana na istome mjestu u vremenskom razmaku od 20-ak minuta u pijanom stanju
ispalio prema cesti vie hitaca iz pitolja, dok su se vozila kretala Jadranskom magistralom na
potezu izmeu Karlobaga i Senja.
Optuenik je, naime, u kratkom vremenu od oko 25 minuta na potezu Jadranske magistrale
izmeu Karlobaga i Senja u alkoholiziranom stanju zaustavljao vie vozila, a kada se vozai
specijalnoga vozila HTP iz R. (djelo iz toke I. izreke presude suda prvog stupnja) i vozaica
osobnog automobila Golf (djelo iz toke II). Izreke presude suda prvog stupnja) nisu
zaustavili, u tri navrata pucao iz svoje automatske puke, odnosno pitolja prvi put u zrak,
zatim u karoseriju specijalnoga vozila, a u meuvremenu i u pravcu automobila Golf.
Ovakvo ponaanje optuenika, kojim je on izazvao opasnost za ivot i tijelo vozaa i osoba u
tim vozilima, predstavlja po ocjeni ovoga Vrhovnog suda stvarnu i pravnu cjelinu, pa to
ponaanje ispravnom primjenom krivinoga zakona treba kvalificirati kao jedno produljeno
krivino djelo iz lanka 146. stavak 1. KZRH, te je zbog uinjene povrede krivinoga zakona
trebalo preinaiti presudu suda prvog stupnja u pravnoj oznaci djela, a na temelju lanka 377.
stavak 1. ZKP.
VSH, I K-638/92. od 18.2.1993.
Ne radi se o jednome produljenom krivinom djelu razbojnitva iz lanka 127. stavak 1.
OKZRH, ve o realnom stjecaju dva takva krivina djela, kad je utvreno da je optuenik
dodue istoga dana, u istom mjestu i u vremenskom razdoblju od svega petnaestak minuta
prijetnjom neposrednog napada na ivot i tijelo najprije od pipniarke u jednoj gostionici

91
oduzeo sav novac iz biljenice u anku, a zatim vlasnika druge gostionice, u koga je usmjerio
pitolj i repetirao ga, prisilio na predaju utrka (100 DEM i 6.000 HRD).
Meutim, sud prvoga stupnja je ocjenjujui djelatnost optuenika pogreno pri tome
zakljuio kako se radi o jednome produljenom krivinom djelu razbojnitva, a ne o dva
krivina djela razbojnitva. Naime, ako se u konkretnom sluaju radi ne samo o napadu na
imovinu, ve ujedno i o napadu na dvije razliite osobe, odluna je okolnost da se radi o
napadu na osobne vrijednosti (ivot i tijelo), i to dviju razliitih osoba, pa uslijed toga ne
postoje u ovom sluaju uvjeti za konstrukciju produljenoga krivinog djela.
Trebalo je stoga uvaavanjem albe dravnog odvjetnika preinaiti presudu suda prvoga
stupnja u pravnoj oznaci djela i izrei da je optuenik djelom pod to. 1. i 2. izreke pobijane
presude ostvario dva krivina djela razbojnitva iz lanka 127. stavak 1. KZRH.
VSH, I K-1126/93. od 9.2.1994.
Kad je poinitelj, kao policajac, koristei svoje slubeno svojstvo u namjeri pribavljanja
protupravne imovinske koristi za sebe, najprije istrgao oteeniku iz ruke 50.000 HRD, a
zatim ga odvezao kolima na pogodno mjesto te ga s uperenim pitoljem i povlaenjem za ruke
i noge silom izvukao iz automobila i izudarao rukama i nogama po tijelu, te ga zavlaenjem
ruku u depove pretresao, ali oteenik vie nije imao novaca, poinio je samo krivino djelo
drske krae iz lanka 126. stavak 1. toka 2. KZRH, a ne jo u stjecaju i pokuaj razbojnitva
iz lanka 127. stavak 1. KZRH.
Krivino djelo teke krae izvrene na drzak nain konzumira i nepodoban pokuaj
razbojnitva, kada se, kao u konkretnom sluaju, ostvari u istom inkriminiranom dogaaju, s
obzirom na to da zakon propisuje za takav pokuaj (lanak 18. OKZRH) i mogunost
osloboenja od kazne, dakle, neogranienog ublaavanja kazne. Stoga, bez obzira na
propisanu teu kaznu za razbojnitvo u odnosu na drsku krau treba nepodoban pokuaj
razbojnitva tretirati blaim djelom od dovrenog krivinog djela teke krae.
Pri tome je sud pravilno ocijenio okolnost da je optuenik iskoristio svoj policijski poloaj
otegotnom okolnou.
VSH, I K-965/92. od 4. 11. 1993.
Krivino djelo prevare poinjeno na tetu Diners cluba neplaanjem robe i usluga u zemlji
i inozemstvu ne ini jedno produljeno djelo s vie drugih poinjenih prijevara na tetu banke.
Nikakvih sjedinjavajuih elemenata nema izmeu krivinih djela pod to. 5. do ukljuivo 8.
(tzv. Kreditne prevare na tetu banke) i krivinog djela pod to. 9. izreke pobijane presude,
koje potonje djelo (to. 9) je poinjeno prije svega na tetu druge radne organizacije (Diners
club), a osim toga, ono je samo po sebi jedno produljeno djelo, jer se sastoji od niza istovrsnih
tetnih radnji na tetu iste organizacije, koritenjem istog odnosa, tj. tzv. Kreditne kartice.
VSH, I K-401/90. od 16.9.1993.
Neovisno o postojanju drugih sjedinjavajuih elemenata za pravnu konstrukciju jednoga
produljenoga krivinog djela, o takvom se jednom djelu ne moe raditi, kad je rije o
razliitim krivinim djelima.
Krivino djelo poticanja na zloupotrebu poloaja ili ovlatenja iz koristoljublja razliito je po
svojoj pravnoj prirodi od krivinog djela prevare, pa takva djela, koja dakle nisu istovrsna, ne
mogu ulaziti u sastav produljenoga krivinog djela.
VSH, I K-401/90. od 16.9.1993.

92

Uz postojanje drugih sjedinjavajuih elemenata (jedinstveni umiljaj, istovrsnost radnji,

vremenski kontinuitet, jedinstvo napadanog objekta drutvena imovina) razliitost mjesta
izvrenja te razliiti oteenici nisu uvijek takav uvjet bez kojega ne bi bila mogua
konstrukcija produljenoga krivinog djela.
Promjena pravne oznake djela zbog izmjene Krivinog zakona dovela je do daljeg pitanja, tj.
radi li se o stjecaju krivinih djela ili o jednome produljenome krivinom djelu teke krae.
Ovaj je drugostupanjski sud, ocijenivi ukupnu djelatnost koja se optuenicima stavlja na
teret, kao i injenina utvrenja prvostupanjskog suda, naao da su optuenici, prema
pravilnoj primjeni zakona, uinili svaki jedno produljeno krivino djelo teke krae iz l. 126.
st. 1. to. 6. KZRH.
Naime, iz svih inae pravilno utvrenih injenica prvostupanjskog suda slijedi da djelatnost
optuenika, i neovisno o tome to su pojedine radnje uinjene u razliitim mjestima u SFRJ,
tj. na podruju triju republika, te na tetu razliitih organizacija udruenog rada, po svojoj
sutini i prirodnom (ivotnom) gledanju, predstavlja jedinstveno kontinuirano djelovanje, koje
je bilo plod jedne odluke, pri emu su optuenici dogovorili i razradili nain zajednikog
djelovanja, te su u relativno kratkom i kontinuiranom vremenskom razdoblju putovali iz
jednoga veeg centra u zemlji u drugi (Karlovac, Zagreb, Ljubljana, Prijedor), zbog ega su
dvojica optuenika u asu dogovora o takvoj zajednikoj djelatnosti napustili i svoja radna
mjesta.
Objekt napada bile su vee robne kue ili prodavaonice kone konfekcije, pri emu je bilo
sluajeva da su krae, primjerice, izvrene u nekoliko prodavaonica radne organizacije u
Beogradu, Karlovcu i u Zagrebu. I predmet kraa bio je uglavnom istovjetan i specifian,
oito radi mogunosti njihova lakeg protupravnog plasiranja. Tako se preteno radilo o
kraama konih odnosno sportskih vjetrovki, mukih odijela, hlaa, i sl.
VSH, I K-551/84. od 8.8.1984.
Naelno nije iskljuena mogunost, kraj postojanja drugih potrebnih sjedinjavajuih
elemenata konstrukcije produljenoga krivinog djela, krivotvorenja isprave u odnosu na
tedne knjiice i u svim onim sluajevima kad se krivotvori u vie tednih knjiica koje su
izdali razni pravni subjekti. Takva je konstrukcija osnovana, u pravilu, u svim onim
sluajevima gdje je to iz kriminalno-politikih razloga i sa stajalita ivotne ocjene cjelokupne
djelatnosti opravdano.
Pravno shvaanje proirene sjednice Krivinog odjela VSH od 17.6.1985.
Kad je sud prvog stupnja optuenika oglasio krivim i osudio zbog jednog krivinog djela
ubojstva iz l. 34. st. 1. KZRH, premda je u opisu krivinog djela utvreno da je pucao iz
automatske puke u skupinu od 7 osoba, koje su bile blizu jedna druge u istom drutvu, liivi
pri tome ivota etiri osobe, dok su tri osobe ostale nepovrijeene, povrijedio je krivini
zakon u korist optuenika, budui da je njegovu djelatnost trebalo pravno oznaiti kao etiri
krivina djela ubojstva iz l. 34. st. 1. KZRH i tri krivina djela ubojstva u pokuaju iz l. 34.
st. 1. KZRH u svezi s l. 17. st. 1. OKZRH.
VSH, I K-1066/92. od 3.2.1993.
Kad je utvreno da je teka tjelesna povreda pri izvrenju krivinog djela silovanja iz l. 79.
st. 1. KZRH bila obuhvaena umiljajem poinitelja, postoji realni stjecaj toga krivinog djela

93
i krivinog djela teke tjelesne povrede iz l. 40. st. 1. KZRH, a ne kvalificirani oblik
osnovnog djela iz l. 79. st. 2. KZRH.
Utvreno je, naime, da je optuenik pri upotrebi sile, radi prinude oteenice na obljubu,
osim ostaloga jo i snanim zavrtanjem palca desne ruke oteenice, oteenici s umiljajem
zadao teku tjelesnu povredu (prijelom prvog lanka palca desne ruke), im eje ostvario i sva
zakonska obiljeja krivinog djela iz l. 40. st. 1. KZRH. Stoga postoji stjecaj krivinih djela
iz l. 79. st. 1. KZRH u svezi s l. 17. OKZRH i l. 40. st. 1. KZRH. Djelo bi se, naime,
moglo kvalificirati po st. 2. l. 79. KZRH samo u sluaju u kojem je poinitelj u odnosu na
teu posljedicu postupao iz nehata (l. 13. OKZRH).
VSH, I K-1257/84. od 5.11.1995.
Nije iskljuen realni stjecaj krivinih djela prevare iz l. 142. KZH i posebnog sluaja
krivotvorenja isprave iz l. 213. t. 3. KZH onda kad uinilac neovlateno uzme tue ekove i
iskaznicu tekueg rauna. Potpie vlasnika tog rauna, a zatim takvim ekom preuujui te
injenice, ishodi za sebe, a na teret vlasnika tekueg rauna, plaanje kupljene robe. Tako to
jedno djelo prema drugome stoji u odnosu sredstva prema cilju, ne iskljuuje se postojanje
realnog stjecaja.
Pravno shvaanje sjednice Krivinog odjela VSH od 15.2.1990.
Kad je osuenica neovlateno potpisala vlasnika tekueg rauna na njegovim ekovima i
takvim ekovima platila robu koju je kupila za sebe, uinila je u stjecaju krivina djela
prevare iz lanka 142. stavak 1. KZH i krivotvorenja isprave iz lanka 212. stavak 2. KZH.
Okolnost to jedno krivino djelo stoji prema drugome u odnosu sredstva prema cilju ne
iskljuuje stjecaj ako se tim djelima zatiuju razliita pravna dobra, pogotovo ako je za oba
krivina djela propisana ista kazna.
VSH. Kzz-13/90. od 30.8.1990.
Optuenik koji je sa svojom pastorkom uz upotrebu sile odravao spolne odnose koje je
zapoeo prije nego je ona navrila etrnaest godina ivota, a zatim ih uz upotrebu sile nastavio
i poslije tog vremena, nije uinio u stjecaju krivina djela obljube s djetetom iz lanka 87.
stavak 3. KZH i silovanje iz lanka 83. stavak 1. KZH, nego samo jedno krivino djelo
obljube s djetetom iz lanka 87. stavak 3. KZH.
VSH, I K-745/90. od 26.2.1991.
Uinitelj koji je prijetio oteeniku da e ga ubiti i odmah zatim ga uhvatio za vrat i gurnuo
tako da je pao na zemlju, nanijevi mu laku tjelesnu povredu, uinio je samo krivino djelo
lake tjelesne povrede iz l. 42. st. 1. KZH, a ne u realnom stjecaju i krivino djelo
ugroavanja sigurnosti iz l. 51. st. 1. KZH. Iako prijetnja sama po sebi predstavlja krivino
djelo iz l. 51. st. 1. KZH, radi se o prethodnom nekanjivom djelu koje je konzumirano
krivinim djelom iz l. 42. st. 1. KZH, kao teim krivinim djelom.
Okruni sud u Bjelovaru, K-234/91. od 21.3.1991.
Kvalificirano ubojstvo iz koristoljublja iz l. 35. st. 2. to. 4. KZH konzumira krivino djelo
krae.

94
Stoga je uinio samo krivino djelo ubojstva u pokuaju iz l. 35. st. 2. to. 4. KZH u svezi s
l. 19. st. 1. KZJ optuenik koji je pozvonio na vrata, a kad mu je oteenica otvorila vrata,
uhvatio je za vrat i poeo guiti, a zatim izvadio no i zadao joj tri ubodnorezne radne na
vratu koje su bile teke, a nakon toga uzeo dvije enske torbice iz stana oteenice i dao se u
bijeg.
VSH, K K-824/91. od 29.1.1992.
Optuenik koji je primjenom sile izvrio obljubu nad oteenicom, a nedugo iza toga, kad se
oteenica ve obukla, ponovio obljubu primjenom sile, jer sve opisane radnje predstavljaju
jedinstvenu prirodnu cjelinu, uinio je jedno krivino djelo silovanja iz l. 83. st. 12. KZH, a
ne dva takva krivina djela.
VSH, I K-853/91. od 25.2.1992.
Optuenik koji je u razdoblju od 12 dana u 12 sluajeva na ulici prilazio prolaznicama i
iznenadno i nasilno otimao im torbice koje su nosile u rukama ili imale objeene preko
ramena, pa je s otetim torbicama bjeao, a onda iz njih vadio i za sebe uzimao novac i druge
vrijednosti, a torbice s drugim sadrajem odbacivao, uinio je jedno produljeno krivino djelo
teke krae iz l. 131. st. 1. to. 2. KZH.
VSHG, I K-687/91. od 10.12.1991.
Optuenik koji je oteenika u njegovoj kui najprije izudarao tapom po glavi, oborivi ga
na pod, a onda, u namjeri da ga lii ivota, ubacio u kuu dva kilograma eksploziva vitezit s
upaljenim sporogoreim tapinom, to je izazvalo eksploziju te usmrtilo oteenika, a na kui
izazvalo imovinsku tetu velikih razmjera, poinio je u stjecaju ubojstvo iz l. 35. st. 1. KZH i
teko djelo protiv ope sigurnosti iz l. 162. st. 1. u vezi s l. 153. st. 1. KZH.
VSH, I K-198/92. od 22.5.1992.
Optuenici koji su u razdoblju od esnaest dana provalili u est prodavaonica raznih
poduzea u Splitu uinili su jedno produljeno krivino djelo teke krae iz l. 131. st. 1. t. 1.
KZH.
VSH, I K-349/91. od 14.1.1992.
Optuenici koji su u razdoblju od pet dana na raznim mjestima izvrili etiri razbojnitva
prema raznim osobama, uinili su etiri krivina djela razbojnitva u stjecaju, a ne jedno
produljeno krivino djelo razbojnitva. U pitanju su etiri odvojene radnje koje su izvrene na
razliitim mjestima, u razliito vrijeme i na tetu razliitih oteenika.
VSH, I K-100/92. od 22.4.1992.
Optuenik koji je u sijenju 1983. g. silovao svoju ker, a onda sve do 30. studenoga 1990.
vrio spolne akte s njom koristei njezin strah i uplaenost i prijetei joj da e ubiti nju, majku
i sebe, ako to kae majci, uinio je jedno krivino djelo obljube s djetetom iz l. 87. st. 3.
KZH (jer je kerka kod prvog silovanja bila stara dvanaest godina) u stjecaju s krivinim
djelom rodoskvrnua iz l. 97. KZH.

95
VSH, I K-146/92. od 20.5.1992. eljko Horvati, Novo hrvatsko Kazneno pravo,
Organizator Zagreb, 1997.
U teoriji kaznenog prava, a ni u sudskoj praksi nema jedinstvenog stajalita o tome je
li je za postojanje produljenog k. d. potrebna i jedinstvena namjera. Naime, po subjektivnom
shvaanju, ovaj uvjet je neophodan, dok po objektivnom shvaanju nije. Takva razliitost
shvaanja u vezi s ovim pitanjem, sree se i u sudskoj praksi. U jednoj presudi VSNRH
zauzeto je shvaanje da ova namjera mora postojati. U obrazloenju te presude je reeno:
Jedan od temelja za ocjenu pitanja postojanja produljenog k. d. treba traiti u
podruju subjektivne strane, posebno u sadraju namjernog oblika krivnje. Kod toga treba
imati u vidu, da namjera kao konstitutivni faktor produljenog k. d. mora od poetka kaznenopravnog djelovanja obuhvaati ukupno djelovanje i ukupnu posljedicu. Ne bi bila dovoljna
takva odluka poinitelja koja bi po svemu openito predviala poinjenje djela, kada se za to
ostvari mogunost. Ovo iz razloga, to za ostvarenje produljenog k. d. mora postojati tzv.
ukupna namjera, tj. takva koja obuhvaa kako djelo poinjenja, koje je stvarno u tijeku, tako i
budua djela. To obuhvaanje buduih k. d. mora biti toliko konkretno, da je u svijesti
poinitelja oformljena odluka na poinjenje radnji koje su do izvjesne mjere konkretizirane u
psihi poinitelja, npr. po mjestu, vremenu, nainu poinjenja, sredstvima, predmetima itd. Uz
to mora, dakako, kod poinjenja svake pojedine radnje postojati posebna namjera, koja se
odnosi na tu radnju.
Ovako oznaeno subjektivna strana nije, meutim, sama za sebe jo dovoljna za
oblikovanje produljenog k. d., jer treba da su i s objektivne strane poinjene konkretne radnje,
koje se po svojoj jednolikosti, vremenskoj povezanosti i jednovrsnosti povrijeenog dobra
mogu ocijeniti kao jedno kontinuirano djelovanje.
VSNRH, K-633/52. od 30. travnja 1952.
Postoji samo jedno k. d. iz l. 181. st. 2., a ne dva k. d. iz l. 181. st. 2. (Obljuba i
protuprirodni blud s maloljetnom osobom) i l. 182. st. 1. (Obljuba ili protuprirodni blud
zloupotrebom poloaja) Krivinog zakonika kad je ouh sa svojom pastorkom odravao
spolne odnose koje je zapoeo uz uporabu sile prije nego to je ona navrila etrnaest godina
ivota, a zatim te odnose nastavio i poslije tog vremena.
Presudom okrunog suda optuenik je proglaen krivim zbog dva k. d. iz l. 181. st. 1.
(pod t. 1. izreke) i l. 182. st. 1. (pod t. 2. izreke) Krivinog zakonika.
Vrhovni sud NR Hrvatske po albi optuenika zbog povrede kaznenog zakona
preinaio je pobijanu presudu te je izrekao da je optuenik djelima (pod t. 1. i 2. izreke)
poinio jedno k. d. iz l. 181. st. 2. KZ i to iz ovih razloga:
Osnovano optuenik navodi u albi da je prvostupanjski sud ostvario povredu
kaznenog zakona time to je uzeo da je djelima opisanim pod tokom 1. i 2. izreke poinio
dva k. d., jer se radi o istom objektu i poinjenom na istovrstan nain.
I sam prvostupanjski sud, naime, uzima kao dokazano da je optuenik kroz itavo
razdoblje poev od mjeseca srpnja 1965. do 26. oujka 1966. (prije i poslije navrenih
etrnaest godina ivota) s oteenicom svojom pastorkom odravao spolne odnose, pa se
prema tome radi o jednoj kontinuiranoj, produljenoj kriminalnoj djelatnosti, unutar koje

96
pojedine radnje gube svoju pravnu samostalnost i individualnost. Sve te pojedinane radnje se
uklapaju u jedinstvenu cjelinu, koja kao takva ini jedno produljeno k. d., bez obzira na
izostajanje pojedinih kvalifikatornih okolnosti tijekom vrenja pojedinih radnji koje sve
zajedno sainjavaju inkriminiranu djelatnost optuenika. Pravilno je stoga ukupnu djelatnost
optuenika podvesti pod zakonski propis k. d. iz l. 181. st. 2. KZ, s obzirom na okolnosti pod
kojima je ta djelatnost prema utvrenju prvostupanjskog suda otpoela, pri emu pojedinim
radnjama optuenika koje su na taj nain ule u pravnu konstrukciju produljenog k. d. time
niukoliko nije izmijenjen sadraj niti im je dat drukiji karakter nego to ga one u stvari
imaju, tako da kod ocjene teine i drutvene opasnosti ukupne djelatnosti optuenika onaj dio
njegove djelatnosti kod kojega neki kvalifikatorni elementi nisu ostvareni, nee ni biti tee
ocijenjeni nego to taj dio djelatnosti optuenika po svom injeninom opisu i stvarnom
sadraju zasluuje.
Valjalo je zbog toga djelominim uvaenjem albe optuenika po l. 365. ZKP
prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela preinaiti kao pod t. 1. izreke ove presude.
VSRH, K-45/67. od 16. veljae 1967.
Razliitost oteenika u pravilu ne daje osnovu za konstrukciju produljenoga k. d.
U sluaju krivotvorenja dviju tednih knjiica razliitih banaka i pored istovrsnih
radnji, postojanja vremenskog kontinuiteta te jedinstvene namjere na pribavljanje pomou
toga protupravne imovinske koristi, nedostatak identiteta oteenika bitan je element prijeko
potreban za konstrukciju produljenoga k. d. pa se zbog toga ne moe iskljuiti njihov stjecaj.
Ta djela ivotno i pravno ostaju dva samostalna, zasebna k. d. iz l. 212. st. 2. KZH.
VSH, I K-395/80. od 3. lipnja 1980.
Uz postojanje drugih sjedinjavajuih elemenata (jedinstvena namjera, istovrsnost radnji,
vremenski kontinuitet, jedinstvo napadnog objekta drutvena imovina) razliitost mjesta
poinjenja te razliiti oteenici nisu uvijek takav uvjet bez kojega ne bi bila mogua
konstrukcija produljenoga k.d.
Iz obrazloenja:
Promjena pravne oznake djela zbog izmjene Krivinog zakona dovela je do daljeg pitanja, tj.
radi li se o stjecaju kaznenih djela ili o jednome produljenome k. d. teke krae.
Ovaj drugostupanjski sud, ocijenivi ukupnu djelatnost koja se optuenicima stavlja na teret,
kao i injenina utvrenja prvostupanjskog suda, naao da su optuenici, prema pravilnoj
primjeni zakona, uinili svaki jedno produljeno k. d. teke krae iz l. 126. st. 1. t. 6. KZRH.
Naime, iz svih inae pravilno utvrenih injenica prvostupanjskog suda slijedi da djelatnost
optuenika, i neovisno o tome to su pojedine radnje uinjene u razliitim mjestima u SFRJ,
tj. na podruju triju republika, te na tetu razliitih poduzea, po svojoj sutini i prirodnom
(ivotnom) gledanju, predstavlja jedinstveno kontinuirano djelovanje, koje je bilo plod jedne
odluke, pri emu su optuenici dogovorili i razradili nain zajednikog djelovanja, te su u
relativno kratkom i kontinuiranom vremenskom razdoblju putovali iz jednoga veeg centra u

97
zemlji u drugi (Karlovac, Zagreb, Ljubljana, Prijedor), zbog ega su dvojica optuenika u
asu dogovora o takovoj zajednikoj djelatnosti napustili i svoja radna mjesta.
Objekt napada bile su vee robne kue ili prodavaonice kone galanterije konfekcije, pri
emu je bilo sluajeva da su krae, primjerice, izvrene u nekoliko prodavaonica poduzea u
Beogradu, Karlovcu i u Zagrebu. I predmet kraa bio je uglavnom istovjetan i specifian,
oito radi mogunosti njihova lakeg protupravnog plasiranja. Tako se preteito radilo o
kraama konih odnosno sportskih vjetrovki, mukih odijela, hlaa, i sl.
VSRH, I K-551/1984. od 8. kolovoza 1984.
Radi se o jednom produljenom k. d. krae iz l. 130. st. 1. KZH, a ne o stjecaju etiri takva k.
d., ako je ostvaren barem minimum odreenih subjektivnih (jedinstvena namjera) i
objektivnih elemenata (izvjesno jedinstvo u vremenu i prostoru uz istovrsnost radnji) koji
ivotno i pravno opravdavaju takvu konstrukciju.
Iz obrazloenja:
Iz opisa djela, naime, proizlazi da se radi o istovrsnim radnjama oduzimanja graevinskog
materijala na nain da svaka od njih, za sebe, sadri sva obiljeja k. d. krae iz l. 130. st. 1.
KZH, a poinjene su u odreenom vremenskom kontinuitetu (tijekom kolovoza i rujna 1983.),
na istom prostoru (u naselju Marles u Zapreiu) te su obuhvaene jedinstvenom namjerom
pa stoga predstavljaju prirodnu cjelinu i tako ine jedno produljeno k. d. krae iz l. 130. st. 1.
KZH.
VSH, III Kr-276/84. od 27. studenoga 1984.
Naelno nije iskljuena mogunost, kraj postojanja drugih potrebnih sjedinjavajuih
elemenata, konstrukcije produljenoga k. d. krivotvorenja isprave u odnosu na tedne knjiice i
u svim onim sluajevima kad se krivotvori u vie tednih knjiica koje su izdali razni pravni
subjekti. Takva je konstrukcija osnovana, u pravilu, u svim onim sluajevima gdje je to iz
kriminalno-politikih razloga i sa stajalita ivotna ocjene cjelokupne djelatnosti opravdano.
Pravno shvaanje proirene sjednice Kaznenog odjela VSH, od 17. lipnja 1985.
Mogua je konstrukcija tzv. produljenoga k. d. primanja mita iz l. 234. KZH kad uz ostale
potrebne sjedinjavajue elemente sve pojedine radnje proizlaze iz istog kruga ovlasti slubene
ili odgovorne osobe.
Iz obrazloenja:
U pravu je, meutim, osuenik kad u zahtjevu navodi da je njegovu djelatnost trebalo pravno
oznaiti kao jedno produljeno k. d. primanja mita. Oito je, naime da u svim sluajevima
predlei istovrsna djelatnost, isti oblik krivnje, iskoritavanje istog odnosa, jedinstvo prostora
i jedinstvo povrijeenog pravnog dobra, a kako su djela poinjena u razdoblju od 4 do 6
mjeseci, postoji i vremenski kontinuitet. Okolnost, pak, da je osiguranik traio novac od
raznih osoba nije zbog prirode toga k. d. u konkretnom sluaju relevantna.

98
Proglasivi, stoga, optuenika krivim za devet k.d. primanja mita prvostupanjski i
drugostupanjski sud povrijedili su kazneni zakon na tetu osuenika (l. 365. t. 4. ZKP).
VSH, III KR-222/86. od 18. lipnja 1986.
Optuenik koji je u razdoblju od 12 dana u 13 sluajeva na ulici prilazio prolaznicima i
iznenadno i nasilno otimao im torbice koje su nosile u rukama ili imale objeene preko
ramena, pa je s otetim torbicama bjeao, a onda iz njih vadio i za sebe uzimao novac i druge
vrijednosti a torbice s drugim sadrajem odbacivao poinio je jedno produljeno k. d. teke
krae iz l. 131. st. 1. t. 2. KZH.
VSRH, I K-687/91. od 10. prosinca 1991.
Optuenici koji su u razdoblju od esnaest dana provalili u est prodavaonica raznih
poduzea u Splitu uinili su jedno produljeno k. d. teke krae iz l. 131. st. 1. t. 1. KZH.
VSRH, I K-349/91. od 14. sijenja 1992.
Optuenici koji su u razdoblju od pet dana na raznim mjestima poinili etiri razbojnitva
prema raznim osobama, poinili su etiri k. d. razbojnitva u stjecaju, a ne jedno produljeno k.
d. razbojnitva. U pitanju su etiri odvojene radnje koje su izvrene na razliitim mjestima, u
razliito vrijeme i na tetu razliitih oteenika.
VSRH, K K-100/92. od 22. travnja 1992.
Optuenik koji je u sijenju 1983. silovao svoju ker, a onda sve do studenoga 1990. vrio
spolne akte s njom koristei njezin strah i uplaenost i prijetei joj da e ubiti nju, majku i
sebe, ako to kae majci, poinio je jedno k. d. spolnog odnoaja s djetetom iz l. 87. st. 3.
KZH (jer je ker kod prvog silovanja bila stara dvanaest godina) u stjecaju s k. d.
rodoskvrnua iz l. 98. KZH.
VSRH, I K-146/92. od 20. svibnja 1992.
Iskljuena je pravna konstrukcija jednoga produljenoga k. d. pokuaja teke tjelesne ozljede
kad je to k. d. poinjeno na tetu dviju razliitih fizikih osoba.
Iz obrazloenja:
Prvostupanjski sud nije se opirnije bavio elementima produljenoga k. d., ali je ipak rekao iz
kojih razloga smatra da se radi o jednom, a ne o dva k. d. i u tom je pogledu prvostupanjska
presuda razumljiva te se takvo pravno stajalite prvostupanjskog suda, s obzirom na elemente
djela opisane u izreci presude, moe pobijati i dovoditi u pitanje to dravni odvjetnik i ini,
jer pobija presudu i zbog albene osnove povrede kaznenog zakona.
S obzirom na ukinutu odluku, ovaj sud ne moe detaljnije ulaziti u pravilnost pravne oznake
djela, ali treba upozoriti prvostupanjski sud na pogreno pravno stajalite da je za konstrukciju
jednoga produljenoga k. d. dovoljno ve samo to da se dogaaj dogodio u isto vrijeme i na
istom mjestu, pri emu je prvostupanjski sud zanemario da su ozljede nanesene dvjema
osobama, pa da se ve zbog toga ne moe raditi o jedom k. d. Identitet oteenika nije uvjet
koji uvijek mora biti ispunjen da bi se moglo primijeniti konstrukcija produljenoga k. d., to

99
svakako ovisi o naravi k. d. i vrijednosti koja se zakonom zatiuje (ivot, tjelesni integritet i
sl.).
VSRH, I K-447/1991. od 17. prosinca 1992.
Radi se o jednom produljenom k. d. dovoenja u opasnost ivota i imovine opeopasnom
radnjom iz l. 146. st. 1. KZRH (prije l. 153. st. 1. KZH), a ne o dva takva k. d., kada je uz
ostale bitne elemente toga djela utvreno da je optuenik istoga dana na istome mjestu u
vremenskom razmaku od 20-tak minuta u pijanom stanju ispalio prema cesti vie hitaca iz
pitolja, dok su se vozila kretala Jadranskom magistralom na potezu izmeu Karlobaga i
Senja.
Iz obrazloenja:
Optuenik je, naime, u kratkom vremenu od oko 25 minuta na potezu Jadranske magistrale
izmeu Karlobaga i Senja u alkoholiziranom stanju zaustavljao vie vozila, a kada se vozai
specijalnoga vozila HTP iz R. (djelo iz t. 1. izreke presude prvostupanjskoga suda) i vozaica
osobnog automobila Golf (djelo iz t. II. Izreke presude prvostupanjskog suda)nisu
zaustavili, u tri navrata pucao iz svojeg pitolja, prvi put u zrak, a zatim u karoseriju
specijalnoga vozila, a u meuvremenu i u pravcu automobila Golf. Ovakvo ponaanje
optuenika, a kojim je on izazvao opasnost za ivot i tijelo vozaa i osoba u tim vozilima,
predstavlja po ocjeni ovoga Vrhovnog suda stvarnu i pravnu cjelinu, pa to ponaanje
ispravnom primjenom kaznenoga zakona treba kvalificirati kao jedno produljeno k. d. iz l.
146. st. 1. KZRH, te je zbog uinjene povrede kaznenog zakona trebalo preinaiti
prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela, a na temelju l. 377. st. 1. ZKP.
VSRH, I K-638/1992. od 18. veljae 1993.
Kazneno djelo prevare poinjeno na tetu Diners cluba neplaanjem robe i usluga u zemlji
i inozemstvu ne ini jedno produljeno djelo s vie drugih poinjenih prijevara na tetu banke.
Iz obrazloenja:
Nikakvih sjedinjavajuih elemenata nema izmeu kaznenih djela pod t. 5. do ukljuivo 8.
(tzv. kreditne prevare na tetu banke) i k. d. pod t. 9. izreke pobijane presude, koje potonje
djelo (t. 9.) je poinjeno prije svega na tetu drugog poduzea (Diners club), a osim toga,
ono je samo po sebi jedno produljeno djelo, jer se sastoji od niza istovrsnih tetnih radnji na
tetu istog poduzea, koritenjem istog odnosa, tj. tzv. kreditne kartice.
VSRH, I K-501/1990. od 16. rujna 1993.
Neovisno o postojanju drugih sjedinjavajuih elemenata za pravnu konstrukciju jednoga
produljenoga k. d., o takvom se jednom djelu ne moe raditi, kad je rije o razliitim k. d.
Iz obrazloenja:
Kazneno djelo poticanja na zlouporabu poloaja ili ovlatenja iz koristoljublja razliito je po
svojoj pravnoj naravi od k. d. prevare, pa takva djela, koja dakle nisu istovrsna ne mogu
ulaziti u sastav produljenoga k. d.,.

100
VSRH, I K-401/1990. od 16. rujna 1993. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
Optuenici koji su u razdoblju od esnaest dana provalili u est prodavaonica raznih
poduzea u Splitu uinili su jedno produljeno krivino djelo teke krae iz l. 131. st. 1. t. 1.
KZH.
VSRH, IK-349/91. od 14. 01. 1992. NZ, Pregled br. 52.
Kvalificirano ubojstvo iz koristoljublja iz l. 35. st. 2. t. 4. KZH konzumira krivino djelo
krae. Stoga je uinio samo krivino djelo ubojstva u pokuaju iz l. 35. st. 2. t. 4. KZH u
svezi s l. 19. st. 1. KZJ optuenik koji je pozvonio na vrata a kad mu je oteenica otvorila
vrata, uhvatio je za vrat i poeo guiti, a zatim izvadio no i zadao joj tri ubodnorezne rane na
vratu koje su bile teke, a nakon toga uzeo dvije enske torbice iz stana oteenice i dao se u
bijeg.
VSRH, IK-824/91. od 29. 01. 1992.
Optuenik koji je primjenom sile izvrio obljubu nad oteenicom, a nedugo iza toga, kad se
oteenica ve obukla, ponovio obljubu primjenom sile, jer sve opisane radnje predstavljaju
jedinstvenu prirodnu cjelinu, uinio je jedno krivino djelo silovanja iz l. 83. st. 1. KZH, a ne
dva takva krivina djela.
VSRH, IK-853/91. od 25. 02. 1992.
Optuenik koji je u sijenju 1983. silovao svoju ker, a onda sve do 30. studenoga 1990.
vrio spolne akte s njom koristei njezin strah i uplaenost i prijetei joj da e ubiti nju, majku
i sebe, ako to kae majci, uinio je jedno krivino djelo obljube s djetetom iz l. 87. st. 3.
KZH/ jer je kerka kod prvog silovanja bila stara dvanaest godina/ u stjecaju s krivinim
djeom rodoskvrnua iz l. 97. KZH.
VSRH, IK-146/92. od 20. 05. 1992.
Iskljuena je pravna konstrukcija jednoga produljenoga krivinoga djela pokuaja teke
tjelesne povrede kad je to krivino djelo poinjeno na tetu dviju razliitih fizikih osoba.
VSRH, IK-447/91. od 17. 12. 1992.
Kad je sud prvog stupnja optuenika oglasio krivim i osudio zbog jednog krivinog djela
ubojstva iz l. 34. st. 1. KZRH, premda je u opisu krivinog djela utvreno da je pucao iz
automatske puke u skupinu od 7 osoba, koje su bile blizu jedna druge u istom drutvu, liivi
pri tome ivota etiri osobe, dok su tri osobe ostale nepovrijeene, povrijedo je krivini zakon
u korist optuenika, budui da je njegovu djelatnost trebalo pravno oznaiti kao etiri krivina
djela ubojstva iz l. 34. st. 1. KZRH i tri krivina djela ubojstva u pokuaju iz l. 34. st. 1.
KZRH u svezi l. 17. st. 1. OKZRH.
VSRH, IK-1066/92. od 03. 02. 1993.

101
Neovisno o postojanju drugih sjedinjavajuih elemenata za pravnu konstrukciju jednoga
produljenoga krivinog djela, o takvom se jednom djelu ne moe raditi, kad je rije o
razliitim krivinim djelima.
VSRH K-401/90. od 16. 09. 1993. Izbor 5/94.
Krivino djelo prevare poinjeno na tetu Diners cluba neplaanjem robe ii usluga u zemlji
i inozemstvu ne ini jedno produljeno djelo s vie drugih poinjenih prevara na tetu banke.
VSRH K-401/93. od 16. 09. 1993. Izbor 5/94.
Ne radi se o jednome produljenom krivinom djelu razbojnitva iz lanka 127. stavak 1.
OKZRH ve o realnom stjecaju dva takva krivina djela, kad je utvreno daje optuenik
dodue istoga dana, u istom mjestu i u vremenskom razdoblju od svega petnaestak minuta
prijetnjom neposrednog napada na ivot i tijelo najprije od pipniarke u jednoj gostionici
oduzeo sav novac iz biljenice u anku, a zatim vlasnika druge gostionice, u koga je usmjerio
pitolj i repetirao ga, prisilio na predaju utrka (100 DEM i 6.000 HRD).
VSRH, IK-1126/93. od 09. 02. 1994.
Kad je utvreno da je teka tjelesna povreda pri izvrenju krivinog djela silovanja iz l. 79.
st. 1. KZRH bila obuhvaena umiljajem poinitelja, postoji realni stjecaj toga krivinog djela
i krivinog djela teke tjelesne povrede iz l. 40. st. 1. KZRH, a ne kvalificirani oblik
osnovnog djela iz l. 79. st. 2. KZRH.
VSH, IK-1257/84. od 05. 11. 1995.
Kada su u pitanju krivina djela kojima se napada sama linost ili osobna dobra ovjeka bez
istovjetnosti oteenika ne moe se konstruirati produeno krivino djelo, neovisno o
postojanju drugih sjedinjavajuim imbenika (npr. vremenski kontinuitet).
VSRH, K-627/95. od 15. 02. 1996. Bilten 21/97. Komentar Kaznenog zakona, Zagreb,
1998. prof.dr.sc. Berislav Pavii, mr.sc. Petar Vei
34. IZBOR VRSTE I MJERE KAZNE OSUENOJ OSOBI
lanak 62. KZ
Ako sud prvog stupnja propusti primijeniti odredbu l. 44. st. 1. OKZRH i optueniku,
sukladno odredbi l. 43. OKZRH, izrei jedinstvenu kaznu, taj propust ne moe otkloniti sud
drugog stupnja, ve se u takvoj procesnoj situaciji primjenjuje odredba l. 389. ZKP i
strankama se osigurava pravo na albu protiv presude suda prvog stupnja o izricanju
jedinstvene kazne.
VSRH, IK-181/95. od 06. 06. 1995. Komentar Kaznenog zakona, Zagreb, 1998.
prof.dr.sc. Berislav Pavii, mr.sc. Petar Vei

102
35. SVRHE MJERA UPOZORENJA
lanak 65. KZ-a
Ocjena radi li se o manje drutveno opasnom djelu u smislu l. 51. KZ SFRJ (svrha
uvjetne osude i sudske opomene), treba rezultirati ralambom svih objektivnih i subjektivnih
okolnosti konkretno poinjenog djela i linosti poinitelja, a ne ocjenom teine odreenog k.
d. kao objektivne kategorije.
Iz obrazloenja:
Kad se, naime, uz brojne, olakotne okolnosti, koje je pravilno utvrdio prvostupanjski
sud ima u vidu da je optuenik neposredno nakon informativnog razgovora s tijelima
unutarnjih poslova sam pokazao mjesto na kojem je odbacio otuene igove, te mjesto u stanu
svojih roditelja na kojem je sakrio preostale benzinske bonove (slubene zabiljeke i
fotografski elaborat), da je u meuvremenu teta u cijelosti nadoknaena, da je optuenik
nakon samoinicijativnog naputanja zaposlenja u oteenom poduzeu odmah zasnovao radni
odnos, najprije kod privatnog obrtnika, a sada u drutvenom sektoru, to sve ukazuje da se
radi o osobi s radnim navikama ije je kockanje izuzetan i pojedinaan eksces u njegovu
ivotu, moe se opravdano zakljuiti da je u konkretnom sluaju drutvena opasnost
poinitelja takva da objektivnoj komponenti djela, samoj za sebe svakako pojaano drutveno
opasnoj, daje znaaj da se djelo u cjelini moe smatrati manje drutveno opasnim te da
utvrene olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti opravdavaju primjenu l. 42. i 43. KZ SFRJ,
zbog ega je bilo mjesta izricanju uvjetne osude, uz istodobno izricanje sporedne novane
kazne.
VSH, I K-185/88. od 9. veljae 1989. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.ispr.), Informator Zagreb 1998.
Radi li se o manje drutveno opasnom djelu u smislu lanka 51. KZRH kao jednom od tri
kumulativno propisana uvjeta za izricanje uvjetne osude prosuuje se, u svakom konkretnom
sluaju, prema svim subjektivnim i objektivnim okolnostima djela, pa pored niza objektivnih
okolnosti, koje na to upuuju treba i stupanj krivine odgovornosti poinitelja biti tome
adekvatan.
VSRH, IK-584/92. od 10. 12. 1992.
Pravilna je ocjena suda prvog stupnja da je u smislu lanka 46. OKZRH konkretno poinjeno
krivino djelo pokuaja silovanja iz lanka 79. stavak 1. KZRH (prije 83. stavak 1.), u svezi s
lankom 17. OKZRH (prije lanak 19.), manje drutveno opasno djelo, pa je poinitelju bilo
mogue izrei uvjetnu osudu kao adekvatnu krivinu sankciju neovisno o postojanju jo i
krivinoga djela bludnih radnji iz lanka 85. KZRH (prije lanak 89.) na tetu iste oteenice.
VSRH, IK-36/93. od 15. 04. 1993. Komentar Kaznenog zakona, Zagreb, 1998. prof.dr.sc.
Berislav Pavii, mr.sc. Petar Vei
36. UVJETNA OSUDA
lanak 67. KZ-a

103

Radi li se o manje drutveno opasnom djelu u smislu l. 51. KZRH kao jednom od tri
kumulativna uvjeta za izricanje uvjetne osude prosuuje se, u svakom konkretnom sluaju
prema svim subjektivnim i objektivnim okolnostima djela, pa pored niza objektivnih
okolnosti, koje na to upuuju treba i stupanj kaznene odgovornosti poinitelja biti tome
adekvatan.
Iz obrazloenja:
Sutina albenih navoda svodi se na to da se za teko djelo protiv ope sigurnosti,
poinjeno iz nehaja, iz lanka 162. stavka 4. KZRH, dakle za djelo sa smrtnom posljedicom
nije mogla izrei uvjetna osuda.
Takvo stajalite nije prihvatljivo.
Djelo se dogodilo tijekom rata protiv Republike Hrvatske u spavaonici logistike ete
111. brigade Hrvatske vojske, u napetoj atmosferi (ozraju) zbog dobivene obavijesti o
moguoj opasnosti od padobranaca, kao i dojavi straara o nekim drugim sumnjivim
pojavama to je dovelo do strke i priprema svih vojnika za izlazak van s orujem i stanja
napetosti, urbe i neizvjesnosti. Metak je opaljen iz puke koja je bila poloena na krevet, ali
je bila otkoena i prije toga namjetena za rafalno pucanje. Utvreno je, kao neosporno da je
ispaljen samo jedan metak od ukupno 30 koliko ih stane u okvir. U razlozima presude
prvostupanjski sud sukladno s utvrenjem u izreci te presude zakljuuje da je optuenik,
dodue, morao upravo pritiskom prsta aktivirati okida, ali da je to uinio pri neopreznom
posizanju za pukom odnosno hvatitem odloene puke za koju je znao da je otkoena.
Utvreno je isto tako da optuenik nije imao iskustva, niti je bio obuen za rukovanje takvim
orujem. Stoga prvostupanjski sud i nalazi da je osnovni uzrok ovom traginom dogaaju to
to optuenik nije zakoio puku, a ve je reeno u kojoj je objektivnoj situaciji djelo
poinjeno. Prema tome i unato najteoj posljedici zbog vrlo niskog stupnja krivnje i
objektivnih okolnosti dogaaja pravilno je prvostupanjski sud konkretno poinjeno djelo
ocijenio manje drutveno opasnim. Ostala dva uvjeta za izricanje uvjetne osude, tj. da radi
kaznenopravne zatite u konkretnom sluaju nije nuno primijeniti kazni i da se moe
oekivati da e upozorenje uz prijetnju kaznom dovoljno utjecati na optuenika, podnesenom
se albom niti ne dovode u pitanje.
VSRH, I K-584/92. od 10. prosinca 1992. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
Sud nije ovlaten da presudom kojom izrie uvjetnu osudu osueniku zbog krivinog djela
protupravnog zauzimanja nekretnina u drutvenom vlasnitvu iz l. 140. KZH kao drugi uvjet
utvrdi da je osuenik duan u odreenom roku zaposjednute nekretnine (u ovom sluaju ured
u koji se uselio) predati u osjed oteeniku. U konkretnom sluaju nije se to smjelo uiniti ve
stoga to ta obveza nije bila prethodno naloena osueniku u odluci o imovinskopravnom
zahtjevu, ali i neovisno o tome spomenuti dodatni uvjet nije doputen jer nije predvien u l.
140. KZH, a ne moe se podvesti niti pod pojam naknade tete, izmeu ostalog, i zbog toga
to pogaa i druge osobe (osuenikove ukuane).
VSRH, Kzz-3/92. od 26. 02. 1992.

104
Kada se poinitelju krivinoga djela izrie uvjetna osuda kao posebna krivina sankcija, s
obzirom na svoju zakonom propisanu svrhu (lanak 46. OKZRH), a ovisno o prirodi
poinjenog krivinog djela mogue mu je, kao dodatni uvjet u smislu lanka 47. stavak 2.
OKZRH, naloiti i da oteeniku vrati krivinim djelom oduzetu stvar, uz uvjet da je takav
imovinsko-pravni zahtjev i dosuen na temelju lanka 100. u svezi s lankom 95. stavak 2.
ZKP.
VSRH Kzz 5/93. od 25. 02. 1992.; VSRH, Kzz 21/92. od 25. 02. 1993.
Prvostupanjskom presudom okrivljenik je oglaen krivim zbog krivinog djela prevare iz l.
137. st. 2. KZRH, te mu je izreena uvjetna osuda uz tzv. dvostruki uvjet da oteeniku vrati
iznos protuvrijednosti od 20.000 DEM za koliko je oteen krivinim djelom prevare, koji
iznos tete je pravomono utvren u posebno voenoj graanskoj parnici. Po stajalitu
drugostupanjskog suda nije bilo zakonskih uvjeta za primjenu l. 47. st. 2. OKZRH, zbog toga
to sud u krivinom postupku nije niti odluivao o imovinsko-pravnom zahtjevu oteenika,
jer je o dugovanju i naknadi tete odlueno u graanskoj parnici, zbog ega je prvostupanjska
odluka preinaena i tzv. dvostruki uvjet ukinut.
upanijski sud Bjelovar, K-656/94. od 01. 12. 1994. Bilten 20/96.
Poinitelju krivinog djela samovlasti iz l. 199. st. 1. KZRH kome je izreena uvjetna osuda,
ne moe se u smislu l. 47. st. 2. OKZRH odrediti tzv. dvostruki uvjet u obliku obveze
iseljenja iz kue, jer takva obveza nije predviena krivino-pravnim odredbama, niti se takav
zahtjev moe postaviti kao imovinsko-pravni zahtjev u smislu odredbe l. 95. st. 2. ZKP-a.
upanijski sud Bjelovar, K-578/95. od 09. 11. 1995. Izbor 2/96.
U uvjetnoj osudi sud ne moe odrediti tzv. dvostruki uvjet u smislu obveze da e se utvrena
kazna izvriti ako osuenik u odreenom roku ne zapone odsluenje vojnog roka jer iz
odredbe stavka 2. l. 47. OKZRH ne proizlazi da bi se takva obveza mogla unijeti u uvjetnu
osudu, niti se takav zahtjev moe postaviti kao imovinskopravni zahtjev, na temelju odredbe
l. 95. st. 2. ZKP-a.
VSRH, Kzz-16/96. od 15. 05. 1996. Izbor 2/96. Komentar Kaznenog zakona, Zagreb, 1998.
prof.dr.sc. Berislav Pavii, mr.sc. Petar Vei
37. OBVEZE UVJETNO OSUENE OSOBE
lanak 68. KZ-a
Kada se poinitelju k. d. izrie uvjetna osuda kao posebna kaznena sankcija, s
obzirom na svoju zakonom propisanu svrhu (l. 46. OKZRH), a ovisno o naravi poinjenog k.
d. mogue mu je, kao dodatni uvjet u smislu l. 47. st. 2. OKZRH, naloiti i da oteeniku
vrati kaznenim djelom oduzetu stvar, uz uvjet da je takav imovinsko-pravni zahtjev i dosuen
na temelju l. 100. u vezi s l. 95. st. 2. ZKP.
Iz obrazloenja:

105
Prema pravnom shvaanju ovoga Vrhovnog suda, naime, pod nadoknadom tete u
kazneno-pravnom smislu, i to upravo u kontekstu citirane odredbe l. 47. st. 2. OKZRH, treba
razumjeti i vraanje kaznenim djelom oduzete stvari kao primarni oblik naknade tete
odnosno materijalne restitucije. To neovisno o tome to u imovinsko-pravnom smislu zahtjev
za naknadu tete nije zahtjev za povrat stvari. Povrat stvari trai se posebnom vlasnikom
tubom, odnosno tubom za smetanje posjeda i tome slino. Meutim, nema sumnje da
vlasnik stvari koja mu je oduzeta kaznenim djelom ne mora podizati vlasniku tubu pred
sudom, ve je dovoljno da zahtjev za povrat stvari postavi kao svoj imovinsko-pravni zahtjev
u k. p., a na temelju l. 95. st. 2. ZKP. Imovinsko-pravni zahtjev se, naime, moe odnositi
kako na naknadu tete, tako i na povrat stvari, odnosno ponitenje pravnog posla. Oito je
prema tome da pojam ne nadoknadi tetu u smislu kazneno-pravne odredbe l. 47. st. 2.
OKZRH treba ire tumaiti od pojma naknade tete u imovinskom pravu. Nema nikakve
dvojbe da se poinitelju k. d. moe postaviti kao uvjet i da vrati imovinsku korist koju je
pribavio poinjenim k. d. Smisao, dakle, reenoga pojma nadoknade tete jeste u tome da se
uz postojanje ostalih zakonom propisanih uvjeta pri izricanju uvjetne osude poinitelju kome
se samo prijeti kaznom, uz, opi uvjet da ne doe u ponovni sukob sa zakonom,
odnosno da ne uini novo k.d., dodaje uvjet da reparira posljedice svoga djela.
Sasvim drugi smisao imaju druge obveze u smislu l. 47. st. 2. OKZRH. Ni jedna od
propisanih obveza u pojedinim materijalno-pravnim odredbama KZRH i OKZRH nije u
funkciji nadoknade tete ve ima sasvim drugi cilj i smisao. Tako se primjerice u
odredbama l. 60. st. 3., 61. st. 3., 62. st. 3. i l. 63. st. 5. OKZRH radi o obvezama ija je
funkcija postizanje smisla i svrhe izricanja sigurnosnih mjera, kao posebnih kaznenih
sankcija. I sve ostale druge obveze propisane u materijalno-pravnim odredbama imaju
sasvim drugi smisao. Tako se u smislu l. 69. st. 2. KZRH poinitelju moe nametnuti obveza
da u odreenom roku postupi po propisima o mjerama zatite na radu, lanku 92. st. 3. istoga
zakona, da ubudue uredno ispunjava svoje obiteljske obveze, koje svakako ne predstavljaju
tetu u imovinsko-pravnom smislu neovisno o tome kako iroko tumaili taj pojam. U l. 92.
st. 3. KZRH propisuje se obveza isplate dospjelih alimentacijskih obveza kod k. d. povrede
dunosti uzdravanja. Konano, u odredbi l. 162. st. 4. KZRH propisana je kao posebna
obveza koju je mogue nametnuti u uvjetnoj osudi da poinitelj u odreenom roku poduzme
zakonom odreene mjere za zatitu i unapreenje ovjekove okoline. Prema tome priroda svih
tih drugih nametnutih obveza ima sasvim drugu intenciju, vezanu uz prirodu sasvim
odreenih k. d. iji zatitni objekt nije imovina. Te su obveze vie u funkciji otklanjanja
opasnih stanja, odnosno neprihvatljivih ponaanja.
VSRH, Kzz-5/1993. od 25. veljae 1993.
VSRH, Kzz-21/1992. od 25. veljae 1993.
Poinitelju k. d. samovlasti iz l. 199. st. 1. KZRH kome je izreena uvjetna osuda, ne
moe se u smislu l. 47. st. 2. OKZRH odrediti tzv. dvostruki uvjet u obliku obveze iseljenja
iz kue, jer takva obveza nije predviena kazneno-pravnim odredbama, niti se takav zahtjev
moe postaviti kao imovinsko-pravni zahtjev u smislu odredbe l. 95. st. 2. ZKP-a.
upanijski sud u Bjelovaru, K-578/1995. od 9. studenoga 1995.
U uvjetnoj osudi sud ne moe odrediti tzv. dvostruki uvjet u smislu obveze da e se
utvrena kazna izvriti ako osuenik u odreenom roku ne zapone dosluenje vojnog roka u
HV, jer iz odredbe st. 2. l. 47. OKZRH ne proizlazi da bi se takva obveza mogla unijeti u

106
uvjetnu osudu, niti se takav zahtjev moe postaviti kao imovinskopravni zahtjev, na temelju
odredbe l. 95. st. 2. ZKP.
VSRH, Kzz-16/1996. od 15. svibnja 1996.
Ukoliko sud uope nije u smislu l. 100. st. 2. i 1. ZKP odluio o imovinkopravnom
zahtjevu koji je oteenik postavio na gl. r., odnosno nije presudio da je okrivljenik duan
oteeniku naknaditi tetu, tada nije ovlaten u uvjetnoj osudi kao tzv. drugi uvjet odrediti
obvezu okrivljenika da oteeniku naknadi tetu. Takvom odlukom o uvjetnoj osudi sud je
prekoraio ovlast koju ima po zakonu i na tetu okrivljenika povrijedio kazneni zakon u
odredbi l. 355. t. 5. ZKP.
upanijski sud u Bjelovaru, K-291/1997. od 29. svibnja 1997. 1. dio Kazneni zakon (Nar.
nov. br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
38. OPOZIV UVJETNE OSUDE
lanak 69. KZ
Kada su ispunjeni zakonski uvjeti iz l. 69. st. 1. KZ za opoziv uvjetne osude u kojoj je ve
obuhvaena jedna uvjetna osuda tako da je sa prije izreenom i novoizreenom kaznom
postupljeno prema odredbama kaznenog zakona u odmjeravanju kazne za kaznena djela u
stjecaju izreena je jedisntvena kazna zatvora i odreen je novi rok u kojem se jedinstvena
kazna nee izvriti, onda se opoziva ta uvjetna osuda kao cjelina, a ne jedna od uvjetnih osuda
iz te jedinstvene osude.
U pravu je dravni odvjetnik kada navodi da je poinjena povreda kaznenog zakona iz l.
368. to. 5. ZKP, jer je prvostupanjski sud, opozivajui uvjetnu osudu iz ranije presude
Opinskog suda u Puli broij K-4/96, samo dio kazne zatvora utvrene tom presudom uzeo kao
pojedinanu kaznu. Naime, citirana presuda Opinskog suda u Puli optuenom A. R. izreena
je uvjetna osuda, a utvrena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci s rokom
kunje od 4 godine, pa je prilikom opozivanja te uvjetne osude trebalo uzeti kao utvrenu
jedinstvenu kaznu zatvora, ane samo njen dio, jer je taj dio (kazna zatvora u trajanju od dva
mjeseca utvrena ranijom presudom Opinskog suda u Puli broj K-465/95) izgubio
samostalnost u trenutku kada je kasnija presuda Opinskog suda u Puli broj K-4796 postala
pravomona, zbog ega rok provjeravanja (rok kunje) od 4 godine za tako jedinstvenu kaznu
zatvora u trajanju od 10 mjeseci tee od pravomonosti kasnije presude Opinskog suda u
Puli broj K-4/96
Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, I-K-296/01 od 14. lipnja 2001. godine
Dravni odvjetnik br. 2/2001.
39. OBVEZNO PSIHIJATRIJSKO LIJEENJE
lanak 75. KZ-a
Pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je poinitelju koji je u neubrojivom
stanju bez ikakva motiva nou uao u stan susjeda s kojim nije bio u svai i izbo ga noem i
time poinio k. d. ubojstva u pokuaju izrekao sigurnosnu mjere obveznog psihijatrijskog
lijeenja na slobodi. Poinitelj nije duevni bolesnik, nego je djelo poinio u stanju

107
privremene duevne poremeenosti (sumrano stanje) u koje je zapao zbog umora i utjecaja
alkohola (iako nije alkoholiar). I takav poinitelj je drutveno opasan jer moe ponovno
zapasti u takvo stanje. Ipak dravni odvjetnik neosnovano trai sigurnosnu mjeru obveznog
psihijatrijskog lijeenja i uvanja u zdravstvenoj ustanovi. Pri izboru izmeu navedenih
sigurnosnih mjera nije odluan nain izvrenja poinjenja djela niti njegova teina nego je
bitno kakvom mjerom e se postii da poinitelj ubudue ne zapadne u stanje privremene
duevne poremeenosti, a za to je, po miljenju vjetaka, dovoljno i lijeenje na slobodi.
Okruni sud u Slav. Poegi, K-65/88.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
Pri izboru sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog lijeenja i uvanja u zdravstvenoj
ustanovi i obveznog psihijatrijskog lijeenja na slobodi bitno je kojom od tih mjera e se
osigurati da poinitelj ne ponovi k. d., kako to s pravom istie VSH. Odluka predstavlja
interesantan sluaj primjene sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog lijeenja na slobodi u
odnosu na koju u praksi jo uvijek postoje rezerve (na to upuuje i alba dravnog
odvjetnika). Svakako je ovdje znaajna okolnost i da se ne radi o duevnom bolesniku, nego
samo o privremenoj duevnoj poremeenosti.
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 1/90. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br.
110/97 i 27/98.-ispr.) Informator Zagreb 1998.
40. ZABRANA UPRAVLJANJA MOTORNIM VOZILOM
lanak 78. KZ-a
Ako je sud poinitelju k. d. ugroavanja javnog prometa izrekao sigurnosnu mjeru
zabrane upravljanja motornim vunim vozilom, samim tim zabranio mu je i upravljanje skupa
vozila sastavljenom od vunog vozila i prikolice, osim motornog vozila C kategorije za
prijevoz tereta ija najvea doputena teina prelazi 3.500 kg.
VSH, Kzz-25/81. od 9. prosinca 1981.
Pri izricanju sigurnosne mjere zabrane upravljanja traktorom za vrijeme od jedne
godine sud mora potovati i specijalni propis iz l. 208. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na
cestama, u naelima kojima se kreira kaznena politika u prekrajnom postupku.
Iz obrazloenja:
alba nije osnovana.
Utvrenoj kazni zatvora u trajanju od 6 (est) mjeseci koja je odgoena na rok kunje
od dvije godine alitelj sasvim paualno prigovara. Naime, albeni razlozi upereni su zapravo
protiv odredbe prvostupanjskog suda o izricanju sigurnosne mjere zabrane upravljanja
traktorom za vrijeme od jedne godine. Pri tome alitelj istie da traktorom ostvaruje dopunsku
zaradu, koja mu je potrebna da uzdrava svoju obitelj suprugu i jedno mlt. dijete.
Izvrenjem ove mjere trpio bi neprocjenjivu tetu.

108
S tim u vezi okrivljeniku se ponovno ukazuje na injenicu da je upravljao traktorom
vrlo prometnom cestom, kakvu nesumnjivo predstavlja Sisaka ulica u Petrinji, pri
koncentraciji od 2,17 promila alkohola u krvi. Koliina koncentracije alkohola nedvojbeno
ukazuje na to da je okrivljenik pio dulje vrijeme, te se napio do te mjere da je postao potpuno
nesposoban za sigurnu vonju. Izravna posljedica vonje u pijanom stanju bilo je izazivanje
konkretne opasnosti za vozaa osobnog automobila kojima je upravljao K. N. Prema tome,
okrivljenik je dulje vrijeme pio, te nije prestao ni odustao da se napije, iako je znao da se
traktorom mora vratiti kui.
Zato se ne moe prihvatiti kao opravdanje albe njegova briga za egzistenciju obitelji,
ako traktorom nee smjeti upravljati za vrijeme od jedne godine, koliko mu je to zabranio
presudom prvostupanjski sud.
Pored razloga prvostupanjske presude za izricanje sigurnosne mjere okrivljeniku se
ukazuje da je odredbom l. 208. st. 2. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama
predviena obvezna primjena zatitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom za
vrijeme od tri mjeseca do jedne godine, koju izrie sudac za prekraje u sluaju da voza bude
zateen da upravlja vozilom pod nedopustivim utjecajem alkohola, makar prometna nesrea
nije poprimila obiljeja k. d. Dakle, u sluaju manje opasne posljedice i stoga manje drutvene
opasnosti.
Prema tome prvostupanjski sud je ispravno postupio kad je okrivljeniku uz uvjetnu
osudu izrekao sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja traktorom za vrijeme od jedne godine, jer
i sud mora potovati specijalni propis kojim se regulira oblast javnog cestovnog prometa u
ovom sluaju Zakon o osnovama sigurnosti prometa na cestama, u naelima kojima se kreira
kaznena politika u prekrajnom postupku.
Okruni sud u Sisku, K-153/85. od 23. srpnja 1985.
Poinitelju krivinog djela dovoenja u opasnost ivota i imovine opeopasnom radnjom ili
sredstvom, zbog nastupjele smrtne posljedice tekim djelom protiv ope sigurnosti ljudi i
imovine iz l. 155. st. 2. u vezi l. 146. st. 1. KZRH (optuenik u teko alkoholiziranom stanju
u dvoritu svoje kue pokrenuo unazad traktor dok je pijani oteenik sjedio na desnom
blatobranu, udario traktorom u povieni zid ulaza u kuu, uslijed ega je oteenik pao pod
traktor koji ga je pregazio) koje spada u skupinu krivinih djela protiv ope sigurnosti ljudi i
imovine (glava XIII. KZRH) ne moe se izrei sigurnosna mjera zabrane upravljanja
motornim vozilom odreene vrste i kategorije iz l. 63. OKZRH, jer se ne radi o krivinom
djelu kojim se ugroava javni promet i koje spada u skupinu krivinih djela protiv sigurnosti
javnog prometa.
VSRH, K-188/93. od 20. 09. 1994. Bilten 19/94.
Vrijeme za koje je okrivljeniku oduzeta vozaka dozvola kao zatitna mjera u prekrajnom
postupku, za istu prometnu nezgodu, a ona je izvrena, uraunava se u vrijeme izreene
sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom iz l. 63. st. 1. OKZRH.
VSRH, IK-5/95. od 04. 05. 1995. Komentar Kaznenog zakona, Zagreb, 1998. prof.dr.sc.
Berislav Pavii, mr.sc. Petar Vei

109
41. ODUZIMANJE PREDMETA
lanak 80. KZ-a
Kad je radna knjiica krivotvorena samo glede pojedinih upisa dok je glede ostalih
upisa ispravna, ne moe se ona oduzeti kao predmet k. d. (l. 62. st. 1. KZ) radniku koji je
proglaen krivim zbog k. d. krivotvorenja isprave.
VSH, K-662/66. od 6. svibnja 1966.
Ne dolazi u obzir primjena sigurnosne mjere oduzimanja predmeta iz l. 62. KZ, kad
osobni automobil i kombi, kojima je optuenik prevozio prethodno prisvojeno meso iz
skladita na druga mjesta radi prodaje, nisu iskljuivo sluila za te svrhe, niti su ta vozila za to
bila neophodno potrebna, budui da se taj prijevoz mogao obavljati i drugim, pa i
unajmljenim vozilima, a osim toga taj automobil i kombi nisu bili posebno podeeni za
inkriminirani prijevoz, npr. ugraivanjem bunkera za prikrivanje robe i sl. U takvom sluaju,
naime, ova se vozila ne mogu smatrati predmetima iz l. 62. KZ.
VSH, I K-1329/76. od 20. sijenja 1977.
Predmete koji su od poinitelja privremeno oduzeti, na temelju l. 211. ZKP, a ne radi
se o predmetima o kojima je rije u l. 69. KZ SFRJ, sud je duan vratiti njihovu vlasniku
ukoliko se ne radi o sumnjivim stvarima u smislu l. 216. ZKP.
Iz obrazloenja:
Nije sporno da je od poinitelja trebalo, po l. 69. st. 1. KZ SFRJ, oduzeti predmete
poinjenja k. d., pri emu meutim, glede ostalih, prije oduzetih predmeta i novca, nije
razjanjeno to od tih predmeta pripada osueniku. Naime, jedan od oteenika tvrdi, a u tom
pravcu ima i drugih podataka u spisu, da je osuenik dio protupravno pribavljenih dukata
pretopio u zlatne predmete za koje postoji vjerojatnost da su neki vlasnitvo tog oteenika. S
obzirom na to i injenicu da je neuobiajeno velika koliina nakita, zlata, dragog kamenja i
drugih dragocjenosti u raznim predmetima naena prilikom pretrage stana kod osuenika na
skrovitom mjestu (u prostoru izmeu dvostrukih stijena ormara), i u pogledu tih stvari trebalo
je postupiti kao sa sumnjivim stvarima u smislu l. 216. st. 1. i 2. ZKP. Tek nakon takvog
postupka mogue je utvrditi koji predmeti su nesporno vlasnitvo oteenika a koji se u
smislu l. 216. ZKP imaju smatrati tuom stvari.
VSH, I K-848/86. od 17. oujka 1986.
Osobi osuenoj zbog k. d. krivotvorenja isprave djelominim preinaenjem svoje radne
knjiice ne moe se, s pozivom na l. 62. KZ oduzeti njegova radna knjiica. Ponitaj lanog
upisa ostvaruje se u posebnom upravnom postupku:
Iz obrazloenja:
U konkretnom sluaju nije bilo mjesta izricanju mjere sigurnosti oduzimanja predmeta po l.
62. st. 1. KZ.

110
Istina, da je u radnoj knjiici optuenika lano uneseno trajanje njegovog radnog staa u
vremenu od 1. sijenja do 1. oujka 1938. godine, te da je on tu knjiicu, zajedno s tim
krivotvorenim upisom, uporabio prilikom zasnivanja radnog odnosa, zbog ega je pobijano
presudom proglaen krivim.
Meutim, budui da je inae sama radna knjiica s ostalim upisanim radnim staom, izuzev
tog krivotvorenog upisa, ispravna i budui da ona, po postojeim propisima slui optueniku
kao jedini dokaz za utvrivanje pojedinih prava iz socijalnog osiguranja, te da on kao
zaposleni radnik ne moe biti bez nje, ovaj sud nalazi da mu se zbog toga ta radna knjiica u
ovakvom sluaju ne moe oduzeti kao predmet k. d., odnosno kao predmet koji je uporabljen
za poinjenje k. d., kako to predlae dravni odvjetnik u svojoj albi, ve se jedino moe u
upravnom postupku traiti brisanje odnosno ponitaj samo tog krivotvorenog upisa. Budui da
je utvreno da radnu knjiicu treba ponititi zbog pogreno izvrenih upisa, odnosno
zamijeniti je drugom zbog njenog oteenja, valja da se provede postupak u smislu propisa
to. 33., 37. i 38. Naputka o sadraju radne knjiice, upisivanju podataka u radnu knjiicu,
voenja registra o radnim knjiicama i o radu komisije za utvrivanje radnog staa (Sl. l.
SFRJ, br. 1/59), a to e izvriti tijelo opinske skuptine nadleno za poslove rada i radnih
odnosa prema mjestu zaposlenja radnika ija se radna knjiica mora dijelom ponititi odnosno
dijelom zamijeniti.
Iz tih razloga valjalo je albu dravnog odvjetnika po l. 362. ZKP kao neosnovanu odbiti.
VSH, K-647/64. od 19. oujka 1964.
Pravilno je postupio prvostupanjski sud kad je oduzeo kuhinjski no kojim je optuenica
pokuala ubojstvo nad svojim muem u prekoraenju nune obrane te poinila k. d. iz l. 35.
st. 1. KZH u vezi s l. 19. st. 1. i l. 9. st. 3. KZJ jer su za izricanje te mjere ispunjeni svi
uvjeti iz l. 69. KZJ.
VSRH, I K-311/91. od 15. travnja 1992.
Od okrivljenika koji je proglaen krivim zbog k. d. krivotvorenja isprave iz l. 206. st. 1.
KZRH, poinjenog time to je sa svog unitenoga osobnog automobila skinuo broj asije i
zavario ga na drugo vozilo iste marke i godine proizvodnje, ima se izricanjem sigurnosne
mjere oduzimanjem predmeta iz l. 64. OKZRH oduzeti prepravljeni osobni automobil, jer se
radi o predmetu koji je uporabljen za poinjenje k. d. upravo na njemu su zavareni lani
brojevi asije.
upanijski sud u Bjelovaru, K-424/1995. od 14. rujna 1995.
Optueniku koji je proglaen krivim zbog k. d. prevare iz l. 137. st. 1. KZRH, ne moe se
izrei sigurnosna mjera oduzimanja predmeta iz l. 64. OKZRH, tako da se od njega oduzmu
novanice u stranoj valuti (njemake marke), koje je kupio za novac do kojega je doao
poinjenjem k. d. prevare. Kupljene novanice strane valute nisu bile uporabljene ili
namijenjene za poinjenje k. d., a niti su nastale kaznenim djelom za koje je optuenik
proglaen krivim, pa ne mogu biti predmet oduzimanja po l. 64. OKZRH. Takve novanice
predstavljaju imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom i stoga se moe oduzeti na
osnovi l. 79. i l. 80. OKZRH.
upanijski sud u Bjelovaru, K-64/1997. od 23. sijenja 1997. 1. dio Kazneni zakon (Nar.
nov. br. 110/97 i 27/98.-ispr.)

111

Okrivljeniku koji je proglaen krivim za krivino djelo krivotvorenja isprave iz l. 206. st. 2.
KZRH uinjeno time to je registarske ploice i naljepnicu o tehnikoj ispravnosti jednog
osobnog automoobila marke Manda stavo na drugo vozilo iste marke, te koristio u prometu,
prvostupanjski sud je neosnovano izrekao sigurnosnu mjeru iz l. 64. OKZRH oduzimanjem
osobnog automobila. Za izvrenje krivinoga djela bile su namjenjene i upotrebljene
registarske ploice i naljepnica, a ne cijeli automobil. Ti predmeti, iako su privreni za
vozilo, nisu postali njegov neodvojiv dio u fizikom smislu. Stoga nema osnova oduzeti cijelo
vozilo kada se predmeti izvrenja kriv. Djela mogu od vozila odvojiti i oduzeti samostalno.
upanijski sud u Bjelovaru, K-267/96 od 27.6.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru
br. 21
Pogreno je postupio prvostupanjski sud prilikom izricanja sigurnosne mjere iz l. 80.
Kaznenog zakona, kada je naveo da se okrivljeniku oduzimaju pedmeti oduzeti potvrdom o
privremenom oduzimanju predmeta broj 013505 od 1. svibnja 1998. godine, jer takva odluka
nije razumljiva, te se zbog toga ne moe izvriti. Po stajalitu ovog suda, prilikom izricanja
sigurnosne mjere o oduzimanju predmeta, temeljem l. 80. KZ treba tono navesti i opisati
predmete koji se oduzimaju, a ne se pozivati na potvrdu o privremenom oduzimanju
predmeta.
upanijski sud Koprivnica, K-230/1999 od 16. studenog 1999. godine.
Odredbe l. 80. st. 1. KZ kod oduzimanja predmeta uope ne prave razliku jesu li predmeti
koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za poinjenje kaznenog djela vlasnitvo poinitelja ili
nisu, nego se ova sigurnosna mjera neovisno od toga, moe primijeniti kad postoji opasnost
da e se odreeni pedmet ponovo uporabiti za poinjenje kaznenog djela iuli kad se radi o
zatiti ope sigurnosti ili moralnih razloga oduzimanja predmeta ini prijeko potrebnim.
upanijski sud Bjelovar K-22/1999 od 25. veljae 1999. godine.
42. ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI OSTVARENE
KAZNENIM DJELOM
lanak 82. KZ-a
Imovinska korist u smislu l. 61a. KZ predstavlja ista dobit koja se sastoji u viku
imovine poinitelja, koji je on postigao poinjenjem odnosno povodom poinjenja k. d. Pri
utvrivanju visine imovinske koristi u pravilu treba odrediti izdatke koji su uli u sastav cijene
predmeta (nabavna cijena, porezi, pristojbe itd.), a ne uzima se u obzir trud poinitelja koji
predstavlja radnju poinjenja k. d., kao ni osobne trokove koje je poinitelj imao
poinjavajui k. d. (trokovi putovanja, prenoita i sl.).
Okruni sud u Rijeci, K-229/75. od 29. rujna 1975.
Osuda optuenih da su ostvarenu protupravnu imovinsku korist duni platiti solidarno
predstavlja povredu kaznenog zakona iz l. 335. t. 5. ZKP.

112
U l. 61a. KZ propisano je da e se imovinska korist, koja je postignuta poinjenjem k.
d., oduzeti od poinitelja, a propisani su i daljnji uvjeti pod kojima se ona izrie (l. 62a. st. 1.,
2. i 5. KZ). Iz tog propisa ne proizlazi da bi obveza plaanja novanog iznosa koji odgovara
postignutoj imovinskoj koristi, ako oduzimanje imovinske koristi od poinitelja nije mogua,
bila solidarna u sluaju ako je bilo vie poinitelja jednog k. d. poinjenjem kojeg je
postignuta imovinska korist. Prema tome, s obzirom na svrhu sigurnosne mjere, kao i na
uvjete propisane u l. 62a. KZ, u sluaju poinjenja jednog k. d. od strane vie poinitelja,
svaki je duan platiti samo iznos one koristi koju je on postigao. Ako su zajedniki djelovali i
pri tome postignutu korist dijelili tako da se ne moe uzeti da bi netko ostvario vie, a neto
manje, onda su oni duni na jednake dijelove platiti korist koju su zajedno postigli.
VSH, I K-1472/76. od 16. veljae 1977.
Istrani sudac odredio je u odnosu na osumnjienika privremenu mjeru osiguranja zabrane
otuenja i optereenja stana u Zagrebu.
Protiv navedenog rjeenja osumnjieni je uloio albu.
Odbijajui albu sud je u obrazloenju naveo da uvaavajui opi princip naeg kaznenog
prava izraen kroz odredbu l. 82. st. 1. KZ da poinitelj kaznenog djela ne moe zadrati
imovinsku korist ostvarenu poinjenjem kaznenog djela, a alitelj se ovdje tereti poinjenjem
kaznenog djela zlouporabe poloaja i ovlasti iz l. 337. st. 1. i 4. KZ da je pribavio nepripadnu
materijalnu korist u novanom iznosu od 672.801,35 kn, a koju je prema podacima koristio za
kupnju stana, odnosno za zatvaranje kredita kod Privredne banke d.d. osnovano istrani sudac
radi osiguranja eventualno budueg oduzimanja imovinske koristi u daljnjem tijeku postupka
odredio privremenu mjeru zabrane otuenja ili optereenja spomenute nekretnine. Pri tome
postupljeno je takoer po pravilima Ovrnog zakona i graanskog prava (poznava je visina
ostvarene imovinske koristi za koju se alitelj tereti, odreena je vrsta privremene mjere
sukladno odredbi l. 297. Ovrnog zakona) u onoj mjeri u kojoj je po prirodi stvari mogue
primijeniti na imovinsku korist kao kategoriju kaznenog prava, za razliku od privremene
mjere kod imovinskopravnog zahtjeva kada se u cijelosti prosuuje po pravilima graanskog
ili ovrnog prava i koja je vezana za dispoziciju stranaka.
Dravni odvjetnik br. 3/2000.

Oteenik, koga je optuenik kaznenim djelom prevare naveo da mu da odreeni iznos novca
da ovaj tim novcem podmiri dravnog slubenika, ne moe u k. p. zahtijevati da mu optuenik
vrati to je primio, nego e se presudom odrediti da se to optueniku oduzme po l. 62. KZ,
kao imovinska korist pribavljena kaznenim djelom.
Presudom okrunog suda optuenica je proglaena krivom zbog k. d. prevare iz l. 258. st. 1.
KZ.
Tom presudom prvostupanjski sud je, pore ostalog, optuenicu osudio da oteenoj u ime
njezinog imovinskopravnog zahtjeva naknadi tetu u iznosu od 20.000 dinara.
Protiv te presude podnio je albu dravni odvjetnik zbog odluke o imovinkopravnom zahtjevu
(l. 346. st. 3. ZKP) i povrede kaznenog zakona (l. 344. t. 5. u vezi s l. 346. st. 2. ZKP).

113
Vrhovni sud Hrvatske je uvaio albu dravnog odvjetnika i preinaio prvostupanjsku presudu
na nain da je ukinuo odluku o imovinskopravnom zahtjevu te onaj iznos koji je bio s tog
naslova dosuen oteenici oduzeo kao imovinsku korist u smislu l. 62.a. KZ, i to iz ovih
razloga:
dravni odvjetnik je u svojoj albi prigovorio odluci prvostupanjskog suda koji je
oteenici dosudio iznos od 20.000 dinara koji je ona dala optuenici, umjesto da taj iznos po
l. 62.a. KZ optuenici oduzme kao postignutu imovinsku korist. Dravni odvjetnik, naime,
smatra da je time, to je oteenica dala novac optuenici u svrhu da ova potplati svog
navodnog bratia, koji da bi kao dravni odvjetnik uredio da mu oteenice bude to blae
suen, optuenici u stvari dala neto u cilju da ova uini nedoputeno djelo. Poto pak nema
nikakve sumnje o tome da je oteenica, kojoj je optuenica svojim lanim predstavljanjem
izmamila taj novac, znala da bi ova tim novcem trebala uiniti neto nedoputeno, to
oteenica zbog toga ne moe traiti da joj se to vrati jer je i sama na taj nain uinila
nedoputenu radnju.
Usvajajui u cijelosti stajalite izraeno u albi dravnog odvjetnika, prema kome po pravnim
pravilima graanskog prava tko da neto u cilju da drugi uini nedoputeno, djelo, znajui da
je to djelo nedoputeno, ne moe traiti da mu se to vrati jer je i sam uinio nedoputenu
radnju, ovaj je Vrhovni sud uzeo da prvostupanjski sud zbog nedoputenosti osnova nije
mogao oteenici dosuditi njezin imovinskopravni zahtjev, ve da je bio duan u smislu l.
62.a. KZ spomenuti novani iznos koji odgovara postignutoj imovinskoj koristi oduzeti od
optuenice obvezujui je da taj iznos plati.
VSH, K-139/64. od 28. veljae 1964.
Vrijednost predmeta u smislu l. 80. st. 1. OKZRH utvruje se prema trinoj
vrijednosti predmeta u vrijeme poinjenja k. d.
Iz obrazloenja:
Prema pravilnoj pravnoj ocjeni vrijednost pribavljene protupravne imovinske koristi
utvruje se prema trinoj cijeni otuenih predmeta, a ne prema skladinoj vrijednosti.
Prvostupanjski je sud, naime, prikupio podatke o trinoj vrijednosti predmetne kovine, ali je
pogrenom pravnom ocjenom, koja je suprotna usvojenoj sudskoj praksi, unato pravilno
utvrenoj trinoj vrijednosti, proglasio optuenika krivim za pribavljanje protupravne
imovinske koristi prema veleprodajnoj cijeni kovine, tj. cijeni na skladitu oteenog
poduzea.
VSH, I K-821/1986.
VSH, I K-1053/1986.
Kada oduzimanje strane valute nije mogue, poinitelj k. d. obvezat e se da plati
dinarsku protuvrijednost te valute prema prodajnom teaju na dan ispunjenja obveze.
Iz obrazloenja:
Zahtjev nije osnovan.

114
Temelj oduzimanja imovinske koristi u smislu l. 79. OKZRH je princip pravednosti,
tj. da nitko ne moe zadrati korist koju je protupravno stekao. Intencija zakona je iskljuivo u
tome da se onemogui stjecanje koristi putem poinjenja k. d. Imovinska korist se oduzima u
cjelini, odnosno u punoj vrijednosti. Ta mjera uspostavlja imovinsko stanje koje je postojalo
prije poinjenja k. d.
Smisao te mjere je, dakle, da se onemogui da se bilo koji sudionik u poinjenju k. d.
obogati. Ako bi se oduzimala protuvrijednost deviza u vrijeme poinjenja djela, kako se to
navodi u zahtjevu, grijeilo bi se protiv pravne naravi ove mjere, protiv njena istinskog smisla,
pretvarala bi se ona u novanu kaznu. Potrebno je polaziti od smisla i svrhe toga instituta, tj.
da se oduzme svaka nezakonito steena imovinska korist, pa i ona koja moe nastati poslije
poinjenja djela, promjenom teaja strane valute, kao to je ovdje sluaj, tj. u dinarskoj
protuvrijednosti strane valute na dan ispunjenja obveze.
Prema navedenome potrebno je od poinitelja djela oduzeti puni iznos pribavljene imovinske
koristi, dakle i iznos pristigle koristi do koje je dolo nakon poinjenja djela, s obzirom na
princip da se nitko ne smije koristiti plodovima koji su proizali iz kriminalne djelatnosti.
VSRH, Kzz-14/1992. od 16. lipnja 1993. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
Kada sudska odluka o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivinim djelom
obuhvaa iznos glavnice poloene kod banke, oduzimanje ne obuhvaa kamate.
VSRH, Rev.2241/92. od 05. 03. 1996. Izbor 1/97. Komentar Kaznenog zakona, Zagreb,
1998. prof.dr.sc. Berislav Pavii, mr.sc. Petar Vei
43. AMNESTIJA
lanak 87. KZ-a
Prilikom preinaenja pravomonih presuda bez obnove k. p. po l. 401. st. 1. t. 1. ZKP
uzimaju se kao utvrene kazne zatvora neovisno o primjeni Zakona o amnestiji, jer je tim
zakonom osuenik samo djelomino osloboen izvrenja pojedinanih kazni, dok one nisu
izmijenjene.
VSRH, I K-583/91. od 25. rujna 1991.
44. ZNAENJE IZRAZA U OVOM ZAKONU
lanak 89. KZ
Pod pojmom vojne osobe kao poinitelja krivinih djela smatraju se osobe oznaene u l. 3.
to. 2. KZRH koje su pripadnici oruanih snaga Republike Hrvatske, a ne i osobe koje su
pripadnici vojske neke druge drave. Za te osobe nije nadlean vojni, nego odgovarajui
opinski ili upanijski sud.
upanijski sud Bjelovar, K-579/94. od 13. 10. 1994. Bilten 19/94.

115
Ima kaznenopravno svojstvo slubene osobe, odnosno svojstvo osobe u slubi u smislu
krivinog djela pronevjere iz l. 223. KZRH, vlasnica privatne zanatske radnje (biljar salona)
s kojom je Lutrija Hrvatske zakljuila ugovor o poslovno tehnikoj suradnji na temelju kojeg
je aparate za igru na sreu smjestila u njen ugostiteljski objekt, te na temelju zakljuenog
ugovora o eksploataciji automata zaduila od Lutrije etone za igru. Upravo njeno zaduenje
etonima koji su onda individualnom prodajom postali novac, kojeg je kasnije morala
predavati kontroli zaduenja i razduenja etona, ukazuje da je ona na temelju ugovora o
poslovno tehnikoj suradnji imala svojstvo osobe u slubi kod Lutrije Hrvatske, dakle da je
novac kojeg je ostvarila prodajom etona zapravo bio novac povjeren njoj u slubi, s kojim je
ona u pravnom odnosu s Lutrijom i bila zaduena.
VSRH, K-191/95. od 18. 05. 1995. Bilten 20/96.
Svojstvo vojne osobe treba ocjenjivati na osnovu odgovarajuih odredbi Zakona o obrani i
Zakona o slubi o oruanim snagama RH, pa se stoga pripadnik vojske druge drave
(okrivljenik je bio pripadnik HVO-a) ne moe smatrati vojnom osobom u smislu propisa
Republike Hrvatske.
VSRH, Kr-348/96. od 22. 10. 1996. Bilten 21/97.
Svojstvo vojne osobe treba ocjenjivati na osnovu odgovarajuih odredbi Zakona o obrani i
Zakona o slubi u oruanim snagama RH, pa se stoga pripadnik vojske druge drave
(okrivljenik bio pripadnik HVO-a) ne moe smatrati vojnom osobom u smislu propisa
Republike Hrvatske.
VSRH, Kr-348/96 od 22.10.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br. 21
Kad mjerniki vjetak u sudskom postupku po nalogu suda utvruje meu, ima
svojstvo slubene osobe u smislu l. 3. KZH.
Iz obrazloenja:
U postupku je neosporno utvreno da oteenik u inkriminirano vrijeme u umi
tijekom oevida postupao kao mjerniki vjetak, a nije obavljao poslove od opeg interesa za
Republiku Hrvatsku u smislu l. 4. Zakona o geodetskoj izmjeri i katastru zemljita
(Narodne novine, br. 16/74 i 10/78) pa u konkretnom sluaju nije imao svojstvo slubene
osobe kako je to pogreno pravno ocijenio prvostupanjski sud, te proglaavanjem optuenika
krivim za k. d. iz l. 51. st. 1. i 2. KZH povrijeen je kazneni zakon na njegovu tetu (l. 365.
t. 4. ZKP).
Stoga je uvaenjem optuenikove albe pobijana presuda pod t. 2. preinaena u
pravnoj oznaci djela u smislu k. d. iz l. 51. st. 1. KZH.
VSH, I K-573/89. od 26. listopada 1989.
Branitelj okrivljenika nema svojstvo slubene osobe u smislu l. 3. st. 1. KZH.
Iz obrazloenja;
Naime, ovlasti odvjetnika ne mogu se podvesti ni pod jedan od taksativno navedenih
vidova u kojima se ostvaruje taj pojam prema citiranoj zakonskoj odredbi jer kako ispravno

116
istiu alitelji ovlasti branitelja u k. p., pa tako i ovlasti da ostvaruje kontakt s branjenikom,
proizlazi iz odredbi ZKP, a nisu ni slubena dunost u tijelima drutveno-politike zajednice,
niti javne ovlasti koje odreene osobe obavljaju u poduzeu, drugoj samoupravnoj zajednici i
udrugama graana, a osobito odvjetnici nisu izabrani ili imenovani dunosnici.
Okruni sud u Zagrebu, K-2127/88. od 23. svibnja 1989.
Sudac porotnik jest slubena osoba jer povremeno obavlja sudaku dunost u sudu
kao dravnom tijelu. Prema tome, kad optuenik fiziki napadne suca porotnika zbog njegova
sudjelovanja u donoenju odreene odluke i tako ugrozi njegov fiziki integritet, poinio je
kvalificirani oblik k. d. ugroavanja sigurnosti iz l. 51. st. 2. KZH.
Okruni sud u Zagrebu, K-2616/90. od 15. sijenja 1991.
Pripadnik dobrovoljakih pristojbi rezervne policije nije vojna osoba jer te postrojbe
ne ulaze u sastav oruanih snaga Republike u smislu Zakona o obrani (Narodne novine, br.
49/91. i 53a/91).
VSRH, I K-144/92. od 1. travnja 1992.
Kurir u poduzeu kojemu je povjereno da nosi novac iz blagajne Zavoda za platni
promet ne moe se smatrati odgovornom osobom jer on ne obavlja poslove navedene u l. 3.
st. 4. KZH. Stoga kurir koji sadri povjereni mu novac, a nakon toga, radi prikrivanja tog
djela, uniti primljene ope uplatnice i listie specifikacije novca, ini k. d. pronevjere iz l.
229. st. 1. KZH (za koje se ne trai svojstvo odgovorne osobe), ali ne i k. d. krivotvorenja
slubene isprave iz l. 227. st. 1. KZH.
VSRH, III Kr-106/92. od 30. travnja 1992.
45. UBOJSTVO
lanak 90. KZ-a
Naime, optuenica je zrela osoba i kao takva zna da je no opasno sredstvo, kojim se
moe prouzroiti smrt. Usprkos tome ona uzima taj no i njime nasre na oteenika. Ona
jednako dobro zna da su u vratu ovjeka smjeteni vani organi tijela i da ozljedom vrata, a
napose velikih krvnih ila, vrlo lako i brzo moe doi do smrtnog ishoda, pa usmjerivi svoj
napad upravo u pravcu oteenikova vrata, ona pristaje na sve posljedice, pa tako i na smrt
oteenika.
VSH, K-1195/87. od 9. oujka 1988.
Optuenik je prema golorukim sudionicima tunjave, a prije toga i prema jednom
oteeniku zabio no na nain da je druge optuenike njime ozljedio, te zadao teku tjelesnu
ozljedu jednome, drugome jo i opasnu po ivot, a treem laku tjelesnu ozljedu. Ozljede su
zadane noem koji predstavlja vrlo opasno sredstvo i koji uporabljen dovodi do ozljeda
kojima se neka osoba vrlo lako moe liiti ivota u predjelu tijela koji predstavljaju vrlo
vitalna, pa zato i na ozljede osjetljiva mjesta. Takvo postupanje optuenika nesumnjivo
ukazuje na to da je on bio svjestan da takvim djelovanjem moe druge liiti ivota, pa jer je
tako i postupio, pristao je da ih lii ivota. to u tome nije uspio, a poduzeo je sve da takva

117
zabranjena posljedica nastupi, moe se pripisati drugim uzrocima i izvan su djelovanja ovog
optuenika.
Prema tome, nesumnjivo je da je ovaj optuenik postupao s neizravnom namjerom da vie
osoba lii ivota.
VSH, K-111/86. od 1. travnja 1987.
Poinio je k. d. ubojstva iz l. 34. st. 1. KZRH, dakle bio svjestan i htio njegovo
poinjenje, a ne k. d. nehajnog prouzroenja smrti iz l. 37. KZRH, optuenik koji je, nakon
krae prepirke s oteenikom ispalio prvi metak u strop prostorije gdje je bilo vie ljudi, a
zrno se odbilo od zida i dalje probilo staklo kabine za putanje muzike, u cijev svog pitolja
ubacio drugi metak i usmjerio ga u grudni ko oteenika koji je pred njim stajao na
udaljenosti od 1-2 metra, i pucao.
Iz obrazloenja:
Suprotno neutemeljenim tvrdnjama u albi i potpuno subjektivnom pristupu
inkriminiranom dogaaju, prvostupanjski sud je na temelju pravilne ralambe i ocjene kako
optuenikove obrane, tako i izvedenih dokaza te potpuno i pravilno utvrdio sve odlune
injenice i ispravno zakljuio da je optuenik poinio upravo k. d. ubojstva iz izreke pobijane
presude.
Govora o tome nema da bi se u postupanjima optuenika moglo raditi samo o k. d.
nehajnog prouzroenja smrti iz l. 37. KZRH. Ve prvi metak, koji je optuenik ispalio prema
stropu, u prostoriji gdje ima vie ljudi, predstavljao je odreenu opasnost, jer je udario u
plafon, odbio se od zida i dalje probio staklo kabine za putanje muzike. On se isto tako
mogao odbiti u drugom smjeru, pogoditi nekog od nazonih, pa i smrtno ga ozlijediti. Tek
tada bi se moglo eventualno raditi o k. d. iz l. 37. KZRH.
Optuenik je ve ozbiljan ovjek, iskusan, pozna i snagu svoga pitolja, pa kada je
cijevi, u koju je odmah po ispaljenju prvog metka pravilno ubacio drugi metak, usmjerio u
grudni ko oteenika koji je pred njim na udaljenosti od 1-2 metra i puca, onda tu govora
nema o nehajnom prouzroenju smrti. Pucajui on hoe ubiti oteenika, kako je to pravilno
utvrdio i zakljuio prvostupanjski sud.
VSRH, I K-247/1995. od 8. lipnja 1995.
Krivino djelo ubojstva iz koristoljublja iz l. 35. st. 2. t. 4. KZH (l. 34. stavak 2. toka 4.
KZH) moe postojati i kad poinitelj ide za time da pribavi imovinsku korist za drugu osobu,
ako je s njom u tako bliskom odnosu da imovinsku korist osjea kao vlastitu. Stsoga to djelo
ini i otac, koji zajedno sa svojom kerkom lii ivota svog biveg zeta, u namjeri da se
njegova kerka i njezina djeca domognu vlasnitva cijele obiteljske kue koja je u parnici za
podjelu brane imovine u dijela pripala oteeniku.
VSRH, IK-701/91.
Optuenik je uinio krivino djelo ubojstva na okrutan nain (lanak 34. stavak 2. toka 1.)
kad je tijekom lipnja, srpnja i sve do 13. kolovoza 1990. godine, pristajui da uz dugotrajne
bolove lii ivota svog oca, starog 71 godinu, tukao ga svakodnevno rukama i neutvrenim
predmetima po cijelom tijelu, izgladnjivao ga i stiskao akama za vrat, bacao ga na pod i

118
zidove, a kad je oteenik postao potpuno nemoan i nepokretan, vukao ga po kui i dalje
premlaivao, pri emu mu je zadao brojne prijelome rebara i kontuziju grkljana s krvarenjem
u miiju vrata. Te su ozljede bile teke pa je oteenik zbog potpune iscrpljenosti dobio upalu
plua i umro 13. kolovoza 1990. godine. Objektivni uin ovoga kvalificiranog oblika
krivinog djela ubojstva, prvostepeni sud s pravom nalazi u osobito tekim bolovima koji su
trajali dugo a intenzitet kojih je prelazio okvir redovnih patnji s kojima je povezano svako
liavanje ivota. Takoer je ispravno konstatiran i subjektivni trenutak okrutnosti, tj. svijest
optuenika o mogunosti nanoenja rtvi osobito tekih patnji i njegovo pristajanje na to.
VSRH, IK-385/91.
Ako optuenik zapone izvrenje krivinog djela razbojnitva tako da u zlatara u njegovoj
radionici uperi puku traei od njega da mu preda zlato, a onda, radi prikrivanja tog djela,
uplaivi se da bi zlatar mogao pobjei i odati ga, izvri drugu samostalnu radnju pucajui u
zlatara, tako da mu nanese teku tjelesnu povredu opasnu po ivot, uinio je u stjecaju
krivina djela pokuaja razbojnitva iz l. 132. st. 1. KZH u vezi s l. 19. KZJ. (l. 132. st. 1. u
vezi s l. 17. OKZRH) i pokuaja ubojstva iz l. 35. st. 2. t. 4. KZH u vezi l. 19. KZJ (lanak
35. stavak 2. toka 4. u vezi sa l. 17. OKZRH).
VSRH, IK-15/92.
Izvrio je ubojstvo na podmukao nain i iz bezobzirne osvete (lanak 34. stavak 2. toka 1. i
4.) optuenik koji je kao sluga imao potpuno povjerenje ukuana, spavajui s njima u istoj
kui pa je onda u vrijeme kad su ukuani bili izvan kue uao u sobu u kojoj je spavao
trogodinji djeak i ubio ga na spavanju s dvadeset etiri udarca noem, sve u namjeri da se
osveti djetetovu ocu kojega je krivio za svoje pogorano zdravstveno stanje, tvrdei da je
djetetov ovac od njega napravio lazara.
VSRH, IK-949/90. od 30. 10. 1992.
Radi se o ubojstvu iz bezobzirne osvete kad je utvreno da je optuenica bez ikakva povoda u
jutarnjim satima na javnome mjestu ispalila najprije hitac u lea maloljetnom oteeniku
starom 16 godina, a zatim kad je ovaj pogoen pao nastavila pucati u njegovo tijelo, to se sve
desilo 20-ak dana nakon pravomonosti presude kojom su otac i stric oteenika osueni zbog
ubojstva brata optuenice poinjenog takoer iz osvete.
VSRH, IK-175/93. od 21. 04. 1993.
Ne radi se o krivinom djelu ubojstva iz bezobzirne osvete iz lanka 34. stavak 2. toka 3.
KZRH kad je optuenik u teko pijanom stanju iznenadno emotivno reagirao i liio ivota
oteenika ispaljivanjem dva metka iz pitolja bez ikakve prethodne pripreme.
VSRH, IK-525/93. od 22. 07. 1993.
Pucanje u lea oteeniku samo po sebi jo nije dovoljno za pravnu oznaku djela po anku
34. stavak 2. toka 1. KZRH, tj. na podmukao nain.
VSRH, IK.525/93. od 22. 07. 1993.

119
Krivino djelo ubojstva na mah prema svojoj pravnoj prirodi moe se poiniti samo
direktnim umiljajem.
VSRH, IK-687/92. od 07. 10. 1993.
Ako motiv izvrenja krivinog djela pokuaja ubojstva u odnosu na oteenika nije bio
zasnovan na tome to je oteenik osoba srpske nacionalnosti, ve je do postupanja
optuenika u najveoj mjeri dolo zbog stanja alkoholiziranosti u kojem se nalazio, ni
injenica da je optuenik i elio kazniti oteenika radi toga to je ovaj otiao iz Hrvatske u
vrijeme ratnih dogaanja, nije razlog za utvrenje da je djelo poinio iz niskih pobuda, jer
motiv optuenika treba ocjenjivati u stjecaju svih okolnosti, pa i ratnih zbivanja u kojima se
optuenik kao aktivni uesnik u obrani domovine nalazio. Pobude koje su postojale kod
optuenika pri izvrenju djela ne mogu se oznaiti krajnje negativnim pobudama.
VSRH, K-434/93. od 30. 11. 1993. Bilten 19/94.
Motiv ljubomore sam po sebi nije naroito niska pobuda u smislul kvalificiranoga krivinog
djela ubojstva iz lanka 34. stavak 2. toka 4. KZRH.
VSRH, IK-352/94. od 25. 05. 1994.
Poinio je kvalificirano krivino djelo pokuaja ubojstva s umiljajnim dovoenjem u
opasnost ivota jo nekih osoba iz l. 34. st. 2. t. 2. KZRH optuenik koji je iz dvorita u
osvijetljenu prostoriju kuhinje, u kojoj se nalazilo osam osoba, kroz prozor ispalio iz puke
jedan metak, koji je pogodio jednu osobu nanijevi joj teke i po ivot opasne ozljede, dok
druge osobe nisu ozlijeene. Upravo zato to puca iz puke kroz prozor, na kojemu se nalazi
neprozirna zavjesa, a taj prozor je jedino bio osvijetljen, te to se radi o kuhinjskom prozoru
prizemne kue, optuenik je bio svjestan da se u toj prostoriji nalaze ukuani, pa ispaljujui
jedan metak pristaje da nekoga od njih lii ivota, a isto tako zna, s obzirom na ivotno
iskustvo, da time dovodi u opasnost ivote svih ostalih osoba, i na sve to pristaje, dakle
postupa s eventualnim umiljajem.
VSRH, IK-869/94. od 16. 03. 1995. Bilten 20/96.
Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su optuenici bili svjesni da oteeniku nanose
naroite patnje, naroito teke muke i bolove koji s obzirom na trajanje prelaze okvir redovnih
patnji s kokjima je povezano svako lienje ivota. Naime, optuenici su, nakon to ih je
oteenik dovezao svojim automobilom u svoju kuu i poastio jelom i piem, dobrovoljno
legli s njim u krevet, te kad je oteenik s njima pokuao obaviti homoseksualni odnos, jedan
od optuenika dohvatio je no i otricom noa vie puta udario oteenika u predjelu glave,
lea, slabine, trbuha i vrata, zadavi mu pritom na tim dijelovima tijela 33 ubodne ozljede.
Kad se oteenik uspio otrgnuti i pobjei, te se zbog odguravanja jednog od optuenika
okotrljao niza stube, optuenici su ga odvukli u kupaonicu, uzeli puku za podvodni ribolov s
ostalima od pet odnosno tri kraka, pa su zajedno u tri navrata pritisnuli okida puke i ispalili
osti u njegovu glavu zadavi mu strijelne ozljede glave u predjelu lijeve strane lica s
oteenjima kostiju gornje lijeve eljusti, lijeve jagodine kosti, nosnih kostiju, kostiju baze
lubanje, oteenje grkljana, 16 ubodnih ozljeda prsnog koa, trbuha, lea, plua, potrbunice i
podruja stranjeg zida trbune upljine, uslijed kojih ozljeda je dolo do akutnog unutranjeg
i vanjskog iskrvarenja i smrti oteenika.

120
VSRH, IK.758/95. od 05. 09. 1996. Izbor 2/96.
Optuenik je poinio krivino djelo ubojstva na podmukao nain iz l. 34. st. 2. t. 1. KZRH
kad je utvreno da oteenik (strani dravljanin) nije bio u mogunosti primijetiti prijevarno,
neiskreno i sa zlom nakanom postupanje optuenika, koji ga je, u umskom predjelu,
neovlateno obuen u maskirnu odjeu Hrvatske vojske, zaustavio u osobnom vozilu, u cilju
da ga lii ivota i da se domogne njegova novca, stvari koje je vidio u automobilu i samog
automobila, ovome se lano predstavio kao dunosnik Hrvatske vojske te ga s ceste skrenuo
na makadamski put i odveo ga oko 800 metara duboko u umu, uvjerivi ga da nastali spor
izmeu njih oko naplate novane kazne za prekraj treba rijeiti njegov zapovjednik koji se
tamo nalazi, a potom mu je akom i nogom obuvenom u cipelu zadao vie udaraca u glavu,
sruio ga na tlo, te na tlu koljenima skoio na njegov prsni ko i kroz vrijeme od najmanje pet
minuta koljenima pritiskao njegov prsni ko i istodobno rukama snano stiui i lomei
njegov vrat, zadavi mu brojne teke tjelesne povrede, uslijed ega je kombinirano guenjem i
pritiskom na grudni ko nastupila smrt oteenika.
VSRH, IK-562/96. od 26. 09. 1996. Izbor 2/96. Komentar Kaznenog zakona, prof.dr.sc.
Berislav Pavii, mr.sc. Petar Vei, Zagreb, 1998.
Sud prvog stupnja pogrijeio je kada je u tijeku suenja neubrojivoj osobi iz injeninog opisa
kaznenog djela ubojstva u pokuaju iz l. 90. KZ u svezi l. 33. KZ ispustio rijei pristajui
da ovu lii ivota, premda je utvrdio da je neubrojiva osoba poinila navedeno kazneno
djelo.
Iako nije bilo potrebe iz injeninog opisa djela izostaviti voljni element pri ostvarenju
tereenog kaznenog djela od strane optuenika kao neubrojive osobe budui da i kod
neubrojive osobe postoji voljni element, postoji volja kao psihiki proces stvaranja elje da se
neto uini, samo to je ta volja pogreno oblikovana evidentno je, da je optuenik
ponaanjem opisanim u izreci ugrozio ivot oteenice, a ne samo njezin tjelesni integritet
zbog ega se nedvojbeno radi o pokuaju kaznenog djela ubojstva, a ne nanoenju teke
tjelesne ozljede, kako se to zastupa u albi. Naime, neubrojivi poinitelj uslijed svog
biopsiholokog stanja ne moe ispravno, smisleno rasuivati, ni odluivati, za razliku od
voljnog misaonog procesa zdrave osobe. Zato jeste neubrojivi poinitelj nesposoban za
smisleno rasuivanje ili odluivanje, on nema nikakvu sposobnost za svijest i volju prema
odreenom djelu za koje se trai i za koje se podrazumijeva da je ima zdravi, prosjeni
poinitelj, pa upravo zato neubrojivi poinitelj nije sposoban za krivnju, jer je ubrojivost
pretpostavka za krivnju, zato kaemo da neubrojivo poinitelj nije kriv, nije kazneno
odgovoran, a kada nije kazneno odgovoran, prema njemu se ne moe primijeniti nikakva
kazneno-pravna sankcija. To je sutinska kaznenopravna posljedica neubrojivosti.
Prema tomu, i u konkretnom sluaju kada optuenik uslijed trajne duevne bolesti, paranoidne
psihoze, pri emu se ta bolest javlja kao motiv, ona je usmjerila njegov o ponaanje, pa je
postupio na nain opisan u izreci presude i obrazloen u pobijanoj presudi, onda je iz
objektivno utvrenih okolnosti vezanih za takvo njegovo postupanje kao to su sredstvo
izvrenja, lokacija i intenziet ozljeda, osnovano zakljuiti i o njegovom subjektivnom odnosu
prema djelu, tj. da je optuenik bio svjestan da takvim postupanjem moe doi do smrti
oteenice i da je na takvu posljedicu pristao. Druga je stvar to optuenik nije bio svjestan da
radnje koje poduzima ne bi trebao initi, to dakle nije mogao shvatiti tetnost svog uina
znai, smisleno rasuivati, a niti se mogao suzdravati da te radnje ne ini, dakle to svoje
postupkie nije mogao voljno kontrolirati, niti savladati svoje tenje koje su ga navodile da to
ini, koje su ga navodile na izvrenje kaznenog djela, jer je njegovo bolesno duevno stanje

121
dovelo do poremeaja psihike funkcije u vidu nemogunosti shvaanja svog djela i
nemogunosti shvaanja svog djela i nemogunosti upravljanja svojom voljom, radi ega je
on nesposoban za krivnju. Dakle, ne radi se o pravno-relevantnoj svijesti i volji koja bi bila
izvan granica njegove duevne bolesti paranoidne psihoze, dakle onoj, koju zakon trai za
normalnog poinitelja kaznenog djela sposobnost za krivnju.
Vrhovni sud Republike Hrvatske I-K-574/01 od 23. kolovoza 2001. godine Dravni
odvjetnik br. 2/2001
Pogrean je zakljuak suda da je optueni, ispalivi s udaljenosti od oko 15 metara prema
oteeniku iznad njegove glave za oko pola metra jedan hitac iz lovake puke, pri emu je
jedno zrno iz donjeg dijela snopa same pogodilo oteenika u glavu, nanijevi mu ustrijelnu
povredu glave (zrno same probilo kost lubanje i dovelo do nagnjeenja i laceracije mozga),
koja je teka i po ivot opasna, pristao samo na ranjavanje oteenika, odnosno nanoenje
teke tjelesne povrede (kriv. Djelo iz l. 40. st. 2. KZRH), a ne i na lienje ivota oteenika.
Optuenik je bio svjestan da zrno iz periferije snopa same moe pogoditi oteenika u glavu,
a dobro je znao obujitost i jednog zrna same kakvo je koristio (lovaka sama br. 10,
promjera 3 mm), pa je stoga eventualni umiljaj optuenika obuhvaao i lienje ivota
oteenika.
VSRH, K-513/96 od 7.11.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br. 21
Poinio je krivino djelo ubojstva u pokuaju iz l. 34. st. 1. KZRH u vezi l. 17. st. 1.
OKZRH optuenik koji je iz automatske puke pojedinano ispalio prema oteeniku pet
streljiva, od kojih je jedno oteenika pogodilo u vrh kape na glavi, koju je samo okrznulo.
Kada optuenik puca u pravcu oteenika, pa jedan metak prolazi i okrznjuje oteenikovu
kapu na glavi, onda on pristaje i da pogodi oteenika u vitalni dio tijela, u glavu, pristajui na
svaku posljedicu, pa i na smrt oteenika.
VSRH, K-334/95 od 12.9.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br. 21
Optuenik koji je 7. lipnja 1986. u svojoj kui s udaljenosti od 2 m bacio snano
prema svojoj supruzi kuhinjski no, pogodivi je u lea tako da se otrica zabila u njeno tijelo,
prodrijevi u desno pluno krilo, to je teka i po ivot opasna tjelesna ozljeda, a 13. listopada
1990. takoer prema njoj bacio no dok je sjedila na kauu, ali je promaio pa se no zabio u
ivericu zida 10 cm dalje od oteeniine glave, poinio je s neizravnom namjerom dva
pokuaja ubojstva iz l. 35. st. 1. KZH u vezi s l. 19. KZ SFRJ. Bacajui no iz neposredne
blizini optuenik je znao da ne moe utjecati na teinu posljedice te da ne moe iskljuiti ni
smrtonosnu ozljedu, odnosno pristao je na bilo koju, pa i najgoru, posljedicu.
VSRH, I K-512/91. od 25. rujna 1991.
Kad je utvreno da je optuenik u cilju da usmrti oteenika zamahnuo depnim
noem duljine otrice 7,7 cm, prema njegovim leima, ali se oteenik uspio izmaknuti i
pobjei, ostvarena su sva bitna obiljeja k. d. pokuaja ubojstva iz l. 34. st. 1. KZRH u vezi s
l. 17. OKZRH.
Iz obrazloenja:

122
Nije ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba k. p koju u podnesenoj albi istie
optuenik.
Nije, naime, rije o nerazumljivosti izreke presude niti o proturjenosti razloga o
odlunim injenicama, kako to smatra alitelj, koji iz nalaza i miljenja lijenika vjetaka
izdvaja samo jedan dio i iz toga izvodi pogrjean injenini zakljuak, previajui onaj dio
nalaza i miljenja lijenika vjetaka, prema kojem je ozljeda oteenika mogla nastati na nain
kako ga to opisuje oteenik, tj. u momentu kad se je on okrenuo s namjerom da istri iz
kuhinje i kada je osjetio da je zahvaen noem u lea tako da vjetak doputa mogunost da je
upravo odmicanje tijela oteenika u asu zadavanja ozljede utjecalo na to da je nastala samo
rezna rana (list 82/II spisa). Meutim, neovisno o navedenome, da bi se ostvarilo k. d. zbog
kojeg je optuenik proglaen krivim pokuaj ubojstva nije uope nuno da oteenik bude
tjelesno ozlijeen, pa stoga mehanizam nanoenja tjelesne ozljede u ovom sluaju nema ono
znaenje koje mu pridaje alitelj u albi, niti se albenim navodima ukazuje na postupovnu
povredu glede odlune injenice, ve ti navodi sadrajno predstavljaju pobijanje presude
prvostupanjskoga suda zbog pogrjeno utvrenoga injeninoga stanja.
VSRH, I K-837/1993. od 16. studenoga 1993.
Radi se o dovrenom pokuaju k. d. ubojstva iz l. 34. st. 1. KZRH u vezi s l. 17. st.
1. OKZRH (radnja poinjenja je dovrena, ali nije nastupila posljedica) kad je utvreno, da je
optuenik od elemenata sklopio eksplozivnu napravu velike razorne moi i izradio
mehanizam da bi se eksplozivom naprava mogla aktivirati pomou zategnutoga najlonskog
konca, kojeg je postavio i zategao preko onog dijela dvorita oteenika kojim je on jedino
mogao doi do svoje garae i tako u prolasku svojim tijelom naii na zategnuti konac i
aktivirati eksplozivnu napravu, a ne pripremnim radnjama. Optuenik je poduzeo sve to je
trebalo poduzeti u cilju da oteenika lii ivota u emu nije uspio, jer je oteenik sasvim
sluajno primijetio zategnuti konac pa ga nije dirao. Radnje izvrene po optueniku po naravi
stvari nuno su povezane s ciljem koji se elio postii (liiti ivota oteenika) i s njim ini
jednu cjelinu.
VSRH, I K-733/1994. od 27. listopada 1994.
U radnjama optuenika stjeu se elementi bia k. d. ubojstva u pokuaju iz l. 34. st. 1.
KZRH u vezi s l. 17. st. 1. OKZRH, a ne k. d. teke tjelesne ozljede iz l. 41.st. 1. KZRH,
kad je utvreno da je optuenik ubo oteenika noem, duine otrice 17 cm, u predio prsita
s prodorom krvi i zraka u desno prsite.
Iz obrazloenja:
Kuhinjski no duine 17 cm nedvojbeno je sredstvo pogodno da se oteenik lii
ivota. Iako optuenik nije pogodio vitalne centre oteenika, ipak je gaao u grudni ko, to
proizlazi iz stvarno ostvarene ozljede.
Pravilno se ukazuje da je vjetak iznio svoje medicinsko miljenje, ali da pitanje
razgranienja tih dvaju k. d. treba traiti u kompleksnom uoavanju svih objektivnih i
subjektivnih komponenti djela i tek tada doi do pravog odgovora.

123
alitelj opravdano upuuje na to da je ubod uslijedio prema grudnom kou oteenika
u kojem se nalaze vitalni organi i da je stoga optuenik svojim napadom i ubodom noa u
grudni ko pristao na lienje ivota oteenika.
VSRH, I K-287/1995. od 14. listopada 1997.
46. TEKO UBOJSTVO
lanak 91. KZ
Pojam dovoenja u opasnost ivota jo nekih osoba u smislu lanka 34. stavak 1. toka 2.
KZRH podrazumijeva jo najmanje dvije osobe.
Ubojstvo, odnosno pokuaj ubojstva s umiljajem dovoenjem u opasnost ivota jo nekih
osoba znai da je poinitelj postupao s umiljajem na liavanje ivota jedne osobe i
istovremeno s umiljajem doveo u konkretnu ivotnu opasnost jo najmanje dvije osobe, osim
one koju je poinitelj elio liiti ivota.
VSH, I K-294/93. od 5.8.1993.
Radi se o ubojstvu iz bezobzirne osvete kad je utvreno da je optuenica bez ikakva povoda u
jutarnjim satima na javnome mjestu ispalila najprije hitac u lea maloljetnom oteeniku
starom 16 godina, a zatim kad je ovaj pogoen pao nastavila pucati u njegovo tijelo, to se sve
desilo 20-ak dana nakon pravomonosti presude kojom su otac i stric oteenika osueni zbog
ubojstva brata optuenice poinjenog takoer iz osvete.
I prema miljenju ovog suda drugog stupnja, bezobzirnost osvete sastoji se u okolnosti da se
osveta vri prema nevinoj osobi koja nije dala povoda za osvetu, bez obzira na to je li u rodu s
onima koji su uinili neto to je izazvalo motiv osvete. U sutini, bezobzirnost poinitelja
ispoljava se u njegovu hladnokrvnom pripremanju za ubojstvo i nedostatku osjeaja
odgovornosti. To to optuenica istie da u prirodi krvne osvete nije da ju ini ena, i to prema
osobi koja nije dala povoda za osvetu, injenino je, a ne pravno pitanje, na koje je
prvostupanjski sud do kraja odgovorio kada je utvrdio da je upravo optuenica poinila djelo
za koje je optuena.
Priroda krvne osvete, u sutini, predstavlja odmazdu koja je liena svakoga smisla jer
neminovno iskljuuje pravinost kao etiki princip i svodi se na bezobzirno umiljajno lienje
ivota.
VSH, I K-175/93. od 21.4.1993.
Pucanje u lea oteeniku samo po sebi jo nije dovoljno za pravnu oznaku djela po lanku
34. stavak 2. toka 1. KZRH, tj. na podmukao nain.
U albi dravnog odvjetnika posebno se istie da djelo optuenika ima element podmuklosti,
jer je optuenik u vrijeme izvrenja djela bio iza lea oteenika s lijeve strane, a pucao je u
njega s udaljenosti od oko 2 m. Meutim, valja imati na umu da je stol za kojim je sjedio
oteenik bio preko puta ulaznih vrata u slastiarnicu, a oteenik je sjedio leima okrenut
vratima. Optuenik je, dakle, priao oteeniku ravno s vrata i kod toga nije birao mjesto s
kojega e pucati. Prema tome, mjesto i poloaj u kojemu su bili optuenik i oteenik bili su
uvjetovani konkretnim prostornim uvjetima, a ne voljom optuenika. S obzirom na to da je
optuenik reagirao brzo i spontano, u ovakvim prostornim uvjetima, mora se iskljuiti bilo
kakav element podmuklosti.

124
VSH, I K-525/93. od 22.7.1993.
Ne radi se o krivinom djelu ubojstva iz bezobzirne osvete iz lanka 34. stavak 2. toka 3.
KZRH kad je optuenik u teko pijanom stanju iznenadno emotivno reagirao i liio ivota
oteenika ispaljivanjem dva metka iz pitolja bez ikakve prethodne pripreme.
Ispravno zakljuuje sud prvog stupnja, da pored oigledna nerazmjera izmeu povoda za
osvetu (prije 10-ak godina optuenika je oteeni V.T. istukao) i povrede dobra koje se
osveivanjem ini (s dva metka iz pitolja ubijen je oteeni V.T.), kao jednog od tipinih
elemenata bezobzirnosti, u konkretnom sluaju je izostao jo jedan tipini element
bezobzirnosti, a to je sabrano, planirano i hladnokrvno ubojstvo. Optuenik nije tako
postupao, ve je u teko pijanom stanju emotivno reagirao, sjetivi se to mu je optuenik
uinio, te donio iznenada u trenutku, odluku da oteenika lii ivota, i to ini u lokaluslastiarni J.II. ispred vie osoba.
Optuenik je oigledno pri izvrenju djela bio motiviran osvetom, ali motiv osvetoljubivosti
kod izvrenja ubojstva na bezobziran nain mora biti ostvaren na taj nain, a to znai da mora
biti prisutan kod pripremanja i izvrenja djela. Kod toga nije odluno da se optuenik sveti tek
nakon 10-ak godina. Dulji vremenski razmak ima smisla uzeti u obzir kod ocjene radi li se o
bezobzirnoj osveti jedino ako je povezan s nainom pripremanja ubojstva, o emu je ve bilo
rijei, a to je u konkretnom sluaju izostalo.
VSH, I K-525/93. od 22. 7. 1993.
Izvrio je ubojstvo u pokuaju i pri tome je s eventualnim umiljajem doveo u opasnost
ivote jo est osoba, iz l. 34. st. 2. to. 2. KZRH, optuenik koji je oko 21 sat uao u
dvorite kue i s udaljenosti oko 15 metara, iz poluautomatske puke M-76 call 7,9 mm,
ispalio streljivo kroz jedino osvijetljen prozor s neprozirnom zavjesom u prostoriju kuhinje
prizemne kue, znajui da se u kuhinji nalaze ukuani pogodivi pri tome oteenicu tako da
je ona zadobila prostrijelnu ranu donjeg dijela grudnog koa i trbuha s razdorom obaju renja
jetre i ozljedom crijeva, a samo zbog toga to se zrno streljiva zaustavilo u zidu, nije dolo i
do povreda drugih osoba koje su se nalazile u neposrednoj blizini oteenice, sve u namjeri da
se osveti oteenici koja mu je prijetila da e ga likvidirati.
Upravo stoga to puca iz poluautomatske puke kroz prozor, na kojem se nalazi neprozirna
zavjesa, a taj prozor je jedino bio osvijetljen, radi se o kuhinjskom prozoru prizemne kue
(fotoelaborat), optuenik je bio svjestan da se tu nalaze ukuani, pa ispaljujui jedan metak,
pristaje da nekog od ukuana lii ivota, a isto tako zna s obzirom na ivotno iskustvo da
time dovodi u opasnost ivote svih ostalih osoba ukuana i na sve to pristaje. On, dakle, ne
postupa s direktnim, ve s tzv. eventualnim umiljajem. Konano, prije samog ispaljenja
metka prijetio je ovoj obitelji da e ih sve poubijati o emu su iskazivale sasluane
svjedokinje.
VSH, K K-869/94. od 16.3.1995.
Optuenik je uinio krivino djelo ubojstva na okrutan nain kad je tijekom lipnja, srpnja i
sve do 13. kolovoza 1990., pristajui da uz dugotrajne bolove lii ivota svog oca, starog 71
godinu, tukao ga svakodnevno rukama i neutvrenim predmetima po cijelom tijelu,
izgladnjivao ga i stiskao akama za vrat, bacao ga na pod i zidove, a kad je oteenik postao
potpuno nemoan i nepokretan, vukao ga po kui i dalje premlaivao, pri emu mu je zadao
brojne prijelome rebara i kontuziju grkljana s krvarenjem u miiju vrata. Te su ozljede bile
teke pa je oteenik zbog potpune iscrpljenosti dobio upalu plua i umro 13. kolovoza 1990.

125
Objektivni uin ovoga kvalificiranog oblika krivinog djela ubojstva prvostepeni sud s
pravom nalazi u osobito tekim bolovima koji su trajali dugo a intenzitet kojih je prelazio
okvir redovitih patnji s kojima je skopano svako liavanje ivota. Takoer je ispravno
konstatiran i subjektivni moment okrutnosti, tj. svijest optuenika o mogunosti nanoenja
rtvi osobito tekih patnji i njegovo pristajanje na to.
VSH, I K-385/91. od 10.12.1991.
Krivino djelo ubojstva iz koristoljublja iz l. 35. st. 2. to. 4. KZH moe postojati i kad
uinitelj ide za time da pribavi imovinsku korist za drugu osobu, ako je s njom u tako bliskom
odnosu da imovinsku korist osjea kao vlastitu. Stoga to djelo ini i otac koji, zajedno sa
svojom kerkom, lii ivota svog biveg zeta u namjeri da se njegova kerka i njezina djeca
domognu vlasnitva cijele obiteljske kue koja je u parnici za podjelu brane imovine u
dijela pripala oteeniku.
VSH, I K-701/91. od 3.12.1991.
Izvrio je ubojstvo na podmukao nain i iz bezobzirne osvete optuenik koji je kao sluga
imao potpuno povjerenje ukuana, spavajui s njima u istoj kui pa je onda u vrijeme kad su
ukupani bili izvan kue uao u sobu u kojoj je spavao trogodinji djeak i ubio ga na spavanju
s dvadeset etiri udarca noem, sve u namjeri da se osveti djetetovu ocu kojega je krivim za
svoje pogorano zdravstveno stanje, tvrdei da je djetetov otac od njega napravio lazara.
VSH, I K-949/90. od 30.10.1992. eljko Horvati, Novo hrvatsko Kazneno pravo,
Organizator Zagreb, 1997.
Dva poinitelja koji su u nakani da usmrte oteenika i oduzmu mu novac zadali mu
najmanje sedam snanih udaraca drcima pitolja po glavi koji su doveli do skore smrti, a
zatim mu oduzeli novac i druge stvari, poinili su teko ubojstvo iz koristoljublja (l. 91. to.
5. KZ) s izravnom namjerom.
VSRH, I K-800/00-6 od 6.2.2001.
(upanijski sud u Osijeku, K-46/00) Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu br. 1/2003.
Namjera kod ovoga k. d. ima dva sadraja, i to: na lienje ivota jedne odreene osobe
i namjerno dovoenje u konkretnu ivotnu opasnost jo nekih osoba. To mora biti opasnost za
jo najmanje dvije osobe (osim osobe koju hoe liiti ivota) i ta opasnost mora biti dio
namjere. Kad bi namjera ila na pucanje u masu, s namjerom ili s pristajanjem da se pogodi
vie osoba, radilo bi se o dovrenom ili pokuanom ubojstvu vie osoba.
Nije mogu stjecaj izmeu ovoga k. d. i k. d. teke tjelesne ozljede iz l. 40. KZRH ili
nehajnog prouzroenja smrti iz l. 37. KZRH, ako uslijed djelovanja poinitelja netko bude
ozlijeen ili iz nehaja lien ivota, jer su ta djela obuhvaena biem ovoga kvalificiranog
ubojstva.
VSRH, I K-515/1994. od 29. svibnja 1997.
Primjena blaeg zakona u sluaju tekog ubojstva. Kritika odredbe l. 91. to. 3. KZ.

126
Ako je u novom zakonu snien posebni minimum, a povean posebni maksimum kazne, kao
kod kaznenog djela tekog ubojstva iz l. 91. Kaznenog zakona, novi je zakon blai jer
omoguuje izricanje blae kazne.
VSRH, I K-271/98 od 20.10.1998.
(upanijski sud u Vukovaru, K-3/97)

Odredba l. 91. to. 4. KZ prema kojoj se osuuje tko drugog usmrti na osobito okrutan nain
blaa je od odredbe l. 34. st. 2. to. 1. KZRH prema kojoj se trai samo da poinitelj postupa
na okrutan nain.
VSRH, I K-394/98 od 8.12.1998.
(upanijski sud u Zagrebu, K-299/97)
Poinio je ubojstvo u pokuaju i pri tome je s neizravnom namjerom doveo u opasnost
ivote jo est osoba, iz l. 34. st. 2. t. 2. KZRH, optuenik koji je oko 21 sat uao u dvorite
kue i s udaljenosti oko 15 metara, iz poluautomatske puke M-76 call 7,9 mm, ispalio
streljivo kroz jedini osvijetljen prozor s neprozirnom zavjesom u prostoriju kuhinje prizemne
kue, znajui da se u kuhinji nalaze ukuani, pogodivi pri tome oteenicu tako da je ona
zadobila prostrijelnu ranu donjeg dijela grudnog koa i trbuha s razdorom obaju renja jetre i
ozljedom crijeva, a samo zbog toga to se zrno streljiva zaustavilo u zidu, nije dolo i do
ozljeda drugih osoba koje su se nalazile u neposrednoj blizini oteenice, sve u namjeri da se
osveti oteenici koja mu je prijetila da e ga likvidirati.
VSRH, I K-869/1994. od 16. oujka 1995.
Saekivanje oteenika, s kojim se optuenik prethodno sukobio u gostionici i javno
mu je zaprijetio rijeima to e mi platiti, te slijeenje oteenika u mraku do mjesta
poinjenja djela, iako ima izvjesni objektivni aspekt podmuklosti, ipak nema onu koliinu
hrabrosti i prikrivenosti i postupanju, koja je potrebna da bi se moglo uzeti da je optuenik
oteenika liio ivota na podmukao nain.
VSH, I K-1728/75 od 26. studenoga 1975.
Samo ta injenica da je ubojstvo poinjeno pukom iz zasjede, nije razlog da se djelo
pravno ocjenjuje kao k. d. ubojstva na podmukao nain u smislu l. 135. st. 2. t. 1. KZ, zbog
ega se u konkretnom sluaju radi o ubojstvu iz l. 135. st. 1. KZ.
VSNRH, K-730/60. od 1. lipnja 1960.
Nije poinila k. d. ubojstva na podmukao nain iz l. 35. st. 2. t. 1. KZH, nego samo
k. d. ubojstva iz l. 35. st. 1. KZH, optuenica koja je s deset udaraca sjekirom liila ivota
svog supruga na spavanju. Pojam podmukao nain u subjektivnom pogledu ukazuje na
krajnje negativan znaaj poinitelja. Iako oteenik nije oekivao napad i nije imao
mogunost da se brani, ipak on u tu situaciju nije doveden prevarom ili zlouporabom
povjerenja od strane optuenice. Osim toga, optuenica nije djelo poinila nakon zrelog
razmiljanja, nego neposredno, poto se probudila iz sna, nakon halucinatornog doivljaja
plaa djece, zbog ega je bila u stanju bitno smanjene ubrojivosti.

127

VSH, I K-1230/85. od 31. oujka 1987.

Ne radi se o kvalificiranom djelu ubojstva na podmukao nain iz l. 35. st. 2. t. 1.
KZH kad iz utvrenih okolnosti djela proizlazi da je optuenik u igri na sreu dobio vei
iznos novca u namjeri da ga lii ivota i oduzme mu novac, doao do njegove kue i kad se
uvjerio da u njoj nema nikoga preskoio zid, uzeo iz drvarnice sjekiru i kroz prozor uao u
spavau sobu u kojoj je sakriven ekao, dok se oteenik nije vratio kui i u drugoj sobi
zaspao te ga tada udarcima sjekire usmrtio i iz depa hlaa uzeo novac.
Iz obrazloenja:
Da bi, naime, postojao (kvalifikatorni) podmukao nain postupanja kod lienja ivota,
moraju biti ispunjeni objektivni i subjektivni elementi ponaanja poinitelja, koji tek u svojoj
cjelini opravdavaju kvalifikaciju k.d. ubojstva na podmukao nain. Objektivni elementi u
postupanju optuenika ostvareni su tako to je on doista postupao prikriveno, potajno,
postavljajui zasjedu oteeniku. Meutim, u tom izvrenju zasjede, oteenik nije doveden
iskoritavanjem odnosa povjerenja prema optueniku, on tovie za to prije inkriminiranih
radnji uope nije ni znao. Stoga u opisanom smislu nema toga drugoga, za postojanje
kvalifikatornog obiljeja podmuklosti nunog elementa.
VSH, I K-377/87. od 9. lipnja 1987.
Mu je enu liio ivota na podmukao nain kad ga je ona napustila i on doao po noi pred
kuu, u kojoj je ona tada stanovala, i kad je ona izila iz kue obaviti posao, priskoio i
pripremljenim noem izbo ju i usmrtio.
VSH, K-777/81. od 14. listopada 1981.
Nije u pravu dravni odvjetnik kad tvrdi da je u radnjama optuenika ostvareno bie k. d.
pokuaja ubojstva iz l. 35. st. 2. t. 1. KZH u vezi s l. 19. KZJ. Naime i kod k. d. ubojstva iz
l. 35. st. 1. KZH bez obzira na sredstvo i nain poinjenja, postoji izvjesna okrutnost, jer se
ovjek nasilno liava ivota. Meutim, okrutnost kao kvalifikatorno obiljeje odlikuje se
objektivno teinom prouzroenih muka rtvi i subjektivno neosjetljivou poinitelja
prema tim mukama ili pak u osjeaju zadovoljastva u mukama rtve.
Optuenica je oteenici zadavala puno udaraca, kako navodieljela sam oteenicu ubiti,
dakle liiti ivota, zato sam joj zadala dosta udaraca, jer sam smatrala da je no tup, nije
dovoljno otar i osjetila sam da se svija prilikom udaraca da bi dodala prilikom zadnjeg
udarca u trbuh osjetila sam u sebi neki uas ali unato toga sam htjela dovriti to to sam
naumila, da se majka ne bi dalje muila.
Prema tome, s obzirom na broj i narav ozljeda, te na okolnost da se oteenica nakon prvih
uboda podigla i brisla krv,njoj ipak nisu nanesene takve muke koje prelaze okvire redovitih
patnji s kojima je skopano svako ubojstvo, niti je pak optuenica osjeala zadovoljstvo u
mukama rtve, ve naprotiv, optuenica je udarcem u trbuh htjela dovriti to je naumila da se
oteenica ne bi muila.
VSH, K-824/86. od 8. travnja 1987.

128
Optuenik je poinio k. d. ubojstva na okkrutan nain kad je tijekom lipnja, srpnja i sve do
13. kolovoza 1990. pristajui da uz dugotrajne bolove lii ivota svog oca starog 71 godinu
tukao ga svakodnevno (svakodobno) rukama i neutvrenim predmetima po cijelom tijelu,
izgladnjivao ga i stiskao akama za vrat, bacao ga na pod i zidove, a kad je oteenik postao
potpuno nemoan i nepokretan, vukao ga po kui i dalje premlaivao, pri emu je zadao
brojne prijelome rebara i kontuziju grkljana s krvarenjem u miiju vrata. Te su ozljede bile
teke pa je oteenik zbog potpune iscrpljenosti dobio upalu plua i umro 13. kolovoza 1990.
Objektivni uin ovoga kvalificiranog oblika k. d. ubojstva prvostupanjski sud s pravom nalazi
u osobito tekim bolovima koji su trajali dugo a intenzitet kojih je prelazio okvir redovitih
patnji s kojima je skopano svako liavanje ivota. Takoer je ispravno konstantiran i
subjektivni moment okolnosti, tj. svijest optuenika o mogunosti nanoenja rtvi osobito
tekih patnji i njegovo pristajanje na to.
VSRH, I K-385/91. od 10. prosinca 1991.
Poinio je ubojstvo na podmukao nain i iz bezobzirne osvete optuenik koji je kao sluga
imao potpuno povjerenje ukuana, spavajui s njima u istoj kui pa je onda u vrijeme kad su
ukuani bili izvan kue uao u sobu u kojoj je spavao tgrogodinji djeak i ubo ga na spavanju
s dvadeset etiri udarca noem, sve u namjeri da se osveti djetetovu ocu kojega je krivim za
svoj pogorano zdravstveno stanje, tvrdei da je djetetov otac od njega napravio lazara.
VSRH, I K-949/91 od 30. listopada 1992.
Pucanje u lea oteenika samo po sebi jo nije dovoljno za pravnu oznaku djela po l. 34. st.
1. t. 1. KZRH, tj. na podmukao nain.
Iz obrazloenja:
U albi dravnog odvjetnika posebno se istie da djelo optuenika ima element podmuklosti,
jer je optuenik u vrijeme poinjenja djela bio iza lea oteenika s lijeve strane, a pucao je u
njega s udaljenosti od oko 2 m. Meutim, valja imati na umu da je stol za kojim je sjedio
oteenik bio preko puta ulaznih vrata u slastiarnicu, a oteenik je sjedio leima okrenut
vratima. Optuenik je, dakle, priao oteeniku ravno s vrata i kod toga birao mjesto od kuda
e pucati. Prema tome, mjesto i poloaj u kojemu su bili optuenik i oteenik bio je
uvjetovan konkretnim prostornim uvjetima, a ne voljom optuenika. S obzirom na to da je
optuenik reagirao brzo i spontano, u ovakvim prostornim uvjetima, mora se iskljuiti bilo
kakav element podmuklosti.
VSRH, I K-525/1993. od 22. srpnja 1993.
Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su optuenici bili svjesni da oteeniku nanose
naroite patnje, naroito teke muke i bolove koji s obzirom na trajanje prelaze okvir redovnih
patnji s kojima je povezano svako lienje ivota. Naime, optuenici su, nakon to ih je
oteeni dovezao svojim automobilom u sovju kuu i poastio jelom i piem, dobrovoljno
legli s njim u krevet, te kad je oteenik s njima pokuao obaviti homoseksualni odnos, jedan
od optuenika dohvatio je no i otricom noa vie puta udario oteenika u predjelu glave,
laa, slabine trbuha i vrata, zadavi mu pritom na tim dijelovima tijela 33 ubodne ozljede.
Kad se oteenik uspio otrgnuti i pobjei, te se zbog odguravanja jednog od optuenika
skotrljao niz stube, optuenici su ga odvukli u kupaonicu, uzeli puku za podvodni ribolov s

129
ostalima od pet odnosno tri kraka, pa su zajedno u tri navrata pritisnuliokida puke i ispalili
osti u njegovu glavu zadavi mu strijelne ozljede glave u predjelu lijeve strane lica s
oteenjima kostiju gornje lijeve eljusti, lijeve jagodine kosti, nosnih kostiju, kostiju baze
lubanje, oteenje grkljana, 16 ubodnih ozljeda prsnog koa, trbuha, lea, plua, potrbunice i
podruja stranjeg zida trbune upljine, uslijed kojih ozljeda je dolo do akutnog unutarnjeg i
vanjskog iskrvarenja i smrti oteenika.
Iz obrazloenja:
Prvostupanjski sud dao je uvjerljive razloge zato smatra da je ubojstvo oteenika poinjeno
na okrutan nain. Kvalifikacija k. d. ubojstva izvrena na okrutan nain pretpostavlja
postojanje objektivnih i subjektivnih elemenata koji su ukljueni u zakonski pojam okrutnog
naina poinjenja k. d. Objektivni element sastoji se u nanoenju rtvi tekih bolova ili patnji,
fizikih ili psihikih, koje prelaze intenzitet bolova odnosno patnji koje su redovito vezane uz
liavanje ivota neke osobe. Gotovo je notorna injenica da je oteenik morao trpjeti bolove
izrazito velikog intenziteta kako kod uboda noem tako i od ozljeda nanesenih ostima koje su
kroz lice prodrle u modanu duplju, a to je vidljivo na fotodokumentaciji. Na jednoj osti bilo
je 5 kkrakova, a na drugoj 3 kraka, obje osti su pogodile oteenika u lice, jedan krak kroz
oko oteenika, a kako je oteeni zapomagao i polijevao se vodom, neprihvatljiva je tvrdnja
iz albe da je tada ve bio kliniki mrtav, pa po miljenju alitelja te boli nije mogao osjetiti.
Subjektivni element ovoga k. d. sastoji se u tome da je poinitelj svjestan da rtvi nanosi teke
bolove, da to hoe ili na to bar pristaje, pa je prvostupanjski sud ispravno zakljuio da su
optuenik i maloljetnik to htjeli, te da su pokazali krajnju neosjetljivost te elju da uivanjem
u nanoenju muka i patnje oteenika.
VSRH, I K-758/1995. od 5. rujna 1996.
Optuenik je poinio k. d. ubojstva na podmukao nain iz l. 34. st. 2. t. 1. KZRH kad je
utvreno da oteenik (strani dravljanin) nije bio u mogunosti primijetiti prijevarno,
neiskreno i sa zlom nakanom postupanje optuenika, koji ga je, u umskom predjelu,
neovlateno obuen u maskirnu odjeu hrvatske vojske, zaustavio u osobnom vozilu, u cilju
da ga lii ivota i da se domogne njegova novca, stvari koje je vidio u automobilu i samog
automobila, ovome se lano predstavio kao dunosnik hrvatske vojske te ga s ceste skrenuo
na makadamski put i odveo ga oko 800 metara duboko u umu, uvjerivi ga da nastali sport
izmeu njih oko naplate novane kazne za prekraj treba rijeiti njegov zapovjednik koji se
tamo nalazi, a potom mu je akom i nogom obuvenom u cipelu zadao vie udaraca u glavu,
sruio gana tlo, te na tlu koljenima skoio na n jegov prsni ko i kroz vrijeme od najmanje pet
minuta koljenima pritiskao njegov prsni ko i istodobno rukama snano stiui i lomei
njegov vrat, zadavi mu brojne teke tjelesne ozljede, uslijed ega je kombinirano guenjem i
pritiskom na grudni ko nastupila smrt oteenika.
VSRH, I K-562/1996. od 26. rujna 1996.
Radi se o k. d. pokuaja ubojstva na okrutan nain, kad je utvreno da je oteenica,
koju je optuenik polio benzinom i zapalio je, pa je zadobila opekotine II i III. Stupnja koje su
zahvatile oko 51% povrine koe, a od toga je opekotinama III. Stupnja bilo zahvaeno ak
20% povrine njezina tijela. Zadobila je takve teke i po ivot opasne tjelesne ozljede koje u
pravilu i prema redovitom tijeku zbivanja dovode do oka, pa uz razvoj infekcije i do smrti. U
takvom sluaju nije trebalo posebno dokazivati da su opekotine, kkoje je oteenica u tom

130
opsegu zadobila, izazvale naroito intenzivnu i dugotrajnu bol, jer to predstavlja ope poznatu
injenicu.
VSH, K-388/83. od 23. lipnja 1983.
Ako optuenik zapone izvrenje k. d. razbojnitva tako da u zlatara u njegovoj
radionici uperi puku traei od njega da mu preda zlato, a onda, radi prikrivanja tog djela,
uplaivi se da bi zlatar mogao pobjei i odati ga, izvri drugu samostalnu radnju pucajui u
zlatara, tako da mu nanese teku tjelesnu ozljedu opasnu po ivot, poinio je u stjecanju k. d.
pokuaja razbojnitva iz l. 132. st. 1. KZH u vezi s l. 19. KZJ i pokuaja ubojstva iz l. 35.
st. 2. t. 4. KZH u vezi s l. 19. KZJ.
VSRH, I K-15/92. od 26. oujka 1992.
Ne radi se o kvalificiranom k. d. ubojstva iz koristoljublja iz l. 35. st. 2. t. 4. KZH kad
iz utvrenih okolnosti djela proizlazi da su optuenici nagovorili suoptuenika da oteenicu
lii ivota jer im ona, zbog svoga naina ivota i tekog alkoholizma, predstavlja sve vei
teret.
Iz obrazloenja:
Naime, dio inkriminacije iz prvostupanjske presude, a koja im je zbog svoga naina
ivota i tekog alkoholizma predstavljala sve vei teret, svakako predstavlja motiv djela, ali ne
predstavlja po svom sadraju motiv koristoljublja kao kvalifikatorne okolnosti iz l. 35. st. 2.
t. 4. KZH.
U pravu je branitelj da motiv koristoljublja predstavlja htijenje za uveanjem imovine pa,
prema tome, eventualna motivacija optuenika da ubudue vie nemaju nikakvih trokova u
vezi s kupovinom pia i hrane za oteenicu, dakle spreavanjem umanjenja imovine za
ubudue, ne predstavlja koristoljubivi motiv u smislu kvalifikatorne okolnosti za koju se
optunicom dravnog odvjetnika terete ti optuenici.
VSH, I K-44/88. od 30. rujna 1988.
Kazneno djelo ubojstva iz koristoljublja iz l. 35. st. 2. t. 4. KZH moe postojati i kad
poinitelj ide za tim da pribavi imovinsku korist za drugu osobu, ako je s njom u tako bliskom
odnosu da imovinsku korist osjea kao vlastitu. Stoga to djelo ini i otac koji, zajedno sa
svojom kerkom, lii ivota svog biveg zeta u namjeri da se njegova kerka i njezina djeca
domognu vlasnitva cijele obiteljske kue koja je u parnici za podjelu brane imovine u
dijela pripala oteeniku.
VSRH, I K-701/91. od 3. prosinca 1991.
Optuenik koji ubija vozaa automobila s dva hica iz puke, a onda sjeda u njegov
automobil u namjeri da se njime odveze na odreeno mjesto, a ne da ga prisvoji ne ini k. d.
ubojstva iz koristoljublja iz l. 35. st. 2. t. 4. KZH, nego k . d. ubojstva iz l. 35. st. 1. KZH.
VSRH, I K-218/92. od 19. kolovoza 1992.
Kvalificirano ubojstvo z koristoljublja iz l. 35. st. 2. t. 4. KZH konzumira k. d. krae.

131

Stoga je poinio samo k. d. ubojstva u pokuaju iz l. 35. st. 2. t. 4. KZH u vezi s l.

19. st. 1. KZJ optuenik koji je pozvonio na vrata a kad mu je oteenica otvorila vrata,
uhvatio je za vrat i poeo guiti, a zatim izvadio no i zadao jo tri ubodnorezne rane na vratu
koje su bile teke, a nakon toga uzeo dvije enske torbice iz stana oteenice i dao se u bijeg.
VSRH, I K-824/91. od 29. sijenja 1992.

Ne radi se o ubojstvu iz bezobzirne osvete i naroito niskih pobuda iz l. 35. st. 2. t. 4.

KZH kad je utvreno da je poinitelj u stanju bitno smanjene ubrojivosti, kao posljedice
bolesti, liio ivota oteenika, optereen i motiviran mrnjom, zbog uvjerenja da mu je
upravo oteenik prije mnogo vremena zapalio gospodarske zgrade.
Iz obrazloenja:
U konkretnom sluaju, osvetoljubivi motivi ne prelaze okvire obine osvete te
nemaju znaenje bezobzirnosti i naroito niskih pobuda. To pogotovo kad se imaju u vidu
karakterne promjene optuenikove linosti, uslijed opilepsije, kao to su egocentrinost,
sniena tolerantnost, osvetoljubivost i pomanjkanje kritinosti, tako da je prema nalazu i
miljenju sudsko-medicinskog vjetaka optuenik i inae opasan za okolinu.
VSH, I K-415/85. od 4. lipnja 1985.
Ne radi se o bezobzirnoj osveti u smislu l. 35. st. 2. t. 4. KZH kad je utvreno da je
motiv ubojstva bila injenica da je oteenik u prometnoj nesrei koju je prije prouzroio,
usmrtio maloljetno dijete poinitelja i to bez obzira na to to je od toga dogaaja proteklo
izvjesno vrijeme. To pogotovo kad je utvreno da je poinitelj i inae neurotski strukturirana
linost.
Iz obrazloenja:
Nesporno je, naime, da je optuenik kritinog dana doao u medicinski centar k
lijeniku, kod kojega je za taj dan i bio naruen, te da je na izlazu iz zgrade, na prilaznom
podestu stepenita sluajno susreo oteenika koji je ulazio u zgradu medicinskog centra, te
ga na tom mjestu sa est hitaca iz pitolja ustrijelio. Optuenik nije mogao oekivati da e ba
tada u medicinski centar doi i oteenik, niti ima dokaza o pripremama optuenika za
poinjenje ubojstva, osim to je, kako to i sam optuenik priznaje, od vremena sukoba s
oteenikom u opinskom sudu, tj. za vrijeme odravanja gl. r. protiv oteenika zbog
prometne nesree u kojoj je smrtno stradalo dijete optuenika, sa sobom neprekidno nosio
pitolj, zbog navodne bojazni da e ga oteenik napasti.
VSH, K-291/85. od 5. lipnja 1985.
Motiv ljubomore sam po sebi nije naroito niska pobuda u smislu kvalificiranoga k. d.
ubojstva iz l. 34. st. 2. t. 4. KZRH.
Iz obraloenja:

132
Ljubomora nije naroito niska pobuda ako dovodi do ubojstva zbog iznenadnog
afekta, osobito ako je on izazvan tekim ponienjem, ali to moe biti ako je dovelo do
planiranog i promiljenog ubojstva.
VSRH, I K-352/1994. od 25. svibnja 1994.
Radi se o ubojstvu iz bezobzirne osvete kad je utvreno da je optuenica bez ikakva povoda u
jutarnjim satima na javnome mjestu ispalila najprije hitac u lea maloljetnom oteeniku
starom 16 godina, a zatim kad je ovaj pogoen pao nastavila pucati u njegovo tijelo, to se sve
desilo dvadesetak dana nakon pravomonosti presude kojom su otac i stric oteenika osueni
zbog ubojstva brata optuenice poinjenog takoer iz osvete.
Iz obrazloenja:
I prema miljenju ovog drugostupanjskog suda, bezobzirnost osvete sastoji se u okolnosti da
se osveta vri prema nevinoj osobi koja nije dala povoda za osvetu, bez obzira na to je li u
rodu s onima koji su uinili neto to je izazvalo motiv osvette. U sutini, bezobzirnost
poinitelja ispoljava se u njegovom hladnokrvnom pripremanju za ubojstvo i nedostatku
osjeaja odgovornosti. To to optuenica istie da u prirodi krvne osvete nije da ju vri ena, i
to prema osobi koja nije dala povoda za osvetu, injenino je a ne pravno pitanje, na koje je
prvostupanjski sud do kraja odgovorio kada je utvrdio da je upravo optuenica poinila djelo
za koje je optuena.
Priroda krvne osvette, u sutini, predstavlja odmazdu, koja je liena svakog smisla jer
neminovno iskljuuje pravinost kao etiki princip i svodi se na bezobzirno namjerno lienje
ivota.
VSRH, I K-175/1993. od 21. travnja 1993.
Ne radi se o kaznenom djelu ubojstva iz bezobzirne osvete iz l. 34. st. 2. t. 3. KZRH kad je
optuenik u teko pijanom stanju iznenadno emotivno reagirao i liio ivota oteenika
ispaljivanjem dva metka iz pitolja bez ikakve prethodne pripreme.
Iz obrazloenja:
Ispravno zakljuuje prvostupanjski sud, da pored oigledna nerazmjera izmeu povoda za
osvetu (prije 10-ak godina optuenika je oteeni V. T. istukao) i povrede dobra koje se
osveivanjem ini (s dva metka iz pitolja ubijen je oteeni V. T.), kao jednog od tipinih
elemenata bezobzirnosti, u konkretnom sluaju je izostao jo jedan tipini element
bezobzirnost, a to je sabrano, planirano i hladnokrvno ubojstvo. Optuenik nije tako postupao,
ve je u teko pijanom stanju emotivno reagirao, sjetivi se to mu je optuenik uinio, te
donio iznenada, u trenutku, odluku da oteenika lii ivota, i to ini u lokalu slastiarnici
J.II. ispred vie osoba.
Optuenik je oigledno pri poinjenju djela bio motiviran osvetom, ali motiv osvetoljubivosti
kod poinjenja ubojstva na bezobziran nain mora biti ostvaren na taj nain, a to znai da
mora biti prisutan kod pripremanja i poinjenja djela, Kod toga nije odluno da se optuenik
sveti tek nakon 10-ak godina. Dulji vremenski razmak ima smisla uzeti u obzir kod ocjene
radi li se o bezobzirnoj osveti jedino ako je povezan s nainom pripremanja ubojstva, o emu
je ve bilo rijei, a to je u konkretnom sluaju izostalo.

133

VSRH, I K-525/1993. od 22. srpnja 1993.

Poslovi policajca koji, na temelju l. 61. st. 1. Zakona o unutarnjim poslovima, prua
pomo sudu radi osiguranja izvrenja sudske odluke, u funkciji su uvanja javnog reda i mira
u smisluj odredbe l. 34. st. 2. t. 5. KZRH.
Pravno shvaanje Kaznenog odjela VSH od 20. rujna 1989.
Pogreno je pravno shvaanje da je k. d. kvalificiranog ubojstva iz l. 35. st. 2. t. 5.
KZH mogue poiniti samo za vrijeme neposredne akcije poduzete u okviru poslova javne
sigurnosti.
Iz obrazloenja:
injenino nije sporno da se u vrijeme dogaaja oteeni policajac nalazio u svojstvu
voe smjene deurne slube za radnim stolom u za to posebno predvienoj prostoriji u zgradi
Policijske uprave. Prema tome, nesumnjivo je u to vrijeme obavljao poslove javne sigurnosti
koje ima u vidu propis l. 35. st. 2. t. 5. KZH. Sasvim je, pritom, neodluno to to je u asu
uina sjedio za stolom u sobi i itao. Radilo se o njegovom radnom mjestu i to u izravnoj vezi
s poslovima uvanja javnog reda i mira, spreavanja i otkrivanja k. d., odnosno hvatanja
poinitelja k. d., zbog ega su takva deurstva u policijskim postajama danonono
organizirana. Izvan svake je sumnje i da se optuenik i oteenik nisu prije toga poznavali, pa
je, prema tome, oito motiv optuenikova napada na oteenika upravo u njegovu ometanju
vrenja slube, a sve u vezi s dogaajem koji je tome prethodio tijekom iste noi, kad je
optuenik kao teko alkoholizirani voza iskljuen iz prometa i priveden u prostorije
Policijske uprave, to je kod njega izazvalo srdbu i osvetoljubivi poriv.
Stoga su suprotno pravnom stajalitu prvostupanjskog suda ostvarena sva bitna
subjektivna i objektivna obiljeja k. d. iz l. 35. st. 2. t. 5. KZH u vezi s l. 19. KZJ.
VSH, K-1092/87. od 5. lipnja 1988. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.ispr.), Informator Zagreb 1998.
47. UBOJSTVO NA MAH
lanak 92.
Krivino djelo ubojstva na mah prema svojoj pravnoj prirodi moe se poiniti samo s
direktnim umiljajem.
Krivino djelo ubojstva na mah je privilegirano krivino djelo zbog toga to je poinitelj
svoj umiljaj da drugu osobu lii ivota donio bez razmiljanja, tj. na mah, doveden bez svoje
krivnje u stanje jake razdraenosti, napadom odnosno tekim vrijeanjem osobe prema kojoj
je djelo poinjeno.
VSH, I K-687/92. od 7.10.1993.
Zatjecanje bive ene u ljubavnom odnosu s drugim mukarcem ne moe imati znaenje
napada, zlostavljanja ili tekog vrijeanja od strane rtve u smislu lanka 35. KZRH.

134
Ne moe biti govora o ubojstvu na mah, za to se pledira u albi. Sud prvoga stupnja s
pravom je naveo da ne postoji ni jedno obiljeje krivinog djela ubojstva na mah. Ne postoji
nikakav napad, zlostavljanje ili teko vrijeanje od strane oteenika, jer su oni imali pravo na
ljubavnu vezu, nisu u nju stupili da ponize optuenika, a neposredno prije nego su ubijeni nisu
ni znali da ih optuenik prati.
VSH, I K-352/94. od 25.5.1994.
Pravna sutina krivinog djela ubojstva na mah kao privilegiranoga krivinog djela ubojstva
u tome je da poinitelj odluku o tom inu donosi trenutno na mah zbog jake razdraenosti
(afekta), u koje stanje je doveden bez svoje krivnje ponaanjem ubijenoga u vrijeme
poinjenja djela.
Sud prvoga stupnja u pobijanoj presudi utvruje da se optuenik kritine zgode odluio na
lienje ivota svoga brata kada je vidio da se ovaj kree u njegovu pravcu, da je blijed u licu
(a poblidi kad napadne), jer ga je to podsjetilo na dugogodinje grubo zlostavljanje koje je
trpio od oteenika i asociralo na napad, uslijed ega je doao u stanje jake razdraenosti i
nalazio se u stanju bitno smanjene uraunljivosti, te je ispalio u oteenika vie hitaca,
nanijevi mu ukupno etiri strijelne rane od kojih je nastupila smrt, iz ega prvostupanjski sud
zakljuuje da je optuenik ostvario sva bitna obiljeja krivinog djela ubojstva na mah iz l.
35. KZRH.
Meutim, za takav zakljuak i ocjenu suda prvoga stupnja nedostaju potrebna injenina
utvrenja o kojima ovisi i pravna oznaka djela.
Naime, neosporno je da je pokojni oteenik kroz dulje vrijeme fiziki i verbalno napadao
optuenika te da se uslijed toga optuenik osjeao ugroenim i ivio u stalnom strahu, jer je
agresiju oteenika doivljavao kao trajno prisutnu i realnu prijetnju, i to prvo po sebe
samoga, a zatim i za svoju obitelj, a neosporno je takoer da navedene zgode, objektivno
gledano, nije bilo napada od strane pokojnog oteenika.
Stoga se u takvoj situaciji, kada je u pitanju bio stalan afekt koji je trajao dulje vremena i koji
neposredno prije ina lienja ivota oteenika nije bio pojaan njegovim napadom ili tekim
vrijeanjem, ne bi moglo govoriti o reagiranju optuenika na mah i ostvarivanju krivinog
djela iz l. 35. KZRH.
VSH, I K-519/93. od 15.6.1994.
U smislu odredbe l. 35. KZRH pod pojmom jako razdraeno stanje ne misli se na
razdraeno stanje u koje pojedinac moe zapasti zbog svoje prevelike osjetljivosti i zbog
neznatnog povoda, ve stanje kod prosjeno stabilnih osoba.
Obrazloenje albene osnove svodi se na tvrdnju da je optuenik poinio krivino djelo
ubojstva na mah, jer da je bez svoje krivnje doveden u stanje jake razdraenosti od strane
oteenika, a to iz razloga to je ovaj vrijeao njegovu bivu suprugu s kojom se razveo, koja
je zaraivala za ivot prostitucijom i tamo materijalno brinuta i o njemu, optueniku, on ju je
volio, a sve to prvenstveno i iz razloga to je on, optuenik, bio u pijanom stanju, bitno
smanjenih mogunosti da shvati znaenje svojih postupaka i njima upravlja, zbog svoga
psihikog stanja sporijih i nekritinih reakcija, nekritikih reakcija, nekritinog sagledavanja
situacije.
Meutim, alitelj isputa iz vida injenicu da je sud prvoga stupnja vodio rauna upravo o
duevnom stanju zdravlja optuenika, proveo neuropsihijatrijsko vjetaenje pregledom i
promatranjem optuenika i sve okolnosti i injenice, koje se istiu albi, bile s od utjecaja na
njegove sposobnosti da upravlja svojim postupcima i da shvati znaenje tih postupaka, tako
da su bile bitno smanjene. To proizlazi od opirnog i strunog nalaza i miljenja vjetaka. No,

135
iz toga nalaza i miljenja, a napose onog danog na glavnoj raspravi, proizlazi i to da
optuenik tempore criminis nije bio u stanju jake razdraenosti. Dakako, ne moe se stanje
jake razdraenosti u smislu l. 35. KZRH procjenjivati subjektivno, s obzirom na snieni prag
tolerancije poinitelja djela, ve ono treba objektivno postojati. Optuenik je krivino
odgovoran. Nije objektivno bio u stanju jake razdraenosti, pa ubadajui oteenika noem u
grudni ko i trbuh i nanosei mu time apsolutno smrtonosne povrede, ini upravo krivino
djelo ubojstva iz l. 34. st. 1. KZRH s direktnim umiljajem.
VSH, I K-431/95. od 7.9.1995.
Ako je jaka razdraenost optuenika posljedica njegovog nezadovoljstva oteenikovim
nainom ivota koji mu je sin te boleu optuenika(arteriosklerotina slaboumnost), a ne
posljedica napada, zlostavljanja ili tekog vrijeanja optuenika, ne radi se o pokuaju
ubojstva na mah.
VSH, I K-593/89. od 24. 4. 1991.
Da bi postojalo krivino djelo ubojstva na mah, postupanje rtve ne mora biti usmjereno
izravno prema poinitelju, nego moe biti i prema nekoj njemu bliskoj osobi, u konkretnom
sluaju prema njegovoj sedamnaestogodinjoj kerki.
VSH, I K-118/92. od 23.4.1992. eljko Horvati, Novo hrvatsko Kazneno pravo,
Organizator Zagreb, 1997.
Optuenica je ubola noem u trbuh osobu koja je dan ranije rekla njenom muu da
ona odrava vezu s jednim mukarcem. Prema miljenju psihijatrijskih vjetaka ona se u
vrijeme poinjenja djela nalazila u stanju kumuliranog afekta, zbog ega je njena sposobnost
da shvati znaenje svog djela i da njime upravlja bila smanjena ali ne bitno. Usprkos tome ne
moe biti govora o pokuaju ubojstva na mah jer je izmeu razloga koji je kod optuenice
pobudio takvo stanje i poinjenja djela protekao gotovo cijeli dan, a kod postupanja na mah,
potrebna je, kako to samo ime kae, iznenadna, brza reakcija koja mora neposredno slijediti
postupak koji je doveo do stanja jake razdraenosti.
VSH, I K-1012/88. od 2. kolovoza 1989.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
Ovo stajalite izaziva sumnju. U citiranoj odluci, kao i u nekim prethodnim, VSH suvie
inzistira na neposrednom vremenskom slijedu izmeu provokacije rtve i reakcije poinitelja
kao neophodnoj pretpostavci ubojstva na mah. Kod ubojstva na mah postajat e, u pravilu,
takva brza reakcija, ali ona nije neophodna. Bitno je da u vrijeme poinjenja djela postoji jaka
razdraenost izazvana ponaanjem rtve i da je ona odluno utjecala na poiniteljevu
motivaciju. To je mogue i u situaciji kad postoji izvjestan vremenski interval pa ak i kad je
poiniteljev gnjev slabiji nego u vrijeme provokacije ako se on jo uvijek moe tretirati kao
jaka razdraenost. VSH gubi iz vida da neki afekti mogu dugo djelovati. Upravo o tome se
radilo u konkretnom sluaju: psihijatrijski vjetak izrijekom je iskazao da je afekt postojao i u
vrijeme poinjenja djela, bez obzira na to to je nastao prethodnog dana.
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 1/90.

136
Za postojanje k. d. iz l. 136. KZ nije dovoljno da je poinitelj ubojstvo poinio u
afektnom stanju, jer svako afektno stanje nije dovoljno za postojanje ovog k. d. Gotovo sva
k. d. ubojstva poinitelji vre u veem ili manjem stupnju afekta, ali da bi neko k. d. ubojstva
moglo biti tretirano kao privilegirana vrsta ubojstva iz l. 136. KZ potrebno je, da je ono
poinjeno u vrlo jakoj razdraenosti, u izvanrednom duevnom stanju poinitelja koje po
svom intenzitetu dovodi do tolikog uzbuenja poinitelja da ovaj trenutno i bez daljnjeg
razmiljanja iznenada stvori odluku za poinjenje ubojstva. Je li u konkretnom sluaju
razdraenost odnosno uzbuenje optuenika bilo tolikog intenziteta, odnosno na osnovu kojih
koknkretno utvrenih injenica sud uziima da je ta uzbuenost optuenika dosegla toliki
stupanj, to je ono to je prvostupanjski sud bio duan u presudi navesti, ako je naao da se u
konkretnom sluaju doista radi o ubojstvu na mah kako to predvia odredba l. 136. KZ.
VSH, K-2943/65. od 3. oujka 1966.
Kod primjene propisa l. 136. KZ ne mora se uvijek raditi o sluajevima kad ubijeni
dovodi optuenika u stanje jake razdraenosti napadom ili tekim vrijeanjem neposredno
pred samo ubojstvo, ve se valja usvojiti i stajalite da psihiko uzbuenje poinitelja
ubojstva pod izvjesnim okolnostima moe dovesti do ubojstva na mah i u sluajevima, kada
napad ili teko vrijeanje od ubijenoga, uslijed kojega poinitelj tog k. d. bez njegove krivnje
biva doveden u jaku razdraenost, moe vremenski uslijediti i znatno ranije, pa da to stanje
uzbuenosti poinitelja k. d. u vremenu od napada ili tekog vrijeanja pa do neposrednog
atakiranja na ubijenoga, sukcesivno raste i svoju kulminaciju zadobiva ba u momentu kada
poinitelj k. d. ubija pokojnika. U takovim sluajevima ne radi se o k. d. obinoga ubojstva iz
l. 135. KZ nego o k. d. ubojstva na mah iz l. 136. KZ.
VSH, K-1645/63. od 27. lipnja 1963.
Optuena je proglaena krivom zbog k. d. iz l. 136. KZ, jer je ubila svog supruga na
spavanju sjekirom. Do te pravne oznake djela sud je doao ralambom svih dogaaja koji su
prethodili ubojstvu, a napose meusobnim odnosima branih drugova. Poginuli je kroz dulji
vremenski period bezobzirno neovjeno postupao prema optuenici i nemilosrdno je tukao,
izmeu ostalog i nekoliko dana prije dogaaja, a zatim jedan dan prije ubojstva i konano
neposredno prije samog ina (objektivno utvreno). Ogorenje i uzbuenje optuenice
tijekom vremena sve vie se taloilo i mnoilo tako da je njena razdraenost postupno rasla,
pa bi pod udarcima koje je poginuli optuenici neposredno prije samog ubojstva zadao ta
razdraenost dostigla i ovaj kvalitet iz l. 136. KZ predvien kao element k. d. ubojstva na
mah. Vremenski razmak koji je protekao izmeu momenta kad je poginuli optuenicu na
krevetu gnjeio, davio i tukao i kad je ona otila po sjekiru i vratila se nije toliki da se moe
uzeti da je razdraenost popustila. Optuenica je uslijed stalnog maltretiranja od strane
poginuloga bila u jednom trajno uzbuenom stanju, a kako je i u asu poinjenja djela bila u
alkoholiziranom stanju, te su sve te komponente doprinijele pojaanom afektnom stanju
optuenice kao i produljenom trajanju toga stanja.
VSH, K-371/68. od 8. kolovoza 1968.
Pod pojmom razdraeno stanje iz l. 136. KZ nema se u vidu razdraeno stanje u koje
pojedinac moe zapasti zbog svoje prevelike osjetljivosti i zbog neznatnog povoda, ve takvo
stanje kod prosjeno emocionalno stabilnih osoba. Ako je poinitelj ubojstva u takvo
razdraeno stanje dospio zbog svoje pretjerane osjetljivosti i emocionalne nestabilnosti, to se
njegovo djelo ne moe kvalificirati kaok ubojstvo poinjeno na mah.

137

VSH, K-1731/66. od 8. prosinca 1966.

Izmeu povoda za nastupanje razdraenosti (koja je predviena u l. 136. KZ) i stupnja
razdraenosti mora postojati stanoviti razmjer. Jaka razdraenost se mora prosuivati po
objektivnim mjerilima, a ne samo sa stajalita preosjetljivosti poinitelja.
VSH, K-187/71. od 21. travnja 1971.
Za uin k. d. na mah trai se, da je ubojica napadom ili tekim vrijeanjem od strane
ubijenoga bez svoje krivnje doveden u jaku razdraenost. Pri tome po sebi nije odluno, tko je
bio objekt napada ili teke uvrede. Mogao je to biti sam poinitelj ubojstva ili kakav njegov
roak ili kakva druga osoba. Trai se samo, da su napadaj ili teko vrijeanje poinitelja
ubojstva opravdano doveli u jaku razdraenost.
VSH, K-1220/51.
Konkretno ubojstvo ukazuje se kao rezultat prethodne prepirke, koju je izazvao optuenik i
kao rezultat zlostava, koji je prvi poinio optuenik. Prema tome je optuenik izazvao kako
prepirku, tako i meusobno zlostavljanje, pa iako je tijekom dogaaja doao u uzbueno
stanje, on u takvo stanje nije doao bez svoje krivnje. Nema stoga uvjeta, da se djelo
optuenika kvalificira kao k. d. ubojstva na mah iz l. 136. KZ.
VSH, K-400/52.
Za optuenika, koga je pred njegovom enom oteenik napao odnosno teko vrijeao zato
to je optuenik krae vrijeme prije toga nasrtao na oteenikovu enu i traio da ona spolno
opi s njim, ne moe se smatrati da je bez svoje krivnje bio doveden u jaku razdraenost.
VSH, K-1060/55.
Za postojanje k. d. ubojstva na mah u smislu l. 136. KZ potrebno je da je poinitelj djelo
poinio zbog toga, to je bez svoje krivnje bio doveden u jaku razdraenost napadom ili
tekim vrijeanjem od strane ubijenoga. Ako napad ili vrijeanje od strane ubijenoga nisu bili
takvog intenziteta, ve je poinitelj napad ili vrijeanje rabio samo kao povod da bi poinio
ubojstvo napadaa iz iste osvete, nee postojati djelo iz l. 136. KZ, nego djelo ubojstva iz
l. 135. KZ.
VSH, K-1247/59.
Iskljueno je postojanje k. d. ubojstva na mah iz l. 136. KZ kod utvrivanja da su optuenici
spremni za fiziko obraunavanje tijekom svoje agresivnosti kojom su nametnuli sukob doli
u stanje jake razdraenosti. Ne moe se uzeti da su oni bez svoje krivnje bili dovedeni u
razdraeno stanje. Njihovo djelovanje valja pravno ocijeniti kao k. d. iz l. 135. st. 1. KZ
(obino ubojstvo).
VSH, K-3025/64. od 23. oujka 1965.
Pod pojmom tekog vrijeanja, kao jednog od obiljeja k. d. ubojstva na mah iz l. 136.
KZ, ne misli se samo na verbalne uvrede ili klevete koje oteenik uini prema poinitelju

138
djela, ve i na svako drugo uvredljivo ponaanje oteenika prema poinitelju djela, ako je
takvo ponaanje oteenika s obzirom na sve okolnosti sluaja moglo dosei takav stupanj
vrijeanja da se ono po svom intenzitetu moe izjednaiti s tekim vrijeanjem.
VSH, K-573/60. od 15. svibnja 1960.
Ljubomora optuenika bez same aktivnosti oteenice, koja je dovela do razdraenosti
optuenika, ne moe se prihvatiti kao teko vrijeanje i napad oteenika na optuenika, koji
bi izazvao stanje koje bi dovelo do primjene propisa l. 136. KZ.
U sluajevima kada dolazi do primjene l. 136. KZ treba i u samoj izreci presude konkretno
izraziti one elemente koji injenino sadre postupke dotinog optuenika, u kojima su
sadrani supstrati za injeninu i pravnu ocjenu je li se radi o ubojstvu na mah odnosno
moraju biti istaknute injenice na osnovu kojih se utvruje da je dotini optuenik uslijed
odreenih postupaka oteenika (napad ili vrijeanje) bio doveden u odreeno stanje
razdraenosti, uslijed koga je namjernim oblikom krivnje dolo do ubojstva oteenika.
Ljubomora optuenika bez aktivnosti same oteenice koja je dovela do razdraenosti
optuenika, ne moe se prihvatiti kao teko vrijeanje i napad oteenika na optuenika koji
bi izazvao stanje koje bi dovelo do primjene propisa l. 136. KZ.
VSH, K-2963/63.
Pod pojmom tekog vrijeanja u smislu l. 136. KZ ne treba razumjeti samo tee k. d.
protiv asti i ugleda, ve i svako veoma intezivno nanoenje psihike boli ili teku povredu
nekog osjeanja koja kod ubojice izaziva opravdani revolt. Meutim, pri tom se mora raditi o
takvom postupku ubijenoga kojim prema moralnoj i drutvenoj ocjeni neopravdano nanosi
ubojici intenzivne psihike bolove ili teku povredu osjeanja, a kako takve ne moe se
nikako ocijeniti postupanje pokojnice, koja je povela protiv optuenika brakorazvodnu
parnicu i na roitu za mirenje odbila se pomiriti i nastaviti s njim branu zajednicu, koristei
se pri tom svojim zakonskim pravom i postupajui sukladno s moralnim i drutvenim
normama, a bez obzira kakvu e posljedicu takvo njezino postupanje izazvati u pogledu
duevnog stanja optuenika. Ovo tim vie to je utvreno da je optuenik svojim grubim
postupanjem prema pokokjnici i skrivio da je ona zatraila razvod braka.
VSH, K-1912/73. od 13. prosinca 1973.
Sama injenica da je ena izjavila svome muu da s njime dalje nee ivjeti i da ona njega
nije napadala niti vrijeala te da je branu zajednicu napustila zbog viekratnog zlostavljanja
od strane mua, ne moe se uvaiti kao dovoenje optuenika u razdraenost bez svoje
krivnje da bi pri poinjenju ubojstva stekli se elementi k. d. iz l. 136. KZ.
Specifino duevno stanje jake razdraenosti odnosno razljuenosti moe izazvati samo napad
ili vrijeanje, a ne i opravdane izjave o nemogunosti daljeg ivota s optuenikom koji tako
nasilno konzervativno postupa sa enom smatrajui da ga je duna ropski sluati i da je moe
drati u podinjenom stanju i postavljati svakojake zahtjeve.
VSH, K-3243/63. od 14. sijenja 1964.
Ubojstvo je poinjeno na mah samo u sluaju, ako je poinitelj neposredno prije djela bio
doveden u jaku razdraenost. Pretpostavlja se da prileg branog druga s treom osobom

139
predstavlja teko vrijeanje drugog branog druga, te da bi se prema tome radilo o ubojstvu
na mah u stanju jake razdraenosti, kada je ono poinjeno pri zaticanju branog druga kod
preljubnog ina.
VSH, K-1106/72.
Optuenik je promiljeno ubio mladu osobu zato to nije htjela s njim nastaviti izvanbranu
zajednicu koju od samog poetka nije podnosila, a u posljednje vrijeme je nastojala da se te
zajednice rijei, jer ona je nala sebi odgovarajueg mlaeg ovjeka. Rijei koje je poginula
pred njeno ubojstvo izgovorila optueniku ne predstavljaju teko vrijeanje, a s druge
strane, za optuenika nisu predstavljale novo jer mu je ona sline uvrede ve i ranije u vie
navrata izjavila u lice, pa ak i pred svjedocima, a jednom zgodom i pred policajcem, stoga se
ne moe uzeti da bi optuenik koji je ve niz godina na razne naine doivljavao sline uvrede
od sada pokojne bio rijeima koje mu je ona izgovorila doveden u jaku razdraenost tekim
vrijeanjem. Ne bi se moglo uzeti ni da je do toga dolo bez krivnje optuenika, jer je on iako
je znao da izmeu njega i pokojne postoje jako velike razlike u godinama i da ona to
doivljava na nain da u vie navrata nastoji raskinuti izvanbranu zajednicu, te konano
saznanje da je nala mlaeg ovjeka, nastojao po svaku cijenu da je prisili da ostane s njim u
izvanbranoj zajednici. Prema tome, sve kad bi i izgovorene rijei od strane sada pokojne
doista predstavljale toliko vrijeanje ne bi se moglo uzeti da je do toga dolo bez krivnje
optuenika, prema tome nije ostvaren ni jedan od elemenata koji bi djelu davao karakter
ubojstva poinjenog na mah iz l. 136. KZ.
VSH, K-1010/67. od 17. listopada 1967.
Iako je ubojstvo majke poinjeno zbog njezinog neljudskog odnosa prema optueniku i
njegovoj obitelji, a napose zbog njezinog nehumanog i grubog odnosa prema defektnom
djetetu optuenika uslijed ega je dulje vremena dolazilo do nesuglasica i prepirki izmeu
optuenika i poginule, to je ve samo po sebi moglo u odreenom momentu rezultirati
izbijanjem jedne teke reakcije, u konkretnom sluaju je optuenik jo i posebno doao u
uzbueno stanje, jer je poginula unato njegovih upozorenja ostavljala otvorena vrata od
dvorita te je uslijed toga defektno dijete optuenika pobjeglo na ulicu, pa kada je optuenik
to predbacio svojoj majci i upitao je to ona namjerava s njim, ova mu je odgovorila da joj se
makne s oiju i da e ona njega i njegovu obitelj istjerati iz kue, nakon ega je optuenik,
uzbuen, prigrabio kolac i poginulu udario po glavi, ipak se u konkretnom sluaju ne radi o k.
d. ubojstva na mah iz l. 136. KZ. Iako je naime poginula svojim ponaanjem s pravom
ogorila i uzbudila optuenika, u kojem je pored toga ve dulje vremena bilo u znatnoj mjeri
nagomilano negodovanje prema ponaanju njegove majke, to je takoer doprinijelo da je on
nakon opisanog incidenta poginule reagirao time da ju je udario po glavi, ipak to ubojstvo nije
izazvano jednom trenutnom jakom razdraenou, u koju bi optuenik doao nekim napadom
ili tako tekim vrijeanjem od strane poginule, kakvu zakon predvia u l. 136. KZ kao
preduvjet za privilegirano k. d. ubojstva na mah iz l. 136. KZ. Opisani incident naime, po
svom karakteru i intenzitetu nije prelazio mjeru ranijih meusobnih sukoba i prepirki te nije
prerastao u napad ili tako teko vrijeanje koje ini element k. d. ubojstva na mah.
VSH, K-3053/63.
Za osobu koja je svojim uvredama izazvala drugog, da joj on uzvrati nanesene uvrede, ne
moe se smatrati da je bez svoje krivnje dovedena u jaku razdraenost.

140
VSH, K-3593/55.
Nema osnove za pravnu oznaku djela po l. 136. KZ (privilegirano k. d. ubojstva na mah)
unato utvrenju da je oteenik kritine zgode napao ne samo optuenika nego i njegovu
prilenicu i nazonog svjedoka, te da je takovo ponaanje oteenika dovelo do razdraenosti
i uzbuenosti optuenika, budui da istodobno nije utvren i trei konstitutivni element bia
tog k. d. da je ubojstvo poinjeno na mah, tj. da se radnja liavanja ivota oteenika
neposredno nadovezivala na neskrivljeni uzrok razdraenosti kao neadekvatna neposredna
reakcija optuenika.
VSH, K-1758/72. od 23. sijenja 1973.
Za pojam jake razdraenosti u smislu l. 136. KZ, potrebno je da je intenzitet razdraenosti
dostigao takav stupanj, da je uslijed te razdraenosti sposobnost poinitelja da shvati znaaj
svog djela i mogunost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena.
VSH, K-1664/59. od 2. rujna 1960.
Da bi neko djelovanje bilo pravno oznaeno kao k. d. ubojstva na mah moraju u prvom redu
postojati svi elementi koji su potrebni za ubojstvo s namjerom tj. svijest i volja poinitelja
toga k. d. da se odreena osoba lii ivota.
U voljnom pogledu mora se raditi bilo o izravnoj ili neiravnoj namjeri.
Da bi se dolo do primjene l. 136. KZ mora uz postojanje elemenata potrebnih za namjerno
djelo ubojstva biti utvreno i to da je do takvog subjektivnog odnosa poinitelja k. d. prema
samom tog objektivnom inu dolo zbog toga to je on bez svoje krivnje, a izazvan tekim
vrijeanjem ili napadom oteenika doveden u takvo stanje razdraenosti, da je uslijed toga
upravo i dolo do njegove reakcije, u kojoj je on u subjektivnom pravcu ispoljio i svijest i
volju da dotinu osobu usmrti.
U sluajevima kada dolazi do primjene l. 136. KZ treba i u samoj izreci presude konkretno
izraziti one elemente koji injenino sadre postupke dotinog optuenika, u kojima su
sadrani supstrati za injeninu i pravnu ocjenu je li se radi o ubojstvu na mah, odnosno
moraju biti istaknute injenice na osnovu kojih se utvruje da je dotini optuenik uslijed
odreenih postupaka oteenika (napad ili vrijeanje) bio doveden u odreeno stanje
razdraenosti, uslijed koga je namjernim oblikom krivnje dolo do ubojstva oteenika.
VSH, K-2964/63. od 3. oujka 1964.
I u sluajevima kada se radi o ubojstvu na mah iz l. 136. KZ trai se da poinitelj toga k. d.
bude svjestan da moe nastupiti smrt neke osobe, i da on tu posljedicu eli ili u najmanju ruku
na nju pristaje, ali do takvog psihiko-voljnog stava dotine osobe dolazi upravo zbog toga to
je uslijed neposrednih postupaka ubijenog bez svoje krivnje doveden u stanje teke
razdraenosti, a bez toga ona ne bi eljela niti pristala na smrt dotine osobe. Razlika izmeu
ubojstva iz l. 135. st. 1. KZ i ubojstva na mah iz l. 136. KZ je u tome to u prvom sluaju do
svijesti i volje poinitelja dolazi zrelim i svjesnim razmiljanjem poinitelja tog k. d., a u
drugom sluaju kad se radi o k. d. iz l. 136. KZ poinitelj tih radnji do te svijesti i volje
dolazi upravo i jedino zbog jake razdraenosti u koju je bez svoje krivnje doveden
odgovarajuim postupcima ubijenoga.

141

VSH, K-367/64. od 27. veljae 1964.

I za poinjenje obinog ubojstva iz l. 135. KZ, kao i za poinjenje ubojstva na mah iz l.
136. KZ potrebno je postojanje namjere za lienje ivota. Razlika izmeu jednog i drugog k.
d. dolazi do izraaja samo u injenici to se ta namjera kod poinitelja k. d. iz l. 136. KZ
formira iznenadno, trenutno, uslijed okolnosti koje poinitelja dovode u jedno izvanredno
stanje.
VSH, K-686/66. od 14. srpnja 1966.
Remeenje kunog mira od strane oteenika koji je u susjednom stanu pod utjecajem
alkohola s jo dvojicom prijatelja pjevao i galamio i tako onemoguavao optueniku u
popodnevnim satima odmor nakon rada, a osim toga i naruavao san optuenikovom
estomjesenom djetetu, iako se ima smatrati nekulturnim i bezobzirnim ponaanjem, ne
moe se ipak smatrati tekim vrijeanjem od strane oteenika koje bi moglo opravdano
dovesti optuenika u tako jaku razdraenost da se na mah odlui uzeti lovaki no, ode do
stana oteenika i ovog bez ikakvog daljnjeg povoda, kad se ovaj pojavio na vratima svoga
stana, ubodom noa pokua usmrtiti.
VSH, I K-2488/76. od 9. prosinca 1976.
Prvostupanjskom presudom optuenica je proglaena krivom zbog k. d. ubojstva na mah iz
l. 136. KZ koje je poinila prekoraenjem nune obrane uslijed jake razdraenosti izazvane
bez njene krivnje protupravnim istodobnim napadom ubijenoga, pa je osuena na kaznu po l.
136. KZ u vezi s l. 11. st. 3. re. 2. KZ. Vrhovni sud je usvojio navedeno injenino stanje,
ali povodom albe dravnog odvjetnika preinaio pravnu kvalifikaciju djela, tako da je
optuenicu proglasio krivom za k. d. ubojstva iz l. 135. st. 1. KZ i po istom zakonskom
propisu izrekao kaznu uz primjenu l. 11. st. 3. re. 2. KZ. Vrhovni sud je zauzeo stajalite,
naime, da ne moe doi do primjene propisa l. 136. KZ, kada se poinitelj nalazio u nunoj
obrani protiv napada ubijenog (l. 11. st. 2.), jer je u ovom sluaju potrebno djelovanje
poinitelja ubojstva promatrati iskljuivo kroz prizmu propisa l. 11. KZ (o nunoj obrani). To
kako u sluaju, da je na napad poinitelj reagirao u granicama nune obrane (l. 11. st. 1. KZ),
tako i u onom sluaju, da je poinitelj prekoraio granicu nune obrane, pa to i onda, kada je
tu granicu prekoraio uslijed jake razdraenosti ili prepasti izazvane napadom (l. 11. st. 3.
KZ). Napad iz l. 136. je naime samo takav, koji na strani poinitelja ubojstva ne ostvaruje
situaciju nune obrane iz l. 11. st. 2. KZ.
VSH, K-590/52.
Ne radi se o ubojstvu na mah iz l. 136. KZ kad je utvreno da je optuenik kroz dvadeset
godina branog ivota sa svojom enom u vrlo estim razmiricama, te da je osoba trajne
afektivne poremeenosti i da je sama psiholoka situacija uz napitost izazvala pojaavanje
afektivnog stanja ali ne u onom stupnju kako to predvia propis iz l. 136. KZ. Radilo se o
stalnom afektu koji je kritine zgode bio samo p ojaan. Optuenik je bio kronini
alkoholiar, to je imalo znatnog odraza na nesreenost u branim odnosima i na
nemogunost konsolidacije branih prilika. U takvoj situaciji ne moe se govoriti da je
optuenik u afektivno stanje doveden bez svoje krivnje. Alkoholizam je imao odlunog
utjecaja na poremeaj u branim odnosima bez obzira na ponaanje njegove ene.

142
VSH, K-459/69. od 27. svibnja 1969.
Poinjeno je k. d. ubojstva na svirep nain kad je u tvreno da je optuenik poginuloj za njena
ivota nanio pedeset jedan ubod noem i da je te ubode zadavao progonei poginulu kroz
hodnik i u sobi gdje ju je konano bacio na krevet jo ivu, te kad je utvreno da je poginula
bila izloena iznimno tekim bolovima i mukama u vremenu koje nije predstavljao tek
trenutak, i da je optuenik u svojoj brutalnosti bio svjestan svega toga i to htio.
Ne moe se smatrati da je djelo poinio kao ubojstvo na mah iz l. 136. KZ, jer da je to bio u
stanju kumuliranog i kontinuiranog bijesa pojaanog alkoholiziranim stanjem. Izmeu povoda
za nastupanje toga bijesa (meusobna svaa i dobacivanje optuenikovog noa pod noge od
strane poginule) i stupanja bijesa nije bilo takvog omjera koji bi se prosuivao po objektivnim
mjerilima mogao akceptirati. Primjena l. 136. KZ i kad bi optuenik bio u stanju jake
razdraenosti, ne dolazi u obzir, jer optuenik u takvo stanje nije doveden bez svoje krivnje.
Ovo stoga jer je utvreno da je optuenik s poginulom ravnopravno sudjelovao u meusobnoj
svai, i sukobu, a taj sukob je zapravo optuenik izazvao maltretirajui poginulu kojoj je pet
dana prije njenog ubojstvanasilno prerezao kosu da ne bi ila frizeru. Kako je optuenik ba
tim svojim ponaanjem bio uzronikom napetosti i razmirice, koja se produljila do kritinog
dana, pri emu je jo neposredno prije ubojstva ravnomjerno s poginulom sudjelovao u
meusobnoj svai i razraunavanju, onda se ne moe tvrditi da je optuenik bez svoje krivnje
doveden u razdraeno stanje, pa je zbog toga iskljuena mogunost primjene l. 136. KZ.
VSH, K-188/63. od 6. oujka 1968.
Za uin djela ubojstva na mah bitni je preduvjet da poinitelj ubojstvo poini na mah
doveden bez svoje krivnje u jaku razdraenost napadom ili tekim vrijeanjem ubijenog.
Razdraenost u smislu toga lanka mora biti tolika da prouzroi izvanredno duevno stanje u
kojemu poinitelj bez kritikog rsuivanja i u trenutku odlui da poini ubojstvo.
Nadalje, optuenik nije bio u takvom stanju ve je manifestirao tipino osvetniko
raspoloenje i elju za obraunom. uvi da mu je sin istuen, on o tome ne rai nikakve
poblie podatke niti ide pronai sina da bi mu pomogao ve naprotiv s noem u ruci i s
pozivom hajdemo se napiti krvi, trai napadaa da se s njim razrauna, jer je ovaj imao
ranije sukobe sa sinom optuenika.
Izmeu povoda za nastupanje razdraenosti i stupanja razdraenosti mora postojati i stanoviti
razmjer koji treba prosuivati po objektivnim mjerilima, a ne sa stajalita preosjetljivosti
poinitelja. Ako je optuenik preosjetljiva osoba, stoga ipak ne samo vijest da mu je sin
istuen, a da se nije interesirao to se u stvari dogodilo, nije bilo mjesta takvoj reakciji
optuenika da odmah udari noem u trbuh sada poginulog koji mu se naao na putu a koji nije
imao nikakve veze s prethodnim sukobom izmeu optuenikova sina i ranijeg napadaa na
njegova sina.
Nadalje, u konkretnom sluaju je iskljuena mogunost primjene l. 136. KZ jer poginuli
optueniku nita naao uinio nije i nita skrivio, da bi se moglo uzeti da je optuenik bez
svoje krivnje djelatnou ubijenog bio doveden u jako razdraeno stanje.
VSH, K-1936/68. od 26. veljae 1969.

143
Kod utvrivanja stupnja kaznene odgovornosti nije dovoljno da se ocjenjuje afektivno stanje
poinitelja k. d. u vrijeme poinjenja djela samo sa stajalita propisa l. 136. KZ, ve kada
nae da to stanje nije bilo takvog intenziteta da bi predstavljalo jaku razdraenost u smislu l.
136. KZ potrebno je da postojee afektivno stanje ocjenjuje kod odmjeravanja kazne.
VSH, K-2764/63. od 15. studenoga 1963.
Budui da je p ri prekoraenju granica nune obrane ublaavanje kazne fakultativno (l. 11.
st. 3. KZ) potrebno je u svakom od takvih sluajeva ocijeniti, je li ublaavanje kazne
opravdano.
VSH, K-1412/52.
Prekoraenje granica nune obrane dolazi do izraaja u procesu odmjeravanja kazne, a je li
e ovo prekoraenje imati za posljedicu ublaavanje kazne (l. 11. st. 3., prva re. KZ), ovisi i
od mjere prekoraenja.
VSH, K-420/53.
Optuenica je zatekla mua i oteenicu kako se grle u umi. Nakon toga je otila u selo te u
tali doekala oteenicu, napala je i izudarala sjekirom. Ona pritom nije bila dovedena u
razdraeno stanje tekim vrijeanjem od strane oteenice, jer izmeu njih nije bilo nikakve
svae i kontakta.
Stoga ne moe biti ni govora o tome da je optuenica pokuala ubojstvo na mah.
VSH, K-1235/77. od 16. prosinca 1978.
Ne moe se prihvatiti niti albeni navod da bi se u ovom sluaju moglo raditi o ubojstvu na
mah iz l. 36. KZH ili pak o nehajnom prouzroenju smrti iz l. 38. KZH.
Optuenik je, naime, emocionalno labilan, netolerantan na frustracije, sklon naglijem i
nepromiljenom reagiranju i nekritian u procjeni svog poloaja i situacije u kojoj se nalazi
(sudski vjetak!).
Stoga se pod pojmom razdraenosti u smislu odredbe l. 36.KZH, nema u vidu razdraenost u
koju optuenik zbog svoje prevelike osjetljivosti i sklonosti naglijem reagiranju zbog
neznatnog povoda, ve naprotiv, pod pojmom razdraenosti uzima se stanje prosjeno
emocionalno stabilnih osoba.
VSH, K-1131/88. od 5. travnja 1988.
Ako je jaka razdraenost optuenika posljedica njegovog nezadovoljstva oteenikovim
nainom ivota koji mu je sin te boleu optuenika (arteriosklerotina slaboumnost), a ne
posljedica napada, zlostavljanja ili tekog vrijeanja optuenika, ne radi se o pokuaju
ubojstvana mah.
VSRH, I K-593/89. od 24. travnja 1991.

144
Da bi postojalo k. d. ubojstva na mah, postupanje rtve ne mora biti usmjereno izravno
prema poinitelju, nego moe biti i prema bliskoj osobi, u konkretnom sluaju prema njegovoj
sedamnaestgodinjoj kerci.
VSRH, I K-118/92. od 23. travnja 1992.
Kazneno djelo ubojstva na mah prema svojoj pravnoj naravi m oe se poiniti samo s
izravnom namjerom.
Iz obrazloenja:
Kazneno djelo ubojstva na mah je privilegirano k. d. zbog toga to je poinitelj svoju
namjeru da drugu osobu lii ivota donio bez razmiljenja, tj. na mah, doveden bez svoje
krivnje u stanje jake razdraenosti, napadom odnosno tekim vrijeanjem osobe prema kojoj
je djelo poinjeno.
VSRH, I K-687/1992.
Zatjecanje bive ene u ljubavnom odnosu s drugim mukarcem ne moe imati znaenje
napada, zlostavljanja ili tekog vrijeanja od strane rtve u smislu l. 35. KZRH.
Iz obrazloenja:
Ne moe biti govora o ubojstvu na mah, za to se pledira u albi. Prvostupanjski sud s
pravom je naveo da ne postoji ni jedno obijeje k. d. ubojstva na mah. Ne postoji nikakav
napad, zlostavljenje ili teko vrijeanje od strane oteenika, jer su oni imali pravo na
ljubavnu vezu, nisu u nju stupili da ponize optuenika, a neposredno prije nego su ubijeni nisu
ni znali da ih optuenik prati.
VSRH, I K-352/1994. od 25. svibnja 1994.
Pravna sutina k. d. ubojstva na mah kao privilegiranoga k. d. ubojstva u tome je da poinitelj
odluku o tom inu donosi trenutno na mah zbog jake razdraenosti (afekta), u koje stanje
je doveden bez svoje krivnje ponaanjem ubijenoga u vrijeme poinjenja djela.
Iz obrazloenja:
Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi utvruje da se optuenik kritine zgode odluio na
lienje ivota svoga brata kada je vidio da se ovaj kree u njegovomu pravcu, da je blijed u
licu (a poblidi kad napadne), jer ga je to podsjetilo na dugogodinje grubo zlostavljanje
koje je trpio od oteenika i asociralo na napad, uslijed ega je doao u stanje jake
razdraenosti i nalazio se u stanju smanjene uraunljivosti, te je ispalio u oteenika vie
hitaca, nanijevi mu ukupno etiri strijelne rane od kojih je nastupila smrt, iz ega
prvostupanjski sud zakljuuje da je optuenik ostvario sva bitna obiljeja k. d. d. ubojstva na
mah iz l. 35. KZRH.
Meutim, za takav zakljuak i ocjenu prvostupanjskoga suda nedostaju potrebna injenina
utvrenja o kojima ovisi i pravna oznaka djela.

145
Naime, nesporno je da je pokojni oteenik kroz dulje vrijeme fiziki i verbalno napadao
oteenika te da se uslijed toga optuenik osjeao ugroenim i ivio u stalnom strahu, jer je
agresiju oteenika doivljavao kao trajno prisutnu i realnu prijetnju, i to prvo po sebe
samoga, a zatim i za svoju obitelj, a neosporno je takoer da navedene zgode, objektivno
gledano, nije bilo napada od strane pokojnog oteenika.
Stoga se u takvoj situaciji, kada je u pitanju bio stalan afekt koji je trajao dulje vremena i koji
neposredno prije ina lienja ivota oteenika nije bio pojaan njegovim napadom ili tekim
vrijeanjem, ne bi moglo govoriti o reagiranju optuenika na mah i ostvarivanju k. d. iz l. 35.
KZRH.
VSRH, I K-519/1993. od 15. lipnja 1994.
U smislu odredbe l. 35. KZRH pod pojmom jako razdraeno stanje ne misli se na
razdraeno stanje u koje pojedinac moe zapasti zbog svoje prevelike osjetljivosti i zbog
neznatnog povoda, ve stanje kod prosjeno stabilnih osoba.
Iz obrazloenja:
Obrazloenje albene osnove svodi se na tvrdnju da je optuenik poinio k. d. ubojstva na
mah, jer da je bez svoje krivnje doveden u stanje jake razdraenosti od strane oteenika, a to
iz razloga to je ovaj vrijeao njegovu bivu suprugu s kojom se razveo, koja je zaraivala za
ivot prostitucijom i tako materijalno brinula i o njemu, optueniku, on ju je volio, a sve to
prvenstveno i iz razloga to je on, optuenik, bio u pijanom stanju, bitno smanjenih
mogunosti da shvati znaenje svojih postupaka i njima upravlja, zbog svoga psihikog stanja
sporijih i nekritikih reakcija, nekritikog sagledavanja situacije.
Meutim, alitelj isputa iz vida injenicu da je prvostupanjski sud vodio rauna upravo o
duevnom stanju zdravlja optuenika, proveo neuropsihijatrijsko vjetaenje pregledom i
promatranjem optuenika i sve okolnosti i injenice, koje se istiu u albi, bile su od utjecaja
na njegove sposobnosti da upravlja svojim postupcima i da shvati znaenje tih postupaka,
tako da su bile bitno smanjene. To proizlazi iz opirnog i strunog nalaza i miljenja vjetaka.
No, iz toga nalaza i miljenja, a napose onog danog na gl. r., proizlazi i to da optuenik
tempore criminis nije bio u stanju jake razdraenosti. Dakako, ne moe se stanje jake
razdraenosti u smislu l. 35. KZRH procjenjivati subjektivno, s obzirom na snieni prag
tolerancije poinitelja djela, ve ono treba objektivno postojati. Optuenik je kazneno
odgovoran. Nije objektivno bio u stanju jake razdraenosti, pa ubadajui oteenika noem u
grudni ko i trbuh nanosei mu time apsolutno smrtonosne ozljede, ini upravo k. d. ubojstva
iz l. 34. st. 1. KZRH s izravnom namjerom.
VSRH, I K-431/19995. od 7. rujna 1995.

Ako je jaka razdraenost optuenika posljedica njegovog nezadovoljstva oteenikovim

nainom ivota koji mu je sin, te boleu optuenika (arteriosklerotina slaboumnost), a ne
posljedica napada, zlostavljanja ili tekog vrijeanja optuenika, ne radi se o pokuaju
ubojstva na mah.
VSRH, IK-593/89. od 24.04.1991.

146
Da bi postojalo krivino djelo ubojstva na mah, postupanje rtve ne mora biti usmjereno
izravno prema poinitelju, nego moe biti i prema nekoj njemu bliskoj osobi, u konkretnom
sluaju prema njegovoj sedamnaestogodinjoj kerci.
VSRH, IK-118/92. od 23.04.1992.
Krivino djelo ubojstva na mah prema svojoj pravnoj prirodi moe se poiniti samo s
direktnim umiljajem.
VSRH, IK-687/92. od 07. 10. 1993.
Zatjecanje bive ene u ljubavnom odnosu s drugim mukarcem ne moe imati znaenje
napada, zlostavljanja ili tekog vrijeanja od strane rtve u smislu lanka 35. KZRH.
VSRH, IK-352/94. od 25.05.1994.
Pravna sutina krivinog djela ubojstva na mah kao privilegiranoga krivinog djela ubojstva u
tome je da poinitelj odluku o tom inu donosi trenutno na mah zbog jake razdraenosti
(afekta), u koje stanje je doveden bze svoje krivnje ponaanjem ubijenoga u vrijeme injenja
djela.
VSRH, IK-519/93. od 15.06.1994.
Neovisno od psihikog stanja optuenika u vrijeme izvrenja djela (nalazio se u stanju jake
razdraenosti ili prepasti, te je njegova mogunost da shvati znaaj djela i upravlja svojim
postupcima bila bitno smanjena) injenica da je ooptuenik zbog loih odnosa sa oteenikom
svojim ocem izradio kuburu, oju je za sluaj napada oteenika drao pripremljenu u
krevetu pod jastukom, te da se optuenik ovog puta, nakon ve uobiajenog napada
oteenika, povukao u sobu, uzeo kuburu i prijetei oteeniku izaao van, gdje je prema
oteeniku iz kubure ispalio dva hitca, predstavlja takve okolnosti koje same za sebe
otklanjaju kao prihvatljiv zakljuak da je optuenik napadom oteenika, koji je prestao, bio
doveden u stanje jake razdraenosti i postupao na mah. Napad oteenika ilom na
optuenika, koji je prestao kada je optuenik uzeo pripremljenu kuburu, nakon prethodne
meusobne svae, kakvih je izmeu njih bilo i prije u dugotrajno loim obiteljskim odnosima,
nije mogao prouzroiti kod optuenika stanje jake razdraenosti u smislu l. 35. KZRH. Da bi
se radilo o privilegiranom ubojstvu izvrenom na mah potrebno je ne samo da je poinitelj
djelo izvrio u jakoj razdraenosti i da je u takvo stanje dospio bez svoje krivnje, ve se trai
da ga je u to stanje doveo upravo oteenik, i to napadom, zlostavljanjem ili tekim
vrijeanjem.
VSRH, K-483/95. od 16.08.1995. Bilten 20/96.
U smislu odredbe l. 35. KZRH pod pojmom jako razdraeno stanje ne misli se na razdraeno
stanje u koje pojedinac moe zapasti zbog svoje prevelike osjetljivosti i zbog neznatnog
povoda, ve stanje kod prosjeno stabilnih osoba.
VSRH, IK-431/95. od 07.09.1995.
Ne moe se uzeti da je optuenik poinio kriv. Djelo ubojstva na mah, iako iz nalaza
psihijatrijskog vjetaka proizlazi da se nalazio u stanju prepasti i jake razdraenosti, kada je

147
takvo stanje posljedica prvenstveno osobina njegove linosti kao alkoholiara s izraenim
neurasteninim smetnjama u vidu pojaane razdraljivosti, pa izmeu provokacije oteenika
i stupnja razdraenosti na strani optuenika prema ivotnom iskustvu i objektivnoj ocjeni tih
okolnosti ne postoji odgovarajui razmjer.
VSRH, K-825/95. od 23.01.1996. Bilten 21/96.
Optuenik je poinio krivino djelo ubojstva namah u pokuaju iz l. 35. KZRH u svezi s l.
17. st. 1. OKZRH kad je utvreno da je u svojoj kui doveden, bez svoje krivnje, u jaku
razdraenost napadom oteenika koji se nepotrebno umijeao u sukob izmeu okrivljenika i
njegova oca, udarivi optuenika vie puta pitoljem po glavi i ispalivi nekoliko hitaca u
strop, pa je optuenik, oduzevi mu taj pitolj u namjeri da ga lii ivota, ispalio u njegovu
pravcu nekoliko hitaca, nanijevi mu prostrijel lijevog prsita, to je teka i po ivot opasna
povreda, a li smrt oteenika nije nastupila zbog hitne lijenike pomoi.
VSRH, IK-551/94. od 05.02.1997. Izbor 1/97. Komentar Kaznenog zakona, prof.dr.sc.
Berislav Pavii, mr.sc. Petar Vei, Zagreb, 1998.
Ne moe se uzeti da je optuenik poinio kriv. djelo ubojstva na mah, iako iz nalaza
psihijatrijskog vjetaka proizlazi da se nalazio u stanju prepasti i jake razdraenosti, kada je
takvo stanje posljedica prvenstveno osobina njegove linosti kao alkoholiara s izraenim
neurosteninim smetnjama u vidu pojaane razdraljivosti, pa izmeu provokacije oteenika
i stupnja razdraenosti na strani optuenika prema ivotnom iskustvu i objektivnoj ocijeni tih
okolnosti ne postoji odgovarajui razmjer.
VSRH, K-825/95 od 23.1.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br. 21
Optuenik je poinio k. d. ubojstva na mah u pokuaju iz l. 35. KZRH u vezi s l. 17. st. 1.
OKZRH kad je utvreno da je u svojoj kui doveden, bez svoje krivnje, u jaku razdraenost
napadom oteenika koji se nepotrebno umijeao u sukob izmeu okrivljenika i njegova oca,
udarivi optuenika vie puta pitoljem marke Beretta po glavi i ispalivi nekoliko hitaca u
strop, pa je optuenik, oduzevi mu taj pitolj u namjeri da ga lii ivota, ispalio u njegovu
pravcu nekoliko hitaca, nanijevi mu prostrijel lijevog prsita, to je teka i po ivot opasna
ozljeda, ali smrt oteenika nije nastupila zbog hitne lijenike pomoi.
Iz obrazloenja:
Prvostupanjski sud utvruje da je optuenik bio u razdraenom stanju ve zbog svae s
vlastitim ocem, zatiim utvruje da ga je u takvo stanje dovelo i ponaanje oteenika, koji se
kao strana osoba nepotrebno umijeao u sukob izmeu oca i sina. Pri tome, prvostupanjski
sud prihvaa iskaz oteenika kao istinit, koji iskazuje da je ispalio dva hica iz pitolja u strop
i da je dva puta drkom pitolja udario optuenika po glavi, raskrvarivi ga, jer mu je prijetio
rijeima, drei u ruci sjekiru, kojom meutim nije prijetio. Nakon toga je dolo do
naguravanja i otimanja za pitolj, do kojeg je optuenik doao i pucao u oteenika. Upravo
takvo ponaanje oteenika uz raniji sukob s ocem zbog kojeg je bio u povienom afektivnom
stanju, te opito stanje u kojem se optuenik nalazio i koje dovodi do jake razdraljivosti jer se
prag tolerancije smanjuje, po miljenju neuropsihijatrijskog vjetaka dovelo je optuenika u
stanje jake razdraenosti, kako to zakljuuje prvostupanjski sud, budui da protivnim
dokazima nije raspolagao, niti su ovi dokazi dovedeni u sumnju.

148

Dakle, nije sporno da je kod optuenika postojao povieni afekt zbog ranijeg sukoba s ocem,
meutim, on je pojaan napadom oteenika, zbog ega je optuenik doao u stanje jake
razdraenosti pa je ispravan zakljuak prvostupanjskoga suda da je optuenik postupao na
mah, a to prihvaa i ovaj drugostupanjski sud.
VSRH, I K-551/1994. od 5. veljae 1997.
ini k. d. nehajnog prouzroenja smrti iz l. 37. KZRH okrivljenik koji je ispred
obiteljske kue, u nazonosti vie djece, prilikom stavljanja patrone u cijev kubure rune
izrade i njenog sklapanja, drei prst na obarau, u asu podizanja cijevi radi opaljenja u zrak,
dok je cijev bila okrenuta u pravcu jednog djeteta, nehotice povukao obara, prouzroivi
opaljenje patrone koja je dijete pogodila u prednju stranu grudnog koa nanijevi mu
smrtonosne ozljede.
upanijski sud u Bjelovaru, K-243/1997. od 3. kolovoza 1997.
Neovisno o psihikom stanju optuenika u vrijeme poinjenja djela (nalazio se u
stanju jake razdraenosti ili prepasti, te je njegova mogunost da shvati znaaj djela i upravlja
svojim postupcima bila bitno smanjena) injenica da je optuenik zbog loih odnosa s
oteenikom svojim ocem izradio kuburu, koju je za sluaj napada oteenika drao
pripremljenu u krevetu pod jastukom, te da se optuenik ovog puta, nakon ve uobiajenog
napada oteenika, povukao u sobu, uzeo kuburu i prijetei oteeniku izaao van, gdje je
prema oteeniku iz kubure ispalio dva hica, predstavlja takve okolnosti koje same za sebe
otklanjaju prihvatljiv zakljuak da je optuenik napadom oteenika, koji je prestao, bio
doveden u stanje jake razdraenosti i postupao na mah. Napad oteenika ilom na
optuenika, koji je p restao kada je optuenik uzeo pripremljenu kuburu, nakon prethodne
meusobne svae, kakvih je izmeu njih bilo i prije u dugotrajno loim obiteljskim odnosima,
nije mogao prouzroiti kod optuenika stanje jake razdraenosti u smislu l. 35. KZRH. Da bi
se radilo o privilegiranom ubojstvu poinjenom na mah potrebno je ne samo da je poinitelj
djelo poinio jakoj razdraenosti i da je u takvo stanje dospio bez svoje krivnje, ve se trai
da ga je u to stanje doveo upravo oteenik, i to napadom, zlostavljanjem ili tekim
vrijeanjem.
VSRH, K-483/95. od 16. kolovoza 1995.
Ne moe se uzeti da je optuenik poinio k. d. ubojstva na mah, iako iz nelaza psihijatrijskog
vjetaka proizlazi da se nalazio u stanju prepasti i jake razdraenosti,, kada je takvo stanje
posljedica prvenstvneo osobina njegove linosti kao alkoholiara s izraenim neurasteninim
smetnjama u vidu pojaane razdraljivosti, pa izmeu provokacije oteenika i stupnja
razdraenosti na strani optuenika prema ivotnom iskustvu i objektivnoj ocjeni tih okolnosti
ne postoji odgovarajui razmjer.
VSRH, K-825/95. od 23. sijenja 1996. 1- dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
48. EDOMORSTVO
lanak 93. KZ-a

149
Ne radi se o k. d. ubojstva iz l. 135. st. 1. KZ (l. 35. st. 1. KZH), ve o k. d. ubojstva
djeteta pri poroaju i u sluaju ako je od poroaja proteklo do dva tjedna, a iznimno ako je
prolo i vie vremena, ukoliko je u svakom sluaju uz pomo vjetaka utvreno da je u
vrijeme poinjenja djela jo trajao poremeaj to ga je izazvao poroaj.
Okruni sud u Zagrebu, K-126/70. od 10. studenoga 1970. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov.
br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
49. PROUZROENJE SMRTI IZ NEHAJA
lanak 95. KZ
U radnjama optuenika stjeu se svi elementi bia krivinog djela nehatnog prouzrokovanja
smrti iz lanka 37. KZRH kad je utvreno da optuenik, unato tome to je u osobno vozilo
primio oteenika u teko pijanom stanju, koji je odbio sjesti na stranje sjedalo automobila,
ali usprkos tome nije u cilju izbjegavanja nastupanja zabranjene posljedice poduzeo sasvim
odreeno i jedino mogue duno injenje zaustavljanje osobnog vozila ve u trenutku kad
se prvi put teko pijani oteenik pokuao izvui iz vozila kroz otvoreni prozor, iako je s
obzirom na stanje u kojem se oteenik nalazio i njegovo nenormalno postupanje bio svjestan
mogunosti nastupanja zabranjene posljedice (da oteenik moe ispasti iz vozila u kretanju),
ali je olako drao da ona nee nastupiti.
Neposredno prije uzimanja u vozilo oteenika, osim to je optuenik vidio da se oteenik
nalazi u teko pijanom stanju i da odbija sjesti na stranje sjedalo, jo nije bio svjestan da e
se oteenik izvlaiti iz vozila te konano ispasti. No, u nastavku vonje oteenik je u dva
navrata svojim nekontroliranim izvlaenjem glave i drugih dijelova tijela kroz otvoreni prozor
u dovoljnoj mjeri upozorio optuenika i na mogunost nastupanja one zabranjene posljedice
koja je, doista, kasnije i nastupila.
Oito je, dakle, da optuenik nita efikasno nije poduzeo da sprijei oteenika u njegovu
provlaenju kroz prozor automobila u vonji, a da u tim okolnostima konkretnog sluaja nije
bilo teko predvidjeti da bi oteenik mogao ponoviti prethodno poduzeto izvlaenje, te zbog
pijanog stanja ispasti kroz prozor vozila u pokretu.
U takvim okolnostima nastavljanje vonje, a u stvari proputanjem zaustavljanja vozila na za
to pogodnom mjestu, znai ujedno da je radnja poinjenja kaznenog djela nehatnog
prouzrokovanja smrti izvrena proputanjem dunog injenja.
Vezano za optuenikov subjektivni odnos prema djelu, treba rei da je optuenik postupao sa
svjesnim nehatom ve i zbog injenice da opisano ponaanje oteenika za njega nije bilo
novo, neoekivano, iznenaujue, pa je u cilju izbjegavanja zabranjene posljedice trebao
poduzeti sasvim odreeno i jedino tada mogue duno injenje zaustavljanje vozila ve u
trenutku kada se prvi put oteenik pokuao izvui iz vozila, iz ega sud prvog stupnja izvodi
potpuni i pravilni zakljuak da je optuenik bio svjestan mogunosti nastajanja zabranjene
posljedice, ali je olako drao da ona nee nastupiti.
VSH, I K-954/94. od 19.1.1995.
U radnjama optuenika stjeu se elementi bia krivinog djela nehatnog prouzrokovanja
smrti izi l. 37. KZRH kad je utvreno da je optuenik u teko pijanom stanju i zbog toga
bitno smanjenih mogunosti da upravlja svojim postupcima i da shvati znaenje tih
postupaka, propustio provjeriti da li se u cijevi pitolja nalazi metak, jer inae sa sobom ne
nosi napunjen pitolj, a nije uoio injenicu da je metak u cijev pitolja mogao ubaciti
oteenik kada je pitoljem rukovao, no u takvoj situaciji povlai obara pitolja, iju je cijev

150
uperio prema oteenikovoj glavi, olako drei da u cijevi nema metka i da zbog toga nee
doi do tetnih posljedica.
Upravo na temelju objektivne i savjesne analize i ocjene optuenikove obrane i svih
izvedenih dokaza, sud prvoga stupnja je ispravno zakljuio da nije dokazano da bi optuenik
uinio krivino djelo iz optunog akta tj. da bi on postupao s ciljem da oteenika lii ivota. I
zaista, na temelju rezultata postupka nikako se ne moe zakljuiti da je optuenik uope htio
oteenikovu smrt, kao ni da bi na njegovu smrt pristao. Kada bi to i bilo dvojbeno, a nije, ne
bi se moglo zakljuivati na optuenikovu tetu. S obzirom na cjelokupno postupanje
optuenika kritine noi, kako prema drugima tako i prema oteeniku, s kojim je i inae bio
u dobrim odnosima, unato tome to je bio u teko pijanom stanju (s 2,93 g/kg alkohola u
krvi), krajnje je dubiozna tvrdnja alitelja da bi okrivljenik jednako postupio i da je bio
siguran da e ubiti oteenog.
Onako teko pijani optuenik, vie godina uzastopce izloen stalnim stresnim situacijama i
zbog svega toga bitno smanjenih mogunosti da upravlja svojim postupcima i da shvati
znaenje tih postupaka, proputa provjeriti ne nalazi li se u cijevi pitolja metak. On olako
dri da ne, jer i inae sa sobom ne nosi tako napunjeni pitolj (jedino kad ide u borbene
akcije), a po svemu sudei nije ni registrirao injenicu da je metak u cijev pitolja mogao
ubaciti oteenik kada je pitoljem rukovao. Dapae, on i ne zna, ne sjea se da je neto prije
njegov pitolj bio kod oteenika, kako to uvjerljivo iskazuju svjedoci. Kada on u takvoj
situaciji povlai obara pitolja, iju je cijev uperio prema oteenikovoj glavi, olako dri da u
cijevi nema metka i da nee doi do tetnih posljedica. No, kako dolazi do oteenikove smrti,
to ju je on svojim nemarom (nehatom) prouzrokovao, ostvario je bitna obiljeja kriv. Djela iz
l. 37. KZRH, a ne da bi pristao i ak htio oteenikovu smrt i tome uino djelo iz optube.
VSH, I K-319/95. od 1.6.1995. Izbor 2/95 eljko Horvati, Novo hrvatsko Kazneno pravo,
Oranizator Zagreb, 1997.
Donosei prvostupanjsku presudu, sud je vezan glede sadraja optube utoliko, to e
donijeti presudu, koja se moe odnositi samo na onu osobu koja je obuhvaena optubom i
samo na ono djelo koje je predmet optube. Kad se govori o djelu, sud je vezan za kompleks
injenica (dogaaj), koje sainjavaju elemente bia k. d., a ne i pravnu kvalifikaciju, koju j
epredloio dravni odvjetnik. Kad je u konkretnom sluaju prvostupanjski sud kvalificirao
djelo po propisu l. 137. KZ (l. 38. KZH), a ne po propisu l. 141. st. 2. KZ (l. 41. st. 3.
KZH), koji je ak stroi od l. 137. KZ, onda time nije prekoraena optuba.
Razlika izmeu k. d. iz l. 137. KZ i k. d. iz l. 141. st. 3. KZ u prvom redu je u tom da je
prvo djelo u cijelosti poinjeno iz nehaja, a kod drugog poinitelj djeluje s namjerom u
odnosu na teku tjelesnu ozljedu, a nehajno u odnosu prema smrti kao posljedici.
VSH, K-878/67. od 31. sijenja 1968.
I kad se ne bi prihvatilo stajalite prvostupanjskog suda da je optuenik bio svjestan
da sada pokojni od primljenog udarca rukom (makar i dlanom) moe pasti i pri paduudariti
glavom o stol koji se nalazio iza njega ili o pod, uslijed ega bi mogla biti prouzroena
njegova smrt, te da je olako drao da do takve posljedice njegovog postupka nee doi, onda
se ipak mora uzeti da je optuenik prema okolnostima i svojim osobnim svojstvima bio duan
i mogao biti svjestan nastupanja i takve posljedice svoga postupka.
Svakako da je udarac to ga je optuenik zadao sada pokojnom, makar i dlanom, bio
dovoljno jak kad je njime uspio oboriti tako snanog i tekog ovjeka kao to je poginuli, pa

151
je optuenik, kao i svaki razuman ovjek, morao i mogao predvidjeti da od takvog udarca
pokojnik moe pasti i pri tome, s obzirom da se tu nalazio stol, udariti glavom o taj stol,
odnosno o tvrdi betonski pod, to moe prouzroiti i najteu posljedicu.
Ne moe se prihvatiti stajalte da je prekinuta uzrona veza izmeu udarca to ga je optuenik
zadao sada pokojnom i srmti ovoga, jer da do smrti uope ne bi moralo doi da je sada
pokojnom pravodobno pruena odgovarajua lijenika pomo.
Ako netko drugome zada takvu ozljedu koja normalno moe dovesti do smrti, onda se ne
moe uzeti, ukoliko smrti nastupi, da je prekinuta uzrona veza izmeu zadane ozljede i
nastupjele smrti uslijed toga to se smrt mogla izbjei pravodobnom i odgovarajuom
lijenikom intervencijom koja bi tuom krivnjom bila izostala, te da prema tome poinitelj
ozljede ne bio bio odgovoran za nastupanje te tee posljedice.
VSH, K-1223/70. od 13. kolovoza 1970.
Time to je optuenik pucao iz zrane puke u hlae kasnijeg pokojnog, da bi na taj
nain ispitao moe li ispaljenim zrnom probiti hlae, te mu nanio teku tjelesnu ozljedu u
predjelu lijeve natkoljenice, uslijed koje jezbog nastale sepse nastupila smrt, on nije inio k. d.
iz l. 268. st. 2. i 3. KZ (dovoenje u opasnost ivota opeopasnom radnjom ili sredstvom),
jer izvrenjem te radnje nije ivot treih osoba bio doveden u opasnost, ve se radi o radnji u
odnosu na odreenu osobu, uslijed koje je tjelesno mogla biti ozlijeena jedino ta osoba.
Prema tome, sud je tu radnju pravno ispravno oznaio kao ubojstvo iz nehaja iz l. 137. KZ
(l. 38. KZH).
VSH, K-774/72. od 13. rujna 1972.
Ako je optuenik oteenika teko tjelesno ozlijedio iz nehaja i ako se smrtna posljedica
prouzroena tom ozljedom takoer ima pripisati njegovom nehaju, onda su time ostvareni
elementi k. d. ubojstva iz nehaja iz l. 137. KZ (l. 38. KZH), a ne k. d. teke tjelesne ozljede
kvalificiranog teom posljedicom iz l. 141. st. 3. u vezi s l. 8. st. 1. KZ (l. 41. st. 3. KZH).
VSH, K-1100/72. od 3. travnja 1973.
U radnjama optuenika stjeu se elementi bia djela k. d. nehajnog prouzroenja smrti iz l.
37. KZRH, kad je utvreno da je optuenik u teko pijanom stanju i zbog toga bitno
smanjenih mogunosti da upravlja svojim postupcima i da shvati znaenje tih postupaka,
propustio provjeriti je li se u cijevi pitolja nalazi metak, jer inae sa sobom ne nosi napunjen
pitolj, a nije uoio injenicu da je metak u cijev pitolja mogao ubaciti oteenik kada je
pitoljem rukovao, no u takvoj situaciji povlai obara pitolja, iju je cijev uperio prema
oteenikovoj glavi, olako drei da u cijevi nema metka i da zbog toga nee doi do tetnih
posljedica.
Iz obrazloenja:
Upravo na temelju objektivne i savjesne ralambe i ocjene optuenikove obrane i svih
izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je ispravno zakljuio da nije dokazano da bi optuenik
poinio k. d. iz optunog akta, tj. da bi on postupao s ciljem da oteenika lii iovota. I,
zaista, na temelju rezultata postupka nikako se ne moe zakljuiti da je optuenik uope htio
oteenikovu smrt, kao ni da bi na njegovu smrt pristao. Kada bi to i bilo dvojbeno, a nije, ne

152
bi se moglo zakljuivati na optuenikovu tetu. S o bzirom na cjelokupno postupanje
optuenika kritine noi, kako prema drugima tako i prema oteeniku, s kojim je inae bio u
dobrim odnosima, unato tome to je bio u teko pijanom stanju (s 2,9 g/kg alkohola u krvi),
krajnje je dubiozna tvrdnja alitelja da bi okrivljenik jednako postupio i da je bio siguran da
e ubiti oteenika.
Ovako teko pijan optuenik, vie godina uzastopce izloen stalnim stresnim situacijama i
zbog svega toga bitno smanjenih mogunosti da upravlja svojim postupcima i da shvati
znaenje tih postupaka, proputa provjeriti ne nalazi li se u cijevi pitolja metak. On olako
dri da ne, jer i inae sa sobom ne nosi tako napunjen pitolj (jedino kad ide u borbene
akcije), a po svemu sudei nije ni registrirao injenicu da je metak u cijev pitolja mogao
ubaciti oteenik kada je pitoljem rukovao. Dapae, on i ne zna, ne sjea se da je neto prije
njegov pitolj bio kod oteenika, kako to uvjerljivo iskazuju svjedoci. Kada on u takvoj
situaciji povlai obara pitolja, iju je cijev uperio prema oteenikovoj glavi, olako dri da u
cijevi nema metka i da nee doi do tetnih posljedica. No, kako dolazi do oteenikove smrti,
to ju je on svojim nemarom (nehajem) prouzroio, ostvario je bitne obiljeja k. d. iz l. 37.
KZRH, a ne da bi pristao i ak htio oteenikovu smrt i time uinio djelo iz optube.
VSRH, I K-319/1995. od 1. lipnja 1995.
U radnjama optuenika stjeu se svi elementi bia k. d. nehajnog prouzroenja smrti iz l. 37.
KZRH kad je utvreno da optuenik, unato tome to je u osobno vozilo primio oteenika u
teko pijanom stanju, koji je odbio sjesti na stranje sjedalo automobila, ali usprkos tome nije
u cilju izbjegavanja nastupanja zabranjene posljedice poduzeo sasvim odreeno i jedino
mogue duno injenje zaustavljanje osobnog vozila ve u trenutku kad se prvi put teko
pijani oteenik pokuao izvui iz vozila kroz otvoreni prozor, iako je s obziorm na stanje u
kojem se oteenik nalazio i njegovo nenormalno postupanje bio svjestan mogunosti
nastupanja zabranjene posljedice (da oteenik moe ispasti iz vozila u kretanju), ali je olako
drao da ona nee nastupiti.
Iz obrazloenja:
Neposredno prije uzimanja u vozilo oteenika, osim to je optuenik vidio da se oteenik
nalazi u teko pijanom stanju i da odbija sjesti na stranje sjedalo, jo nije bio svjestan da e
se oteenik izvlaiti iz vozila te konano ispasti. No, u nastavku vonje oteenik je u dva
navrata svojim nekontroliranim izvlaenjem glave i drugih dijelova tijela kroz otvoreni prozor
u dovoljnoj mjeri upozorio optuenika i na mogunost nastupanja one zabranjene posljedice
koja je, doista, kasnije i nastupila.
Oito je, dakle, da optuenik nita efikasno nije poduzeo da sprijei oteenika u njegovu
provlaenju kroz prozor automobila u vonji, a da u tim okolnostima konkretnog sluaja nije
bilo teko predvidjeti da bi oteenik mogao ponoviti prethodno poduzeto izvlaenje, te zbog
pijanog stanja ispasti kroz prozor vozila u pokretu.
U takvim okolnostima nastavljanje vonje, a u stvari proputanjem zaustavljanja vozila na za
to pogodnom mjestu, znai ujedno da je radnja poinjenja k. d. nehajnog prouzroenja smrti
izvrena proputanjem dunog injenja.
Vezano za optuenikov subjektivni odnos prema djelu, treba rei da je optuenik postupao sa
svjesnim nehajem, ve i zbog injenice da opisano ponaanje oteenika za njega nije bilo

153
novo, neoekivano, iznenaujue, pa je u cilju izbjegavanja zabranjene posljedice trebao
poduzeti sasvim odreeno i jedino tada mogue duno injenje zaustavljanje vozila ve u
trenutku kada se prvi put oteenik pokuao izvui iz vozila, iz ega prvostupanjski sud izvodi
potpun i pravilan zakljuak da je optuenik bio svjestan mogunosti nastajanja zabranjene
posljedice, ali je olako drao da ona nee nastupiti.
VSRH, I K-957/1994. od 19. sijenja 1995.
Pravilno je prvostupanjski sud djelatnost optuenika pravno oznaio kao k. d. nehajnog
prouzroenja smrti iz l. 37. KZRH, s obzirom na to da je optuenik u teko pijanom stanju,
bez ikakvog povoda, uzeo pitolj, smatrajui da je pitolj prazan, uperio ga u pravcu oteene
i ispalio jedan metak, usmrtivi oteenicu.
Iz obrazloenja:
Iako se u albi ne osporava daje pitolj, kojeg je kritinog jutra u optuenikovoj kui ostavio
upravo svjedok F. B., po odlasku optuenika i svjedoka iz kue, ostao u dnevnom boravku, na
polici i uz njega odvojeno okvir s dva metka, te iako ne osporava, ni da se optuenik po
povratku kui nakon cjelodnevnog izbivanja, prije uzimanja pitolja s police nije uvjerio gdje
se nalazi okvir s mecima i je li moda u pitolju, ipak se i dalje tvrdi, da je okvir s mecima u
pitolj jedino neposredno prije ispaljenja mogao staviti teko alkoholizirani optuenik i
slijedom toga ustsraje u kvalifikaciji djela iz optunice (ubojstvo s neizravnom namjerom), to
se meutim, prema utvrenom injeninom stanju ne moe prihvatiti, pa je prvostupanjski sud
ispravno postupio kada je glede te odlune injenice gdje se nalazio okvir sa streljivom
zakljuio u korist optuenika odnosno uzeo, da optuenik zbog teko alkoholiziranog stanja u
kokjem se nalazio navedenu injenicu nije provjerio, a to upravo znai da je smatrao da je
pitolj prazan, a ne da je zbog svoje teke alkoholiziranosti okvir s mecima stavio u pitolj,
kako to tvrdi dravni odvjetnik, pa kada je to tako, onda je ispravni konani zakljuak
prvostupanjskog suda da je optuenik usmjerivi pitolj u pravcu svoje supruge koja je u
kuhinji kuhala kavu i iz relativne udaljenosti pritisnuo obara, pogodivi je i tako izazvavi
njezinu smrt, doista, i u odnosu na radnju poinjenja, a ne samo u odnosu na smrt oteenice,
postupao iz nehaja a ne da je na nastupanje njezine smrti pristao.
VSRH, I K-447/1997. od 23. travnja 1998.
U radnjama optuenika stjeu se elementi bia krivinog djela nehatnog prouzrokovanja smrti
iz l. 37. KZRH, kad je utvreno da je optuenik u teko pijanom stanju i zbog toga bitno
smanjenih mogunosti da upravlja svojim postupcima i da shvati znaenje tih postupaka,
propustio provjeriti da li se u cijevi pitolja nalazi metak, jer inae sa sobom ne nosi napunjen
pitolj, a nije uoio injenicu da je metak u cijev pitolja mogao ubaciti oteenik kada je
pitoljem rukovao, no u takvoj situaciji povlai obara pitolja, iju je cijev uperio prema
oteenikovoj glavi, olako drei da u cijevi nema metka i da zbog toga nee doi do tetnih
posljedica.
VSRH, IK-319/95. od 01. 06. 1995. Izbor 2/95. Komentar Kaznenog zakona, prof.dr.sc.
Berislav Pavii, mr.sc. Petar Vei, Zagreb, 1998.
Dvije uiteljice kao voditeljice ekskurzije koje su propustile nadzor nad uenicima za vrijeme
kupanja u bazenu, zbog ega se jedan uenik utopio, poinile su kazneno djelo prouzroenja
smrti iz nehaja (l. 95. KZ).

154

upanijski sud u Bjelovaru, K-206/00-3 od 14.9.2000.

(Opinski sud u Virovitici, K-172/99) Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu br.
1/2001.
Optuenik je poinio kazneno djelo prouzroenja smrti iz nehaja iz l. 95. KZ, a ne kazneno
djelo ubojstva iz l. 90. KZ kada je utvreno da se optuenik poigravao s pitoljem na nain
da ga je repetirao i izbacio metak, okrenuo ga prema svojoj glavi i povukao obara, pa je
neto kljucnulo, ponovo je repetirao pitolj kojeg je na zahtjev oteenika uperio prema
njegovoj glavi, olako drei da metak nije u cijevi i da do tetnih posljedica nee doi,
povukao obara, pri emu je dolo do opaljenja i smrti oteenika.
Sud prvog stupnja je injenino stanje pravilno i potpuno utvrdio i na temelju njega donio
ispravan zakljuak da u konkretnom sluaju optuenik je poinio kazneno djelo nehatnog
prouzrokovanja smrti iz l. 37. KZRH (sada l. 95. KZ), a ne kazneno djelo iz l. 34. st. 1.
KZRH. S potpunom izvjesnou je utvreno da kritine zgode optuenik i oteenik nisu doli
u bilo kakav sukob, da su bili dobri prijatelji, da se optuenik poigravao s pitoljem, repetirao
ga, te izbacio metak, a zatim ga okrenuo prema svojoj glavi i povukao obara, jer je neto
kljucnulo, pa je opet repetirao, a tada mu je oteenik rekao ajde, buraz i meni, na to je
optuenik uperio pitolj prema njegovoj glavi nakon ponovnog repetiranja, ali je dolo do
opaljenja pitolja nakon ega se oteenik sruio na pod. Na temelju nalaza i miljenja
vjetaka za balistiku sud je utvrdio da se radi o takvim nijansama u rukovanju pitoljem, da se
optueniku, nakon to je okrenuo pitolj prema svojoj glavi ne moe pripisati da je pristao da
doe do opaljenja pitolja kada ga je uperio prema glavi oteenika i da na takav nain
izazove njegovu smrt.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, I-K-160/98 od 6. svibnja 2000. god. Dravni odvjetnik
br. 3/2001.
50. PROTUPRAVNI PREKID TRUDNOE
lanak 97. KZ-a
Iako je oito da je optuenik, kad je zapoeo izvrenje k. d. ubojstva, bio svjestan da je
oteenica u trudnom stanju, te da e njezinim lienjem ivota unititi i plod u njoj, nije time
uz k. d. pokuaja ubojstva izvrio jo i k. d. pobaaja bez pristanka trudne ene iz l. 140. st.
2. KZ (l. 40. st. 3. KZH), jer je plod u vrijeme izvrenja djela bio sastavni dio tijela
oteenice i djelo optuenika, upravljano protiv ivota oteenice, moralo je nuno biti
istodobno upravljeno i protiv ivota njenog ploda.
Prema tome, za ocjenu pitanja je li optuenik poinio jedno ili dva k. d., odluno je
pitanje namjere optuenika, tj. to je optuenik htio svojom radnjom izvrenja. Zbog toga,
trudnoa oteenice i posljedica koja je iz toga mogla proizii, da je djelo dovreno, ocjenjivat
e se samo u svjetlu oteavajuih okolnosti.
VSH, K-879/59. od 12. travnja 1959.
Optuenica je uvlaila kateter u maternicu oteenice u svrhu da joj izvri pobaaj, ali
je odustala od izvrenja djela, kad je ustanovila da je oteenica sama sebi zapoela vriti
pobaaj.

155

Budui da je u vrijeme, kad je optuenica radila, plod u maternici oteenice ve bio

mrtav, tako da optuenica nje mogla dovriti k. d. iz l. 140. KZ (l. 40. KZH), njezino
djelovanje predstavlja k. d. nanoenja teke tjelesne ozljede iz l. 141. st. 1. KZ (l. 41. st. 1.
KZH), a jer je optuenica bila svjesna nastupanja te posljedice i na nju je pristala.
VSH, K-852/63. od 29. lipnja 1963.
Za pitanje je li zapoeto vrenje pobaaja u smislu l. 140. KZ, nije odluno je li
uslijed toga dolo do unitenja ploda ili nije.
Prvostupanjskom presudom Okrunog suda u S. optuena je osuena zbog k. d.
pobaaja iz l. 140. st. 1. KZ.
Protiv te presude optuena je, meu ostalim, podnijela albu i zbog povrede k. z. (l.
343. t. 1. i 4. ZKP). U obrazloenju tog albenog razloga optuenica je navela da je ona D. Lj.
S obzirom na visok stupanj njene trudnoe, prouzroila samo pobaaj ivot i za ivot
sposobnog djeteta, pa da se prema tome tu ne moe raditi o k. d. pobaaja.
Vrhovni sud odbio je albu optuenice kao neosnovanu te u tom dijelu potvrdio
prvostupanjsku presudu, iz ovih razloga:
Prigovori optuenice nisu osnovani.
Istina, za pojam dovrenog pobaaja po l. 140. KZ potrebno je da uslijed uporabe
abortivnih sredstava doe do nasilnog prekida trudnoe i unitenja ploda.
Meutim, taj zakonski propis ne inkriminira samo poinjenje pobaaja, nego i
zapoinjanje vrenja pobaaja (tko trudnoj eni zapone vriti pobaaj). Pritom taj
propis ne pavi razliku je li, nakon to je poinitelj zapoeo poinjenje pobaaja, pobaaj
nastavljen i dovren od same trudne ene ili tree osobe (lijenika i dr.) ili nije, te prema tome
je li je uslijed takvog zapoinjanja vrenja pobaaja konano dolo do unitenja ploda ili nije.
Prema tome proizlazi, da je zatitni objekt k. d. iz l. 140. KZ ne samo plod u eninoj
maternici, nego i ivot i zdravlje trudne ene.
U ovom sluaju optuenica B. kod djela pod 4) (izreke) otvorila je oteenici D. Lj.
Kateterom maternicu i puhala u nju u namjeri da prouzroi unitenje ploda. Meutim, takvom
svojom radnjom ona nije izazvala unitenje ploda, ve tzv. prijevremeni poroaj, prema tome
poroaj djeteta sposobnog za ivot (nalaz vjetaka za sudsku medicinu).
S obzirom na ono to je naprijed istaknuto, takva djelatnost ove optuenice ima se ipak
kvalificirati kao dovreno k. d. iz l. 140. st. 1. KZ, a budui da se ona ima podvesti pod
pojam zapoinjenja vrenja pobaaja iz tog zakonskog propisa, bez obzira na to to je ovdje
eljena posljedica unitenje ploda izostala.
VSNRH, K-998/56. od 26. travnja 1956. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.

156
51. TJELESNA OZLJEDA
lanak 98. KZ

Za postojanje lake tjelesne povrede mora se nai neki vidljivi trag na tijelu privatnog tuitelja
i za postojanje te povrede nije dovoljan samo osjeaj boli, u kojem sluaju (uz ostale
elemente) moe postojati krivino djelo povrede.
upanijski sud Zagreb, K-123/93. od 26.01.1993. Komentar Kaznenog zakona, prof.dr.sc.
Berislav Pavii, mr.sc. Pdetar Vei, Zagreb, 1998.
52. TEKA TJELESNA OZLJEDA
lanak 99. KZ-a
Kad je utvrena zajednika namjera dvojice optuenika i njihov dogovor da u
neprijateljskoj namjeri idu za oteenikom da mu se osvete zato to je ovaj prethodno
oamario jednog od optuenih, te sud utvrdi da je optuenike povezivala ista misao o
opravdanosti zajednikog zlostavljanja oteenika i kada su oni to zlostavljanje namjeravali
izvriti, meu ostalim, i udaranjem letvom, u koju su svrhu i ponijeli letve, pri emu je
oteenik zadobio teku tjelesnu ozljedu, bez obzira tko je od dvojice optuenih neposredno
prouzroio tu teku tjelesnu ozljedu. Ne stoji prigovor onog optuenika koji neposredno nije
nanio teku tjelesnu ozljedu da njegovo djelovanje iscrpljuje samo elemente k. d. iz l. 143.
KZ (l. 43. KZH sudjelovanje u tunjavi).
VSH, K-2836/64. od 6. sijenja 1965.
Prvostupanjski je sud utvrdio da je oteenik zadobio krvni podljev s povrnom
ozljedom koe ispod desnog oka, koja ozljeda je lake naravi, i prijelom nosnih kostiju s
pomakom, koja ozljeda je teke naravi. Te su ozljede utvrene na osnovi tzv. bolnike prijave,
no medicinska dokumentacija nije dovoljna za injenino utvrenje je li oteenik uope
zadobio prijelom nosnih kostiju s pomakom, jer ozljede navedene u bolnikoj prijavi, koja se
sastavlja na temelju odreenih sumnji kod prvog, povrnog pregleda pri prijamu u bolnicu to
se poslije temeljitijim pregledom moe objektivno potvrditi ili iskljuiti.
Jo je nepouzdanije, na temelju tako dubioznog medicinskog podatka o postojanju
neke ozljede, prihvatiti kao valjani dokaz kvalifikaciju neke ozljede.
Pri tome valja imati u vidu, da je kvalifikacija ozljede kvalifikatorni element
zakonskog opisa k. d. iz l. 141. st. 1. KZ (l. 41. st. 1. KZH), pa je prema tome ta
kvalifikacijia odluna, pravno relevantna injenica.
Stoga se miljenje medicinskog vjetaka dano na temelju navedene bolnike prijave,
bez valjane medicinske dokumentacije, ne moe prihvatiti kao pouzdano.
Okruni sud u Zagrebu, K-873/77. od 9. lipnja 1977.

157
Pravilno je sud prvoga stupnja oglasio krivim optuenika za krivino djelo teke tjelesne
povrede poinjene iz nehata, iz lanka 40. stavak 4. u svezi sa stavkom 1. KZRH, kad je
utvrdio da je optuenik u nastaloj prepirci s oteenikom ovoga udario vie puta akom u lice
zadavi mu lake tjelesne povrede, pri emu nije bio svjestan da s obzirom na nain na koji je
ovaj sjedio na stolcu i na skueni prostor kuhinje moe doi do njegova pada i udarca glavom
o brid kuhinjskog elementa, uslijed ega je oteenik zadobio prijelom VI. vratnog kraljeka,
koja je povreda bila teke naravi, a te je mogunosti morao i mogao biti svjestan.
VSRH, IK-230/92. od 16.12.1993.
Sud prvog stupnja, iako nalazi da ozljede koje je zadobio oteenik same po sebi nisu dovele
do njegove smrti, ve da je uzrok smrti pothlaivanje tijela oteenika, utvruje da su
optuenici poinili krivino djelo teke tjelesne povrede sa smrtnom posljedicom iz l. 40. st.
3. KZRH. Uzroni niz u kojem bi se moglo sa sigurnou utvrditi postojanje uzrone veze
izmeu tekih tjelesnih ozljeda to su ih optuenici nanijeli oteeniku i posljedice smrti
prekinut je, jer vjetak dozvoljava mogunost da oteenik upravo zbog alkoholiziranosti u
koju se doveo nije primjereno reagirao i, iako se mogao kretati i sam si pomoi zaspao na
otvorenom i smrznuo se. Ovo bez obzira to su optuenici povrijeenoga oteenika istjerali
iz kue i bez obzira to su napolju bile niske temperature, jer su optuenici mogli pretpostaviti
da e optuenik, budui da je bio pokretan, sam potraiti zaklon u oblinjim kuama, a ne
zaspati napolju i smrznuti se. U odnosu na smrt oteenika ne moe se, dakle, za sada, tvrditi
da je postojao nehat na strani optuenika.
VSRH, K-549/94. od 06.12.1994. Bilten 20/96.
ini krivino djelo teke tjelesne povrede u pokuaju iz l. 40. st. 1. KZRH u vezi l. 17. st. 1.
OKZRH okrivljenik koji je bridom tupog metalnog dijela sjekire udario po glavi oteenika
nanijevi mu laku tjelesnu ozljedu. Tono je da je sjekira vrlo opasno i vrlo podobno sredstvo
za llienje ivota, te da je zamah sjekirom bio usmjeren prema glavi kao jednom od
najvitalnijih dijelova tijela, no to jo sve ne opravdava zakljuak o umiljaju okrivljenika na
lienje ivota oteenika. Ovo stoga to je snaga udarca po glavi oteenika, upravo voljom
samog okrivljenika, koji je mogao i znatno snanije udariti, bila vrlo mala. Kako je snaga
udarca bila mala, ali ipak metalnim dijelom sjekire i po glavi oteenika, to je pravilan
zakljuak suda da je okrivljenik pristao samo na nanoenje teke tjelesne ozljede oteeniku, a
ne i na njegovu smrt.
VSRH, K-626/95 od 5.9.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br. 21
Odgovornost poinitelja za smrt ozlijeenog kao za teu posljedicu k. d. teke tjelesne
ozljede (l. 8. i 142. KZ) postoji iako bi pravodobna lijenika pomo mogla da spasi ivot
ozlijeenom.
Iz obrazloenja:
Ocjenjujui albene navode optuenika, ovaj Vrhovni sud u cijelosti je osvojio
stajalite izloeno u pobijanoj presudi, prema kome sama injenica, to bi pravodobno
pruena lijenika pomo eventualno spasila ivot poginule, ni ukoliko ne moe iskljuiti
odgovornost optuenika za posljedicu koja je iz njegova djela proizala. Utvreno je, naime,
da su okolnosti pod kojima je optuenik djelo poinio, a naroito injenica da je poginulu

158
bezobzirno izudarao nanijevi joj po glavi i tijelu mnogobrojne povrede, od kojih naroito
dvostruki razdor slezene, ukazuje na intenzitet napada poinjenog na poginulu tako da je
optuenik, postupajui na taj nain bio ne samo svjestan da time moe piginuloj zadati teke
tjelesne ozljede, nego da je na to u najmanju ruku i pristao, pa da je time, s namjerom teko
tjelesno ozlijedio poginulu. to se, pak, time smrtne posljedice koja je iz tjelesnih ozljeda
nanesenih poginuloj proizala, iako optuenik takvu posljedicu nije htio, niti je na nju pristao,
ipak je s obzirom na opisane okolnosti kkonkretnog sluaja bio svjestan da i takva posljedica
moe nastupiti drei olako da ona nee nastupiti, to znai da se tea posljedica mora
pripisati nehaju optuenika, pa je prema tome po l. 8. t. 1. KZ optuenik odgovoran i za tu
posljedicu.
Kod toga nita ne mijenja na stvari to to bi pravodobna lijenika pomo eventualno mogla
otkloniti smrtnu posljedicu. Prije svega, postojala je samo eventualna mogunost, a ne i
sigurnost da bi lijenika intervencija mogla spasiti ivot ozlijeene, a s druge strane,
odgovornost poinitelja za teu posljedicu postoji bez obzira na to iz kojih je razloga takva
lijenika pomo izostala. Odgovornost za teu posljedicu postoji, naime, kako je to ve
istaknuto, u svakom sluaju ako je uz postojanje izloenih objektivnih i subjektivnih
momenata smrtna posljedica prouzroena ozljedama koje je optuenik poginuloj nanio. Time
to poginuloj nije pravodobro pruena lijenika pomo, nije prekinuta uzrona veza izmeu
ozljeda i smrtne posljedice, jer do smrtne posljedice nije dolo mimo ve djelujueg uzroka,
tj. tjelesnih ozljeda koje je poginula zadobila. Postoji, dakle, i objektivna i subjektivna veza
izmeu djelatnosti optuenika i smrtne posljedice.
Iz izloenog proizlazi da je prvostupanjski sud na pravilno utvreno injenino stanje
valjano primijenio odredbe kaznenog zakona, tako da ne stoji albeni razlog povrede
kaznenog zakona, na koji optuenik u svojoj albi ukazuje.
Presuda VSH, K-1383/66. od 22. rujna 1968.
Pogrean je zakljuak suda da je optuenik, ispalivi s udaljenosti od oko 15 metara
prema oteeniku iznad njegove glave za oko pola metra jedan hitac iz lovake puke, pri
emu je jedno zrno iz donjeg dijela snopa same pogodilo oteenika u glavu, nanijevi mu
ustrijelnu ozljedu glave (zrno same probilo je kost lubanje i dovelo do nagnjeenja i
laceracije mozga), koja je teka i po ivot opasna, pristao samo na ranjavanje oteenika,
odnosno nanoenje teke tjelesne ozljede (k. d. iz l. 40. st. 2. KZRH), a ne na lienje ivota
oteenika. Optuenik je bio svjestan da zrno iz periferije snopa same moe pogoditi
oteenika u glavu, a dobro je znao ubojitost i jednog zrna sam e kakvo je koristio (lovaka
puka br. 10, promjera 3 mm), pa je stoga neizravna namjera optuenika ovuhvaala i lienje
ivota oteenika.
VSRH, K-513/96. od 7. studenoga 1996. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
53. TJELESNA OZLJEDA NA MAH
lanak 100. KZ-a
Kazneno djelo iz l. 41. st. 4. KZH poinjeno na mah mogue je poiniti i u
prekoraenju nune obrane.

159
Pravno shvaanje sjednice Kaznenog odjela VSH od 15. veljae 1990. 1. dio Kazneni zakon
(Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
54. TJELESNA OZLJEDA IZ NEHAJA
lanak 101. KZ
Pravilno je sud prvoga stupnja oglasio krivim optuenika za krivino djelo teke tjelesne
povrede poinjene iz nehata, iz lanka 40. stavak 4. u svezi sa stavkom 1. KZRH, kad je
utvrdio da je optuenik u nastaloj prepirci s oteenikom ovoga udario vie puta akom u lice
zadavi mu lake tjelesne povrede, pri emu nije bio svjestan da s obzirom na nain na koji je
ovaj sjedio na stolcu i na skueni prostor kuhinje moe doi do njegova pada i udarca glavom
o brid kuhinjskog elementa, uslijed ega je oteenik zadobio prijelom VI. Vratnog kraljeka,
koja je povreda bila teke naravi, a te je mogunosti morao i mogao biti svjestan.
Suprotno stajalitu albe, u pravu je sud prvoga stupnja kada kod izvoenja injeninog
zakljuka o obliku krivnje polazi od nalaza i miljenja vjetaka za sudsku medicinu, dr. Josipa
kavia i nalaza i miljenja psihijatrijskog vjetaka dr. Karle Pospiil.
Optuenik je prema nalazu i miljenju vjetaka za sudsku medicinu s etiri udarca srednjeg
intenziteta nanio nekoliko lakih tjelesnih povreda na prijelom VI. Vratnog kraljeka nastala je
kada je oteenik u padu udario u brid stroja za pranje rublja. Optuenik je oteenika udario
u vrijeme kad se s njim prepirao. Bio je tada pod utjecajem alkohola (popio je to jutro oko
litre konjaka), a zbog ponaanja oteenika (psovao mu je enu i djecu) s kojim je, inae, bio
blizak i povremeno u homoseksualnim odnosima, nalazio se u nekom stanju emocionalne
uzbuenosti (iz nalaza i miljenja psihijatrijskog vjetaka). Zbog toga ponaanje optuenika
karakterizira spontanost i koncentriranost iskljuivo na oteenika. Upravo zato optuenik nije
predviao nastupanje teke tjelesne povrede kao mogue i nije pristao na tu posljedicu.
Optuenik je elio istui oteenika, kako bi se to reklo u laikom smislu te rijei, a kada je
tako postupao, nije vodio rauna o prostoru u kojem se nalazi i da padom oteenika moe
doi do neeljene posljedice, ega je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima
morao i mogao biti svjestan. Daljnja posljedica do koje je dolo smrt guenjem zbog
zatvaranja grkljana gornjom parcijalnom protezom, koja je oteeniku oito ispala i dospjela u
dunik, posljedica je nesretnog sluaja koja se ne moe pripisati ni nehatu optuenika.
VSH, I K-230/92. od 16.12.1993. eljko Horvati, Novo hrvatsko Kazneno pravo,
Organizator Zagreb, 1997.
55. SUDJELOVANJE U TUNJAVI
lanak 103. KZ-a
Za postojanje k. d. sudjelovanja u tunjavi iz l. 143. KZ (l. 43. KZ) potrebno je da,
uz ispunjenje ostalih zakonskih uvjeta, u tunjavi sudjeluju najmanje tri osobe.
Pri tom za pojam tunjave nije dovoljno da su u sukobu dva ovjeka koji aktivno
sudjeluju u tunjavi, i od kojih je jedan zadobio teku tjelesnu ozljedu jo dvojica bila
spremna da priteknu u pomo jednom od sudionika. Ta dvojica nisu sudionici u tunjavi, jer
se za sudjelovanje u tunjavi trai aktivno sudjelovanje u tunjavi, a ne i sudionitvo u smislu
poticanja ili pomaganja, a najmanje spremnost da se pritekne u pomo nekim sudionicima u
tunjavi sve dok ta spremnost nije aktivnim sudjelovanjem izraena.

160

VSH, K-1467/69. od 30. listopada 1969.

U tunjavi sudjeluje svaka osoba koja je nazona na mjestu i u vrijeme tunjave i koja
ili fiziki ili psihiki aktivno sudjeluje u njoj.
Ukoliko se tunjava prikazuje kao jedinstveni dogaaj, niotkakve vanosti nije
injenica je li pojedini sudionik sudjelovao u tunjavi prije ili iza ina u kojem je netko lien
ivota ili je drugom nanesena teka tjelesna ozljeda.
Iako su optuenici u tunjavi i sami zadobili teke tjelesne ozljede, samiom tim nije
iskljuena njihova kaznena odgovornost za sudjelovanje u tunjavi, jer je od takve
odgovornosti iskljuen samo onaj sudionik tunjave u kojoj je samo njemu nanesena teka
tjelesna ozljeda.
VSH, K-406/66. od 25. svibnja 1966.
Sudionikom tunjave, kad se ve tunjava odvija, postaje se nekom agresivnom i
neprijateljskom aktivnou u pravcu fizikog obraunavanja, pa je za sudionika tunjave
potrebno da je svjestan da svojom aktivnou sudjeluje u tunjavi. Potrebno je stoga utvrditi
odreeno i pobllie po kojim se to aktivnostima konkretno okrivljeni moraju tretirati kao
sudionici u tunjavi i tko su im zapravo bili protivnici da bi se moglo govoriti o tunjavi.
Kad je jedan od sudionika u dogaaju optuen za sudjelovanje u tunjavi samo zbog
toga to je psovao protivnika, valjalo je utvrditi kad je ta psovka uslijedila, je li prije ili nakon
to je jednoj osobi nanesena teka tjelesna ozljeda, te posebno ocijeniti od kakvog je znaaja
bila ta psovka za ostvarenje k. d. teke tjelesne ozljede i za utvrenje k. d. zbog kojega je
okrivljenik proglaen krivim.
VSH, K-1963/68. od 28. veljae 1969.
Ne stoji k. d. sudjelovanja u tunjavi kad je utvreno da nije postojalo nikakvo fizikko
razraunavanje izmeu grupe optuenika s jedne strane, i oteenika s druge strane, ve da je
upravo optuenik jedini izazivaki i agresivno nastupio i upravo on fiziki napao oteenika.
I kada bi se utvrdilo da su zajedno s optuenim i njegova djeca nabacivala kamenjem na
oteenika, ni tada ne bi bila ostvarena obiljeja k. d. sudjelovanja u tunjavi iz l. 143. KZ
(l. 43. KZH), nego bi to bio neposredni napad vie osoba na oteenika, koji bi i tada valjalo
ocjenivati u okviru propisa o sudionitvu u povezanosti s propisom iz l. 141. KZ teka
tjelesna ozljeda (l. 41. KZH).
VSH, K-1453/66. od 23. studenoga 1966.
Nije iskljuena odgovornost optuenika za sudjelovanje u tunjavi iz l. 143. KZ makar je i
sam taj optuenik zadobio teku tjelesnu ozljedu, kadje u toj tunjavi jo jedna osoba liena
ivota ili zadobila teku tjelesnu ozljedu.
Nije odluna injenica je li se optuenik tijekom fizikog obraunavanja izmeu vie osoba,
dakle, tijekom tunjave, u danom momentu povlaio ili ne, kad je utvreno da se optuenik
povlaio ne sa ciljem da izbjegne fiziki obraun s ostalim sudionicima koja je bila u tijeku,

161
ve se povlaio iz drugih razloga, jer je kao inicijator svae i izazivanja i sam bio teko
ozlijeen.
VSH, K-419/65. od 8. travnja 1965.
Ako se neka osoba umijea u fiziko obraunavanje da bi na taj nain obranila neku treu
osobu koja je napadnuta, ili ako u nastavku te tunjave i sama bude napadnuta pa se u takvoj
situaciji svojim aktivnim sudjelovanjem brani od napada, takvo djelovanje moe imati
karakter nune obrane u smislu l. 11. KZ (l. 9. KZJ).
VSH, K-416/69. od 26. lipnja 1969.
Za postojanje k. d. iz l. 143. KZ (l. 43. st. 1. KZH) pravno je neodluno je li je netko u
tunjavi lako tjelesno ozlijeen pa u izreci presude nije potrebno navoditi i tu okolnost.
Objektivni je uvjet kanjivosti za k. d. iz l. 143. KZ da je netko lien ivota, ili da je nekom
drugom (a ne samom sudioniku tunjave) nanesena teka tjelesna ozljeda. Stsoga sudionik u
tunjavi koji je u toj tunjavi jedini teko tjelesno ozlijeen, ne moe biti poinitelj k. d. iz l.
143. KZ.
Meutim, ako je u tunjavi pored nanoenja teke tjelesne ozljede tom sudioniku tunjave, jo
jedna osoba liena ivota, tada za sudjelovanje u tunjavi odgovara i ovaj sudionik makar je i
sam zadobio teku tjelesnu ozljedu.
VSH, K-1392/69. od 21. sijenja 1970.
Svaki sudionik u tunjavi nesumnjivo svojim dranjem i sudjelovanjem pridonosi
neposredno ili posredno prouzroenju i najteih posljedica koje odatle proiziu (teka tjelesna
ozljeda ili smrt neke osobe) to je i bio motiv zakonodavca da takvo sudjelovanje
kriminalizira kao k. d. s obzirom na to opravdano je osuditi i sudionika u tunjavi da sudjeluje
u naknadi ove tete, iako je pokojnikovu smrt neposredno prouzroio drugi optuenik. Pritom
valja paziti da iznosi koji terete sudionika u tunjavi ne prelaze mjeru doprinosa sudionika u
tunjavi i prouzroenju smrti pokojnika.
VSH, K-1223/70. od 13. kolovoza 1970.
Iz utvrenja suda da su trojica optuenika napali oteenika tako da ga je jedan snano udario
vie puta i nogom u tijelo, drugi ga tri puta oamario, te ga zajedno s treim jo i udario vie
puta i nogom u tijelo, drugi ga tri puta oamario, te ga zajedno s treim jo i udario nogom ne
proizlaze sva bitna obiljeja k. d. iz l. 43. KZH.
Iz obrazloenja:
Tunjava prije svega pretpostavlja fiziki obraun izmeu vie osoba (barem tri) u kojem se
svi sudionici meusobno napadaju, pri emu je svakako mogue da se unutar ire grupe
obraunava po dvoje meusobno, uz uvjet da postoji povezanost izmeu tih obraunavanja. U
konkretnom sluaju, prema injeninom stanju to je utvrdio prvostupanjski sud, radilo se o
napadu optuenika na oteenika iz sasvim odreenog razloga, te je nedvojbeno da oteenik
nije nikoga napadao da on osobno nije elio obraun, niti ga je zapoeo, da se ak nije ni
branio, to kao nesporno proizlazi iz obrana svih optuenika.

162

Prema tome postupanje optuenika ni prema samom opisu djela, a ni inae prema utvrenom
injeninom stanju, ne sadri obiljeja k. d. sudjelovanja u tunjavi iz l. 43. KZH ve je, u
konkretnom sluaju i konkretnoj situaciji, trebalo utvrditi pravu volju i sudjelovanje svakoga
od optuenika, u prouzroenju krajnje posljedice do koje je dolo, tj. smrt oteenika zatim
utvrditi je li smrt oteenika zajedniko djelo svih optuenika, kao napadaa na njegov
tjelesni integritet, odnosno koja je bila uloga svakog pojedingo optuenika (supoinitelj,
pomagatelj), kao i koja je posljedica bila obuhvaena namjerom pojedinog optuenika.
VSH, K-714/87. od 7. travnja 1988.
VSH, K-151/86. od 30. lipnja 1988.
Sudjelovanje u tunjavi u kojoj je netko lien ivota treba tumaiti tako da se ono
moe odvijati i neposredno nakon samog lienja ivota, ali u vezi s cjelokupnom tunjavom u
kojoj je dolo do tog lienja ivota, ukoliko se tunjava odvijala kontinuirano, pa i bez obzira
na protek vremenskog razmaka izmeu lienja ivota neke osobe i sudjelovanja u tunjavi
koja je za to vrijeme neprekidno trajala uz sudjelovanje vie osoba.
VSH, I K-2146/75. od 26. veljae 1976. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.ispr.), Informator Zagreb 1998.

56. NEPRUANJE POMOI

lanak 104. KZ-a
Samo se ivotom ovjeku moe pruiti pomo. Kad je uslijed prometne nesree smrt
ozlijeenog praktiki odmah nastupila, onda nisu ostvareni elementi k. d. izlaganja opasnosti
iz l. 145. KZ (l. 44. st. 2. KZH), i nepruanja pomoi osobi ozlijeenoj u prometnoj nesrei
iz l. 271a. KZ (l. 165. st. 1. KZH) kad je voza koji je izazvao nesreu pobjegao s mjesta
dogaaja i nije pruio pomo osobi ozlijeenoj u prometnoj nesrei.
VSH, K-539/70. od 21. svibnja 1970.

163
Mati i ki poinile su k. d. nepruanja pomoi iz l. 44. KZH time to nisu sprijeile
drugu ker, odnosno sestru da ubije mua prve, odnosno oca druge, ako su to mogle uinti bez
opasnosti za sebe.
VSH, K-136/80. od 23. travnja 1980. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.ispr.)

57. NAPUTANJE NEMONE OSOBE

lanak 105. KZ-a
Nisu osnovani navodi obrane optuenice da ne stoje elementi k. d. iz l. 146. st. 1. KZ
(l. 45. st. 1. KZH) kad je dijete napustila navodno na mjestu gdje mu nije prijetila opasnost
za ivot i tijelo. Dijete je ostavljeno u kukuruzitu i to u noi, pa je i bez obzira na injenicu
da je to uz stazu kuda ljudi danju prolaze, ostavljeno bez iije pomoi na zabaenom predjelu,
gdje je postojala vrlo mala vjerojatnost i mogunost da netko nou tuda naie.
VSH, K-663/72. od 23. svibnja 1972.

164

Poinila je k. d. iz l. 146. st. 2. KZ (l. 45. st. 2. KZH), a ne k. d. iz l. 268. st. 2. i 3.

(dovoenja u opasnost ivota opeopasnom radnjom ili sredstvom) optuenica koja je svoje
etvero male djece, najstarije pet i pol godina staro, ostavila itav dan do kasno naveer, po
hladnom vremenu (kraj studenoga) u zakljuanoj hladnoj prostoriji, u kojoj su djeca zbog
hladnoe sama naloila vatru od starih krpa i slame, zbog ega je dolo do intezivne
koncentracije ugljinog monoksida te su se djeca zbog trovanja uguila.
VSH, K-1058/72. od 17. kolovoza 1972.
U djelu optuenika koji starom ovjeku, o kome je duan starati se, ne daje dovoljno
hrane i ostavlja ga da stanuje i noi u nezdravim uvjetima, nema k. d. iz l. 146. KZ, jer je
ovako zanemareni starac prema svojim tjelesnim i duevnim sposobnostima u stanju da
mijenja prostorije za stanovanje kao da trai sudsku zatitu, te se ne smatra nemonom
osobom u smislu l. 146. KZ-a.
VSNRH, K-740/57. od 4. travnja 1957.
Za postojanje k. d. naputanja nemone osobe iz l. 146. KZ nije potrebno prostorno
odvajanje kod naputanja nemone osobe koja se nalazila u prilikama opasnim za ivot, ve
e to djelo postojati i onda kad osoba koja je duna da se brine o toj osobi, ovoj u njezinoj
nazonosti ne prui nunu pomo.

Iz obrazloenja:
Ne stoji prigovor dravnog odvjetnika da se u radnji odnosno propustima optuenice
ne moe raditi u ovom sluaju o k. d. iz l. 146. st. 2. KZ, kako je njezino djelo pravno
oznaio prvostupanjski sud, ve iz razloga to taj zakonski propis, za postojanje takvog k. d.,
trai prostorno naputanje nemone osobe od strane poinitelja, ega u konkretnom sluaju
nije bilo jer se optuenica cijelo vrijeme nalazila u nazonosti djeteta.
Naprotiv, za postojanje tog k. d. nije nikako potrebno prostorno odvajanje odnosno
naputanje nemone osobe. Naime, radnja poinjenja tog djela sastoji se u ostavljanju bez
pomoi nemone osobe u prilikama opasnim po ivot. Prema tome, to e postojati i onda kad
osoba, koja je duna starati se o nemonoj osobi, ovoj u njezinoj nazonosti ne prui nunu
pomo. Tako, ako majka ne priskoi u pomo djetetu koje je, u njezinoj nazonosti, palo iz
zipke ili kreveta, ili ne priskoi u pomo djetetu koje se upetljalo meu pokrivae i davi se, ili
mu ne prui potrebnu hranu kad je gladno kao to je to bilo u konkretnom sluaju, ili u drugim
slinim sluajevima.
S obzirom na to prvostupanjski sud pravilno je ocijenio da su u djelatnosti optuenice,
za koju ju je proglasio krivom, sadrana sva obiljeja k. d. iz l. 146. st. 2. KZ.
Iz tih razloga valjalo je odbiti albu dravnog odvjetnika zbog povrede kaznenog
zakona kao neosnovanu.

165
VSH, K-1192/68. od 12. rujna 1968. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.ispr.), Informator Zagreb 1998.

58. NARUAVANJE NEPOVREDIVOSTI DOMA

lanak 122. KZ-a
Vidi sentencu s obrazloenjem odluke VSNRH, br. K-869/56. od 20. travnja 1956.
pod l. 329. KZ.
Okrivljenik je poinio k. d. naruavanje nepovredivosti tueg stana iz l. 154. st. 1.
KZ kada je neovlateno prodro u tui stan koji jo nije bio useljen (koji je jo bio prazan).
VSH, K-1093/69. od 1. listopada 1969.
Na ocjenu pojma tueg zatvorenog prostora u smislu l. 154. KZ nema utjecaja
pitanje vlasnitva nad tim prostorom, te i za vlasnika prostorija koju netko drugi legalno
koristi moe ta prostorija biti tua u smislu tog propisa.
Nedopustivo bi, meutim, bilo, i suprotno pravnom poretku, da se lanom 154. KZ
daje kaznenopravna zatita i onom faktinom dratelju nekog stana, odnosno drugog
zatvorenog prostora, do kojeg je ovaj doao protivno propisu o stjecanju prava na koritenje
takvog stana odnosno prostora, a pogotovo jo i izigravanjem zakonitih prava vlasnika.
VSH, K-118/72. od 7. lipnja 1972.
Neovlateno prodiranje u zakljuani stan oteenice od strane dvojice poinitelja tog djela, od
kojih je jedan pokuao izvriti i silovanje nad oteenicom, ima se tretirati kao samostalno k.
d. naruavanja nepovredivosti stana iz l. 154. KZ (l. 53. KZH), koje za onoga koji je osim
toga izvrio i pokuaj silovanja nije inkludirano u to k. d. (l. 83. st. 1. KZH u vezi s l. 19.
KZJ), tako da poinitelj odgovara za dva k. d.
VSH, K-894/69. od 26. lipnja 1969.
Propis l. 154. st. 1. KZ (l. 53. st. 1. KZH) ne zatiuje samo nastanjeni stan nego i prazan
stan koji je u odnosu na poinitelja k. d. tui.
Pravni poredak zatiuje tue stvari kao takve i drutvena opasnost sastoji se u posizanju za
tuom imovinom ili pravom.
Vlasnik stana, makar to bilo i poduzee, a ne samo nositelj stanarskog prava, ovlateni su da
okrivljenika kjoi je neovlateno prodro u stan pozovu da isprazni stan. K. d. naruavanja
nepovredivosti stana ostvareno je ve i samim prodiranjem u tui stan, a neudaljavanje iz
stana na zahtjev ovlatene osobe predstavlja alternativnu radnju izvrenja k. d. iz l. 154. KZ
(l. 53. KZH).
VSH, K-109/69. od 1. listopada 1969.

166

Samovlasnim useljenjem u prazan stan, izgraen za radnike ustanove, naruava se

nepovredivost stana ogranienjem i povreivanjem prava i slobode ovlatenog davatelja stana
da raspolae sa stanom.
VSH, Kzz-21/77. od 16. svibnja 1978.
Predmet k. d. naruavanja nepovredivosti stana tuu je stan, bez obzira na to je li je u vrijeme
poinjenja djela bio nastanjen ili prazan
VSH, K-1093/69. od 1. listopada 1969.
Zatvorena prostorija u smislu propisa l. 53. st. 1. KZH naruavanje nepovredivosti stana
jest ne samo takva prostorija koju graanin ovlateno koristi ve i poslovna prostorija
poduzea, dravnog tijela i sl. Pri tome, a uz nesporno utvrenje da se u izloenom smislu radi
o zatvorenoj prostoriji neodluno je za postojanje k. d. iz l. 53. st. 1. KZH je li prostorija
namjetena ili prazna.
VSH, Kzz-22/81. od 2. rujna 1981.
Tuim stanom u smislu l. 53. KZH smatra se onaj koji je u posjedu druge osobe, pa je zbog
toga okrivljenica ulazei u kuu na kojoj je suvlasnik, a bez dozvole privatnog tuitelja,
ostvarila bitna obiljeja k. d. naruavanja nepovredivosti stana oznaenom u l. 53. st. 1.
KZH.
Okruni sud u Sisku, K-35/85. od 3. travnja 1985. - 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br.
110/97 i 27/98.-ispr.)
Krivino djelo naruavanja nepovredivosti stana iz l. 52. st. 1. KZRH ini i vlasnik ako
neovlateno prodre u stan ili kuu koji su njegovo vlasnitvo, a koje druga osoba koristi za
stanovanje po nekoj pravnoj osnovi.
upanijski sud Bjelovar, K-356/96 od 11.7.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br.
21

59. PROTUPRAVNO ODUZIMANJE SLOBODE

lanak 124. KZ-a
Kazneno djelo protupravnog lienja slobode konzumirano je kaznenim djelom
silovanja iz l. 179. (l. 83. KZH) u sluaju kad je optuenik doveo oteenicu u stan u cilju
spolnog odnoaja, pa je kao prvu mjeru osiguranja, za sluaj da se oteenica odupre
zakljuao stan, a kad se ona oduprla njegovom zahtjevu za openje m, onda je uporabio silu
za izvrenje spolnog odnoaja, dok oteenica nije mogla iz stana pobjei jer je bio zakljuan.
Zbog toga se ne moe govoriti o zasebnom k. d. iz l. 150. st. 1. KZ (l. 47. st. 1. KZH) jer je
ovo protupravno zadravanje oteenice u zatvorenom stanu sastavni dio sile koju je
optuenik uporabio radi poinjenja k. d. iz l. 179. st. 1. KZ.

167
Okruni sud u Karlovcu, K-62/68. od 20. rujna 1968.
Ako je do lienja slobode neke osobe dolo pod uvjetima iz l. 191. st. 4. ZKP (radi
predaje nadlenom tijelu osobe zateene na izvrenju k. d. krae iz l. 130. st. 1. KZH za koje
se progoni po slubenoj dunosti), tada takvo ogranienje slobode nema obiljeja k. d.
protupravnog lienja slobode, jer nedostaje upravo taj element protupravnosti.
Okruni sud u Karlovcu, K-229/79. od 26. lipnja 1979.
Za pitanje dovrenosti k. d. lienja slobode iz l. 47. KZH nije znaajna duljina
trajanja protupravnog lienja slobode.
Iz obrazloenja:
Pogreno alba smatra da se u konkretnom sluaju ne radi o dovrenom k. d. ve o
pokuaju. Naime, za postojanje tog djela dovoljno je i krae lienje slobode, a djelo je
dovreno aktom lienja slobode koja injenica ak i nije sporna, jer je priznaju i sami
optuenici.
VSH, I K-945/86. od 12. listopada 1988.
Radi se o teem obliku k. d. protupravnog lienja slobode iz l. 47. st. 4. KZH,
poinjenog na okrutan nain, u sluaju kad su optuenici oteenika nasilno izveli iz kue,
udarajui ga pitoljem i tapom po glavi i rukama, a zatim mu zbog njegova opiranja vezali
konopcem ruke na l ea te ga smjestili u automobil i krenuli u pravcu drugoga grada, pri emu
je jedan od optuenika drao no uperen u oteenika.
Iz obrazloenja:
Bez osnova istiu optuenici da se u njihovim radnjama ne stjeu bitna obiljeja k. d.
protupravnog lienja slobode iz l. 47. st. 4. KZH, jer da su optuenici primijenili silu, ali da u
njihovu ponaanju nedostaje kvalifikatorni element postupanja na okrutan nain.
Meutim, u utvrenim radnjama optuenika nije sadrana samo uporaba sile ve su optuenici
prinudom protupravno ograniili oteeniku slobodu kretanja, a pri tome je pravilno
prvostupanjski sud takav nain postupanja optuenika ocijenio kao okrutan te djelo ispravno
pravno kvalificirao kao k. d. iz l. 47. st. 4. KZH.
Zapovjednik zatvora koji nije pustio na slobodu nezakonito uhienog pritvorenika s
kojim su straari postupali na okrutan nain, a zatim ga i ranili prilikom pokuaja bijega,
poinio je kazneno djelo protupravnog lienja slobode iz l. 46. st. 4. Krivinog zakona RH
neinjenjem.
VSRH, I K-852/1999-5 od 20. 12. 2000.
(upanijski sud u Zagrebu, K-73/98) Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu br. 2/2003.
60. OTMICA
lanak 125. KZ

168

Uinili su krivino djelo otmice iz l. 48. t. 2. KZH optuenici (brani par) koji su, u namjeri
da po obiaju Roma udaju oteenicu staru 12 godina, namamili je na autobusni kolodvor pod
izgovorom da im pomogne nositi stvari, a onda je odvezli autobusom u udaljeno mjesto gdje
su je predali svom roaku koji je nad njom izvrio obljubu. Oni su iskoristili nezrelost
oteenice i doveli je u poloaj u kome nije mogla odluivati o svome kretanju.
VSH, I K-354/89. od 15.11.1991.
Tri optuenika koji su prisilno ugurali oteenicu u osobni automobil, kako bi nastavila
nevjenano ivjeti s jednim od njih, uinili su kao suizvritelji krivino djelo otmice iz l. 48.
st. 1. KZH, a ne krivino djelo prinude, kako se to navodi u albi. Krivino djelo otmice ini
onaj tko nad nekom osobom protupravno stjee vlast i onemoguava je u slobodi kretanja i
odluivanja, makar to trajalo i relativno kratko vrijeme kao u konkretnom sluaju jer je
policija liila slobode optuenike im su stigli na odredite.
VSH, I K-240/90. od 10.6.1992. eljko Horvati, Novo hrvatsko Kazneno pravo,
Organizator Zagreb, 1997.
Kad je utvreno da su optuenici prema prethodnom dogovoru i zajedniki, u
uniformama HV i oboruani kratkim orujem, u namjeri da dovoenjem oteenika, tadanjeg
direktora Jugobanke, omogue suoptueniku da ga ovaj privatno, dakle, neovlateno ispitai
sazna podatke koji su ga osobno interesirali, doli do njegove ue u Slatini i zatraili da poe
s njima, to je ovaj vidjevi osobe u maskirnim uniformama i uino, te ga zatim osobnim
automobilom odvezli na karaulu u Noskovce i predali ga opt. M. D., ostvarena su sva bitna
obiljeja k. d. otmice iz l. 47. st. 1. KZRH.
Iz obrazloenja:
Prema utvrenju prvostupanjskoga suda optuenici su bili obueni u maskirne
uniforme i bili oboruani kratkimorujem, pa je njihovo odvoenje oteenika iz njegove kue
u Slatini imalo u svakom pogledu znaenje protupravnog zasnivanja fizike vlasti nad
oteenikom. Cilj ovakve radnje je bilo informiranje opt. M. D. o radu oteenika u njegovoj
ustanovi. Oteenik je protivno svojoj volji morao obaviti taj razgovor o svom radu s opt. M.
D., pa je stoga bio u poloaju da bude prinuen da neto uini, odnosno trpi i stoga se u
radnjama optuenika stjeu svi elementi k. d. otmice. To to je opt. M. D. sam vodio
informativni razgovor s optuenikom nije odluno, jer je djelo bilo dovreno
poduzimanjem radnje usmjerene na optuenikovo injenje ili trpljenje. Kako je odvoenje
oteenika uinjeno s odreenim ciljem, u konkretnom sluaju ne moe biti rijei o k. d.
protupravnog lienja slobode iz l. 46. st. 1. KZRH, ve iskljuivo o k. d. otmice.
VSRH, I K-950/19934. od 30. lipnja 1993.
Tri optuenika koji su prisilno ugurali oteenicu u osobni automobil, kako bi
nastavila nevjenano ivjeti s jednim od njih, uinili su kao supoinitelji k. d. otmice iz l. 48.
st. 1. KZH, a ne k. d. prinude, kako se to navodi u albi k. d. otmice ini onaj tko nad nekom
osobom protupravno stjee vlast i onemoguava je u slobodi kretanja i odluivanja, makar to

169
trajalo i relativno kratko vrijeme kao u konkretnom sluaju jer je policija liila slobode
optuenike im su stigli na odredite.
VSRH, I K-240/90. od 10. lipnja 1992.

61. ZLOSTAVLJANJE U OBAVLJANJU SLUBE ILI JAVNE OVLASTI

lanak 127. KZ-a
Policajac koji je oteenika neovlateno tukao palicom, zadavi mu brojne lake
tjelesne ozljede, nije poinio samo k. d. zlostavljanja u obavljanju slube ili javne ovlasti iz l.
50. KZH, ve u stjecaju s tim k. d. jo i k. d. lake tjelesne ozljede iz l. 42. st. 1. KZH.
Naime, time to je sada za to k. d. u l. 50. KZH predviena kazna zatvora od tri
mjeseca do tri godine, a koja je stroa od kazne zatvora do jedne godine predviene
svojevremeno za identino k. d. zlostave zlouporabom slubenog poloaja ili ovlasti iz l.
152. KZ, nije pokrivena i ona kriminalna koliina sadrana u djelu lake tjelesne ozljede da bi
stjecaj bio iskljuen.
Okruni sud u Bjelovaru, K-731/78. od 4. prosinca 1978.
Nastavnik osnovne kole koji u obavljanju te funkcije zlostavi uenika ima svojstvo
slubene osobe u smislu propisa l. 3. st. 5. KZH, pa prema tome ini k. d. zlostavljanja u
obavljanju slube ili javne ovlasti iz l. 50. KZH.
Okruni sud u Bjelovaru, K-604/80. od 23. lipnja 1981. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br.
110/97 i 27/98.-ispr.)
62. PRISILA
lanak 128. KZ-a
Za ocjenu je li su optuenici kao osoblje eljeznikog vlaka, samim tim to su
oteenika fiziki protiv njegove volje odstranjivali iz vagona, to inili bez ikakve zakonske
osnove i time izvrili k. d. iz l. 149. KZ (l. 52. KZH), valjalo je ocijeniti je li su optuenici
prekoraili ovlasti.
Odredbom l. 5. st. 1. t. A/ Tarife za prijevoz putnika, prtljage i ekspresne robe na
prugama J odreeno je da se mogu i uz put od prijevoza eljeznicom iskljuiti, izmeu
ostalih, i pijane osobe, osobe koje svojim ponaanjem uznemiravaju druge putnike ili osobe
koje se ne pridravaju prometnih propisa i propisa o javnom redu i poretku.
Valjalo je stoga u postupku utvrditi kako je u ovom sluaju bilo stanje oteenika, tj. je
li je bio pijan i u kolikoj mjeri, te kakvo je bilo njegovo ponaanje, ocijeniti je li su ispunjeni
uvjeti iz citirane odredbe za njegovo iskljuenje od prijevoza ili nisu, kao i to je li su organi
eljeznice (kondukter, vlakovoa i drugi) ovlateni da u sluaju kada putnik odbije postupiti

170
premanjihovom nalogu i napustiti vagon, da ga silom odstrane ili moraju za to traiti
intervenciju policije.
VSH, K-1030/70. od 20. kolovoza 1970.
Za postojanje k. d. oduzimanja tue pokretne stvari potrebno je da se radi o
oduzimanju uinjenom radi trajnog prisvajanja stvari.
Kad je optuenik oteeniku oduzeo sat kao zalog da e se oteenik vratiti svojem
automobilu i odvesti optuenika u kavanu, dakle da bi time prisilio oteenika da optuenika
preveze svojim kolima, onda oduzimanje nije izvreno u cilju prisvajanja. Budui da je sat
oduzet silom, ime je oteenik prisiljen da neto trpi, tada su u takvoj radnji optuenika
ostvareni elementi k. d. prinude iz l. 149. KZ (l. 52. KZH).
VSH, K-1742/68. od 18. sijenja 1968.
Time to je optuenik oteenicu uhvatio za ruke i maltretirao je, te vukao u namjeri
da je privoli da poe s njim radi obavljanja spolnog odnoaja, optuenik nije zapoeo s
efektivnim izvrenjem k. d. silovanja, ve je samo oteenicu prisiljavao da poe s njim, pri
emu je njegova namjera da s oteenicom izvri spolni odnoaj predstavljala samo motiv
njegova opisanog ponaanja.
To tim vie jer ni sama oteenica nije tvrdila da je optuenik pritom ispoljavao bilo
kakav akt usmjeren u pravcu zadovoljenja spolne pohote. Prema tome, u takvom postupanju
optuenika nije jo zapoela radnja izvrenja nasilnog spolnog odnoaja iz l. 179. st. 1. KZ
(l. 83. st. 1. KZH), ve su samo ostvareni elementi k. d. prinude.
VSH, K-787/68. od 11. srpnja 1968. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.ispr.), Informator Zagreb 1998.

63. PRIJETNJA
lanak 129. KZ-a
U vezi s pitanjem zastare, k. d. ugroavanja sigurnosti iz l. 153. st. 1. KZ (l. 51.
KZH) izvreno je samim inom prijetnje i ne produljava se trajanjem izazvanog osjeaja
straha, ugroenosti, nesigurnosti i nespokojstva kod oteenika, to je u skladu s l. 14. KZ
(l. 31. KZJ) koji propisuje da je k. d. poinjeno u vrijeme kad je poinitelj radio ili bio duan
raditi, bez obzira kad je posljedica nastupila.
Okruni sud u Zagrebu, K-280/72. od 24. veljae 1972.
Za uin k. d. ugroavanja sigurnosti izvrenog pucanjem iz puke, dovoljno je da se
pucanjem od strane optuenika stvori kod oteenika nespokojstvo i strah te osjeaj
ugroenosti od takve optuenikove aktivnosti.
VSH, K-2212/54.

171
Kad je optuenik svojim ponaanjem u isto vrijeme i na istom mjestu napao ast i
ugled privatne tuiteljice viui joj uvredljive rijei, a u isto vrijeme lupao na prozor priv.
Tuiteljice, pozivajui da izie iz stana da se obraunaju, poinio je ne samo k. d. iz l. 170.
st. 1. KZ (l. 76. st. 1. KZH uvreda), nego i ono ugroavanjem sigurnosti iz l. 153. st. 1.
KZ (l. 51. st. 1. KZH). Radnje okrivljenika upravljene su na razliite zatitne objekte protiv
kojih je bilo upravljeno ugroavanje, odnosno napad okrivljenika.
U ovom sluaju je to ast i ugled priv. tuiteljice, a u drugom sigurnost tuiteljice kao
jedno od prava graana koje pravni poredak titi.
VSH, Kzz-23/69. od 11. rujna 1969.
Jedan je od elemenata k. d. ugroavanja sigurnosti ozbiljna prijetnja, koja je objektivno
podesna da kod osobe kojoj je upuena izazove osjeaj straha.
Kad je optuenik zaprijetio slubujuem policajcu da e mu zabiti no u lea kad ga sretne na
ulici, policajac je, prema vlastitoj izjavi, opravdano bio u strahu, posebno jer je znao da je
optuenik do sada bio sedam puta osuivan i 23 puta kanjen od strane suca za prekraje.
Posebno, u to vrijeme kad je optuenik prijetio, tada protiv njega jo nije bio odreen pritvor,
pa oteenik nije bio siguran je li e optuenik biti pritvoren, a osim toga postojala je i
mogunost da optuenik svoju prijetnju ostvari i kad izie iz pritvora ili nakon izdrane
kazne.
VSH, K-927/70. od 17. rujna 1970.
Za poinjenje k. d. iz l. 153. KZ (l. 51. KZH) nije odluno je li poinitelj upuujui drugom
prijetnju pritom ozbiljno mislio, ve, sasmo to, je li od strane oteenika s obzirom na sve
okolnosti pod kojima je prijetnja upuena, ova mogla biti ozbiljno shvaena i je li na taj nain
u osjeajnom ivotu oteenika mogla izazvati izvjesne primjene u vidu uzbuenosti, straha i
prerpasti.
VSH, K-2126/70. od 26. sijenja 1971.
Za ostvarenje bia k. d. ugroavanja sigurnosti, nije potrebno da je oteenik bio nazoan
dogaaju, pa da mu je prijetnja bila upuena izravno, ve je dovoljno da je prijetnja bila
poinjena pod takvim okolnostima da je kod oteenika, kad je za nju saznao, mogla izazvati
osjeaj straha, osobne ugroenosti, nesigurnosti i nespokojstva.
Okruni sud u Zagrebu, K-2162/71. od 18. svibnja 1972.
Pravilno je sud uzeo da je okrivljenik ostvario elemente k. d. ugroavanja sigurnosti iz
l. 50. st. 1. KZRH kada je, tijekom ozbiljne prepirke s privatnim tuiteljem, otiao u garau i
vratio se drei u ruci djeji pitolj, i zaprijetio da e ga ubiti. Privatni tuitelj s mjesta na
kome se nalazio nije mogao ocijeniti da se radi o djejem pitolju, jer se igrake izrauju tako
da vanjskim izgledom budu to slinije pravim predmetima. Takva prijetnja moe objektivno
kod drugog izazvati osjeaj straha i osobne nesigurnosti, pa je treba smatrati ozbiljnom u
smislu l. 50. st. 1. KZRH.
upanijski sud u Bjelovaru, K-67/1996. od 14. oujka 1996.

172
Bacanje bombe pod prozor stana oteenika jo ne predstavlja ozbiljnu prijetnju
napadom na njegov ivot ili tijelo odnosno njemu bliskih osoba u smislu l. 50. st. 1. KZRH.
Iz obrazloenja:
Ozbiljna prijetnja iz navedenog propisa nije svaka prijetnja, ve samo ona kojom se
prijeti da e biti napadnut ivot ili tijelo oteenika, ili ivot ili tijelo njoj bliske osobe. Radi se
dakle o prijetnji nekim buduim napadom na ivot ili tijelo (oteenika ili njoj bliske osobe), a
prijetnja mora biti tako ozbiljna da dovodi do osjeaja ugroenosti oteenika za vlastiti
tjelesni integritet ili integritet njemu bliske osobe.
Izazivanje eksplozije aktiviranjem rune bombe nesumnjivo je opeopasna radnja pa
bi taj postupak optuenika mogao, pod uvjetom da je izazvao opasnost za ivot ili tijelo
oteenika ili nekih drugih osoba ili za imovinu veeg opsega, predstavljati k. d. dovoenja u
opasnost ivota i imovine opeopasnom radnjom ili sredstvom iz l. 146. st. 1. KZRH, ali se
optuenik ne tereti za izazivanje takve opasnosti.
VSRH, I K-847/1993. od 16. i 27. prosinca 1993.
Nisu ostvarena obiljeja kvalificiranog k. d. ugroavanja sigurnosti iz l. 51. st. 2.
KZH kad je prijetnja uinjena prema dvjema osobama, jer dvije osobe jo uvijek ne
predstavljaju vei broj osoba u smislu navedenog zakonskog propisa.
VSH, K-3/82. od 21. svibnja 1982.
Bie k.d. ugroavanja sigurnosti iz l. 50. st. 2. KZRH kojim je poinitelj ugrozio
sigurnost veeg broja osoba, ostvareno je kada je poinitelj ugrozio sigurnost naglaene grupe
ljudi, koja, prema stajalitu sudske prakse, predstavlja grupu od pet ili vie osoba.
upanijski sud u Bjelovaru, K-610/1996. od 5. prosinca 1996. 1. dio Kazneni zakon (Nar.
nov. br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
Napomena: Prema l. 89. st. 22. ne bi se smio po svojoj stilizaciji primijeniti na l. 129. st. 3.
ve st. 21. (Skupina)
Bie krivinog djela ugroavanja sigurnosti iz l. 50. st. 2. KZRH kojim je poinitelj ugrozio
sigurnost veeg broja osoba, ostvareno je kada je poinitelj ugrozio sigurnost naglaene
grupe ljudi, koja, prema stajalitu sudske prakse, predstavlja grupu od pet ili vie osoba.
upanijski sud Bjelovar, K-610/96 od 5.12.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br.
21
64. POVREDA TAJNOSTI PISAMA I DRUGIH POILJAKA
lanak 130. KZ-a

173
Kad je optueni listonoa otvarao tua pisma koja su mu bila povjerena radi dostave,
poinio je samostalno k. d. povrede tajnosti pisama, a ne k. d. zlouporabe slubenog poloaja
ili ovlasti.
Odredba l. 156. KZ (l. 55. KZH) ukazuje da takvo k. d. ini svaka ona osoba koja
neovlateno otvori tue pismo. Optuenik nije bio ovlaten, pa prema tome nije ni smio
otvoriti pismo, a budui da je pismo ipak otvorio, poinio je time samostalno k. d. povrede
tajnosti pisma iz l. 156. st. 1. i 3. KZ (l. 55. st. 1. i 3. KZH).
VSH, K-132/73. od 13. sijenja 1975.
Optuenik je kao listonoa otvarao pisma, ali ne sa ciljem saznavanja njihova
sadraja, ve da vidi ima li u njima novaca radi prisvajanja.
Za postojanje k. d. povrede tajnosti pisama i drugih poiljaka, pitanje stvarnog motiva
otvaranja pisama pravno je neodluno. Na subjektivnoj strani kod poinitelja trai se samo
svijest da neovlateno otvara tue pismo ili kakvu drugu zatvorenu poiljku, jer zakonodavac,
kriminalizirajui takvu djelatnost, prua graanima garanciju da nitko nepozvan nee otvarati
zatvoreno pismo ili neku drugu poiljku te tako omoguiti da se sazna njezin sadraj, bez
obzira u koju se svrhu takvo otvaranje obavlja.
VSH, K-128/77. od 3. veljae 1977.
Novac koji neka osoba alje potom, u zatvorenom pismu, smatra se poiljkom koja je
povjerena poti na otpremu.
Ako slubenik pote kome je povjereno da takvu poiljku otpremi, pismo otvori a
novac prisvoji, ini time k. d. pronevjere u stjecaju, s k. d. povrede tajnosti pisama i drugih
poiljaka.
VSH, K-1796/58. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator
Zagreb 1998
65. POVREDA MIRA POKOJNIKA
lanak 134. KZ-a
Prvostupanjskom presudom okrivljena je, kao supruga pok. sina oteene, osloboena
optube zbog k. d. povrede groba iz l. 213. KZRH injenino, da je s groba gdje su
pokopani suprug i sin oteenika otkinula i bacila mramornu vazu. Iako skidanje vaze koja je
uvrena za grob, predstavlja oteenje groba, ipak u radnji okrivljene nema elemenata
oznaenog k. d. Da bi se radilo o k. d. povrede groba, potrebno je da se radnje, koje
objektivno predstavljaju oteenje, poduzimaju s namjerom da se oteti grob kao tua stvar,
ega u konkretnom sluaju nema jer je okrivljena vlasnica i korisnica grobnog mjesta.
Otkidanje i bacanje vaze s groba ne predstavlja ni grubu povredu groba. Pod grubom
povredom groba treba smatrati oskvrnue ili obeaenje groba, kojim se teko vrijea
osjeaj pijeteta prema pokopanim osobama, dakle osjeaj dubokog potovanja prema
pokojnicima. Okrivljena nije namjerno postupala da grubo povrijedi grob, jer je u njemu
pokopan njen mu, ija smrt ju je teko pogodila.

174
upanijski sud u Bjelovaru, K-46/1995. od 23. veljae 1995. 1. dio Kazneni zakon (Nar.
nov. br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
66. VELEIZDAJA
lanak 135.
Kad se optuenik tereti u osnovi samo zbog toga to se prikljuio naoruanoj mjesnoj strai s
drugim naoruanim mjetanima srpske nacionalnosti u mjestu Lovska, Opina Novska, te s
orujem uestvovao u dranju straa, takva aktivnost, bez dodatnih elemenata, ne moe se
pored krivinog djela sudjelovanja u oruanoj pobuni iz lanka 235. stavak 1. KZRH pravno
oznaiti jo i po propisu lanka 231. KZRH, neovisno o motivaciji poinitelja.
Okolnost da su krajnji ciljevi oruane pobune dijela srpskog stanovnitva Republike
Hrvatske openito bili da se pobunjenika vlast trajno zadri, a kasnije ti krajevi odcijepe od
matine zemlje i ostvari ujedinjenje svih srpskih zemalja, to istie vojni tuitelj u albi i
to smatra notornom injenicom, ne moe biti razlogom da se optueniku, kao pojedincu, koji
se tereti samo za sudjelovanje u naoruanoj seoskoj strai, pripisuje izvrenje krivinoga djela
iz lanka 231. KZRH. O tzv. Idealnom stjecaju, o kojemu govori alitelj, izmeu krivinoga
djela oruane pobune iz lanka 235. stavak 1. KZRH i kriv. Djela ugroavanja teritorijalne
ukupnosti iz lanka 231. KZRH, moglo bi se raditi kod onih uesnika oruane pobune koji su
bili organizatori, rukovoditelji ili koordinatori oruanih pobunjenikih akcija ili koji su tako
djelovali s ve unaprijed postavljenim ciljem odcjepljenja dijela teritorija Republike Hrvatske
i njegovog pripajanja drugoj dravi, koristei se pri tome pojedinanim pobunjenikim
akcijama, pa i takvima u kakvoj je uestvovao i optuenik, dok se poiniteljima tih izoliranih
pobunjenikih akcija stjecaj izmeu navedenih djela ne moe pripisati.
VSH, I K-279/93. od 15.4.1993. VSH, I K-119/93. od 4.3.1993.
Kada se optuenik tereti prema opisu djela da se prikljuio novoformiranoj strai te primio
oruje i drao strae na poloajima oko sela Popovac i da je to uinio s ciljem
suprotstavljanja legalnim tijelima vlasti Republike Hrvatske, suspenzije te vlasti i pripajanja
tog podruja Republici Srbiji, ostvarena su prema pravilnom pravnom stajalitu Vojnog suda,
kao suda prvog stupnja, samo obiljeja krivinoga djela oruane pobune iz lanka 235.
KZRH, a ne istovremeno u idealnom stjecaju i obiljeja krivinoga djela ugroavanja
teritorijalne ukupnosti iz lanka 231. stavak 1. KZRH.
Ispravno sud prvoga stupnja polazi od zakonskog naela da sud nije vezan pravnom ocjenom
djela iz optunice (lanak 262. ZKP) te da radnja izvrenja djela mora biti konkretno opisana
u optunom aktu (lanak 252. stavak 1. toka 2. ZKP). Stoga kad analizira opis djela iz
optunice, sud prvoga stupnja ispravno zakljuuje da se u konkretnom sluaju opisana
aktivnost odnosi samo na ostvarenje cilja poinjenja krivinoga djela iz lanka 235. stavak 1.
KZRH, a ni po emu se ne vidi poduzimanje konkretnih radnji od strane optuenika u cilju
pripajanja spornog podruja Republici Srbiji, i to na nain inkriminiran odredbom lanka 231.
stavak 1. KZRH, dakle silom ili drugim protuustavnim putem, pa se prema tome u tom
sluaju i ne moe raditi o stjecaju krivinog djela iz lanka 231. stavak 1. KZRH, i lanka
235. stavak 1. KZRH, ve nasuprot tome samo o krivinom djelu iz lanka 231. KZRH.
Da bi poinitelj krivinoga djela oruane pobune poinio u stjecaju i krivino djelo
ugroavanja teritorijalne ukupnosti, potrebno je da pored tono odreenih radnji oruane
pobune koje su poinjene s odreenim umiljajem poini i tono odreene radnje ugroavanja
teritorijalne ukupnosti s umiljajem, a to znai da je uestvovao u formiranju nelegalne vlasti

175
na privremeno okupiranom podruju Republike Hrvatske ili izvrio druge radnje radi
organizacije posve drukijeg vojnog i drutveno-politikog ustrojstva, a sve radi pripajanja
toga dijela dravnog podruja Republike Hrvatske Republici Srbiji. Dodue, takvi poinitelji
krivinoga djela ugroavanja teritorijalne ukupnosti slue se poiniteljima krivinih djela
oruane pobune radi ostvarivanja svojih ciljeva, ali to ne znai da ovi potonji poinitelji
krivinoga djela oruane pobune, time to su poinili to krivino djelo ujedno ine i krivino
djelo iz lanka 231. KZRH.
Nije stoga dovoljno navesti da se netko oruano pobunio s ciljem suprotstavljanja legalnim
tijelima vlasti Republike Hrvatske radi pripajanja odreenog podruja Republici Srbiji, kako
je to uinjeno u konkretnom sluaju, da bi se radilo o stjecaju krivinih djela iz lanaka 231. i
235. KZRH.
VSH, I K-278/93. od 8.4.1993.
Pravilno je stajalite vijea Vojnog suda kao suda prvog stupnja da iz opisa djela u zahtjevu
vojnog tuitelja prema kojem se okrivljenik tereti da je u svibnju 1991. g. samovoljno
napustio rad u policijskoj upravi i da se s kompletnom opremom, kojom je bio zaduen,
pridruio tzv. Martievoj miliciji SAO Krajina i njenim akcijama protiv Republike
Hrvatske, proizlaze sva bitna obiljeja krivinoga djela oruane pobune iz lanka 235. stavak
1. KZRH, a ne i obiljeja krivinoga djela ugroavanja teritorijalne ukupnosti iz lanka 231.
KZRH, neovisno o tome to je vojni tuitelj naknadnim dopisom istranom sucu, bez ikakve
nove injenine podloge ranijem opisu djela, dodao rijei: a sve s krajnjim ciljem da se ovaj
dio teritorija Republike Hrvatske pripoji Republici Srbiji.
Nema nikakve dvojbe da prikljuivanje okrivljenika pobunjenicima u Obrovcu i
martievcima sadri u sebi potrebne elemente krivinoga djela oruane pobune iz lanka
235. KZRH, a to djelo je ostvareno ve injenicom odlaska i pridruivanja pobunjenicima, iji
su ciljevi ope poznati, dakle notorni.
Nedopustivo je, meutim, da vojni tuitelj na osnovi posve istoga injeninoga stanja koje je
sam ocijenio nedovoljnim, pa i za podizanje optunice za krivino djelo iz lanka 235. stavak
1. KZRH mijenja proizvoljno i bez ikakvih dodatnih injenica one elemente djela za koje je
ocijenio da su potrebni da bi se djelo moglo drugaije pravno oznaiti, oito samo zato da bi
se izbjegla primjena Zakona o oprostu.
To to se okrivljenik prikljuio pobunjenicima jo samo po sebi, bez konkretnih injeninih
utvrenja, nije dokazom da je on osobno pokuao upotrebom sile ili drugim protuustavnim
putem odcijepiti dio teritorija Republike Hrvatske, konkretno Obrovac, i pripojiti ga Srbiji,
odnosno nekakvoj umjetnoj tvorevini SAO Krajina. Za takvu pravnu oznaku djela po lanku
231. KZRH za sada nedostaje injenina podloga, to nikako ne znai da se protiv
okrivljenika kasnije, s obzirom na prikupljene dokaze, ne bi mogao pokrenuti i voditi krivini
postupak za krivino djelo iz lanka 231. KZRH odnosno bilo za koje drugo djelo protiv
Republike Hrvatske.
VSH, I K-75/93. od 18.3.1993.
Stvarni cilj optuenikova pristupanja, inae stranog dravljanina, tzv. Rezervistima i
prebacivanje na podruje Republike Hrvatske u uniformi s orujem i streljivom bio je da
oruanim putem odvoji dijelove Republike Hrvatske od matice zemlje. Takvo ponaanje
sadri sve bitne elemente krivinog djela ugroavanja teritorijalne ukupnosti iz l. 236. b. st.
1. KZH, a ne oruane pobune iz l. 236. f. st. 1. KZH, kako je djelo pravno oznaio sud
prvoga stupnja. Krivino djelo oruane pobune usmjereno je na ugroavanje Ustavom
utvrenoga dravnog i drutvenog ustrojstva ili sigurnosti Republike Hrvatske, a umiljaj

176
optuenika kao stranog dravljanina bio je u prvom redu usmjeren da uporabom sile odcijepi
dio podruja Republike Hrvatske.
VSH, I K-397/92. od 2.9.1992. PSP-53. eljko Horvati, Novo hrvatsko Kazneno pravo,
Organizator Zagreb, 1997.
Neosnovano su optuenici koji su presudom prvostupanjskoga suda proglaeni
krivima zbog k. d. napada na ustavno ustrojstvo Republike Hrvatske iz l. 236.a. KZH
pozivaju na odredbe Tree enevske konvencije prema kojoj bi oni, kao pripadnici srpskoga
dobrovoljakkoga odreda Stevan Sineli, imali pravo na status ratnog zarobljenika. Oni bi
to pravo mogli imati kad bi, osim ostalih uvjeta iz l. 4. navedene konvencije, ispunjavali
uvjet da se u svojim operacijama pridravaju zakona i obiaja rata. Taj uvjet nije ispunjen jer
je prvostupanjski sud utvrdio da su oni kao pripadnici navedenoga dobrovoljakog odreda
odlazili u oruani napad i pljaku hrvatskih sela. Oni se, prema tome, nisu u ratnim
operacijama pridravali zakona i obiaja rata, pa iako su bili obueni u uniforme i eventualno
nosili znakove za raspoznavanje i otvoreno nosili oruje, ne mogu imati svojstvo ratnih
zarobljenika.
VSRH, I K-321/92. od 8. srpnja 1992.
Stvarni cilj optuenikova pristupanja, inae stranoga dravljanina, tzv. rezervistima i
prebacivanje na podruje Republike Hrvatske u uniformi s orujem i streljivom bio je da
oruanim putem odvoji dijelove Republike Hrvatske od matice zelje. Takvo ponaanje sadri
sve bitne elemente k. d. ugroavanja teritorijalne ukupnosti iz l. 236.b. st. 1. KZH, a ne
oruane pobune iz l. 236.f. st. 1. KZH, kako je djelo pravno oznaio prvostupanjski sud.
Kazneno djelo otuane pobune usmjereno je na ugroavanje Ustavom utvrenoga dravnog i
drutvenog ustrojstva ili sigurnosti Republike Hrvatske, a namjera optuenika kao stranog
dravljanina, bila je u prvom redu usmjerena da uporabom sile odcijepi dio podruja
Republike Hrvatske.
VSRH, I K-397/92. od 2. rujna 1992. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.ispr.), Informator Zagreb 1998
67. ORUANA POBUNA
lanak 142. KZ
Pravilno je pravno stajalite vojnog tuitelja da je optuenik kojem je optunicom stavljeno
na teret da je u oruanoj pobuni i sukobu na podruju Banije i iroj okolici naoruavi se
pucao i po civilnom stanovnitvu i objektima stanovnitva hrvatske nacionalnosti, ostvario
sva bitna obiljeja krivinog djela oruane pobune iz lanka 236. f. KZRH, a ne krivino djelo
iz lanka 1242. OKZRH.
Optueniku se, naime, nita konkretno ne stavlja na teret u smislu inkriminacije krivinog
djela ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva iz lanka 142. OKZRH.
Ne stavlja mu se na teret da je krei pravila meunarodnog prava za vrijeme rata-oruanog
sukoba naredio ubijanje civilnog stanovnitva, odnosno da je to sam inio i faktino ubijao i
ubio odreene civile, muio ih, neovjeno postupao s njima, odnosno da je uinio bilo koje
drugo djelo koje se nabraja u citiranoj odredbi zakona.
Isto tako, osim navoda u opisu djela da je pucao po objektima stanovnitva hrvatske
nacionalnosti, optueniku se ne stavlja na teret da je unitio bilo koju kuu ili objekt, izvan

177
samog oruanog sukoba, pa niti u takvom konkretnom djelu sudjelovao. Ne stavlja mu se na
teret ni da bi njegovo djelovanje bilo praeno tekim nasiljem ili velikim razaranjem u smislu
kaznene odredbe lanka 236. o. KZRH.
VSH, II-4 Kr-344/92. od 24.12.1992.
Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da nije dokazano da je optuenica sudjelovala u
oruanoj pobuni protiv Republike Hrvatske time to se ukljuila u rad organizirane ratne
kuhinje za pripadnike etnikih formacija. Optuenica je samo prigodno, s poznatim enama
koje su radile u kuhinji, pomagala istiti krumpir, a to nije dovoljno za ocjenu da se ukljuila
u oruanu pobunu. Ni tvrdnja vojnog tuitelja u albi da je tuiteljica bila duna imenovati
sudionike u pobuni pred policijom ne ukazuje na njezinu pripadnost pobunjenicima, niti
aktivno sudjelovanje u oruanoj pobuni.
VSH, I K-155/92. od 20.5.1992. eljko Horvati, Novo hrvatsko Kazneno pravo,
Organizator Zagreb, 1997.
Pripremne radnje poduzete radi poinjenja k. d. terorizma iz l. 125. KZ SFRJ ne
predstavljaju samostalno k. d., zbog ega se kod toga k. d. itekako moraju razlikovati pojedini
stadiji u poinjenju djela u smislu l. 18. KZ SFRJ ili je ve zapoeo radnjom poinjenja toga
djela u smislu l. 19. KZ SFRJ, odnosno je li namjeravano djelo dovrio, pri emu je, sa
stajalita sudjelovanja u poinjenju toga djela u sluaju objektivnoga kokneksiteta, odluujue
jo i to kakav je bio subjektivni odnos poinitelja prema onom eto je poino: je li pri tom
postupao tako kao da ini svoje djelo ili tako kao da unapreuje tue (l. 25. KZ SFRJ).
VSH, I K-1172/83. od 25. travnja 1984.

Sudionik oruane pobune je svaka osoba koja je svjesna da se radi o oruanoj pobuni, tj.
naoruanom suprotstavljanju vie osoba tijelima legalne dravne vlasti, pa u njemu sudjeluje.
Pri tome je dovoljan bilo koji nain angairanja, pa i uvanja strae bez oruja u ruci, te nije
nuno da svaki sudionik bude naoruan ako skupina koja je povezana odreenim zajednikim
ciljem raspolae orujem.
VSRH, IK-242/92. od 15.04.1992.
Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da nije dokazano da je optuenica sudjelovala u
oruanoj pobuni protiv Republike Hrvatske time to se ukljuila u rad organizirane ratne
kuhinje za pripadnike etnikih formacija. Optuenica je samo prigodno, s poznatim enama
kokje su radile u kuhinji, pomagala istiti krumpir, a to nije dovoljno za ocjenu da se ukljuila
u oruanu pobunu. Ni tvrdnja vojnog tuitelja u albi da je tuiteljica bila duna imenovati
sudionike u pobuni pred policijom ne ukazuje na njezinu pripadnost pobunjenicima, niti
aktivno sudjelovanje u oruanoj pobuni.
VSRH, IK-155/92. od 20.05.1992.

178
Optuenici koji su, u namjeri da se pridrue otpadnicima od legalnih tijela vlasti Republike
Hrvatske, kad je tzv. JNA dijelila oruje, uzeli puke i streljivo i zakopali ih, namjeravajui ih
kasnije upotrijebiti u borbi protiv Republike Hrvatske, pripremali su sudjelovanje u oruanoj
pobuni i stoga poinili krivino djelo iz l. 236. f. u vezi s l. 236. n. KZH (l. 235. u vezi s l.
243. KZH). Pripremanjem oruja i streljiva oni su svjesno stvorili uvjete za neposredno
sudjelovanje u oruanoj pobuni.
VSRH, IK-206/92. od 20.05.1992.
Optuenik koji se, u namjeri obaranja drutvenog i dravnog ustrojstva Republike Hrvatske,
pridruio pobunjenicima, zaduio runim bacaem i mitraljezom s municijom te naoruan
uvao strau, nije pripremao oruanu pobunu i nije poinio krivino djelo iz l. 236. n. U
svezi s l. 236. f KZH, (l. 235. u svezi s l. 243. KZH) kako je to pogreno uzeo sud prvog
stupnja, nego dovreno djelo oruane pobune iz l. 236. f. st. 1. KZH. On nije samo stvarao
uvjete za izravno sudjelovanje u oruanoj pobuni, kako to smatra sud prvog stupnja, nego je
aktivno sudjelovao u oruanoj pobuni.
VSRH, IK-510/92. od 19.08.1992. Komentar Kaznenog zakona, prof.dr.sc. Berislav
Pavii, mr.sc. Petar Vei, Zagreb, 1998.
68. SLUBA U NEPRIJATELJSKOJ VOJSCI
lanak 148. KZ-a

U radnjama optuenika stjeu se sva bitna obiljeja k. d. sluenja u neprijateljskoj

vojsci iz l. 108. st. 1. OKZRH kad je utvreno da je optuenik od 23. rujna 1992. do poetka
travnja 1994. kao podoficir Rijene ratne flotile bive JNA bio rasporeen na rad u logistikoj
bazi koja je opskrbljivala brodove Rijene ratne flotile rezervnim dijelovima, mazivom i
drugim potronim materijalima, izvravajui tako radne zadatke koji su objektivno doprinosili
borbenoj gotovosti postrojbama bive JNA, koje su izvrile agresiju na Republiku Hrvatsku.
Iz obrazloenja:
Optuenik je proglaen krivim zato to je sluio u neprijateljskoj vojsci, pro
predstavlja samo jedan od oblika poinjenja k. d. iz l. 108. st. 1. OKZRH, pri emu je
irelevantno je li on osobno kao borac sudjelovao u oruanim operacijama protiv Republike
Hrvatske. U konkretnom sluaju, vano je bilo utvrditi je li optuenik svojim radom kao
pripadnik Rijene ratne flotile, Novi Sad, davao svoj doprinos u spremnosti tih brodova za
borbeno djelovanje ili nije. Budui da je na temelju ispitanih svjedoka, a to ne porie ni
optuenik, utvreno da je on, kao podoficir, bio rasporeen na rad u logistikoj bazi koja je
opskrbljivala prodove rezervnim dijelovima, mazivom i drugim potronim materijalom, to u
situaciji kada je optuenik za takav svoj rad primao plau, odnosno ostvarivao pravo na
bolovanje, te mu je u vezi s njegovim poslom omoguen i otkup stana, evidentno proizlazi da
je optuenik u vojsci tzv. SR Jugoslavije ostvarivao sva svoja prava iz radnog odnosa
izvravajui radne zadatke koji su objektivno doprinosili borbenoj gotovosti postrojbi te
vojske. Slijedom toga prvostupanjski je sud s pravom utvrdio da je optuenik sluio u
neprijateljskoj vojsci.

179

VSRH, I K-908/1994. od 8. veljae 1995.

Kazneno djelo sluenja u neprijateljskoj vujsci iz l. 108. st. 1. OKZRH
podrazumijeva aktivan odnos poinitelja u obavljanju odreenih zadaa vezanih za
funkcioniranje te vojske, pa injenica optuenikove pripadnosti neprijateljskoj vojsci sama po
sebi, u vrijeme kad je optuenik ranije proglaen nesposobnim za aktivnu slubu, te se u
inkriminiranom vremenu nalazio na bolovanju i bio odsutan sa svog radnog mjesta, ukazuje
na postojanje bitnih elemenata bia toga k. d.
Iz obrazloenja:
Suprotno tvrdnji albe, prvostupanjski sud je injenino stanje u ovom predmetu
pravilno utvrdio pa je na temelju obrane optuenika, potkrijepljene medicinskom
dokumentacijom o zdravstvenom stanju optuenika i miljenja Vie vojne lekarske komisije
VMC u Novom Sadu od 22. srpnja 1992., osnovano zakljuio da nije dokazano da bi
optuenik u inkriminiranom razdoblju poinio k. d. sluenja u neprijateljskoj vojsci iz l. 108.
st. 1. OKZRH, kako mu se to optunicom dravnog odvjetnika stavlja na teret.
Naime, budui da je na temelju navedenih dokaza i obrane optuenika u tijeku
postupka pred prvostupanjskim sudom nesporno utvreno da je optuenik, zbog svojih
zdravstvenih potekoa, bio proglaen trajno nesposobnim a za aktivnu vojnu slubu jo 22.
srpnja 1992., te je zbog koritenja bolovanja za itavo vrijeme inkriminirano optunicom bio
odsutan sa svog radnog mjesta naelnika sigurnosti u Pokrajinskom sekretarijatu za narodnu
obranu bive JNA u Novom Sadu, to je prvostupanjski sud osnovano zakljuio da kod tako
utvrenih injenica nije dokazano da bi optuenik svojim djelovanjem ostvario elemente bia
k. d. za koje se tereti.
VSRH, I K-759/1993. od 21. listopada 1993. 1. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
Krivino djelo sluenja u neprijateljskoj vojsci iz lanka 108. stavak 1. OKZRH razumijeva
aktivan odnos poinitelja u obavljanju odreenih zadaa vezanih za funkcioniranje te vojske,
pa injenica optuenikove pripadnosti neprijateljskoj vojsci samo po sebi, u vrijeme kad je
optuenik ranije proglaen nesposobnim za aktivnu slubu, te se u inkriminiranom vremenu
nalazio na bolovanju i bio odsutan sa svog radnog mjesta, ukazuje na postojanje bitnih
elemenata bia toga krivinog djela.
VSRH, IK-759/93. od 21. 10. 1993.
U radnjama optuenika stjeu se sva bitna obiljeja krivinog djela sluenja u neprijateljskoj
vojsci iz lanka 108. stavak 1. OKZRH kad je utvreno da je otpuenik od 25. rujna 1992. g.
do poetka travnja 1994. g. kao podoficir Rijene ratne flotile bive JNA bio rasporeen na
rad u logistikoj bazi koja je opskrbljivala brodove Rijene ratne flotile rezervnim dijelovima,
mazivom i drugim potronim materijalom, izvravajui tako radne zadatke koji su objektivno
doprinosili borbenoj gotovosti postrojbama bive JNA, koje su izvrile agresiju na Republiku
Hrvatsku.
VSRH, IK-908/94. od 08. 02. 1995.

180

69. POVREDA UGLEDA REPUBLIKE HRVATSKE

lanak 151. KZ-a
Zastava Republike Hrvatske ustanovljena Amandmanom LXIV. Na Ustav SRH u to.
2. titi se odredbom l. 80. st. 1. KZH jer se taj amandman imao neposredno primijeniti.
Okolnost da je u t. 3. navedenog amandmana bilo odreeno da e zastava biti poblie
odreena posebnim zakonom (to je kasnije i uinjeno), ne znai da e zastava koja se
upotrebljava do donoenja toga zakona nije bila simbolom Republike Hrvatske i njenog
naroda i da nije uivala ugled u narodu. Ne moe se prihvatiti niti tvrdnja da je do novele
KZH od 8. oujka 1991. zatitni objekt ovog k. d. bila samo zastava SRH jer bi to znailo da
Republika Hrvatska i njeni simboli do donoenja te novele nisu uope uivali kaznenopravnu
zatitu.
VSRH, I K-705/91. od 14. sijenja 1992. 2. dio Kazneni zakon, Informator Zagreb 1998.

70. RATNI ZLOIN PROTIV CIVILNOG PUANSTVA

lanak 158. KZ-a
Sasvim openiti navod u optunici da su svi optuenici (24 optuene osobe) pri
oruanom napadu na mjesto akovcu zlostavljali i fiziki maltretirali mjetane nesrpske
nacionalnosti, osim elemenata kriv. Djela oruane pobune iz l. 236. f. st. 1. KZRH ne sadri
jo i sva bitna obiljeja kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva z l. 142.
OKZRH.
Iz obrazloenja:
I prema ocjeni ovog Vrhovnog suda kao drugostupanjskog suda, prema opisu djela u
podignutoj optunici se terete samo za k. d. oruane pobune iz l. 236.f. st. 1. KZRH, koje je
k. d. kako to pravilno zakljuuje prvostupanjski sud, obuhvaeno ve citiranim Zakonom o
oprostu.
Optuenicima se, naime, ne stavlja na teret u smislu l. 142. ili eventualno 144.
OKZRH, da bi naloili bilo koje postupanje inkriminirano tim kaznenopravnim odredbama,
pa bi se prema tome moglo raditi samo o pojedinano poinjenim djelima od strane svakog
pojedinog poinitelja, to svakako zahtijeva, kako konkretizaciiju u odnosu na svakog
pojedinog poinitelja tako i konkretan opis poinjenih djela, to sve podignuta optunica ne
sadri. U konkretnom se sluaju optunica zasniva iskljuivo na slubenim zabiljekama
sastavljenima u policijskoj upravi o obavljenom razgovoru s jednim svjedokom optube,
prema ijim informacijama bi proizlazilo da su svi optuenici sudjelovali u oruanoj pobuni,
odnosno u napadu na mjesto akovci, te vrili pritisak na mjetane koji nisu srpske
nacionalnosti, koje su prema navodima toga svjedoka zlostavljali i fiziki maltretirali. Takva
gola tvrdnja preuzeta u izreku optunice nije dovoljna za ocjenu postojanja dovoljnih dokaza
da je svai pojedini okrivljenik osnovano sumnjiv kao poinitelj konkretno odreenog k. d.
ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva iz l. 142. OKZRH ili ratnog zloina protiv ratnih
zarobljenika iz l. 144. istog zakona.

181

Obustava postupka za k. d. oruane pobune nikako ne iskljuuje mogunost

eventualno kasnijeg pokretanja i voenja k. p. protiv pojedinih poinitelja za koje bi
prikupljeni dokazi ukazivali sasvim konkretno na osnovanu sumnju u pravcu bilo kojeg od
taksativno nabrojenih djela u lanku 142. odnosno 144. OKZRH.
VSRH, I K-1295/92. od 28. sijenja 1993.
Eventualni postupak pred Meunarodnim sudom za ratne zloine niukoliko ne
iskljuuje nadlenost redovitog suda za suenje zbog k. d. ratnog zloina protiv civilnog
stanovnitva iz l. 120. st. 1. OKZRH.
Iz obrazloenja:
Neosnovano optuenik u albi tvrdi da je poinjena bitna povreda odredaba k. p. jer
da je predmet trebao biti raspravljen pred Meunarodnim sudom za ratne zloine, koji je
upravo u tu svrhu formiran u Haagu. Ni jednim propisom Republike Hrvatske nije iskljuena
nadlenost hrvatskih sudova za k. d. za koje e eventualno suditi i navedeni Meunarodni sud,
niti je dovedeno u pitanje vaenje hrvatskoga kaznenoga zakonodavstva za svakoga tko na
podruju Republike Hrvatgske poini k. d. (l. 99. st. 1. OKZRH.)
VSRH, I K-151/1994. od 27. travnja 1994.
Za ostvarenje svih bitnih obiljeja ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva
dovoljno je da je krenjem pravila meunarodnog prava za vrijeme rata vie silovanja
poinjeno nad samo jednom osobom.
Iz obrazloenja:
Neprihvatljivo je stajalite alitelja da se k. d., ratnog zloina protiv civilnog
stanovnitva iz l. 120. st. 1. OKZRH ne moe poiniti na tetu jedne odreene civilne osobe,
ve jedino prema veem broju civilnih osoba ili u odnosu na pojoedine osobe, a taj pojam
alitelj shvaa tako da to ne moe biti jedina odreena osoba ve samo vie odreenih osoba.
Iako je glede sintagme pojedine osobe alitelj potpuno jasan, on ipak ne navodi zbog ega
smatra da to ne moe biti odreena jedna civilna osoba. Meutim, ve i prije izmjene bivega
kaznenoga zakona (l. 142. st. 1. KZJ) kada u zakonskom opisu bia ovoga k. d. nije postojao
pojam pojedine civilne osobe, odreeni pravni pisci su smatrali da se ovo k. d. moe
poiniti i protiv samo jedne osobe. Sada, kada takav pojam postoji u opisu bia k. d., jasno je
da se dio zakonskoga teksta pojedine civilne osobe odnosi na pojedine osobe, odnosno na
pojedine civilne osobe. Stoga nije ostvarena povreda kaznenog zakona na koju ukazuje alba
opt. M. D.
VSRH, I K-902/1993. od 10. veljae 1994. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
Za ostvarenje svih bitnih obiljeja ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva dovoljno je da
je krenjem pravila meunarodnog prava za vrijeme rata vie silovanja poinjeno nad samo
jednom civilnom osobom.
VSRH K-02/93. od 10. 02. 1994. Izbor 5/94.

182

Eventualni postupak pred Meunarodnim sudom za ratne zloine niukoliko ne iskljuuje

nadlenost redovnog suda za suenje zbog krivinog djela ratnog zloina protiv civilnog
stanovnitva iz lanka 120. stavak 1. OKZRH.
VSRH K-151/94. od 27. 04. 1994. Izbor 5/94.
Ratni zloin protiv civilnog puanstva kao blanketno kazneno djelo. Iskljuenje konstrukcije
produljenog kaznenog djela zbog vremenskog diskontinuiteta izmeu pojedinih radnji.
I. Budui da se ratni zloin protiv civilnog stanovnitva iz l. 120. OKZRH moe poiniti
samo krenjem pravila meunarodnog prava, u presudi kojom se optuenik oglaava krivim
zbog tog kaznenog djela sud je duan tono navesti koja je pravila meunarodnog prava
prekrio optuenik.
II. Iskljuena je konstrukcija produljenog kaznenog djela ako izmeu pojedinih radnji koje se
mogu podvesti pod ratni zloin protiv civilnog stanovnitva iz l. 120. st. 1. OKZRH postoji
izraziti vremenski diskontinuitet.
Ustavni sud Republike Hrvatske
U-III-386/1998. od 5.7.2000. Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu br. 2/2001.

71. ZLOUPORABA OPOJNIH DROGA

lanak 173. KZ-a

Za ostvarenje krivinog djela iz l. 197. st. 1. OKZRH (sada l. 196. st. 2. OKZRH bilj. A.)
nije od znaenja je li navoenje imalo za posljedicu uivanje opojne droge od strane osobe
kojoj je namijenjeno, ali kod poinitelja djela mora postojati svijest da se opojna droga daje
radi uivanja. Isto tako, kad je rije o istom krivinom djelu u obliku davanja opojne droge
drugoj osobi da je uiva, za ostvarenje krivinog djela nije odluno je li to davanje naplatno ili
besplatno.
VSRH, IK-613/95. od 21. 11. 1995.
Kvalificirani oblik k. d. neovlatene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz l.
245. st. 2. KZ SFRJ, koji se odnosi na udruivanje vie osoba radi vrenja tih djela
podrazumijeva postojanje dogovora koji ne mora ukazivati na trajnu i vrstu organizaciju, ali
mora obuhvatiti tenju poinitelja da izvre vie radnji, pri emu je za postojanje dovrenog
djela iz l. 245. st. 2. KZ SFRJ dovoljno da je poduzeta i jedna radnja (proizvodnja, stavljanje
u promet, kupovina, prodaja itd.). Prema tome, nije dovoljan dogovor koji bi iao za
izvrenjem samo jedne radnje.
VSRH, I K-712/90. od 19. oujka 1991.
Dobivanje novca nije bitno obiljeje k. d. neovlatene proizvodnje i stavljanja u promet
opojnih droga iz l. 196. st. 1. OKZRH, jer se radnja toga djela moe izvriti i neovlatenim

183
stavljanjem u promet opojnih droga spadaju sluajevi razmjene droga za druge proizvode ili
vrste roba, prodaja droge osobi s tim da je kasnije vrati u istovrsnoj koliini, kao i poklon
droge ali s namjerom kasnijeg pridobivanja kupaca.
Ta alternativno postavljena zabranjena radnja izvrenja djela iz l. 196. st. 1. OKZRH ne
obuhvaa davanje poklon droge da bi je drugi uivao, bez prometa odnosno bez oekivanog
prometa, kako tu zabranjenu radnju predvia l. 197. st. 1. OKZRH.
Iz obrazloenja:
Nije u pravu optuenik niti kada se ali zbog povrede kaznenog zakona.
U svojoj albi optuenik nalazi da je povrijeen kazneni zakon time to je radnja davanja
droge optueniku pravno kvalificirana kao k. d. iz l. 197. st. 1. OKZRH, a ne ispravno kao k.
d. 196. st. 1. OKZRH. Sam in poinjenja djela razlikuje se od ostalih radnji to ih obuhvaa
inkriminacija iz l. 196. st. 1. OKZRH samo po tome to je droga dana besplatno. Dobivanje
novca nije bitno obiljeje djela iz l. 196. st. 1. OKZRH, jer se radnja toga djela moe izvesti i
neovlatenim stavljanjem u promet droge na drugi nain. Da je sud pravilno to k. d. pravno
kvalificirao, radilo bi se samo o jednoj sastavnici produljenoga k. d., bio bi to prividni stjecaj.
Nasuprot tim navodima treba rei da l. 196. st. 1. OKZRH sadri oblik ili na drugi
nain neovlateno stavlja u promet tvari koje su proglaene opojnim drogama. Pod drugim
nainom stavljanja u promet ovdje spadaju sluajevi razmjene droga za druge proizvode ili
vrste roba, predaja droge osobi s tim da je kasnije vrati u istovrsnoj koliini, kao i poklon
droge ali s namjerom kasnijeg pridobivanja kupaca. Dakle, sve to predstavlja stavljanje u
promet ovdje oznauje jasno odreenu radnju izvrenja djela u obliku razmjene, vraanja
protuvrijednosti ili oekivane kasnije prodaje. Ta alternativno postavljena zabranjena radnja
poinjenja djela ne obuhvaa davanje poklon droge da bi je drugi uivao, bez prometa,
odnosno bez oekivanog prometea, kako tu zabranjenu radnju predvia l. 197. st. 1.
OKZRH. Inkriminirana radnja iz l. 197. st. 1. OKZRH predstavlja stvarnu pomo drugoj
osobi bez izravne naplate iz neke narkomanske solidarnosti, dakle ne i stavljanje droge u
promet.
VSRH, I K-498/1996. od 5. rujna 1996.
Za postojanje elemenata bia k. d. iz l. 196. st. 2. OKZRH nije potrebno da postoji
neka formalna i vra organizacija niti da to udruivanje ima karakter stalnosti. Dovoljno je
da su se dvije ili vie osoba dogovorile da zajedniki neovlateno proizvode opojnu drogu ili
da ine radnje koje predstavljaju neovlateno stavljanje u promet ovih proizvoda i da su, u
realizaciji ovog dogovora, poinili bar jednu radnju navedenu u st. 1. ovog lanka. U okviru
ovog dogovora budue radnje mogu, ali ne moraju, biti individualno odreene glede vremena,
mjesta i predmeta. Nije dovoljno da je dogovor ogranien samo na jednu radnju.
VSRH, I K-202/1995. od 6. prosinca 1995.
Svjesno, dogovorno zajedniko djelovanje optuenih, koje se sastojalo u tome da je
prvooptuena, ne samo podstreknula drugooptuenika da pronae kupce droge, ve i sama u
vie navrata prodavala drogu drugooptueniku, koju su onda on i treeoptuenik dalje
prodavali, pri emu su svo troje zaradu dijelili, pravilno je pravno oznaeno za svakoga od
njih kao k. d. neovlatene proizvodnje, preraivanja i prodaje opojnih droga i otrova iz l.

184
208. st. 3. KZ, tj. kao kvalificirani oblik tog djela, s obzirom na to da je poinjeno od strane
vie osoba udruenih za vrenje toga djela. Pri tome, u odnosu na prvooptuenicu, njeno
podstrekavanje drdugooptuenika njenim daljnjim djelovanjem prelo je okvir pukog utjecaja
na drugoga da ovaj djelo poini, kao to se ni djelatnost treeoptuenika ne svodi samo na
pomaganje drugome u poinjenju k.d., jer je on u okviru dogovorenog plana posredovao u
prodaji droge, a davao je i sam drugima na uivanje, pa se to onda ne moe pravno uzeti kao
puko pomaganje u tuoj kriminalnoj djelatnosti, pogotovo to je on tetnu posljedicu htio kao
svoju.
VSH, I K-1986/75. od 28. svibnja 1976. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
Supoinitelji kaznenog djela prikrivanja protuzakonito dobivenog novca iz l. 279. st. 1. KZ
mogu biti i osobe koje su bile supoinitelji kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz l.
173. st. 3. KZ iz kojeg potjee prljavi novac.
VSRH, I K-137/01-7 od 20.3.2001.
(upanijski sud u Splitu, K-49/99) Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu br. 1/2001.
Tumaenje obiljeja uivanje opojne droge. Jedinstvo radnje kod prodaje opojne droge.
Davanje sasvim male koliine heroina radi isprobavanja njegove kakvoe ne moe se
smatrati davanjem na uivanje opojne droge u smislu l. 196. st. 5. OKZRH.
upanijski sud u Zagrebu, K-1083/97 od 3.3.1998.
(Opinski sud u Zagrebu, KO-531/97)
72. UGROAVANJE SIGURNOSTI MEUNARODNOG
ZRANOG PROMETA I MEUNARODNE PLOVIDBE
lanak 181. KZ-a
Kazneno djelo protiv ope sigurnosti zranog prometa, kao posebnoga zatitnoga
objekta, i to ugroavanjem sigurnosti leta zrakoplova iz l. 241. KZ SFRJ, poseban je
kaznenopravni propis (lex specialis) pa u sluaju dovoenja u opasnost sigurnost leta
zrakoplova nekom od radnji predvienih u tom propisu ne dolazi u obzir pravna oznaka djela
prema l. 162. st. 4. KZH u vezi s l. 153. st. 4. KZH kao opega k. d. protiv ope sigurnosti
ljudi i imovine.
Okruni sud u Puli, K-18/84. od 18. oujka 1984. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br.
110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.

73. SILOVANJE
lanak 188. KZ
Vie silovanja od strane vie osoba u smislu teeg, kvalificiranog oblika osnovnog djela iz
lanka 83. stavka 1. KZRH podrazumijeva da su dovreno djelo nad istom oteenicom

185
poinile najmanje dvije osobe. Ako je jedan poinitelj dovrio djelo, a drugi ostao u pokuaju,
obojica e odgovarati za pokuaj kvalificiranog oblika djela iz lanka 83. stavka 2. KZRH u
vezi s lankom 19. stavak 1. OKZRH.
Pravno shvaanje zauzeto u sjednici Krivinog odjela od 4.4.1991.
Iz utvrenja suda da je optuenik prijetnjom da e napasti na ivot odnosno tijelo oteenice
prisilio ovu da se skine i rairi noge, a zatim poeo gurati svoj spolni organ u njeno spolovilo
da bi, kad mu je rekla da ju to boli, preao na fellatio, postignut silom, pa prekidao ovu radnju
kad mu je rekla da joj je od toga zlo i prelazio na obljubu, koje je ponaanje ponovio, jo ne
proizlazi da je djelo poinjeno na naroito poniavajui nain u smislu l. 79. st. 2. KZRH.
Sud prvoga stupnja ispravno zakljuuje da utvreno ponaanje optuenika ne prelazi okvire
onog ponienja koje redovito doivljava rtva krivinog djela silovanja i koje je redovito
prisutno, jer je izostalo ono posebno iivljavanje karakteristino kod krivinog djela silovanja
na naroito poniavajui nain.
Uz ovo valja rei da izvrenje krivinog djela silovanja na naroito poniavajui nain mora
biti ostvareno i na subjektivnoj i na objektivnoj strani djela. Poinitelj djela se iivljava nad
rtvom, jer se eli iivljavati i zbog toga ekscesa izazvanog odlunou i brutalnou djelo
dobiva posebno opasni oblik. U konkretnom sluaju takav je oblik izostao, pa se zato i ne radi
o silovanju na naroito poniavajui nain.
VSH, I K-189/94. od 21.4.1994.
Krivino djelo silovanja poinjeno je na naroito poniavajui nain kad je uz okolnosti iz
kojih nedvojbeno proizlaze elementi nasilne obljube i aktivnog otpora oteenice utvreno jo
i to da je optuenik, nakon to je oteenika uspjela osloboditi prije vezane ruke, ovu tako
izudarao akama po glavi i tijelu da je nakratko izgubila svijest, kroz koje vrijeme ju je
potpuno skinuo i obljubio, a zatim prijetnjom da e joj odsjei prste od nje zahtijevao da ga
oralno zadovolji, pa kako zbog njezina otpora i stisnutih usnica u tome nije uspio, ejakulirao
je po njenom licu.
Sud prvoga stupnja je na osnovi iskaza oteenice, medicinske dokumentacije, te iskaza
svjedoka o tome kako je izgledala oteenica nakon izvrenja djela, utvrdo da je optuenik
upotrijebio vrlo ozbiljne prijetnje i jaku silu prema oteenici, koja se vrlo snano odupirala.
Na koji nain je optuenik vrijeao oteenicu i prijetio joj, naznaeno je u njenom iskazu i u
pobijanoj presudi. Oteenica je odreeno vrijeme bila i vezana, a optuenik ju je tako snano
udarao akom po glavi (zadobila je od toga i povrede glave), da je zbog toga na kratko
vrijeme izgubila svijest, za koje vrijeme je optuenik razgolitio oteenicu i zapoeo
obljubom da bi na kraju ejakulirao po njenom licu.
Ove su injenice i okolnosti takve da prelaze uobiajeno ponienje koje doivljava ena kod
silovanja. Postupak optuenika sadri elemente iivljavanja i ekscesnog poniavanja rtve, pa
se u ovom sluaju zaista radi o silovanju poinjenom na naroito poniavajui nain.
Upravo zato je oteenica nakon dogaaja i imala intenzivni osjeaj gaenja (u kupaonici
sam se prala, tuirala, ribala se, kako bi sa sebe isprala bilo kakve tragove okrivljenika jer mi
se grozno gadio - citat iz iskaza oteenice).
VSH, I K-513/94. od 18.8.1994.
U radnjama optuenika nisu ostvareni svi bitni elementi bia krivinog djela silovanja iz
lanka 79. stavak 1. KZRH, kad je sud prvog stupnja utvrdio da se oteenica u prvo vrijeme

186
opirala obljubi, i to ne samo verbalno nego i odguravanjem optuenika kad joj je ovaj
pokuao otkopati hlae, meutim, u protivljenju obljubi nije ustrajala, ve je sama skinula
svoje hlae, a zatim dopustila optueniku da joj skine desnu hula-hopku, gaice, pa ak i
desnu cipelu, dok se nalazila na prednjem sputenom sjedalu automobila, to sve ukazuje da
oteenica u svom otporu obljubi, kao vanjskoj manifestaciji protivljenja, nije ustrajala na
jasan i nedvosmislen nain, jer je protivljenje obljubi, pa ak i verbalno, prestalo ba u
presudnom trenutku kada ve potpuno razodjeveni optuenik prilazi takoer razodjevenoj
oteenici koja lei na prednjem sputenom sjedalu automobila i vie se ne brani i iri njene
noge, ali ne snano i odmah izvodi obljubu i zavrava ju, pa je, stoga, takvo njeno ponaanje,
a nije dokazano da je njen otpor ve ranije savladan, optueniku moglo dati privid njezine
suglasnosti na obljubu, bez obzira na to to to nije odgovaralo unutarnjoj, ali sakrivenoj volji
oteenice.
Iz iskaza oteenice proizlazi da je optuenik bio uporan u nastojanju da postigne obljubu.
Treba prihvatiti iskaz oteenice da ona obljubu s optuenikom nije eljela, ni htjela, iako je
na ljubljenje s optuenik pristala. tovie, uvjerljiv je iskaz oteenice da se ona u prvo
vrijeme opirala obljubi, i to ne samo verbalno nego i odguravanjem optuenika (kada je ovaj
pokuao otkopati joj hlae) jer oteenica dosljedno o tome iskazuje i u istrazi i na glavnoj
raspravi. alitelj je u pravu kad navodi da oteenica nije fingirala otpor, meutim, pobijana
presuda to i ne zakljuuje. Usprkos tome, sud je prvog stupnja s pravom optuenika oslobodio
optube, jer iz iskaza same oteenice proizlazi da ona u svom otporu obljubi, kao vanjskoj
manifestaciji protivljenja, nije ustrajala jer je protivljenje obljubi prestalo ba u presudnom
trenutku kada ve potpuno razodjeveni optuenik prilazi takoer razodjevenoj oteenici
koja lei na prednjem sjedalu automobila. Prema iskazu oteenice optuenik tada iri njezine
noge, ali ne snano, kako se to navodi u optunici i odmah potom prodire spolovilom, izvodi
obljubu i zavrava je. Oteenica na glavnoj raspravi ne zna gdje su tada bile njezine ruke i ne
govori ni o kakvom snanom stiskanju od strane optuenika, pa ispravno pobijana presuda
zakljuuje da taj dio optube o primjeni fizike sile nije dokazan.
Dravni je odvjetnik u pravu kad navodi da nema dobrovoljnog pristanka na obljubu bez
vlastite volje enske osobe. Ve je istaknuto da treba vjerovati oteenici da ona nije eljela
obljubu s optuenikom, no u ovom sluaju se i ne postavlja pitanje dobrovoljnog pristanka u
tom smislu, nego je pitanje je li oteenica manifestirala svoje protivljenje obljubi na jasan i
nedvosmislen nain i u trenutku kada je optuenik sam in obljube zapoinjao. Naime, nije
sporno, jer to iskazuje i oteenica, da je ona sama najprije skinula svoje hlae, a zatim
dopustila optueniku da joj skine desnu hula-hopku, gaice, pa ak i desnu cipelu, dok se
nalazila na prednjem sputenom sjeditu automobila. Oteenica je, po ocjeni ovog suda,
barem teinom svog tijela mogla u ovome onemoguiti optuenika, meutim, ona o tome ne
govori. Iz iskaza oteenice proizlazi da se ona prestala ak i verbalno protiviti obljubi u
trenutku kada se optuenik, sam razodjenut, pribliava njezinu sjeditu i zapoinje akt
obljube, pa je takvo njezino ponaanje optueniku moglo dati privid njezine suglasnosti na
obljubu, i bez obzira na to to to nije odgovaralo unutranjoj, ali sakrivenoj volji oteenice.
VSH, I K-473/94. od 12.1.1995.
Naknadni pristanak enske osobe na obljubu iskljuuje krivino djelo silovanja. Stoga nije
izvrio to djelo optuenik koji je, dodue, upotrijebio silu i prijetnju prema oteenici,
uvukavi je u kuhinju koju je nakon toga zakljuao i oborivi je na krevet prijetei da e je
ubiti ako mu se ne poda, jer je optuenik u toku iduih pet sati u nekoliko navrata ponovio
obljubu, a oteenica je izriito priznala da je samo prva obljuba bila na silu, a da su sve
kasnije bile uz njenu suglasnost te da je pritom doivjela i orgazam.

187
VSH, I K-378/91. od 2.10.1991. - eljko Horvati, Novo hrvatsko Kazneno pravo,
Organizator Zagreb, 1997.
Optuenik koji za vrijeme obljube primjenom sile nanese enskoj osobi s namjerom teku
tjelesnu ovredu ne ini u stjecaju krivino djelo silovanja iz l. 83. st. 1. KZH (l. 79. st. 1.
KZH) (u ovom sluaju u pokuaju) i teke tjelesne povrede iz l. 41. st. 1. KZH, nego
kvalificirani oblik krivinog djela silovanja u pokuaju iz l. 83. st. 2. KZH (l. 79. st. 2.
KZH).
VSRH, IK-434/89. od 20. 09. 1990.
Pogreno je pravno stajalite prvostepenog suda da je za dovreno krivino djelo silovanja
dovoljno da doe do kontakta spolnih organa i da nije potrebno da muki spolni organ prodre
u enski. Da bi se radilo o dovrenom kaznenom djelu silovanja, trai se spajanje spolnih
organa (coniuctio membrorum), tj. poetak prodiranja mukog spolnog organa u enski.
VSRH, IK-199/91. od 20. 08. 1991.
Krivino djelo silovanja poinjeno je na naroito poniavajui nain kad je uz okolnosti iz
kojih nedvojbeno proizlaze elementi nasilne obljube i aktivnog otpora oteenice utvreno jo
i to da je optuenik, nakon to je oteenica uspjela osloboditi prije vezane ruke, ovu tako
izudarao akama po glavi i tijelu da je nakratko izgubila svijest, kroz koje vrijeme ju je
potpuno skinuo i obljubio, a zatim prijetnjom da e joj odsjei prste od nje zahtijevao da ga
oralno zadovolji, pa kako zbog njezina otpora i stisnutih usnica u tome nije uspio, ejakulirao
je po njenom licu
VSRH, IK-513/1994. od 18. 08. 1994.
U radnjama optuenika nisu ostvareni svi bitni elementi bia krivinog djela silovanja iz
lanka 79. stavak 1. KZRH, kad je sud prvog stupnja utvrdio da se oteenica u prvo vrijeme
opirala obljubi, i to ne samo verbalno nego i odguravanjem optuenika kad joj je ovaj
pokuao otkopati hlae, meutim, u protivljenju obljubi nije ustrajala, ve je sama skinula
svoje hlae, a zatim dopustila optueniku da joj skine desnu hula-hopku,, gaice, pa ak i
desnu cipelu, dok se nalazila na prednjem sputenom sjedalu automobila, to sve ukazuje da
oteenica u svom otporu obljubi kao vanjskoj manifestaciji protivljenja, nije ustrajala na jas i
nedvosmislen nain, jer je protivljenje obljubi, pa ak i verbalno, prestalo ba u presudnom
trenutku kada ve potpuno razodjeveni optuenik prilazi takoer razodjevenoj oteenici
koja lei na prednjem sputenom sjedalu automobila i vie se ne brani i iri njene noge, ali ne
snano i odmah izvodi obljubu i zavrava ju, pa je, stoga, takvo njeno ponaanje, a nje
dokazano da je njen otpor ve ranije savladan, optueniku moglo dati privid njezine
suglasnosti na obljubu, bez obzira na ot to to nije odgovaralo unutarnjoj, ali sakrivenoj volji
oteenice.
VSRH, IK-473/94. od 12. 01. 1995. Komentar Kaznenog zakona, prof. dr. sc. Berislav
Pavii, mr.sc. Petar Vei, Zagreb, 1998.
Za utvrenje namjere poinitelja k. d. silovanja iz l. 179. st. 1. KZ potrebno je na
pouzdan nain dokazati da je poinitelj bio svjestan da savlauje otpor enske osobe
prijetnjom ili uporabom sile, jer ukoliko mu se, s obzirom na ponaanje enske osobe,

188
uinilo da otpor enske osobe nije ozbiljan (vis haud ingrata) tada nije ostvarena subjektivna
strana tog k. d.
Silovanje je, naime, grub i bezobziran akt nasilja, do kojeg dolazi ba zbog toga to se
rtva opire i to nee spolni akt, to se brani na sve mogue naine, tako da pasivno trpljenje,
odnosno preslabi otpor, moe poinitelja zavesti da se zapravo radi o prikrivenom pristanku
(pregovaranje izmeu poinitelja i rtve ili golo verbalno odbijanje nemoj, imaj srca i
sl.), te daljnja nasrtljivost i neodustajanje poinitelja od njegove namjere pod takvim
okolnostima ne upuuje uvijek na svjesno nasilje.
VSH, I K-529/74. od 5. studenoga 1974.
VSH, I K-1381/74. od 20. studenoga 1974.
Ako nije utvreno da je svaki od dvojice optuenika htio poiniti spolni odnoaj s
istom oteenicom, ve da su oni istom prilikom htjeli svaki poiniti spolni odnoaj samo s
jednom, tj. svaki s drugom oteenicom, tada se ne radi o k. d. silovanja iz l. 83. st. 2. KZH,
ve su oni poinili svaki samo pokuaj jednog k. d. iz l. 83. st. 1. KZH na tetu jedn
eoteenice.
VSH, I K-965/80. od 10. prosinca 1980.
U radnjama optuenika nisu ostvareni svi bitni elementi bia k. d. silovanja iz l. 79.
st. 1. KZRH, kad je prvostupanjski sud utvrdio da se oteenica u prvo vrijeme opirala
spolnom odnoaju, i to ne samo verbalno nego i odguravanjem optuenika kad joj je ovaj
pokuao otkopati hlae, meutim, u protivljenju spolnom odnoaju nije ustrajala, ve je sama
skinula svoje hlae, a zatim dopustila optueniku da joj skine desnu hula-hopku, gaice, pa
ak i desnu cipelu, dok se nalazila na prednjem sputenom sjedalu automobila, to sve
ukazuje da oteenica u svom otporu spolnom odnoaju, kao vanjskoj manifestaciji
protivljenja, nije ustrajala na jasan i nedvosmislen nain, jer je protivljenje spolnom odnoaju,
pa ak i verbalno, prestalo ba u presudnom trenutku kada ve potpuno razodjeveni
optuenik prilazi takoer razodjevenoj oteenici koja lei na prednjem sputenom sjedalu
automobila i vie se ne brani i iri njene noge, ali ne snano i odmah izvodi spolni odnoaj i
zavrava ga, pa je, stoga, takvo njeno ponaanje, a nije dokazano da je njen otpor ve ranije
svladan, optueniku moglo dati privid njezine suglasnosti na spolni odnoaj, bez obzira na to
to to nije odgovaralo unutarnjoj, ali sakrivenoj volji oteenice.
Iz obrazloenja:
Iz iskaza oteenice proizlazi da je optuenik bio uporan u nastojanju da postigne
spolni odnoaj. Treba prihvatiti iskaz oteenice da ona spolni odnoaj s optuenikom nije
eljela, ni htjela, iako je na ljubljenje s optuenikom pristala. tovie, uvjerljiv je iskaz
oteenice da se ona u prvo vrijeme opirala spolnom odnoaju, i to ne samo verbalno nego i
odguravanjem optuenika (kada je ovaj pokuao otkopati joj hlae) jer oteenica dosljedno
o tome iskazuje i u istrazi i na glavnoj raspravi. alitelj je u pravu kad navodi da oteenica
nije fingirala otpor, meutim, pobijana presuda to i ne zakljuuje. Usprkos tome,
prvostupanjski je sud optuenika oslobodio optube, jer iz iskaza same oteenice proizlazi da
ona u sovm otporu spolnom odnoaju, kao vanjskoj manifestaciji protivljenja nije ustrajala jer
je protivljenje spolnom odnoaju prestalo ba u presudnom trenutku kada ve potpuno
razodjeveni optuenik prilazi takoer razodjevenoj oteenici koja lea na prednjem sjedalu
automobila. Prema iskazu oteenice optuenik tada iri njezine noge, ali ne snano, kako se

189
to navodi u optunici i odmah potom prodire spolovilom, izvodi spolni odnoaj i zavrava ga.
Oteenica na gl. r. ne zna gdje su tada bile njezine ruke i ne govori ni o kakvom snanom
stiskanju od strane optuenika, pa ispravno pobijana presuda zakljuuje da taj dio optube o
primjeni fizike sile nije dokazan.
Dravni je odvjetnik u pravu kad navodi da nema dragovoljnog pristanka na spolni
odnoaj bez vlastite volje enske osobe. Ve je istaknuto da treba vjerovati oteenici da ona
nije eljela spolni odnoaj s optuenikom, no u ovom sluaju se i ne postavlja pitanje
dragovoljnog pristanku u tom smislu, nego je pitanje je li oteenica manifestirala svoje
protivljenje spolnom odnoaju na jasan i nedvosmislen nain i u trenutku kada je optuenik
sam in spolnog odnoaja zapoinjao. Naime, nije sporno, jer to iskazuje i oteenica, da je
ona sama najprije skinula svoje hlae, a zatim dopustila optueniku da joj skine hula-hopku,
gaice, pa ak i desnu cipelu, dok se nalazila na prednjem sputenom sjedalu automobila.
Oteenica je, po ocjeni ovog suda, barem teinom svog tijela mogla u ovome onemoguiti
optuenika, meutim, ona o tome ne govori. Iz iskaza oteenice proizlazi da se ona prestala
ak i verbalno protiviti spolnom odnoaju u trenutku kada se optuenik, sam razodjenut,
pribliava njezinu sjeditu i zapoinje akt spolnog odnoaja, pa je takvo njezino ponaanje
optueniku moglo dati privid njezine suglasnosti na spolni odnoaj, i bez obzira na to to to
nije odgovaralo unutranjoj, ali sakrivenoj volji oteenice.
VSRH, I K-473/1994. od 12. sijenja 1995.

Nasilno uvlaenje prsta u vaginu rtve jest spolna radnja izjednaena sa spolnim odnoajem i
stoga silovanje iz l. 188. st. 1. KZ, a ne bludna radnja iz l. 193. KZ.
VSRH, I K-294/01-7 od 5.9.2001.
(upanijski sud u Zagrebu, K-236/00 od 20.2.2001.) Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i
praksu br. 1/2002.
O radnji k. d. iz l. 183. KZ radi se samo u onim sluajevima u kojima poinitelj
grubim povreivanjem morala u spolnom pogledu ide za zadovoljenjem svog spolnog nagona,
prelazei pri tome granice koje su uslijed obiaja i shvaanja prihvaene u spolnom ivotu
ljudi.
Ne radi se o bludnoj radnji, nego o pokuaju silovanja kad je optuenik uporabom sile
htio prisiliti ensku osobu s kojom nije u braku na spolni odnoaj, a ta primjena sile utvrena
brojnim lakim tjelesnim ozljedama koje je zadobila oteenica, a do samog spolnog odnoaja
nije dolo uslijed ozbiljnog otpora pruenog od strane oteenice.
Ne stoji obrana optuenika o dobrovoljnom odustanku u smislu l. 18. KZ s obzirom
na utvrenje da optuenik spolni odnoaj nije dovrio uslijed otpora kojeg je pruila
oteenica.
VSH, K-1168/71. od 11. travnja 1972.
I ozbiljna prijetnja da e se napasti na ivot ili tijelo oteenice moe predstavljati
element sloenog k. d. silovanja iz l. 179. KZ. Prijetnja optuenika upuena prema oteenici
da e je uguiti ako bude zvala upomo, a koja je uslijedilanakon silovitog postupka

190
optuenika, koji ju je uhvatio najprije za ruke a potom za vrat traei da mu se dobrovoljno
poda, a ako na to ne pristane da mora i silom predstavlja, napose zbog okolnosti pod kojima
je izreena (nono doba, na cesti koja nije prometna, jer u neposrednoj blizini nema kua)
ozbiljnu prijetnju, a time ujedno i element k. d. silovanja (u ovom sluaju pokuaja).
Za pokuaj ovog sloenog k. d. uz namjeru da se poini spolni odnoaj nad enskom
osobom s kojom se ne ivi u branoj zajednici dovoljno je da se takva ozbiljna prijetnja i
uputi, a nije potrebno da se sa samim inom spolnog odnoaja i zapone.
Kad je utvreno takvo injenino stanje, radi se o pokuaju poinjenja k. d. silovanja
iz l. 179. st. 1. KZ u vezi s l. 16. st. 1. KZ, a ne o k. d. ugroavanja sigurnosti iz l. 153. KZ.
VSH, K-1762/71. od 13. sijenja 1972.
Samo dodirivanje mukog i enskog spolnog organa ne moe se nikako smatrati
dovrenim spolnim odnoajem, ve je potrebno da doe do spajanja tih organa, dakle do
poetka prodiranja penisa u vaginu. Ako do toga nije dolo, moe se raditi samo o pokuaju
spolnog odnoaja, a pod ostalim u zakonu predvienim uvjetima i do pokuaja k. d. silovanja
iz l. 179. st. 1. KZ u vezi s l. 33. st. 1. KZ odnosno pokuaja poinjenja drugih k. d. iz glave
XVI., ako su ostvarene odreene posebne pretpostavke za odgovornost po tim drugim
propisima KZ.
VSH, I K-1055/73. od 16. kolovoza 1973.
Pravilna je ocjena prvostupanjskoga suda da je u smislu l. 46. OKZRH konkretno
poinjeno k. d. pokuaja silovanja iz l. 79. st. 1. KZRH (prije l. 83. st. 1.), u vezi s l. 17.
OKZRH (prije l. 19.), manje drutveno opasno djelo, pa je poinitelju bilo mogue izrei
uvjetnu osudu kao adekvatnu kaznenu sankciju neovisno o postojanju jo i k.d. bludnih radnji
iz l. 85. KZRH (prije l. 89.) na tetu iste oteenice.
Iz obrazloenja:
Radi se, naime, o osobi koja je blago mentalno retardirana, altruistine je naravi, agresivnost
prema oteenici pokazao je u stanju alkoholiziranosti i zbog svog patolokog osjeaja prema
oteenici koja mu je inae strina, a koju je, kao to to proizlazi iz nalaza i miljenja vjetaka
psihijatra, doivljavao i kao majku i kao enu. Optuenik je ivio u kui zajedno s
oteenicom dulji vremenski period, te je nakon smrti svog strica, a pok. supruga oteenice,
oko tri godine nastavio s njom ivjeti i raditi te joj pomagati u privreivanju pri emu se kod
njega razvio patoloki emotivni odnos prema oteenici.
Sila koju je optuenik primijenio prema oteenici, a sud uzima utvrenim da joj kritinoga
dogaaja (t. I. izreke) nije nanio nikakve tjelesne ozljede. Glede k. d. pod t. I. oteenica je u
svom iskazu navela da ju je optuenik, s obzirom na to koliko je jai od nje, mogao silovati
bez problema, ali da je kljunu ulogu odigrala nazonost bake optuenika koja je leala u istoj
sobi i koja je poela dozivati optuenika. U odnosu na drugo k. d., sama oteenica kae da je
sigurna da je optuenik tom prigodom nije pokuao silovati, ve samo zadovoljiti svoj nagon,
ali da ona svaki susret s optuenikom, kad je on pod utjecajem alkohola doivljava kao
pokuaj silovanja. I opis nasilnog prodiranja u kuu, ustvari u stan oteenice unutar kue u
kojoj stanuje i optuenik, ima sasvim drugo znaenje, pa se dakle ne radi o nasilnom
prodiranju strane osobe, kako bi to proizlazilo iz opisa djela.

191

VSRH, I K-36/1993. od 15. travnja 1993.

Nije prihvatljivo stajalite da ostavljanje oteenice na cesti nakon poinjenog
silovanja u automobilu, negdje na periferiji grada, predstavlja k. d. silovanja izvreno na
naroito poniavajui nain (l. 83. st. 2. KZH).
VSH, I K-553/79. od 7. studenoga 1979.
Radi se o osobito tekom sluaju silovanja iz l. 83. st. 2. KZH kad je poinitelj u
dogovoru s jo jednom osobom uao nou u kuu oteenice pa, dok je drugi napao njezinoga
branog druga, koji je leao, te ga udario i ozlijedio, a zatim mu stavio no pod grlo
zaprijetivi da e ga ubiti ako ne ostane miran, silom odvukao oteenicu izvan kue i
prinudio na spolni odnoaj.
VSH, K-481/81. od 14. srpnja 1981.
Radi se o osobito tekom sluaju silovanja iz l. 83. st. 2. KZH kad je poinitelj, nakon
to je nasilno prodro u zakljuanu kuu oteenice i njezine majke, pucajui prethodno u
prozore kue, prisilio oteeniinu majku da za vrijeme nasilnog spolnog odnoaja oteenice
bude zatvorena zajedno s djetetom oteenice u smonici kue, budui da ta okolnost, uz sam
nain poinjenja djela, ukazuje da se oteenica nala u iznimno poniavajuem poloaju, ve
zbog svijesti da se za vrijeme spolnog odnoaja u neposrednoj blizini nalaze njezina majka i
dijete.
VSH, I K-683/83. od 27. lipnja 1984.
Ako je pri poinjenju k. d. silovanja iz l. 83. st. 1. KZH poinitelj znatno prekoraio
tom djelu imanentan stupanj ponienja enske osobe u njezinu ljudskom dostojanstvu, postoji
kvalificirani sluaj k. d. iz l. 83. st. 1., KZH, jer je silovanje poinjeno na osobito
poniavajui nain.
Prvostupanjskom presudom je optuenik za k. d. silovanja iz l. 83. st. 1. KZH osuen
na kaznu zatvora u trajanju od etiri godine.
Protiv te presude podnijele su albe obje stranke.
Vrhovni sud Hrvatske uvaio je albu dravnog odvjetnika zbog povrede kaznenog
zakona iz pl. 365. t. 4. ZKP, te je pobijanu presudu preinaio u pravnoj oznaci djela tako da
ga je oznaio kao k. d. silovanja iz l. 83. st. 2. KZH.
Iz obrazloenja:
Dravni odvjetnik je u pravu kad iznosi da je inkriminirano djelo, kako je optueno i
kako je utvreno da je poinjeno, sa svim pojedinostima, trebalo pravno oznaiti kao
kvalificirano k. d. silovanja iz l. 83. st. 2. KZH, s obzirom da je poinjeno na nain koji, i po
ocjeni Vrhovnog suda Hrvatske predstavlja naroito poniavajui nain.
Naime, k. d. silovanja iz l. 83. st. 1. KZH je k. d. upereno protiv dostojoanstva
linosti i morala. Svako takvo djelo, prema tome, u sebi uvijek sadri, uz ostalo, i stanoviti

192
stupanj poniavanja oteene enske osobe u njenom ljudskom dostojanstvu. Ako poinitelj
djela pri tome znatno prekorai takav, tome djelu imanentan stupanj poniavanja, onda oito
to djelo ini naroito poniavajui nain, pri emu, naravno, da to prekoraenje, u smislu
odredbe l. 47. KZ SFRJ, mora biti rezultat izraenih i subjektivnih i objektivnih konkretnih
okolnosti to u svojoj ukupnosti nekom djelu daju znaaj pojoaanog drutveno-opasnog
djela.
U ovom sluaju, subjektivno, optuenik je pokazao izuzetnu upornost pri poinjenju
spolnog odnoaja nad oteenom uenicom ugostiteljske kole, kao i izuzetnu drskost i
bezobzirnost kad je to poinio kao gost u garderobi osoblja ugostiteljskog objekta, gdje se
oteenica nalazila na praksi, takorei na oigled ostalog osoblja, dakle, ne zastajui pred bilo
kakvom preprekom i nemajui obzira prema bilo emu i bilo kome.
Objektivno, poinjeno djelo predstavljalo je grubi nasrtaj na ukupan integritet
oteenice kao mlade radnice u ugostiteljskom gospodarstvu, nastojanje optuenika da je ba
kao takvu potini pod svaku cijenu svojim trenutnim prohtjevima i uporabi naprosto kao
sredstvo za zadovoljavanje svoje pohote, na to napose upuuje i njeno vrijeanje
predbacivanjem podrijetla da je optuenik ba pri svemu iao za tim da je ponizi ispod razine
dostojanstva koji oteenici pripada ne samo kao graanki, ve i kao radnici u poduzeu.
Ako se uz sve te izloene subjektivne i objektivne okolnosti uzme u obzir i daljnja
injenica da je optuenik iste zgode prisiljavao oteenicu takoer na oralni koitus pod
okolnostima to izazivaju gaenje i pridaju navedenom djelu jo i karakter odvratnosti, tj. da
je u pitanju odreena daljnja kriminalna koliina, to moe samostalno postojati kao k. d.
bludnih radnji iz l. 89. KZH, tada nema dvojbe prema shvaanju ovoga suda da je
optuenik djelom za koje je proglaen krivim doista poinio k. d. iz l. 83. st. 2. KZH, kako to
u albi navodi dravni odvjetnik.
Nije prihvatljivo shvaanje prvostupanjskog suda da ne moe biti rije o ovom
kvalificiranom k. d. samo zato to bi oralno koitiranje uslijedilo nakon to je optuenik ve
prethodno svojim spolovilom uspio prodrijeti u spolni organ oteenice, a kojim momentom
se u kaznenom pogledu smatra k. d. silovanja dovrenim. Naime, taj moment prodiranja
doista je odluan, ali za ocjenu, u kaznenopravnom smislu, je li k. d. silovanja samo pokuano
ili dovreno. Meutim, njime se istodobno nipoto ne odrie mogunost da to k. d. potraje
toliko koliko traje spolni odnoaj, pri emu se ak i naini spolnog odnoaja mogu mijenjati,
te konano, ukljuivi u sve to takoer i sve one bludne radnje to predstavljaju daljnje
seksualno iivljavanje poinitelja na rtvi, bilo da do njih dolazi neposredno prije, tijekom ili
nakon spolnog odnoaja, tj. dokle god one sa spolnim odnoajem ine neko prirodno
jedinstvo.
Inkriminirano djelo, dakle, mora se i kaznenopravno, kao i sam dogaaj u stvarnosti,
promatrati kao jedinstveno djelo. Kao takvo, upravo u takvom svom jedinstvu, djelo za koje je
optuenik proglaen krivim i jest k. d. silovanja iz l. 83. st. 2. KZH, kvalificirano nainom
poinjenja to je, prema svemu, naroito poniavajue.
VSH, I K-793/80. od 15. travnja 1981.

193
Ne radi se o k. d. silovanja poinjenom na naroito poniavajui nain iz l. 79. st. 2. KZRH
kad je utvreno da je optuenik nakon nasilne obljube oteenice tijekom vonje, upravljajui
vozilom ovu primio za vrat, te prislonio njezinu glavu na svoj spolni organ i stavio ga u
njezina usta.
Iz obrazloenja:
Kazneno djelo silovanja je ve po svojoj pravnoj naravi djelo kojim se vrijea dostojanstvo
linosti i moral. Ono prema tome uvijek predstavlja ponienje za rtvu. Da bi se, meutim,
radilo o silovanju poinjenom na naroito poniavajui nain potrebno je da okolnosti uz koje
je poinjeno k. d. silovanja budu takve da u znatnoj mjeri prelaze onaj stupanj ponienja koji
je imanentan tomu k. d. mora se raditi o naroito poniavajuem nainu.
Nije sponro da je optuenik nakon dvije nasilne obljube nad oteenicom od ove zatraio da
stavi u usta njegov spolni organ, tako to je uhvatio njezinu glavu i povukao je prema sebi
odnosno svom spolnom organu, meutim, to je bilo tijekom vonje, te je optuenik bio za
volanom i upravljao vozilom. Ta okolnost omoguavala je oteenici da prui adekvatan otpor
i da u tim okolnostima ne udovolji zahtjevu optuenika. Radi se o jednom nainu zadovoljenja
spolne pohote, koji u reenim okolnostima prema ocjeni ovoga suda nema znaenje naroitog
ponienja u smislu l. 79. st. 1. KZRH.
VSRH, I K-396/1994. od 9. lipnja 1994.
Iz utvrenja suda da je optuenik prijetnjom da e napasti na ivot odnosno tijelo oteenice
prisilio ovu da se skine i rairi noge, a zatim poeo gurati svoj spolni organ u njeno
spoloviloda bi, kad mu je rekla da ju to boli, preao na fellatio, postignut silom, pa prekidao
ovu radnju kad mu je rekla da joj je od toga zlo i prelazio na obljubu, koje je ponaanje
ponovio, jo ne proizlazi da je djelo poinjeno na naroito poniavajui nain u smislu l. 79.
st. 2. KZRH.
Iz obrazloenja:
Prvostupanjski sud ispravno zakljuuje da utvreno ponaanje optuenika ne prelazi okvire
onog ponienja koje redovito doivljava rtva k. d. silovanja i koje je redovito prisutno, jer je
izostalo ono posebno iivljavanje karakteristino kod k. d. silovanja na naroito poniavajui
nain.
Uz ovo valja rei da poinjenje k. d. silovanja na naroito poniavajui nain mora biti
ostvareno i na subjektivnoj i na objektivnoj strani djela. Poinitelj djela se iivljava nad
rtvom, jer se eli iivljavati i zbog toga ekscesa izazvanog odlunou i brutalnou djelo
dobiva poseban opasan oblik. U konkretnom sluaju takav je oblik izostao, pa se zato i ne radi
o silovanju na naroito poniavajui nain.
VSRH, I K-189/1994. od 21. travnja 1994.
Kazneno djelo silovanja poinjeno je na naroito poniavajui nain kad je uz okolnosti iz
kojih nedvojbeno proizlaze nasilne obljube i aktivnog otpora oteenice utvreno jo i to da je
optuenik, nakon to je oteenica uspjela osloboditi prije vezane ruke, ovu tako izudarao
akama po glavi i tijelu da je nakratko izgubila svijest, kroz koje vrijeme ju je potpuno skinuo

194
i obljubio, a zatim prijetnjom da e joj odsjei prste od nje zahtijevao da ga oralno zadovolji,
pa kako zbog njezina otpora i stisnutih usnica u tome nije uspio, ejakulirao je po njenom licu.
Iz obrazloenja:
Prvostupanjski sud je na osnovi iskaza oteenice, medicinske dokumentacije, te iskaza
svjedoka o tome kako je izgledala oteenica nakon poinjenja djela, utvrdio da je optuenik
uporabio vrlo ozbiljne prijetnje i jaku silu prema oteenici, koja se vrlo snano odupirala. Na
koji nain je optuenik vrijeao oteenicu i prijetio joj, naznaeno je u njenom iskazu i u
pobijanoj presudi. Oteenica je odreeno vrijeme bila i vezana, a optuenik ju je tako snano
udarao akom po glavi (zadobila je od toga i ozljede glave), da je zbog toga na kratko vrijeme
izgubila svijest, za koje vrijeme je optuenik razgolitio oteenicu i zapoeo s obljubom da bi
na kraju ejakulirao po njenom licu.
Ove su injenice i okolnosti takve da prelaze uobiajeno ponienje koje doivljava ena kod
silovanja. Postupak optuenika sadri elemente iivljavanja i ekscesnog poniavanja rtve, pa
se u ovom sluaju zaista radi o silovanju poinjenom na naroito poniavajui nain.
Upravo zato je oteenica nakon dogaaja i imala intenzivan osjeaj gaenja (u kupaonici
sam se prala, tuirala, ribala se, kako bi sa sebe isprava bilo kakve tragove okrivljenika jer mi
se grozno gadio - citat iz iskaza oteenice).
VSRH, I K-513/1994. od 18. kolovoza 1994.
Kad je jedan od dvojice poinitelja, nakon to je prvi izvrio spolni odnoaj nad istom
oteenicom, istom prilikom zapoeo radnju poinjenja k. d. silovanja, poinio je k. d.
pokuaja kvalificiranog djela silovanja, iz l. 83. st. 2. KZH (vie silovanja od strane vie
osoba).
VSH, K-673/80. od 19. veljae 1981.
Radi se o k. d. silovanja iz l. 83. st. 2. KZH poinjenom na naroito poniavajui
nain kad je poinitelj oteenicu njemu nepoznatu uenicu ugostiteljske kole koja je
pred njim pobjegla u garderobu radnika ugostiteljskog objekta, doao za njom u garderobu i
nakon to zbog njezina otpora nije uspio izvriti spolni odnos sprijeda, silom je okrenuo
leima prema sebi, te joj povinuo glavu prema tlu i u nekoliko navrata, unato njenoj obrani i
izmicanju, uspio svoje spolovilo uvui njenu vaginu, pa kako se zbog njezina otpora nije
uspio zadovoljiti, ponovno je licem okrenuo prema sebi, povukao za kosu i snano pritisnuo
glave prema dolje do visine svog spolovila, te iako mu je spolovilo bilo zaprljano
menstrualnim sekretom, pokuao joj ga ugurati u usta, pri emu je ejakulirao oteenici po
licu i ustima.
Neodluno je pri tome za ocjenu postojanja naroito poniavajueg naina poinjenja
toga k. d. to to je takvo koitiranje uslijedilo nakon toga to je optuenik ve prethodno
svojim spolnim organom uspio prodrijeti u spolni organ oteenice.
Takve okolnosti poinjenja u subjektivnom (iznimna upornost, drskost i bezobzirnost)
i objektivnom smislu (grubi nasrtaj na ukupni integritet oteenice i njezino poniavanje ispod
svakog nivoa dostojanstva) daje tom djelu znaaj pojaane drutvene opasnosti, jer nadilazi
onaj, tom djelu imanentan, stupanj poniavanja.

195

VSH, K-793/80. od 15. travnja 1981.

Radi se o naroito oniavajuem nainu k. d. silovanja iz l. 83. st. 2. KZH kad je
optuenik nakon dovrenog prisilnog spolnog odnoaja oteenoj starici od 68 godina stavio
svoje spolovilo u njen mar.
VSH, I K-554/81. od 9. rujna 1981.
Radi se o pokuaju silovanja na naroito poniavajui nain iz l. 83. st. 2. KZH, kad
je poinitelj pokuao prisiliti na spolni odnoaj oteenicu na nain da je legao na nju u
namjeri da izvri spolni odnoaj, pri emu zbog neukruenosti spolnog uda u tome nije uspio,
a sve nakon toga to ju je prethodno izudarao i, prijetei joj ubojstvom, prinudio je na spolni
odnoaj sa sluajno nazonim K. V., te zatim od nje zahtijevao da mu jezikom nadrauje
spolni organ, pa kako je ona to odbijala, pokuao joj silom ugurati spolni organ u usta.
VSH, I K-1075/81. od 31. oujka 1982.
Silovanje spada meu tzv. neprava sloena k. d. Kao takvo ono konzumira u sebi k. d.
prinude (l. 52. KZH), pa i k. d. protiv ivota i tijela ubojstvom iz nehaja ili tekom tjelesnom
ozljedom iz nehaja (l. 83. st. 2. KZH) pod uvjetom da su smrt (l. 38. KZH), ili teka tjelesna
ozljeda (l. 41. st. 4. KZH) imanentni silovanju.
Ako su, meutim, ove posljedice (smrt, teka tjelesna ozljeda, odnosno laka tjelesna
ozljeda) namjerno nanesene, tada se ne radi o k. d. silovanja kvalificiranom tekom
posljedicom (l. 83. st. 2. KZH), ve o k. d. silovanja u stjecajus kaznenim djelom ubojstva,
teke ili lake tjelesne ozljede.
2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.

196

74. SPOLNI SNOAJ S NEMONOM OSOBOM

lanak 189. KZ-a
K. d. iz l. 180. st. 1. KZ ini i onaj tko poini spolni odnoaj iskoritavanjem takvog
stanja neke osobe zbog kojeg ona nije sposobna za otpor, kao to je u konkretnom sluaju u
kojem je prvostupanjski sud, sukladno s miljenjem vjetaka, utvrdio da je oteenica duevno
zaostala osoba, pasivna i bespomona te liena mogunosti pravog i zdravog razmiljanja i
zakljuivanja.
VSH, I K-1349/72. od 28. rujna 1972.
Za pravnu kvalifikaciju djela po l. 180. st. 1. KZ nije odluno jedino to, to
oteenica prilikom spolnog odnoaja nije bila pijana, ni drogirana, a niti u snu, jer taj propis
predvia i druge razloge nemoi pruanja otpora. Stoga ako je oteenica bila nemona zbog
prethodnog silovanja po jednom odnosno vie optuenih uslijed ega nije bila u stanju pruiti
otpor daljnjem optueniku, koji je ba takvo njeno stanje iskoristio i s njome obavio spolni
odnoaj, onda je takov njegovo djelo pravilno pravno oznaeno kao k. d. spolnog odnoaja
nad nemonom osobom iz l. 180. st. 1. KZ, a ne kao k. d. silovanja iz lo. 179. st. 1. KZ.
VSH, I K-341/73. od 19. travnja 1973.
Optuenici koji su jedan za drugim izvrili spolni odnoaj nad oteenicom starom 69
godina, tako to su n ou uli u njenu kuu dok je ona spavala iskoristivi njezinu bunovnost i
alkoholiziranost, kao i znatno narueno psihofiziko stanje zbog kojeg nije bila u stanju
pruiti otpor, poinili su k. d. spolnog odnoaja nad nemonom osobom iz l. 84. st. 2. KZH
jer su iskoristili nemo oteenice zbog koje ona nije bila sposobna za otpor.
VSRH, I K-491/91. od 17. prosinca 1991. 2. dio Kazneni zakon (Nar.nov.br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.

197

75. SPOLNI ODNOAJ ZLOUPORABOM POLOAJA

lanak 191. KZ-a
Nije osnovano stajalite prema kome se ne bi radilo o odnosu podreenosti i
zavisnosti u sluaju oteenice, koja je kod optuenog poslodavca radila kao kuna
pomonica, i to samo zato to takav radni odnos ne bi bio nigdje evidentiran i to bi
oteenica lako takav radni odnos raskinula i potraila drugog poslodavca, jer je velika
potranja za kunim pomonicima. Naime, ove okolnosti kraj injenice da je oteenica
malodobna i da je izmeu nje i optuenika bila velika razlika u godinama i obrazovanju
uope ne samo to nisu bitne, ve ni podobne da dovedu u pitanje oigledni faktini odnos
zavisnosti i podreenosti oteenice prema optueniku.
VSH, I K-620/73. od 12. lipnja 1973.
Kad majka svoje maloljetno ensko dijete, u vrijeme dok jo nije navrilo etrnaest
godina i poslije tog uzrasta, povjerava na uvanje i odgoj svom izvanbranom muu koji s
njom dulje vrijeme ivi u trajnoj izvanbranoj zajednici i o djetetu se stara i vodi svu brigu
kao da mu je ouh,k izvanbrani mu u takvim okolnostima i u takvom poloaju moe biti
poinitelj k. d. spolnog odnoaja zlouporabom povjerenja predvienog u l. 182. st. 2. KZ.
Pobijanom presudom optuenik je proglaen krivim zbog k. d. iz l. 182. st. 3. u vezi
st. 2. KZ.
Iz opisa djela zbog kojeg je optuenik proglaen krivim proizlazi da je optuenik
spolno opio s oteenicom skoro punu godinu dana i da je zapoeo tim spolnim openjem u
vrijeme kad oteenica jo nije navrila 14 godina. Iz opisa djela dalje proizlazi da je on u to
vrijeme s majkom oteenice ivio u izvanbranom odnosu koji odnos je trajao punih 11
godina. Iz injeninog stanja takoer proizlazi da je oteenica sve do svoje 11 godine
smatrala da joj je optuenik otac.

198
Protiv te presude podnio je optuenik albu zbog povrede kaznenog zakona,
smatrajui da u njegovoj djelatnosti nema elemenata k. d. iz l. 182. st. 3. u vezi st. 2. KZ, jer
da on prema oteenici nije zauzimao nikakav poloaj koji bi izmeu njega i oteenice stvrao
odnos zavisnosti. On nije bio niti njezin ouh, a niti odgojitelj ili skrbnik, jer je oteenica
imala svoju majku koja se za nju brinula. U ovom sluaju da bi u njegovoj radnji mogla biti
sadrana samo obiljeja k. d. iz l. 181. st. 1. KZ (obljuba i protuprirodni blud sa maloljetnom
osobom) KZ, a ne i k. d. iz l. 182. st. 3. u vezi st. 2. (obljuba ili protuprirodni blud
zloupotrebom poloaja) KZ zbog kojeg je on proglaen krivim.
Vrhovni je sud odbio albu optuenika i potvrdio prvostupanjsku presudu iz ovih
razloga:
Kazneno djelo spolnog odnoaja zlouporabom poloaja iz l. 182. st. 2. KZ moe
poiniti nastavnik, odgojitelj, skrbnik, usvojitelj, ouh ili druga osoba koja zlouporabom svog
poloaja poini spolni odnoaj ili protuprirodni blud s maloljetnom osobom koja mu je
povjerena radi uenja, odgoja, uvanja ili njege.
U konkretnom sluaju optuenik, dodue, nije bio osoba koja bi imala svojstvo ouha,
ali on je bio osoba kojoj je majka oteenice, za vrijeme dok je ona bila odsutna od kue i
sprijeena slubom, povjerila oteenicu kao svoju kerku radi uvanja, imajui u njega
povjerenje, kad je tako dugo s njim ivjela u izvanbranoj zajednici i kad se optuenik u
oima majke prema oteenici faktiki odnosio kao ouh preuzevi na taj nain prema
oteenici svu brigu, pa i brigu radi uenja, odgoja, uvanja i njege, koja inae pripada majci
oteenice. To nesumnjivo proizlazi iz njegovog ponaanja koje je dolo do izraaja u
injenici da je on s majkom oteenice ivio i izvanbranoj zajednici punih 11 godina i da je
za to vrijeme s majkom oteenice zajedniki rjeavao sve probleme koji se pojavljuju u
takvoj zajednici, a posebno je preuzimao na sebe i svoj dio obveza, pa i u pogledu kolovanja,
odgoja i uvanja oteenice, tako da je on stvarno preuzeo na sebe i brigu da vodi rauna oko
kolovanja oteenice, da je dao upisati u kolu, ak pod svojim prezimenom, i da je dolazio i
na roditeljske sastanke prikazujui se kao njezin roditelj iako takav nije bio jer on nije bio
otac oteenice. Takvo ponaanje optuenika stvorilo je i u oima oteenice dojam kao da joj
je on roeni otac.
Prema tome, ne stoji prigovor optuenika da on prema oteenici nije zauzimao
nikakav poloaj koji bi izmeu njega i oteenice stvarao odnos zavisnoti, pa da se prema
tome njega ne moe tretirati kao osobu kojoj je oteenica bila povjerena radi uvanja i
odgoja u vrijeme dok je on zamjenjijvao majku oteenice u njezinoj odsutnosti. Budui da je
optuenik suprotno navodima albe zlouporabom svog poloaja koji je rezultirao iz odnosa
zavisnosti, kako je to u ovom obrazloenju istaknuto, poinio spolni odnoaj s oteenicom,
zapoevi s tom kriminalnom djelatnou u vrijeme dok oteenica jo nije bila navrila 14
godina, pa i dalje s tom djelatnou nastavio, to je prvostupanjski sud pravilno uzeo da se u
takvoj djelatnosti optuenika ostvaruju obiljeja k. d. iz l. 182. st. 3. u vezi st. 2. KZ.
Zbog toga je valjalo albu optuenika zbog povrede kaznenog zakona odbiti kao
neosnovanu i u tom pravcu potvrditi prvostupanjsku presudu.
VSH, K-1221/63. od 14. svibnja 1963.
Za uin k. d. iz l. 182. st. 2. KZ (l. 86. st. 2. KZH) nije odluno tko je dao inicijativu
za obljubu, odnosno spolni odnoaj, jer navoenje na spolni odnoaj ne predstavlja element

199
toga k. d. Intencija je ovog zakonskog propisa sprijeiti osobe kojima je u obavljanju slube
povjerena malodobna osoba radi uvanja, odnosno njege da s njom poine spolni odnoaj.
Prema tome, neodluno je, je li oteenica davala inicijativu odnosno provocirala
optuenika na spolni odnoaj.
VSH, K-2131/64. od 2. listopada 1964.
Svaki lijenik prema svakom pacijentu bolnice, pogotovo kad se radi o pacijentu u
istom odjelu (kirurkom) u kokjem je lijenik zaposlen, nalazi se u odnosu osobe kojoj je
bolesnik povjeren radi njege.
Kad je u takvom svojstvu naveo bolesnicu na spolni odnoaj, onda su ispunjeni uvjeti
za postojanje k. d. iz l. 182. st. 2. KZ (l. 86. st. 2. KZH) makar optueni lijenik nije bio u
asu poinjenja djela ni u kakvoj ili posebnoj slubi u bolnici.
VSH, K-592/63. od 16. srpnja 1965.
Za svojstvo osobe iz l. 182. st. 2. KZ (l. 86. st. 2. KZH) kao poinitelja tog k. d. nije
potrebno da je ta osoba stvarni ouh malodobnice, ve je dovoljan stvarni odnos osobe prema
kojoj je povjerena briga oko uenja i odgoja malodobne oteenice gdje je zbog zlouporabe
tog odnosa od strane optuenika dolo do spolnog odnoaja s malodobnicom.
VSH, K-965/68. od 11. srpnja 1968.
Ne moe se usvojiti pravno shvaanje prvostupanjskoga suda da je optuenik koji je 1982.
nagovorio svoju kerku, tada staru deset godina, na spolni odnoaj to je trajalo sve do
1991. godine govorei joj da e u suprotnom zatraiti rastavu od njezine majke, napustiti
obitelj i izvriti samoubojstvo, uporabom sile izvrio spolni odnoaj nad nemonim djetetom,
a time i k. d. spolnog odnoaja s djetetom iz l. 87. st. 3. KZH (u stjecaju s k. d. rodoskvrnua
iz l. 97. KZH).
Oteenica je u vrijeme prvog spolnog odnoaja bila fiziki razvijenije od svojih vrnjakinja i
ak neto iznadprosjene inteligencije pa se ne moe smatrati nemonim djetetom. Nemonim
djetetom treba smatrati samo takvo dijete koje je zbog svojih fizikih i psihikih nedostataka,
kakvi inae nisu svojstveni normalnoj djejoj populaciji istog uzrasta, potpuno onemogueno
u pruanju bilo kakva otpora.
Takoer se ni optuenikove prijetnje da e napustiti obitelj i izvriti samoubojstvo ne mogu
smatrati primjenom psihike sile u smislu l. 87. st. 3. KZH. Zlo kojim se prijeti pri primjeni
psihike sile u smislu toga lanka mora se odnositi na ivot ili tijelo rtve (neposredna
prijetnja) ili na ivot ili tijelo rtvi bliske osobe (posredna prijetnja).
VSRH, I K-518/92. od 16. rujna 1992.

200

76. SPOLNI ODNOAJ S DJETETOM

lanak 192. KZ
Ne moe se usvojiti pravno shvaanje suda prvoga stupnja da je optuenik koji je 1982.
nagovorio svoju kerku, tada staru deset godina, na spolni odnoaj to je trajalo sve do
1991. godine govorei joj da e u suprotnom zatraiti rastavu od njezine majke, napustiti
obitelj i izvriti samoubojstvo, uporabom sile izvrio obljubu nad nemonim djetetom, a time i
krivino djelo obljube s djetetom iz l. 87. st. 3. KZH (u stjecaju s krivinim djelom
rodoskvrnua iz l. 97. KZH).
Oteenica je u vrijeme prve obljube bila fiziki razvijenije od svojih vrnjakinja i ak neto
iznadprosjene inteligencije pa se ne moe smatrati nemonim djetetom. Nemonim djetetom
treba smatrati samo takvo dijete koje je zbog svojih fizikih i psihikih nedostataka, kakvi
inae nisu svojstveni normalnoj djejoj populaciji istog uzrasta, potpuno onemogueno u
pruanju bilo kakva otpora.
Takoer se ni optuenikove prijetnje da e napustiti obitelj i izvriti samoubojstvo ne mogu
smatrati primjenom psihike sile u smislu l. 87. st. 3. KZH. Zlo kojim se prijeti pri primjeni
psihike sile u smislu tog lanka mora se odnositi na ivot ili tijelo rtve (neposredna
prijetnja) ili na ivot ili tijelo rtvi bliske osobe (posredna prijetnja).
VSH, I K-518/92. od 16.9.1992. PSP-53.
Optuenik koji je djevojicu staru 12 godina, koja mu je dovedena po obiaju Roma, nakon
otmice bacio na krevet, nasilno svukao i obljubio, izvrio je obljubu nad nemonim djetetom i
time krivino djelo iz l. 87. st. 3. KZH. Oteenica, koja je i po svojoj fizikoj konstituciji
zaostajala za djecom svoje dobi, bila je prijevarom dovedena u njoj nepoznatu sredinu pa se
nala u stanju psihike nemoi zbog koje nije mogla pruiti ozbiljniji otpor.
VSH, I K-354/89. od 15. 11. 1991. eljko Horvati, Novo hrvatsko Kazneno pravo,
Organizator Zagreb, 1997.

201
Za izvrenje obljube u smislu l. 83. KZRH nije potrebno da je spolni organ muke osobe
potpuno prodro u spolni organ enske osobe, ve je dovoljno da je dolo do spajanja spolnih
organa, odnosno poetka prodiranja mukog spolnog organa u enski spolni organ. Stoga, u
sluaju virginiteta enske osobe, kao u ovom sluaju za izvrenje djela nije nuno da je
usljedila defloracija.
VSRH, I-K-9/1998 od 7. travnja 1998. godine Dravni odvjetnik br. 2/98
Nemonom malodobnom osobom u smislu l. 181. st. 2. KZ (l. 87. st. 3. KZH)
smatra se slabana djevojica od trinaest godina, koja je bila nesposobna za ozbiljni otpor
prema zdravom, jakom i odraslom mukarcu.
VSH, K-1670/54.
Pod nemonim djetetom u smislu l. 83. st. 3. KZRH treba razumjeti samo ono dijete
(starosna dob do 14 godina), koje je zbog svojih posebnih fizikih ili psihikih nedostataka,
kakvi inae nisu svojstveni normalnoj djejoj populaciji istog uzrasta, u potpunosti
onemogueno u pruanju bilo kakvog otpora spolnom odnoaju.
Iz obrazloenja:
Kod prosuivanja pojma nemonoga djeteta kao rtve k. d. iz l. 83. st. 3. KZRH,
treba poi od toga da svako dijete zbog svoje nepotpune fizike i psihike razvijenosti ima
smanjenu mogunost pruanja otpora neeljenom spolnom odnoaju od strane odrasle, fiziki
i psihiki potpuno razvijene osobe, to i jest razlogom da djeca kao rtve seksualnih delikata
uivaju posebnu zatitu u l. 83. KZRH.
Oteenica je u vrijeme prvoga spolnoga odnoaja nesporno bila stara 10 godina i 3 ili
4 mjeseca, visoka 154 cm i teka 48 kg, fiziki potpuno zdrava i prema iskazu njene majke
ak fiziki razvijenija od svojih vrnjakinja i barem prosjene (prema psihijatrijskom
vjetanju), ako ne i iznad prosjene inteligencije, pa se dijete takvih psihofizikih osobina ne
moe smatrati nemonim djetetom u smislu l. 83. st. 3. KZRH. Uostalom, sam sud navodi u
razlozima pobijane presude da je oteenica birala izmeu dva zla - da obitelj bude
naputena od oca ako ona ne prihvati ulogu majke, ili da pristane na oev prijedlog i rtvuje
sebe, te time sauva obitelj,a to implicite navodi na zakljuak da je oteenica ipak mogla, da
je tako izabrala, pruiti bar neki otpor optueniku. Meutim, ona dosljedno u svojim iskazima
navodi da optueniku nikada nije pruila otpor ve je podnosila njegove postupke, kao svoju
rtvu odnosno nosila to kao svoj kri.
VSRH, I K-518/1992. od 16. rujna 1992.
Optuenik koji je djevojicu staru 12 godina, koja mu je dovedena po obiaju Roma,
nakon otmice bacio na krevet, nasilno svukao i izvrio nad nemonim djetetom spolni odnoaj
i time k. d. iz l. 87. st. 3. KZH. Oteenica, koja je i po svojoj fizikoj konstituciji zaostajala
za djecom njene dobi, bila je prijevarom dovedena u njoj nepoznatu sredinu pa se nala u
stanju psihike nemoi zbog koje nije mogla pruiti ozbiljniji otpor.
VSH, I K-354/89. od 15. studenoga 1991.

202

77. BLUDNE RADNJE

lanak 193. KZ-a
Privlaenje k sebi malodobne enske osobe, vaenje pri tom spolnog organa i
zavlaenje jezika malodobnici u usta predstavlja ve radnje kojima se zadovoljava spolni
nagon, prema tome vrenje bludne radnje.
VSH, K-62/72. od 9. oujka 1972.
Stavljanje penisa oteenoj malodobnici u usta radi seksualnog zadovoljavanja ne
predstavlja k. d. spolnog odnoaja ili protuprirodnog bluda s malodobnom osobom iz l. 181.
st. 1. odnosno st. 2. KZ (l. 87. KZH), ve samo k. d. bludnih radnji.
Naime, prema vladajuem shvaanju pod protuprirodnim bludom razumije se samo
imicisio penis in anum, a ne i imissio in os. Pri takvom shvaanju pravne oznake
navedenog djela uzeto je dalje da je to djelo konzumirano kaznenim djelom pokuaja spolnog
odnoaja s malodobnom osobom iz l. 181. st. 2. KZ u vezi s l. 16. KZ (l. 87. KZH u vezi s
l. 19. KZJ), koje je poinjeno istom priliom nad istom malodobnicom.
VSH, K-1055/73. od 16. kolovoza 1973.
Kad je utvreno da namjera optuenih nije bila usmjerena na to da nad oteenom
enskom osobom, s kojom nisu u braku, poine spolni odnoaj ve su dvojica optuenih
mukaraca zahtijevala i prisilila da se jedna enska osoba pred njima svlai i to na taj nain
koji moe kod svake normalne muke osobe izazvati pohotljive nadraaje, a koje traenje
postupno dobiva takav intenzitet da se ta enska osoba prisiljava da se svlai i da se izloi
pogledima mukaraca posve naga, predstavlja takvo zadovoljenje tjelesne pohote koje u
kaznenopravnom pogledu sadri sve elemente k. d. bludne radnje iz l. 183. KZ (l. 89.
KZH).
Pojam bludne radnje obuhvaa sve one radnje koje u spolnoj sferi predstavljaju
svojom bestidnou, nepristrojnou i perverznou prekoraenje svih granica usvojenih u

203
drutvenomoralnim pojmovima i koje prelaze granice tolerirane postojeim moralnim
shvaanjima.
Kad je utvreno da su optuenici prisiljavali da svue grudnjak i gaice da bi na taj
nain ostala potpuno naga, izloena njihovim pogledima, pa su u tom nastojanju uporabom
sile i prijetnje uspjeli da oteenica samo skine grudnjak gdje ih je ona sprijeila u nasilnom
skidanju gaica, dovreno je k. d. iz l. 183. KZ bez obzira to optuenicima nije uspjelo da
oteenici skinu jo i gaice.
Izlaganje i samo gornjeg dijela enskog tijela pogledima mukaraca, s kojima dotinu
ensku osobu ne povezuju nikakvi osjeaji, nesumnjivo predstavlja element seksualnog
iivljavanja i zadovoljenje tjelesne pohote.
VSH, K-2060/66. od 14. veljae 1967.
Bludne radnje u smislu l. 183. KZ (l. 89. KZH) predstavljaju blai vid
zadovoljavanja spolnog nagona, ali ako se radnje s takvim ciljem ine na protuprirodan ain i
prelaze intenzitet bludnih radnji, njih valja tretirati kao protuprirodni blud.
VSH, K-1523/63. od 11. lipnja 1963.
Stavljanje penisa oteenoj malodobnici u usta radi seksualnog zadovoljavanja ne predstvlja
k. d. spolnog odnoaja ili protuprirodnog bluda s malodobnom osobom iz l. 181. st. 1.
odnosno st. 2. KZ, ve samo k. d. bludnih radnji iz l. 183. KZ. Naime, prema vladajuem
shvaanju pod protuprirodnim bludom razumije se samo imissio penis in anum, a ne i
imissio in os.
Pri takvom shvaanju pravne oznake navedenog djela uzeto je dalje da je to djelo
konzumirano kaznenim djelom pokuaja spolnog odnoaja sa malodobnom osobom iz l. 181.
st. 2. KZ u vezi s l. 16. KZ, koje je poinjeno istom prilikom nad istom malodobnicom.
VSH, I K-1055/73. od 16. srpnja 1973.
I ekshicibionizam se ima podvesti pod pojam bludne radnje pod kojom se u smislu l. 183.
KZ razumije svaka radnja fizike prirode (osim spolnog odnoaja i protuprirodnog bluda)
kojom se ide za zadovoljenjem spolne pohote, a kojom se vrijea spolna sloboda,
dostojanstvo linosti i spolni moral, pa je prema tome protivna postojeim moralnim
shvaanjima. Takav sluaj predstavlja i ponaanje optuenika koji je povalio djevojicu na
klupu, drao joj rukom usta da sprijei da ne bi vikala, pa je pred njom skidao gae i hlae i
pokazivao svoje spolovilo. Optuenik je tako zadovoljavao svojou spolnu pohotu uz fiziko
prisiljavanje djevojice da to trpi, to u navedenom smislu predstavlja bludnu radnju, bez
obzira to time nije dirao neposredno njeno tijelo.
VSH, I K-29/75. od 31. srpnja 1975.
Kazneno djelo bludne radnje iz l. 193. Kaznenog zakona ostvareno je samo onda kad nije
poinjen ni pokuaj kaznenih djela iz l. 188. do l. 192. KZ.
Iz obrazloenja:

204
Uostalom, navedeno je pravno shvaanje upravo dobilo svoju potvrdu u l. 193. novog KZ,
prema kojem k. d. bludne radnje postoji samo u sluaju kada nije poinjen ni pokuaj k. d. iz
l. 188. do 192. KZ/97., pa optuenik, koji je poinio pokuaj k. d. silovanja, sada jo i zbog
obvezne primjene blaeg zakona, ni u kojem sluaju ne bi mogao biti proglaen krivim za
stjecaj k. d. pokuaja i bludne radnje.
VSRH, I K-132/1997. od 7. svibnja 1998.
Kazneno djelo podvoenja iz l. 91. st. 1. KZH ostvareno je ve jednokratnim
dovoenjem maloljetne osobe u vezi s individualno odreenom osobom radi spolnog
odnoaja.
Okruni sud u Splitu, K-501/84. od 11. srpnja 1984. 2. sio Kazneni zakon (Nar. nov. br.
110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
78. PODVOENJE
lanak 195. KZ-a
Kad se djelovanje optuenika sastoji u tome da dovodi druge mukarce duevno
bolesnoj enskoj osobi da s njom spolno ope zbog ega su ga ovi nagraivali aenjem, tada
kriminalna aktivnost optuenika nema obiljeja k. d. posredovanja u vrenju prostitucije (l.
251. KZJ), ve k. d. podvoenja iz l. 187. KZ (l. 91. st. 2. KZH).
Naime, spolni odnoaj poinjen s oteenicom uopenema karakter prostitucije, jer se
ne radi o osobi koja se odala vrenju bluda iz koristoljublja, a injenica to su oteenicu
iskoritavali oni mukarci koje je optuenik doveo oteenici, pogotovo, nije dovoljna da bi
djelatnost optuenika mogla imati karakter posredovanja u vrenju prostitucije. Budui da
aavanja nisu prelazila opseg i vrstu nagrade kakvu ima u vidu odredba l. 187. st. 4. (l.
91. st. 2. KZH), to su utvrenom djelatnou optuenika iscrpljena obiljeja samo k. d.
podvoenja, ali su ostvarena i obiljeja k. d. iz l. 180. KZ (spolni odnoaj s nemonom
osobom).
VSH, K-293/65. od 2. travnja 1965. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.ispr.), Informator Zagreb 1998.
79. UVREDA
lanak 199. KZ-a
Okrivljenik koji je u prigovoru protiv optunice naveo da obrazloenje optunice
ukazuje na izuzetno loeg i nepotenog reisera, da je dravni odvjetnik blii roak barona
Mnchhausena, da je pogrijeio u izboru svog ivotnog poziva itd., nije poinio k. d. klevete,
kako to pogreno uzima prvostupanjski sud, nego k. d. uvrede iz l. 76. st. 1. KZH u vezi s l.
81. st. 2. KZH.
Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-37/90. od 13. oujka 1990.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:

205

Nai sudovi ne obraaju dovoljno panje na kvalifikaciju k. d. protiv asti i ugleda pa se

nerijetko kao klevete kanjavaju i nedvojbene uvrede, kako je to u ovom sluaju uinio i
prvostupanjski sud. Kleveta se uvijek odnosi na neku injenicu za koju se utvrdi da je istinita,
iako ona to nije, dok je sadraj uvrede negativan vrijednosni sud o drugoj osobi. Tu razliku
nije uvijek lako provesti, ali su inkriminacije u konkretnom primjeru evidentne uvrede.
Ovdje se moglo postaviti i pitanje nije li protupravnost uvrede iskljuena na temelju l. 79. st.
1. KZH jer je okrivljenik uvrede iznio u podnesku sudu u okviru svoje obrane u jednom
drugom k. p., tj. pri zatiti opravdanog interesa. O tome ipak ne moe biti govora jer citirane
uvrede nisu bile neophodne za zatitu opravdanih interesa. Okrivljenik je mogao svoje
interese tititi isto tako efikasno i uporabom blaih izraza, odnosno da uporabimo kriterij
zakona, on je inkriminirane rijei uporabio u namjeri vrijeanja jer je iao ba za tiim da
uvrijedi dravnog odvjetnika a ne da zatiti svoje interese. Pravo na obranu u k. p. ne daje
pravo ni na koji verbalni delikt.
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 2/90.
Ne ini k. d. klevete iz l. 71. st. 1. KZRH ve uvrede iz l. 72. st. 1. KZRH
okrivljenik koji je za privatnog tuitelja naveo da je osoba koja negira pravni poredak
drave, puna prevare, bahatosti i samovolje, koja svojim postupkom sudjeluje u destrukciji
pravne drave. Predmetom poinjenja kod k. d. klevete mogu biti samo neistine koje se
odnose na odreeni dogaaj, objektivna stanja, radnje, pojave i slino, ija se istinitost moe
objektivno utvrivati i ocjenjivati. Tvrdnje koje je iznio okrivljenik po svom sadraju
predstavljaju njegove vrijednosne sudove o privatnom tuitelju, ija se istinitost ne moe
ocjenjivati. Ni tvrdnje da je privatni tuitelj svojim postupkom sudjelovao u destrukciji
pravne drave ne predstavlja tvrdnju o nekoj injenici, jer postupak privatnog tuitelja nije
niim konkretiziran i ostao je na razini apstrakcije, iju istinitost nije mogue ocjenjivati, pa
se takoer radi o vrijednosnom sudu. Svi izneseni sudovi predstavljaju omalovaavanje
linosti privatnog tuitelja i nepotivanje njegova dostojanstva, pa je takvim iznoenjem
okrivljenik ostvario elemente k. d. uvrede iz l. 72. st. 1. KZRH.
upanijski sud u Bjelovaru, K-492/1995. od 21. rujna 1995.
Objekt zatite od k. d. uvrede nije ugled ili ast u smislu nekog osobnog osjeaja
vrijednosti, ve ast u objektivnom smislu, u smislu zahtjeva za potivanje koje svakom
pojedincu pripada u odreenoj drutvenoj sredini. To znai da se povreda asti utvruje po
objektivnim, a ne po subjektivnim kriterijima.
upanijski sud u Bjelovaru, K-515/1996. od 10. listopada 1996. Bilten upanijskog suda u
Bjelovaru br. 21
Kada je okrivljenik za privatanog tuitelja u lanku u novinama napisao da se o
njemu pria kao o pokvarenom tipu koji nastoji sve prihvatiti gdje ima osobne koristi, tada se
radi o prenoenju vrijednosnog suda kojim se omalovaava njegova linost (sud o moralnim
svojstvima privatnog tuitelja), pa se radi o poinjenju k. d. uvrede iz l. 72. st. 2. KZRH, a ne
klevete iz l. 71. st. 2. KZRH, jer predmet klevete mogu biti samo injenice. Iskljuenje
protupravnosti u novinarskom poslu regulirano je odredbom l. 75. st. 1. KZRH.
Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je okrivljenik izaao izvan okvira slobodne
novinarske kritike i uao u podruje nepotrebnog atakiranja na ugled privatnog tuitelja, te da

206
su inkriminacije navedene u namjeri vrijeanja i nisu bile potrebne ni pri obrani nekog prava,
niti pri zatiti bilo kakvog interesa.
upanijski sud u Bjelovaru, K-398/1993. od 22. srpnja 1993.
Uzvraanje uvrede od strane uvrijeenog ne moe se prihvatiti kao nuna obrana u
smislu l. 11. st. 2. KZ (l. 9. KZH). Naime, kod verbalne uvrede ne postoji mogunost nune
obrane.
Uzvraanje uvrede predvieno je u l. 173a. st. 2. KZ (l. 76. st. 3. KZH), i po tom
zakonskom propisu sud moe u takvom sluaju obje ili jednu stranu kazniti ili izrei sudsku
opomenu.
Okruni sud u Zagrebu, K-1246/73. od 1. studenoga 1973. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov.
br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
80. KLEVETA
lanak 200. KZ
Ne ini krivino djelo klevete iz l. 71. st. 1. KZRH ve uvrede iz l. 72. st. 1. KZRH
okrivljenik koji je za privatnog tuitelja naveo da je osoba koja negira pravni poredak
drave, puna prevare, bahatosti i samovolje, koja svojim postupkom sudjeluje u destrukciji
pravne drave. Predmetom izvrenja kod krivinog djela klevete mogu biti samo neistinite
koje se odnose na odreeni dogaaj, objektivna stanja, radnje, pojave i slino, ija se istinitost
ne moe uope ocjenjivati. Ni tvrdnja da je privatni tuitelj svojim postupkom sudjelovao u
destrukciji pravne drave ne predstavlja tvrdnju o nekoj injenici, jer postupak privatnog
tuitelja nije niim konkretiziran i ostao je na nivou apstrakcije, iju istinitost nije mogue
ocjenjivati, pa se takoer radi o vrijednosnom sudu. Svi izneseni sudovi predstavljaju
omalovaavanje linosti privatnog tuitelja i nepotivanje njegova dostojanstva, pa je takvim
iznoenjem okrivljenik ostavio elemente krivinog djela uvrede iz l. 72. st. 1. KZRH.
upanijski sud Bjelovar, K 492/1995. od 21. rujna 1995. (Zbirka VSRH 2/1996.)
lankom 75. st. 1. KZRH iskljuena je protupravnost u postupanju osobe koja se uvredljivo
izrazi o drugom, meu ostalim, u obrani svoga prava ili pri zatiti opravdanog interesa, osim
ako iz naina izraavanja ne proizlazi da je to uinjeno u namjeri vrijeanja. Prema tome,
osoba koja postupa u obrani svoga prava ili zatiti opravdanih interesa, moe se uvredljivo
izraziti o drugom sve dotle dok to ne ini s ciljem da drugog vrijea, dakle dok elja da
drugog vrijea ne postane njezin preteni interes.
upanijski sud Bjelovar, K 137/1995. od 16. oujka 1995. (Zbirka VSRH 2/1996.) eljko
Horvati, Novo hrvatsko Kazneno pravo, Organizator Zagreb, 1997.
Kazneno djelo lane prijave, koja u sebi sadri i klevetu, moe se progoniti kao
kleveta po privatnoj tubi samo ako dravni odvjetnik ne poduzme progon radi k. d. lane
prijave.

207
VSH, Kzz-54/49.
Izmjena datuma u privatnoj tubi u vezi s danom poinjenog k. d., izvrena tijekom
gl. r. mogua je, ako se inae radi o tono odreenom dogaaju. Ta izmjena datuma moe
uslijediti tijekom rasprave i nema mjesta prigovoru zastare, jer da je protekao tromjeseni rok
u asu kad je izvrena izmjena datuma poinjenog k. d. klevete.
Okruni sud u Sisku, K-720/69. od 26. prosinca 1969.
Kad je okrivljenik obavljajui svoju odvjetniku dunost zastupao interese svoje
stranke i kad je injenini supstrat tube zbog smetanja posjeda sastavio prema kazivanju
svoje stranke, tada valja kao nedvojbeno zakljuiti, da bez obzira na injenicu je li su
injenice iz tube istinite ili neistinite, kod odvjetnika ne moe postojati svijest o tome da bi u
tubi zbog smetanja posjeda neto neistinito iznosio, a to moe koditi asti i ugledu
privatnog tuitelja, a pogotovo da bi to to je izneseno dovelo do tekih posljedica za
privatnog tuitelja.
Zbog navedenog kod okrivljenika nema namjere na poinjenje inkriminiranog djela, a
budui da nedostaje bitna subjektivna komponenta djela, to je onda pravilna ocjena
prvostupanjskog suda da u konkretnom sluaju nema k. d.
Okruni sud u Zagrebu, K/79. od 7. lipnja 1979.
Za k. d. klevete iz l. 169. st. 1. KZ potrebno je da je iznoenje ili pronoenje pred
treom osobom uinjeno tako da ta trea osoba uje i razumije izgovorene rijei. U protivnom
sluaju mada sadrajno predstavljaju klevetu, izgovorene rijei mogu se kvalificirati samo kao
uvreda.
Okruni sud u Zagrebu, K-49/72. od 17. veljae 1972.
Sadraj privatne tube, od koje je privatni tuitelj odustao, ne moe sam po sebi i
samo zbog toga odustanka dovesti do kaznene odgovornosti privatnog tuitelja, za k. d.
klevete iz l. 169. st. 1. KZ na tetu okrivljenika, ako inae opis djela iz te privatne tube ne
sadri takve neistinite tvrdnje za okrivljenika koje mogu tetiti njegovoj asti i ugledu i ako u
njihovu iznoenju u privatnoj tubi nisu zastupljeni svijest i volja privatnog tuitelja da
upravo time izazove takve tetne posljedice za okrivljenika.
Okruni sud u Karlovcu, K-163/74. od 12. travnja 1974.
Radnja klevete ne sastoji se samo u iznoenju, tj. u saopavanju nekog vlastitog
saznanja i uvjerenja steenog vlastitim opaanjima, ve i u prenoenju, tj. u saopavanju
neeg kao tueg saznanja ili miljenja.
VSH, I K-670/76. od 24. oujka 1976.
K. d. klevete iz l. 169. KZ moe se izvriti insinuacijom, tj. da ono, to se iznosi ili
pronosi, ne proizlazi neposredno iz same izjave, ve posredno i logiki iz sadraja izjave
prema konkretnim okolnostima pod kojima se takva izjava daje.
VSH, I K.670/76. od 24. oujka 1976.

208

Teret dokaza glede istinitosti tvrdnje kod k. d. klevete iz l. 169. KZ lei na optueniku, jer se
pretpostavlja neistinitost tvrdnje u odnosu na privatnog tuitelja dok se ne dokae protivno.
Ako optuenik, prema tome, na gl. r. nije ponudio takve dokaze, niti je prvostupanjski sud u
smislu l. 267. st. 2., l. 295. st. 2. i 5. i l. 9. ZKP izveo takve dokaze u pravcdu istinitosti
tvrdnje, ne moe se uzeti navod optuenika o istinitosti tvrdnje dokazanim.
VSH, I K-670/76. od 24. oujka 1976.
Okolnost da je ono, to se optueniku inkriminira kao pronoenje neistine, navedeno i u
kaznenoj prijavi koja je podnesena od strane policije dravnom odvjetniku, sama po sebi nije
dokaz o istinitosti pronoenog, jer podnoenje takve prijave nipoto ne znai samo po sebi da
je ono to se u prijavi navodi sve i istinito. Ovo tim vie to optuenik sukladno s moralnoetikim zahtjevima novinarske profesije te navode ne samo da nije provjerio glede njihove
istinitosti, iako je to mogao i bio duan uiniti, ve je iao i dalje od toga, iznosei u vezi sa
sadrajem lanka i svoj vlastiti sud o neprihvatljivosti objanjenja privatnog tuitelja itd.
VSH, I K-670/76. od 24. oujka 1976.
To to je stranka u parninom postupku u podnesku navela, objanjavajui meusobne
odnose, da s protustrankom nije u dobrim odnosima od vremena kada joj je ova ubila
branog druga, a radilo se u stvari ne o k. d. ubojstva iz l. 35. KZH ve o k. d. teke tjelesne
ozljede s posljedicom smrti iz l. 41. st. 3. KZH ne predstavlja, samo zbog toga neistinitu
tvrdnju, kao obiljeje k. d. klevete iz l. 75. KZH, niti takvo iznoenje sadri u sebi obiljeja
k. d. klevete iz l. 75. KZH, niti takvo iznoenje sadri u sebi obiljeja k. d. omalovaavanja
predbacivanjem za k. d. iz l. 78. KZH.
To zbog toga to istaknuta razlika u pravnim oznakama djela nije takva da bi dovodila u
pitanje injenicu da je krivnjom protustranke brani drug lien ivota, kao i da to iznoenje,
kao uzrok poremeenih odnosa, oito nije bilo motivirano omalovaavanjem, ve naprotiv
interesom svestranog raspravljanja predmeta postupka.
Okruni sud u Puli, K-300/81. od 26. kolovoza 1981.
Izrazi uporabljeni u tiskanom lanku, kao to su lukavi poljoprivrednik, koji je od
oka procjenjivao tuu i svoju savjest, junak ove prie koji je vie od pet godina bio bog i
batina i slino oito sadravaju omalovaavanje i vrijeanje.
VSH, K-2593/64. od 24. studenog 1964.
Optuenik je kao novinar mogao napisati i objaviti informaciju o tetnoj pojavi koju
je opazio ili koja mu je saopena, ali je prije toga trebao temeljito provjeriti istinitost injenica
koje je iznio, jer je jedino takav rad novinara sukladan s naelom profesionalne etike i
drutvene odgovornosti (l. 10. Zakona o tampi).
Prema tome, pravno je irelevantna pobuda kojom se optuenik kao pisac rukovodio u
pisanju i objavi inkriminirane informacije u tisku, kraj utvrene injenice da nije dokazana
istinitost tvrdnje koju je optuenik u inkriminiranoj informaciji objavio u tisku.

209
Budui da je inkriminirana tvrdnja prema svom misaonom sadraju objektivno
podesna da dovede u pitanje ast i ugled privatnog tuitelja, ostvareni su elementi k. d. iz l.
169. st. 2. KZ (l. 75. st. 2. KZH).
VSH, K-1365/66. od 19. listopada 1966.
Kad je okrivljenik dao intervju izjavu urednicima i dopisnicima novina s izriitim i
jedinim ciljem da se njegova izjava, njegove rijei prenesu u tisku, onda se takvo davanje
izjava novinarima izjednauje s pisanjem napisa u novinama, pa se takvo izjavljivanje mora
ekviparirati s autoriziranjem novinskog napisa koji samo prenosi tu izjavu. S obzirom na to u
takvom sluaju radi se o iznoenju ili pronoenju putem tiska u smislu l. 169. st. 2. KZ, pa je
za suenje u smislu l. 140. Zakona o tampi i drugim oblicima informacija nadlean okruni
sud.
VSH, K-1940/71. od 13. lipnja 1972.
Novinar ini k. d. klevete kad u napisu objavljenome u novinama iznosi netone
tvrdnje da poduzee, koje naziva sumnjivim, posluje s takvim rezultatima i tako da je odavno
trebalo biti likvidirano i brisano iz sudskog registra jer takve tvrdnje, ako su netone, tete
ugledu poduzea koje, kao i fizike osobe, uiva zatitu odredaba Krivinog zakona
Republike Hrvatske iz glave IX.
Okruni sud u Bjelovaru, K-183/92. od 28. svibnja 1992. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov.
br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
81. RAZLOZI ZA ISKLJUENJE PROTUPRAVNOSTI KAZNENIH DJELA
PROTIV ASTI I UGLEDA
lanak 203. KZ-a
Po l. 173. st. 1. KZ (l. 79. KZH) graanin se nee kazniti, uzet e se, dakle, da nije
poinio k. d., ako se o drugom uvredljivo izrazi u znanstvenom, knjievnom ili umjetnikom
djelu, ozbiljnoj kritici ili pri zatiti opravdanih interesa, ako iz naina izraavanja i drugih
okolnosti proizlazi da to nije uinjeno u namjeri omalovaavanja.
Zakon je odabrao ona podruja djelatnosti u kojima bez ozbiljne, konstruktivne kritike
nema napredovanja u drutvu, jer povoljna ili nepovoljna kritika djeluje kao poticaj za bolje
stvaranje.
Pod ozbiljnom kritikom prvenstveno valja razumijevati strunu kritiku koja je dana
prema odreenim pravilima koja vrijede za svaku granu drutvenih djelatnosti, prema kojima
se ocjenjuje rad i djelatnost drugoga.
Nepovoljni sud o radu i djelatnosti drugoga ne opravdava svako k. d. protiv asti.
Nepovoljna, uvredljiva kritika samo je utoliko drutveno o pravdana ukoliko je takva kritika
potrebna da se utvrdi znanstvena, umjetnka ili druga vrijednost djela odnosno djelatnost
drugoga.

210
Pri ocjeni takve kritike i djelatnosti valja ocijeniti je li je optueniku bilo mogue ostvariti
odgovarajui cilj i na drugi nain te je li su uvredljivi izrazi u kkonkretnoj situaciji bili
objektivno i drutveno svrsishodni. Kritiar u kritiziranju djela protiv drugog valja postupati
paljivo, te da s osjeajem drutvene odgovornosti ispituje odnos interesa koji se
sukobljavaju, a svaka kritika treba da ujedno bude i odraz kulture kritiara koji kritizira.
VSH, K-1628/66. od 7. prosinca 1966.
Pogreno je postupio prvostupanjski sud kada je okrivljenika oslobodio optube da je
poinio k. d. uvrede iz l. 76. st. 1. KZH na temelju l. 79. st. 1. KZH, jer je utvrdio da je
okrivljenik postupao u ozbiljnoj kritici, navevi da ga oslobaa temeljem l. 79. st. 1. KZH i
l. 350. t. 2. ZKP, obrazlaui to time da okrivljenik nije imao namjeru da vrijea privatnog
tuitelja. Kada se primjenjuje odredba l. 79. KZH nema protupravnosti pa je okrivljenika
valjalo osloboditi po l. 350. t. 1. ZKP. Meutim, kako se radi o oiglednoj omaci, a inae je
pravilno primijenjena odredba l. 79. st. 1. KZH, ovaj sud smatra da se ne radi o bitnoj
povredi odredaba k. p. iz l. 364. st. 1. t. 11. ZKP.
Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-600/89. od 13. oujka 1990.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
Razlozi za nekanjavanje za k. d. protiv asti i ugleda predvieni u l. 79. KZH su razlozi
iskljuenja protupravnosti, a ne razlozi koji iskljuuju krivnju, kako je to pogreno uzeo
prvostupanjski sud. U praksi je dosta esto nerazumijevanje navedene odredbe pa se npr.
pojavljuje i miljenje da je u pitanju razlog za osloboenje od kazne. Budui da u sluaju kad
nema protupravnosti nema ni k. d., sud je duan donijeti oslobaajuu presudu po l. 350. t. 1.
ZKP.Formulom nee se kazniti zakonodavac u l. 79. KZH, kao i u nekim drugim
situacijama (l. 239. KZ SFRJ i l. 56. st. 2. KZH) ukazuje na razloge iskljuenja
protupravnosti. Te sluajeve treba razlikovati od sluajeva u kojime je zakon predvidio samo
mogunost osloboenja od kazne jer u tim sluajevima k. d. ostaje i ne donosi se oslobaajua
presuda.
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 2/90.
Okrivljenik koji je kao raniji oteenik u k. p. voenom protiv privatnog tuitelja, tada
optuenika zbog k. d. teke tjelesne ozljede, u zavrnom govoru nazvao privatnog tuitelja
nepromiljenom ubojicom nije poinio k. d. uvrede iz l. 76. st. 1. KZH, jer to nije uinio u
namjeri da vrijea. Okrivljenik je iznio sudu samo svoj subjektivni doivljaj postupka
privatnog tuitelja perma njemu, smatrajui da ga je privatni tuitelj elio liiti ivota, a ne
samo ozlijediti, kako je to ocijenio dravni odvjetnik.
Okruni sud u Bjelovaru, K-882/91. od 12. prosinca 1991.
lankom 75. st. 1. KZRH iskljuena je protupravnost u postupanju osobe koja se
uvredljivo izrazi o drugom, meu ostalim, u obrani svoga prava ili pri zatiti opravdanog
interesa, osim ako iz naina izraavanja ne proizlazi daje to uinjeno u namjeri vrijeanja.
Prema tome, osoba koja postupa u obrani svoga prava ili pri zatiti opravdanih interesa, moe
se uvredljivo izraziti o drugom sve dotle dok to ne ini s ciljem da drugog vrijea, dakle, dok
elja da drugog vrijea ne postane njegov preteni interes.

211
upanijski sud u Bjelovaru, K-137/1995. od 16. oujka 1995. 2. dio Kazneni zakon (Nar.
nov. br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
82. OMOGUAVANJE SKLAPANJA NEDOZVOLJENOG BRAKA
lanak 207. KZ-a
Optuenik koji je kao matiar precrtao u matinoj knjizi vjenanih jedan upis o sklapanju
braka u svrhu da se jednoj od osoba, koje su u ovom upisu bile ubiljeene kao brani
drugovi,omogui izdavanje potvrde o slobodnom stanju, koju je sam optuenik nakon toga
izdao, pa je na temelju izdane potvrde ova osoba sklopila brak, niej u konkretnom sluaju
osim k. d. iz l. 319. KZ (l. 212. KZH krivotvorenje isprave ) poinio i k. d. iz l. 192. KZ
(l. 93. KZH). Brak koji je bio upisan u matinim knjigama, bio je, naime nepostojei jer pri
njegovom sklapanju nisu bili ispunjeni uvjeti za postojanje braka, pa optuenik svojim
djelovanjem nije omoguio zakljuenje nedoputenog braka.
VSH, K-1855/55. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator
Zagreb 1998.
83. KRENJE OBITELJSKIH OBVEZA
lanak 208. KZ-a
Poinila je k. d. krenja obiteljskih obveza iz l. 91. st. 2. u vezi sa st. 1. KZRH
okrivljenica koja nije vodila dovoljno brige za svoje izvanbrano roeno 8 mjeseci staro dijete
i nije zatraila lijeniku pomo iako je primijetila da dijete kroz vie dana ima visoku
temperaturu i da je prehlaeno, tako da je kod djeteta dolo do teke obostrane upale plua,
uslijed ega je i umrlo, a do smrti ne bi dolo da je djetetu na vrijeme pruena lijenika
pomo.
upanijski sud u Bjelovaru, K-559/94 od 27. listopada 1994.
Poinila je kriv. djelo krenja porodinih obaveza iz l. 91. st. 2. u vezi sa st. 1. KZRH
okrivljena koja nije vodila dovoljno brige za svoje vanbrano roeno 8 mjeseci staro dijete i
nije zatraila lijeniku pomo iako je primijetila da dijete kroz vie dana ima visoku
temperaturu i da je prehlaeno, tako da je kod djeteta dolo do teke obostrane upale plua,
uslijed ega je i umrlo, a do smrti ne bi dolo da je djetetu na vrijeme pruena lijenika
pomo.
upanijski sud Bjelovar, K-559/94. od 27. 10. 1994. Bilten 19/94. Komentar Kaznenog
zakona, prof.dr.sc. Berislav Pavii, mr. sc. Petar Vei, Zagreb, 1998.

84. POVREDA DUNOSTI UZDRAVANJA

lanak 209. KZ-a

212
Za ocjenu je li optuenik izbjegava davati uzdravanje, mjerodavno je njegovo
imovinsko stanje, okolnost je li je zaposlen, a ako nije zaposlen, je li je do toga dolo
njegovom krivnjom ili zbog postojanja opravdanih okolnosti, kao i uope optuenikov stav
prema dunosti uzdravanja.
VSH, Kzz-18/52.
Ne moe se prihvatiti stajalite optuenika da je obveza uzdravanja prestala time to
se njegova malodobna ki zaposlila kao kuna pomonica, te da je bio u zabludi glede
daljnjeg postojanja njegove obveze utvrene na osnovi izvrne odluke suda. U svakom
sluaju, ako je tako mislio, trebao je traiti da sud utvrdi prestanak obveze. U konkretnom
sluaju ionako se radi o potraivanju na ve dospjele obroke uzdravanja, koji su nastali prije
zaposlenja oteenice.
VSH, K-1473/69. od 25. studenoga 1969.
Za poinjenje k. d. neplaanja alimentacije iz l. 197. st. 1. KZ potrebno je utvrditi
objektivnu odgovornost optuenika. Valja utvrditi je li je optuenik izbjegavao da daje duno
uzdravanje ili je do toga dolo izvan njegove namjere (raskinua radnog odnosa bez njegove
krivnje) odnosno je li je napustio radni odnos kad je saznao da je od strane suda stigla zabrana
na njegovu plau.
Kad sud nije donio i odluku o imovinskopravnom zahtjevu, onda ne moe izricati
uvjetnu osudu postavljanjem i dvostrukog uvjeta iz l. 48. st. 2. KZ plaanja zaostalih
alimentacijskih iznosa.
Okruni sud u Rijeci, K-26/72. od 5. oujka 1972.
Bitan element k. d. iz l. 96. KZH je izbjegavanje davanja uzdravanja pa gola
injenica da okrivljenik nije prihvatio ponueni posao jo nije dovoljna za uvrenje
postojanja njegove namjer u smislu toga kaznenopravnog propisa.
Iz obrazloenja:
Za postojanje k. d. iz l. 96. KZH potrebno je nesumnjivo utvrditi da poinitelj
izbjegava davati nuno uzdravanje. Prema tome, kad se postojanje tog djela cijeni s aspekta
neprihvaanja zaposlenja kao oblika radnje, onda se prije svega utvruje je li poinitelju
doista ponueno odgovarajue zaposlenje, i s tim u vezi je li zaposlenja odbio ba zato da
izbjegne davanje dunost uzdravanja ili je tako postupio iz nekih drugih razloga, na primjer
zbog toga jer ponueno radno mjesto ne odgovara njegovim radnim sposobnostima ili
strunoj spremi isl.
Okruni sud u Splitu, K-47/85. od 13. oujka 1985.
Odbijanje izvravanja obveze uzdravanja u smislu l. 96. st. 1. KZH podrazumijeva i
svjesno neuredno plaanje uzdravanja.
Iz obrazloenja:
Kad je utvreno da optuenik, iako je to bio u mogunosti, nije sukcesivno kroz est
mjeseci plaao uzdravanje, a osim utvrene injenice da je i prije i poslije toga razdoblja

213
neuredno plaao, pravilno je naao prvostupanjski sud da takva upornost u neplaanju
uzdravanja predstavlja odbijanje davanja uzdravanja, tj. potvrdu dunosti uzdravanja a ne
samo neuredno izvravanje obveze uzdravanja to, konano, proizlazi iz smisla odredbe l.
96. st. 3. KZH.
Stoga je drugostupanjski sud, i po ocjeni ovog suda, povrijedio kazneni zakon u odredbi l.
96. st. 1. KZH kad je optuenika, po l. 350. t. 1. ZKP oslobodio optube.
VSH, Kzz-13/86. od 22. listopada 1986.
Poinitelj k. d. povrede dunosti uzdravanja moe biti i osoba koja, dodue, jo nije
pravomonom odlukom suda utvrena ocem, ako je u postupku utvrivanja oinstva, na
temelju l. 337. st. 2. Zakona o braku i porodinim odnosima (Narodne novine, br. 11/78), u
vezi s l. 390. st. 2. istoga zakona, pravomono donesena privremena mjera kojom je utvrena
njegova obveza plaanja uzdravanja, i to kad je prema citiranom zakonu donoenje takve
odluke s obzirom na ishod spora i okolnosti sluaja mogue i potrebno.
VSH, Kzz-9/83. od 16. rujna 1983.
Sudska nagodba kojom se neka osoba, koja nije utvrena ocem niti je oinstvo
priznala na nain propisan Zakonom o braku i porodinim odnosima (Narodne novine, br.
11/78) obavezala se plaati uzdravanje za malodobno dijete, nije valjana osnova za
utvrivanje njegove obveze uzdravanja pa ta osoba, stoga, ne moe biti poinitelj k. d.
povrede dunosti uzdravanja iz l. 96. st. 2. KZH.
VSH, Kzz/83. od 15. rujna 1983.
Kad je utvreno da se okrivljenik u dogovoru s majkom svakih pola mjeseca potpuno
brinuo o malodobnom djetetu, u kojem vremenu je ono s njim ivjelo te da je okrivljenik
kupovao odjeu i obuu u iznosima koji su daleko prelazili duni iznos uzdravanja, time to
on nije plaao presueni iznos od 600 dinara mjeseno, ne ini k. d. povrede dunosti
uzdravanja iz l. 96. st. 2. KZH jer nije namjerno izbjegavao uzdravanje.
Okruni sud u Bjelovaru, K-800/91. od 17. listopada 1991.
Ne ini k. d. povrede dunosti uzdravanja iz l. 92. st. 2. KZRH okrivljenik koji, dodue, nije
plaao iznos uzdravanja za maloljetnu kerku na ruku njene majke, ve je iznos dunog
uzdravanja davao svakog mjeseca svojoj maloljetnoj keri staroj 14 godina, jer takvo
postupanje okrivljenika ne predstavlja izbjegavanje davanja uzdravanja.
upanijski sud u Bjelovaru, K-432/1996. od 26. rujna 1996. 2. dio Kazneni zakon (Nar.
nov. br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
85. ODUZIMANJE DJETETA ILI MALOLJETNE OSOBE
lanak 210. KZ-a
Sporedni uvjet da poinitelj k. d. oduzimanja maloljetnika iz l. 98. st. 1. KZH vrati
majci njihovo zajedniko dijete nije predvien u l. 52. st. 2. KZ SFRJ, a niti u l. 98. KZH,
pa on prema tome nije doputen.

214

Okruni sud u Slav. Poegi, K-229/89. od 8. rujna 1989.

Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
Navedena odluka s pravom ukazuje na dosta estu pogreku kod nekih sudova koji su skloni
da u uvjetnim osudama utvruju razliite sporedne uvjete, gubei iz vida da prema odredbi l.
52. st. 2. KZ SFRJ svi uvjeti koji se odnose na vraanje imovinske koristi ili na naknadu tete
moraju biti izrijekom predvieni u odredbama odreenog k. d. (kao npr. u l. 96. st. 3. KZH
koji predvia da se poinitelju k. d. povrede dunosti uzdravanja pri izricanju uvjetne osude
moe postaviti uvjet da isplati dospjele obveze i da ubudue uredno ispunjava dunost
uzdravanja).
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 1/90.
Kad je otac djeteta majci oduzeo malodobno dijete, koje joj je bilo povjereno na odgoj i
uvanje prije nego je okonan postupak u upravnom sporu o zahtjevu oca da se njemu preda
dijete na odgoj i uvanje, odnosno prije nego je rijeena brakorazvodna parnica u kojoj je
izdan privremeni nalog o povjeravanju djeteta majci, onda je ostvario elemente k. d. iz l.
194. KZ (oduzimanje malodobnika).
VSH, Kzz-38/68. od 22. sijenja 1969.
Postupanje poinitelja k. d. oduzimanja malodobnika iz l. 98. st. 1. KZH, nije protupravno
sve dotle dok on moe pobijati odluku kojom se dijete povjerava drugom roditelju, a ako se to
ini u brakorazvodnom sporu, sve dotle dok, i unato postojanju pravomone presude, ne
nastupe pravne posljedice osude.
Iz obrazloenja:
Ako se, naime, presudom nadlenog suda odluuje o zahtjevu roditelja da se uvanje i odgoj
zajednipkog djeteta povjerava jednome, od njih, i kad se o tom zahtjevu odluuje zajedno sa
zahtjevom o razvodu braka, dakle, u branom sporu, kad protupravno zadrava dijete jedno
od njih, kojemu malodobnik nije povjeren, dovodi do k. d. oduzimanja malodobnika iz l. 98.
st. 1. KZH, tek poto u smislu l. 331. st. 1. Zakona o braku i porodinim odnosima
(Narodne novine broj 11/78) bude donesena odluka vrhovnog suda o podnesenoj reviziji,
odnosno istekom roka za podnoenje revizije, dakle, kad i nastupaju pravne posljedice
pravomone presude, a spomenuti roditelj i dalje zadrava malodobnika ne elei ga predati
drugom roditelju kojemu su uvanje i odgoj povjereni, tj. ne samim asom donoenja
drugostupanjske presude u branom sporu kad nastupa samo pravomonost te odluke.
VSH, Kzz-16/83. od 19. travnja 1985. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.ispr.), Informator Zagreb 1998.
86. SPRJEAVANJE I NEIZVRENJE MJERA ZA ZATITU
DJETETA I MALOLJETNE OSOBE
lanak 215. KZ-a

215
Odluka organa starateljstsva o nainu odravanja osobnih odnosa s djetetom, roditelja
s kojim ono ne ivi u zajednici, u smislu l. 83. Zakona o braku i porodinim odnosima
(Narodne novine, br. 11/78), spada u mjere nadlenih tijela za zatitu malodobnika u smislu
l. 102. st. 1. KZH.
Iz obrazloenja:
Kazneno djelo spreavanja i neizvravanja mjera za zatitu malodobnika iz l. 102.
st. 1. KZH, novo je k. d. kojim se, sukladno s drutvenim interesom za normalan razvoj
linosti djeteta, pomou kaznenog prava nastoji zatiti izvrenje mjera zatite malodobnika.
Radnja poinjenja toga k. d. predstavlja ne samo spreavanje odgojnih mjera koje je izrekao
sud ve i spreavanje bilo koje druge mjere suda ili drugog nadlenog tijela, kao to je organ
starateljstva odnosno Centar za socijalnu skrb, koji u smislu odredbe l. 83. u vezi s l. 69. st.
4. Zakona o braku i porodinim odnosima odreuje nain odravanja osobnih odnosa roditelja
s djecom.
VSH, Kzz-3/85. od 22. svibnja 1985.
Kazneno djelo spreavanja i neizvravanja mjera za zatitu malodobnika iz l. 102. st.
1. KZH, dovreno je odbijanjem kontakta s djetetom jednog roditelja od strane drugoga,
suprotno odluci organa za zatitu malodobnika.
Iz obrazloenja:
Ispravno istie dravni odvjetnik da mjera, kojom se ureuju kontakti roditelja i djeteta, u
sutini predstavljaju takvu mjeru koja prije svega titi dijete od ugroavanja njegova razvoja,
a do ega moe doi ako bi drugi roditelj bio onemoguen da ispunjava svoje pravo i dunost
odravanja kontakta s djetetom. Djelo je savreno samim spreavanjem izvrenja takve mjere
za zatitu malodobnika i ne trai se da je razvoj djeteta ozbiljno ugroen, jer je smisao
inkriminacije da se titi autoritet odluke koju je donio nadleni organ radi zatite
malodobnika.
U Pregledu sudske prakse, br. 28/1985., str. 111, nije naveden izvor odluke.
Majka koja nakon razvoda braka onemoguuje kontakte ocu s njihovim zajednikim
djetetom u smislu pravomonog i izvrnog rjeenja Centra za socijalni rad tako da mu govori
da dijete spava ili da je bolesno ili da nije kod kue, spreava izvrenje mjera nadlenog tijela
za zatitu maloljetnika i ini k. d. iz l. 102. st. 1. KZH. Odluke Centra za socijalni rad o
nainu odravanja osobnih odnosa s djetetom u smislu l. 83. Zakona o braku i porodinim
odnosima spada u mjeru nadlenih tijela za zatitu maloljetnika.
Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-105/90. od 18. travnja 1990.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
Navedena odluka sukladna je sa stajalitem VSH zauzetim u odluci Kzz-3/85. od 22. svibnja
1985. (Vidi o tome u knjizi Hirjan-Singer: Maloljetnici u krivinom pravu, Zagreb, 1988., str.
285, koji se ipak zalau za restriktivno tumaenje tog stajalita, traei kao element k. d. da
jedan roditelj uporno i bezobzirno onemoguuje drugom kontakt s djetetom).
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 2/90.

216

87. KRAA
lanak 216. KZ-a
umska kraa nakon 1. sijenja 1998. nije vie kazneno djelo jer se kazneno djelo takvog
naziva i zakonskog opisa ne nalazi meu kaznenim djelima u novom Kaznenom zakonu.
upanijski sud u Poegi, K-121/97 od 13. 1. 1998.
(Opinski sud u Naicama K-82/97)
Budui da je umska kraa sada izjednaena sa svakom drugom kraom, znai da umska
kraa poinjena nakon 1. 1. 1998. moe biti obina kraa iz l. 216. st. 1. KZ, ali i teka kraa
iz l. 217. st. 2. to. 1. KZ ako je oboreno drvo velike vrijednosti (to je manje vjerojatno),
odnosno privilegirana kraa (biva sitna kraa) iz l. 216. st. 21. KZ ako je oboreno drvo male
vrijednosti a poinitelj je postupao s ciljem prisvajanja takve vrijednosti (to je ve
vjerojatnije).
umska kraa poinjena prije 1. 1. 1998, ako se podvodila pod l. 122. st. 1. KZ/77, ima se i
sada pravno oznaiti prema tom propisu jer novi zakon nije blai za poinitelja. To vrijedi i u
sluaju ako bi sud ocijenio da se po novom zakonu umska kraa ima oznaiti kao
privilegirani oblik krae iz l. 216. st. 2. KZ jer je i taj propis stroi od l. 122. st. 1. KZ/77
(zbog veeg opeg minimuma zaprijeene kazne zatvora kao glavne kazne). Jedino bi se kod
bivih kvalificiranih umskih kraa iz l. 122. st. 2. KZ/77 imao povratno primijeniti l. 216.
st. 1. novog KZ zbog blae zaprijeene kazne.
Valja istaknuti da je u skladu s ovdje izloenim stajalitem i presuda upanijskog suda u
Bjelovaru K-8/98 od 12. 2. 1998. koja umsku krau poinjenu prije 1. 1. 1998. i pravno
oznaenu po l. 122. st. 1. KZ/77 i dalje smatra kaznenim djelom te je pravno oznauje po
tom propisu.
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu br. 1/1998
VSH, I K-639/91. od 24.6.1992. eljko Horvati, Novo hrvatsko Kazneno pravo,
Organizator Zagreb, 1997.
Kad je poinitelj krae izbacio predmet iz vagona, on je krau dovrio, pa kad je
suoptuenik iza toga naiao i bez prethodnog dogovora s poiniteljem krae pristao prikriti
predmet krae, to je poslije i uinio, suoptuenik nije poinitelju krae pomogao pri
poinjenju, nego je poinio k. d. prikrivanja.
VSH, K-1045/52.
Predmet prisvajanja, kojim poinitelj krae namjerava sebi ili drugome pribaviti
koristi, je ista tua pokretna stvar, koja je predmet oduzimanja. Ne postoji, prema tome,
bie k. d. krae, kad je poinitelj uzeo drugome pokretnu stvar (konje) samo da se njome
slui.
VSH, K-1826/52.

217
Oduzimanjem bianco-eka, u namjeri da se njegovim prisvajanjem pribavi
protupravna imovinska korist, poinitelj je dovrio k. d. krae, iako mu nije polo za rukom
da oduzeti ek realizira.
VSNRH, K-1377/56. od 24. srpnja 1956.
Pomagatelj k. d. krae, koji je od poinitelja djela kao nagradu za pruenu pomo primio
jedan dio ukradenih stvari, nije osim k. d. krae poinio jo i k. d. prikrivanja.
VSH, K-1543/52.
Djelo optuenika, koji je za se uzeo stvar koja je u njegovoj kancelariji ispala oteenici i za
koju je ona znala gdje se nalazi, jer ju je naknadno tu dola traiti, predstavlja oduzimanje
tue stvari kao jedan od bitnih obiljeja k. d. krae.
VSH, K-1491/56.
Djelo krae je dovreno kad je poinitelj prekinuo tue dranje stvari i zasnovao svoje.
Za ovo nije uvijek potrebno da stvar bude iznesena iz prostora u kom se nalazila. Dovoljno je
npr. da je izdvojena od ostalih stvari i stavljena u dep, naprtnjau, vreu ili koveg
poinitelja ili pak da je na koji drugi nain izdvojena ili zauzeta od poinitelja. Kraa je u tom
sluaju dovrena, iako je poinitelj s ukradenim stvarima uhvaen jo u prostoru gdje su se
stvari nalazile.
VSH, K-644/52.
Kad je optuenik, radi bolovanja 4 uvara radilita, bio odreen kao radnik da kroz etiri
dana uva novootvoreno, jo neorganizirano gradilite, s kojim jo nitko nije bio zaduen, pa
ni optuenik kao privremeni uvar, te mu nije bila povjerena ta imovina da njome rukuje i
raspolae, te kad je u takvoj situaciji uzeo i prisvojio stvari, nije ostvario elemente k. d. iz l.
322. KZ (pronevjere), nego one iz l. 249. st. 1. KZ (kraa).
VSH, K-3092/63. od 15. sijenja 1964.
Djelo krae je dovreno kad je poinitelj stvar oduzeo iz dranja druge osobe i zasnovao
vlastito dranje. Kod toga nije odluno je li je poinitelj u veoj ili manjoj mjeri osigurao to
svoje dranje, nego je odluno da je, makar i na krae vrijeme stvarno prekinuo dranje
oteenika i ostvario vlastito.
Okruni sud u Zagrebu, K-704/73. od 13. rujna 1973.
Prisvajanje ribe, radi pribavljanja protupravne imovinske koristi, iz ribnjaka poduzea koje
uzgaja ribu sadri sva bitna obiljeja k. d. krae iz l. 130. st. 1. KZH, odnosno eventualno
sitnog djela krae iz l. 144. KZH, a nikako ne obiljeja k. d. nezakonitog ribolova iz l. 129.
st. 1. KZH, kojim se zatiuju posve druge drutvene vrijednosti (ekoloke).
Okruni sud u Bjelovaru, K-257/84. od 26. travnja 1984.

218
Radi se o k. d. krae iz l. 130. KZH, a ne utaje iz l. 134. KZH kad je utvreno da je
optuenik u vrlo prometnom restoranu sa stola za koji je sjeo uzeo najlonsku vreicu oito
zaboravljenu od prethodnog gosta, svakako svjestan da uzima tuu stvar, to slijedi i iz
injenice da je odmah nakon izlaska vreicu u kojoj se nalazilo 53.000.- dinara sakrio. U tom
sluaju oteenikova detencija nad zaboravljenom stvari nije prestala, to proizlazi iz
injenice da se on ubrzo vratio natrag u restoran, znajui gdje je stvari zaboravio, ime je,
dakle, manifestirao svoju volju da ponovno uspostavi faktinu vlast nad svojom stvari.
VSH, I K-431/84. od 11. srpnja 1984.
Osoba koja prisvaja morski pijesak pribavljen prethodnom protupravnom eksploatacijom s
morskog dna osobnim radom ne ini time k. d. krae iz l. 130. st. 1. KZH ili koje drugo k. d.
Pravno shvaanje proirene sjednice Kaznenog odjela VSH od 17. lipnja 1985.
Optuenicima je stavljeno na teret da su na eljeznikoj stanici pokupili 1.800 kg ita,
vlasnitvo PPK-a Kutjevo, koje je iscurilo iz jednog vagona prilikom stajanja vlaka u
stanici i kasnije ga preprodali, ime su poinili k. d. krae iz l. 130. st. 1. KZH.
Prvostupanjskom presudom su proglaeni krivima. Takvo stajalite se za sada ne moe
usvojiti. Ako prvostupanjski sud utvrdi da je sporno ito bilo naputeno od strane vlasnika,
onda u ponaanju optuenika nema elemenata krae jer se naputene stvari smiju prisvajati.
Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-358/89. od 21. studenog 1989.
Oduzimanje novanika zavlaenjem ruke u oteenikov dep sadri sva bitna obiljeja k. d.
krae iz l. 130. st. 1. KZH, a ne sitne krae iz l. 144. KZH neovisno o tome koliko je novca
bilo u novaniku.
Iz obrazloenja:
to se pak tie tvrdnje u zahtjevu da se radnju pod to. 2. s obzirom na iznos prisvojenog
novca i vrijednost pribavljenih predmeta u ukupnom iznosu od 21.227 dinara, a zbog
nepostojanja okolnosti koje djelu daju vee znaenje, trebalo pravno oznaiti po l. 144. st. 1.
KZH, ime da je na tetu osuenika povrijeen Krivini zakon (l. 365. t. 4. ZKP) ona takoer
ne stoji. Prvostupanjski je sud, dodue, iako nepotrebno, ocijenio da je otuenje novanika i
drugih predmeta iskoritavanjem guve u tramvaju posebna okolnost u kojima su pojedine
(radnje) od njih (okolnosti) poinjene, namjera poinitelja usmjerena na pribavljanje svakog
novanog iznosa koji se u novaniku nae, pa ako svota novca i ukupna vrijednost
pribavljenih predmeta bude ispod iznosa propisanog u l. 144. st. 1. KZH, kraa se nee
smatrati sitnom osim u sluaju nedvojbenog utvrenja da je poinitelj iao za tim da pribavi
malu imovinsku korist. Kod depnih se kraa, dakle, pretpostavlja namjera na poinjenje
krae, a ne sitne krae.
VSH, III K-58/90. od 5. travnja 1990.
Ostvareni su elementi k. d. krae iz l. 130. st. 1. KZH, a ne k. d. drske krae iz l. 131. st. 1.
KZH ili sitnog djela krae iz l. 144. KZH kad iz utvrenih okolnosti djela proizlazi da je
optuenik, u namjeri da oteeniku oduzme novac, zatraio od njega da mu pozajmi 5.000
dinara, i kada je oteenik izvadio vreicu s plaom, istrgao iz nje i prisvojio 25.000 dinara.

219
Iz obrazloenja:
Opisano postupanje optuenika, gledano u cjelini, nosi u sebi sve karakteristike naroite
drskosti pri vrenju krae. Meutim, kako je optuenik od oteenika ukrao iznos od 25.000
dinara pa je njegova namjera oito bila upravljena na stjecanje male imovinske koristi, koja i
nije prela iznos od 25.000 dinara, a to su po st. 2. l. 144. KZH elementi sitnog djela krae iz
l. 144. st. 1. KZH (nakon stupanja na snagu 1. sijenja 1988. Zakona o izmjenama KZH, koji
se kao blai propis ima primijeniti po l. 4. st. 2. KZ SFRJ), radi se u ovom sluaju doista o
djelu krae iz l. 130. st. 1. KZH. Naime, samo djelo krae iz l. 130. st. 1. KZH moe
prerasti u teku krau iz l. 131. KZH ako je poinjeno na jedan od naina ili pod okolnostima
opisanima u tj. 1. do 6. st. 1. tog lanka, dok sitno djelo krae, sve kad je i poinjeno na jedan
od naina ili pod okolnostima navedenima u tom lanku, ne moe se kvalificirati kao teka
ve samo kao kraa iz l. 130. st. 1. KZH. Naroito drzak nain poinjenja djela je okolnost
koja, prema l. 144. st. 2. KZH, djelu daje vee znaenje, tako da se ne radi ni o sitnom djelu
krae iz l. 144. st. 1. KZH, ve upravo o k. d. krae iz l. 130. st. 1. KZH.
VSH, I K-1049/1988. od 21. oujka 1989.
Okrivljenik nije postupao u namjeri da pribavi protupravnu imovinsku korist kad je u robnoj
kui najprije pokuao zamijeniti nedugo prije toga kupljene cipele, koje nisu kvalitetne, za
druge, a kad mu prodavaica to nije htjela uiniti, uzeo novi par cipela i ostavio par iju je
kvalitetu osporavao i otiao iz robne kue. Takav postupak okrivljenika ima elemente k. d.
samovlasti iz l. 205. KZH.
Okruni sud u Bjelovaru, K-515/91. od 6. lipnja 1991.
K. d. krae dovreno je u trenutku kada stvar izae iz detencije vlasnika. Tada se smatra da je
ona oduzeta. Kada su okrivljenici pomou odvijaa skinuli vjetrobransko staklo i odnijeli ga
dalje od automobila, dovrili su radnju oduzimanja tue stvari. Okolnost da su nakon toga
vjetrobransko staklo odbacili, jer je bilo oteeno, pa su ocijenili da ga ne mogu prodati, ne
predstavlja dragovoljni odustanak. Od poinjenja k. d. moe se odustati samo u fazi
pripremanja ili pokuaja poinjenja, a ne i nakon poinjenja djela.

Okrivljenici koji su nasilno uli u prostorije drutvene organizacije te obavili niz telefonskih
razgovora s inozemstvom, nisu uinili krivino djelo teke krae iz l. 131. st. 1. t. 1. KZH jer
nedostaje oduzimanje tue stvari kao element krae. U pitanju je, zapravo, kraa telefonskih
impulsa, a oni se ne mogu smatrati pokretnom stvari. Pri tome nita ne mijenja na stvari to je
u l. 3. t. 9. KZH dana ekstenzivna definicija pokretne stvari jer se ta definicija odnosi samo
na elektrinu struju. U koritenju telefonskih impulsa dolazi dodue i do izvjesnog utroka
elektrine energije, ali je taj utroak tek neznatni dio u cijeni telefonskog impulsa.
Nedvojbeno je da kraa impulsa zasluuje da bude predviena kao imovinski delikt, ali tako
dugo dok to zakonodavac nije uinio izriitim propisom, podvoenje krae impulsa pod
krivino djelo krae iz l. 130. st. 1. KZH bilo bi zabranjena analogija i stoga krenje naela
zakonitosti.
VSRH, IV K-11/92. od 10. 06. 1992. Komentar Kaznenog zakona, prof. dr. sc. Berislav
Pavii, mr.sc. Petar Vei, Zagreb, 1998.

220

U postupku je utvreno da je okrivljenik iz pojedinih prostorija kue oteenika uzimiao

stvari, te ih zatim odnosio u garau smjetenuj uz kuu i sakrio na jednom mjestu iza traktora.
Takvim radnjama okrivljenik je prekinuo faktinu vlast oteenika na stvarima i zasnovao
svoju faktinu vlast, pa zato nije potrebno da je stvari i iznio iz prostora garae. Poinio je
time dovreno krivino djelo krae, iako je u kui otkriven i uhvaen, zbog ega stvari nije
uspio iznijeti iz garae.
upanijski sud Bjelovar, K-466/96 od 5.9.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br.
21
Poinio je dovreno krivino djelo krae, a ne pokuaj toga djela, okrivljenik koji je u neradni
dan u veernjim satima u krugu poduzea uzeo eljeznu tranverzu i nosio je oko 500 m u
pravcu izlaska iz kruga poduzea prema mjestu gdje je ostavio parkirani traktor, s namjerom
da je iznese iz kruga poduzea i prisvoji, ali je prije izlaska iz kruga poduzea zateen po
uvaru i djelatnicima policije.
upanijski sud Bjelovar, K-225/96 od 23.5.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br.
21
Okrivljenik koji je pomou odvijaa odvinuo matice poklopca motora traktora, izvadio usisnu
cijev zranog filtera, podigao poklopac motora, odvinuo maticu draa akumulatora i kleme,
te iz leita uzeo akumulator vrijedan oko 450,00 kn, ne ini krivino djelo sitne krae, iako je
vrijednost ukradenog akumulatora ispod 1.000,00 kn. Utvreni nain izvrenja djela
okrivljenik svladao vie prepreka da doe do akumulatora, predstavlja posebne okolnosti koje
djelu daju vei znaaj, pa se radi o poinjenju krivinog djela krae iz l. 125. st. 1. KZRH.
upanijski sud Bjelovar, K-254/96 od 13.6.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br.
21
ini krivino djelo krae iz l. 125. KZRH, a ne utaje iz l. 129. KZRH, okrivljenik koji kao
voza prijevoznikog poduzea koji kamionom cisternom prevozi gorivo za INA rafineriju,
nakon razvoenja goriva na odredite, iz cisterne istoi viak goriva i prisvoji za sebe. Ne radi
se o krivinom djelu utaje, jer gorivo okrivljenikku nije bilo povjereno u smislu da mu je dato
u pohranu uz obvezu da ga vrati ili da ga, kao tuu stvar, upotrijebi za odreenu svrhu.
Okrivljenik je kao voza prijevoznikog poduzea samo prevozio gorivo i zatim viak
zadrao za sebe.
upanijski sud Bjelovar, K-320/96 od 4.7.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br.
21
Ako je vrijednost ukradene stvari bila mala i poinitelj je postupao s ciljem pribavljanja stvari
takve vrijednosti, radi se o privilegiranom obliku krae iz l. 216. st. 2. KZ (biva sitna kraa)
i kad je kraa izvrena provaljivanjem.
upanijski sud u Bjelovaru, K-102/98 od 19. 3. 1998.
(Opinski sud u Bjelovaru, K-35/96) Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu br. 1/1998

221
Poinila je k. d. krae iz l. 130. st. 1. KZH optuenica koja je 29. travnja 1989. na Gradskoj
trnici neopazice iz depa jakne oteenice izvukla novanik u kome se nalazilo 252.000
dinara, zadravi taj iznos.
Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-625/90. od 30. sijenja 1990.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
Iako se radi o visini tete koja u vrijeme suenja nije prelazila granini iznos za sitnu krau
(500 dinara) sud ovdje s pravom nije djelo oznaio kao sitnu, nego kao obinu krau. Za
postojanje sitne krae nije dovoljno da vrijednost uzete stvari ne premauje odreeni iznos,
nego se trai da je poinitelj iao za tim da pribavi malu imovinsku korist, tj. da pribavi stvar
ija vrijednost ne prelazi iznos naveden u l. 144. st. 2. KZH. To se ne moe tvrditi u sluaju
kad poinitelj izvlai iz depa osobe novanik, ne znajui koliko novca ima u njemu, ali je
odluan da prisvoji sve to nae. U pitanju je tzv. dolus determinatus u odnosu na krau koji
je dovoljan za postojanje krae i, na odgovarajui nain tome, za iskljuenje sitne krae.
Kad vie okolnosti pod kojima je poinjeno djelo krae, to u svemu ostalome ima
obiljeje sitnog djela krae, u objektivnom i subjektivnom pogledu predstavljaju posebne
okolnosti da djelu daju vee znaenje, to djelo ne moe biti pravno oznaeno kao
privilegirano djelo sitne krae, ve kao djelo krae.
Takve posebne okolnosti ne moe predstavljati samo jedina okolnost, kao to je to
provala ili drugi slian nain dolaenja do stvari koje su predmetom krae, to inae ima sva
ostala obiljeja sitnog djela krae.
Iz obrazloenja:
U praksi sudova pojavila su se razna shvaanja o tome je li provaljivanje (ili neki slian
nain dolaenja do stvari) krai, inae po svim ostalim elementima sitnoj, oduzima to svojstvo
privilegiranoga k. d. ili ne, te ako dovodi do toga, kako se takva kraa pravno oznaava: kao
k. d. krae iz l. 130. (125.) KZRH ili teke krae iz l. 131. st. 1. t. 1. (126.) KZRH.
Do kolebanja prakse dolo je zbog toga to je prema l. 259. biveg KZ djelo krae, ako je
sadravalo obiljeja k. d. sitne krae, ostajalo to djelo i onda kad je bilo izvreno
provaljivanjem ili na drugi slian nain, dok se u l. 144. novoga KZH, koji je na snazi od 1.
srpnja 1977., uz zadravanje sutinski istih objektivnih i subjektivnih elemenata (odreena
vrijednost objekta djela i namjera pribavljanja male vrijednosti), za postojanje sitnog djela
krae trai jo i jedan dalji, dodatni element: da ne postoje neke posebne okolnosti koje djelu
daju vee znaenje.
Interpretacija tako noveliranoga teksta kazneno-pravne odredbe o sitnom djelu krae upuuje
da se pod posebnim okolnostima imaju razumjeti takve objektivne i subjektivne okolnosti
pod kojima je djelo poinjeno, osim ve navedenih (vrijednost stvari i odreeni subjektivni
odnos), da one u svojoj ukupnosti ne doputaju ocjenu da se to, inae u svemu ostalom djelo
sitne krae, smatra takvim djelom.
To slijedi ne samo iz injenice to se u tekstu zakona ne govori o posebnoj ve o posebnim
okolnostima, nego i iz toga to je neprihvatljivo da samo jedna, vie ili manje objektivna
odnosno subjektivna okolnost, potpuno iskljui znaenje svih ostalih u zakonu nabrojanih
bitnih elemenata objektivne i subjektivne naravi koji djelo privilegiraju.

222

Navedenu novinu zakonodavac je uveo da bi otklonio neke apsurdne situacije do kojih je

dolazilo za vrijeme vaenja bivega KZ, a koje bi sada bile potencirane jo injenicom da bi
njihov progon u sluaju oteivanja privatne imovine ovisili iskljuivo o nahoenju
oteenika kao ovlatenih tuitelja. Naime, bez navedene dopune zakonske odredbe o djelu
sitne krae, progon poinitelja serije djela sitne krae na tetu raznih oteenika, makar ih on
poinio provaljivanjem, dakle uz savladavanje prepreka, te mada on prije toga bio i vie puta
osuivan za ista ili slina djela, itd., ovisilo bi iskljuivo o tim oteenicima, iji se interes za
progon, sasvim razumljivo, ne mora poklapati s irim interesom drutva za progon takvih
poinitelja.
Meutim, pogreno bi isto tako bilo ovako predvienu iznimku u zakonu tumaiti kao pravilo
i proirivati preko potreba mogunosti progona po slubenoj dunosti za djelo krae onih
poinitelja sitne krae kod kojih se stekla samo neka, a ne vie posebnih okolnosti to djelu
daje vee znaenje. U protivnom, dovelo bi se do drugoga apsurda, kriminalno-politiki
neprihvatljivoga, da bi, na primjer, apstrahirajui od eventualne primjene instituta neznatne
drutvene opasnosti iz l. 6. st. 2. OKZRH, poinitelj djela sitne krae poinjenog uzimanjem
hrane iz kioska nakon razbijanja okna, a samo radi utaenja gladi,zbog takvog naina
dolaenja do stvari, odgovarao umjesto za djelo sitne krae, za krau i sl.
to se tie drugoga dijela pitanja, prihvaeno pravno shvaanje polazi od toga da je osnovno
djelo krae propisano u l. 125. KZRH, te da ono prema zakonu ima svoj privilegirani oblik u
l. 138. KZRH kao djelo sitne krae, a u l. 136. KZRH svoje kvalificirane oblike kao djelo
teke krae. Prema tome, ako nekome djelu prestaje svojstvo privilegiranog djela, ono ostaje
osnovno djelo, a ne postaje kvalificirano. To pogotovo ako ona okolnost uslijed koje
privilegirano djelo prestaje to biti inae predstavlja i kvalifikatornu okolnost, kao to je to
slluaj s provaljivanjem. U protivnom, naime, takva okolnost bila bi dva puta uzimana u obzir
na tetu poinitelja: u jednom pri oduzimanju djela sitne krae svojstva toga djela, a drugi put
pri uzimanju da to isto djelo kao kraa, s obzirom na element provaljivanja, predstavlja djelo
teke krae.
Pravno shvaanje prihvaeno na sjednici Kaznenog odjela VSH od 31. listopada 1980.
Je li se radi o sitnoj krai (ili krai) nije odluno samo to da je pribavljena imovinska korist
male vrijednosti, ve u smislu l. 138. st. 2. KZRH i to je li poinitelj doista iao za tim da
pribavi malu imovinsku korist, a da pri tome jo i ne postoje posebne okolnosti koje djelu
daju vee znaenje.
Ne radi se o k. d. krae iako je pribavljena mala imovinska korist i poinitelj iao za takvom
koristi, premda postoji samo jedna posebna okolnost koja djelu daje vee znaenje, ve je
potrebno postojanje vie njih da bi djelo krae bilo poinjeno.
VSRH, III Kr-347/1988. i VSRH, I K-1246/1992. od 21. sijenja 1993.

Nije poinio k. d. krae iz l. 130. st. 1. KZH optuenik koji je u prijepodnevnim satima
tovario i odvezao traktorom 20 kubika metara tucanika, vlasnitvo TP Zagreb, jer je
postupao u stvarnoj zabludi. Optuenik je bio uvjeren da je tucanik naputen i da se moe

223
slobodno odvoziti jer se radilo o otpadnom materijalu koji su i drugi odvozili i koristili za
nasipavanje putova.
Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-398/89.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
Ova se odluka bavi problemom krae na naputenoj (derelinkviranoj) stvari. Jasno je da na
takvim stvarima kraa nije mogua (takoer ni utaja), ali je pitanje kada se ima uzeti da je
neka stvar naputena. Prema izriitoj odredbi l. 46. st. 2. Zakona o osnovnim
vlasnikopravnim odnosima stvar se smatra naputenom kada njezin vlasnik na nedvojben
nain izrazi volju da je ne eli posjedovati. Odricanje od vlasnitva mora se, dakle,
manifestirati na nedvojben nain, npr. netko odbci neki predmet u kantu za smee. Naprotiv,
ako se netko samo udalji od neke stvari, ostativi je na nain koji je uobiajen za takvu vrst
stvari, nema ni naputanja detencije, a kamoli naputanja vlasnitva, npr. netko ostavi kraj
ceste nezakljuano oteeno vozilo. Stoga je u predmetu K-398/89. ukidanje osuujue
presude bilo nepotrebno jer na itu koje je iscurilo iz vagona nije prestala ni detencija
eljeznice, a pogotovo ne moe biti govora o tome da se vlasnik odrekao vlasnitva (on ak u
vrijeme poinjenja djela nije ni znao to se dogodilo s njegovim itom). To, uostalom,
drugostupanjski sud izrijekom priznaje u drugom, inae slinom sluaju jer ne smatra da je
tucanik, koji su svi odvozili kao otpadni materijal, naputena stvar. Meutim, ni konstrukcija
stvarne zablude kojoj on ovdje pribjegava, uzimajui da je poinitelj samo pogreno smatrao
da se radi o naputenoj stvari, ne ini se uvjerljivom. Poinitelj znade da je uobiajeno ostaviti
tucanik bez kontrole na slobodnom prostoru i znade da se na taj nain moda nesavjesno uva
drutvena imovina, ali nipoto ne naputa vlasnitvo. On takoer znade da i drugi koji odvoze
takav tucanik odvoze stvar koju vlasnik nije napustio.
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 1/90.
Osobni automobil nije prostorija, makar jest odreeni prostor, pa se provala u nj ne moe
podvesti pod sadanju odredbu l. 217. st. 1. to. 1. KZ, jer bi to znailo nedopustivo irenje
kriminalne zove, ve se u takvom sluaju moe raditi samo o kaznenom djelu krae iz l. 216.
st. 1. KZ.
VSRH, IV K-104/00-3 od 2. kolovoza 2000.
(upanijski sud u Zadru, Kio-81/00)

88. TEKA KRAA

lanak 217. KZ
Oduzimanje novanika zavlaenjem ruke u oteenikov dep sadri sva bitna obiljeja
krivinog djela krae iz lana 130. KZH, a ne sitne krae iz lana 144. KZH neovisno o tome
koliko je novca bilo u novaniku.
to se pak tie tvrdnje u zahtjevu da je radnju pod tokom 2. s obzirom na iznos prisvojenog
novca i vrijednost drugih pribavljenih predmeta u ukupnom iznosu od 21.227 dinara, a zbog
nepostojanja okolnosti koje djelu daju vee znaenje, trebalo pravno oznaiti po l. 144. st. 1.

224
KZH, ime da je na tetu osuenika povrijeen Krivini zakon (l. 365. t. 4. ZKP), onda
takoer ne stoji. Prvostepeni je sud, dodue, iako nepotrebno, ocijenio da je otuenje
novanika i drugih predmeta iskoritavanjem guve u tramvaju posebna okolnost koja djelu
daje vee znaenje iako je po usvojenoj sudskoj praksi pri izvrenju tzv. depnih kraa, bez
obzira na okolnosti u kojima su pojedine od njih izvrene, umiljaj uinioca usmjeren na
pribavljanje svakoga novanog iznosa koji se u novaniku nae, pa ako svota novca i ukupna
vrijednost pribavljenih predmeta bude ispod iznosa propisanoga u l. 144. st. 1. KZH, kraa
se nee smatrati sitnom osim u sluaju nedvojbenog utvrenja da je uinilac iao za tim da
pribavi malu imovinsku korist. Kod depnih se kraa, dakle, pretpostavlja umiljaj na krau.
VSH III Kr-58/90. od 5.4.1990.
Uinio je u stjecaju krivino djelo krae iz l. 130. st. 1. KZH i krivino djelo zloupotrebe
slubenog poloaja i ovlatenja iz l. 222. st. 3. KZH optuenik koji je kao voza poduzea za
prijevoz robe i putnika ukrao svojim kolegama 69 bariranih ekova a onda, na temelju
dogovora s prodavaima na benzinskim crpkama, ulijevao u vozilo manje koliine goriva
nego je bilo navedeno u raunima koje je plaao tim ekovima, a ostvarenu razliku izmeu
cijene stvarno plaenog goriva i cijene navedene na raunima podijelio s prodavaima na
benzinskim crpkama.
VSH, I K-531/89. od 10.4.1991.
Poinio je krivino djelo teke krae provaljivanjem okrivljenik kokji se u kue oteenika
uvlaio kroz podrumske prozore, koji su bili pritvoreni pa ih je morao do kraja otvoriti.
Provaljivanje u zatvorene prostorije je izvreno uvijek kada je poinitelj otklonio prepreku,
premda, kao u ovom sluaju, samo pritvorene podrumske prozore, jer on u zatvorene
prostorije prodire na neuobiajeni nain i putem koji redovno ne slui za ulaenje u kuu, kod
ega nije odluna injenica koliki je intenzitet napora ili sile upotrijebljen za otvaranje
prozora.
upanijski sud Bjelovar, K 466/1996. od 5. rujna 1996. (Zbirka odluka VSRH 1/97.)
Krivino djelo krae je dovreno u trenutku kada stvar izae iz detencije vlasnika. Tada se
smatra da je ona oduzeta. Kada su okrivljenici pomou odvijaa skinuli vjetrobransko staklo i
odnijeli ga dalje od automobila, dovrili su radnju oduzimanja tue stvari. Okolnost da su
nakon toga vjetrobransko staklo odbacili, jer je bilo oteeno, pa su ocijenili da ga ne mogu
prodati, ne predstavlja dobrovoljni odustanak. Od izvrenja krivinog djela moe se odustati
samo u fazi pripremanja ili pokuaja izvrenja, a ne i nakon izvrenja djela.
upanijski sud Bjelovar, K 366/1996. od 19. rujna 1996. (Izvor odluka VSRH 1/97.)
Poinio je dovreno krivino djelo krae, a ne pokuaj toga djela, okrivljenik koji je u
neradni dan u veernjim satima u krugu poduzea uzeo eljeznu traverzu i nosio je oko 500 m
u pravcu izlaska iz kruga poduzea prema mjestu gdje je ostavio parkirani traktor, s namjerom
da je iznese iz kruga poduzea i prisvoji, ali je prije izlaska iz kruga poduzea zateen od
uvara i djelatnika policije.

225
upanijski sud Bjelovar, K 225/1996. od 23. svibnja 1996. (Izbor odluka VSRH 1/97.)
eljko Horvati, Novo hrvatsko Kazneno pravo, Organizator Zagreb, 1997.
Poinitelj koji je provalio u kiosk te napuni etiri vree cigaretama u namjeri da ih odnese, u
kom ga je trenutku deurni pozornik uhitio, dovrio je kazneno djelo teke krae iz l. 217. st.
1. to. 1. KZ jer je kraa dovrena ve u momentu uzimanja stvari i njezina izdvajanja od
ostalih predmeta.
VSRH, I Kzz-24/01-2 od 6.11.2001.
Opinski sud u Bjelovaru, K-354/01 od 11.1.2001.
upanijski sud u Bjelovaru, K-354/01 od 11.1.2001.
upanijski sud u Bjelovaru, K-137/01 od 5.7.2001. Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i
praksu br. 1/2002.
Kad optuenik nagovori dijete da provaljivanjem oduzme tue pokretne stvari i da mu
ih preda, pa te stvari protupravno prisvoji, onda je optuenik poinitelj k. d. teke krae jer se
kazneno neodgovornom osobom kao sredstvom posluio za poinjenje k. d.
VSH, K-1713/63.
Zatvoreni turistiki ator predstavlja prostor to ima u vidu propis l. 250. st. 1. t. 1. KZ (l.
131. st. 1. t. 1. KZH) jer unato toga to je konkretan ator mogue zatititi od uobiajenih
materijala i na uobiajeni nain, u pravilu ator nije mogue zatititi od eventualnog
prodiranja treih osoba koje ele ostvariti svoje kriminalne namjere.
Osobama koje se koriste atorima potrebno je pruiti maksimalnu zatitu od kradljivaca koji
ba iskoritavanjem lakeg prodiranja u takve atore oduzimaju tuu imovinu. Zato i
prodiranje u zatvoreni prostor atora, predstavlja provaljivanje zatvorenog prostora, time i
poinjenje k. d. teke krae.
VSH, K-1331/71. od 6. listopada 1971.
Smatra se da je poinjena provalna kraa kad je, poinitelj djela krau poinio na
nain da je uzeo stvari iz zakljuanog automobila, ali kroz ventilacijski otvor, koji je bio
pritvoren no, ne i zapiraem zaprt, tako da je optuenik guranjem ruke otvorio taj prozori i
uvlaenjem ruke u automobil otvorio vrata i izvukao te oduzeo tue pokretne stvari.
VSH, K-198/65. od 3. veljae 1965.
Uklanjanjem naslaganih cigli, kojima je bio zatvoren prozor, da bi se moglo prodrijeti u
prostoriju u kojoj je poinjena kraa, predstavlja provaljivanje u zatvorenu prostoriju. Za
poinjenje provalne krae dovoljan je i razmjerno mali napor radi svladavanja zapreke, a nije
potrebno oteenje ili razaranje sprave za zatvaranje, odnosno supstancije kojom je zatvoren
ulaz.
VSH, K-1192/51.
Kod provaljivanja iz l. 250. st. 1. t. 1. KZ bitno je da je poinitelj k. d. protivno volji
vlasnika upao neuobiajenim putem u prostor koji je zatvoren. To postoji i u sluaju kad je

226
uzeo klju od barake koji se nalazio iznad vratiju ispod grede, a koje je mjesto pohranjivanja
kljua bilo poznato samo oteeniku i istaici.
VSH, K-1320/66. od 18. listopada 1966.
Kradljivac koji je radi krae istrgao na vratima prostorije jedan od klinova na koje je bio
privren lokot, kojim su vrata bila zakljuana, poinio je teku krau, iako je klin bio slabo
privren i mogao se izvui bez naroite sile.
VSH, K-2475/56.
Vrijednost prisvojene stvari krae utvruje se prema stvarnoj prometnoj vrijednosti stvari a
ne prema knjinoj vrijednosti stvari prema podacima dobivenim iz knjigovodstva oteenog
poduzea. Stoga, iako je bila oznaena knjina vrijednost stroja sa 240 dinara jer su vreni
godinji otpisi amortizacije, a stroj u stvari po samom optueniku prodan za 300 dinara,
nepravilno je bilo oznaiti prisvajanje stroja kao k. d. iz l. 259. st. 1. KZ (sitna kraa). Kako
je pak stroj pribavljen provalom u zatvoreni prostor, a namjera optuenika ila je na
prisvajanje stroja bez obzira na vrijednost, to je djelovanje optuenika valjalo pravilno
oznaiti kao k. d. iz l. 250. st. 1. t. 1. KZ.
VSH, K-1872/71. od 2. veljae 1972.
K. d. teke krae postoji i u sluaju kad je kraa izvrena uvlaenjem kroz ve od ranije
razbijeni prozor (konkretno razbijeni prozor zakljuanog autobusa), dakle ulaenjem protivno
volji vlasnika neuobiajeniim putem u zatvorenu prostoriju, a osim toga kad pri tom mora
savladati i odreenu prepreku (npr. kad se u tu svrhu mora penjati da bi mogao savladati
visinu otvora, u konkretnom sluaju od 1,5 m).
VSH, K-264/72. od 6. travnja 1972.
Kad je uvar straar u poduzeu nakon prethodnog dogovora s poiniteljima provalne krae
u skladita poduzea propustio da vri svoju uvarsku dunost i omoguio poiniteljima krae
da ovu ostvare, onda je i on neposredni supoinitelj krae s unaprijed dogovorenom
odreenom ulogom u poinjenju a ne samo pomagatelj pri poinjenju krae.
VSH, K-304/72. od 13. travnja 1972.
Pod pojmom provaljivanja u smislu odredbe l. 175. st. 2. OKZRH podrazumijeva se i
provlaenje optuenika kroz eljezne reetke na zakljuanim vratima prostorije.
Iz obrazloenja:
Nije prihvatljivo pravno stajalite dravnog vojnog odvjetnika da se u konkretnom sluaju
provlaenje optuenika kroz eljezne reetke na zakljuanim vratima ne moe pravno
podvesti pod pojam provaljivanja u smislu l. 175. st. 2. OKZRH, jer da takav nain
poinjenja djela, dodue, jest element teke krae u smislu l. 126. st. 1. t. 1. KZRH, izvrene
drugim svladavanjem veiuh prepreka da se doe do stvari iz zatvorenih prostorija, ali da
takav nain nije propisan i odredbom l. 175. st. 2. OKZRH pa da prvostupanjski sud nije
mogao zakljuiti da je optuenik ostvario sva obiljeja k. d. iz l. 175. st. 2. OKZRH
provaljivanjem, odnosno da taj kvalifikatorni element u konkretnom sluaju ne postoji, tako

227
da bi za pravilnu pravnu oznaku djela bilo odluno upravo utvrditi tonu vrijednost ukradenog
oruja i municije.
Suprotno tome, prema pravnom stajalitu ovoga Vrhovnog suda provaljivanje je pojmovno
upravo svladavanje prepreka u prodiranju u zatvoreni prostor protiv volje vlasnika odnosno
posjednika. Provlaenje kroz reetke na zatvorenim vratima svakako predstavlja takvo
svladavanje prepreka u prodiranju u zatvoreni tui prostor. Izmjenom ranije odredbe lanka
126. st. 1. t. 1. KZRH i dodavanjem rijei ili drugim svladavanjem veih prepreka da se
doe do zatvorenih stvari iz zatvorenih zgrada, soba itd. u smislu citirane odredbe samo se
htjelo proiriti pojam provaljivanja npr. kod prodiranja u atore u campovima i sl. Radi se,
naime, o proirivanju pojma provaljivanja u smislu k. d. teke krae. Prema tome, kkonkretan
nain poinjenja krae oruja i dijelova borbenoga sredstva pravilno je prvostupanjski sud
podveo pod provaljivanje prostorija u smislu l. 175. st. 2. OKZRH.
VSRH, I K-439/1992. od 10. prosinca 1992.
Tri poinitelja koji su dvjema enama otrgli torbice i podijelili njihov sadraj, poinili su
krivino djelo teke krae iz l. 131. st. 1. t. 2. i 6. KZH (l. 126. st. 1. t. 2. i 6.). Oni su se
udruili za vrenje krae i na osobito drzak nain oduzeli tue pokretne stvari u namjeri da
pribave sebi protupravnu imovinsku korist.
VSRH, IK-123/92. od 19. 05. 1992.
Optuenik koji je u zaseoku ispred kue koja je bila razruena u ratnim operacijama, a
predmeti iznijeti pred kuu, prisvojio hladnjak, dva vodokotlia i umivaonik, iskoristio je
stanje nastalo nekom nesreom i poinio teku krau iz l. 131. st. 1. t. 3. KZH (l. 126. st. 1.
t. 3. KZH). Neprihvatljiva je optuenikova tvrdnja u albi da je oteenik dobrovoljno
napustio stvari i da je on imao pravo da okupacijom stekne vlasnitvo nad njima jer se u
podrujima zahvaenim ratnim sukobima i razaranjima ne moe govoriti o dobrovoljnom
naputanju stvari.
VSRH, IK-178/92. od 04. 06. 1992.
Iz utvrenja suda da su se optuenici (njih petorica) na osnovi prethodnog plana i dogovora
meusobno udruili te povezali s talijanskim dravljaninom kako bi kraama motornih vozila
ostvarili protupravnu imovinsku korist, te u sklopu tog plana u tijieku jedne noi poinili
krau automobila Fiat Tipo, a zatim motocikla Kawasaki, proizlaze dva bitna obiljeja
teke krae iz lanka 126. stavak 1. toka 6. KZRH.
VSRH, IK-482/94. od 28. 07. 1994.
Radi se o tekoj krai, iskoritavanjem stanja nastaog drugom nesreom u smislu lanka
126. stavak 1. toka 3. KZRH, kad je kraa automobila poinjena u Dubrovniku u drugoj
polovici prosinca 19991. g. za vrijeme vrenja ratnih operacija protiv Republike Hrvatske.
VSRH, IK-340/94. od 04. 08. 1994. Komentar Kaznenog zakona, prof.dr.sc. Berislav
Pavii, mr.sc. Petar Vei, Zagreb, 1998.
Optuenici su poinili k. d. teke krae, ako su oteenicima, koji su se tuili na
glavobolju u vlaku dali sredstva za spavanje i nakon toga iz pokrali. Oteenici su u

228
samnolentnom stanju prevezeni u bolnicu. Tim radnjama optuenici su poinili krau na drzak
nain u stjecaju s k. d. nanoenja lake tjelesne ozljede, jer su oteenici zbog lakeg naruenja
zdravlja zadrani u bolnici na lijeenju etiri dana.
VSH, K-1443/70. od 23. rujna 1970.
Optuenik je prividno ponudio oteeniku na prodaju ivene namirnice, pa kad je
oteenik izvadio lisnicu u namjeri da plati kaparu, optuenik je tu lisnicu istrgnuo iz ruke
oteenika i pobjegao, ime je ostvario bitna obiljeja k. d. teke krae poinjene na naroito
opasan i drzak nain.
VSH, K-1047/51.
Radi se o k. d. teke krae poinjene na naroito drzak nain, kad je optuenik u vlaku
sklopio poznanstvo s oteenicima te zadobio njihovo povjerenje, pa to povjerenje
zlouporabio tako to je saekao da oteenik i njegova obitelj zaspu, a onda iz depa kaputa
oteenika uzeo sav novac koji se tamo nalazio i iz torbice supruge oteenika uzeo sav novac
koji je obitelj s malodobnim sinom ponijela sa sobom na godinji odmor.
VSH, K-1425/66. od 19. listopada 1966.
Radi se o tekoj krai poinjenoj drsko s obzirom na nain na koji su optuenici
pijanog oteenika namamili u stan opt. A., pozivajui da kod njega prenoi i da e u krevetu
imati i ensku, a zatim mu, kad je tako pijan zaspao, oteli novac i oduzeli kaput, pa ga potom
izbacili iz kue a pri tome jo i inscenirali kako ih navodno svj. G. K. izbacuje svu trojicu iz
stana zbog uznemiravanja.
VSH, K-1543/72. od 26. listopada 1972.
Poinjeno je k. d. teke krae na naroito drzak nain iz l. 250. st. 1. t. 3. KZ, a ne k. d. utaje
iz l. 254. st. 1. KZ time to je optuenik, uzimajui u ruke prsten oteenika samo da ga
razgleda, ime nije stekao faktinu mo raspolaganja prstenom niti je po nekom zakonskom
osnovu doao u detenciju tog predmeta, ve se on naao samo trenutno u njegovim rukama, a
da nije iziao iz pravog zakonitog priteanja oteenika iskoristivi stvorenu situaciju odbio
oteeniku vratiti prsten te s prstenom u ruci iziao iz bifea i dao se u bijeg.
Iz obrazloenja:
Povjerenom se moe tretirati samo stvar koja je dola u detenciju drugoj osobi po nekom
zakonitom osnovu i pod okolnostima koje stvaraju faktinu mogunost neometanog
raspolaganja tom stvari.
VSH, I K-1246/72. od 14. rujna 1972.
Za pitanje odgovornosti optuenih za k. d. iz l. 250. st. 1. t. 2. KZ potpuno je irelevantno
koji je od vie optuenih prema unaprijed podijeljenim ulogama u okviru dogovora za vrenje
depnih kraa, pa makar da je do tog dogovora dolo i tijekom poinjenja djela, a prema
konkretnim okolnostima vrio oduzimanje odnosno izvlaenje novanika od pojedinih
oteenika, tko je od njih poveavao guvu meu putnicima koji su ulazili u vlak, a tko je
zatiivao ostale pravljenjem tzv. zida.

229

Iako su optuenici sva k. d. poinili jedno iza drugog, te postoji vremenski kontinuitet, a
pored toga i jedinstvo prostora i koritenje iste prilike, to sve moe predstavljati
sjedinjavajue elemente produljenog k. d., nedostaje konkretno bitna pretpostavka za takvu
pravnu konstrukciju, a naime da se radi o istoj osobi oteenika. Stoga je prvostupanjski sud
pravilno djelovanje optuenih pravno oznaio kao tri samostalna k. d. iz l. 250. st. 1. t. 2.
KZ.
VSH, K-1790/71. od 13. sijenja 1972.
injenice to su u prostoriji, gdje je optuenik poinio k. d., u isto vrijeme bili svjedoci, ali
koji su njemu bili okrenuti leima, dok je oteenik bio u drugoj prostoriji, nisu takve
okolnosti koje ukazuju na vei stupanj drskosti ili bezobzirnosti nego to je to sluaj kod
drugih obinih kraa.
Posve je pak za pravnu oznaku djela neodluna injenica, koja bi prema posve
neprihvatljivom stajalitu tu krau trebala initi drskom, to optuenik nije sav prisvojeni
novac htio vratiti oteeniku, jer je u asu, kada ga je ovaj pozvao da to uini, djelo ve bilo
dovreno.
Stoga se takvo djelo po pravilnoj primjeni zakona ima pravno oznaiti kao k. d. krae iz l.
249. st. 1. KZ, a ne teke krae iz l. 250. st. 1. t. 3. KZ.
VSH, I K-81/73. od 10. travnja 1973.
Bez obzira na to tko je dao inicijativu da optuenik i oteenica stupe u intimne odnose,
prisvajanje novca od oteenice za vrijeme trajanja spolnog akta, a polazei od toga da je
oteenica u toj situaciji bila skoncentrirana za zbivanje koje je doivljavala, odskae vidno
od uobiajene drskosti prilikom poinjenja krae poinjene na drzak nain u smislu l. 250. st.
1. t. 3. KZ.
VSH, I K-1346/75. od 16. prosinca 1975.
Da bi se kraa mogla smatrati tekom kraom u smislu l. 131. st. 1. t. 2. KZH, potrebno je
da drskost preraste u naroiti intenzitet, koji znaajno odskae od drskosti s kojom je manjevie skopana svaka kraa.
Okruni sud u Sisku, K-78/85. od 27. lipnja 1985.
Radi se o pokuaju krivinog djela teke krae provaljivanjem, a ne o takvom dovrenom
djelu, kada su okrivljenici nasilnim putem uli u skladite Poduzea Duhan, u kome su
pripremili za iznoenje 6 kartonskih kutija cigareta, tako to su ih unutar skladita premjestili
sa mjesta gdje su bile uskladitene i sloili ispod prozora, kroz koji su ih namjeravali iznijeti
napolje, ali su u tome sprijeeni nailaskom policije. Premjetanjem stvari, kada one ostaju u
istom prostoru, nije prestala faktina vlast vlasnika tih stvari nad njima, a niti su one prele u
faktinu vlast okrivljenika.
upanijski sud Bjelovar, K-448/96 od 5.9.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br.
21

230

Za pitanje je l i neka stvar u vlasnitvu graana kao objekt teke krae ima u smislu
l. 255. st. 1. KZ znaaj privatne imovine koja stoji pod posebnom zatitom zakona nije
odluno je li neki predmet i formalno upisan u registar spomenika kulture, odnosno je li
nadleni regionalni zavod za zatitu spomenika kulture za takav predmet rjeenjem utvrdio da
ima svojstvo spomenika kulture, ve je odluio je li se stvarno radi o spomeniku kulture, tj. o
takvom predmetu koji zbog svoje umjetnike ili kulturne vrijednosti ima znaenje za
drutvenu zajednicu.
Suprotno, naime, prvom formalistikom stajalitu, po kome bi se u vezi s izloenim
uzelo da neki predmet u privatnom vlasnitvu dobiva svojstvo spomenika kulture i kao takav
posebnu zatitu zakona tek donoenjem odgovarajueg rjeenja nadlenog tijela i upisivanjem
u registar (l. 30. Zakona o zatiti spomenika kulture Narodne novine, br. 7/67), a to bi
ujedno znailo da se kod poinitelja krae odnosno pljake takvog predmeta mora utvrivati i
okolnost je li njegovom namjerom obuhvaena i injenica takve registracije, po pravilnoj
primjeni zakona (l. 255. st. 1. u vezi s l. 250. KZ te l. 1. st. 2. Zakona o zatiti spomenika
kulture), neophodno je, ali i dovoljno, utvrditi je li je poinitelj krae bio svjestan da stvar
koju pribavlja radi ostvarivanja protupravne imovinske koristi ima takvu arheoloku,
socioloku, etnografsku, umjetniku, tehniku ili drugu znanstvenu ili kulturnu vrijednost da
je ona od znaenja za drutvenu zajednicu, bez obzira na njeno evidentiranje i registraciju.
VSH, I K-81/75. od 3. kolovoza 1976.
Protupravno prisvajanje pojedinim spomenika i nadgrobnih ploa s jednog groblja,
koje inae stoji pod posebnom zatitom, makar i taj spomenik i grob nitko ne ureuje i ne
obnavlja, smatra se k. d. krae (teke krae), te takav spomenik nije naputena stvar koju bi
mogao svatko okupirati.
VSH, K-2246/63. od 8. listopada 1963.
Iz utvrenja suda da su se optuenici (njih petorica) na osnovi prethodnog plana i dogovora
meusobno udruili te povezali s talijanskim dravljaninom R. D. kako bi kraama motornih
vozila ostvarili protupravnu imovinsku korist, te u sklopu toga plana tijekom jedne noi
poinili krau automobila Fiat Tipo, a zatim motocikla Kawasaki, proizlaze sva bitna
obiljeja teke krae iz l. 126. st. 1. t. 6. KZRH.
Tri poinitelja koji su dvjema enama otrgli torbice i podijelili njihov sadraj, uinili su k. d.
teke krae iz l. 131. st. 1. t. 2. i 6. KZH. Oni su se udruili za vrenje krae i na osobito
drzak nain oduzeli tue pokretne stvari u namjeri da pribave sebi protupravnu imovinsku
korist.
VSRH, I K-123/92. od 19. svibnja 1992.
Da bi se poinilo k. d. razbojnike krae iz l. 251. KZ poinitelj treba da u namjeri da
ukradenu stvar zadri uporabi silu protiv neke osobe ili prijetnju da e neposredno napasti na
ivot ili tijelo. Kako je optuenik, poto je otvorio prtljanik automobila oteenika bio
zateen od oteenika, te iz automobila oteenika nije uzeo nikakvu stvar, koju je mogao
oduzeti, on onda, iako je iz pitolja pucao u zrak, nije postupao tako da neku stvar zadri, jer
je nije niti oduzeo. Budui da je prema tome, optuenik samo pokuao poiniti krau, pri

231
emu je uza se imao oruje radi napada ili obrane, te da je pri tome iz tog oruja i pucao s
namjerom da otjera i prestrai oteenika, optuenik nije poinio k. d. razbojnike krae iz l.
251. KZ, ve je ostvario u stjecaju pokuaj k. d. teke krae iz l. 250. st. 1. t. 4. KZ i k. d.
ugroavanja sigurnosti iz l. 153. st. 1. KZ.
VSH, I K-250/76. od 25. svibnja 1976. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.ispr.), Informator Zagreb 1998.
89. RAZBOJNITVO
lanak 218. KZ
Visina protupravne imovinske koristi pribavljene oduzimanjem tue pokretne stvari uz
primjenu sile neodluna je za postojanje bitnih elemenata krivinih djela razbojnitva iz
lanka 127. stavak 1. KZRH.
Nije ostvarena povreda Krivinog zakona ni time to je djelo injenino opisano u izreci
kvalificirano kao krivino djelo razbojnitva iz lanka 127. stavak 1. KZRH, iako je iznos
prisvojenog novca 3.400 HRD, jer visina protupravne imovinske koristi koja je stvarno
postignuta oduzimanjem uz primjenu sile nije odluna za pravnu kvalifikaciju toga djela,
budui da se radi o nasilnom oduzimanju tue stvari ijim je prisvajanjem nesumnjivo
ispunjena namjera pribavljanja protupravne imovinske koristi.
VSH, I K-373/93. od 7.10.1993.
Prisiljavanje oteenika na neposrednu predaju novca repetiranjem i usmjeravanjem pitolja u
njegovu pravcu sadri sva bitna obiljeja razbojnitva iz lanka 127. stavak 1. KZRH, a ne
iznude iz lanka 140. stavak 1. KZRH.
Bez osnove sugerira optuenik u albi da bi njegovu djelatnost eventualno trebalo oznaiti
kao krivino djelo iznude.
Naime, sud prvoga stupnja je s obzirom na primijenjenu silu i nain njene primjene kao i na to
da je sila bila upravljena na oduzimanje novca u namjeri pribavljanja protupravne imovinske
koristi, pravilno zakljuio kako je optuenik takvim svojim postupanjem ostvario sva bitna
obiljeja krivinog djela razbojnitva i neovisno o tome to nije novac oduzeo sam. Odluno
je da se radilo o prisiljavanju oteenika na neposrednu predaju novca.
VSH, I K-1126/93. od 9.2.1994.
Ne radi se o pokuaju kvalificiranog oblika razbojnitva iz lanka 127. stavak 2. KZRH
poinjenog u grupi kad su prema utvrenju suda dvije osobe ule u sobu oteenika u namjeri
da mu silom oduzmu novac, dok im je trei prethodno dao pitolj i sprej suzavac, a zatim ih
dovezao automobilom u blizinu mjesta izvrenja djela, te se udaljio.
Prema pravnom stajalitu ovog suda drugoga stupnja takva uloga tree osobe kao pomagaa
u ovom konkretnom sluaju, s obzirom na vrijeme i sadraj radnje pomaganja, nije mogla
dovesti do pravne oznake djela prema lanku 127. stavak 2. KZRH.
Nije sporno ni u teoriji niti u sudskoj praksi, a to odgovara i samom pojmu, da grupu u
krivinopravnom smislu ine najmanje tri osobe. Pri tome takoer nije nuno ni postojanje
prethodnog dogovora meu sudionicima grupe, jer do grupnog ina razbojnitva moe doi i
ad hoc trenutnom situacijskom odlukom najmanje tri osobe, ali je svakako potrebno da oni
svi djeluju grupno u vrijeme poinjenja krivinog djela. To ujedno znai da se ne mora raditi o

232
nekom veem stupnju meusobne organiziranosti, pa ne mora svaki od sudionika grupe pri
grupnom poinjenju razbojnitva primijeniti prema napadnutoj osobi silu, ali mora biti
evidentno da on neposredno djeluje zbog postizanja zajednikog cilja.
Uloga opt. M.D. kao pomagaa svela se u konkretnom sluaju na to da je on prije poinjenja
djela dao drugoj dvojici optuenika pitolj (koji ni na koji nain nije upotrijebljen pri
izvrenju djela) i sprej suzavac, te ih usput povezao vojnim kamionetom na mjesto
izvrenja djela, jer je sam morao ii na Zagrebaki velesajam, te da to nije bilo ni u kakvoj
neposrednoj funkciji poinjenja djela.
Takvo njegovo djelovanje, s obzirom na prirodu ovoga krivinog djela, nije bilo nuno da bi
ovo djelo moglo biti poinjeno od strane ostale dvojice optuenika, pa se on ne moe i prema
obinom ivotnom gledanju tretirati kao lan grupe koja je poinila pokuaj kvalificiranog
krivinog djela razbojnitva iz lanka 127. stavak 2. KZRH.
Pogreno je i pravno stajalite suda prvog stupnja, tj. da je za grupu u smislu citiranog lanka
bitno da se radi o sporazumnoj akciji barem tri osobe, i to po naelu diobe rada. Prije svega,
za kvalificirani oblik ovog djela ne trai se ni prethodni dogovor niti neki vrsti sporazum
meu poiniteljima, ve je naprotiv bitno da oni svi sudjeluju u poinjenju djela na nain koji
je po prirodi ovoga djela potreban za ostvarenje cilja razbojnitva, a ako je meu njima dolo
do diobe rada u poinjenju samoga djela, onda bi oni svakako bili suizvritelji, a ne samo
suuesnici.
VSH, I K-865/93. od 27.1.1994.
Kad je utvren dogovor meu poiniteljima da oteenoga stranog dravljanina, s kojim su
prethodno bili u drutvu, odvezu na usamljeno i njemu nepoznato mjesto u vrijeme kada je jo
bila no, u namjeri da mu silom oduzmu novac, za pravnu oznaku djela po lanku 127. stavak
1. KZRH nije odluno to to je oteenik pod utjecajem sile i prijetnje sam izvadio novanik i
predao novac, nakon ega su mu jo pretraili depove, pa se ne radi o krivinom djelu iznude
iz lanka 140. KZRH, ve o krivinom djelu razbojnitva.
Ostali albeni prigovori odnose se na povrede Kaznenog zakona koje opt. S. Nalazi u
okolnosti da je oteenik sam predao novac, pa bi se po stajalitu alitelja radilo o drugom
kaznenom djelu (ne navodi kojem), a opt. O. Tvrdi da njegovo lupanje po barci ili vikanje,
kao i osobna prisutnost dogaaju moe imati samo znaenje radnje pomaganja, ali ne i radnje
supoinjenja djela.
U konkretnom sluaju, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, radi se o ispravnoj kvalifikaciji
kaznenog djela razbojnitva, to proizlazi ne samo iz intenziteta konkretno primijenjene
prinude ve i iz naina na koji je ona primijenjena, a posebno jo i okolnosti pod kojima je
dolo do njene primjene. Ovdje se, prije svega, naglaava da su optuenici doveli oteenika
na osamljeno mjesto, u nono doba, a uz navedeno opt. O. prethodno je onemoguio bijeg
oteenika prema cesti, a daljnja je injenica da je oteenik stranac koji ranije nije zalazio na
to podruje.
Optuenici su poinili krivino djelo razbojnitva iz l. 127. st. 1. KZRH, a ne krivino djelo
iznude iz l. 140. st. 1. KZRH, bez obzira na to to je oteenik sam izvadio novac i bacio ga
pred optuenike, jer je on to uinio nakon to su ga optuenici vie puta udarili akom po
glavi i oborili na tlo, pri emu ga je na tlu jo jedan od optuenika udario i nogom, to je kod
oteenika izazvalo osjeaj straha i nesigurnosti da e jo vie stradati ako ne preda novac, a
prijetnja od neposrednog napada od dvojice optuenika jo je uvijek prisutna i neposredna, pa
on, dok se nalazi na tlu, vadi novac i baca ga pred optuenike.
Optuenici su znali da je oteenik u igri na poker-aparatu dobio novac, on je tog novca
postao vlasnikom, a optuenici su uz upotrebu sile udarajui oteenika, eljeli se domoi
na protupravni nain tog novca i dakako pribaviti sebi protupravnu imovinsku korist. To je

233
razbojnitvo. Kako oteenik da ne bi vie stradao, a jo dok se nalazi na tlu, savladan,
oamuen, baca pred njih novac, krivino djelo je dovreno.
Ovdje se ne radi o nekom drugom krivinom djelu pa tako ni o iznudi iz l. 140. st. 1. KZRH,
ve iskljuivo o krivinom djelu razbojnitva iz l. 127. st. 1. KZRH, bez obzira na to to
oteenik sam vadi novac i baca ga pred optuenike. Ovo stoga to je on ve oboren, a tada ga
je jo jedan od optuenika udario i nogom, pa se on boji da e vie stradati, savladan je i u
tom stanju, a nad njime jo visi ozbiljna opasnost od dvojice optuenika, i ta opasnost je jo
uvijek prisutna i neposredna, on vadi odmah novac i baca im.
VSH, I K-301/95. od 15.6.1995.
U tim, dakle, okolnostima, bitnima za prosudbu ponaanja oteenika, oito je da je on bio
prisiljen na neposrednu predaju novca kada mu je prethodni pokuaj bijega onemoguen, a uz
to je bio i uplaen, kako to sam kae od moguih novih batina.
Dalje postupanje opt. S. koji, oito nezadovoljan iznosom predanog novca sam pretrauje
depove oteenika (traei dolare), dok se opt. O. Saginje i s tla kupi novac koji je
oteeniku ispao pri vaenju, nedvojbeno ukazuje da su primijenjeni oblici prinude bili
upravljeni na oduzimanje novca u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi.
Stoga pristajanje oteenika na neposrednu predaju novca, u tim okolnostima, sadri sva bitna
obiljeja kaznenog djela razbojnitva iz l. 127. st. 1. KZRH, a ne kaznenog djela iznude iz l.
140. st. 1. KZRH.
VSH, I K-1128/93. od 3.3.1994. Izbor 94.
Optuenik koji je stavio taksistu no pod grlo traei od njega novac, a kad se uvjerio da
taksist ima samo sitan novac, sjeo za upravlja njegova automobila, odvezao se s njime do
sljedeeg mjesta i tamo ga ostavio, nije izvrio dovreno krivino djelo razbojnitva iz l. 132.
st. 1. KZH, nego krivino djelo razbojnitva u pokuaju u stjecaju s krivinim djelom
oduzimanja vozila na motorni pogon.
VSH, I K-255/91. od 15.5.1991.
Pod silom kao elementom krivinog djela razbojnitva valja razumjeti stvarno nanoenje zla,
a pod prijetnjom stavljanje nekog zla u izgled. Stoga su optuenici zaustavljajui nou na
barikadi vozae motornih vozila i podvrgavajui ih pretresu primijenili silu, a pokazujui im
pritom puku, uputili su im i ozbiljnu prijetnju. Neodluno je to ni sila ni prijetnja nisu bile
primijenjene radi slamanja ve pruenog otpora jer je za postojanje razbojnitva dovoljno da
se silom ili prijetnjom spreava otpor koji se tek oekuje. Takoer je neodluno to oteenici
nisu znali to je prava svrha napada pa su tek kasnije utvrdili da im je ukraden novac. Prema
tome, u takvom postupku optuenika radi se o krivinom djelu razbojnitva iz l. 132. st. 2.
KZH, a ne o krivinom djelu teke krae iz l. 131. st. 1. t. 2. KZH.
VSH, I K-161/91. od 22.5.1991.
Optuenici koji su primijenili silu prema oteenici radi izvrenja bludnih radnji iz l. 89. st.
3. KZH, a nakon tih radnji zatraili od oteenice da im preda aparat Walkmann, to je ona i
uinila bojei se daljnjeg fizikog napada, te joj uzeli iz torbe razni nakit, nisu izvrili
krivino djelo razbojnitva iz l. 132. st. 1. KZH, nego samo krivino djelo krae iz l. 130.
st. 1. KZH, jer nakon bludnih radnji nije bilo primjene sile n i prijetnje.

234
VSH, I K-145/90. od 22.1.1992.
Za postojanje krivinog djela razbojnitva iz l. 127. st. 1. KZRH, ako su ostvareni svi bitni
elementi predvieni tim propisom, nije odluno je li oteenik, kome je pokretna stvar
oduzeta, vlasnik stvari ili nije odnosno dri li stvar po nekoj pravnoj osnovi ili je dri
protupravno.
Predmet kaznenog djela razbojnitva moe biti samo tua pokretna stvar, tua stvar u odnosu
na poinitelja djela. Nije odluno je li onaj kome je stvar oduzeta vlasnik stvari ili nije,
odnosno dri li stvar po nekoj pravnoj osnovi ili je dri protupravno. Za pojam tue stvari kao
jednog od obiljeja bia kaznenog djela razbojnitva, odluno je da je stvar osobe razliite od
poinitelja kaznenog djela, pa je stoga u konkretnom sluaju irelevantno je li kultivator bio
vlasnitvo oteenika ili njegova unuka, jer se pod tuom stvari u kaznenom pravu
podrazumijeva svaka stvar na koju poinitelj djela nema pravo, ve se ona nalazi na
raspolaganju druge osobe, bez obzira na to na kakvoj se pravnoj osnovi temelji to
raspolaganje.
VSRH, I K 594/1994. od 30. listopada 1996. (Izbor odluka VSRH 1/97.) eljko Horvati,
Novo hrvatsko Kazneno pravo, Organizator Zagreb, 1997.
I. Uporabi li samo jedan od dva supoinitelja krae silu, bez znanja drugoga, oba su
supoinitelji kaznenog djela razbojnitva.
II. Tko se poslui drugim da za njega oduzme tuu pokretnu stvar, moe biti posredni
poinitelj krae ako je kod njega postojala namjera da na taj nain pribavi sebi protupravnu
imovinsku korist.
VSRH, I K-594/94 od 30. 10. 1996.
(upanijski sud u Bjelovaru, K-125/93) Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu br.
1/1998
Za postojanje k. d. razbojnitva iz l. 252. (l. 132. KZH) kao sloenost koja se sastoji
od prinude i krae, ako je u pitanju oduzimanje pokretnih stvari, potrebno je, prije svega, da
se izvri prinuda protiv odreene osobe na nain predvien u toj odredbi, a zatim kraa stvari
tj. oduzimanje stvari u namjeri da poinitelj njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom
protupravnu imovinsku korist.
Meutim, za postojanje k. d. iznude iz l. 261. st. 1. KZ (l. 146. KZH), potrebna je
samo prinuda protiv odreene osobe, poinjena na nain predvien u toj odredbi, da bi se time
utjecalo na tu osobu da ona sama donese odluku da neto uini ili ne uini na tetu svoje ili
tue imovine, da bi poinitelj na taj nain pribavio sebi ili drugom imovinsku korist odnosno,
ako je u pitanju pokretna stvar, da ta osoba sama izvri predaju stvari koju inae nije duna
predati, jer za to nema pravnog osnova.
Prema tome, bitna razlika izmeu ta dva k. d. je u tome to kod razbojnitva
poinjenju krae prethodi svladavanje otpora napadnutog i to uporabom sile ili ozbiljne
prijetnje da e napada napasti neposredno na ivot ili tijelo napadnutog, a tek nakon toga
dolazi oduzimanje stsvari, dok se kod iznude prinudom poinjenom na slian nain utjee na
drugu osobu da ona sama donese odluku da izvri predaju stvari.

235
VSH, K-1553/69. od 6. studenoga 1969.
Ne radi se o k. d. iznude, ve o k. d. razbojnitva kad poinitelj uporabom sile ili
prijetnje da e neposredno napasti na ivot ili tijelo drugog, ovome oduzme tuu pokretnu
stvar u namjeri da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protupravnu imovinsku korist.
Temeljna se razlika izmeu ova dva k. d. sastoji u tome, to se poinitelj k. d.
razbojnitva slui uporabom sile ili prijetnje, prije ili za vrijeme trajanja oduziimanja stvari,
kao podobnim sredstvom da drugome oduzme tuu pokretnu stvar, a koja su sredstva (sila ili
prijetnja) uzimajui u obzir sve okolnosti sluaja pa tako: vrijeme i mjesto poinjenja djela,
nain poinjenja djela, ponaanje poinitelja tijekom poinjenja djela, veliinu pogibelji kojoj
je oteenik izloen, psihiko stanje oteenika tijekom poinjenja djela, podobna da potpuno
pasiviziraju oteenika do te mjere u kojoj je sloboda volje oteenika da slobodno raspolae
svojim stvarima potpuno iskljuena.
Pravno je, pritom, irelevantno je li je oteenik pod utjecajem sile ili prijetnje predao
poinitelju sam stvari u situaciji u kojoj inae nije mogao slobodno odluivati zbog straha
izazvanog prijetnjom, jer u takvoj situaciji predaje stvari po oteeniku, koji je lien volje da
daje otpor i zadri stvari, pravno izjednaene oduzimanjem stvari po optueniku.
K. d. iznude karakteristino je po tom da se uporabom sile ili ozbiljne prijetnje ne
stavlja u izgled oteeniku neposredni napad na njegov ivot ili tijelo, ve se akcijom
poinitelja djela u tolikoj mjeri oslabljuje volja oteenika da se ovaj sam odluuje da neto
uini ili ne uini na tetu svoje ili tue imovine, da bi otklonio opasnost za oteeno dobro
kojoj se izvrgava tek uvjetno tj. ukoliko neto uini ili propusti uiniti na tetu svoje ili tue
imovine.
VSH, K-814/70. od 9. lipnja 1970.
Pogreno je stajalite da se k. d. razbojnitva ostvaruje samo onda kada se uporabom sile ili
prijetnje neposrednog napada na ivot ili tijelo oduzima tua pokretna stvar, a ne i kada se na
isti nain oteenik prisiljava da stvar sam neposredno preda.
Bitna razlika izmeu k. d. razbojnitva i k. d. iznude nije u tome je li optuenik sam oduzima
stvar ili prisiljava oteenika da on preda stvar, ve je za postojanje k. d. iznude
karakteristino to da ono postoji ukoliko se ne radi o nekoj neposrednoj predaji stvari. K. d.
razbojnitva, pak, postoji uvijek kada se na opisani nain radi o neposrednom prisvajanju
stvari, bez obzira na to je li je poinitelj te stvari sam oduzeo ili je oteenika prisilio da mu ih
preda.
VSH, K-697/70. od 14. svibnja 1970.
Sila kao obiljeje k. d. razbojnitva treba biti jaeg intenziteta, a to e biti onda kad ova
objektivno promatrana, s obzirom na uporabljeno sredstvo, nain primjene i mjesto
djelovanja, bude dovoljno jaka da sprijei svaki otpor oteenika kod oduzimanja stvari.
Presudom okrunog suda optuenici su proglaeni krivima zbog kriv. Djela razbojnitva iz l.
252. KZ.

236
Protiv te presude oba optuenika podnijeli su albe, meu ostalim i zbog povrede kaznenog
zakona (l. 335. t. 4. ZKP).
Vrhovni sud Hrvatske uvaio je albe optuenih zbog povrede kaznenog zakona, preinaio je
pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela, te je djelo zbog kojeg su oni proglaeni krivim
kvalivicirao kao k. d. teke krae poinjene na drzak nain iz l. 250. st. 1. t. 3. KZ, i to iz
ovih razloga:
Kazneno djelo razbojnitva iz l. 252. KZ jedno je od najteih k. d. iz glave XX KZ. Na to
upuuje u zakonu propisani minimum kazne strogog zatvora u trajanju od tri godine i
maksimum u trajanju od 15 godina.
Po stajalitu ovog Vrhovnog suda upravo zbog teine koju to djelo ima zbog postojanja sile
kao obiljeja tog sloenog k. d. potrebno je, da ta sila bude jaeg intenziteta, a to e biti onda
kad ona objektivno promatrana, s obzirom na uporabljeno sredstvo, nain primjene i mjesto
djelovanja bude dovoljno jaka da sprijei svaki otpor oteenika kod oduzimanja stvari.
Naime, u konkretom sluaju utvreno je sljedee injenino stanje:
Oteenik je ve dulje vrijeme poznavao optuenika . M. Koji je za njega povremeno uz
nagradu obavljao sitne poslove. Navedenog dana poslije podne i cijelu veer koja je dogaaju
prethodila proveli su zajedno, pijui po gostionicama, gdje im se u meuvremenu pridruila i
optuenica I. F. koji ni jedan od njih ranije nije poznavao. Primjena sile prema oteeniku
sastojala se u tome to ga je optuenik . M. Uhvatio za desnu, a optuenica I. F. za lijevu
ruku, dok mu je optuenik . M. Jo i stao na nogu. Cijeli dogaaj odigrao se na uglu dviju
ulica na uem podruju grada R. oko 22,00 sata, kada je bilo dosta prolaznika i jo se odvijao
gradski promet. Optuenik . M. Na traenje oteenika nakon to je ve uzeo od njega
novac, podigao je s plonika njegove isprave koje su tom prilikom ispale, pa se nakon toga s
optuenicom I. F. udaljio.
Kraj takvog stanja stvari ne moe se smatrati da je sila uporabljena na ovaj nain i pod ovim
okolnostima poprimila znaaj i intenzitet potreban za ostvarenje obiljeja k. d. razbojnitva iz
l. 252. KZ.
Stoga je ovaj sud naao da su optuenici u ovom sluaju oduzeli od oteenika novac u
namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi i time ostvarili obiljeja k. d. teke krae
poinjene na drzak nain iz l. 250. st. 1. t. 3. KZ, kako su to osnovano prigovorili u svojim
albama i sami optuenici.
Zbog toga valjalo je njihove albe uvaiti i prvostupanjsku presudu preinaiti u pravnoj
oznaci djela i djelo zbog kojega su oni proglaeni krivim pravno oznaiti kao k. d. iz l. 250.
st. 1. t. 3. KZ (l. 357. st. 1. ZKP).
VSH, K-1571/70. od 13. listopada 1970.
Nije poinio k. d. razbojnitva iz l. 132. st. 1. KZH, nego k. d. iznude iz l. 146. st. 2. KZH,
poinitelj koji je prisilio oteenika da ode kui po novac i da ga isplati treoj osobi. Takva
iznuda ima se u konkretnom sluaju tretirati kao osobito teak sluaj jer je optuenik ve
osuivan. Pokazao je naroitu bezobzirnost, a djelo je izazvalo osobito teke posljedice jer je
oteenik u daljnjem tijeku pretuen i zadobio teke tjelesne ozljede.

237

Okruni sud u Bjelovaru, Kv-554/86. od 4. rujna 1986.

S obzirom na injenice, da je optuenik zatekao oteenika potpuno golog sa svojom enom
u krevetu, zatim da se oteenik u nazonosti optuenika potpuno obukao, te da je tome bila
nazona i ena optuenika, kao i jedna svjedokinja koja je ubrzo dola, ne slijedi zakljuak da
bi optuenik poinio k. d. iz l. 252. KZ time to je nakon svega toga, prijetnjom upuenom
oteeniku da nee izai iv iz kue, prisilio ovoga da mu izrui novac koji je imao uza se.
Pravilan je zakljuak da je, s obzirom na nain poinjenja i karakter ovoga djela kao i s
obzirom na to da intenzitet sile ili prijetnje optuenika nije bio takav da e neposredno napasti
na ivot ili tijelo, optuenik samo ozbiljnom prijetnjom prisilio oteenika da mu izrui novac,
ime je poinio k. d. iz l. 261. st. 1. KZ.
VSH, I K-1063/73. od 23. sijenja 1974.
Kad je utvreno da je optuenik radi oduzimanja take optuenici priao s lea, uhvatio je za
vrat i poeo stezati, uporabio je silu u smislu k. d. razbojnitva iz l. 132. KZH i bez obzira na
to to joj je potezanjem za remen taku oduzeo u asu kad se ona uspjela otrgnuti.
Iz obrazloenja:
Nije u pravu optuenik kad tvrdi da su u njegovom djelovanju ostvarena samo bitna obiljeja
k. d. teke krae iz l. 131. st. 1. t. 2. KZH, a ne obiljeja k. d. razbojnitva iz l. 132. KZH,
kad je utvreno da je optuenik prema oteenici primijenio silu na nain da joj je, priavi s
lea poeo stezati vrat, upravo radi oduzimanja take koju je ona imala prebaenu preko
ramena.
U takvom sluaju sila je bila upravljena prema osobi oteenice, da bi se onemoguio njen
otpor oduzimanju stvari, dakle, sila nije bila uporabljena samo radi prekidanja fizike veze
izmeu stvari i njenog dratelja.
VSH, I K-611/84. od 5. rujna 1985.
Optuenici koji su primijenili silu prema oteenici radi izvrenja bludnih radnji iz l. 89. st.
3. KZH, a nakon tih radnji zatraili od oteenice da im preda aparat Walkmann, to ona
nije uinila bojei se daljnjeg fizikog napada, te joj uzeli iz torbe razni nakit, nisu poinili k.
d. razbojnitva iz l. 132. st. 1. KZH, nego samo k . d. krae iz l. 130. st. 1. KZH, jer nakon
bludnih radnji nije bilo primjene sile ni prijetnje.
VSRH, I K-145/90. od 22. siijenja 1992.
Visina protupravne imovinske koristi pribavljene oduzimanje tue pokretne stvari uz
primjenu sile, neodluna je za postojanje bitnih elemenata k. d. razbojnitva iz l. 127. st. 1.
KZRH.
Iz obrazloenja:
Nije ostvarena povreda kaznenog zakona ni time to je djelo injenino opisano u izreci
kvalificirano kao k. d. razbojnitva iz l. 127. st. 1. KZRH, iako je iznos prisvojenog novca
3.400 HRD, jer visina protupravne imovinske koristi koja je stvarno postignuta oduzimanjem

238
uz primjenu sile nije odluna za pravnu kvalifikaciju toga djela, budui da se radi o nasilnom
oduzimanju tue stvari ijim je prisvajanjem nesumnjivo ispunjena namjera pribavljanja
protupravne imovinske koristi.
VSRH, I K-373/1993. od 7. listopada 1993.
Optuenici koji su prijetei pitoljima vlasnicima kue pokuali oduzeti oruje, ali ga u kui
nisu nali, poinili su nepodoban pokuaj razbojnitva iz l. 127. st. 2. KZRH jer je odsutnost
predmeta isto to i njegova nepodobnost u smislu nemogunosti poinjenja kaznenog djela
prema takvom predmetu.
VSRH, I K-418/97 od 20.11.1997.
(upanijski sud u Bjelovaru, K-37/97)
VSRH, Izbor odluka 1/1998, str.205
Prisiljavanje oteenika na neposrednu predaju novca repetiranjem i usmjeravanjem pitolja u
njegovu pravcu sadri sva bitna obiljeja razbojnitva iz l. 127. st. 1. KZRH, a ne iznude iz
l. 140. st. 1. KZRH.
Iz obrazloenja:
Bez osnove sugerira optuenik u albi da bi njegovu djelatnost eventualno trebalo oznaiti
kao k. d. iznude.
Naime, prvostupanjski sud je s obzirom na primijenjenu silu i nain njene primjene kao i na to
da je sila bila upravljena na oduzimanje novca u namjeri pribavljanja protupravne imovinske
koristi, pravilno zakljuio kako je optuenik takvim svojim postupanjem ostvario sva bitna
obiljeja k. d. razbojnitva i neovisno o tome to nije novac oduzeo sam. Odluno je da se
radilo o prisiljavanju oteenika na neposrednu predaju novca.
VSRH, I K-1126/1993. od 9. veljae 1994.
Kad je utvren dogovor meu poiniteljima da oteenoga stranog dravljanina, s kojim su
prethodno bili u drutvu, odvezu na usamljeno i njemu nepoznato mjesto u vrijeme kada je jo
bila no, u namjeri da mu silom oduzmu novac, za pravnu oznaku dcjela po l. 127. st. 1.
KZRH nije odluno to to je oteenik pod utjecajem sile i prijetnje sam izvadio novanik i
predao novac, nakon ega su mu jo pretraili depove, pa se ne radi o k. d. iznude iz l. 140.
KZRH, ve o k. d. razbojnitva.
Iz obrazloenja:
Ostali albeni prigovori odnose se na povrede kaznenog zakona koje opt. S. nalazi u
okolnosti da je oteenik sam predao novac, pa bi se po stajalitu alitelja radilo o drugom
kaznenom djelu (ne navodi se kojem), a opt. O. Tvrdi da njegovo lupanje po barci ili vikanje,
kao i osobna nazonost dogaaju moe imati samo znaenje radnje pomagatelja, ali ne i
radnje supoinjenja djela.
U konkretnom sluaju, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, radi se o ispravnoj kvalifikaciji
k. d. razbojnitva to proizlazi ne samo iz intenziteta konkretno primijenjene prinude, ve i iz

239
naina na koji je ona primijenjena, a posebno jo i okolnosti pod kojima je dolo do njene
primjene. Ovdje se, prije svega, naglaava da su optuenici doveli oteenika na osamljeno
mjesto, u nono doba, a uz navedeno opt. O. prethodno je onemoguio bijeg oteenika prema
cesti, a daljnja injenica da je oteenik stranac koji ranije nije zalazio na to podruje.
U tim, dakle, okolnostima, bitnima za prosudbu ponaanja oteenika, oito je da je on bio
prisiljen na neposrednu predaju novca kada mu je prethodni pokuaj bijega onemoguen, a uz
to je bio i uplaen, kako to sam kae od moguih novih batina.
Daljnje postupanje opt. S. koji, oito nezadovoljan iznosom predanog novca sam pretrauje
depove oteenika (traei dolare), dok se opt. O. saginje i s tla kupi novac koji je oteeniku
ispao pri vaenju, nedvojbeno ukazuje da su primijenjeni oblici prinude bili upravljeni na
oduzimanje novca u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi.
Stoga pristajanje oteenika na neposrednu predaju novca, u tim okolnostima, sadri sva bitna
obiljeja k.d. razbojnitva iz l. 127. st. 1. KZRH, a ne k. d. iznude iz l. 140. st. 1. KZRH.
VSRH, I K-1128/1993. od 3. oujka 1994.
U okolnostima kada optuenik, nakon to su iz prodavaonice izili ostali kupci, trai od
prodavaice novac, jer da ima no u ruci, pri emu vadi desnu ruku iz depa drei je
sputenu iza pulta tako da prodavaica nije vidjela to dri u ruci, te mu je ona predala sav
novac iz registar kase, nije odluno da optuenik nije imao no u ruci, ve ealj, jer to
prodavaica uplaena od njegovih prijetnji i stoga to je pult zaklanjao optuenikovu ruku nije
mogla primijetiti. Bitno je da je ona izraenu prijetnju shvatila ozbiljno i da je to optuenik
htio, te da je upravo pod utjecajem te prijetnje predala optueniku novac, zbog ega se radi o
poinjenju k. d. razbojnitva iz l. 127. st. 1. KZRH.
VSRH, K-1049/93. od 3. listopada 1994.
Optuenici su poinili k. d. razbojnitva iz l. 127. st. 1. KZRH, a ne k. d. iznude iz l. 140.
st. 1. KZRH, bez obzira na to to je oteenik sam izvadio novac i bacio ga pred optuenika,
jer je on to uinio nakon to su ga optuenici vie puta udarili akom po glavi i oborili na tlo,
pri emu ga je na tlu jo jedan od optuenika udario i nogama, to je kod oteenika izazvalo
osjeaj straha i nesigurnosti da e jo vie stradati ako ne preda novac, a prijetnja od
neposrednog napada od dvojice optuenika jo je uvijek prisutna i neposredna, pa on, dok se
nalazi na tlu, vadi novac i baca ga pred optuenika.
Iz obrazloenja:
Optuenici su znali da je oteenik u igri na poker aparat dobio novac, on je tog novca
postao vlasnikom, a optuenici uz uporabu sile udarajui oteenika, eljeli se domoi na
protupravni nain tog novca i dakako pribaviti sebi protupravnu imovinsku korist. To je
razbojnitvo. Kako oteenik da ne bi vie stradao, a jo dok se nalazi na tlu, savladan,
oamuen, baca pred njih novac, k. d. je dovreno.
Ovdje se ne radi o nekom drugom k. d. pa tako ne ni u iznudi iz l. 140. st. 1. OKZRH, ve
iskljuivo o k. d. razbojnitva iz l. 127. st. 1. KZRH, bez obzira na to to oteenik sam vadi
novac i baca ga pred optuenike. Ovo stoga to je on ve oboren, a tada ga je jo jedan od
optuenika udario i nogom, pa se on boji da e vie stradati, savladan je i u tom stanju, a

240
nad njime jo visi obziljna opasnost od dvojice optuenika, i ta opasnost je jo uvijek
prisutna i neposredna, on vadi novac i baca im ga.
VSRH, I K-301/1995. od 15. lipnja 1995.
Za postojanje k. d. razbojnitva iz l. 127. st. 1. KZRH, ako su ostvareni svi bitni elementi
predvieni tim propisom, nije odluno je li oteenik, kome je pokretna stvar oduzeta, vlasnik
stvari ili nije odnosno dri li stvar po nekoj pravnoj osnovi ili je dri protupravno.
Iz obrazloenja:
Predmet k. d. razbojnitva moe biti samo tua pokretna stvar, tua stvar u odnosu na
poinitelja djela. Nije odluno je li onaj kome je stvar oduzeta vlasnik stvari ili nije, odnosno
dri stvar po nekoj pravnoj osnovi ili je dri protupravno. Za pojam tue stvari kao jednog od
obiljeja bia k. d. razbojnitva odluno je da je stvar osobe razliite od poinitelja k. d., pa je
stoga u konkretnom sluaju irelevantno je li kultivator bio vlasnitvo oteenika ili njegova
unuka, jer se pod tuom stvari u kaznenom pravu podrazumijeva svaka stvar na koju
poinitelj djela nema pravo ve se ona nalazi na raspolaganju druge osobe, bez obzira na to na
kakvoj se pravnoj osnovi temelji to raspolaganje.
VSRH, I K-594/1994. od 30. listopada 1996.
Pod silom kao elementom k. d. razbojnitva valja razumjeti stvarno nanoenje zla, a
pod prijetnjom stavljanje nekog zla u izgled. Stoga su optuenici zaustavljajui nou na
barikadi vozae motornih vozila i podvrgavajui ih pretrazi primijenili silu, a pokazujui im
pritom puku, uputili su im i ozbiljnu prijetnju. Neodluno je to ni sila ni prijetnja nisu bile
primijenjene radi slamanja ve pruenog otpora jer je za postojanje razbojnitva dovoljno da
se silom ili prijetnjom spreava otpor koji se tek oekuje. Takoer je neodluno to oteenici
nisu znali to je prava svrha napada pa su tek kasnije utvrdili da im je ukraden novac. Prema
tome, u takvom postupku optuenika radi se o k. d. razbojnitva iz l. 132. st. 2. KZH, a ne o
k. d. teke krae iz l. 131. st. 1. t. 2. KZH.
VSRH, I K-161/91. od 22. svibnja 1991.
Ne radi se o pokuaju kvalificiranog oblika razbojnitva iz l. 127. st. 2. KZRH
poinjenog u grupi kad su prema utvrenju suda dvije osobe ule u sobu oteenika u namjeri
da mu silom oduzmu novac, dok im je trei prethodno dao pitolj i sprej suzavac, a zatim ih
dovezao automobilom u blizinu mjesta poinjenja djela, te se udaljio.
Iz obrazloenja:
Prema pravnom stajalitu ovoga drugostupanjskoga suda takva uloga tree osobe kao
pomagatelja u ovom konkretnom sluaju, s obzirom na vrijeme i sadraj radnje pomaganja,
nije mogla dovesti do pravne oznake djela prema l. 127. st. 2. KZRH.
Nije sporno ni u teoriji niti u sudskoj praksi, a to odgovara i samom pojmu, da
grupu u kazneno-pravnom smislju ine najmanje tri osobe. Pri tome takoer nije nuno ni
postojanje prethodnog dogovora meu sudionicima grupe, jer do grupnog ina razbojnitva
moe doi i ad hoc trenutnom situacijskom odlukom najmanje tri osobe, ali je svakako
potrebno da oni svi djeluju grupno u vrijeme poinjenja k. d. To ujedno znai da se ne mora
raditi o nekom veem stupnju meusobne organiziranosti, pa ne mora svaki od sudionika

241
grupe pri grupnom poinjenju razbojnitva primijeniti prema napadnutoj osobi silu, ali mora
biti evidentno da on neposredno djeluje zbog postizanja zajednikog cilja.
Uloga opt. M. D., kao pomagatelja svela se u konkretnom sluaju na to da je on prije
poinjenja djela, kao drugoj dvojici optuenika pitolj (koji ni na koji nain nije uporabljen
pri poinjenju djela, jer je sam morao ii na Zagrebaki velesajam, te da to nije bilo ni u
kakvoj neposrednoj funkciji poinjenja djela.
Takvo njegovo djelovanje, s obzirom na narav ovog k. d., nije bilo nuno da bi ovo
djelo moglo biti poinjeno od strane dvojice optuenika, pa se on ne moe i prema obinom
ivotnom gledanju tretirati kao lan grupe koja je poinila pokuaj kvalificiranog k. d.
razbojnitva iz l. 127. st. 2. KZRH.
Pogreno je i pravno stajalite prvostupanjskoga suda, tj. da je za grupu u smislu
citiranog lanka bitno da se radi o sporazumnoj akciji barem tri osobe, i to po naelu diobe
rada. Prije svega, za kvalificirani oblik ovog djela ne trai se ni prethodni dogovor niti neki
vrsti sporazum meu poiniteljima, ve je naprotiv bitno da oni svi sudjeluju u poinjenju
djela na nain koji je po naravi ovoga djela potreban za ostvarenje cilja razbojnitva, a ako je
meu njima dolo do diobe rada u poinjenju samoga djela, onda bi oni svakako bili
supoinitelji a ne samo sudionici.
VSRH, I K-865/1993. od 27. sijenja 1994.
I. Tko oduzme tuu pokretnu stvar uporabom plastinog pitolja ostvario je kvalificirani
oblik razbojnitva iz l. 218. st. 2. KZ.
II. Optueniku koji kao nezrela mlaa punoljetna osoba poini tri takva kaznena djela zbog
ovisnosti o opijatima opravdano je izrei kaznu maloljetnikog zatvora (l. 109. st. 1.
Zakona o sudovima za mlade).
VSRH, I K-221/1999-3 od 16.9.1999.
(upanijski sud u Zagrebu, KMP-1/99)
Budui da bie k. d. tekog sluaja razbojnitva iz l. 253. st. 2. KZ obuhvaa kako
oduzimanje stvari tako i namjeru da se pri tom napadnuti lii ivota, radit e se o pokuaju k.
d. iz tog zakonskog propisa, bilo da poinitelj ne uspije oduzeti stvar, bilo da ne uspije rtvu
liliti ivota, iako mu je namjera bila upravljena na to, a isto tako i ako izostane uspjeh glede
oba ta obiljeja, tj. kako glede oduzimanja stvari, tako i glede usmrenja napadnutoga.
VSH, I K-2170/73. od 31. sijenja 1974.
90. RAZBOJNIKA KRAA
lanak 219. KZ
Razbojnika kraa sloeno je k. d. koje se sastoji od krae i prinude. Prinuda se oituje
u primjeni sile ili prijetnje, koje moraju biti uporabljene neposredno nakon oduzimanja stvari,
tj. nakon poinjene krae u namjeri da poinitelj ukradenu stvar zadri. Pritom pojam na
djelu krae zateen obuhvaa i vrijeme od momenta kad je poinitelj oduzeo tuu pokretnu
stvar, tj. dovrio krau oduzevi stvar iz posjeda oteenika i zasnovavi svoju detenciju, pri
emu je sasvim neodluno poduziima li se oduzimanje u oteenikovoj nazonosti ili
odsutnosti tj. naoigled oteenika ili ne.

242
U ovom je sluaju optuenik oteeniku iz ruku oduzeo veu koliinu novca i prema
vlastitom priznanju stavio ga u svoj dep i htio se udaljiti i prelomio mu kljunu kost, nakon
ega je oteenik pao, a optuenik pobjegao.
VSH, K-58/70. od 4. veljae 1970.
Kad je vie optuenika krenulo u krau ribe na ribnjaku, pa je jedan od njih sa znanjem
ostalih ponio i nabijenu puku, pa ak i pucao na uvara ribnjaka kad ih je ovaj opazio i
nastojao sprijeiti odnoenje ukradene ribe, budui da su i ostali sudionici znali da e taj
optuenik u sluaju potrebe puku uporabiti, pa budui da se nisu protivili noenju otuja, oni
su u najmanju ruku pristali da se puka uporabi.
Stoga su i oni supoinitelji k. d. razbojnike krae.
VSH, K-857/71. od 7. listopada 1971.
Optuenik je zateen na djelu krae u smislu odredbe l. 133. KZH i u sluaju kad je
utvreno da je prema oteenici primijenio silu nedugo nakon to je iz njezine kue izaao s
ukradenim novcem i nakon to je ona, otkrivi krau, potrala za njim i sustigla ga.
Iz obrazloenja:
Optuenik smatra da je k. d. krae bilo ve dovreno kad je oteenica utvrdila da joj je
novac oduzet. Stoga da se u radnji poinjenja, kako je ona opisana u izreci pobijane presude,
ne stjeu bitna obiljeja k. d. iz l. 133. KZH.
Suprotno tome, prvostupanjski sud ispravno je ocijenio da izmeu poinjenja krae novca od
strane optuenika i momenta otkrivanja djela od strane oteenice, te njezina traenja od
optuenika da joj povrati novac, postoji vremenski i prostorni kontinuitet, jer se prema
usvojenoj sudskoj praksi pod pojmom na djelu zateen podrazumijevaju i sluajevi kad je
poinitelj zateen u potjeri dok je odnosio ukradene stvari.
2.dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
Optuenik koji je priao oteeniku, iza pasa mu izvukao pitolj i pobjegao, a kasnije, da bi
zadrao pitolj, ispalio tri hica prema oteeniku koji je pokuao oteti pitolj i pritom zadao
teke tjelesne povrede oteeniku, inio je u stjecaju krivina djela razbojnike krae iz l.
133. KZH (l. 128. KZH) i pokuaja ubojstva iz l. 35. st. 1. KZH u svezi s l. 19. KZ SFRJ.
(l. 34. st. 1. KZH u svezi s l. 17. OKZRH). Prinuda kao element razbojnike krae
obuhvaa samo uobiajenu uporabu sile protiv neke osobe, a ne i nanoenje tekih tjelesnih
povreda.
VSRH, IK-82/91. od 08. 05. 1991.
Ne radi se o pokuaju kvalificiranog oblika razbojnitva iz lanka 127. stavak 2. KZRH
poinjenog u skupini kad su prema utvrenju suda dvije osobe ule u sobu oteenika u
namjeri da mu silom oduzmu novac, dok im je trei prethodno dao pitolj i sprej suzavac, a
zatim ih dovezao automobilom u blizinu mjesta izvrenja djela, te se udaljio.
VSRH, IK-865/1993. od 27. 01. 1994.

243
Da bi se radilo o krivinom djelu razbojnike krae, prijetnja kao element bia toga krivinog
djela treba biti ozbiljna, odnosno takva da kod oteenika uistinu izazove strah i osjeaj
osobne ugroenosti, te da je izreena u namjeri da se, suprotno volji oteenika, ukradena
stvar zadri. Kada je optuenik istina krenuo prema oteeniku sa sjekiricom u ruci govorei
da e ga sasjei, ali je pri tome sjekiricu nosio sputenu i nije prilazio oteeniku na
udaljenost manju od tri metra, te je ubrzo odustao od daljnje prepirke s njim, evidentno
proizlazi da optuenik nije imao ozbiljne namjere ugroziti njegov ivot ili tijelo, ve se radilo
o neto temperamentnijem verbalnom sukobu uzrokovanom time to je oteenik tvrdio da su
drva njegova, a optuenik i njegov sin to nisu htjeli prihvatiti. Prema tome, prijetnja
optuenika upuena kritine prilike oteeniku nema potreban intenzitet, odnosno kvalitet da
bi ponaanju optuenika dala znaaj izvrenja krivinog djela razbojnike krae.
VSRH, K-126/94. od 09. 11. 1994. Bilten 19/94.
91. UTAJA
lanak 220. KZ-a
Ako se netko u dogovoru sa svojim susjedima i drugim graanima iz iste ulice
dobrovoljno prihvati prikupljanja novca za izgradnju vodovoda u toj ulici, onda njemu tako
prikupljeni novac nije povjeren u slubi ili uope na radu u dravnom tijelu, poduzeu ili
drugoj udruzi ili nekoj drugoj drutvenoj pravnoj osobi. Zatako takva osoba, zadravajui i
troei za sebe tako prikupljeni novac, ne ini k. d. pronevjere iz l. 229. KZH ve k. d. utaje
iz l. 134. KZH, i to ne na tetu privatne imovine nego drutvene imovine jer asom predaje
novca za navedenu svrhu optueniku taj je novac izaao iz privatno-vlasnike sfere i postao
dio drutvene imovine sa strogo odreenom namjenom.
VSH, I K-1995/77. od 23. studenoga 1978.
lan lovakog drutva, koji ranjenu divlja ustrijeli i prisvoji umjesto da je proda
lovakom drutvu, ini k. d. utaje iz l. 134. st. 1. KZH.
Okruni sud u Bjelovaru, K-874/84. od 1. studenoga 1984.
Kad je okrivljenik prisvojio novac u iznosu od 100.500.- dinara koji mu je oteenik
povjerio da ga uloi na njegovu tednu knjiicu, takvim je svojim ponaanjem ostvario bitna
obiljeja k. d. utaje iz l. 134. st. 1. KZH, a ne k. d. prevare iz l. 142. st. 1. KZH.
Iz obrazloenja:
U pravu je alitelj kad prigovara pravnoj oznaci dijela za koje je prvostupanjskom presudom
proglaen krivim.
Naime, iz injeninog opisa slijedi da je okrivljenik zapravo prisvojio novac u iznosu od
100.500. dinara koji mu je oteenik povjerio da ga uloi na njegovu tednu knjiicu.
Pri tome nije oteenika niim doveo u zabludu, niti mu se optubom, pa ni prvostupanjskom
presudom, u tom smislu predbacuje nain dovoenja u zabludu, to bi predstavljalo
konstitutivno obiljeje k. d. prevare. Zbog toga je u tom dijelu okrivljenikovu albu trebalo
uvaiti i suglasno odredbi l. 387. ZKP prvostupanjsku pesudu preinaiti izricanjem da je

244
djelo koje mu se i optubom pripisuje i za koje je prvostupanjskom presudom proglaen
krivim, poinio k. d. utaje u l. 134. st. 1. KZH.
Okruni sud u Sisku, K-339/84. od 27. prosinca 1984.
Kazneno djelo utaje iz l. 134. st. 1. KZH, a ne prevare iz l. 142. st. 1. KZH, poinio
je okrivljenik koji je poduzeu prodao orahove trupce i za njih na blagajni podigao
protuvrijednost u novcu. Nakon toga su trupci ostali u njegovom dvoritu jer ih poduzee nije
odmah odvezlo, da bi nakon toga to isto drvo prodao drugoj osobi. teta za poduzee
nastupila je u trenutku kad je okrivljenik tim trupcima, koji su i nakon to ih je kupilo
poduzee ostali u njegovom dvoritu, dakle, bili su povjereni do konane isporuke, poeo
raspolagati kao svojima, i u tom je trenutku poinio k. d. utaje.
Okruni sud u Bjelovaru, K-654/91. od 12. rujna 1991.
Blagajnica, koja prilikom predaje novca Slubi drutvenog knjigovodstva grekom ili
nesavjesnou slubenice SDK nepreuzeti dio ukupne svote novca koju je trebalo predati, a
koristei se okolnou da je priznanicom potvren primitakk cijelog iznosa, taj dio prisvoji, ne
ini k. d. pronevjere iz l. 322. st. 2. KZ, odnosno d obzirom na visinu svote prisvojenog
novca k. d. pljake iz l. 255. st. 1. KZ, ve samo k. d. utaje iz l. 254. st. 4. KZ, budui da
nakon izvrene uplate taj dio novca vie nije bio njoj povjeren u radu, niti je njegovim
zadravanjem bilo oteeno njeno poduzee, nego je ona do tog novca dola sluajno, a
njegovim zadravanjem oteena je Sluba drutvenog knjigovodstva (Danas je to Zavod za
platni promet ili skraeno ZAP primjedba: I. K.).
VSH, I K-1852/74. od 3. prosinca 1974.
Poinio je krivino djelo utaje iz l. 129. st. 4. KZRH, a ne krae iz l. 125. st. 1. KZRH,
optuenik koji je u svom dvoritu, udaljenom 15 km od staje vlasnika, ugledao kobilu, koju je
uhvatio i privezao u svojoj staji. Vlasnik je izgubio detenciju nad kobilom koja je pobjegla iz
staje u 15 km udaljeno mjesto, jer je s obzirom na toliku udaljenost prestala postojati realna
mogunost da e se vratiti ili da e je vlasnik nai. Optuenik je dakle tuu pokretnu stvar nad
kojom je prestala detencija vlasnika i ne znajui tko je njen vlasnik protupravno prisvojio u
namjeri da sebi pribavi imovinsku korist.
upanijski sud Bjelovar, K-281/96 od 22. 8. 1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br.
21
92. ODUZIMANJE TUE POKRETNE STVARI
lanak 221.
Kad su optuenici provaljivanjem ulli u tui stan i protupravno oduzeli lovaku puku, 20
komada lovakih patrona i 40 komada streljiva, ali bez namjere pribavljanja imovinske koristi
ili su stvari oduzeli u namjeri da se uporabe u ratu, to je i uinjeno, uinili su u stjecaju k.d.
naruavanja nepovredivosti stana iz l. 52. st. 1. KZRH i k. d. oduziimanja tue pokretne
stvari iz l. 130. st. 1. KZRH, a ne k. d. teke krae iz l. 126. st. 1. t. 1. KZRH u vezi s l.
125. st. 1. KZRH.

245
Naime, da su optuenici provalili u stan oteenika i oduzeli puku i streljivo u namjeri
da prisvajanjem tih stvari sebi pribave protupravnu imovinsku korist, onda se ne bi
radilo o stjecaju k. d. iz l. 52. st. 1. i l. 126. st. 1. t. 1. KZRH, ve samo o k.d. iz l. 126.
st. 1. t. 6. KZRH, jer bi neovlateno prodiranje u tui stan bilo konzumirano k. d. teke
krae iz l. 126. st. 1. t. 1. u vezi s l. 125. st. 1. KZRH.
VSRH, I K-1032/1992. od 9. prosinca 1992.
Ostvarena je povreda kaznenog zakona (l. 335. t. 4. ZKP), ako je netko zbog oduzimanja i
zadravanja tue osobne karte (legitimacije), prometne i vozake dozvole proglaen krivim
zbog k. d. krae iz l. 259. st. 1. KZ. Ovo stoga jer se ne moe uzeti da se oduziimanjem
navedenih isprava pribavlja imovinska korist, budui da ti dokumenti nemaju imovinsku
vrijednost, niti se njima moe ostvariti neko imovinsko pravo ili korist. Prema tome ovo djelo
moe se pravilno pravno oznaiti samo kao k. d. oduziimanja tue stvari iz l. 256. st. 1. KZ.
(OVO JE STARI ZAKON I OVAKVA PRESUDA VIE NIJE MOGUA)
VSH, I K-1866/73. od 28. studenoga 1973.
Nisu ostvarena obiljeja k. d. oduziimanja motornog vozila, jer sama injenica da je
optuenik pristao da se vozi u motornom vozilu za koje je znao da je prethodno bilo
protupravno oduzeto od vlasnika, ne ini ga sudionikom u poinjenju k. d. iz l. 254a. KZ kad
je istodobno utvreno da je to vozilo bez ikakvog njegovog sudjelovanja, pa ak i bez
njegovog prethodnog znanja, od vlasnika oduzeo suoptueni S. G. kako optuenik, pristajui
naknadno da se vozi u ve oduzetom vozilu ak nije njime ni upravljao, ne sadri u sebi
obiljeja poinjenja, a ni supoinjenja k. d. iz l. 254.a. KZ.
VSH, I K-835/72. od 12. listopada 1972.
Za poinjenje k. d. oduzimanja motornog vozila iz l. 254.a. KZ nije dovoljno da se netko
vozi u tuem vozilu za koje zna da ga je druga osoba protupravno oduzela, ako on u samom
oduzimanju vozila nije uope sudjelovao.
VSH, I K-1239/75. od 19. prosinca 1975. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.

93. UNITENJE I OTEENJE TUE STVARI

lanak 222. KZ
Kazneno djelo oteenja tue stvari iz l. 137. st. 1. KZH moe poiniti i suvlasnik na
zajednikoj stvari, jer na taj nain povreuje pravo drugog suvlasnika. Tim prije ini to k. d.
brani drug ako oteti, uniti ili uini neuporabljivom stvar koja predstavlja branu teevinu
kao zajedniku stvar glede koje nisu ak suvlasniki dijelovi utvreni.
Okruni sud u Bjelovaru, K-92/80. od 5. veljae 1980. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br.
110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998

246

94. PRIJEVARA
lanak 224. KZ
Za postojanje k. d. prevare potrebna je prevarna namjera u cilju prisvajanja protupravne
imovinske koristi kao jedan od bitnih obiljeja tog k. d. Ta namjera mora da kod okrivljenika
postoji ve u samom poetku kod stupanja u poslovne odnose s oteenikom. Kad se radi o
obinom neplaanju dugova tj. o sporu koji se pojavio u oslovnim odnosima izmeu
okrivljenika i oteenika, onda se takvi sporovi rjeavanju u parnici a ne u k. p.
VSH, K-500/72. od 13. travnja 1972.
Neistinito prikazivanje stvari zajmoprimca davatelju zajma time da e mu zajam biti vraen u
ugovorenom roku predstavlja neistinito prikazivanje injenica kao zakonsko obiljeje k. d.
prevare iz l. 258. st. 1. KZ. U takvom sluaju je ostvareno i obiljeje pribavljanja
protupravne imovinske koristi, neovisno o tome je li je eventualno imao namjeru da u krajnjoj
liniji vrati zajam, ali da mu ga ne vrati u roku, ve kada i kako bude imao sredstva, odnosno
ako ih bude imao. U tom sluaju optuenik je doao do imovinske koristi na protupravan
nain, odnosno protiv stvarne volje oteenika. Time je dolo i do tete na strani oteenika,
jer se ne moe rabiti svojim novcdem. Dakle, ne radi se samo o graansko-pravnom odnosu.
Okruni sud u Splitu, K-516/73. od 20. rujna 1973.
Pravilno je optuenik proglaen krivim zbog k. d. iz l. 258. st. 2. KZ, poto je utvreno da je
on iznoenjem, u stvari preuivanjem vanih injenica doveo u zabludu zavod za
zapoljavanje i tiime ishodio u svoju korist viegodinju isplatu naknade za nezaposlenost.
Pri naprijed izloenome neosnovano je pozivanje na raniju sudsku praksu (do godine 1965),
prema kojoj samom neistinitom izjavom stranke u upravnom tijelu ne bi bila ostvarena
obiljeja prevare budui da je optuenik dao izjavu kao stranka u smislu nove odredbe l.
181a. Zakona o opem upravnom postupku (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o opem
upravnom postupku od 1. oujka 1965., Sl. l. SFRJ, broj 10/65), odnosno l. 182. Zakona o
opem upravnom postupku prema njegovom preienom tekstu, a koja odredba predvia
usmeno danu izjavu stranke kao dokazno sredstvo. Po toj noveliranoj odredbi l. 182. st. 4.
Zakona o opem upravnom postupku slubena osoba je tovie duna upozoriti stranku na
posljedice davanja laje izjave, to je u pogledu optunog i bilo uinjeno.
VSH, I K-1738/73. od 14. oujka 1974.
Oteenje vjerovnika kao obiljeje k. d. oteenja tuih prava iz l. 264. st. 2. KZ predlei ne
samo onda kad bi se radnjom iz te odredbe u potpunosti onemoguilo izmirenje vjerovnika
tijekom prisilnog izvrenja. Naime, kad se ovom zakonskom odredbom utvruje kao obiljeje
toga k. d. oteenje vjerovnika, onda ovo obiljeje predstavljaju sva oteenja vjerovnika u
razliitim vidovima i razliitom intenzitetu. Tako se vjerovnik moe otetiti na nain da se
unite ili sakriju samo pojedini dijelovi imovine, pogotovo takve stvari koje su najprikladnije
za prodaju, za razliku od ostalih dijelova imovine odnosno stvari koje se tee prodaju. Isto
tako oteenje vjerovnika se oituje i u samoj injenici da se postupak oduljio, da se neke

247
radnje i izvrenja moraju ponoviti, to izaziva daljnje trokove izvrenja i, konano, u tome
to dolazi do odugovlaenja i odgode isplate trabine.
VSH, I K-208/76. od 10. lipnja 1976.
Kad se prevara iz l. 142. KZH ne sastoji u namjeri prisvajanja glavnice stambenog kredita
na tetu banke, ve samo u koritenju toga kredita kao povoljnijeg kredita, do ega se dolo
dovoenjem u zabludu banke u pogledu postojanja posebnih uvjeta koji se trae za ostvarenje
prava na takav povlateni kredit, protupravna imovinska korist sastoji se jedino u novano
izraenoj razlici izmeu uvjeta najpovoljnijeg komercijalnog kredita koji je bilo mogue
dobiti bez posebnih uvjeta glede kojih je optuenik doveo banku u zabludu i uvjeta stambenog
kredita glede kojega je trebalo udovoljiti upravo tim posebnim uvjetima.
VSH, I K-99/84. od 14. studenoga 1984.
U imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom prevare, to se odnosi na koritenje kredita
na tetu banke, ne ulazi iznos dobiven valorizacijom kao navodni profit zbog inflacije.
Iz obrazloenja:
Utjecaj inflacije i rasta teajnih razlika na kreditnu obvezu zajmoprimca su injenice i
okolnosti koje se ne mogu stavljati na teret optueniku, jer su to okolnosti koje su utjecale na
sve kredite koritene u zemlji u odreenom vremenskom razdoblju, dakle okolnosti s kojima
je optuenik mogao raunati i vjerojatno i raunao. No, to su istodobno injenice na koje on
nije mogao utjecati pa mu se onda one ni ne mogu stavljati na teret. U protivnom, moglo bi se
doi do apsurdnog zakljuka da su se na prevaran nain, zbog utjecaja tih momenata,
okoristili svi oni brojni korisnici kredita koji su lake podnijeli kreditne obveze zbog utjecaja
tih imbenika.
VSH, I K-99/84. od 14. studenoga 1984.
Travar koji je neovlateno prodavao graanima ajeve, masti i tekuine, govorei im da e im
one pomoi, iako im one nisu pomogle, poinio je u stjecaju k. d. prevare iz l. 142. st. 2.
KZH i nadrilijenitva iz l. 176. KZH.
Okruni sud u Slav. Poegi, K-135/89. od 25. svibnja 1989.
Komentar dr sc. Petra Novoselca:
Kazneno djelo nadrilijenitva u ovom sluaju ne bi trebalo dovoditi u sumnju, ali je tvrdnju
da se radi o prevari teko prihvatiti. Prema izreci prvostupanjske presude proizlazi da je lano
prikazivanje injenica bilo u tome to je optuenik tvrdio da e njegovi preparati pomoi, iako
oni nisu pomogli. Naelno valja istai da budua zbivanja nisu injenice pa se ni ne mogu
lano prikazivati. Istina, moglo bi se tvrditi da je optuenik konkludentno pripisivao svojim
preparatima svojstva koja oni nemaju (da lijee, i ako ne lijee), ali teko je dokazati i
neistinitost takvih tvrdnji i u konkretnom postupku ona ni nije dokazana. Okolnost pak to je
optuenik u raznim intervjuima davao kombastine izjave, kao npr. da on lijei sve to boli, da
moe izlijeiti i od raka itd., ne mijenja nita na stvari jer se neumjesno reklamiranje, koje
ionako nitko ne uzima obziljno, ne moe sm,atrati lanim prikazivanjem injenica. Drugo je,
meutim, pitanje nije li optuenik u stjecaju s k. d. nadrilijenitva poinio i k. d. ugovaranja

248
neramjerne imovinske koristi iz l. 148. st. 3. KZH jer je za svoje usluge u nekim sluajevima
traio enormne honorare.
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, broj 1/90.
Poto mu je slubenik banke omakom uveao saldo, nakon ega je optuenik neovlateno
podigao iznos od 90.900 dinara,uinio je k. d. prijevare iz l. 142. st. 2. KZH.
VSRH, I K-286/91. od 16. srpnja 1991.
Odvjetnik koji svojoj stranci lano predoi da mu je prema odvjetnikoj tarifi duna platiti
iznos koji premauje iznos na kji on doista ima pravo prema toj tarifi, ne ini k. d. zlouporabe
povjerenja iz l. 145. st. 2. KZH, jer to djelo odvjetnik moe uiniti samo ako ne poduzme
neke radnje koje je duan uiniti ili poduzme neke radnje koje nisu u interesu stranke,
odnosno postupi protivno dobivenim ovlatenjima, a sve u namjeri da sebi ili drugome pribavi
kakvu imovinsko korist ili da oteti osobu ije interese zastupa ili se za njih stara. Takav
odvjednik, meutim, ini k. d. prijevare iz l. 142. KZH.
VSRH, I K-34/92. od 5. oujka 1992.
Ne ini k. d. prijevare voza teretnog vozila u trgovakom poduzeu koji je zbog
neekonominog koritenja radnog vremena proveo na putovanjima prilikom dovoza robe od
dobavljaa vie vremena nego to je stvarno bilo potrebno, ako je u putnim nalozima prikazao
tono vrijeme odlaska i povratka s putovanja, na osnovi ega su mu isplaene dnevnice. U
tom sluaju u putnim nalozima nije na laan nain prikazivao trajanje svojeg putovanja i time
dovodio u zabludu odgovorne osobe u poduzeu. Neuredno i neekonomino koritenje radnog
vremena moe biti osnova samo za disciplinu odgovornost zaposlenika.
upanijski sud u Bjelovaru, K-333/1997. od 18. rujna 1997.
Iako pribavljena imovinska korist u sluajevima zbog kohih je optuenik proglaen krivim ne
premauje 20.000 HRD (sada 20 kuna) ne radi se o sitnim djelima prevare, kad poinitelj
oito nije iao za tim da si pribavi malu imovinsku korist u smislu l. 138. st. 2. KZRH.
Iz obrazloenja:
U podnesenoj se albi takoer sasvim pogreno iznosi tvrdnja da se sva k. d. prevare zbog
pada vrijednosti novca trebaju pravno oznaiti k ao sitne djela prevare iz l. 138. st. 1. KZRH.
Naime, sva ta k. d., iako ni kod jednog iznos tete ne prelazi 20.000 HRD, nikako se ne mogu
smatrati sitnima, jer je vie nego oito da poinitelj nije iao za tim da si pribavi malu
imovinsku korist. Sve su to kreditne prevare, a kredit se i ne trai, a jo manje odobrava od
strane banke za sitne novane iznose, to je u suprotnosti sa samom sutinom kreditiranja.
(Primjerice, nakon denominacije radilo se o teti od 341 dinara). Drugo je pitanje to su ta
djela poinjena 1985. u kojem proteklom razdoblju je bilo perioda izrazito jake inflacije.
VSRH, I K-401/1990. od 16. rujna 1993.
Poto mu je slubenik banke omakom uveao saldo, nakon ega je optuenik neovlateno
podigao iznos od 90.900 dinara, poinio je krivino djelo prevare iz l. 142. st. 2. KZH (l.
137. KZH).

249

VSRH, IK-286/91. od 16. 07. 1991. Komentar Kaznenog zakona, prof.dr.sc. Berislav
Pavii, mr.sc. Petar Vei, Zagreb, 1998.
Okrivljenik koji je u vrijeme trajanja zakupnog odnosa obeavao oteeniku da mu vie nije
umogunosti plaati zakupninu nije poinio kazneno djelo prijevare iz l. 224. st. 1. KZ, jer
takvo obeanje nije dano s prijevarnom namjerom ve s namjerom da se uvjeri okrivljenika da
e mu nakon saniranja financijskog stanja drutva biti plaena ugovorena i dospjela
zakupnina. Pri tome treba istaknuti da lano prikazivanje injenica treba biti prilikom
sklapanja pravnog posla, a ne poslije, u konkretnom sluaju oteeniku je preostalo da radi
otklanjanja nastupanja daljnje tete okrivljeniku otkae ugovor o zakupu poslovnog prostora.
upanijski sud Koprivnica K-107/1999 od 11. svibnja 1999. godine
Prijevara kojom je ostvarena znatna imovinska korist za vlastitu pravnu osobu, a
poinjena je prije stupanja na snagu Kaznenog zakona, ima se nakon toga pravno oznaiti kao
prijevara iz l. 224. st. 4. tog zakona.
VSRH, Kzz-13/1999-3 od 15. 9. 1999. Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu br.
2/2002.
Poinitelj koji je na temelju oglasa u dnevnom tisku prevario 3.579 osoba za iznose od 50 do
70 kuna nije poinio kvalificirani oblik prijevare iz l. 224. st. 4. KZ, nego 3.579 sitnih djela
prijevare iz l. 224. st. 5. KZ.
upanijski sud u Rijeci, K-247/00 od 11.10.2000
(Opinski sud u Rijeci, K-762/99) Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu br. 1/2001.
Zabluda kod kaznenog djela prijevare odnosi se na vraanje novca zajmodavcu, a ne i na
namjenu troenja. Tako je VSRH u svojoj odluci K-358/91 od 25. studenoga 1991. naveo da
nenamjensko troenje kredita (npr. stambenoga) predstavlja kazneno djelo prijevare samo u
sluaju kad poinitelj u asu preuziimanja kreditne obveze uope nije imao namjeru novac
vratiti, bez obzira na to u koju ga je svrhu iskoristio.
Kada je optuenik unajmljeni osobni automobil (rent a car) prodao drugoj osobi, lano joj
predoivi da je vlasnik toga vozila, on moe odgovarati samo za kazneno djelo utaje, a ne i
prijevare. Naime, sam in unovenja utajenog automobila konzumiran je ve prije poinjenim
djelom utaje, pa se to ne moe uzeti kao novo samostaln o kazneno djelo. (Kao u odluci
Okrunoga suda u Bjelovaru, K-635/82 od 18. kolovoza 1982.)
Nije ostvario kazneno djelo prijevare optuenik koji je kao stranka u ostavinskom postupku
preutio pred sudom da je prije u vezi s istom imovinom pred sudom dao izjavu o odricanju
od nasljedstvai da je ostavitelj za ivota tom imovinom ve raspolagao na temeljju ugovora o
doivotnom uzdravanju, jer je ostavinski sud duan provjeriti takve okolnosti. (Kao u odluci
Okrunoga suda u Varadinu, K-267/90 od 7. lipnja 1990.).
Poinio je kazneno djelo prijevare optuenik koji je sa svoje tedne knjiice podigao novac
nakon to mu je bankovni slubenik omakom uveao saldo. (Kao u VSRH, K-286/91 od 16.
srpnja 1991.)

250
Time to kazneno djelo krivotvorenja isprave stoji u odnosu sredstva (prema cilju) za
poinjenje kaznenog djela prijevare ne iskljuuje postojanje realnog stjecaja tih dvaju
kaznenih djela:
a) Kada je osuenica neovlateno potpisala vlasnika tekueg rauna na njegovim ekovima i
takvim ekovima platila robu koju je kupila za sebe, poinila je u stjecaju kazneno djelo
prijevare i krivotvorenja isprave. Okolnost to jedno kazneno djelo stoji prema drugome u
odnosu sredstva prema cilju, ne iskljuuje stjecaj ako se tim djelima zatiuju razliita pravna
dobra, pogotovo ako je za oba propisana ista kazna.
(Kao u VSRH, Kzz-13/90 od 30. kolovoza 1990.)
b) Kazneno djelo prijevare ne obuhvaa u sebi i kazneno djelo krivotvorenja isprave iz l.
311. Kaznenoga zakona. Kazneno djelo prijevare iz l. 244. KZ posebno je kazneno djelo s
posebnim zatitnim objektom (imovinom), a to se odnosi i na kazneno djelo krivotvorenja
isprave iz l. 206. st. 1. KZRH, odnosno l. 311. KZ, kojim je propisom zatiena
vjerodostojnost isprava, dakle dvije razliite drutvene vrijednosti. Time to kazneno djelo
krivotvorenja isprave ovdje stoji u odnosu sredstva za poinjenje kaznenog djela prijevare, ne
iskljuuje se postojanje realnog stjecaja.
(Kao u odluci upanijskoga suda u Zagrebu, K-415/98 od 1. rujna 1998.)
O pomaganju kod kaznenog djela prijevare radilo bi se u sluaju da je optuenik sam doao
do tue devizne tedne knjiice i tu knjiicu dao drugoj osobi, kako bi ona realizirala
prijevaru na tetu banke. (Kao u VSRH, K-748/90 od 27. lipnja 1991.)
Odvjetnik koji svojoj stranci lano predoi da mu je prema odvjetnikom cjenovniku duna
platiti iznos koji premauje iznos na koji on doista ima pravo prema tom cjenovniku, ne ini
kazneno djelo zlouporabe povjerenja. Naime, to djelo odvjetnik moe poiniti samo ako ne
poduzme neke radnje koje je duan uiniti ili poduzme neke radnje koje nisu u interesu
stranke, odnosno postupi protivno dobivenim ovlatenjima, a sve u namjeri da oteti osobu
ije interese zastupa ili se za njih stara. Takav odvjetnik, meutim, ini kazneno djelo
prijevare. (Kao u odluci VSRH, K-34/92 od 5. oujka 1992.)
Uzimanje i zadravanje provalnom kraom oduzete tue tedne knjiice koja glasi na ime,
predstavlja tek pripremnu radnju za poinjenje krivinog djela prijevare. (Kao u odluci
Okrunoga suda u Puli, K.177/82 od 6. srpnja 1982.)
U pravu je alitelj kad tvrdi da nije odluno koliki je bio teaj DEM u vrijeme poinjenja
djela, pa sud nije smio preraunati valutu na nain da 35.000 DEM pretvori u 455,00 kn,
izvrivi valorizaciju s danom 31. svibnja 1991. godine.
Naime, kod prisvajanja strane valute (deviza) mjerodavna je stvarna vrijednost u vrijeme
poinjenja djela, pa je neodluno ako je nakon toga zbog inflacije i denominacije umanjena
protuvrijednost u domaoj valuti kada se preraunava po teaju na dan poinjenja djela.
Drugim rijeima, prilikom utvrivanja protuvrijednosti prisvojene strane valute ima se uzeti u
obzir teaj koji je na snazi u vrijeme suenja.
(Iz odluke VSRH, IV.K-54/97 od 22. sijenja 1998.)
Podnoenjem tube u parninom postupku ne moe se dovesti u zabludu sud da na tetu tue
imovine pribavi tuitelju protupravnu imovinsku korist, jer se istinitost navoda tube
provjerava u zakonom propisanom postupku, uz izvoenje svih raspoloivih dokaza koji su

251
relevantni za utvrivanje odlunih injenica. (VSH, K-166/90 od 20. prosinca 1990., Naa
zakonitost, Pregled sudske prakse, br. 47/91.)
Okrivljenica je tijekom dvije godine uredno plaala i podmirivala svoje obveze prema
oteenoj, a unato financijskim tekoama u kojima se nala gostionica, smanjila je svoje
dugove preko polovice i ima elju u cijelosti podmiriti potraivanje oteenice. Stoga je vie
nego oito da kod nje prilikom sklapanja pravnoga posla nije postojala prijevarna namjera.
Tim vie to direktor oteene tvrtke izrijekom navodi da okrivljena nije podmirila svoje
dugove samo zato to je nakon preuzimanja robe njezina gostionica zapala u financijske
potekoe. (Kao u odluci upanijskoga suda u Koprivnici, K-119/98 od 30. lipnja 1998.,
Izbor odluka VSRH, br. 1/99.)
Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja za pojedina kaznena djela od
strane svih sudova. Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj 24. studenoga 1997.
godine donio je pravno shvaanje da zakonsko obiljeje znatna imovinska korist postoji
kad vrijednost imovinske koristi pribavljene izvrenjem kaznenog djela prelazi 30.000,00 kn.
Okrivljenica je izdavanjem akceptnog naloga (izdala je robu u vrijednosti 34.645,90 kuna)
bila svjesna da oteenim poduzeima neistinito prikazuje da e iz akceptnih naloga u roku
naplatiti svoja potraivanja. Neistinito prikazivanje oteenim poduzeima da e naplatiti
akceptne naloge (iro-raun bio je blokiran i na njemu nije bilo nikakvih sredstava)
predstavlja neistinito prikazivanje injenica i dovoenje u zabludu, a na taj nain optuenica
je pribavila protupravnu imovinsku korist na tetu imovine oteenih poduzea, te poinila
kazneno djelo koje joj se stavlja na teret. (Kao u odluci K-344/99 od 15. lipnja 1999.)
Suprotno stavu alitelja, prvostupanjski sud ispravno je postupio kad je povodom
okrivljenikova prigovora na optunicu obustavio kazneni postupak zbog kaznenoga djela iz
l. 224. st. 4. KZ pozivom na odredbu l. 275. st. 1. ZKP. Naime, kazneno djelo prijevare iz
l. 224. st. 1. i 4. KZ ini onaj tko lanim prikazivanjem injenica dovele nekoga u zabludu,
tako da ovaj na tetu svoje imovine neto uini, a sve to u cilju pribavljanja protupravne
imovinske koristi (st. 2. l. 224. KZ) ili znatne imovinske koristi (st. 4. l. 224. KZ). U
konkretnom sluaju oteenik kao tuitelj je kao odvjetnik i punomonik okrivljenika u
parninom postupku ugovorio nagradu za zastupanje. U lanku 2. Ugovora o naknadi
navedene je da e okrivljenik D. V. isplatiti odvjetniku T.. 15% od presuenog i
pravomonog iznosa u koji su ukljueni i trokovi postupka. Okrivljenik je oteeniku doista
po okonanju parnice isplatio 15% glavnice kao i trokove parninog postupka u ukupnom
iznosu od 10.743,41 kn od dosuenog iznosa od 71.562,79 kn. Kako oteenik kao tuitelj
dri da mu je okrivljenik bio duan platiti i 15% od dosuenih kamata u parninom postupku,
to u Ugovoru izrijekomnije ugovoreno, a kamata nije iznos za koji se unaprijed zna koliko e
iznositi, tako okrivljenik nije mogao u trenutku zakljuenja ugovora s oteenim kao
odvjetnikom imati prijevarnu namjeru da, ako uspije u parnici (iji je ishod takoer bio
neizvjestan), ne isplati oteenome, tj. svom odvjetniku, upravo iznos kamata. Osim toga,
oteeni kao odvjetnik namiren je za trokove zastupanja pa on nita nije uinio na tetu svoje
imovine, a to je bitno obiljeje kaznenog djela prijevare iz l. 224. KZ. Stoga je
prvostupanjski sud ispravno zakljuio kako djelo koje je predmet optube i stavlja se na teret
okrivljeniku nije kazneno djelo, jer mu nedostaju bitni elementi kaznenog djela prijevare, i
osnovano je temeljem l. 275. st. 1. ZKP obustavio kazneni postupak protiv okrivljenika D.V.
povodom prigovora na optunicu. (Kao u odlukama upanijskoga suda u Zagrebu, Kv-403/99
od 30. lipnja 2000. i K-1305/00 od 10. listopada 2000.)

252
Odredba kaznenog djela prijevare iz l. 224. stavak 4. KZ blaa je za poinitelja od odredbe
l. 135. st. 2. KZRH. (upanijski sud u Bjelovaru, K-498/97 od 5. veljae 1998., Izbor
odluka.)
Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja za pojedina kaznena djela od
strane svih sudova, Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj 14. sijenja 1998.
godine donio je pravno shvaanje da zakonsko obiljeje mala imovinska korist ili mala
imovinska teta postoji ako pribavljena imovinska korist, odnosno prouzroena teta ne
prelazi 1.000,00 kn.
U podnesenoj se albi takoer posve pogreno iznosi tvrdnja da se sva krivina djela
prijevare zbog pada vrijednosti novca trebaju pravno o znaiti kao sitna djela prijevare iz l.
138. st. 1. KZRH.
Naime, sva ta krivina djela, iako ni kod jednog iznos tete ne prelahzi 20.000 HRD, nikako
se ne mogu smatrati sitnim, jer je vie nego oito da poinitelj nije iao za tim da si pribavi
malu imovinsku korist. Sve su to kreditne prijevare, a kredit se i ne trai, a jo manje
odobrava od banke za sitne novane iznose, to je u suprotnosti samoj biti kreditiranja.
(Primjerice, nakon denominacije radilo se o teti od 341 dinara.) Drugo je to su ta djela
poinjena 1985. godine, u kojem je proteklom razdoblju bilo izrazito jake inflacije. (Iz
odluke VSRH, K-401/90 od 16. rujna 1993.)
S obzirom na to da u predmetnom sluaju prijevare iznos tete ne premauje 1.000.00 kn
(iznosi 28,80 kn), dola bi u obzir primjena odredbe l. 3. st. 2. OKZRH, prema kojoj bi se
djelo okrivljenika moglo pravno oznaiti kao sitno djelo prijevare iz l. 138. st. 2. KZRH.
Meutim, kada se ima na umu da je okrivljenik na prijevaran nain od oteenika ishodio
3200 DEM, to je u doba izvrenja djela bio znatan novac, onda je oito da okrivljenik nije
iao za tim da pribavi malu imovinsku korist, pa u ovom sluaju ne dolazi u obzir
prekvalifikacija djela po l. 1138. st. 2. KZRH. (Kao u odluci upanijskoga suda u Zagrebu,
K-1105/96 od 22. listopada 1996.)
Ana Garai, Kazneni zakon u sudskoj praksi, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
Okrivljenik je proglaen krivim zbog krivinog djela sitne prevare iz l. 138. KZRH poinjene
tako to je u svojoj tednoj knjiici otvorenoj u Podravskoj banci d.o.o. Koprivnica
prepravljanjem uveavao saldo, a potom podizao stvarno neuloene novane iznose. Krivino
djelo sitne prevare nije poinjeno na tetu privatne imovine, jer se radi o imovini banke kao
dionikog drutva koja pripada pravnoj osobi, tj. trgovakom drutvu. Imovinu banke ne ine
samo dionice pojedinih dioniara, ve ju ini itav kapital banke, te dioniari ne mogu
raspolagati imovinom banke kao svojom privatnom imovinom. Privatno vlasnitvo dioniara
ostvaruje se njihovim udjelom u dobiti banke, tj. dividendi, te bi svaki pojedini dioniar
morao biti oteen u tom dijelu, to u konkretnom predmetu nije sluaj.
upanijski sud Bjelovar, K-451/96 od 12.9.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br.
21

253

95. ZLOUPORABA EKA I KREDITNE KARTICE

lanak 226. KZ
Postoji prijevarna namjera u sluaju kad je poinitelj, koji iskljuivo ivi od mirovine u
mjesenom iznosu od 9.028 dinara, u razdoblju od oko mjesec dana realizirao 20 ekova na
ukupno 139.472 dinara vie od iznosa za koji je znao da e mu pritei na otvoreni tekui
raun.
VSH, I K-668/80. od 21. travnja 1980.
Pogreno je pravno shvaanje da poinitelj k. d. izdavanja eka bez pokria iz l. 172. KZ
SFRJ nije duan sam voditi evidenciju o stanju svoga tekueg rauna ve da to treba
iskljuivo voditi banka i o tome ga redovito obavjetavati.
Iz obrazloenja:
Ovo stoga, jer priroda eka kao posebnoga vrijednosnog papira za bezgotovinski novani
promet nuno pretpostavlja uzajamno povjerenje, korektnost i savjesnost u odnosima
ugovornih stranaka pa neaurnost banke i izostanak kontrole, sami po sebi, ne oslobaaju
vlasnika tekueg rauna da on sam, u granicama prosjene savjesnosti, vodi brigu o stanju
svoga tekueg rauna. To pogotovo kad se ima u vidu da se ekovni blanket sastoji od eka i
ekovnog odreska koji ostaje korisniku tekueg rauna i na kojem je upisan datum, iznos i
svrha izdavanja eka pa korisnik eka raspolae permanentnom evidencijom o izdatim
ekovima i iznosima tih ekova.
VSH, I K-1014/83. od 20. veljae 1985.
K.d. izdavanja eka bez pokria ini onaj izdavatelj eka koji postupa s ciljem, u namjeri da
pribavi protupravnu imovinsku korist. Takva namjera pretpostavlja izravnu namjeru
poinitelja. Samo onaj tko je svjestan da izdaje ek bez pokria radi pribavljanja imovinske
koristi, a upravo to i hoe, postupa s ciljem koji predstavlja element k. d. iz l. 152. OKZRH.
Onaj poinitelj koji samo pristaje da doe do imovinske koristi, a taj pristanak nije i garancija
da e do nje i doi, ne postupa s inkriminiranom namjerom, pa stoga nemoe ni biti
odgovoran za k.d. iz l. 152. OKZRH. Kada prvostupanjski sud izrekom presude proglasi
optuenika krivim zbog k. d. iz l. 152. OKZRH, a u razlozima presude navede da je
optuenik u najmanju ruku postupao s neizravnom namjerom u odnosu na stjecanje
protupravne imovinske koristi, tada su razlozi presude u proturjenosti s izrekom u odnosu na
oblik krivnje kojim je poinjeno djelo, ime je ostvarena bitna povreda odredaba k. p. iz l.
354. st. 1. t. 11. ZKP-a.
upanijski sud u Bjelovaru, K-651/1995. od 14. veljae 1995.
Optuenik je proglaen krivim jer je u rujnu 1991. izdao devet bariranih ekova bez pokria i
time pribavio imovinsku korist u iznosu od 80.482,40 tadanjih dinara. Prvostupanjski sud je
polazei od odredbe l. 3. st. 1. OKZRH s pravom primijenio na okrivljenika zakon koji je bio
na snazi u vrijeme poinjenja k. d., tj. tadanji l. 172. st. 2. KZ SFRJ (Slubeni list, br.
38/90) koji je kasnije preuzet kao krivini zakon Republike Hrvatske pod nazivom Osnovni
krivini zakon RH (Narodne novine, br. 53/91), a zatim prenumeriran 16. travnja 1993.

254
(Narodne novine, br. 31/93) takoda je sada postao l. 152. st. 2. OKZRH, pri emu je
ispravno zakljuio da kasnije izmjene navedenih odredbi nisu blae za poinitelja. Te izmjene,
naime, ile su samo za time da visinu pribavljene imovinske koristi usklade s tadanjom
postojeom inflacijom, odnosno kasnije s uvoenjem nove hrvatske valute.
Navedene izmjene bile su posve tehnike naravi i nisu utjecale na stvarnu visinu pribavljene
imovinske koristi kao obiljeja tog neprava, niti su dovele poinitelje k. d. izdavanja eka bez
pokria u bolji, povoljniji poloaj. Prema tome, kasnije izmjene k. d. izdavanja eka bez
pokria ne predstavljaju blai zakon u smislu l. 3. st. 2. OKZRH, pa se na optuenika ima
primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme poinjenja k. d., tj. odredba l. 172. st. 2.
OKZRH, prema kojoj je kvalificirani oblik k. d. izdavanja eka bez pokria postojao ako je
bila pribavljena protupravna imovinska korist u iznosu od preko tadanjih 50.000,00 dinara.
upanijski sud u Bjelovaru, K-535/1995. od 9. studenoga 1995. 2. dio Kazneni zakon (Nar.
nov. br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
Da bi se ostvarila bitna obiljeja kaznenog djela prijevare, potrebno je da poinitelj s amjerom
pribavljanja protupravne imovinske koristi dovodi nekog u zabludu lanim prikazivanjem
injenica i time ga navede da na tetu svoje ili tue imovine neto uini. U konkretnom
sluaju banka koja je izdala okrivljeniku ekove nije bila dovedena u zabludu, jer je
okrivljeniku i izdala odreeni broj ekova na osnovi koliine novca koju je imao na raunu, a
pravne osobe kojima je okrivljenik izdavao ekove, primile su ovo plateno sredstvo na
vlastitu odgovornost u ulozi remitenta, dok se banka nalazila u svojstvu trasata. Prema tome,
okrivljenik, banka i pravne osobe kojima je okrivljenik plaao ekovima te banke ili ekove
davao u zalog u obvezno pravnom su odnosu, pri emu remitent i trasat izdaju, odnosno
primaju ekove na vlastitu odgovornost u uvjerenju da e ih moi naplatiti, neovisno o
postupcima trasanta. Budui da kazneno djelo izdavanja eka bez pokria, predvieno
Krivinim zakonom RH, po svojim obiljejima nije kazneno djelo prema Kaznenom zakonu
(KZ/97) koji je stupio na snagu 1. sijenja 1998., a opisano se ponaanje okrivljenika ne moe
podvesti pod obiljeja kaznenog djela priejvare ili kaznenog djela zlouporabe eka i kreditne
kartice iz l. 226. KZ, to je u ovom sluaju prvostupanjski sud okrivljenika osnovano
oslobodio optube. (Kao u odluci upanijskoga suda u Zagrebu, K-815/99 od 21. rujna
1999.)
Optuenik je proglaen krivim jer je u rujnu 1991. godine izdao devet bariranih ekova bez
pokria i time pribavio imovinsku korist u iznosu od 80.482,40 tadanjih dinara. Sud prvoga
stupnja je polazei od odredbe l. 3. st. 1. OKZRH s pravom primijenio na okrivljenika
zakokn koji je bio na snazi u vrijeme izvrenja krivinog djela, tj. tadanji lan 172. st. 2. KZ
SFRJ (Slubeni list br. 38/90) koji je kasnije preuzet kao Krivini zakon Republike
Hrvatske pod nazivom Osnovni krivini zakon Republike Hrvatske pod nazivom Osnovni
krivini zakon RH (NN br. 53/91), a zatim prenumeriran 16. travnja 1993. g. (NN br. 31/93)
tako da je postao l. 152. st. 2. OKZRH, pri emu je ispravno zakljuio da kasnije izmjene
navedenih odredaba nisu blae za poinitelja. Te izmjene, naime, ile su samo za tim da visinu
pribavljene imovinske koristi usklade s tadanjom postojeom inflacijom, odnosno kasnije s
uvoenjem nove hrvatske valute.
Navedene izmjene bile su posve tehnike prirode i nisu utjecale na stvarnu visinu pribavljene
imovinske koristi kao obiljeja tog neprava, niti su dovele poinitelje krivinog djela
izdavanja eka bez pokria u bolji, povoljniji poloaj. Prema tome, kasnije izmjene krivinog
djela izdavanja eka bez pokria ne predstavljaju blai zakon u smislu l. 3. st. 2. OKZRH, pa
se na optuenika ima primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme izvrenja krivinog djela,

255
tj. odredba l. 172. st. 2. OKZRH, prema kojoj je kvalificirani oblik krivinog djela izdavanja
eka bez pokria postojao ako je bila pribavljena protupravna imovinska korist u iznosu od
preko tadanjih 50.000,00 dinara. (Kao u odluci upanijskoga suda u Bjelovaru, K-535/95
od 9. studenoga 1995.)
Postoji prijevarna namjera u sluaju kad je uinilac, koji ivi iskljuivo od mirovine u
mjesenom iznosu od 9.028 dinara, u razdoblju od oko mjesec dana realizirao 20 ekova na
ukupno 139.472 dinara vie od iznosa za koji je znao da e mu pritei na otvoreni tekui
raun. (Kao u odluci VSH, I. K-668/80 od 21. travnja 1980.)
Ne smatra se da je bez pokria onaj ek iju isplatu, na osnovi posebnog ugovora zakljuenog
s vlasnikom rauna, banka osigurava do odreenog iznosa. (Pravno shvaanje zauzeto na
sjednici Krivinog odjela VSH od 13. travnja 1984.)
Ana Garai, Kazneni zakon u sudskoj praksi, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.

256
96. ZLOUPORABA POVJERENJA
lanak 227.
Odvjetnik koji svojoj stranci lano predoi da mu je prema odvjetnikoj tarifi duna platiti
iznos koji premauje iznos na koji on doista ima pravo prema toj tarifi, ne ini krivino djelo
zlouporabe povjerenja iz l. 145. st. 2. KZH, (l. 139. KZH) jer to djelo odvjetnik moe
uiniti samo ako ne poduzme neke radnje koje je duan uiniti ili poduzme neke radnje koje
nisu u interesu stranke, odnosno postupi protivno dobivenim ovlatenjima, a sve u namjeri da
sebi ili drugome pribavi kakvu imovinsku korist ili da oteti osobu ije interese zastupa ili se
za njih stara. Takav odvjetnik, meutim, ini krivino djelo prevare iz l. 142. KZH (l. 137.
KZH).
VSRH, IK-34/92. od 05. 03. 1992. Komentar Kaznenog zakona, prof.dr.sc. Berislav
Pavii, mr.sc. Petar Vei, Zagreb, 1998.
ini k. d. zlouporabe povjerenja iz l. 145. st. 2. KZH osoba koja pristane da bude
postavljena za skrbnika za poseban sluaj svome stricu koji ivi u Australiji i ija je adresa
poznata, a zatim u parnici to ju je pokrenuo otac te osobe protiv strica, kao osobe nepoznata
boravita, radi priznanja prava vlasnitva na nekretninama koje je prijeporno, prina tubeni
zahtjev i odree se prava na albu.
Okruni sud u Bjelovaru, K-327/92. od 16. srpnja 1992. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov.
br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
Kazneno djelo zlouporabe povjerenja ini osoba koja pristane u posebnom sluaju biti skrbnik
svome stricu koji ivi u Australiji i ija je adresa poznata, a zatim u parnici to ju je pokrenuo
otac te osobe protiv strica, kao protiv osobe nepoznata boravita, radi priznanja prava
vlasnitva na nekretninama, koje je prijeporno, prizna tubeni zahtjev i odrekne se prava na
albu. (Kao u presudi Okrunoga suda u Bjelovaru, K-327/92 od 16. srpnja 1992.)
Odvjetnik koji svojoj stranci lano pedoi da mu je prema odvjetnikom cjenovniku duna
platiti iznos koji premauje iznos na koji on doista ima pravo prema tom cjenovniku,ne ini
kazneno djelo zlouporabe povjerenja. Naime, to djelo odvjetnik moe poiniti samo ako ne
poduzme neke radnje koje je duan uiniti ili ako poduzme neke radnje koje nisu u interesu
stranke, odnosno postupi protivno dobivenim ovlatenjima, a sve u namjeri da oteti osobu
ije interese zastupa ili se za njih stara. Takav odvjetnik,meutim, ini kazneno djelo
prijevare. (Kao u odluci VSRH, K-34/92 od 5. oujka 1992.)
Ne radi se o kaznenom djelu zlouporabe povjerenja nego o kaznenom djelu utaje, kako se
navodi u odluci VSRH, Kzz-20/94 od 2. studenoga 1995.:
Krivino djelo zloupotrebe povjerenja iz l. 139. st. 1. KZRH, kao osnovno krivino djelo,
ini onaj odvjetnik koji zastupajui imovinske interese neke osobe ili starajui se o njezinoj
imovini ne ispuni svoju dunost ili zloupotrijebi dano ovlatenje namjeravajui time pribaviti
sebi ili drugome kakvu imovinsku korist ili otetiti osobu ije imovinske interese zastupa
tijekom samoga zastupanja, ili o ijoj se imovini stara.
Kvalificirani oblik ovoga krivinog djela iz l. 2. postoji kada navedeno djelo iz st. 1. uini
staratelj ili odvjetnik.

257
Prema pravnom stajalitu ovoga suda, bitna obiljeja krivinog djela iz l. 139. st. 1. i 2.
KZRH ostvarena su samo u sluajevima kada odvjetnik tijekom parnice u kojoj zastupa
stranku ne poduzme neke parnine radnje koje bi u interesu te zastupane stranke morao
poduzeti ili ako na osnovi dobivenih ili zakonskih ovlatenja poduzme radnje protivne
interesu svoje stranke ili pak, ako postupi protivno dobivenim ovlatenjima, a sve u namjeri
pribavljanja imovinske koristi, odnosno nanoenja tete.
Prema tome, da bi ovo krivino djelo postojalo potrebno je da je radnja iz koje nastupa
imovinska teta poduzeta na osnovi danog ovlatenja ili postojee dunosti za staranje o
imovinskim interesima ili o imovini toga lica. Potrebito je da je izvrilac krivinog djela bio
ovlaten i nadlean za izvrenje radnje takve vrste. Stoga nee postojati zloupotreba
povjerenja ako se imovinski interesi toga lica oteuju kojom drugom radnjom, kao to je
ovdje sluaj, koja ne ulazi ili izlazi iz okvira ovlatenja ili dunosti za zastupanje imovinskih
interesa ili staranje o imovini.
Tako postoji utaja, a ne zloupotreba povjerenja, ako se protupravno prisvoji novac ili pokretna
stvar koja se nalazi kod poinitelja djela na uvanju ili novac dobiven u vezi sa zastupanjem
imovinskih interesa neke osobe. Meutim, zloupotreba povjerenja postoji npr. kad se
punomonik usklauje sa suprotnom strankom na tetu svoje sstranke, kad se ne poduzme
neka procesna radnja, zbog ega nastupi neko imovinsko oteenje ili povreda nekog
imovinskog prava, zastari neko potraivanje, gubi se pravo na podnoenje pravnog lijeka,
nastupi zastarijevanje u nekom drugom pogledu itd. Treba jo navesti da se kao sluajevi
odvjetnike zloupotrebe povjerenja javljaju naroito sluajevi koji se oituju u zastupnikoj
izdaji interesa stranke koja se zastupa u interesu suprotne stranke.
Ana Garai, Kazneni zakon u sudskoj praksi, Naklada Zadro, Zagreb 2001.

258

97. POVREDA TUIH PRAVA

lanak 228. KZ
U konkretnom sluaju je izrijekom i obrazloenjem pobijane presude utvreno da je
okrivljenik sruio stube ranije suvlasnike zgrade da bi sprijeio privatnu tuiteljicu ostvariti
suvlasniko pravo na prvi kat te zgrade, a nakon to je razvrgnuta suvlasnika zajednica
nekretnina. Prema tome, okrivljenik je unitio stvar stube koje privatna tuiteljica ima
pravo koristiti, koje je kao pravo manjeg opsega sadrano u pravu uivanja, i to upravo zato
da sprijei ostvarenje prava privatne tuiteljice na stvari njezinih vlasnikih prava na prvi
kat zgrade. U takvom postupku okrivljenika nalaze se obiljeja krivinog djela oteenja tuih
prava iz pl. 149. st. 1. KZH, a nikako iz st. 2. istog propisa. (Kao u odluci Okrunoga suda u
Zagrebu, K-824/81 od 23. lipnja 1981.)
Inkriminirano krivino djelo iz l. 149. st. 2. u vezi sa st. 1. KZH moe se uiniti samo s
umiljajem, pri emu svijest poinitelja djela mora obuhvatiti sva zakonska obiljeja toga
djela, a potrebna je i namjera o stvarnom oteenju vjerovnika, koja se sastoji u tome da se
oteenik uope ne moe namiriti iz imovine dunika ili barem ne u obveznom roku.
U konkretnom sluaju je prvostepeni sud ispravno utvrdio i obrazloio da je inkriminiranim
ponaanjem okrivljenog ostvaren objektivni uin djela, tj. da je okrivljenik zaplijenjeni
brodski pod ugradio u svoju kuu. Meutim, takvim ponaanjem koje se okrivljenom
inkriminira ne samo da nije dokazana namjera oteenja i postojanje tete, nego ta namjera i
eventualno postojanje tete kao bitnog obiljeja zakonskog opisa krivinog djela iz l. 149. st.
2. u vezi sa st. 1. KZH nisu obuhvaeni ni inkriminacijama iz privatne tube, a bez tih
elemenata inkriminirano ponaanje okrivljenika ne predstavlja krivino djelo. (Iz odluke
Okrunoga suda u Zagrebu, K-1212/80 od 22. listopada 1980.)
Ana Garai, Kazneni zakon u sudskoj praksi, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.

259
98. NEDOZVOLJENA UPORABA AUTORSKOG DJELA
ILI IZVEDBE UMJETNIKA IZVOAA
lanak 230. KZ
Da bi se ostvarilo obiljeje kaznenog djela iz l. 230. st. 1. KZ, potrebno je da je poinitelj
postupao s izravnom namjerom. Potrebno je, naime, da bze odobrenja autora ili drugog
nositelja autorskog prava, odnosno osobe koja je ovlatena dati odobrenje, kada je odobrenje
prema odredbama Zakona potrebno, stavi u promet ili na drugi nain uporabi autorsko djelo.
(Kao u odlulci Okrunoga suda u Zagrebu, K-363/99 od 11. svibnja 1999.)
Kazna propisana odredbom l. 230. st. 1. KZ za kazneno djelo nedozvoljene uporabe
autorskog djela ili izvedbe umjetnika izvoaa, blaa je za poinitelja od kazne propisane
odredbom l. 101. st. 12. Zakona o autorskom pravu (NN br. 53/91 i 58/93). (Kao u odluci
upanijskoga suda u Bjelovaru, K-1/98 od 12. veljae 1998.)
Prema tome, ovaj sud nalazi da je sud prvoga stupnja s potpunom pouzdanou utvrdio da je
okrivljenik S. J. bez odobrenja autora, odnosno Drutva hrvatskih skladatelja Zatita
autorskih muzikih prava prenio zvuni zapis na audiokasete i neovlateno stavio u promet
specificirana glazbena djela, a sve to u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi. S
pravom je sud prvoga stupnja odbio kao neosnovanu obranu okrivljenika kako nije znao da
njegovo djelovanje nije doputeno, jer je to nelogino i neprihvatljivo s obzirom na njegovu
dob i steeno iskustvo, kao i zbog specifinosti djelatnosti kojom se bavio. Isto tako sud
prvoga stupnja opravdano nije uvaio obranu okrivljenika u dijelu da se nije elio materijalno
okoristiti i da se nije radilo o velikom broju djela. Takva je njegova obrana u suprotnosti s
materijalnim dokazima koji ine njegove mnogobrojne ponude tritu. Naime, ponude
okrivljenika pokazuju da je tritu ta djela nudio u velikoj koliini, a u cilju pribavljanja
protupravne imovinske koristi.
Iz tih razloga ovaj sud nalazi da je sud prvoga stupnja sve odlune injenice pravilno i
potpuno utvrdio, te da je na tako utvreno injenino stanje pravilno primijenio Kazneni
zakon kada je naao da su djelovanjem okrivljenika ostvarena sva bitna obiljeja kaznenog
djela iz l. 230. st. 1. i 2. KZ. (Iz odluke upanijskogda suda u Zagrebu, K-1201/97 od 27.
listopada 1998.)
Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja na pojedina kaznena djela od
strane svih sudova, Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj 24. studenoga 1997.
godine donio je pravno shvaanje da zakonsko obiljeje znatna imovinska korist postoji
kad vrijednost imovinske koristi pribavljene izvrenjem kaznenog djela prelazi 30.000,00 kn.
Ne postoji namjera osumnjienika za poinjenje kaznenog djela nedozvoljene uporabe
autorskog djela ili izvedbe umjetnika izvoaa, u sluaju kada je utvreno da je osumnjienik
tijekom 1997. i 1998. godine pregovarao o visini naknade, koji spor je rijeen prema sadraju
Ugovora o ureenju odnosa u pogledu koritenja glazbenih djela i snimljenih izvedbi
umjetnika izvoaa izmeu osumnjienoga i Hrvatskoga drutva skladatelja. U toki 5. toga
ugovora tada je konano i utvrena visina autorske i izvoake naknade za 1997. i 1998.
godinu, koju naknadu je osumnjienik i platio, pa kako je razlog neplaanja bio spor o visini
naknade, to iskljuuje postojanje kaznenog djela iz l. 230. st. 5. u vezi sa st. 1. KZ (Kao u
odluci VSRRH, K-54/99 od 12. svibnja 1999.)

260
99. POVREDA PRAVA PROIZVODITELJA ZVUNE ILI
SLIKOVNE SNIMKE I PRAVA U SVEZI S RADIODIFUZIJSKIM EMISIJAMA
lanak 231. KZ
Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja na pojedina kaznena djela od
strane svih sudova, Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj 24. studenoga 1997.
godine donio je pravno shvaanje da zakonsko obiljeje znatna imovinska korist postoji
kad vrijednost imovinske koristi pribavljene izvrenjem kaznenog djela prelazi 30.000,00 kn.

261

100. POVREDA PRAVA IZ PRIJAVLJENOG ILI

ZATIENOG IZUMA
lanak 232. KZ
Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja na pojedina kaznena djela od
strane svih sudova, Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj 24. studenoga 1997.
godine donio je pravno shvaanje da zakonsko obiljeje znatna imovinska korist postoji
kad vrijednost imovinske koristi pribavljene izvrenjem kaznenog djela prelazi 30.000,00 kn.
Ana Garai, Kazneni zakon u sudskoj praksi, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.

262

101. LIHVARSKI UGOVOR

lanak 233. KZ
Nije osnovano stajalite po kome onaj koji od lihvara pozajmljuje novac s unaprijed
stvorenom namjerom da mu nee vratiti ne samo ugovorene lihvarske kamate nego i glavnicu
ne ini k. d. prijevare, a sve to uz obrazloenje poto je ugovaranjem nerazmjerne
imovinske koristi i zajmodavac u smislu l. 148. st. 1. KZH doao u sukob sa zakonom da
se u takvu sluaju radi o sukobu dvaju neprava u kome bi oteeni zajmodavac izgubio
pravo na zatitu.
Nije, suprotno takvom shvaanju, naime, u pitanju pruanje pravne zatite takvom
zajmodavcu kao oteeniku u pravcu da se udovoljava njegovom imovinskopravnom
zahtjevu, na koji on, uostalom, nema pravo s obzirom na to da se radi o nitavosti predmetnog
ugovora (l. 141. Zakona o obveznim odnosima u vezi s l. 104. st. 2. istoga Zakona), ve je
kod kazneno-pravne zatite teite na zatiti privatne imovine kao takve pred napadom kakav
nedvojbeno predstavlja i opisano pribavljanje protupravne imovinske koristi prijevarnim
pozajmljivanjem novca od llihvara. Upravo takav stav, koji s jedne strane liava samog
lihvara pravne zatite, odnosno postavlja takoer i pitanje njegove kaznene odgovornosti, s
druge strane uz kazneni progon omoguava uspostavljanje naruene pravne ravnotee
oduzimanjem navedene koristi od zlonamjernog zajmoprimca po l. 85. st. 1. KZ SFRJ.
VSH, I K-64/78. od 26. travnja 1979. u odnosu na presudu Okrunog suda u Sisku broj K131/77.
Stopa ugovornih kamata koja moe biti ugovorena izmeu pojedinaca ograniena je
(ugovorom o zajmu) i ne moe biti vea od kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaa
na tedne uloge po vienju. (Kao u odluci VSRH, Rev-2664/92 od 21. travnja 1993., Izbor
odluka 7/94.)
Budui da nije donesen poseban zakon koji bi odreivao najviu ugovorenu kamatnu stopu
izmeu drugih osoba (a ne izmeu pojedinaca), u svakom pojedinom sluaju valja ocijeniti
ima li stopa ugovornih kamata elemente zelenakog ugovora. Pri razmatranju osnovanosti
prigovora revidenta da u ovom sluaju (ugovor o zajmu izmeu pravnih osoba) stopa
ugovornih kamata (14,7% na mjesec) predstavlja lihvarske kamate valja istaknuti da je
posrijedi najvia ugovorna kamatna stopa izmeu drugih osoba (nije rije o ugovornim
kamatama izmeu pojedinaca ija je visina propisana l. 399. st. 1. ZOO), koju prema
odredbi l. 399. st. 2. ZOO-a valja odrediti posebnim zakonom. A budui da takav zakon jo
nije donesen, valja, prema stajalitu ovoga suda, u svakom pojedinom sluaju ispitati ima li
stopa ugovornih kamata (izmeu navedenih osoba koje nisu pojedinci) elemente zelenakog
ugovora (l. 141. ZOO). Nii sudovi su ispravno otklonili prigovor revidenta da su u ovom
sluaju bile ugovorene zelenake kamate. Naime, sam revident istie da je u vrijeme
zakljuenja ugovora o zajmu (kreditu) tijekom 1991. godine, kojim je odreena stopa
ugovornih kamata koju je obvezan plaati zajmoprimac u poslovnim bankama u Republici
Hrvatskoj kamatna stopa iznosila 200% do 300% na godinu. A spomenuta je ugovorena
kamatna stopa, 14,7% na mjesec, nia od kamatne stope koju su u isto vrijeme ugovarale
poslovne banke pri davanju novanih kredita, pa ve ta injenica upuuje da ugovorena
kamatna stopa u ovom sluaju ne predstavlja lihvarske kamate (Kao u odluci VSRH, Rev74/93 od 21. listopada 1993., Izbor br. 1/95-43.)
Okrivljenik u albi neosnovano navodi da u konkretnom sluaju pri davanju zajmova nije
ugovorena nerazmjerna imovinska korist u obliku kamata. Naime, iz provedenih dokaza, a i

263
obrane okrivljenika proizlazi da je okrivljenik ugovarao kamate na kredite koje je davao u
mjesenim iznosima od 7% do 7,5% (u jednom sluaju ak i od 15% na mjesec), to po
miljenju ovoga suda predstavlja ugovaranje nerazmjerne imovinske koristi i znai drugim
rijeima sklapanje lihvarskog ugovora. (Kao u odluci upanijskoga suda u Koprivnici, K201/98 od 17. studenoga 1998., Izbor odluka VSRH, br. 1/99.)
Krivino djelo ugovaranja nerazmjerne imovinske koristi iz l. 142. st. 1. KZRH ini
okrivljenik koji je fizikim osobama pozajmljivao devize (njemake marke) ugovarajui
mjesenu kamatu od 20%, koju su mu zajmoprimci plaali u deviznim sredstvima, i tako
godinje zaraivao 20% na angairana sredstva.
injenica je da je u inkriminiranom razdoblju od 1991. do 1993. godine zabiljeena velika
inflacija. Njome je obezvrijeen novac i do 30%, no ona se odnosila samo na domai novac, a
ne i na stranu valutu, pogotovo ne na njemake marke.
Na odobrene kredite u deviznim sredstvima uz obvezu vraanja u istoj valuti banke su
obraunavale kamatu po stopi od 13% do 15% godinje, to znai da se uobiajena zarada na
kreditne plasmane deviznih sredstava kretala mjeseno od 1,8% do 1,25%.
Ako je okrivljenik ugovarao mjesenu kamatu koja je bila znatno vea od uobiajene godinje
kamate na devizna sredstva, takvi se ugovori o kreditu imaju smatrati lihvarskima;
pribavljanjem takve kamate pribavlja se nerazmjerna imovinska korist u smislu l. 142. st. 1.
KZRH. (Kao u odluci upanijskoga suda u Bjelovaru, K-327/97 od 9. rujna 1997.)
Stupanjem na snagu Kaznenog zakona djelo ugovaranja nerazmjerne imovinske koristi iz l.
142. st. 1. KZRH ne predstavlja vie kazneno djelo, jer radnju kaznenog djela lihvarskog
ugovora iz l. 233. st. 2. Kaznenog zakona predstavlja samo viekratno, obrtimino davanje
novca na zajam uz ugovaranje nerazmjerne imovinske koristi, ili takvo jednokratno davanje
novca na zajam s namjerom poinitelja da se time i dalje bavi, drugim rijeima pozajmljivanje
novca kao oblik zanimanja. (Kao u odluci upanijskoga suda u Bjelovaru, K-9/98 od 12.
veljae 1998.)
Ana Garai, Kazneni zakon u sudskoj praksi, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
ini k. d. ugovaranja nerazmjerne imovinske koristi iz l. 142. st. 1. KZRH okrivljenik koji
je fizikim osobama pozajmljivao devize (njemake marke) ugovarajui mjesenu kamatu od
20%, koju su mu zajmoprimci plaali u deviznim sredstvima, i tako godinje zaraivao 20%
na angairana sredstva. injenica je da je u inkriminiranom razdoblju od 1991. do 1993.
zabiljeena velika inflacija, kojom je obezvrjeivan novac i do 30%, no ona se odnosila samo
na domai novac, a ne i na stranu valutu, pogotovo njemake marke. Na odobrene kredite u
deviznim sredstvima uz obvezu vraanja u istoj valuti, banke su obraunavale kamatnu stopu
od 13 do 15% godinje, to znai da se uobiajena zarada na kreditne plasmane deviznih
sredstava kretala mjeseno od 1,8 do 1,25%. Kada je okrivljenik ugovarao mjesenu kamatu
koja je bila znatno vea od uobiajene godinje kamate na devizna sredstva, onda se takvi
ugovori o kreditu imaju smatrati lihvarskim i pribavljanjem takve kamate pribavlja se
nerazmjerna imovinska korist u smislu l. 142. st. 1. KZRH.
upanijski sud u Bjelovaru, K-327/1997. od 9. rujna 1997. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov.
br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
102. IZNUDA
lanak 234. KZ

264
Prisilno uzimanje odnosno iznuivanje novca na zajam predstavlja pribavljanje protupravne
imovinske koristi uz prisiljavanje drugoga da neto uini na tetu svoje imovine, ime su
ostvarena sva bitna obiljeja k. d. iznude iz l. 261. st. 1. KZ.
VSH, I K-2002/74. od 26. prosinca 1974.
Poinio je k. d. iznude iz l. 146. st. 1. KZH, a ne k. d. razbojnitva iz l. 132. st. 1. KZH,
optuenik koji je u parku priao dvojici petnaestogodinjih mladia koji su sjedili na klu, sjeo
meu njih te od njih zatraio novac koji su mu dali svako po 0,10 dinara, a zatim zatraio od
njih jo novca, nakon ega mu je jedan od njih dao neutvrenu svotu sitnog novca, a drugi,
0,30 dinara. Optuenik je od oteenika u dva navrata, rijeima i konkludentnom radnjom
(pruanjem ruke), traio novac, a to se ne moe smatrati prijetnjom neposrednog napada na
ivot ili tijelo, nego samo ozbiljnom prijetnjom jer optuenik nije prijetio oteenicima
nikakvim sredstvom, niti je poduzimao neku drugu djelatnost iz koje bi se moglo zakljuiti da
on oteenicima stavlja u izgled napad na njihov ivot ili tijelo.
VSRH, I K-68/92. od 6. svibnja 1992. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.ispr.), Informator Zagreb 1998.
Sama nazonost dvojice uniformiranih optuenika, naoruanih dugim i kratkim orujem, s jo
dvije, takoer uniformirane osobe, koje su ostale stajati kraj ulaznih vrata stana, s tim da su
optuenici od oteenika zahtijevali predaju oruja koje ima, objektivno je stvorila situaciju
koja nesumnjivo predstavlja obziljnu prijetnju drugome da neto uini.
(VSRH, K-1270/92 od 8. lipnja 1993.)
U svojoj odluci K-1112/84 od 9. svibnja 1984. Vrhovni sud Republike Hrvatske zakljuio je
da se ne radi o kaznenom djelu iznude nego o razbojnitvu, jer nema prekida vremenskog
slijeda izmeu uporabe sile i predaje novca. Tako se navodi: U konkretnom sluaju oteenik
je odbacio novanik u situaciji kada su ga udarila obojica optuenika i kada je jedan od
optuenika traio od njega novac. Intenzitet primjene sile i neposredno odbacivanje novanika
upuuju na nedvojben zakljuak da radnju optuenika treba podvesti pod zakonski opis
krivinog djela razbojnitva.
Kazneno djelo iznude, a ne razbojnitva poinio je optuenik koji je u parku priao dvojici
petnaestogodinjaka koji su sjedili na klupi, sjeo izmeu njih te zatraio novac od njih, koji su
mu dali, a zatim je zatraio jo novca. Optuenik je od oteenika u dva navrata rijeima i
konkludentnom radnjom (pruanjem ruke) zatraio novac, a to se ne moe smatrati prijetnjom
neposrednog napada na ivot nego samo ozbiljnom prijetnjom. Naime, optuenik nije prijetio
oteenicima nikakvim sredstvom, niti je poduzeo neku drugu djelatnost iz koje bi se moglo
zakljuiti da on oteenicima stavlja u izgled takav napad.
(Kao u VSRH, K-68/92 od 6. svibnja 1992.)
S obzirom na ovakav iskaz oteenice, prvostepeni sud je pravilno utvrdio i zakljuio da je
prijetnjom optuenika volja oteenika bila oslabljena u takvom stupnju da je on odluio sam
izvriti predaju novca.
Prema tome, prvostepeni sud je potpuno i pravilno utvrdio injenino stanje, a djelatnost op
tuenika osnovano je podveo pod zakkonski opis krivinog djela iznude.
(Iz odluke VSRH, K-915/89 od 7. veljae 1990.)

265

Ne radi se o iznudi kada je optuenik prisilio oteenika na neposrednu predaju novca

repetiravi i usmjerivi pitolj prema njemu, nego se tu radi o kaznenom djelu razbojnitva.
(Iz odluke upanijskoga suda u Zagrebu, K-373/93 od 9. veljae 1994.)
Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja na pojedina kaznena djela od
strane svih sudova, Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj 24. studenoga 1997.
godine donio je pravno shvaanje da zakonsko obiljeje znatna imovinska korist postoji
kad vrijednost imovinske koristi pribavljene izvrenjem kaznenog djela prelazi 30.000,00 kn.
Naime, nije sporno, jer to i neporiu okrivljenici, da su doli u kuu oteenika kako bi ga po
nalogu .M. odveli na Jarun, a prvostupanjski sud je osnovano utvrdio da su pri tome
primijenili fiziku silu prema oteeniku. Osnovano je prihvaen iskaz oteenika
vjerodostojnim, jer je potvren ne samo iskazom svjedoka M. L. Nego medicinskom
dokumentacijom i nalazom, te zakljucima lijenika vjetaka o mehanizmu nastanka ozljeda
kakve su utvrene kod oteenika pri pregledu. Stoga nije bilo razloga ne vjerovati oteeniku
da je I. okrivljenik kritine zgode repetirao pitolj i uperio ga u njega, te da je uporabom sile i
prijetnje odveden na Jarun, gdje ga je doekao M. . Traei novac. To vie, to je odmah
nakon ovog dijela dogaaja oteenik zatraio intervenciju policije, pa je u dogovoru s
policijom i nakon to je od njih dobio novac, doao u pizzeriju E., kako bi taj novac predao,
a to nije realizirao jer je okrivljenika uhitila policija.
Osnovano je stoga sud prvoga stupnja zakljuio da se u djelovanju I. optuenika nalaze svi
elementi kaznenog djela iznude, jer je prilikom poinjenja djela upotrijebljeno oruje.
(Kao u odlulci upanijskoga suda u Zagrebu, K-1116/98 od 27. listopada 1998.)
Obojica optuenika poinili su kazneno djelo iznude iz l. 140. st. 2. KZRH uz pribavljanje
vee protupravne imovinske koristi. To je utvreno prvenstveno na temelju iskaza oteenog
kao svjedoka N.H., koji je na siguran i uvjerljiv nain opisao tijek zbivanja i ponaanje
optuenika prema njemu na parkiralitu Opinskoga suda u K. kao i sve okolnosti pod kojima
je predao novac optuenicima, a zatim i na osnovi iskaza svjedoka J.T. i uvida u spisu
priloenu pisanu dokumentaciju, a posebno uvida u z apisnik o pepoznavanju osoba. Prema
zapisniku proizlazi da je oteenik s potpunom sigurnou i bez dvoumljenja prepoznao
obojicu okrivljenika kao osobe koje su mu na parkiralitu Opinskoga suda u K. prijetile
orujem i traile da im preda novac, jer e inae poubijati lanove njegove obitelji i njega.
Predstavili su se pri tome kao pripadnici Tajne slube sigurnosti iz Zagreba, pa je oteenik u
strahu pristao da im preda novac u iznosu od 500.000,00 DEM.
(Kao u odluci upanijskoga suda u Zagrebu, K-795/98 od 5. sijenja 1999.)
Ana Garai, Kazneni zakon u sudskoj praksi, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
103. PRIKRIVANJE
lanak 236. KZ
Pod pojmom stvari z l. 265. st. 3. KZ obuhvaen je i novac. Kako se k. d. pljake iz l. 255.
KZ najee ba i vri prisvajanjem novca, to se onda, pri drukijem stajalitu, prikrivanje

266
stvari pribavljenih tim kaznenim djelom ne bi odnosilo na najvei broj sluajeva takvog
prikrivanja, a to bi bilo u oiglednoj suprotnosti sa svrhom (ratio legis) tog propisa.
VSH, I K-680/75. od 31. srpnja 1975.
Radi se o pogrenoj primjeni kaznenog zakona (l. 335. t. 4. ZKP), kad se uzima da ista
radnja moe pokriti oba pojma predviena u l. 265. KZ, tj. da je netko znao i mogao znati da
su stvari, koje je primio, pribavljene kaznenim djelom, pa da se uslijed toga to moe
kvalificirati i po st. 1. i 2. cit. l. 265. Naime, ili je netko to znao, zbog ega onda treba
kazneno odgovarati zbog k. d. iz l. 265. st. 1. KZ, ili to nije znao, ali je mogao znati, u kom
sluaju onda ne ini k. d. prikrivanja iz l. 265. st. 1. KZ, ve samo k. d. prikrivanja iz l. 265.
st. 2. KZ.
VSH, I K-1454/76. od 21. listopada 1976.
Kad je utvreno da je optuenica novac, koji je prije toga prisvojila druga osoba, sakrila u
svom stanu, ostvarila je tako sva obiljeja k. d. prikrivanja iz l. 150. st. 1. KZH, a ne osnovno
k.d. zlouporabe poloaja ili ovlasti iz l. 222. KZH poinjeno pomaganjem.
Iz obrazloenja:
Pogrena je pravna ocjena prvostupanjskog suda da je optuenica postupala kao pomagatelj.
Naime, pomaganje je takva radnja kojom se s namjerom pridonosi poinjenju k. d. druge
osobe, to podrazumijeva i unaprijed obeano prikrivanje k. d., o emu se u konkretnom
sluaju ne radi.
Pod pojmom kupovanja stvari, u smislu lanka 150. stavak 1. KZH, (l. 144. st. 1. KZH)
treba shvatiti svako naplatno nabavljanje stvari, pri emu je za postojanje toga krivinog djela
potrebno da stvar prijee u detenciju prikrivaa, a nije odluno to okrivljenik nije isplatio
dogovorenu cijenu.
VSRH, IK-501/90. od 26. 03. 1991. Komentar Kaznenog zakona, prof.dr.sc. Berislav
Pavii, mr.sc. Petar Vei, Zagreb, 1998.
Pod pojmom kupovanje stvari, u smislu ovoga kaznenog djela, treba shvatiti svako naplatno
nabavljanje stvari, pri emu je za postojanje toga kaznenog djela potrebno da stvar prijee u
detenciju prikrivaa, a nije odluno to to okrivljenik nije isplatio dogovorenu cijenu. (Kao u
odluci VSRH, K-501/90 od 26. oujka 1991.)
Tono je da je kazneno djelo prikrivanja akcesorne prirode i da kaznena odgovornost
prikrivaa postoji samo ako se utvrdi postojanje prethodnoga kaznenog djela. Meutim,
akcesornost prikrivanja ne sastoji se u tome da postojanje ovoga djela ovisi o kaznenoj
odgovornosti poinitelja prethodnog kaznenog djela. Naime, onaj tko kupi ukradenu stvar,
ini kazneno djelo prikrivanja, makar poinitelj kaznenog djela krae ne bi za to kazneno
djelo odgovarao. (Kao u odluci Okrunoga suda u Zagrebu, K-696/86 Ko-1666/85.)
Majka poinitelja krivinog djela, koja prikriva stvari pribavljene krivinim djelom, ne moe
biti poinitelj krivinog djela prikrivanja. Naime, u takvom se sluaju, zbog odnosa srodstva,
radi zapravo samo o krivinom djelu pomoi poinitelju poslije izvrenja krivinoga djela iz
l. 184. st. 1. KZH za koje prema odredbi stavka 4. istoga zakonskog propisa ne moe biti
kanjena. (Okruni sud u Bjelovaru, K-22/84 od 19. travnja 1984., Naa zakonitost, Pregled
sudske prakse, br. 25/85.)

267
Pod pojmom stvari obuhvaa se i novac, kako se navodi u odluci VSH, K-680/75 od 31.
srpnja 1975. koja slijedi: Pod pojmom stvari iz l. 265. KZ (Krivini zakonit) obuhvaen je i
novac. Kako se krivino djelo pljake iz l. 225. KZ najee i vri ba prisvajanjem novca, to
se onda, pri drukijem stajalitu, prikrivanje stvari pribavljenim tim djelom ne bi odnosilo na
najvei broj sluajeva takvog prikrivanja, a to bi bilo u oiglednoj suprotnosti sa svrhom (ratio
legis) tog propisa.
Kada je utvreno da je optuenica novac, koji je prije toga prisvojila druga osoba, prema
naknadnom dogovoru sakrila u svom stanu, ostvarila je time sva obiljeja kaznenog djela
prikrivanja iz l. 150. st. 1. KZH, a ne kazneno djelo pomaganja u zlouporabi poloaja. (Kao
u odluci VSH, K-3/84 od 10. travnja 1986.)
Za postojanje krivinog djela prikrivanja iz l. 144. KZRH irelevantno je kojim je krivinimn
djelom pribavljena stvar kojka se kupuje i da li je to utvreno pravomonom presudom. Samo
u sluaju da je pravomonom presudom utvreno kako nema dokaza da je prodavatelj stvar
pribavio krivinim djelom, dolo bi u pitanje postojanje krivinog djela prikrivanja.
Odbijajuom presudom koja je donijeta protiv prodavatelja utvreno je samo da ne postoje
procesne pretpostavke za voenje krivinog postupka, a nije utvrivano da li je prodavatelj
pribavio stvar neovlateno ili ne. (Kao u odluci upanijskoga suda u Bjelovaru, K-74/96 od
4. travnja 1996.)
Ana Garai, Kazneni zakon u sudskoj praksi, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
Za postojanje krivinog djela prikrivanja iz l. 144. KZRH irelevantno je kojim je krivinim
djelom pribavljena stvar koja se kupuje i da li je to utvreno pravomonom presudom. Samo
u sluaju da je pravomonom presudom utvreno da nema dokaza da je prodavatelj stvar
pribavio krivinim djelom dolo bi u pitanje postojanje krivinog djela prikrivanja.
Odbijajuom presudom koja je donijeta protiv prodavatelja utvreno je samo da ne postoje
procesne pretpostavke za voenje krivinog postupka, a nije utvrivano da li je prodavatelj
neovlateno pribavio stvar ili ne.
upanijski sud Bjelovar, K-74/96 od 4.4.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br. 21

104. POKRETANJE KAZNENOG POSTUPKA ZA KAZNENA DJELA PROTIV

IMOVINE
lanak 237. KZ
Brani drug koji je u vrijeme poinjenja kaznenog djela bio ovlaten da prema drugom
branom drugu kao poinitelju kaznenog djela podnese privatnu tubu ne gubi to pravo ni
nakon razvoda braka. Vrijeme koje je mjerodavno za ocjenu tko je ovlaten pokrenuti
postupak je vrijeme poinjenja djela, te na to ovlatetnje ne utjee kasniji razvod braka. (Kao
u odlulci Okrunoga suda u Bjelovaru, K-270/89.)
Ana Garai, Kazneni zakon u sudskoj praksi, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
105. NESAVJESNO LIJEENJE
lanak 240. KZ

268

Sud prvoga stupnja pravilno je zakljuio da je okrivljenica G. M., s obzirom na svoju strunu
spremu zdravstvenog radnika, bila svjesna da mjerenjem temperature oteenom djetetu
protivno pravilima struke, moe nastupiti tetna posljedica. No, s obzirom na sve u postupku
utvrene okolnosti dogaaja i soobu okrivljenice, ona n ije pristala na nastupanje posljedice,
teke tjelesne ozljede djeteta, ve je lakomisleno drala da ista nee nastupiti. Taj zakljuak
prvostupanjski sud pravilno izvodi iz injenice da je okrivljenica sve vrijeme bila u blizini
djeteta, ispustila ga je iz vida na krae vrijeme, vjerujui da toplomjer duine 10 cm ne moe
ui u debelo crijevo djeteta. S obzirom na utvrene uvjete rada u nonoj smjeni, kako to u
iskazu navode svjedoci, a i iz obrane okrivljenice proizlazi da se ona morala brinuti za
jedanaestero djece, pomagati drugoj, jo neiskusnoj sestri u brizi za desetero djece, pa se ne
moe prihvatiti tvrdnja alitelja da je okrivljenica dijete s toplomjerom u rektumu napustila
zbog vlastitog komoditeta. Ta okolnost, kao i umor okrivljenice, jer se bliio kraj radnog
vremena, uz njezino uvjerenje da e sve stii i da zbog kratkog vremena ne prijeti opasnost,
osnovano pokazuje da je bila nedovoljno paljiva u odnosu na posljedicu, kako to s pravom
istie i okrivljenica u odgovoru na albu. (Kao u odluci upanijskoga suda u Zagrebu, K1619/98 od 16. oujka 1999.)
Ana Garai, Kazneni zakon u sudskoj praksi, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
106. NADRILIJENITVO
lanak 244. KZ
Kada je utvreno da je optuenik u veem opsegu primao i pregledavao bolesnike te
propisivao terapiju za sasvim razliite vrste bolesti, iako za to nije imao propisanu strunu
spremu, ostvario je obiljeja krivinog djela nadrilijenitva iz lanka 176. KZH.
Optuenik je reklamirao svoju kriminalnu djelatnost preko tiska izjavama da lijei sve to
boli, tiskao vizit-karte sa svojom adresom i telefonskim brojem uz naznaku da je psiholog i
travar, iako to nije istina. Tiskao je upute za upotrebu raznih masti, tekuina i ajeva koji nisu
odreeni kao lijekovi.
Prvostepeni je sud dalje utvrdio da je optuenik primao i pregledavao bolesne osobe u
posebnoj prostoriji te odreivao terapije za lijeenje bolesnih osoba od raznih vrsta bolesti,
kao i masiranje oboljelih organa na tijelu tih osoba, uz nagradu, iako za to nije imao propisanu
strunu spremu pa je time i uinio krivino djelo protiv zdravlja ljudi nadrilijenitvom iz l.
176. KZH.
Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-135/89 od 25.5.1989.
Koritenje tzv. bioenergije ne ulazi u pojam lijeenja, niti pruanja medicinske pomoi u
smislu l. 176. KZH. Stoga nije izvrila krivino djelo nadrilijenitva iz l. 176. KZH
okrivljenica koja je bez ikakvih kvalifikacija i odobrenja, predstavljajui se kao iscjeliteljica,
primala vei broj graana i lijeila ih uz naplatu tako to je preko bolesnog mjesta prelazila
rukama, izvrivi ukupno 1.267 tretmana.
Okruni sud u Bjelovaru, K-1087/90. od 31.1.1991.
Poinila je teko djelo protiv zdravlja ljudi iz l. 181. st. 1. u svezi s l. 176. KZH optuenica
koja je neovlateno primjenjivala Bioenergetski tretman nad djetetom starim tri godine,

269
oboljelim od nefrotinog sindroma, i navela roditelje da prekinu hormonalnu terapiju
odreenu bolnikim lijeenjem, zbog ega je dolo do tekog naruavanja djetetova zdravlja.
Okruni sud u Bjelovaru, K-150/92. od 9.4.1992. PSP-53. eljko Horvati, Novo hrvatsko
Kazneno pravo, Organizator Zagreb, 1997.
Utvreno je da je optuenica, prema naknadnom dogovoru s drugim optuenikom, iz ladice
njegova radnog stola uzela i odnijela u svoj stan novac koji je taj optuenik prije toga
prisvojio sam i bez ikakva sudjelovanja optuenice.
VSH, I K-3/84. od 10. travnja 1986.
Za postojanje k. d. prikrivanja iz l. 144. KZRH irelevantno je kojim je kaznenim djelom
pribavljena stvar koja se kupuje i je li to utvreno pravomonom presudom. Samo u sluaju
da je pravomonom presudom utvreno kako nema dokaza da je prodavatelj stvar pribavio k.
d., dolo bi u pitanje postojanje k. d. prikrivanja. Odbijajuom presudom koja je donesena
protiv prodavatelja, utvreno je samo da ne postoje procesne pretpostavke za voenje k. p., a
nije utvrivano je li prodavatelj neovlateno pribavio stvar ili nije.
upanijski sud u Bjelovaru, K-74/1996. od 4. travnja 1996.
Kada je utvreno da je optuenik u veem opsegu primao i pregledavao bolesnike te
propisivao terapiju za sasvim razliite vrste bolesti, iako za to nije imao propisanu strunu
spremu, ostvario je obiljeja k. d. nadrilijenitva iz l. 176. KZH.
Iz obrazloenja:
Optuenik je reklamirao svojou kriminalnu djelatnost preko tiska izjavama da lijei sve to
boli, tiskao vizit-karte sa svojom adresom i telefonskim brojem, uz naznaku da je psiholog i
travar, iako to nije istina, tiskao je naputke za uporabu raznih masti, tekuina i ajeva koji nisu
odreeni kao lijekovi.
Prvostupanjski je sud dalje utvrdio da je optuenik primao i pregledavao bolesne osobe u
posebnoj prostoriji te odreivao terapije za lijeenje bolesnih osoba od raznih vrsta bolesti,
iako za to nije imao propisanu strunu spremu pa je time i poinio k. d. protiv zdravlja ljudi
nadrilijenitvom iz l. 176. KZH.
Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-135/89. od 25. svibnja 1989.
Poinila je teko djelo protiv zdravlja ljudi iz l. 181. st. 1. u vezi s l. 176. KZH optuenica
koja je neovlateno primjenjivala Bioenergetski tretman nad djetetom starim tri godine,
oboljelim od nefritikog sindroma i navela roditelje da prekinu hormonalnu terapiju odreenu
bolninim lijeenjem, a zbog ega je dolo do tekog naruavanja djetetova zdravlja.
Okruni sud u Bjelovaru, K-150/92. od 9. travnja 1992.
Kada je utvreno da je optuenik u veem opsegu primao i pregledavao bolesnike te
propisivao terapiju za sasvim razliite vrste bolesti, iako za to nije imao odgovarajuu strunu
spremu, ostvario je obiljeja kaznenog djela nadriljenitva, kao u sljedeoj odluci:

270
Optuenik je reklamirao svoju kriminalnu djelatnost u tisku izjavama da lijei sve to boli,
tiskao vizitkarte sa svojom adresom i telefonskim brojem, uz naznaku da je psiholog i travar,
iako to nije istina, tiskao je upute za upotrebu raznih masti, tekuina i ajeva koji nisu
odreeni kao lijekovi.
Prvostepeni sud je dalje utvrdio da je optuenik primao i pregledavao bolesne osobe u
posebnoj prostoriji te odreivao terapije za razne vrste bolesti, kao i masiranje oboljelih
organa na tijelu tih osoba, iako za to nije imao propisanu strunu spremu, pa je time uinio
krivino djelo protiv zdravlja ljudi nadriljenitvo iz l. 176. KZH. (Iz odluke Okrunoga
suda u Poegi, K-135/89 od 25. svibnja 1989., Naa zakonitost, Pregled sudske prakse, br.
42/89.)
Ana Garai, Kazneni zakon u sudskoj praksi, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
Koritenje tzv. bioenergije ne ulazi u ojam lijeenja, niti pruanja medicinske pomoi u
smislu l. 176. KZH. Stoga nije poinila k. d. nadrilijenitva iz l. 176. KZH okrivljenica
koja je bez ikakvih kvalifikacija i odobrenja, predstavljajui se kao iscjeliteljica, primila vei
broj graana i lijeila ih uz naplatu tako to je preko bolesnog mjesta prelazila rukama,
izvrivi ukupno 1.267 tretmana.
Okruni sud u Bjelovaru, K-1087/90. od 31. sijenja 1991.

107. TEKA KAZNENA DJELA PROTIV ZDRAVLJA LJUDI

lanak 249. KZ
Teko djelo protiv zdravlja ljudi iz l. 181. st. 1. u vezi sa l. 176. KZH poinila je optuenica
koja je neovlateno primjenjivala bioenergetski tretman nad trogodinjim djetetom,
oboljelim od nefrotikog sindroma. Usto je navela roditelje da prekinu hormonsku terapiu
odreenu bolnikim lijeenjem, a zbog ega je teko narueno zdravlja djeteta. (Kao u odluci
Okrunoga suda u Bjelovaru, K-150/92 od 9. travnja 1992.)
Poinitelj krivinog djela nesavjesnog lijeenja bolesnika iz l. 173. st. 3. KZH kkoji u
lijeenju trudnice poduzme ili propusti uiniti neku radnju predvienu kao radnju izvrenja
tog krivinog djela, a posljedica je gubitak ploda, ne odgovara za tei oblik tog krivinog
djela iz l. 184. st. 4. KZH. Naime, gubitak ploda nemoe se smatrati nastupom smrti jedne
osobe (Pregled krivinih sudskih odluka, br. 1/98, Okruni sud u Varadinu, Kv-223/88.)
Ana Garai, Kazneni zakon u sudskoj praksi, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
108. UGROAVANJE OKOLIA OTPADOM
lanak 252. KZ
Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja na pojedina kaznena djela od
strane svih sudova, Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj 24. studenoga 1997.
godine donio je pravno shvaanje da zakonsko obiljeje znatno oteenje postoji kad
vrijednost prouzroene tete prelazi 30.000,00 kn.

271

Ana Garai, Kazneni zakon u sudskoj praksi, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
109. PROTUZAKONITI LOV
lanak 258. KZ
Srna, obina, odstrijeljena u odreenom predjelu na podruju odreenog lovakog drutva
ako na tom podruju ne spada u rijetku ili prorijeenu vrstu divljai, niti je za njezin odstrel
potrebna posebna dozvola, ne moe biti predmet k.d. nezakonitog lova iz l. 127. st. 4. KZH.
Iz obrazloenja:
To to optuenik, koji je lan navedenoga lovakog drutva, nije prethodno dobio dozvolu
lovakog drutva da ba on odstrijeli srnu u okviru godinjeg plana gospodarenja tim lovitem
utvrenim za odnosnu lovnu godinu, u skladu s lovnogospodarskom osnovom predvienom u
l. 14. i 18. Zakona o lovu (Narodne novine, br. 25/76) i to je on taj odstrel izvrio
samostalno, bez posebno organiziranog lova u tu svrhu i s potrebnim brojem lovaca i uz
potrebnu organizaciju lova ili odreenog dana u tjednu, a to nije u skladu s internim
propisima lovakog drutva, predstavlja samo prekraj i izaziva disciplinsku sankciju njegova
lovakog drutva.
VSH, Kzz-7/84. od 26. travnja 1984.
Ne radi se o namjeri na poinjenje k. d. protuzakonitog lova za vrijeme lovostaja iz l. 127.
st. 1. KZH u sluaju kad je izvren tzv. sanitarni odstrel bolesnog srnjaka.
Okruni sud u Sisku, K-95/88. od 14. sijenja 1988.
Odredba o sanitarnom odstrelu iz l. 60. Zakona o lovu prema kojoj lovac za vrijeme
lovostaja ima pravo odstrijeliti ranjenu ili bolesnu divlja moe se analogno primijeniti i na
odstrel bijele aplje kao zatiene ivotinjske vrste.
upanijski sud u Bjelovaru
K-315/99 od 25. 11. 1999.
(Opinski sud u Garenici, K-36/99)
Okrivljeniku je stavljeno na teret pomaganje u kriv. djelu nezakonitog lova iz l. 123. st. 3.
KZRH, poinjeno time to je zajedno sa F. N. stavio u njegov osobni automobil divlju svinju,
iako je znao da je F. N. prethodno tu divlju svinju ubio na nedoputeni nain. Krivino djelo
nezakonitog lova iz l. 123. st. 2. KZRH dovreno je i u formalnom i u materijalnom smislu
ubijanjem divlje svinje, jer je prisvajanje lovine radnja koja ne ulazi u bie toga krivinog
djela, iako se to krivino djelo i u teoriji i u sudskoj praksi tretira tzv. lovnom kraom. Radnje
koje se okrivljeniku stavljaju na teret usmjerene su stoga na prikrivanje. Prikrivanje u smislu
l. 22. st. 2. OKZRH moe biti pomaganje u izvrenju krivinog djela, ali samo ako je
unaprijed obeano. U protivnom radi se o samostalnom krivinom djelu, i to ili krivinom
djelu prikrivanja iz l. 144. KZRH ili krivinom djelu pomoi uiniocu nakon izvrenja
krivinoga djela iz l. 177. KZRH, to ovisi o tome da li je umiljaj poinitelja bio usmjeren
samo na prikrivanje stvari ili na prikrivanje poinitelja krivinog djela.

272

upanijski sud Bjelovar, K-217/96 od 6.6.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br.
21.
110. PROTUZAKONITI RIBOLOV
lanak 259. KZ
Protupravno prisvajanje riba i drugih vodenih ivotinja (koljki, rakova i dr.) iz ribnjaka i
drugih ograenih prostora u kojima se uzgajaju, i to od osoba kojima ribe ili te ivotinje nisu
povjerene na radu, kazneno je djelo krae, a ne kazneno djelo nezakonitog (protuzakonitog)
ribolova kojim djelom su zatiene posve druge, ekoloke, drutvene vrijednosti. (Pravno
shvaanje proirene sjednice Krivinog odjela VSH od 17. lipnja 1985.)
Ana Garai, Kazneni zakon u sudskoj praksi, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
111. PUSTOENJE UMA
lanak 261. KZ
Krivino djelo pustoenja uma ini onaj tko na umskom prostoru sijee umu tako da
sprjeava ili dovodi u opasnost uzgoj te ume kao cjeline, ili ugroava njezin opstanak. Pojam
ume odreen je u l. 4. Zakona o umama kao prostor od najmanje deset ari zemljita
obrastao drveem, bez obzira na to je li ta povrina u vlasnitvu jedne ili vie pravnih ili
fizikih osoba.
Svako krenje ili ista sjea ume na manjoj povrini obrasloj umskim drveem , ili
samo na dijelu ume, kojom nije dovedena u opasnost opstojnost ume u cjelini, samo je
prekraj iz lanka 86. Zakona o umama. (Iz odluke Okrunoga suda u Bjelovaru, K-341/92
od 16. srpnja 1992.)
Odsjei granu stabala jele, i to zapremnine m3, ne predstavlja nijednu od radnji iz l. 125.
KZH, tj. ni sjeu, ni krenje, ni podbjeljivanje stabala, a ni pustoenje uma. Zato
inkriminirani postupak okrivljenika ne moe biti krivino djelo, nego se radi o prekraju. (Iz
odluke Okrunoga suda u Zagrebu, K-3040/85 od 17. prosinca 1985.)
Ana Garai, Kazneni zakon u sudskoj praksi, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
112. DOVOENJE U OPASNOST IVOTA I IMOVINE
OPEOPASNOM RADNJOM ILI SREDSTVOM
lanak 263. KZ
Pucanje iz automatske puke AK 74 call. 5,45 mm, s ruba ceste prema automobilima u
vonji, predstavlja ope opasnu radnju kojom je izazvana konkretna opasnost za ivot ili tijelo
ljudi, pa i imovinu veeg opsega, pogotovo to se pored vozaa u oba vozila nalazilo ukupno
est suputnika, pri emu je neodluno je li optuenik pucao u vozila ili samo u zrak.

273
Neprihvatljivo ovaj alitelj pokuava osporiti pobijanom presudom utvrenu injenicu da je
pucanjem iz automatske puke na nain i pod okolnostima opisanim u tokama 1. i 2. izreke
presude stvorio konkretnu opasnost za vozae i osobe koje su se nalazile u automobilima.
Glede djela injenino opisanih u toki 1. pobijane presude optuenik navodi da za vozaa i
suvozaa specijalnog vozila HTP nije nastala nikakva opasnost kada je on prvi put pucao jer
je tada pucao u zrak, a ni drugi put jer je tada pucao u gume toga vozila. Uz to navodi da
pucanje iz puke koja je u rukama vojnika vina oruju, kao to je on, ne predstavlja ope
opasnu radnju.
Ovi se navodi ne mogu prihvatiti. Naime, bez obzira na to to je optuenik prvi put doista
pucao u zrak, ve i takvo pucanje automatskom pukom u uvjetima odvijanja prometa na
zavojitom dijelu Jadranske ceste dovodi vozae u konkretnu opasnost, iz razloga koji su
navedeni u pobijanoj presudi, naime stoga to vozai radi izbjegavanja da budu pogoeni
zanemaruju elementarne prometne propise pa time izvrgavaju i sebe i druge osobe u vozilima
realnoj mogunosti nezgode (krivudava vonja vozaice vozila Golf i prelazak na lijevi
kolniki trak).
albeni navod da je optuenik pucao u gume specijalnoga HTP vozila nje ni toan, jer je to
vozilo pogoeno i u sanduk na stranjoj strani i u desna vrata, dok naprotiv na gumama vozila
nisu naena oteenja. To proizlazi i iz dokumentacije uviaja, fotografskih snimaka i ostale
dokumentacije u spisu. Optuenik, uostalom, u tijeku postupka nije izriito osporavao
injenicu da su tri projektila probila oplatu vozila, jedan sanduk otraga, a druga dva desna
vrata pokraj kojih je nesporno sjedio suvoza, pa je izvan svake dvojbe da je zabijanjem
projektila i tako ubojitog oruja u vrata vozila, u kojem sjede dvije osobe, nastala konkretna
opasnost, i to visokog rizika za ivot i tijelo obojice. Stoga su albeni navodi u kojima se to
negira proizvoljni i neprihvatljivi.
VSH, I K-638/92. od 18.2.1993.
Iz utvrenja suda da je optuenik ubacio aktiviranu runu bombu M-75 u trgovinu, znajui da
se u njoj nalazi vie osoba, pri emu su dvije osobe zadobile lake tjelesne povrede, proizlaze
sva bitna obiljeja krivinog djela iz lanka 146. stavak 1. KZRH, a ne nekoga drugoga teeg
djela.
Ne moe se prihvatiti stajalite alitelja da je optuenik inkriminiranim mu i neospornim
inom ubacivanjem u trgovinu aktivirane rune bombe M-75 pristao da osobe koje su se
nalazile u toj trgovini lii ivota, pa da njegov postupak sadri u sebi obiljeja dvaju krivinih
djela pokuaja ubojstva iz l. 34. st. 1. KZRH u svezi l. 17. st. 1. OKZRH za koje ga tereti
optunica.
Suprotno navedenom, sud je prvog stupnja injenino stanje glede subjektivnog odnosa
optuenika prema djelu utvrdio pravilno kad je naao da je optuenik ubacivanjem aktivirane
rune bombe u prostoriju trgovine htio ugroziti tijelo i ivote osobe i imovine, tj. da je
postupao s namjerom da oteti objekte u trgovini i ugrozi suseljane koji su se u njoj nalazili, a
da naprotiv nije dokazano da bi on pristao da time i lii ivota osobe koje su se nalazile u tom
prostoru, svoje susjede, otklonivi time s pravom optubu za dva krivina djela ubojstva u
pokuaju.
4/ Izvoenje na ulicu nevezanog psa, za kojega je utvreno da ne napada ljude i nije zloudan,
ne predstavlja opeopasnu radnju u smislu krivinog djela dovoenja u opasnost ivota i
imovine opeopasnom radnjom ili sredstvom iz l. 153. st. 1. KZH, niti takav pas u smislu
navedenog propisa predstavlja opeopasno sredstvo.

274
Ovaj drugostepeni sud podrava ocjenu pobijanog rjeenja da pas koji nije zloudan i ne
napada ljude, i bez obzira na to to nije vezan, ne predstavlja opeopasno sredstvo, a njegovo
izvoenje na ulicu opeopasnu radnju.
Ope je opasno, naime, ono sredstvo koje zbog samih svojih svojstava predstavlja izvor
konkretne opasnosti za neogranieni broj ljudi ili imovine, a to ovdje nije tako. Do
povreivanja oteenice u ovom je sluaju dolo ne zbog opasnih svojstava ivotinje, ve
zbog toga to je ivotinja pretravala cestu i podletjela pod prednji kota bicikla, zbog ega je
oteenica izgubila kontrolu nad vozilom, pala i povrijedila se. Do bitno istih posljedica
moglo je realno doi i da se na cesti nala neka druga domaa ivotinja, ije je dranje u
seoskoj sredini doputeno i uobiajeno.
Prema tome, na strani osumnjienika nema krivnje, budui da on, a kako to proizlazi iz
prikupljenih obavijesti o dogaaju, nije mogao, niti je bio duan oekivati da bi njegov
dobroudni pas, koji se nalazio ispred kue, pretrao cestu upravo u trenutku nailaska
oteenice na biciklu i da bi ona zbog toga mogla izgubiti kontrolu nad vozilom i pasti.
VSH, IV K-26/89 od 4.4.1989.
Optuenik koji je u svadbi ispalio hitac iz kubure rune izrade, drei je u visini grudi, i
pritom pogodio u lea i usmrtio jednu osobu, uinio je krivino djelo iz l. 162. st. 4. u vezi s
l. 153. st. 4. KZH. Nije osnovano stajalite javnog tuitelja u albi da je optuenik ugrozio
sigurnost oteenika s umiljajem i stoga poinio krivino djelo iz l. 162. st. 2. u vezi s l.
153. st. 1. KZH. Optuenikov osnovni propust bio je u tome to je punio i zatvarao kuburu
kad je ona bila okrenuta prema prisutnim osobama pa mu je kokot pobjegao to upuuje na
zakljuak da je u obavljanju opeopasne radnje postupao nehatno.
VSH, I K-515/91. od 28.8.1991.
Optuenik koji je nakon svae zbog prometnog incidenta udario akom u staklo na zadnjim
lijevim vratima automobila osobe koja je po njegovu miljenju napravila prometni prekraj,
tako da se od udarca razbilo staklo i sasulo na sedmogodinjeg djeaka na stranjem sjeditu
koji je tom prilikom zadobio reznu probojnu ranu lijeve one jabuice s gubitkom onog
sadraja i potpunim gubitkom vida lijevog oka, a koja je povreda bila teke naravi, poinio je
teko djelo protiv ope sigurnosti iz l. 162. st. 3. u svezi s l. 153. st. 1. i 4. KZH.
Okruni sud u Zagrebu, K-2238/91. od 19.11.1991. PSP-53
Time to je okrivljenik na dostupnom mjestu djeci ostavio bombu fitiljau, koju je zatim
njegov maloljetni sin uzeo i odnio u kolu, pokazivao uenicima i drao skrivenu ispod stabla
bora nedaleko kole, ali nije poduzeo bilo kakvu radnju koja bi mogla dovesti do aktiviranja
bombe, nije poinio krivino djelo dovoenja u opasnost ivota i imovine opeopasnom
radnjom ili sredstvom iz l. 153. st. 1. i 4. KZH. Da bi se radilo o tom krivinom djelu,
potrebno je da nastupi konkretna opasnost za zatiene objekte, a to su ivot, tijelo ili
imovina, tj. da se stvori takvo stanje u kojem, prema opem iskustvu, s vjerojatnou moe
svakog trenutka nastupiti povreda zatienog dobra, a takvo stanje u konkretnom sluaju nije
nastupilo.
Okruni sud u Bjelovaru, K-244/92. od 2.7.1992. PSP-53 eljko Horvati, Novo hrvatsko
Kazneno pravo, Organizator Zagreb, 1997.

275
udljiv konj, koji udara i grize ljude oko sebe, moe kad je ostavljen bez potrebnog nadzora
da predstavlja sredstvo opasno po ivot ljudi u smislu l. 268. st. 2. KZ.
VSNRH, K-1871/56. od 30. lipnja 1956.
Optuenica koja je naloila svom psu da napadne enu staru 76 godina, kojom prilikom je
pas nanio toj eni tri ugrizne rane potkoljenice koje su lake naravi, izazvala je opeopasnom
radnjom opasnost za tijelo ljudi i time poinila k. d. iz l. 153. st. 1. KZH.
Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-406/89.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
Osoba koja nahucka psa na drugu osobu (u konkretnom sluaju rijieima: Puci je!) ne ini
k. d. ugroavanja iz l. 153. st. 1. KZH, nego odgovarajue k. d. protiv ivota i tijela. Mada se
moe dopustiti da je pas opeopasno sredstvo, ovo se djelo ne iscrpljuje u ugroavanju, tj. u
izazivanju stanja u kome postoji bliska mogunost ozljeivanja nekog konkretnog objekta,
nego prerasta u k. d. ozljeivanja. Ako je pri tom poiniteljeva namjera ograniena na
zadavanje lake tjelesne ozljede, kvalifikacija po l. 151. st. 1. KZH dovodi i do paradoksalnog
zakljuka da se poinitelju za samo ugroavanje moe izrei tea kazna nego za nanoenje
lake tjelesne ozljede, tj. za ozljeivanja (l. 42. st. 1. KZH). Stoga je radnju opisanu u sentenci
valjalo pravno oznaiti kao laku tjelesnu ozljedu iz l. 42. st. 1. KZH, kako je to uostalom isti
sud u gotovo identinom sluaju s pravom uinio u presudi od 5. prosinca 1989. br. K386/89.
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 1/90.
Neprihvatljivo je stajalite da bi ve samo dranje otkoenog pitolja s metkom u cijevi u
pretjecanju putnikog automobila ugroavala osobe u blizini te da bi okrivljenik samim time
poinio k. d. dovoenja u opasnost ivota i imovine opeopasnom radnjom ili sredstvom iz l.
153. st. 4. KZH. Nesporno je da pitolj nije opalio dok se nalazio u pretincu, nego u trenutku
kad je ispao iz okrivljenikova depa kamo ga je okrivljenikov sin, nakon to je bez
okrivljenikova znanja uzeo pitolj iz pretinca automobila, i neoprezno ga stavio tako da je
pitolj pao na asfalt dijelom u kome se nalazi udara, pa je pitolj opalio. Stoga nema uzrone
veze izmeu propusta okrivljenika koji je pitolj drao u pretincu i ozljede oteenika.
Okruni sud u Bjelovaru, K-715/91. od 19. rujna 1991.
Iz utvrenja suda da je optuenik, nalazei se na stubitu, ispalio u zatvorena vrata stana vie
streljiva iz pitolja, znajui da se u stanu nalaze ljudi ije ivote moe ugroziti, jo ne
proizlazi postojanje konkretne opasnosti za ivot odnosno tijelo tih ljudi u smislu l. 146.
KZRH.
Iz obrazloenja:
Individualni zatitni objekt ovoga k. d. predstavlja ivot ili tijelo ljudi ili imovina veeg
opsega. Posljedica ovog djela je konkretna, stvarna opasnost za jedno od tih dobara, koja
mora biti namjerno izazvana jednom od alternativno u zakonu navedenih radnji.

276
U izreci se prvostupanjske presude i ne utvruje, a jer optuenik za to optunicom nije ni
tereen, da bi uslijed probijanja drvenih vrata projektilima nastala konkretna opasnost za ivot
ili zdravlje M. M. I ukuana njegove ene i keri. Izrekokm je utvreno da su projektili
probili vrata i zabili se u ormar u hodniku stana. Razgledanjem fotodokumentacije, a posebno
tlocrta stana oteene obitelji D., koji je stan prema podacima u spisu istovjetan stanu obitelji
M., dolazi do zakljuka da projektili ispaljeni kroz drveta ulazna vrata i ne mogu dospjeti
drugdje do u ormar nasuprot njima. U razlozima se pobijane presude navodi da je obitelj M.
Za vrijeme inkriminiranog ina bila u kuhinji, gdje se prema iskazu svjedoka i sklonila,
upravo da izbjegne neki zalutali metak, jer su uli da se u zgradi puca.
Prema tome, inom ispaljivanja triju projektila u ulazna vrata stana obitelji M. nitko nije bio
doveden u konkretnu opasnost za ivot ili tijelo, pa kako je konkretna opasnost za ivot ili
tijelo, koja mora biti izazvana ope opasnom radnjom, neophodan element k. d. iz l. 146. st.
1. KZRH, to sama injenica da je optuenik ispaljivanjem triju projektila u ulazna vrata stana
poduzeo jednu ope opasnu radnju nije dostatna za kvalifikaciju njegova postupka po tom
propisu, zbog ega je optuenik pravilno osloboen optube za to k. d.
VSRH, I K-234/1994. od 16. lipnja 1994.
Radnja poinjenja k.d. iz l. 146. st. 1. KZRH sastoji se u izazivanju opasnosti za ivot i
tijelo ljudi i imovinu veeg opsega i to opeopasnom radnjom ili sredstvom. Posljedica ovoga
k. d. je izazivanje konkretne opasnosti za ivot ili tjelesni integritet konkretno odreene osobe
ili opasnost za imovinu veeg opsega, pri emu je za ostvarenje elemenata bia ovog djela
nebitno je li je teta uope i nastupila.
Iz obrazloenja:
Prvostupanjski sud okrivljenika je proglasio krivim za k. d. iz l. 153. st. 1. i 4. KZRH, a
injenino mu je stavljeno na teret da je svojom kriminalnom radnjom opisanom u izreci
presude prouzroio tetu na radnom vozilu _ autodizalici. Kako je bilo u pitanju teretno vozilo
s odgovarajuom mehanizacijom ija vrijednost oigledno premauje iznos od 50.000
hrvatskih dinara, radilo se o imovini veeg opsega koja je opeopasnom radnjom okrivljenika
bila dovedena u konkretnu opasnost, pa nije odluno u kojem iznosu je stvarna teta i
nastupila. To zato, jer se za predmetno k. d. ne trai kao posljedica da je i nastupilo oteenje
imovine veeg opsega, odnosno u vrijednosti od 50.000 hrvatskih dinara nego i samim
izazivanjem konkretne opasnosti za imovinu navedene vrijednosti, im je takva opasnost
nastupila, k. d. je dovreno.
Budui da je drugostupanjski sud stao na stajalite da je trebala nastupiti i imovinska teta u
iznosu od 50.000 hrvatskih dinara, a da bi se u konkretnom sluaju ostvarili bitni elementi k.
d. iz l. 153. st. 1. i 4. KZRH, pa kako nije, to je pozivom na l. 350. t. 1. ZKP, okrivljenika S.
V. oslobodio optube i na taj nain povrijedio je, u kkorist okrivljenika, kazneni zakon glede
pitanja, je li je djelo za koje se on optuuje k. d., ime je ostvario povredu kaznenog zakona iz
l. 355. st. 1. ZKP.
VSRH, Kzz-9/1995. od 4. veljae 1998.
Optuenik koji je, istei automatsku puku u prostoriji u kojoj je bilo jo pet vojnika i drei
je usmjerenu prema jednom od vojnika (oteenika), ubacio metak u cijev kad je stavljao
zatvara te opalio i usmrtio oteenika, nije poinio teko djelo protiv ope sigurnosti iz l.

277
162. st. 4. u vezi s l. 153. st. 1. i 4. KZH, (l. 155. st. 4. u vezi s l. 146. st. 1. i 4. KZH) kako
je to uzeo sud prvog stupnja, nego krivino djelo nehajnog prouzrokovanja smrti iz l. 38.
KZH (l. 37. KZH), Budui da je puana cijev u trenutku opaljenja bila usmjerena samo
prema oteenikovu tijelu, a ni jedna druga osoba nije dovedena u konkretnu opasnost, ne
moe biti govora o izazivanju opasnosti za ivot ljudi pa se radi samo o kaznenom djelu iz l.
38. KZH, jer je optuenik nepaljivim baratanjem automatskom pukom pri ienju iz nehaja
prouzrokovao smrt jedne osobe.
VSRH, IK-246/92. od 03. 06. 1991.
Optuenik koji u organiziranom lovu ispalio iz karabina jedan hitac u smjeru ikare u namjeri
da ustrijeli divlju svinju, a da se prije toga nije sa sigurnou uvjerio radi li se o divljoj svinji i
pogodio te usmrtio lovca koji se nalazio u ikari, poinio je teko djelo protiv ope sigurnosti
iz l. 162. st. 4. u vezi l. 153. st. 1. i 4. KZH (l. 155. st. 4. u vezi l. 146. st. 1. i 4. KZH).
VSRH, III Kr-107/92. od 06. 05. 1992.
Optuenik koji je kao pripadnik Hrvatske vojske ostavio u svom stanu u nezakljuanom
ormaru automatsku puku s okvirom i mecima, iako je mogao znati da je ona dostupna
njegovom trinaestogodinjem sinu pa ju je sin pokazivao svome etrnaestogodinjem
prijatelju, repetiravi je i ispalivi metak koji je pogodio prijatelja u glavu i usmrtio ga,
poinio je teko djelo protiv ope sigurnosti iz l. 162. st. 4. u vezi s l. 153. st. 1. i 4. KZH
(l. 155. st. 4. u vezi s l. 146. st. 1. i 4. KZH). Upozorenje djetetu od trinaest godina da ne
dira puku, nije dovoljna mjera da se sprijei nastanak opasne situacije.
VSRH, IK-244/92. od 27. 05. 1992.
Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja na pojedina kaznena djela od
strane svih sudova, Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj 24. studenoga 1997.
godine donio je pravno shvaanje da zakkonsko obiljeje imovina veeg opsega postoji kad
vrijednost imovine prelazi 100.000,00 kn.
U albi se neosnovano navodi da je optuenik pucao prema vratima gostionice kad su sve
osobe u gostionici zauzele sigurne poloaje, sagnuvi se ili lijeganjem na pod, pa nisu bile u
opasnosti. Stoga bi u ponaanju optuenika moda bilo elemenata kaznenog djela oteenja
tue stvari, a ne kaznenog djela dovoenja u opasnost ivota ili imovine opeopasnom
radnjom ili sredstvom iz l. 146. st. 1. KZRH (l. 263. st. 1. KZ/97). alitelj zaboravlja da ovo
kazneno djelo postoji ve u onome asu kad se izazove konkretna opasnost za ivot ili tijelo
ljudi ili za imovinu veeg opsega, opeopasnom radnjom ili opeopasnim sredstvom.
Posljedica djela je sama konkretna opasnost, ne trai se nikakva druga posljedica, kako alitelj
pogreno misli, a u opisanoj situaciji konkretna opasnost je postojala, stvorio ju je optueni s
neizravnom namjerom, kao oblikom krivnje. (Kao u odluci VSRH, K-956/94 od 15. svibnja
1995.)
Ponaanje optuenika bilo je motivirano; on u obrani opisuje da je doao u poduzee svoje
djevojke koja vie nije eljela s njim hodati. To ga je jako pogodilo pa je poeo pucati po
zraku, potom je tjerao ljude iz pogona da nitko ne nastrada, a sam je izaao iz pogona tek kada
je njegova biva djevojka A. V. pristala s njim razgovarati. Tim je ponaanjem namjerno
doveo u opasnost ivot ljudi i imovinu veeg opsega, a nastupila je teta u iznosu od

278
137.210,00 kuna, ime su ostvarena sva subjektivna i objektivna obiljeja ovoga kaznenog
djela. (Kao u VSRH, K-916/95 od 23. svibnja 1995.)
Optuenik je, naime, u kratkom vremenu od oko 25 minuta na dijelu Jadranske magistrale
izmeu Karlobaga i Senja u alkoholiziranom stanju zaustavljao vie vozila. Kad se voza
specijalnog vozila HTP-a iz R. (djelo iz to. I. izreke presude suda prvoga stupnja) i vozaica
osobnog vozila (djelo iz to. II. Izreke presude suda prvoga stupnja) nisu zaustavili, optuenik
je u tri navrata pucao iz svoje automatske puke, odnosno pitolja prvi put u zrak, zatim u
karoseriju specijalnog vozila, a u meuvremenu i u smjeru osobnog vozila. Ovakvo ponaanje
optuenika, kojim je on izazvao opasnost za ivot i tijelo vozaa i osoba u tim vozilima,
predstavlja po ocjeni ovog Vrhovnoga suda stvarnu i pravnu cjelinu, pa to ponaanje
ispravnom primjenom Krivinog zakona treba kvalificirati kao jedno produljeno krivino
djelo iz l. 146. stavak 1. KZRH. (Kao u odluci VSRH, K-638/92 od 18. veljae 1993.)
Sud prvoga stupnja, injenino stanje glede subjektivnog odnosa optuenika prema djelu
pravilno je utvrdio, kada je naao da je optuenik ubacivanjem aktivirane rune bombe u
trgovinuhtio ugroziti tijelo i ivote osobe i imovinu. Naime, postupao je s namjerom da oteti
objekte u trgovini i ugrozi suseljane koji su se u njoj nalazili, a naprotiv nije dokazano da bi
on pristao da time i lii ivota osobe koje su se nalazile u tom prostoru, svoje susjede,
otklonivi time s pravom optubu za dva krivina djela ubojstva u pokuaju. (Kao u odluci
VSRH, K-27/94 od 22. rujna 1994.)
inom ispaljivanja triju projektila u ulazna vrata stana obitelji M. (koja se u to vrijeme
sklonila u kuhinju, da izbjegnu zalutali metak, jer su uli da se u zgradi puca), nitko nije bio
doveden u konkretnu opasnost za ivot ili tijelo. Budui da je konkretna opasnost za ivot ili
tijelo ljudi, koja mora biti izazvana opeopasnom radnjom, neophodan element krivinog
djela iz l. 146. st. 1. KZRH, sama injenica da je optuenik ispaljivanjem triju projektila u
ulazna vrata stana poduzeo jednu opeopasnu radnju, nije dovoljna za kvalifikaciju njegovog
postupanja po tom propisu, zbog ega je optuenik pravilno osloboen optube za to krivino
djelo. (Kao u odluci VSRH, K-234/94 od 16. lipnja 1994.)
Pas pit bull terijer, odrastao mujak, u etnji na javnoj povrini gdje se kree mnogo ljudi, bez
zatitne brnjice i povodnika, predstavlja opasno sredstvo, kako se navodi u odluci koja slijedi:
Optuenik je proglaen krivim da je opeopasnim sredstvom izazvao opasnost za tijelo ljudi
s neizravnom namjerom, tako to je izveo u etnju svog psa, odraslog mujaka pit bull
terijera, a da ga nije drao na povodniku, pa je taj pas pojurio prema oteenici koja je u svoje
naruje primila svog psa pasmine kotski terijer, kako bi ga zatitila od napada okrivljenikova
psa, te je istom okrenula lea. Nakon toga je pas okrivljenika skoio na oteenicu i zagrizao
je na desni gluteus, poeo je trzati glavom lijevo-desno, ne obazirui se na zapovijed
okrivljenika da prestane, a prestao je napadati tek kad ga je okrivljenik odvojio od oteenice
udarajui ga po njuki. Tom prilikom oteenica je zadobila lake tjelesne ozljede u obliku
etiri rane razderotine duine 1-1,5 cm, uz okolne oguljotine koe u predjelu debelog mesa i
desne natkoljenice. (
Kao u odluci upanijskoga suda u Zagrebu, K-149/99 od 30.oujka 1999.)
Okrivljenik je proglaen krivim zbog tekog krivinog djela ugroavanja sigurnosti
opeopasnom radnjom iz l. 155. st. 3. u vezi l. 146. st. 4. KZRH, koja se sastoji u tome da
je, kada je motor traktora radio, maknuo nogu s papuice kvaila, to je imalo za posljedicu
pokretanje traktora, koji je zahvatio tijelo oteenika dok je uei ispred zadnjeg kotaa
traktora popravljao dinamo, uslijed ega je oteenik zadobio teke tjelesne ozljede. Krivino

279
djelo dovoenja u opasnost ivota i imovine opeopasnom radnjoom ili sredstvom iz l. 146.
KZRH ini osoba koja opeopasnom radnjom ugrozi tijelo ljudi, dakle individualno
neodreenog kruga ljudi, ili individualno odreenog veeg broja ljudi, ili individualno
neodreene osobe. Ugoravanje jedne odreene osobe, ako je imalo za posljedicu njeno teko
tjelesno povrjeivanje, kao u konkretnom sluaju, sadri elemente krivinog djela protiv
ivota i tijela ljudi teke tjelesne povrede poinjene iz nehata.
upanijski sud Bjelovar, K-402/96 od 29.8.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br.
21
Kvalificirani element krivinog djela dovoenja u opasnost ivota i imovine opeopasnom
radnjom ili sredstvom iz l. 153. st. 3. KZH, tj. da je to djelo poinjeno na mjestu gdje se
okuplja vei broj ljudi, prema pravilnom shvaanju citirane zakonske odredbe izravno ovisi o
stupnju koncentracije ljudi na nekom prostoru.
Stoga se o mjestu gdje je okupljen vei broj ljudi radi samo kada je ostvaren visok stupanj te
koncentracije, tj. kada je na relativno malom prostoru okupljen iznimno velik broj ljudi, npr.
Na nekom skupu, priredbi, proslavi i sl., pa ak i kada je veliki broj ljudi okupljen u nekom
stanu.
Prema tome, izazivanje poara u vlastitom stanu, to se nalazi unutar veeg stambenog
objekta s vie stanova, u kojima su se u tome trenutku nalazili samo njihovi stanari,
predstavlja samo osnovno djelo iz l. 153. st. 1. KZH. (VSH, K-195/83 od 7. rujna 1983.,
Naa zakonitost, Pregled sudske prakse, br. 23/84.)
Voza koji usmjeri vozilo na prometnog policajca koji ga pokuava zaustaviti svjetleom
ploicom ini u stjecaju kaznena djela dovoenja u opasnost ivota i imovine opeopasnom
radnjom (l. 146. st. 1. Krivinog zakona RH) i spreavanja slubene osobe u obavljanju
dunosti (l. 186. st. 1. Krivinog zakona RH).
upanijski sud u Varadinu, K-82/1999 od 18.5.1999.
(Opinski sud u Novom Marofu, K-4/98 od 15. 6. 1998) Hrvatski ljetopis za kazneno pravo
i praksu br. 2/2002.
Oito je da divlje ivotinje izloene u zoolokom vrtu same po sebi predstavljaju opasnost za
posjetitelja vrta, te da s tim u vezi nedovoljna zatita posjetitelja od takove opasnosti
predstavlja opeopasnu radnju u smislu l. 268. KZ.
Iz injenice da ne postoje specijalni propisi o unutarnjem redu u zoolokim vrtovima, zatiti
od opasnih ivotinja i sl. ne moe se izvlaiti zakljuak da propusti u zatiti posjetitelja ne bi
bili predvieni u zakonu kao k. d. Naime, Krivini zakonik u l. 268. st. 2. KZ predvia kao k.
d. izazivanje opasnosti za ivot ljudi bilo kakvom opeopasnom radnjom ili opeopasnim
sredstvom, a kao takva radnja ima se uzeti i nedovoljna zatita posjetitelja zoolokog vrta od
divljih ivotinja. Ovo stoga to se pod opeopasnom radnjom ili sredstvom razumiju svaka
radnja (injenje ili neinjenje) i svako sredstvo, koji su prema ivotnom iskustvu podesni
(prikladni) da izazovu konkretnu opasnost za ivotni integritet ljudi, tj. da postojeu,
imanentnu opasnost poveaju do te mjere da je svakoga asa mogue nastupanje zabranjene
posljedice.
VSH, I K-1578/72. od 27. veljae 1973.

280
Oito je da nema dokaza da su optuenici bili svjesni, odnosno bili duni i mogli biti svjesni
da u kupaonici moe doi do trovanja plinom zato to bojler nije bio sojen s dimnjakom, pa je
opravdano prvostupanjski sud naao da u njihovu ponaanju nema nehaja i da se smrt
oteenika ne moe pripisati njihovu propustu. Ovo naroito ako se ima u vidu injenica da je
bojler montiralo struno izvoako poduzee, da je dovrene radove pregledala struna
komisija, da meu nedostacima nije naveden sporni bojler, te okolnost da optuenici nisu
strunjaci za plinske instalacije.
VSH, I K-381/72. od 22. lipnja 1972.

113. UNITENJE ILI OTEENJE JAVNIH NAPRAVA

lanak 264. KZ
Kazneno djelo unitenja ili oteenja javnog ureaja, iz l. 147. st. 2. i 1. KZRH, ne ini
okrivljenik ijim je nehajem prilikom ruenja stabla, ije su grane bile u neposrednoj blizini
elektrinog stupa, otkinut elektrini kabel s nosaa, te uniten elektrini prikljuak na 13
obiteljskih kua koje su ostale bez elektrine energije 20 sati. Takve radnje okrivljenika nisu
prouzroile znatan poremeaj u redovnom ivotu graana. Takvim poremeajem mogu se
smatrati samo tako izmijenjena stanja u kojima redovni ivot poremete neubiajene tekoe,
npr. U sluaju kad zbog nedostatka elektrine energije prestane funkcionirati javni promet u
gradu, kad jedno naselje u zimskim uvjetima ostane nekoliko dana bez grijanja, kad dugo ne
rade pekarski ili mljekarski pogoni i vei broj graana ne moe nabaviti kruh i mlijeko i sl.
Nedostatak elektrine energije tijekom 20 sati, ak u jednom gradu, ne moe znatno
poremetiti ivot graana, jer je opepoznato da je u radzobljima manjka elektrine energije u
cijeloj dravi ili u jednom njezinom dijelu bilo redukcija isporuke elektrine energije, a
redovni ivot graana je i te kako uredno funkcionirao, iako u oteanim uvjetima.
(upanijski sud u Bjelovaru, K-210/97 od 12. lipnja 1997. Zbirka odluka VSRH br. 1/98.)
Nisu ostvarena bitna obiljeja djela unitenja ili oteenja javnih ureaja iz l. 147. st. 2.
KZRH u radnjama optuenika koji su prilikom izvoenja graevinskih radova prokopa
kanala, bez prethodne provjere i utvrenja poloaja i lokacije podzemnih telefonskih vodova,
kod iskopa rovokopaem presjekli telekomunikacijski kabel koji je bio postavljen u zemlji na
dubini od 60 cm, zbog ega su jedan dan izvan telefonskog prometa bila 203 telefonska
prikljuka na podruju dvaju sela.
Telefonske linije bile su u kvaru samo jedan dan, do sljedeeg dana kada je u prijepodnevnim
satima kvar otklonjen; realno je moglo doi do potekoa u redovnom ivotu graana, ali
nikako ne i do znatnog poremeaja u redovnom ivotu graana.
(Kao u odluci upanijskoga suda u Bjelovaru, K-180/98. od 28. svibnja 1998.)
U odlukama navedenima pod brojevima 1 i 2 primijenjen je l. 147. KZRH po kojemu se
za postojanje djela trailo izazivanje znatnog poremeaja u ivotu graana, za razliku od l.
264. KZ gdje je kriminalna zona proirena, pa je za postojanje djela dovoljno nastupanje bilo
kakvog poremeaja u redovnom ivotu graana. Odluka pod brojem 2 donesena je 28.
svibnja 1998. godine, u vrijeme vaenja KZ/97, no kako novi zakon nije primijenjen, djelo je
oito poinjeno prije njegova stupanja na snagu, pa je primijenjen zakon koji je bio na snazi u
vrijeme ostvarenja djela, jer KZ/97 za poinitelja nije blai.

281
114. OTEENJE ZATITNIH NAPRAVA NA RADU
lanak 265. KZ
Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja na pojedina kaznena djela od
strane svih sudova, Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj 24. studenoga 1997.
godine donio je pravno shvaanje da zakonsko obiljeje imovina veeg opsega postoji kad
vrijednost imovine prelazi 100.000,00 kn.
Prvostupanjskom presudom proglaena je krivom okrivljenica za poinjenje kaznenog djela iz
l. 155. st. 3. u svezi s l. 149. st. 1. KZRH. Izreena joj je uvjetna osuda te je utvrena kazna
zatvora u trajanju od tri mjeseca i rok kunje od jedne godine. U psotupku je utvreno da je
okrivljenica povrijedila odredbe l. 57. Pravilnika o zatiti na radu, jer je kao glavna sestra
instrumentarka rasporedila spremaicu R. M. Na radni zadatak ienja zidnih svjetiljki koje
se nalaze na visini od 350 cm od poda uz koritenje drvenih ljestava, iako je predmetni radni
zadatak trebalo obaviti uz upotrebu skele. Tako je spremaica, popevi se na ljestve na visinu
od tri metra, zbog klizanja i prevrtanja ljestava pala te zadobila teku tjelesnu ozljedu. (Iz
odluke Opinskoga suda u Zagrebu, potvrene presudom upanijskoga suda u Zagrebu, K29/99 od 30. oujka 1999.)
Optueni su bili duni, nakon to su bili upozoreni od strane nadlenog inspektora rada da se
u kamenolomu ne smije vaditi kamen potkopavanjem stijena jer moe doi do nesree i
povrede radnika koji tamo rade, obustaviti rad u kamenolomu sve dok se ne pribave potrebna
financijska sredstva da se prijee na vaenje kamena po sistemu etaa, to oni nisu uinili. U
tome i jest njihova krivnja: dopustili su da se i dalje radi na nepropisan nain, olako drei da
e biti dovoljno da radnicima skrenu panju na veu opreznost pri radu, te da e se na taj
nain moi sprijeiti da doe do nesree. No unato tome do nesree je dolo. (Kao u odluci
VSH, K-647/71 od 13. oujka 1971.)
115. OPASNO IZVOENJE GRAEVINSKIH RADOVA
lanak 266. KZ
Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja na ojedina kaznena djela od
strane svih sudova, Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj 24. studenoga 1997.
godine donio je pravno shvaanje da zakonsko obiljeje imovina veeg opsega postoji kad
vrijednost imovine prelazi 100.000,00 kn.
Optueni poslovoa gradilita odgovorna je osoba pri rukovoenju gradnjom. Po odredbama
Pravilnika o sigurnosti tog poduzea bio je neposredno odgovoran za poduzimanje mjera
zatite pri radu. Posebno je bio zaduen da radnike rasporeuje na zadatke samo onda ako su
radna mjesta osigurana u smislu odredaba Pravilnika, da radnike rasporedi na radna mjesta
samo onda ako je provjerio poznaje li radnik propise o koritenju zatitnih sredstava, da
svakog radnika na primjeren nain upozna s njegovim radnim mjestom i opasnostima na
radnome mjestu, kao i da rukovodiocu radne jedinice radilita prijavi svaki nedostatak, kvar
ili drugu tetnu pojavu koja bi mogla ugroziti ivot ili zdravlje radnika. Iz tih odredaba
Pravilnika proizlazi odgovornost optuenoga za poduzimanje mjera sigurnosti na radu,
odnodnos njegova odgovornost ako zbog takvih propusta doe do zabranjene posljedice iz l.
270. Krivinog zakona.
Njegovo svojstvo odgovorne osobe pri rukovoenju gradnjom, odnosno osobe odgovorne za
poduzimanje mjera zatite na radu, pa prema tome, ni njegovu krivinu odgovornost koja
nastane zbog proputanja tih mjera nikako ne iskljuuje injenica to na gradilitu postoji i

282
odgovorni rukovodilac gradilita i njegov zamjenik, kao ni njihova odgovornost za
poduzimanje mjera zatite pri radu, kako je to predvieno Pravilnikom, jer je njihova
odgovornost konkurentna, a nikako samo alternativna.
Isto tako nije iskljuena odgovornost optuenog poslovoe gradilita ni time to su
rukovodilac gradilita i njegov zamjenik u ovom sluaju bili upoznati da nisu poduzete
odgovarajue mjere zatite (da su otvori na neostakljenim armaturama na stubitima bili
neosigurani) i da su oni to tolerirali i ak odobravali takvo stanje. Ovo napose zbog toga to je
optueni kao poslovoa po Pravilniku bio obvezan obratiti se rukovodiocu gradilita radi
otklanjanja takvih propusta, odnosno u tu se svrhu obratiti ak i tehnikom direktoru,
direktoru poduzea i referentu zatite na radu. (Kao u odluci VSH, K-408/71 od 31. oujka
1971.)
116. TEKA KAZNENA DJELA PROTIV OPE SIGURNOSTI
lanak 271. KZ
Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja na pojedina kaznena djela od
strane svih sudova, Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj 24. studenoga 1997.
godine donio je pravno shvaanje da zakonsko obiljeje imovinska teta velikih razmjera
odnosno materijalna teta velikih razmjera postoji kad vrijednost imovinske tete, odnosno
materijalne tete prelazi 300.000,00 kn.
Kazneno djelo ubojstva u odnosu na kazneno djelo dovoenja u opasnost ivota i imovine
opeopasnom radnjom ili sredstvom nije drugaije kazneno djelo nego drugo kazneno djelo,
pa ako sud sam provodi prekvalifikacije, u svakom sluaju prekorauje optubu, kao to je
ispravno rijeio VSRH u odluci K-416/95 od 23. listopada 1997.
Optueniku A. V. Stavljeno je na teret da je dana 23. studenoga 1994. godine oko 18 sati u
O., Glavna ulica bb, nalazei se od prije u svai s oteenima M. I F. P., od svoje kue donio
runu bombu, tzv. kaikaru, a kad je uo glasove iz kue oteenika, u namjeri da ih lii ivota
izvukao osigura iz rune bombe i aktivirao je, te je ubacio kroz otvoreni prozor sobe. U
nastaloj eksploziji oteena M. P. Zadobila je brojne eksplozivne ozljede koje su bile lake
naravi, i eksplozivnu olzljedu lijevog miia sa zaostalim stranim metalnim tijelom i
otvorenim prijelomom krila lijeve crijevne kosti zdjelice, te eksplozivnu ozljedu gonjeg dijela
potkoljenice desne noge, sa zaostalim stranim metalnim tijelom izmeu goljenine i lisne
kosti desne potkoljenice i otvoreni prijelom goljenine kosti, koje ozljede su bile teke, dok
oteeni F. P. Nije povrijeen jer se u tome asu nalazio u kuhinji, a to je sve optunicom
kvalificirano kao krivino djelo ubojstva u pokuaju dviju osoba, koje je ostvareno direktnim
umiljajem, iz l. 35. st. 1. KZRH u svezi s l. 17. OKZRH. Izrekom presude optueni je
proglaen krivim da je u isto vrijeme i na istome mjestu, iako svjestan da time izaziva
opasnost za oteene M. I F. P. U alkoholiziranom stanju, nakon to je izvukao osigura iz
rune bomber i aktivirao je, kroz otvoreni prozor ubacio u kuu oteenih gdje je nastupila
eksplozija, od koje je oteena M. P. Zadobila lake i teke tjelesne ozljede, a njezin suprug F.
Ostao je neozlijeen. To je pobijana presuda kvalificirala kao teko djelo protiv ope
sigurnosti dovoenjem u opasnost ivota i imovine opeopasnom radnjom i sredstvom iz l.
155. st. 1. u svezi s l. 146. st. 1. KZRH. Kao to je naprijed vidljivo, sud prvoga stupnja nije
optuenika osudio za drugaije krivino djelo od onoga za koje je bio optuen, nego za
potpuno drugo krivino djelo od onoga za koje je bio optuen, ime je povrijedio odredbe l.
336. st. 1. ZKP. Objektivni identitet optube i presude ogleda se u tome to se presuda moe
odnositi samo na ono krivino djelo koje je obuhvaeno optubom, sud je vezan za injenni

283
opis djela izloen u podnesenoj optunici i na glanvoj raspravi izmijenjenoj ili proirenoj
optunici. To treba shvatiti tako da se presudom moraju obuhvatiti samo oni elementi
krivinog djela koji su obuhvaeni optubom, no ako se radi o elementima koji ne mijenjaju
bit djela iz optube, mogu postojati i razlike.
Optuenica je kazneno djelo dovoenja u opasnost ivota i imovine opeopasnom radnjom ili
sredstvom poinila s neizravnom namjerom a ne iz nehaja kada je, nakon prethodnog sukoba s
dvjema osobama, iz torbice izvadila runu bombu kaikaru, izvukla iz nje osigura i bacila je
ispred sebe, iako su se u njezinoj blizini, osim dvojice svjedoka s kojima se prethodno
verbalno sukobila, nalazile brojne druge osobe. Pritom su zbog eksplozij bombe etiri osobe
zadobile teke i lake tjelesne ozljede. (Kao u odluci VSRH, K-662/95 od 21. veljae 1995.)
Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja na pojedina kaznena djela od
strane svih sudova, Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj 24. studenoga 1997.
godine donio je pravno shvaanje da zakonsko obiljeje imovinska teta velikih razmjera,
odnosno materijalna teta velikih razmjera postoji kad vrijednost imovinske tete, odnosno
materijalne tete prelazi 300.000,00 kn.
Optuenik je nakon svae zbog prometnog incidenta, udario akom u staklo na zadnjim
lijevim vratima automobila osobe koja je po njegovom miljenju napravila prometni prekraj.
Od toga udarca staklo se razbilo i rasulo po semogodinjem djeaku na stranjem sjedalu, koji
je tom prilikom zadobio reznu probojnu ranu lijeve one jabuice s gubitkom onog sadraja i
potpun gubitak vida lijevoga oka, a koja je povreda bila teke naravi. Time je optuenik
poinio teko kazneno djelo protiv ope sigurnosti. (Kao u odlluci Okrunoga suda u Zagrebu,
K-2238/91 od 19. studenoga 1991.)
Izazvao je opasnost za ivot ljudi iz nehaja opeopasnim sredstvom okrivljenik koji je na
stolu u dnevnom boravku kue, gdje su se nalazile dvije maloljetne osobe od 16 i 17 godine,
odloio pitolj u kojem je bilo 14 metaka. Jedan od maloljetnika, kad je okrivljenik napustio
dnevni boravak, uzeo je pitolj, repetirao ga i ispalio streljivo u smjeru svoje sljepoonice te
zadobio teku tjelesnu ozljedu. (upanijski sud u Bjelovaru, K-197/97 od 22. svibnja 1997.,
Zbirka odluka VSRH, br. 1/98.)
Neprihvatljivo je stajalite da bi ve samo dranje otkoenog pitolja s metkom u cijevi u
pretincu putnikog automobila ugroavalo osobe u blizini te da bi okrivljenik samim tim
uinio krivino djelo dovoenja u opasnost ivota i imovine opeopasnom radnjom ili
sredstvom iz l. 153. st. 4. KZH. Nesporno je da pitolj nije opalio dok se nalazio u pretincu,
nego u trenutku kada je ispao iz okrivljenikovog depa kamo ga je neoprezno stavio
okrivljenikov sin, nakon to je bez okrivljenikova znanja uzeo pitolj iz pretinca automobila.
Tako je pitolj pao na asfalt dijelom u kojem se nalazi udara, pa je pitolj opalio. Stoga nema
uzrone veze izmeu propusta okrivljenika koji je pitolj drao u pretincu i ozljede
oteenika. (Okruni sud u Bjelovaru, K-715/91 od 19. rujna 1991., Naa zakonitost,
Pregled sudske prakse, br. 23/84.)
Prvostupanjskom presudom proglaena je krivom okrivljenica za poinjenje kaznenog djela
iz l. 155. st. 3. u svezi s l. 149. st. 2. KZRH. Izreena joj je uvjetna osuda, te utvrena kazna
zatvora u trajanju od tri mjeseca i rok kunje od jedne godine. U postupku je utvreno da je
okrivljenica povrijedila odredbe l. 57. Pravilnika o zatiti na radu, jer je kao glavna sestra
instrumentarka rasporedila spremaicu R. M. Na radni zadatak ienja zidnih svjetiljki, koje
se nalaze 350 cm od poda, uz koritenje drvenih ljestava, iako je taj radni zadatak trebalo
obaviti uz upotrebu skele. Tako je spremaica, popevi se na ljestve na visinu od tri metra,
uslijed klizanja i prevrtanja ljestava pala te zadobila teku tjelesnu ozljedu. (Iz odluke
Opinskog suda u Zagrebu, potvrene presudom upanijskoga suda u Zagrebu, K-29/99 od
30. oujka 1999.)

284
Poinio je nehatno teko djelo protiv ope sigurnosti ljudi i imovine iz l. 155. st. 3. u vezi sa
l. 146. st. 4. KZRH okrivljenik koji je kao sudionik svatovske kolone u mjesecu kolovozu, u
poslijepodnevnim satima, u naseljenom mjestu iz pitolja ispucao 6 metaka u zrak u pravcu
polja, te je jedno zrno pogodilo oteenicu koja se nalazila u polju udaljena 900 metara od
mjesta odakle je okrivljenik pucao i nanio joj prostrijelnu ranu ispod desne kljune kosti s
prodorom u desno prsite kkoja ozljeda je teke naravi. (Kao u odluci upanijskoga suda u
Bjelolvaru, K-441/97 od 30. listopada 1997.)
Upravitelj gradilita koji je propustio na betonski aht dubok 1,80 metara ugraditi
zatitne reetke, odgovoran je za smrt osobe kokja je pala kroz nezatien aht i poginula, bez
obzira na to to je komisija za tehniko primanje preuzela radove prije nesree. Tim
preuzimanjem nije prekinuta uzrona veza izmeu okrivljenikova propusta i nastale
posljedice. (Kao u odluci K-1089/90 od 4. travnja 1991.)
Optuenik je u organiziranom lovu iz karabina ispalio jedan hitac u smjeru ikare u
namjeri da ustrijeli divlju svinju, a da se pri tome nije sa sigurnou uvjerio radi li se uistinu o
divljoj svinji i pogodio je te ustrijelio lovca koji je bio u ikari. (Kao u odluci VSRH, Kr107/92 od 6. svibnja 1992.)
Optuenik je kao pripadnik Hrvatske vojske ostavio u svom stanu, u nezakljuanom
ormaru, automatsku puku s okvirom i mecima, iako je mogao znati da je ona dostupna
njegovom trinaestgodinjem sinu, koji ju je pokazao svom etrnaestogodinjem prijatelju.
Repetirao je puku i ispalio metak koji je pogodio prijatelja u glavu i usmrtio ga. Time je
optuenik ostvario teko djelo protiv ope sigurnosti. Upozorenje djetetu od trinaest godina da
ne dira puku nije dovoljna mjera da se sprijei opasna situacija. (Kao u odluci VSRH, K244/92 od 27. svibnja 1992.)
Nesporno je utvreno da je optuenik ispalio samo jedan metak, od ukupno 30 koliko
ih stane u okvir. U razlozima presude sud prvoga stupnja u skladu s utvrenjem u izreci
presude, utvruje da je optuenik, dodue, morao upravo pritiskom prsta aktivirati okida, ali
da je to uinio pri neopreznom posezanju za pukom, odnosno za hvatitem odloene puke za
koju je znao da je otkoena. Utvreno je takoer da optuenik nije imao ni iskustva, niti je bio
uvjeban za rukovanje takvim orujem. Stoga prvostupanjski sud i nalazi da je osnovni uzrok
ovog traginog dogaaja to to optuenik nije zakoio puku, a sve se dogaalo u napetoj
atmosferi zbog dobivene obavijesti o moguem napadu padobranaca i strke oko priprema
vojnika za izlazak s otujem. Prema tome, i unato najteoj posljedici zbog vrlo niskog
stupnja krivnje, nesvjesnog nehaja, i objektivnih okolnosti dogaaja, sud prvoga stupnja
pravilno je zakljuio da je bilo mjesta izricanju uvjetne osude. (Kao u odluci VSRH, K584/92 od 10. prosinca 1992.)
Sud je utvrdio da je na mjestu dogaaja, u dvoritu optuenika, postojala nepokrivena
septika jama pristupana i gostima gostionice i drugim osobama, pogotovo kad se poslije
kie napunila vodom koja se na povrini zamrzla. Ta je jama objektivno predstavljala takvo
neredovito stanje koje prema ivotnom iskustvu moe izazvati konkretnu opasnost za ivot
ljudi. Uzevi u obzir dimenziju jame te injenicu da se nalazila u blizini autobusne stanice i
gostionice okrivljenika, okrivljenik je morao i mogao biti svjestan mogunosti da netko
nastrada ako sluajno stane za zaleenu povrinu. A kako kod okrivljenika nije izostao samo
duan nego i bilo kakav oprez time to jamu nije osigurao niti vidljivo oznaio, to se smrt
oteenika moe pripisati upravo tom propustu okrivljenika, dakle njegovu nehaju. (Kao u
odluci Okrunoga suda u Zagrebu, K-881/83 od 11. listopada 1983.)
Okrivljenik je, naime, kako to osnovano istie prvostupanjski sud, postupio krajnje
neoprezno uzimajui njemu nepoznati predmet, kao dio kasetne bombe, koji pri tome nije bio
krhotina, ve cjelovit mehaniki sklop. Savjet je pritom zatraio od nestrunih osoba, koje u
tom trenutku, s obzirom na za to podruje nepoznato oruje, i nisu mogle znati, kao ni

285
okrivljeni, za obrojitost takve naprave. No, sam okrivljenik mogao je zakljuiti da opasnost od
takve vrste oruja prijeti, to vie to se radilo o jednom cjelovitom dijelu. Takoer je mogao
znati da on, s obzirom na tu okolnost, kao neupuena osoba ne smije takvim i slinim
napravama rukovati. Posebno je optuenikov postupak preao granicu kriminalnog ponaanja
u trenutku kada je taj dio kasetne bombe donio kui i tu ga pohranio, pokazujui ga i djetetu,
pa je u tom trenutku kod njega izostao svaki oprez, a pri tome je znao da se radi o
opepoznato opasnim sredstvima i nae ubojitom oruju u koje se ne razumije dovoljno ikli
mu uope nije poznato. S obzirom na ove okolnosti morao je i mogao biti svjestan nastupanja
tetnih posljedica. Upravo iz tih razloga optuenikovo je ponaanje nesvjesno nehatno, pa se s
obzirom na injenicu da je takvo njegovo pon aanje prouzroilo smrt jedne osobe, u
njegovom inu stjeu sva bitna obiljeja bia krivinog djela iz l. 155. st. 4. u vezi s l. 146.
st. 1. i 4. KZRH. (Kao u odluci upanijskoga suda u Zagrebu, K-1297/98 od 30. oujka
1999.)
Pod odgovornom osobom iz l. 290. st. 1. Krivinog zakona ima se smatrati osoba
kojoj je povjereno i izvoenje gradnje pojedine zgrade. Kad je optueni kao zidar i privatni
obrtnik izvodio graevinske radove, pravilno je utvreno da on ima to svojstvo. Za pitanje
krivine odgovornosti pravno je irelevantno tko je na gradilitu bio nadzorni organ, jer ta
okolnost ne moe dovesti u pitanje i krivinu odgovornost optuenog kao izvoaa
graevinskih radova. Optueni je postupio protivno propisu l. 2. Opeg pravilnika o HTZ
mjerama pri radu, l. 5. st. 2. Pravilnika o HTZ mjerama u graevinarstvu i l. 5. i 36.
Pravilnika o zatinim mjerama protiv opasnosti od elektrine struje u radnim prostorijama i
radilitima, kad je dopustio da radnici rade na zgradi iznad koje je bio nisko postavljen
elektrini vod visokog napona, a da nije priekao da se taj vod prije poetka radova iskljui.
Zato je odgovoran za smrtnu posljedicu koja je nastupila zbog tog propusta. (Kao u odluci
VSH, K-1017/70 od 26. kolovoza 1970.)
Optuenik koji je na svadbi ispalio hitac iz kubure rune izrade, drei je u visini
grudi, i pritom pogodio u lea i usmrtio jednu osobu, uinio je krivino djelo iz l. 162. u vezi
sa l. 153. st. 4. KZH. Nije osnovano stajalite javnog tuitelja u albi da je optuenik ugrozio
sigurnost oteenika s umiljajem i stoga poinio krivino djelo iz l. 162. st. 2. u vezi sa l.
153. st. 1. KZH. Optuenikov osnovni propust bio je u tome to je punio i zatvarao kuburu
kad je ona bila okrenuta prema prisutnim osobama, a kokot mu je pobjegao, to upuuje na
zakljuak da je inei opeopasnu radnju postupao nehatno. (Kao u odluci VSH, K-515/91
od 28. kolovoza 1991.)
Ana Garai, Kazneni zakon u sudskoj praksi, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
Optuenica je svjesno opeopasnim sredstvom (runom bombom) izazvala opasnost za ivot i
tijelo veeg broja osoba, nakon prethodnoga verbalnog sukoba s dvjema osobama, iz torbice
izvadila runu bombu kaikarku, izvukla iz nje osigura i bacila ispred sebe, iako su se u
njezinoj blizini, osim dvojice svjedoka s kojima se prethodno verbalno sukobila, nalazile
brojne druge osobe, pri emu su zbog eksplozije bombe etiri osobe zadobile teke i lake
tjelesne ozljede.
Prema tome, optuenica je bila svjesna da su njenim aktiviranjem rune bombe mogli biti
ugroeni ivoti i tijelo brojnih osoba pa je, pristajui na to, bacila runu bombu, dakle da se k.
d. iz l. 155. st. 1. u vezi s l. 146. KZRH ostvari s neizravnom namjerom, a ne iz nehaja.
Iz obrazloenja:

286
Sutina podnesene albe ogleda se u tvrdnji da optuenica kritine zgode nije postupala s
neizravnom namjerom, ve iz nehaja, a bez namjere, niti pristajanja da se sluajnim
prolaznicima nanesu ozljede, pa kako prvostupanjski sud u pravcu stanja svijesti optuenice
tempore criminis nije proveo psihijatrijsko vjetaenje, to se injenino stanje u tom dijelu
nalazi pogreno i nepotpuno utvrenim.
Meutim, suprotno tvrdnji albe prvostupanjski sud je injenino stanje u ovom predmetu
potpuno i pravilno utvrdio, pa je na temelju naenih materijalnih tragova, te iskaza svjedoka,
a djelomino i na temelju same obrane optuenice, osnovano zakljuio da je optuenica
kritine zgode prilike opeopasnim sredstvom bombom izazvala opasnost za ivot i tijelo
ljudi, pri emu su dvije osobe zadobile teke a dvije lake tjelesne ozljede, pa je time poinila
k. d. iz l. 155. st. 1. u vezi s l. 146. st. 1. KZRH.
Pogreno aliteljica smatra da postojei dokazi u spisu potvruju njezinu obranu prema kojoj
ona nije vidjela niti je mogla vidjeti da se na mjestu eksplozije bombe nalaze osobe koje bi
mogle stradati. Upravo suprotno iz iskaza ispitanih svjedoka nedvojbeno proizlazi da je u
kritino vrijeme na predmetnom raskru bilo dosta prolaznika i vozila, pa je tako i svjedok
D. A. svojim povikom bjeite, bomba pokuala upozoriti grupu prolazeih biciklista. Kada
se pritom procjenjuje da je s obzirom na upaljenu javnu rasvjetu vidljivost bila veoma dobra,
a to potvruje i optuenica u svojoj obrani, tada oigledno proizlazi da je ona bila svjesna da
se u njezinoj blizini, osim dvojice svjedoka koji su je, isprovocirali da aktivira bombu, nalaze
i brojne druge osobe iji bi ivoti i tijela eksplozijom bili ugoreni, ali je pristajui na to ipak
bacila runu bombu, ime je u odnosu na sam in izazivanja opasnosti za druge evidentno
postupala s neizravnom namjerom, a nikako iz nehaja. Nehaj optuenice, naravno, postoji u
odnosu na nastanak konkretnih tekih i lakih tjelesnih ozljeda koje su zadobili sluajni
prolaznici. Pritom aliteljica u albi, pobijajui od prvostupanjskoga suda utvreni njezin
subjektivni odnos prema vlastitom odnosu, ne pravi odgovarajuu strunu razliku izmeu
pristajanja na ugroavanje nazonih prolaznika i nehaj u odnosu na same nastupjele
posljedice, zbog ega taj dio albe kojim se tvrdi da optuenica nije eljela nikoga ozlijediti,
niti je pristala da stradaju nevini prolaznici, u stvari, sadri isti zakljuak kao i presuda
prvostupanjskoga suda.
VSRH, I K-662/1995. od 21. veljae 1996.
Kad poinitelj djela u nono doba na kucanje na njegov prozor od strane nepoznate osobe
koja se nije odazvala na njegove pozive pod dojmom da se radi o lopovu ili kakvoj drugoj
sumnjivoj osobi, u svojoj uzbuenosti nesmotreno reagira i opali hitac iz puke u pravcu
odakle je uo utanje u namjeri da tu osobu zaplai, p atoj osobi takvim pucanjem zada teku
tjelesnu ozljedu, ne ini pokuaj k. d. ubojstva iz l. 135. st. 1. u vezi s l. 16. st. 1. KZ, ve
teko djelo protiv ope sigurnosti iz l. 273. st. 1. u vezi s l. 268. st. 2. KZ.
VSH, K-526/69. od 15. svibnja 1969.
Optuenik koji je u organiziranom lovu ispalio iz karabina jedan hitac u smjeru ikare u
namjeri da ustrijeli divlju svinju, a da se prije toga nije sa sigurnou uvjerio radi li se o
divljoj svinji i pogodio te usmrtio lovca koji se nalazio u ikari, poinio je teko djelo protiv
ope sigurnosti iz l. 162. st. 4. u vezi s l. 153. st. 1. i 4. KZH.
VSRH, III Kr-107/92. od 6. svibnja 1992.

287

Optuenik koji je kao pripadnik Hrvatske vojske ostavio u svom stanu u nezakljuanom
ormaru automatsku puku s okvirom i mecima, iako je mogao znati da je ona dostupna
njegovom trinaestogodinjem sinu pa ju je sin pokazivao svome etrnaestogodinjem
prijatelju, repetiravi je i ispalivi metak koji je pogodio prijatelja u glavu i usmrtio ga, poino
je teko djelo protiv ope sigurnosti iz l. 162. st. 4. u vezi s l. 153. st. 1. i 4. KZH.
Upozorenje djetetu od trinaest godina da ne dira puku, nije dovoljna mjera da se sprijei
nastanak opasne situacije.
VSRH, I K-244/92. od 27. svibnja 1992.
Optuenik koji je, istei automatsku puku u prostoriji u kojoj je bilo jo pet vojnika i drei
je usmjerenu u smjeru jednoga od vojnika (oteenika), ubacio metak u cijev kad je stavljao
zatvara te opalio i usmrtio oteenika, nije poinio teko djelo protiv ope sigurnosti iz l.
162. st. 3. u vezi s l. 153. st. 1. i 4. KZH, kako je to uzeo prvostupanjski sud, nego k. d.
nehajnog prouzroenja smrti iz l. 38. KZH. Budui da je puana cijev u trenutku opaljenja
bila usmjerena samo prema oteenikovu tijelu, a ni jedna druga osoba nije dovedena u
konkretnu opasnost, ne moe biti govora o izazivanju opasnosti za ivot ljudi pa se radi samo
o k. d. iz l. 38. KZH, jer je optuenik nepaljivim baratanjem automatskom pukom pri
ienju iz nehaja prouzroio smrt jedne osobe.
VSRH, I K-246/92. od 3. lipnja 1992. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.ispr.), Informator Zagreb 1998.
117. IZAZIVANJE PROMETNE NESREE
lanak 272. KZ
Krenje odredbe lanka 36. Zakona o osnovama sigurnosti prometa (sada lanak 134.
vaeeg Zakona Narodne novine, broj 84/91 od 4. prosinca 1992) mora biti u uzronoj
vezi s ugroavanjem prometa i dovoenjem u opasnost ivota i tijela ljudi da bi se radilo
krivinom djelu iz lanka 156. stavak 1. KZRH.
Prema pravnom shvaanju ovoga Vrhovnog suda smisao citiranoga prometnog propisa, kao
uostalom i svih ostalih prometnih propisa, u tome je da maksimalno osigura sigurnost
prometa. Prema tome zakon zabranjuje vozau da na prednjem suvozakom sjedalu vozi
pijanu osobu prvenstveno stoga to takva osoba moe vozaa omesti u vonji (primanjem za
volan, i sl.), a to onda moe ugroziti javni promet i dovesti u opasnost ivot ili tijelo ljudi,
odnosno imovinu. To se, meutim, nije dogodilo. Nije optuenik zbog ponaanja oteenika
izgubio kontrolu nad upravljanjem vozilom, nije vozilom krenuo na suprotnu stranu kolnika,
niti je on bilo kojom radnjom ugrozio javni promet u smislu l. 156. st. 1. KZRH. Dogodilo se
to da je pijani oteenik otvorio prozorsko staklo, najprije pruao glavu kroz prozor,a zatim se
kroz prozor u tijeku vonje poeo izvlaiti iz vozila, izgubio je ravnoteu, pao i smrtno
stradao. To se isto moglo dogoditi i da je optuenik sjedio na stranjem sjedalu, dodue ne u
ovom vozilu (peglica), ali u gotovo svakom drugom vozilu. Oito je, prema tome, da je
smisao i racio citirane odredbe Zakona o sigurnosti proemta u tome da se pijani suputnik u
vozilu iskljui kao mogui faktor ugroavanja sigurnosti prometa. Eventualnu krivnju vozaa
za smrt suputnika u ovakvu sluaju mogue je procjenjivati samo kroz elemente nehatnog
prouzrokovanja smrti iz l. 37. KZRH.

288
VSH, I K-86/93. od 17.3.1994.
Ispravno je stajalite suda prvog stupnja u pobijanoj presudi da pojava biciklista, koji se
kree bankinom poloenom uzdu kolnika kojim se odvija promet motornih vozila, sama po
sebi, ne predstavlja onakvu prepreku kakva je predviena u ve citiranoj odredbi l. 45. st. 1.
ZOOSPC-a, i to pod uvjetom da biciklist u vonji niim (npr. kretnjom, znakom ili neim
slinim) ne manifestira namjeru bitnog skretanja sa smjera vonje, odnosno u konkretnom
sluaju, prelaska sa bankine na kolnik. Kada je, naime, okrivljenik, kao to sam tvrdi u svojoj
obrani na listu 91/II spisa, biciklista ugledao prvi put na udaljenosti od nekih 150 metara, a da
se ovaj za vrijeme pribliavanja okrivljenikova automobila kretao po bankini stalno na isti
nain, onda nije bilo razloga da okrivljenik na samu njegovu pojavu reagira kao na moguu
opasnost u nastavku svoje vonje, kad mu ve nita nije ukazivalo na namjeru promjene
pravca kretanja bicikla.
upanijski sud Zagreb, K-1970/92. od 15.12.1992.
Neprihvatljivo je stajalite suda prvog stupnja da je okrivljenik, time to se kretao manjom
brzinom od propisane za naseljena mjesta, pokazao naroitu panju (naime, odredbom koja
dozvoljava samo maksimalno dozvoljenu brzinu kretanja u naseljenim mjestima, ne mogu se
derogirati izriite obaveze iz l. 32. st. 1. ZOOSPC-a o smanjenoj brzini kretanja, pa i onoj
minimalnoj tako da ne ugroava). Isto tako, potrebno je upozoriti da se obveze vozaa iz
spomenute zakonske odredbe ne odnose samo na one osobe koje se (propisno ili nepropisno)
kreu ispred zaustavljenog vozila, ve i na one koje izlaze i iza njega.
upanijski sud Zagreb, K-1902/90. od 25.9.1990.
Sud prvog stupnja utvruje da je okrivljena upravljala osobnim automobilom brzinom koja je
bila primjerena dometu kratkih svjetala i da je pjeaka kao opasnost, koji je prelazio cestu s
desne na lijevu stranu, uoila na vrijeme i odmah reagirala izbjegavajui nalet kretanjem na
lijevu stranu ceste. Stajalite suda da je okrivljena odgovorna za prometnu nezgodu i da je iz
nehata ugrozila javni promet, jer nije adekvatno reagirala nalet bi izbjegla da je zadrala
pravac kretanja ili da je intenzivno koila, nije prihvatljivo. Ako je okrivljena kao voza samo
pogreno reagirala izbjegavajui nalet na pjeaka, tada nema mjesta krivinoj odgovornosti ni
za nehat, jer je izbjegavanje naleta na pjeaka jedna refleksna reakcija vozaa. Odluno je da
li je okrivljena kao voza postupila primjereno svojim mogunostima, pri emu se mora
polaziti od toga da voza ne moe odgovarati za nastupanje tetne posljedice ukoliko
iznenaen pokretom pjeaka u kritinom momentu nije naao najbolji nain da izbjegne
nesreu jer svaki voza ne moe s apsolutnom sigurnou upravljati automobilom nezavisno
od svojih subjektivnih mogunosti.
upanijski sud Bjelovar, K-382/95. od 5.10.1995.
Sud prihvaa miljenje prometnog vjetaka da bi okrivljenik izbjegao nalet da je poduzeo
samo radnju koenja ili da se nastavio kretati istom brzinom ne mijenjajui pravac kretanja.
Odluivi se skretati udesno, a zatim koiti, okrivljenik se naao na toki sudara istovremeno
kada i oteenik, koji je prelazio cestu s lijeve na desnu stranu. Izbor naina izbjegavanja
opasnosti, ak i kada je neadekvatan i neprilagoen prometnoj situaciji, ne moe se staviti u
teret vozau. Radi se o instinktivnim radnjama, poduzetima u situaciji kada voza nije u
stanju procjenjivati njihov krajnji rezultat, niti usporeivati uinke nekih drugih radnji s

289
izabranom. Krive procjene vozaa u tom trenutku, ako je dotadanja njegova vonja bila
propisana, ne mogu mu se pripisati u krivnju.
upanijski sud Bjelovar, K-506/95. od 26.10.1995.
Kad pjeak prelazi cestu na mjestu gdje postoji obiljeen pjeaki prijelaz, tako da se kree
30 cm izvan ucrtanih bijelih linija, tada takvo prelaenje jest prelaenje ceste na obiljeenom
pjeakom prijelazu jer taj pojam ne obuhvaa samo dio povrine na kojemu su izvuene
bijele crte, nego i zonu u njihovoj blizini. Postoji stoga obveza vozaa da smanjenjem brzine
kretanja, pa i zaustavljanjem vozila, propusti pjeake koji su stupili ili stupaju u zonu koja se
smatra pjeakim prijelazom, pa krenje te obveze znai nepropisnu vonju u smislu l. 163.
st. 1. i 3. KZH.
Okruni sud u Bjelovaru, K-193/92. od 23.4.1992. PSP-53.
lankom 45. stavkom 1. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama propisana je
dunost vozaa da brzinu kretanja prilagodi vidljivosti i drugim prometnim uvjetima kako bi
mogao zaustaviti vozilo pred zaprekom koju u konkretnim uvjetima moe predvidjeti na cesti.
Takvom zaprekom ne moe se smatrati oborena kronja orahova stabla koja je zauzimala
cijelu irinu ceste u naseljenom mjestu u mjesecu prosincu oko 16,30 sati. Takvu prepreku na
cesti u tim uvjetima voza nije duan predvidjeti
Okruni sud u Bjelovaru, K-288/92. od 11.6.1992. eljko Horvati, Novo hrvatsko
Kazneno pravo, Organizator Zagreb, 1997.

Ne moe se usvojiti stajalite suda prvog stupnja da je optuenik, ulazei osobnim vozilom sa
sporedne ceste na glavnu, usprkos znaku stop, zbog ega je dolo do sudara s vozilom koje
je optueniku dolazilo s lijeve strane glavnom cestom, postupao s umiljajem u odnosu na
osnovno krivino djelo ugroavanja javnog prometa zato to dobro poznaje cestu i zna da
tamo postoji navedeni znak. Ako je tona optuenikova obrana da je potcijenio brzinu vozila
koje mu je dolazilo s lijeve strane pa je pogreno ocijenio da e se prije njegova nailaska
ukljuiti u promet na glavnoj cesti, u pitanju je nehat i stoga samo teko djelo protiv sigurnosti
javnog prometa iz l. 168. st. 4. u vezi s l. 163. st. 3. KZH (l. 161. st. 4. u vezi s l. 156. st.
3. KZH).
VSRH, IK-596/91. od 20. 02. 1991.
Optuenik je prvostepenom presudom oglaen krivim da je zbog alkoholiziranog stanja, pri
dobroj vidljivosti, vozei brzinom od 60-70 km/s, naletio na kamion u blagom lijevom zavoju,
a tom prilikom je poginuo njegov suvoza pa je time poinio krivino djelo iz l. 168. st. 2.
KZH (l. 161. KZH). Prvostepeni sud, meutim, prihvaa optuenikovu obranu da je
neposredno prije nezgode htio obrisati prednje staklo, pa kako je vozilo imalo tek dva dana te
ga nije dobro poznavao, nije mogao odmah pronai prekida za vodu, to je dovelo do toga da
na trenutak nije obraao panju na cestu ispred sebe. Pritom prvostepeni sud utvruje da se
optuenik ponaao neoprezno i da je u stvari takva neoprezna vonja dovela do nezgode to je
u suprotnosti s tvrdnjom da je do nezgode dolo zbog alkoholiziranosti optuenika. Stoga je
valjalo ukinuti prvostepenu presudu. Pa e prvostepeni sud na ponovnom suenju utvrditi je li
optuenik pristao na ugroavanje javnog prometa ili se radi samo o njegovom nehatu.

290

VSRH, IK-246/91. od 26. 09. 1991.

Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da optuenik koji je u naseljenom mjestu pri
ogranienju brzine na 40 km/h vozio brzinom od 70 km/h i pretjecao drugo vozilo, usprkos
punoj liniji te naletio na enu staru 75 godina koja je neoprezno krenula preko ceste i usmrtio
je, nije poinio osnovno krivino djelo ugroavanja javnog prometa s umiljajem, nego iz
nehata pa je poinio samo teko djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz l. 168. st. 4. u vezi
s l. 163. st. 1. KZH. Optuenikova vonja je dodue nepropisna, ali ne i bezobzirna, kako to
smatra javni tuitelj. Ne moe se tvrditi da je optuenik obijesno ili grubo krio prometne
propise, oigledno ugroavajui tue ivote. Pretjecanje preko pune linije u trenutku kada u
susret nije nailazilo nikakvo vozilo, ne moe se u konkretnom sluaju oznaiti kao oigledno
ugroavanje tuih ivota.
VSRH, IK-661/91. od 31. 03. 1992.

Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja na pojedina kaznena djela od

strane svih sudova, Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj 24. studenoga 1997.
godine donio je pravno shvaanje da zakonsko obiljeje imovinska teta velikih razmjera,
odnosno materijalna teta velikih razmjera postoji kad vrijednost imovinske tete, odnosno
materijalne tete prelazi 300.000,00 kn.
Nije u pravu optuenik niti kada tvrdi da je povrijeen Krivini zakon. Sud prvoga stupnja s
pravom je utvrdio da je optuenik temeljno krivino djelo ugroavanja javnoga prometa iz l.
156. st. 1. KZRH poinio s eventualnim umiljajem, jer je upravljao motornim vozilom pod
utjecajem alkohola (s koncentracijom od najmanje 0,74 g/kg apsolutnog alkohola u krvi). U
takvom se stanju upustio u pretjecanje vozila neposredno prije ulaska u zavoj, te je preao
punu sredinju crtu. Tijekom pretjecanja upravljao je vozilom s premalom razlikom u brzini u
odnosu na vozilo koje je pretjecao, iz ega proizlazi da je alkohol na optuenika djelovao tako
da je precijenio svoje vozake sposobnosti, a kako je bio svjestan visokog rizika takve vonje,
pristao je na ugroavanje koje je iz takve vonje proizalo.
(Kao u odluci VSRH, K-756/94 od 8. svibnja 1997.)
Krivino je odgovoran kandidat za vonju, i to kao suizvritelj tekoga krivinog djela protiv
sigurnosti javnog prometa iz l. 168. st. 1. KZH u vezi sa l. 164. st. 1. KZH, kada su
utvrene sljedee injenice. Kandidat je bio svjestan da nje obavio praktinu vjebu
upravljanja motornim vozilom u javnom prometu, dakle bio je svjestan injenice da jo nije
potpuno osposobljen za vozaa jer nema potrebno iskustvo za samostalnu i sigurnu vonju.
Istodobno je bio svjestan i toga da mu instruktor, zbog stanja u kojem se nalazio, nee moi
pruiti adekvatnu i potrebnu pomo u vonji. Unato tome, zajedno sa svojim instruktorom
opio se do te mjere da oito (uzevi u obzir nain na koji se nezgoda dogodila) nije bio
sposoban postupati prema uputama instruktora, pa je ugroen javni promet sa svim
krivinopravnim posljedicama. Takoer, optuenik je bio upoznat s prometnim propisima o
zabrani vonje pod utjecajem alkohola, a toga je svakako bio svjestan i s obzirom na svoju
ivotnu dob i zvanje dizaliara.
(VSH, K-298/82 od 5. svibnja 1983., Naa zakonitost,, Pregled sudske prakse, br. 23/84.)

291
Kada optuenik nou, u gradu, znajui da se pribliava krianju na kojem je promet ureen
svjetlosnim prometnim znakovima, ue u krianje brzinom veom od 85 km/h i izazove
prometnu nesreu u kojoj pogine jedna osoba, izvrio je teko djelo protiv sigurnosti javnoga
prometa iz l. 158. st. 2. u svezi sa l. 163. st. 1. KZH. On je osnovno krivino djelo
ugroavanja javnog prometa poinio s umiljajem jer je bio svjestan visokog rizika takve
vonje i pristao je na ugroavanje koje proizlazi iz takve vonje. (Kao u odluci VSRH, K157/92 od 8. srpnja 1992.)
Nije iskljuena protupravnost u radnji prometnog policajca koji je u osobnom automobilu s
ureajem za mjerenje brzine Travimo, slijedio drugo vozilo ne drei pri tom, sukladno l.
83. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, sigurnosni razmak, uslijed ega je, kada je
vozilo ispred njega iznenada prikoilo, udario u to vozilo, pri emu je jedna osoba zadobila
lake tjelesne ozljede. Ureaj Travimo policijske vlasti su dune upotrebljavati u skladu s
odredbom to. 10. st. 2. Naputka o nainu uporabe ureaja za mjerenje brzine kretanja vozila,
koji je izdao MUP RH na temelju ovlatenja iz l. 107. st. 2. Zakona o unutarnjim poslovima,
kojim je izriito odreeno da je voza duan upravljati vozilom potujui sva pravila prometa.
To to se, s obzirom na uvjete na cesti, vozilo koje se nalazilo u prekraju nije moglo sa
sigurnosnog razmaka uspjeno snimiti, ne iskljuuje odgovornost okrivljenika za posljedicu
do koje je dolo zbog nepropisnog postupanja u vonji.
upanijski sud Bjelovar, K-98/96 od 11.4.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br.
21
Optuenik je, to nije sporno, dodue vozio brzinom od 96 km/h iako se radilo o naseljenom
mjestu i bio je pod utjecajem alkohola (1,05 g/kg). Meutim, granina brzina za zavoj gdje se
godila prometna nezgoda je 127 km/h.
Dakle, optuenik je brzinom od 96 km/h mogao bez ikakvih tekoa savladati zavoj. Prema
tome, oito je da alkoholiziranost i brzina nisu u uzronoj vezi s prometnom nezgodom, kako
to neosnovano istie javni tuilac. Optuenik je, meutim, vozei brzinom od 96 km/h
mijenjao kasetu u kasetofonu umjesto da prati situaciiju na kolniku. Zbog toga je i preao
vozilo na lijevi prometni trak, no u takvom njegovom ponaanju zasigurno nema
bezobzirnosti niti bi se moglo zakljuiti kako je ugrozio promet s eventualnim umiljajem.
(Kao u odluci VSH, K-1015/88 od 22. oujka 1998.)
Povreda dune panje u odnosu na jednog sudionika u prometu nije krivino-pravno uzrona
za povreivanje drugog sudionika, ako prema njemu nema povrede dune panje.
Stoga nema uzronosti u krivinopravnom smislu kada je voza u naseljenom mjestu, vozei
brzinom od 50 km/h nastavio voziti nesmanjenom brzinom, iako je na lijevoj strani ceste
opazio dijete koje se spremalo prijei cestu. U trenutku kad je to dijete poelo pretravati
cestu zapoeo je koiti, ali je naletio i teko povrijedio drugo dijete koje je istralo na cestu iz
putnog jarka s desne strane ceste, a koje voza objektivno do tada nje mogao vidjeti. Povreda
dune panje u odnosu na dijete s lijeve strane ceste irelevantna je za ozljeivanje djeteta koje
je izalo iz desnog putnog jarka. U odnosu na to dijete nije postojala nikakva povreda dune
panje, jer je brzina bila u granicama doputene za naseljeno mjesto, a optuenik to dijete nije
mogao vidjeti prije nego je ono istralo na cestu.
(Okruni sud u Bjelovaru, K-1066/90 od 21. veljae 1991., Naa zakonitost, Pregled sudske
prakse, br. 51/92.)

292
Upravo okolnost koju okrivljenik istie u svojoj obrani, da su mu vozila s njegove lijeve
strane zaklanjala vidik, nalagala je okrivljeniku povean oprez pri pribliavanju pjeakom
prijelazu, jer je mogao predvidjeti nailazak pjeaka, a kako pravilno zakljuuje prvostupanjski
sud. Prema tome okrivljenik, ne samo da je trebao voziti smanjenom brzinom kad se
pribliavao pjeakom prijelazu, nego je u trenutku smanjene preglednosti bio duan
zaustaviti svoje vozilo jer je mogao oekivati prelazak pjeaka. Stoga je njegova vonja
kritine zgode bila iz nehaja nepropisna, a to je u izravnoj uzronoj vezi s nastalom
posljedicom, naletom na oteenicu koja je tom priliokm zadobila teku tjelesnu ozljedu, pa se
u njegovom ponaanju stjeu sva bitna obiljeja bia kaznenog djela iz l. 272. st. 1. i 2. KZ.
(Kao u odluci upanijskoga suda u Zagrebu, K-83/99 od 30. travnja 1999.)
Iz albe dravnog odvjetnika proizlazi da je prvostupanjski sud, kada je nesporno utvrdio da
se nalet na oteenika dogodio na pjeakom prijelazu, trebao okrivljenika proglasiti krivim.
Meutim, iz cijelog dokaznog materijala nedvojbeno proizlazi da se okrivljenik poeo polako
kretati s mjesta ispred pjeakog prijelaza, gdje je bio zaustavljen, a da je oteenik bio 3,5 m
duboko u pjeakom prostoru, odnosno izvan poetka kolnika. Nadalje u takvoj prometnoj
situaciji ispravno je prvostupanjski sud zakljuio da okrivljenik nije povrijedio odredbu l.
108. st. 1. ZOSPC-a, to mu se optunim aktom stavlja na teret. Navedena odredba nalae
vozaima dunost da svojim vozilima upravljaju tako da mogu zaustaviti vozilo da bi
propustili pjeake koji su ve stupili na pjeaki prijelaz. Iz toga bi proizlazilo da pjeak za
vozaa poinje predstavljati opasnost kad se nalazi na kolniku, tj. na pjeakom prijelazu, a u
konkretnoj situaciji tako se neto nije dogodilo, jer se pjeak u tom trenutku nalazio 3,5 m
izvan poetka kolnika. Prema tome, u tom trenutku oteenik kao pjeak nije predstavljao
opasnost za okrivljenika kao vozaa. Sve te pravno relevantne injenice prvostupanjski sud je
detaljno obrazloio, to prihvaa i sud drugoga stupnja.
(Kao u odluci upanijskoga suda u Zagrebu, K-421/99 od 19. svibnja 1999.)
Suprotno navodima u albi prvostupanjski sud pravilno je utvrdio injenino stanje. Tako je
utvrdio da se prometna nezgoda dogodila na autocesti zagrebake obilaznice, gdje je
doputena brzina kretanja vozila i do 130 km/h. Meutim, prema odredbi l. 26. st. 1. Zakona
o sigurnosti prometa na cestama voza mora brzinu kretanja vozila prilagoditi stanju i
uvjetima kakvi su u odreenoj situaciji na kolniku. Da je kritine zgode situacija na kolniku
bila takva da okrivljenik nije smio upravljati vozilom, a prema vlastitoj izjavio vozio je 80
km/h, proizlazi i iz njegove obrane i iz iskaza svjedoka N. B. Naime, svjedok N. B. Izjavio je
da je padala jaka kia i da su brisai na automobilu jedva radili. Perma tome, brzina kretanja
vozila okrivljenika nije bila prilagoena uvjetima na kolniku. Optuenik je postupio protivno
odredbi l. 26. st. 1. ZOSPC-a, te ga je prvostupanjski sud ispravno proglasio krivim za
kazneno djelo iz l. 272. st. 1. i 2. KZ.
(Kao u odluci upanijskoga suda u Zagrebu, K-219/99 od 4. svibnja 1999.)
Odredba kaznenog djela izazivanja prometne nesree iz lanka 272. st. 3. KZ blaa je za
poinitelja od odredbe l. 161. st. 2. KZRH.
Budui da je u meuvremenu donesen i stupio na snagu Kazneni zakon (NN br. 110/97) koji
je za optuenika u odnosu na kazneno djelo blai, sud je povodm albe optuenika preinaio
pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela, kao to je navedeno u izreci ove presude, a na
temelju l. 3. st. 2. Kaznenog zakona. (Iz odluke VSRH, K-468/95 od 25. veljae 1998.)

293
Protivno shvaanju alitelja, pravilan je zakljuak suda prvoga sutpnja da se osnovno djelo
uzrokovanja javnoga prometa u ovom sluaju ima pripisati umiljaju optuenika koji je,
vozei brzinom od 94 km/h u naseljenom mjestu, pretjecao drugo vozilo u situaciji kada mu je
ususret, na maloj udaljenosti, dolazila kolona vozila, pa pretjecati objektivno nije mogao bez
opasnosti za druge sudionike prometa. Naime, nema sumnje da optuenik takvim bezobzirnim
ponaanjem kao voza manifestira svijest da svojom viestrukom nepropisnom vonjom tako
ugroava javni promet i dovodi u opasnost ivot ljudi te da pristaje i na takvo ugroavanje,
kao posljedicu svoje vonje, a samo se daljnje posljedice proizale iz prometne nezgode imaju
pripisati njegovu nehaju.
(Iz odluke VSRH, K-485/94 od 29. kolovoza 1995.)
Optuenik je kritine zgode upravljajui automobilom i vozei se kroz naseljeno mjesto
nedoputenom brzinom od 115 km/h, bio svjestan da takvom vonjom ugroava javni promet
i dovodi u opasnost ivot ili tijelo ljudi i pristao je na nastupanje takve opasnosti. Usto je,
vozei brzinom gotovo dvostruko veom od doputene kroz naseljeno mjesto za vrijeme
pojaanog prometa usred dana i u ljetno doba, s troje putnika u vozilu, od kojih dvoje
maloljetne djece, pokazao bezobzirnost i agresivnost prema drugim sudionicima u prometu, a
ta injenica eksplicitno upuuje na zakljuak da je postupao s umiljajem.
(Kao u odluci VSRH, K-187/93 od 10. svibnja 1995.)
U situacijama kada je uzrok prometne nesree jak umor koji izaziva san vozaa za vrijeme
vonje, sudovi su presuivali da je kazneno djelo ostvareno s neizravnom namjerom, kako se
npr. navodi u odluci koja slijedi:
Nije u pravu alitelj kad smatra da krivino djelo nije poinjeno s eventualnim umiljajem.
Iz nalaza i miljenja vjetaka neuropsihijatra dr. R. D. Proizlazi da je optuenik uao u stanje
iscrpljujueg psihikog umora zbog dugog boravka za upravljaem vozila. Zbog toga su
oslabile njegove psihike funkcije. Pojavile su se smetnje panje, smetnje koncentracije,
pospanost, osjeaj monotonije, redukcija upamivanja, vonja po tipu automatizma bez
razmiljanja, te tjelesne manifestacije poput napetosti u glavi, bol u vratnoj kraljenici,
vrtoglavica, osjeaj pri zaustavljanju da cesta ide prema vozau, a to se sve pojaava u ranim
jutarnjim satima (nezgoda se dogodila 21. studenoga 1995.) kad se inae spava najvrim
snom. Na temelju svega toga i uz injenicu da je optuenik vozio oko 40 m po lijevoj strani
ceste, vjetak zakljuuje da se nalazio u tzv. mikro-snu, kada je njegov subjektivni osjeaj jak
umor, ali ne i potreba za spavanjem.
Opravdano sud prvoga stupnja zakljuuje da je kod optuenika postojala svijest o jakom
umoru (optuenik to porie, no to ipak proizlazi iz dijela njegove obrane kada navodi da nisu
imali novca da bi prespavali u hotelu, u automobilu je bilo hladno, tako da su neprestano
vozili), zbog kojeg je bio nesposoban sigurno upravljati vozilom. Postojala je svijest da zbog
umora moe zadrijemati i izgubiti vlast nad upravljaem i tako ugroziti sigurnost prometa, i
pristati na to ugroavanje, to se i dogodilo, a to je sve i istaknuto u pobijanoj presudi. Jasno,
krajnja posljedica, smrt oteenika, nije obuhvaena umiljajem i ona se ima pripisati nehaju
optuenika.
(Iz odluke VSRH, K-148/96 od 15. sijenja 1996.)
Optuenik nije poinio iz nehata kazneno djelo iz lanka 161. stavak 4. u svezi sa l. 156. st.
3. KZRH, nego se radi o ugroavanju sigurnosti javnoga prometa s eventualnim umiljajem,
kako se navodi u odluci VSRH, K-223/94 od 6. travnja 1995., u kojoj stoji: Optuenik vozi
brzinom dvostruko veom od maksimalno doputene. Ta brzina, zapravo brzina od 118 km/h

294
kojom vozi kroz naseljeno mjesto krajnje je ekscesna i agresivna, a stoga i iznimno opasna. Pa
kad netko, kao optuenik, vozi upravo tom brzinom, bez obzira na inae povoljne uvjete za
promet, jer je i brzina od 60 km/h propisana kao gornja granica samo za optimalne uvjete,
onda doista grubo kri prometne propise. Pritom, bez obzira na tek malo veu koliinu
alkohola u krvi u vrijeme dogaaja (0,88 g/kg) od one zakonom doputene (0,50 g/kg),
vozake sposobnosti optuenika bile su neto umanjene, a to je oito utjecalo nanjegovu
nekritinost u odnosu na brzinu kojom se kretao, a za koju se moe rei da je i bezobzirna. Da
je optuenik vozio doputenom brzinom, pa ak i da ju je prekoraio i kretao se brzinom od
73 km/h, ova teka prometna nezgoda u kojoj je jedno dijete izgubilo ivot ne bi se dogodila,
bez obzira na nepropisno kretanje djeaka biciklom kako to proizlazi iz nalaza i miljenja
prometnog vjetaka.
to se tie nekontroliranog istupa pjeaka na kolnik, treba istaknuti da je pjeak G. D.
Prelazio kolnik tek otprilike 3 metra ispred pjeakog prijelaza, pa je on za optuenika bio u
svakom sluaju prepreka koju je bio duan predvidjeti, a to pogotovo i stoga to optuenik od
1962. godine stanuje u Z. I vrlo mu je dobro poznato da se na tom krianju nalaze obiljeeni
pjeaki prijelazi, koji su uz to frekventni s obzirom na objekte u blizini eljezniku postaju,
autobusno stajalite i dvije tvornice. Stoga se ni ovo albeno osporavanje ne moe usvojiti.
Optuenik je prilazei preglednom raskriju uoio da je za njegov smjer kretanja upaljeno
crveno svjetlo i da oteenik svojim automobilom, sijekui njegov smjer kretanja, skree
ulijevo. Oteenik je nastavio vonju brzinom od 73 km/h, ne zaustavljajui se na znak
crvenog svjetla.
Sudionik u proometu koji postupa bezobzirno, obijesno i bahato u krenju prometnih propisa
(kao optuenik u ovom sluaju), raunajui na iznueno ponaanje drugih ili na sluaj,
postupa u odnosu na zabranjenu posljedicu ugroavanje sigurnosti u javnom prometu s
eventualnim umiljajem jer pristaje na takvo ugroavanje.
(Kao u odluci VSH, K-1115/85 od 5. studenoga 1986.)
Uinio je osnovno krivino djelo ugroavanja javnoga prometa s umiljajem i time teko djelo
protiv sigurnosti javnoga prometa iz l. 168. st. 2. u vezi sa l. 163. st. 1. KZH optuenik koji
je u sumrak u naseljenome mjestu upravljao osobnim automobilom, brzinom od 99 km/h iako
je uoio prometne znakove ogranienja brzine do 40 km/h i djeca na putu, te naletio na
osmogodinjeg djeaka koji je pretravao cestu s lijeve na desnu stranu i usmrtio ga.
Pravilno je sud prvoga stupnja zakljuio da je optuenik, vozei brzinom koja je bila
dvostruko vea od doputene s obzirom na osobna svojstva (star 33 godine i profesionalni
voza), bio svjestan da ugroava javni promet i na takvo je ugroavanje i pristao.
(Kao u odluci VSRH, K-223/90 od 12. veljae 1992.)
Uinio je osnovno krivino djelo ugroavanja javnoga prometa s umiljajem i stoga teko
djelo protiv sigurnosti javnoga prometa iz l. 168. st. 2. u vezi sa l. 163. st. 1. KZH optuenik
koji je upravljao motornim vozilom na nizbrdici nagiba 3-4% vozei brzinom od 85 km/h,
iako je postojalo ogrnienje brzine na 50 km/h. To je vozilo imalo neispravan ureaj za
upravljanje i zaustavljanje, a za te je nedostatke optuenik znao i prije, pa je usmrtio vozaa
motorkultivatora koji je sa sporedne izaao na glavnu cestu.
(Kao u odluci VSRH, K-658/91 od 5. oujka 1992.)

295
Uinio je krivino djelo iz l. 168. st. 2. u vezi sa l. 163. st. 1. KZH optuenik koji je bez
vozake dozvole upravljao neispravnim i neregistriranim automobilom vozei u gradu
brzinom od 86 km/h te poeo pretjecati kolonu od najmanje etiri vozila. A onda, kad je nailo
vozilo iz suprotnog smjera, optuenik je izgubio kontrolu, udario u biciklista na lijevoj strani
ceste i usmrtio ga. Viestruka povreda propisa i oito riskantna vonja upuuju na
optuenikovu bezobzirnost. On je prihvatio blisku pogibelj i pristao na njeno nastupanje, a
time i na osnovnu posljedicu dovoenja u opasnost ivota ljudi pa je, prema tome, osnovno
krivino djelo poinjeno s umiljajem.
(Kao u odluci VSRH, K-461/91 od 4. rujna 1991.)
Teko kazneno djelo protiv sigurnosti javnoga prometa iz l. 161. st. 4. KZRH blae je za
poinitelja od odredbe kaznenog djela izazivanja prometne nesree iz lanka 272. st. 4. KZ
(NN br. 110/97).
Teko kazneno djelo protiv sigurnosti javnoga prometa iz l. 161. st. 4. u vdezi sa l. 156. st.
1. i 3. KZRH poinjeno prije stupanja na snagu Kaznenog zakona (NN br. 110/97) tj. prije 1.
sijenja 1998. godine, u pravilu e se oznaiti po istom zakonskom propisu. Naime, kazneno
djelo izazivanja prometne nesree iz l. 272. st. 4. KZ, prema visini zaprijeene kazne, nije
blae. Prilikom izricanja kazne za to kazneno djelo sudovi e voditi rauna da se poinitelju
tog djela ne izrekne kazna zatvora u trajanju duljem od pet godina, koliko je posebnim
maksimumom zaprijeeno za kazneno djelo iz l. 272. st. 4. KZ.
Prilikom procjene blaeg zakona, s obzirom na visinu zaprijeene kazne, treba voditi rauna o
okolnostima svakoga konkretnog sluaja uzimajui pritom u obzir sve injenice i okolnosti
koje poinitelja kaznenog djela mogu staviti u povoljniji poloaj.
Budui da za kazneno djelo iz l. 161. st. 4. KZRH nije propisan posebni minimum kazne, to
znai da vrijedi opi zakonski minimum od 15 dana zatvora, dok je za kazneno djelo iz l.
272. st. 4. KZ zaprijeen posebni minimum kazne u trajanju od est mjeseci zatvora, i to bez
obzira na injenicu to je po novom zakonu blai posebni maksimum od pet godina zatvora,
stari je zakon blai s obzirom na to da su sve odredbe o izricanju vrste kazne i m ogunosti
ublaavanja kazne vezane upravo za visinu najmanje zaprijeene kazne.
Tako je za kazneno djelo iz l. 161. st. 4. KZRH mogue izrei minimalnu kaznu zatvora u
trajanju od 15 dana, a bez postojanja posebnim olakotnih okolnosti, dok je za kazneno djelo
iz l. 272. st. 4. KZ, samo uz postojanje posebno izraenih olakotnih okolnosti, mogue izrei
kaznu do 30 dana zatvora. Nadalje, za kazneno djelo iz l. 161. st. 4. KZRH mogue je
poinitelju izrei novanu kaznu uz primjenu odredaba o ublavanju, dok poinitelju
kaznenog djela iz l. 272. st. 4. KZ novanu kaznu uope nije mogue izrei. to se tie
ostalih kaznenih sankcija (uvjetne osude i sudske opomene), oba kaznena djela su
izjednaena.
U odnosu, pak, na posebni maksimum propisane kazne zatvora u trajanju od osam godina za
kazneno djelo iz l. 161. st. 4. KZRH i kazne zatvora u trajanju od pet godina za kazneno
djelo iz l. 272. st. 4. KZ, stari i novi zakon ne propisuju posebne odredbe koje bi utjecale na
izbor vrste i visine kazne.
Iz izloenoga proizlazi da u situaciji kad ne postoje neke druge konkretne okolnosti za koje
novi zakon vee nastup odreenih povoljnijih posljedica za poinitelja, npr. nastup apsolutne
zastare kaznenog gonjenja ili psoebnu osnovu osloboenja od kazne i sl. tada je blai stari
zakon u odredbi l. 161. st. 4. KZRH, jer prua veu mogunost blaega kanjavanja
poinitelja. A injenica to je u novom zakonu zaprijeen blai posebni maksimum kazne,
cijenit e se poinitelju tako to mu se u konkretnom sluaju za kazneno djelo iz l. 161. st. 4.
KZRH de facto nee izrei kazna zatvora u trajanju duljem od pet godina.

296
(Pravno shvaanje Kaznenog odjela Vrhovnoga suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici
9. veljae 1999.)
Suprotno takvim tvrdnjama alitelja, sud prvoga stupnja je pravilno i potpuno utvrdio
injenino stanje, jer iz nalaza i miljenja (a prvenstveno iz zakljuka) vjetaka sudske
medicine dr. D. Z. nedvojbeno proizlazi da je uzrok smrti oteenika J.. razdor aorte, ega je
posljedica iskrvarenje i smrt oteenika. Isto tako, vjetak je decidirano iskazao da uzimajui
u obzir sve povrede koje je oteenik zadobio, u sluaju da je oteenik odmah prevezen u
bolnicu, spaavanjem ivota oteenika, u naim uvjetima bilo minimalno.' Takav zakljuak
vjetaka (koji je sud prvog stupnja s razlogom prihvatio) upuuje na dovoljan stupanj
neposrednosti u uzrono-posljedinoj vezi, jer se za uzronost u kaznenom pravu trai
redovna objektivna veza izmeu uzroka i posljedice, a ne neka izvanredna situacija koja u
konkretnom sluaju nije bila ostvariva. To to vjetak govori o 'minimalnim' ansama
oteenika J.R. da preivi, samo je odraz njegova teoretskog iskustva, a ne objektivnog
ukazivanja na mogunost da se to u stvarnosti i dogodi.
( Iz odluke VSRH, K-529/93 od 17. studenoga 1993.)
Razlozi pobijane presude u cijelosti se temelje na injeninim utvrivanjima, oni su potpuno
jasni, pa sud prvoga stupnja opravdano zakljuuje, a prema nalazu i miljenju prometnog
vjetaka i obrane samog optuenika, da se prije prometne nezgode optuenik kretao brzinom
od 100 km/h, da je upalio duga svjetla, nakon toga kratka i da je nastavio vonju
nesmanjenom brzinom. Zahvatio je bicikl koji se kretao neosvjetljen 2,2 m lijevo od desnog
ruba kolnika. U ovoj prometnoj situaciji nalet bi bio izbjegnut da je optuenik vozio brzinom
od 72 km/h ili manje. Sve to pokazuje da optuenik brzinu kretanja vozila nije prilagodio
nonim uvjetima vonje i dometu kratkih svjetala, pa unato koenju i skretanju udesno nalet
na biciklistima nije mogao izbjei.
(Kao u odluci VSRH, K-460/94 od 6. srpnja 1995.)
U odnosu na oblik krivnje optuenika prvostepeni sud je pravilno zakljuio da je optuenik
ovo krivino djelo poinjeno iz nehata.
Naime, leee tijelo, u tamnoj odjei, u nonim uvjetima vonje, predstavlja posve odreeni
faktor iznenaenja. Poloaj oteenika u navedenim uvjetima omoguuje krivi zakljuak
nakon uoavanja , s tim da su mogunosti uoavanja ve i same po sebi oteane, to vie kad
se uzme u obzir slabije osvjetljenje objektivno odreeno iznenaenje za svakog vozaa, a
oteava i pravodobno uoavanje svakome vozau, pa tako i optueniku, iako je bio pripit.
Spomenuti elementi ove prometne nesree pokazuju, dakle, da se radi o vanjskim objektivnim
faktorima, koji nedvojbeno na isti nain negatino utjeu na subjektivne momente svakog
vozaa motornog vozila.
Prvostepeni sud je, analizirajui ponaanje optuenika u konkretim prometnim uvjetima,
pravilno zakljuio da izmeu njegove pripitosti (u krvi 1,34 g/kg, u mokrai 1,69 g/kg
apsolutnog alkohola) i prometne nesree nema uzrone veze.
(Kao u odluci VSH, K-1135/83 od 9. listopada 1984.)
Naelo pouzdanja u javnom prometu ima posebno znaenje u gradovima gdje se pridaje
posebno znaenje brzom odvijanju prometa i gdje graani ve posjeduju odgovarajuu
prometnu kulturu.

297

VSH, I K-354/73. od 12. travnja 1973.

Krenje odredbe l. 36. Zakona o osnovama sigurnosti prometa (sada l. 134. vaeeg
Zakona Narodne novine, broj 84/91. od 4. prosinca 1992) mora biti u uzronoj vezi s
ugroavanjem prometa i dovoenjem u opasnost ivota ili tijela ljudi, da bi se radilo o k. d. iz
l. 156. st. 1. KZRH.
Iz obrazloenja:
Traktor koji na stranjoj strani nema pozicijska svjetla i koji na poteznici ima objeenu, niim
oznaenu i osvijetljenu, metalnu koaru napunjenu traovm, nije uobiajena prepreka koju su
vozai duni oekivati na cesti, ve se takva prepreka ne moe u dometu kratkih svjetala
uoiti na uobiajenoj udaljenosti od 30 metara, jer je podignuta od zemlje i kasniej ulazi u
svjetlosni snop vozila koje je sustie, te se nalet na nju ne moe izbjei brzinom koja je
prilagoena za vonju pod kratkim putnim svjetlima. Pravilno je sud zakljuio da nema
uzrone veze izmeu nepropisnosti u vonji okrivljenika (vozio je pod utjecajem alkohola od
1,87 promille apsolutnog alkohola u krvi i brzinom od 65 km/h( i posljedice do koje je dolo.
Ako prosjeno trijezan voza, koji se kree brzinom koja je prilagoena dometu kratkih
putnih svjetala ne bi mogao izbjei nalet na traktor, i ne bi bio odgovoran za posljedicu do
koje je dolo, onda se takva posljedica ne moe staviti na teret ni okrivljeniku, iako je bio
alkoholiziran i vozio brzinom od 65 km/h.
upanijski sud u Bjelovaru, K-190/1995. od 20. travnja 1995.
Postojanje konkretne opasnosti a ne naknadno iskljuivo po intenzitetu sudara te kvaliteti i
teini nastalih osljedica, pa konkretna opasnost po ivot moe biti evidentna, premda su
posljedice neznatne, tovie i izostale.
Zbog toga kraj utvrenog injeninog stanja u pravcu postojanja k. d. ugroavanja javnog
prometa iz l. 271. st. 1. i 3. KZ, nije bilo mjesta oslobaajuoj presudi, jer da zbog slabe
jaine sudara, neznatnosti tjelesne ozljede i visine tete nije bio doveden u opasnost ivot
oteenika kao ni imovina veeg opsega, a nije bilo osnova ni zakljuku da bi zbog
nedostajanja bitnog elementa odnosnog k. d., naime konkretne opasnosti, bio poinjen samo
prekraj.
Okruni sud u Zagrebu, K-476/72. od 7. rujna 1972.
Na naelo povjerenja u prometu kao svojevrsnom obliku stvarne zablude ne moe se
uspjeno pozivati onaj sudionik prometa koji se i sam neispravno ponaa.
Okruni sud u Sisku, K-48/85. od 18. travnja 9185.
Ugrozili su sigurnost javnog prometa i stoga poinili k. d. ugroavanja javnog prometa, kako
voza koji je poeo skretanjem u lijevo, prema parkiralitu, ne provjeravajui neposredno
prije skretanja je li moe izvriti tu radnju, tako i voza drugog motornog vozila koji je u tom
trenutku pretjecao prethodnog vozaa ne obraajui panju na njegove namjere, a posebno na
okolnost da je ovaj dao znak migavcem da skree u lijev, zbog ega je dolo do sudara

298
njihovih vozila. Vozaa koji je otpoeo skretanje u lijevo ne moe opravdati to to je dao znak
skretanja jer je usprkos tome bio duan provjeriti je li smije skrenuti.
Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-400/89. od 8. prosinca 1989.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
Presuda predstavlja pravilnu ocjenu jedne dosta este prometne situacije kokja je, meutim, u
sudskoj praksi predmet kontroverzi. U opisanoj situaciji oba vozaa kre odredbe l. 38. st. 1.
Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama jer poduzimaju odreene radnje u prometu
a da se prethodno nisu uvjerili je li ih mogu izvriti bez opasnosti za druge sudionike u
prometu.
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 1/90.
Prvostupanjski sud proglaava krivim okrivljenika da je upravljajui nou pod oborenim
svjetlima automobilom u naseljenom mjestu, mimoilazei se s vozilima, propustio obratiti
dunu panju na cestovni prostor ispred automobila, zbog ega je kasno uoio da na cesti lei
ovjek, naletio na njega i nanio mu teke ozljede, poinivi time k. d. protiv sigurnosti javnog
prometa iz l. 161. st. 3. KZRH. Oteenika koji je u maskirnoj vojnoj odori, u teko pijanom
stanju leao du ceste nogama okrenut u smjeru nailaska vozila okrivljenika, po miljenju
prometnog vjetaka, okrivljenik je mogao primijetiti tek uz posebnu panju, dok se takva
zapreka uz prosjenu panju ne moe na vrijeme uoiti. Drugostupanjski sud je ukinuo
prvostupanjsku presudu izrazivi stajalite da se pred vozaa moe postaviti samo zahtjev
dune panje kojem udovoljava prosjeni voza. Standar prosjene panje odreuju konkretni
prometni uvjeti, drugim rijeima on se odreuje prema tome kako bi u konkretnoj prometnoj
situaciji i u danim uvjetima postupio najvei broj vozaa ije su vozake sposobnosti
adekvatne vozau koji je poinitelj k. d. protiv sigurnosti javnog prometa.
upanijski sud u Bjelovaru, K-315/1997. od 3. srpnja 1997.
Voza koji upravlja motornim vozilom nedoputenom brzinom za naseljeno mjesto, koji se
dakle ponaa nepropisno, duan je intenzivno koiti da bi otklonio opasnost stvorenu
nepropisnim skretanjem ulijevo drugog vozila, to bi kod doputene brzine kretanja uspio.
Samo vozaa koji vozi propisno, ispriava nepropisno postupanje drugog sudionika u
prometu, no i tada je voza duan poduzeti sve objektivno mogue radnje za izbjegavanje
opasnosti stvorene nepropisnim postupanjem drugog sudionika u prometu, ako takvu
nepropisnost pravodobno uoi.
upanijski sud u Bjelovaru, K-355/1997. od 18. rujna 1997.
Pogreno je shvaanje da voza motornog vozila pri pretjecanju drugoga motornog vozila
nou ne smije ukljuiti duga svjetla jer da bi time smetao vozau ispred sebe. Kada bi, naime,
bilo tako, onda nou nikad ne bi bilo doputeno pretjecanje, jer voza koji nou pretjee
nema druge mogunosti da se uvjeri je li pretjecati mogue bez opasnosti za druge sudionike
u prometu, ako povremeno ne ukljui duga svjetla.
Okruni sud u Bjelovaru, K-882/79. od 15. sijenja 1980.

299
Optuenik koji je s koncentracijom alkohola od 0,91 promila u krvi upravljao osobnim
automobilom brzinom od 70 km/h izvan naseljenog mjesta, ne uzevi dovoljno odstojanje iza
kamiona, a onda, dok je traio prekida za vodu, jer nije dovoljno poznavao vozilo kojim je
upravljao, naletio na kamion pa je poginuo suputnik na prednjem sjeditu, izvrio je osnovno
k. d. ugroavanja javnog prometa iz nehaja te ga je stoga valjalo proglasiti krivim zbog tekog
djela protiv sigurnosti javnog prometa iz l. 168. st. 4. u vezi s l. 163. st. 1. i 3. KZH.
Optuenik je postupao neoprezno jer je traio prekida u trenutku kad je kamion ispred njega
usporavao na usponu, pa nema uzrone veze izmeu utjecaja alkohola i te prometne nesree.
VSRH, I K-179/92. od 4. lipnja 1992.
Optuenik koji je danju u gradu u kojem postoji ope ogranienje brzine na 50 km/h, vozei
brzinom od 65 km/h, naletio na pjeaka koji je prelazio cestu na obiljeenom pjeakom
prijelazu, poinio je osnovno k. d. ugroavanja javnog prometa iz nehaja, a ne s namjerom,
kako to smatra dravni odvjetnik pa ga je valjalo proglasiti krivim zbog tekog djela protiv
sigurnosti javnog prometa iz l. 168. st. 4. u vezi s l. 163. st. 3. KZH.
Da bi se radilo o bezobzirnom postupanju vozaa i grubom krenju prometnih propisa, a time
i namjernom postupanju, potrebno je da postoji znatno odstupanje od standarda sigurnosti
sadranih u prometnim propisima, a to se optueniku u ovom sluaju ne moe predbaciti jer je
on doputenu brzinu prekoraio samo za 15 km/h.
VSRH, I K-395/91. od 19. rujna 1991.
Iako biciklist znakom ruke nije upozorio druge sudionike u prometu da namjerava poduzeti
radnju skretanja ulijevo, injenica je da je tu radnju zapoeo, i to onog trenutka kada je,
dodue u blagom luku, poeo skretati prema sredini ceste. Ugibanjem ulijevo biciklist je
postao opasnost za okrivljenika kao vozaa osobnog automobila, jer je okrivljenik mogao i
bio duan oekivati da e biciklist nastaviti skretanje prema sredini ceste, pa je tok okolnosti
bio duan u smislu l. 26. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prilagoditi brzinu.
upanijski sud u Bjelovaru,k K-477/1995. od 19. listopada 1995.
Vozilom s prvenstvom prolaza prema odredbi l. 123. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na
cestama smatra se policijsko vozilo koje daje zvune i svjetlosne znakove, pri emu je
nevano uporabljuju li se ti znakovi opravdano ili neopravdano. Kako se okrivljenik kretao
specijalnim vozilom marke BOV TAM, vlasnitvo MUP-a RH, na kojemu su bili ukljueni
zvuni u svjetlosni signali, sama okolnost da su ti signali bili ukljueni davala je tom vozilu
pravo prednosti prolaza u odnosu na vozila s kojim se trebao mimoii. U l. 123. Zakona o
sigurnosti prometa na cestama navedeno je koje se odredbe toga zakona ne primjenjuju na
vozila s pravom prednosti prolaza, a meu njima nije navedena i odredba l. 26. toga Zakona.
Meutim, kako je u odredbi l. 126. toga Zakona odreeno da su svi vozai duni propustiti
takvo vozilo, pa i po potrebi potpuno se zaustaviti da bi ono moglo proi, valja zakljuiti da je
voza vozila unutarnjih poslova, kada se kree s ukljuenim zvunim i svjetlosnim signalom,
duan brzinu kretanja prilagoditi samo osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti,
atmosferskim prilikama i stanju svog vozila, ali ne i drugim uvjetima koji se odnose na vozila
koja mu dolaze ususret, gustoi prometa, jer su ga sva vozila, dakle i ona koja mu dolaze
ususret i ona koja se kreu ispred njega, duna propustiti.
upanijski sud u Bjelovaru, K-360/1995. od 13. srpnja 1995.

300

Prvostupanjski sud utvruje da je okrivljenica upravaljala osobnim automobilom brzinom

koja je bila primjerena dometu kratkih svjetala i da je pjeaka kao opasnost, koji je prelazio
cestu s desne na lijevu stranu, uoila na vrijeme i odmah reagirala izbjegavajui nalet
kretanjem na lijevu stranu ceste. Stajalite suda da je okrivljenica odgovorna za prometnu
nesreu i da je iz nehaja ugrozila javni promet, jer nije adekvatno reagirala nalet bi izbjegla
da je zadrala pravac kretanja ili da je intenzivno koila, nije prihvatljivo. Ako je okrivljenica
kao voza samo pogreno reagirala izbjegavajui nalet na pjeaka, tada nema mjesta krivnji ni
za nehaj, jer je izbjegavanje naleta na pjeaka jedna refleksna reakcija vozaa. Odluno je, je
li okrivljenica kako voza postupila primjereno svojim mogunostima, pri emu se mora
polaziti od toga da voza ne moe odgovarati za nastupanje tetne posljedice ukoliko
iznenaen pokretom pjeaka u kritinom momentu nije naao najbolji nain da izbjegne
nesreu, jer svaki voza ne moe s apsolutnom sigurnou upravljati automobilom nezavisno
od svojih subjektivnih mogunosti.
upanijski sud u Bjelovaru, K-382/1995. od 5. listopada 1995.
Radi se o namjernom a ne o nehajnom obliku krivnje kod tzv. proometnih delikata kad je
optuenik i unato tome to je, prilazei preglednom raskru uoio da je za njegov smjer
kretanja upaljeno crveno svjetlo i da oteenik svojim automobilom, sjekui njegov smjer
kretanja, skree u lijevo nastavio vonju brzinom od 73 km/sat, ne zaustavljajui se na znak
crvenog svjetla.
Iz obrazloenja:
U pravu je dravni odvjetnik kad istie da je prvostupanjski sud povrijedo kazneni zakon
proglasivi optuenika krivim za k. d. iz l. 165. st. 5. KZH u vezi s l. 163. st. 3. KZH,
umjesto za k. d. iz l. 168. st. 2. u vezi s l. 163. st. 1. KZH.
Naime, zbog mijeanja dviju posljedica kod k. d. ugroavanja javnog prometa, razgranienju
izmeu svjesnog nehaja i neizravne namjere mora se prii, za razliku od prvostupanjskog
suda, na drugaiji nain nego li kod drugih k. d.
Kod k. d. ugroavanja javnog prometa javljaju se dvije posljedice. Prva bi bila samo
ugroavanje i druga, dalja, nastupanje ozljede (smrt, tjelesna ozljeda ili imovinska teta). U
odnosu na tu drugu posljedicu kod poinitelja postoji nehaj zbog pomanjkanja voljnog
elementa. Prema tome, da bi se ostvarilo bie k. d. ugroavanja javnog prometa iz l. 163. st.
1. KZH, apstrahirajui nastupanje lake tjelesne ozljede ili imovinske tete preko 150.000
dinara kao objektivnog uvjeta kanjivosti, u osnovi, dovoljno je dovoenje u opasnost ivota
ljudi ili imovine spomenutog opsega, s tim da je za postojanje namjere na strani poinitelja
potrebno da on predvidi mogunost nastupanja opasne situacije i da pristaje na tu mogunost.
Stoga je logian zakljuak dravnog odvjetnika da je optuenik, postupajui na utvreni
nain, tako pristao na nastupanje konkretnog ugroavanja ivota osoba u automobilu
oteenika kao zabranjenu posljedicu njegove zaista bezobzirne i obijesne vonje.
Sudionik u prometu koji nastupa bezobzirno, obijesno i grubo u krenju prometnih propisa
(kao optuenik u ovom sluaju), raunajui na iznueno ponaanje drugih ili na sluaj,
postupa u odnosu na zabranjenu posljedicu ugroavanje sigurnosti u javnom prometu s
neizravnom namjerom, jer pristaje na takvo ugroavanje.

301
Stoga se u postupanju optuenika i stjeu sva bitna obiljeja k. d. iz l. 168. st. 2. u vezi s l.
163. st. 1. KZH.
VSH, I K-1115/85. od 5. studenoga 1986.
Poinitelju tekog djela protiv sigurnosti javnog prometa iz l. 168. st. 2. u vezi s l. 163. st.
1. KZH ne moe se staviti u krivnju smrt oteenika kao tea posljedica ako je oteenik
nakon prometne nesree podvrgnut pogrenom kirurkom zahvatu (trepanacija na lijevoj
umjesto na desoj strani glave), a do smrti ne bi dolo da je zahvat pravilno izveden.
VSRH, I K-302/86. od 18. oujka 1987.
Poinio je k. d. iz l. 161. st. 2. u vezi s l. 156. st. 1. KZRH s neizravnom namjerom
optuenik upravljajui automobilom ulicom u pravcu centra grada protivno odredbi l. 46.
Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, brzinom od 115 km/sat koja je skoro
dvostruko vea od doputene brzine kroz naseljeno mjesto, za vrijeme pojaane frekvencije
usred dana, s troje putnika u vozilu od kojih je dvoje maloljetne djece, tako da zbog prevelike
brzine kretanja vozila nije uspio koenjem izbjei nalet na osobno vozilo koje je dolazilo iz
suprotnog smjera obavljajui radnju skretanja ulijevo, kojom prilikom je vie osoba zadobilo
lake odnosno teke tjelesne ozljede, dok je jedna osoba izgubila ivot. Dakle, optuenik je bio
svjestan da krenjem prometnih propisa ugroava javni promet i da je to konkretna opasnost
za ivot ili tijelo ljudi, pa je pristao na nastupanje takve opasnosti kao posljedice ovoga k. d.
VSRH, I K-187/1993. od 10. svibnja 1995.
Oteenica je u prometnoj nesrei zadobila niz tekih ozljeda koje su imale za posljedicu
unutarnja krvarenja i traumatski ok, a to je dovelo do njene naknadne smrti. Nedovoljnom
brigom oko saniranja zdravstvenog stanja oteenice od strane medicinskog osoblja ne
prekida se uzrona veza izmeu radnje optuenika i smrti oteenice. Ta okolnost moe biti
od znaenja samo za odluku o kaznenoj sankciji. U albi se ne navode nikakve okolnosti iz
kojih bi se vidjelo da je djelovanjem treih osoba, a u ovom sluaju lijenika, prekinuta
uzrona veza.
VSH, I K-475/88. od 28. lipnja 1989.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
Stajalite VSH u ovom sluaju treba svakako odobriti. O prekidu uzrone veze moemo
govoriti kada prvi uzrok prestaje djelovati samo zato to neki dogaaj posve neovisno od
njega otvara novi kauzalni niz, npr. netko ubije iz pitolja rtvu ozlijeenu u promoetnoj
nesrei. Puka pasivnost (neinjenje) medicinskog osoblja ne moe uope otvoriti novi
kauzalni niz pa, prema tome, ni prekinuti uzronu vezu koja je u tijeku.
Meutim, iz posljednje reenice u sentenci dade se zakljuiti da bi stvari drukije stajale da je
lijenik izveo neki pogreni zahvat, dakle, u sluaju njegova injenja. To je sukladno sa
shvaanjem toga suda zauzetim u nekim drugim odlukama, npr. u odluci I K-772/87. od 18.
svibnja 1998., u kojoj je uzeto da postoji prekid uzrone veze kada je kirurg osobi ozlijeenoj
u prometnoj nesrei izveo trepanaciju lubanje na lijevoj umjesto na desnoj strani. U tom dijelu
stajalite VSH je pogreno. Posljedica se ima uraunati prvom uzroniku neovisno od greke
tree osobe ili same rtve ako ona predstavlja realizaciju one opasnosti koja je stvorena
njegovom radnjom. Osoba koja je prouzroila prometnu nesreu u kojoj je rtva teko

302
ozlijeena ne moe se pozivati na greke lijenika koji je pokuao otkloniti opasnost koju je
ona stvorila.
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 1/90.
Optuenik koji je na magistralnoj cesti upravljao osobnim automobilom brzinom od 100
km/h, iako je pravodobnim prometnim znakom upozoren da je brzina ograniena na 50 km/h i
da nailazi na dvostruki zavoj s vie uzastopnih zavoja te da se kree kroz naseljeno mjesto, pa
stoga izgubio kontrolu i sletio s ceste, pri emu je njegov suputnik izgubio ivot, poinio je
teko djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz l. 168. st. 2. u vezi s l. 163. st. 1. KZH.
Pored ekscesa brzine kao prevalentnog uzroka te prometne nesree, pri ocjeni optuenikove
krivnje valjalo je imati u vidu i da je on neposredno prije mjesta nesree pretekao drugo
vozilo marke BMW koje se kretalo brzinom od 100 km/h te da je poznavao karakteristike
ceste i da je znao za ogranienje brzine. Sve te okolnosti opravdavaju zakljuak da je
optuenik postupio bezobzirno, grubo krei prometne propise i time bio svjestan da ugroava
javni promet i na to pristao pa je osnovno k. d. ugroavanja javnog prometa poinio s
namjerom.
VSRH, I K-592/91. od 31. oujka 1992.
Kad optuenik nou u gradu znajui da se pribliava krianju na kojem je promet ureen
svjetlosnim prometnim znakovima, ue u krianje brzinom od 85 km/h i izazove sudar u
kojem pogine jedna osoba, poinio je teko djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz l. 168.
st. 2. u vezi s l. 163. st. 1. KZH. On je osnovno k. d. ugroavanjem javnog prometa poinio s
namjerom jer je bio svjestan visokog rizika takve vonje i pristao je na ugroavanje koje
proizlazi iz takve vonje.
VSRH, I K-157/92. od 8. srpnja 1992.
Optuenik nije poinio iz nehaja k. d. iz l. 161. st. 4. u vezi s l. 156. st. 3. KZRH, olako
drei da nee doi do ugroavanja sigurnosti javnog prometa, ve s neizravnom namjerom k.
d. iz l. 161. st. 2. u vezi s l. 156. st. 1. KZRH kad je utvreno da je upravljao osobnim
automobilom brzinom od 118 km/sat, tj. dvostruko veom od doputene kroz naseljeno
mjesto, pa uslijed te nedoputene i neprilagoene brzine, a usto i neto smanjenih vozakih
sposobnosti zbog alkoholiziranosti (0,88 promille alkohola u krvi), unato poduzetom koenju
nije usio zaustaviti osobni automobil prije mjesta naleta na biciklista (dijete) koji je
nepropisno s biciklistike staze zapoeo prelaziti kolnik s desne na lijevu stranu, to ne bi
uinio ne samo da se kretao doputenom brzinom od 60 km/sat, nego i veom od te, tj.
brzinom od 73 km/sat.
Iz obrazloenja:
Optuenik vozi brzinom dvostruko veom od maksimalno doputene brzine. Ta brzina,
zapravo brzina od 118 km/sat kroz naseljeno mjesto je krajnje ekscesna i agresivna, a stoga i
izuzetno opasna, pa kada netko, kao optuenik, vozi upravo tom brzinom, bez obzira na inae
povoljne uvjete za promet, jer je i brzina od 60 km/sat propisana kao gornja granica samo za
optimalne uvjete, onda doista grubo kri promoetne propise. Kod toga, bez obzira na tek neto
veu koliinu alkohola u krvi u vrijeme dogaaja (0,88 promille) od one zakonom doputene
(0,5 promille), vozake sposobnosti optuenika su bile neto umanjene, a to je oito utjecalo

303
na njegovu nekritinost u odnosu na brzinu kojom se kretao, a za koju se moe rei da je
bezobzirna. Da se je optuenik kretao u granicama doputene brzine, pa ak da je i premaio
tu doputenu brzinu i kretao se brzinom od 73 km/sat, do ove teke prometne nesree u kojoj
je jedno dijete izgubilo ivot ne bi dolo, bez obzira na nepropisno kretanje djeaka biciklim
kako to proizlazi iz nalaza i miljenja prometnog vjetaka.
VSRH, I K-223/1994. od 6. travnja 1995.
Osnovno djelo ugroavanja javnog prometa iz l. 156. st. 1. KZRH ima se pripisati namjeri
optueniku koji se, upravljajui osobnim vozilom od 94 km/sat, u naseljenom mjestu, upustio
u pretjecanje drugog vozila ispred sebe u situaciji kad mu u susret na maloj udaljenosti, dolazi
teretno vozilo, tako da pretjecanje objektivno nije mogue izvriti, bez opasnosti za druge
sudionike u prometu, naglo skrenuo udesno ispred vozila koje je pretjecao tako da je uslijed
brzine kretanja dolo do destabilizacije njegovog vozila, gubitka kontrole nad upravljaem i
prelaska na lijevu stranu kolovoza gdje je dolo do sudara vozila. Optuenik je, dakle,
manifestirao svijest da svojom nepropisnom vonjom tako ugroava javni promet da je doveo
u opasnost ivot ljudi, te da je pristao i na takvo ugroavanje, kao posljedicu svoje vonje, a
daljnja posljedica, smrt jedne osobe, ima se pripisati nehaju optuenika.
VSRH, I K-485/1994. od 29. kolovoza 1995. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.

118. NEPRUANJE POMOI OSOBI KOJA JE TEKO

TJELESNO OZLIJEENA U PROMETNOJ NESREI
lanak 273. KZ
Optuenik je uinio krivino djelo nepruanja pomoi osobi povrijeenoj u prometnoj
nezgodi kad je svojim osobnim automobilom pregazio pjeaka, a onda nastavio vonju ne
zaustavljajui se, bez obzira na to to je on istom presudom osloboen optube da bi uinio
krivino djelo iz l. 168. st. 2. u svezi s l. 164. st. 1. KZH jer nije dokazano da je njegova
vonja bila nepropisna.
VSH, I K-300/91. od 29.1.1992. eljko Horvati, Novo hrvatsko Kazneno pravo,
Organizator Zagreb, 1997.
Strah da bi ga nazoni graani mogli izvrgnuti neprijatnostima ne iskljuuje obvezu vozaa
motornog vozila ili drugoga prijevoznog sredstva da stane i da prui pomo osobi iju je
ozljedu prouzroio tim prijevoznim sredstvom.
VSH, I K-2343/77. od 7. oujka 1979.
Ostvarena su sva bitna obiljeja k. d. nepruanja pomoi osobi ozlijeenoj u prometnoj
nesrei iz l. 165. st. 1. KZH kad se poinitelj udaljio s mjesta dogaaja iako je bio svjestan
da je vozilom zahvatio dvojicu pjeaka tako da su oni oito zadobili tjelesne ozljede. Pri tome
je neodluno to to je na mjestu dogaaja bilo i drugih osoba koje su mogle pa i pruile
pomo ozlijeenima.

304
VSH, I K-704/82. od 8. rujna 1982.
Optuenik koji je u pripitom stanju (1,10 promila alkohola u krvi) i bez vozakog ispita
dopustio oteeniku u pijanom stanju (1,98 promila alkohola) da se vozi na njegovom
neregistriranom traktoru na poluzi hidraulika, zbog ega je oteenik pao i zadobio ozljede od
kojih je umro, nije osnovno k. d. ugroavanja javnog prometa poinio s namjerom, nego iz
nehaja pa stoga nije poinio k. d. iz l. 168. st. 2. u vezi s l. 163. st. 1. KZH, nego k. d. iz l.
168. st. 5. u vezi s l. 163. st. 1. i 3. KZH. Njegova alkoholiziranost i injenica da je upravljao
neregistriranim traktorom bez vozake dozvole nisu u uzronoj vezi s prometnom nesreom.
Oteenik je mogao pasti s traktora i zadobiti smrtonosne ozljede i da je optuenik bio trijezan
i da je imao vozaku dozvolu.
VSRH, I K-525/91. od 16. listopada 1991.
Odredba kaznenog djela nepruanja pomoi osobo koja je teko tjelesno ozlijeena u
prometnoj nesrei iz lanka 273. st. 1. KZ blaa je za poinitelja od odredbe l. 158. st. 1.
KZRH. (Kao u odluci VSRH, K-195/95)
Strah da bi ga prisutni graani mogli izloiti neugodnostima ne iskljuuje obvezu vozaa
motornog vozila ili drugog prijevozog sredstva da stane i pomogne osobi iju je povrredu
prouzroio tim prometnim sredstvom. (Kao u odluci VSH, K-2343/77 od 7. oujka 1979).
Radi se o jednom krivinom djeku nepruanja pomoi osobi povrijeenoj u prometnoj
nezgodi, jer radnja tog krivinog djela znai da je pruanje pomoi propustio voza koji je
prouzroio prometnu nezgodu, kako onda kada se radi o povrijeivanju samo jedne osobe,
tako i kada je povrijeen vei broj osoba.
Rije je, naime, o povredi principa solidarnosti bez obzira na broj povrijeenih osoba, a ne o
povredi pojedinanih samostalnih obveza iz nekoga garantnog odnosa prema svakoj od
povrijeenih osoba.
(Kao u odluci VSRH, K-703/82 od 1. sijenja 1983.)
Da nije ostavareno ovo kazneno djelo, sud je zakljuio u sljedeim odlukama:
a)Kada iz miljenja lijenika vjetaka proizlazi da je oteeni umro u teoretski moguoj
jedinoj esnaestini prve minute nakon zadobivanja povrede, onda se u konkretnom sluaju
objektivno moe smatrati da je nastupila trenutna smrt, te da nije bilo povrijeene osobe kojoj
treba pruiti pomo. Zato u konkretnom sluaju nedostaje objektivni element krivinog djela
nepruanja pomoi osobi povrijeenoj u prometnoj nesrei.
(Kao u odluci Okrunoga suda u Zagrebu, K-3366/81 od 23. veljae 1981.)
b)Naime, te svjedokinja je odreeno iskazala da je prisutnima na mjestu dogaaja rekla da
nije povrijeena. Isto je rekla i lijenici hitne pomoi koja ju je izriito pitala da li je
povrijeena. O tome nije govorila ak ni u istrazi. Stoga se nikako ne moe od optuenika
oekivati da prui pomo osobi koja tvrdi da nije povrijeena, niti su njezine povrede bile
vidljive, a u svemu se ponaala kao potpuno zdrava osoba. Zato optueniku nije mogue
staviti na teret uin ovoga krivinog djela, kako to trai javni tuilac. (Kao u odluci VSRH,
K-191/89 od 24. sijenja 1990.
(Ana Garai, Kazneni zakon u sudskoj praksi, Naklada Zadro, Zagreb 2001.)
Pogreno je stajalite suda da u sluaju kada povrijeenoj osobi priskoe u pomo drugi ne
postoji obveza osobe koja ju je vozilom povrijedila da prui pomo. Krivino djelo

305
nepruanja pomoi osobi povrijeenoj u prometnoj nezgodi iz l. 158. st. 1. KZRH ini voza
koji je vozilom naletio na drugu osobu i bio svjestan da joj je zadao ozljede, pa i pored toga
ozljeenom nije pruio pomo, pri emu je irelevantno da li je na mjestu dogaaja bilo drugih
osoba i da li su one pruile pomo ozljeenom.
upanijski sud Bjelovar, K-532/96 od 7.11.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br.
21
Oteenik je pao u jarak licem u vodu, te se tako uguio, jer zbog zadobivenih ozljeda
nije bio u mogunosti da si sam pomogne. Prema tome je uzrok smrti oteenika bilo
neukazivanje pomoi od optuenika, ime su ostvareni svi elementi k. d. nepruanja pomoi
osobi ozlijeenoj u prometnoj nesrei iz l. 271a. st. 2. KZ, bez obzira na to je li bi oteenik
inae, da mu je optuenik pruio pomo i odvezao ga u bolnicu, ostao iv ili predvidivo
podlegao zadobivenim tekim ozljedama i da mu je pruena lijenika pomo.
VSH, I K-502/74. od 27. svibnja 1975. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.ispr.), Informator Zagreb 1998.
119. KRIVOTVORENJE NOVCA
lanak 274.
Fotokopiju dviju dinarskih novanica od 5.000 HRD na obinom fotokopirnom papiru i
obinim fotokopirnim aparatom nije laan novac u smislu l. 148. st. 1. OKZRH.
Iz obrazloenja:
Da bi se, naime, radilo o lanom novcu kao predmetu ovoga tekoga k. d. novac treba biti
napravljen tako da se na prvi pogled ne moe lako zapaziti da nije pravi novac, tj. on treba
toliko sliiti pravoj novanici da se od nje bitno ne razlikuje (tzv. imitacio vera). Pri tome je
sasvim neodluno to to svjedok konobarica u lokalu, u kojem je optuenik pokuao s
jednom takvom novanicom platiti raun, nije odmah uoila o emu se radi. To je, oito, bilo
zato to nije na to obratila panju. No za svaku prosjenu osobu oito je o emu se radi. To
pogotovo to se radi o fotokopiji u crno-bijeloj tehnici dok je dinarska novanica od 5.000
HRD u boji. U strunoj ekspertizi Narodne banke Hrvatske zakljuno je reeno da obje
krivotvorine spadaju u kategoriju izrazito loe uraenih krivotvorenih novanica s
karakteristikama koje se lako uoavaju. Pravni zakljuak vjetaka, tj. da se te novanice poto
su dospjele u optjecaj moraju uvrstiti u krivotvorene, svakako ne vee sud, jer zadaa je
vjetaka da pomogne sudu u utvrivanju odlunih injenica, a nikako u rjeavanju pravnih
pitanja, pa je takav stav vjetaka irelevantan.
Prema tome, radi se o nepodobnom pokuaju krivotvorenja novca, jer takve fotokopije
novanica (kakve se, izmeu ostaloga, uporabljuju i za araniranje izloga) nije ni mogue
staviti u optjecaj.
U naelu bi se moglo raditi o k. d. prevare iz l. 137. odnosno u ovom sluaju sitne prevare
izl. 138. KZRH uz utvrenje postojanja prevarne namjere.
VSRH, I K-739/1993. od 3. veljae 1994.

306
Bitan element djela iz l. 148. st. 1. OKZRH, trea alternativa, je stavljanje lanog novca u
optjecaj, pa eventualna takva namjera poinitelja sama po sebi nije pravno relevantna.
Iz obrazloenja:
Suprotno albenim argumentima dravnog odvjetnika, u svemu su prihvatljivi razlozi
pobijane presude kojima se obrazlae da nema sigurnih dokaza glede dviju lanih dolarskih
novanica, koje su pronaene u automobilu optuenika, osim stupnja sumnje koja
prvenstveno proizlazi iz injenice da je tom optueniku dokazano drugo k. d. stavljanja u
optjecaj lanog novca.
Optuenik porie da bi kupujui te dvije dolarske novanice znao da su one krivotvorene.
Kada, naime, nije rije o lanom novcu u smislu l. 148. st. 1. OKZRH, koga je poinitelj
napravio sam, niti se radi o preinaenom pravom novcu, potrebno je dokazati stavljanje
lanog novca u optjecaj.
VSRH, I K-614/1993. od 9. lipnja 1994.
Za opstojnost kaznenog djela krivotvorenja novca iz l. 148. OKZRH odluno je samo to da
se radi o novcu koji nije izvan optjecaja, a sasvim je irelevantno o kojoj je valuti rije.
Iz obrazloenja:
U glavi XVII. OKZRH normirana su kaznena djela protiv gospodarstva i jedinstva
hrvatskoga trita, dakle, zatitni objekt te grupe k. d. predstavlja gospodarstvo i jedinstvo
hrvatskoga trita, a unutar te glave nalazi se kao samostalno k. d. i k. d. krivotvorenja novca
iz l. 148. OKZRH. Novac, naime, kao sredstvo plaanja ima izuzetan znaaj za gospodarstvo
svake zemlje pa i za Republiku Hrvatsku, te stoga ovo djelo ima posebnu kazneno-pravnu
zatitu u zakonu, a pritom uope nije odluno o ijem se novcu radi, bitno je da se radi o
novcu koji je u optjecaju u Republici Hrvatskoj ili nekoj drugoj dravi, emu je u ovom
konkretnom sluaju udovoljeno jer je notorno da je USA dolar, novac u optjecaju. Nema
nikakve sumnje u to da kolanje krivotvorenog novca u jednoj zemlji teti gospodarstvu i
tritu te zemlje.
VSRH, I K-701/1993. od 13. listopada 1993. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nv. Br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
Fotokopija dviju dinarskih novanica od 5.000 HRD na obinom fotokopirnom papiru i
obinim fotokopirnim aparatom n ije laan novac u smislu lanka 148. stavak 1. OKZRH.
VSRH, IK-739/93. od 03. 02. 1994. Komentar Kaznenog zakona, prof.dr.sc. Berislav
Pavii, mr.sc. Petar Vei, Zagreb, 1998.
Kazneno djelo iz l. 274. st. 1. KZ blae je za poinitelja od kaznenog djela iz l. 148. st. 1.
OKZRH, no ta injenica ne mora uvijek znaiti da e i izreena kazna biti blaa, kako se
navodi u odluci I. K-191/98 od 2. rujna 1998., u kojoj stoji da je dravni odvjetnik u pravu
kad tvrdi da je za predmetno djelo izreena preblaga kazna. Radi se doista o tekom djelu
kojim se povrjeuju imovinski interesi subjekata u novanom prometu, kojim se povrjeuje
neposredni interes zajednice za sigurnost novanog prometa. Pribavljanje i uporaba lanoga
novca od strane optuenika, s obzirom na njegov opseg, tetila je sigurnosti tog prometa.

307
Takva djela koja naruavaju sigurnost i pouzdanje u novani promet, iziskuju stroe
kanjavanje. Pa iako se radi o djelu za koje je po l. 274. st. 1. KZ/97 sada propisana blaa
kazna od kazne koja je bila zaprijeena u l. 148. KZRH, sud drugoga stupnja izrekao je
optueniku strou kaznu, jer smatra da je kazna zatvora u trajanju od dvije godine primjerena
drutvenoj opasnosti djela i da e ta kazna ostvariti svoju svrhu, bez obzira na to to je
optuenik do sada neosuivan i otac dvoje mldb. djece, kako se to navodi u njegovoj albi
zbog odluke o kazni.
Da se ne radi o krivotvorenju novanih bonova nego novca, zauzeo je stav Vrhovni sud
Republike Hrvatske u odluci K-168/94 od 12. listopada 1994. U toj odluci se navodi da se
nikako nemoe prihvatiti prigovor optuenika kad u albi navodi da se radi o novanim
bonovima, tj. prijelaznom sredstvu plaanja, i da zato krivotvorenje tih bonova tolara nije
isto to i krivotvorenje drugih valuta, pa da tu okolnost valja smatrati olakotnom.
Za opstojnost krivinog djela krivotvorenja novca odluno je samo to da se radi o novcu koji
nije izvan optjecaja, pa se tako u odluci Vrhovnoga suda K-701/93 od 13. listopada 1993.
navodi: Novac, naime, kao sredstvo plaanja ima iznimno znaenje za gospodarstvo svake
zemlje, pa i za Republicku Hrvatsku, te stoga ovo djelo ima posebnu krivinopravnu zatitu u
Zakonu. Pri tome uope nije odluno o kojem se novcu radi, bitno je da se radi o novcu koji je
u opticaju u Republici Hrvatskoj ili nekoj drugoj dravi, emu je u konkretnom sluaju
udovoljeno jer je notorno da je USD u opticaju. Nema nikakve sumnje u to da kolanje
krivotvorenog novca u jednoj zemlji teti gospodarstvu i tritu te zemlje.
Da bi se, naime, radilo o lanom novcu kao predmetu ovog tekog krivinog djela, novac trea
biti napravljen tako da se na prvi pogled ne moe lako zapaziti da nije pravi novac, tj. on treba
toliko sliiti pravoj novanici da se od nje bitno ne razlikuje (tzv. imitatio vera). Pri tome je
sasvim neodluno to to svjedokinja konobarica u gostionici, u kojoj je optuenik pokuao
jednom takvom n ovanicom platiti raun, nije odmah uoila o emu se radi. To je oito bilo
zato to nije na to obratila panju. No, za svaku prosjenu osobu oito je o emu je rije. To
pogotovo kad se radi o fotokopiji u crno-bijeloj tehnici dok je dinarska novanica od 5.000
HRD-a u boji.
Prema tome, radi se o nepodobnom pokuaju krivotvorenja novca, jer takve fotopije
novanica (kakve se, izmeu ostalog, upotrebljavaju i za araniranje izloga) nije ni mogue
staviti u opticaj.
U naelu bi se moglo raditi o krivinom djelu prijevare ili sitne prijevare uz utvrivanje
postojanja prijevarne namjere. (Kao u odluci VSRH, K-739/93 od 3. veljae 1994.)
Ne postoji stjecaj izmeu kaznenog djela prijevare i krivotvorenja novca ve se radi o obliku
prividnog stjecaja konsumpcija uslijed inkluzije.
Optuenicima je stavljeno na teret da su lanim novanicama na sajmovima kupovali stoku i
time poinili u stjecaju kazneno djelo prijevare iz l. 137. KZRH i krivotvorenja novca iz l.
148. OKZRH. Ne moe postojati idealni stjecaj ova dva kaznena djela, ve se radi o tome da
je jednom radnjom ostvareno zakonsko bie dvaju kaznenih djela koja su u takvom
meusobnom odnosu da se samo jedno od ostvarenih zakonskih bia moe primijeniti, a
drugo je iskljueno, zato to je znaajnije djelo stavljanje u opticaj krivotvorenog novca
potisnulo zakonsko bie kaznenog djela prijevare, koje je u konkretnom sluaju inkludirano u
teem djelu iz l. 148. st. 1. OKZRH i koje je omoguilo i olakalo da se izvede to kazneno
djelo. Nije sporno ni u pravnoj teoriji, a ni u sudskoj praksi, a to odgovara i samom pojmu
prividnog stjecaja, da kazneno djelo prijevare u pravilu slijedi glavno djelo i slui kao nain
njegove realizacije. (Kao u odlluci VSRH, K-71/96 od 6. svibnja 1999.)
Suprotno albenim argumentima dravnog odvjetnika, u svemu su prihvatljivi razlozi
pobijane presude kojima se obrazlae danema sigurnih dokaza glede dvijiu lanih dolarskih
novanica, kje su pronaene u automobilu optuenika. Postoji stupanj sumnje koja

308
prvenstveno proizlazi iz injenice da je tom optueniku dokazano drugo krivino djelo
stavljanja u opticaj lanog novca. Optuenik porie da bi kupujui te dvije dolarske novanice
znao da su one krivotvorene. Kada, naime, nije rije o lanom novcu u smislu l. 148. st. 1.
OKZRH, koji je poinitelj napravio sam, niti se radi o preinaenom pravom novcu, potrebno
je dokazati stavljanje lanog novca u opticaj.
(Kao u odluci VSRH, K-614/93 od 9. lipnja 1994.)
Radi se o poinjenju kaznenog djela krivotvorenja novca, a ne o pomaganju, kako je
istaknuto u odluci VSRH, K-667/93 od 9. rujna 1993., u kojoj se navodi: alitelj zapravo
polazi od drugaije injenine osnove od one kako ju je utvrdio sud prvoga stupnja (i koja
osnova se albom ne pobija). Naime, opt. N. Optueniku G. nije davao samo savjete ili upute
o tome tko bi mogao prihvatiti da plasira krivotvoreni novac, nego je on takvog suizvritelja i
naao u osobi opt. T. Organizirao je da se sastanu i preuzimiao je taj lani novac od
optuenika G., koji ga je pribavio, brojio i predavao opt. T., i to ne samo prvotne uzorke, nego
i ukupnu planiranu koliinu. A prema iskazu opt. T., on je trebao sudjelovati i u podjeli dobiti.
Znai, poduzeo je nesporno tipine radnje na izvrenju krivinog djela (kao jedan od
suizvritelja po naelu podjele uloga), a nikako radnje na pomaganju da drugi poini krivino
djelo.
Plati li poinitelj kupljenu robu lanim novcem ini samo kazneno djelo krivotvorenja
novca (iz l. 148. st. 1. OKZRH), a ne i kazneno djelo prijevare (iz l. 137. st. 2. KZRH).
VSRH, I K-71/96-3 od 6. 5.1999.
(upanijski sud u Bjelovaru, K-75/95)
Za opstojnost krivinoga djela krivotvorenja novca iz lanka 148. OKZRH odluno je samo
to da se radi o novcu koji nije izvan optjecaja, a sasvim je irelevantno o kojoj je valuti rije.
U glavi XVII. OKZRH normirana su krivina djela protiv gospodarstva i jedinstva hrvatskog
trita, dakle zatitni objekt te grupe krivinih djela predstavlja gospodarstvo i jedinstvo
hrvatskog trita, a unutar te glave nalazi se kao samostalno krivino djelo i krivino djelo
krivotvorenja novca iz lanka 148. OKZRH. Novac, naime, kao sredstvo plaanja ima
izuzetan znaaj za gospodarstvo svake zemlje, pa i za Republiku Hrvatsku, te stoga ovo djelo
ima posebnu krivinopravnu zatitu u zakonu, a pritom uope nije odluno o ijem se novcu
radi, bitno je da se radi o novcu koji je u optjecaju u Republici Hrvatskoj ili nekoj drugoj
dravi, emu je u ovom konkretnom sluaju udovoljeno jer je notorno da je USA $ u
optjecaju. Nema nikakve sumnje u to da kolanje krivotvorenog novca u jednoj zemlji teti
gospodarstvu i tritu te zemlje.
VSH, I K-701/93. od 13.10.1993.
Sitan element djela iz lanka 148. stavak 1. OKZRH, trea varijanta, jest stavljanje lanog
novca u optjecaj, pa eventualna takva namjera poinitelja sama po sebi nije pravno relevantna.
Suprotno albenim argumentima dravnog odvjetnika, u svemu su prihvatljivi razlozi
pobijane presude kojima se obrazlae da nema sigurnih dokaza glede dviju lanih dolarskih
novanica, koje su pronaene u automobilu optuenika, osim stupnja sumnje koji prvenstveno
proizlazi iz injenice da je tom optueniku dokazano drugo krivino djelo stavljanja u optjecaj
lanog novca.

309
Optuenik porie da bi kupujui te dvije dolarske novanice znao da su one krivotvorene.
Kada, naime, nije rije o lanom novcu u smislu l. 148. st. 1. OKZRH, koji je poinitelj
napravio sam, niti se radi o preinaenom pravom novcu, potrebno je dokazati stavljanje
lanog novca u optjecaj.
VSH, I K-614/93. od 9.6.1994. eljko Horvati, Novo hrvatsko Kazneno pravo,
Organizator Zagreb, 1997.
120. POGODOVANJE VJEROVNIKA
lanak 281. KZ
Prvostupanjskom presudom optuenik je proglaen krivim zbog djela oteenja vjedrovnika
iz l. 101. st. 3. i 2. KZRH. On je, naime, kao direktor privatnog poduzea, za koje je znao da
nije sposobno plaati, iako je sudskim rjeenjem odreena zabrana raspolaganja stvarima na
kojima je bilo zasnovano zalono pravo banke, prodao drugom poduzeu vozilo hladnjau,
otetivi time banku za iznos vei od 6.000,00 kuna. Ovakav injenini opis po novom
Kaznenom zakonu predstavlja kazneno djelo pogodovanja vjerovnika iz l. 281. KZ koje je za
optuenika blae od djela iz l. 101. KZRH. (Kao u odluci VSRH, K-217/95 od 18. oujka
1998.)
121. UTAJA POREZA I DRUGIH DAVANJA
lanak 286. KZ
Skupljanje starih krpa kao jedan oblik prometa robom reguliran je propisima i doputen.
Kako prihod od takve djelatnosti predstavlja zakonito stjecanje dohotka, ono podlijee
oporezivanju, a izbjegavanje potpunog ili djelominog plaanja takve porezne obveze pod
okolnostima predvienima u l. 119. KZH krivino je djelo utaje poreza i doprinosa opisano u
tom propisu KZH. (Kao u odlulci VSH, K-947/78 od 16. svibnja 1979.)
Za utajivanje porezne obveze netko moe krivino odgovarati samo uz uvjete propisane u
specijalnom krivinom djelu utaje poreza i doprinosa iz l. 119. KZH, dakle, samo kad je u
pitanju doputena djelatnost. Samo tada se, naime, moe zahtijevati od nekoga da poreznom
organu predouje istinite podatke o poreznoj osnovici. Inae, takvo inzistiranje rezultiralo bi
obvezom da sudionik ili korisnik neke nedoputene djelatnosti podnoenjem istinitih
podataka, samim tim, mora prijaviti da sudjeluje u nekoj nedoputenoj djelatnosti, kao to je
npr. ilegalni uvoz osobnog automobila, a to pravno nije prihvatljivo. (Kao u odluci VSRH,
K-363/83 od 7. prosinca 1983.)
Kod produljenoga krivinog djela utaje poreza ili doprinosa iz l. 119. KZH, to treba
obuhvatiti kontinuirano utajivanje poreza i doprinosa tijekom vie uzastopnih godina, utaja
poreza u svakoj od tih godina mora, sama za sebe, sadrajno obuhvatiti sva bitna obiljeja
toga krivinog djela, pa uz ostalo i uvjet da je izbjegavana obveza plaanja poreza u svakoj
godini vea od deset tisua dinara. (Kao u odluci VSH, K-2067/77 od 2. kolovoza 1978.)
Obmanjivanje poreznog organa, radi potpunog ili djelominog izbjegavanja plaanja poreznih
obveza, nije krivino djelo prijevare, nego specijalno krivino djelo utaje poreza ili doprinosa

310
iz l. 119. KZH, ali uz sljedei uvjet da se radi o izbjegavanju porezne obveze u odnosu na
neki zakonito steeni prihod. Inae bi se, naime, u takvom sluaju inzistiralo na obaveznom
samoprijavljivanju za neko prethodno uinjeno djelo ili pekraj. (Kao u odluci VSRH, K147/82 od 18. svibnja 1983.)
122. NEDOZVOLJENA TRGOVINA ZLATOM
lanak 290. KZ
Kad Zakon propisuje obavezno oduzimanje predmeta od poinitelja nekoga krivinog djela,
npr. u sluaju krivinog djela trgovine zlatnim novcem, stranom valutom ili devizama prema
l. 167. st. 3. KZ SFRJ, nije mogue umjesto oduzimanja takvih predmeta koji kod poinitelja
nisu pronaeni, obavezati ga da plati dinarsku protuvrijednost predmeta, kao da je u pitanju
oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivinim djelom, budui da se radi o dvije potpuno
razliite krivinopravne mjere. (Okruni sud u Puli, K-22/84 od 6. travnja 1984., Naa
zakonitost, Pregled sudske prakse, br. 23/84.)
123. NESAVJESNO GOSPODARSKO POSLOVANJE
lanak 291. KZ
Po l. 213. KZ za nastali manjak u robi u jednom odjelu robne kue, osim poslovoe odjela
kome je ta roba bila neposredno povjerena, moe odgovarati i osoba koja je pozvana da
odredi organizaciju i nain poslovanja i da vri kontrolu nad ispravnou i urednou
poslovanja, te da uklanja i ispravlja propuste koje u tom pogledu ine poslovoe pojedinih
odjela, a to je upravitelj robne kue, ako je potpuno propustio i zapustio vrenje svoje
dunosti.
VSH, I K-1799/74. od 20. oujka 1975.
Za k. d. iz l. 213. KZ glede subjektivne strane u odnosu na radnju izvrenja djela potrebna je
namjera poinitelja (izravna ili neizravna), a u odnosu na posljedicu dovoljan je nehaj.
Radnja izvrenja djela sastoji se u oiglednom nesavjesnom postupanju. Prema tome nije
dovoljno svako nemarno postupanje, ve to postupanje mora biti po intenzitetu i znaenju do
te mjere nesavjesno, da je nesavjesnost oigledna. Takvo oigledno nesavjesno ostupanje
moe se ogledati u svjesnom krenju propisa, odluka rukovodeih tijela upravljanja, itd. sve
do svjesnog krenja i nepisanih pravila ponaanja i reda u poduzeu, pogonu, odjelu ili na
radnom mjestu.
Okruni sud u Rijeci, K-256/75. od 6. listopada 1975.
Za postojanje k. d. nesavjesnog gospodarskog poslovanja iz l. 103. KZH uz ostale bitne
elemente predviene tim propisom, potrebno je i da poinitelj ima svojstvo odgovorne osobe.
Iz obrazloenja:
Suprotno albenom stajalitu, u konkretnom sluaju ne radi se o k. d. nesavjesnog uvanja
drutvene imovine iz l. 139. KZH ve naprotiv o k. d. nesavjesnog gospodarskog poslovanja

311
iz l. 103. KZH, kako je to pravilno pravno oznaio prvostupanjski sud. Sutinska razlika
izmeu ta dva k. d. je upravo u tome to se glede oigledno nesavjesnog postupanja ili
staranja o drutvenoj imovini u smislu l. 103. KZH trai svojstvo odgovorne osobe za razliku
od k. d. nesavjesnog uvanja drutvene imovine povjerene na uvanje, neovisno, dakle, o
tome ima li poinitelj svojstvo odgovorne osobe ili ne.
VSH, I K-105/84. od 15. sijenja 1987.
Kazneno djelo nesavjesnog gospodarskog poslovanja iz l. 103. KZH ostvareno je ve
jednokratnim postupanjem to u sebi sadri sva obiljeja toga k. d.
Iz obrazloenja:
Svakako da, u pravilu, oigledno nesavjesno postupanje u poslovanju ili u pogledu staranja o
drutvenoj imovini podrazumijeva vie poiniteljevih radnji. Meutim, i jednokratno takvo
postupanje, ako ima takvo objektivno znaenje da predstavlja oigledno nesavjesno
postupanje, sadri sva bitna obiljeja toga k. d.
U konkretnom sluaju, za vrijeme izvanredne inventure u njegovoj prodavaonici, uslijed ega
nije imao vremena poloiti na blagajnu posljednje iznose utrka, optuenik je novac predoio
inventurnoj komisiji koja mu je taj iznos priznala uz uvjet da ga istoga dana uplati na blagajni
poduzea. Meutim, umjesto da tako postupi, optuenik je taj iznos ostavio u svom
nezakljuanom automobilu tijekom itavog poslijepodneva, tako da je taj novac iz njegova
automobila ukraden. Takvo postupanje, iako je jednokratno, ima sva obiljeja oigledno
nesavjesnog staranja o drutvneoj imovini.
VSH, I K-105/84. od 15. sijenja 1987.
Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja za pojedina kaznena djela od
strane svih sudova, Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj 24. studenoga 1997.
godine donio je pravno shvaanje da zakonsko obiljeje znatna imovinska teta postoji kad
vrijednost prouzroene imovinske tete prelazi 30.000,00 kn.
Treba, meutim, napomenuti da s obzirom na sadraj inkriminacije pod to. 1. optunice
oteenoga kao tuitelja, djelo koje je okrivljenicima stavljeno na teret ne sadri bitna
obiljeja toga krivinog djela. Naime, posljedica krivinog djela iz l. 103. KZH,
pretpostavlja nastupanje imovinske tete, a ne i izmakle dobiti, odnosno gubitka
pretpostavljenog prihoda.
Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja na pojedina kaznena djela od
strane svih sudova, nakon donoenja Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN
br. 129/00 od 22. prosinca 2000.), Kazneni odjel vrhovnoga suda na sjednici odranoj 19.
sijenja 2001. godine donio je dopunu pravnog shvaanja od 24. studenoga 1997. godine (br.
Su-726-IV/97) da zakonsko obiljeje imovinska teta velikih razmjera postoji kad
vrijednost imovinske tete prelazi 300.000,00 kn. Ovo pravno shvaanje primjenivat e se od
29. prosinca 2000. godine.
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III. Dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.

312
124. PRIJEVARA U GOSPODARSKOM POSLOVANJU
lanak 293. KZ-a
Koje su bitne razlike izmeu kaznenog djela priejvare iz l. 224. KZ i prijevare u
gospodarskom poslovanju iz l. 293. KZ.
Kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz l. 293. KZ kvalificirani je oblik
prijevare iz l. 224., jer sadraji ovog djela zapravo spadaju u lanak prijevare iz l. 224. KZ.
Meutim, za ovo djelo su propisane stroe kazne nego za obinu i kvalificiranu prijevaru iz l.
224. KZ.
Miljenje Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2.10.2000.g.
Tona je tvrdnja dravnog odvjetnika Republike Hrvatske da injenini opis predmetnog
djela ispunjava obiljeja i jedne i druge kaznenopravne norme (kazneno djelo prijevare iz l.
224. i kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz l. 293. Kaznenoga zakona).
Optuenik je, meutim, kazneno djelo poinio 9. rujna 1993. godine, tj. prije stupanja na
snagu novoga Kaznenoga zakona. Kako je kazneno djelo prijevare u gospodarskom
poslovanju iz l. 293. Kaznenoga zakona potpuno novo kazneno djelo (uvrteno u katalog
inkriminacija upravo na prijedlog Dravnog odvjetnitva Republike Hrvatske uestalih
pojavnih oblika ove posebne vrste prijevare u gospodarskom poslovanju kako navodi prof.
eljko Horvati u svojoj knjizi Novo hrvatsko kazneno pravo, kao obrazloenje uz l. 293.
Kaznenoga zakona, na str. 532.), sud prvoga stupnja optuenika nije mogao proglasiti krivim
za to kazneno djelo (prijevaru u gospodarskom poslovanju iz l. 293. KZ) jer nitko ne moe
biti kanjen niti se prema njemu mogu primijeniti druge kaznenopravne sankcije za djelo
koje, prije nego je bilo poinjeno, nije bilo zakonom ili meunarodnim pravom odreeno kao
kazneno djelo i za koje zakonom nije bilo propisano kojom se vrstom i mjerom kazne
poinitelj moe kazniti (l. 2. st. 2. Kaznenog zakona na koje se drugostupanjski sud
pravilno poziva), a pogotovo kad to djelo u pogledu zaprijeene kazne nije za optuenika
blae, ve upravo suprotno, propisana kazna za kazneno djelo prijevare iz l. 224. st. 4. je od
est mjeseci do pet godina, a za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz l.
293. st. 2. zaprijeena kazna je od jedne do osam godina zatvora. Nadalje, dravni odvjetnik
pogreno se poziva na postgojanje pravnoga kontinuiteta izmeu kaznenog djela prijevare i
kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju. Kazneno djelo prijevare u
gospodarskom poslovanju u stvari je jedan posebni kvalificirani oblik prijevare no on kao
takav u vrijeme poinjenja kaznenog djela (9. rujna 1993. godine) nije postojao, pa moemo
govoriti samo o pravnom kontinuitetu izmeu kaznenog djela prijevare iz l. 173., odnosno
142. KZRH i kaznenog djela prijevare iz l. 224. novoga Kaznenoga zakona.
(Kao u odluci VSRH, Kz-13/99 od 15. rujna 1999.)
Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja na pojedina kaznena djela od
strane svih sudova, Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj 24. studenoga 1997.
godine donio je pravno shvaanje da zakonsko obiljeje znatna imovinska korist postoji
kad vrijednost imovinske koristi pribavljene izvrenjem kaznenog djela prelazi 30.000,00 kn.
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
125. SKLAPANJE TETNOG UGOVORA

313
lanak 294. KZ
Da bi se ostvarilo bie krivinog djela zakljuenja tetnog ugovora, potrebno je da
predstavnik poduzea koje se bavi gospodarskom djelatnou namjerno (izravna namjera)
zaklkjui ugovor za koji zna da je tetan i time nanese tetu poduzeu. Iz provedenog dokaza
proizlazi da nije nastupila teta zakljuenjem ugovora, to potvruju nalazi vjetaka za
knjigovodstvo, a prihvaa i alitelj, te nema nikakve svrhe prijedlog alitelja da se utvruju
jo neki eventualni modaliteti pri sklapanju ugovora, kad bi eventualno poduzee neto bolje
financijski prolo nego u konkretnom sluaju. Naime, ako bi se eventualno i utvrdilo da bi u
nekim drugiim varijantama ugovornih klauzula bila vea dobit za poduzee (tete po
financijskom vjetaku nema), to ne bi predstavljalo bitan element ovog krivinog djela, jer bi
izostala izravna namjera (direktni umiljaj) za nanoenje tete. Stoga je albu dravnog
odvjetnika valjalo odbiti kao neosnovanu. (Kao u odluci upanijskoga suda u Zagrebu, K904/98 od 5. sijenja 1999.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III. Dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
126. IZDAVANJE I NEOVLATENO PRIBAVLJANJE POSLOVNE TAJNE
lanak 295. KZ
Krivino djelo izdavanja i neovlatenog pribavljanja poslovne tajne iz l. 108. st. 2. KZRH ne
ini okrivljenik koji je kao operativni tehnolog strojne obrade u radnoj organizaciji upoznao
privatnog obrtnika s tehnologijom proizvodnje elektrine prigunice, i u tu svrhu mu izradio
montani stol i alat potreban za montau prigunica. Naime, podaci koje je okrivljenik iznio
privatnom obrtniku nisu uvani na nain kako je predvieno statutom radne organizacije za
poslovnu tajnu kojom se smatraju rezultati istraivakgo i konstruktivnog rada. Okrivljenik je
izradio stol za proizvodnju prigunica i alat na temelju vlastitog znanja i vlastitih rjeenja do
kojih je doao sam kao strunjak, a pri izradi se nije koristio istraivakim radom svoje radne
organizacije. (Kao u odluci Okrunoga suda u Bjelovaru, K-328/91 od 18. svibnja 1991.)
Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja na pojedina kaznena djela od
strane svih sudova, nakon donoenja Zakona o izmjenama ik dopunama Kaznenog zakona
(NN br. 129/00 od 22. prosinca 2000.), Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj
19. sijenja 2001. godine donio je dopunu pravnog shvaanja od 24. studenoga 1997. godine
(br. Su-726-IV/97) da zakonsko obiljeje prouzroena teta velikih razmjera postoji kad
vrijednost prouzroene tete prelazi 300.000,00 kn. Ovo pravno shvaanje primjenjivat e se
od 29. prosinca 2000. godine.
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III. dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
Ne ini k. d. izdavanja i neovlatenog pribavljanja poslovne tajne iz l. 108. st. 2. KZH
okrivljenik koji je operativni tehnolog strojne obrade u poduzeu upoznao privatnog obrtnika
s tehnologijom proizvodnje elektrine prigunice i u tu svrhu mu izradio montani stol i
potreban alat za montau prigunica jer podaci s kojima je okrivljenik upoznao privatnog
obrtnika nisu uvani na nain kako je predvieno propisima poduzea za poslovnu tajnu za
koju se smatraju rezultati istraivakog i konstruktivnog rada. Okrivljenik je izradio stol za
proizvodnju prigunica i alat na temelju vlastitog znanja i vlastitih rjeenja do kojih je doao
kao strunjak, a pri izradi se nije koristio istraivakim radom svojega poduzea.

314
Okruni sud u Bjelovaru, K-328/91. od 29. svibnja 1991. 2. sio Kazneni zakon (Nar. nov.
br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
127. NEDOZVOLJENA TRGOVINA
lanak 297. KZ
Predmet kaznenog djela nedozvoljene trgovine iz l. 297. KZ mogu biti samo predmeti ili
roba iji je promet zabranjen ili ogranien. Neovlateno kupovanje, prodaja ili razmjena
svih drugih predmeta ili robe nije kazneno djelo nedozvoljene trgovine. Zato ovo kazneno
djelo ne ine okrivljenici koji su se bavili otkupom stoke da bi preprodavali i zaradili na
razlici cijene, jer promet stokom nije ni zabranjen ni ogranien. (upanijski sud u
Bjelovaru, Kv-11/98 od 15. sijienja 1998., Zbirka sudskih odluka VSRH br. 1/98.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III. dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
128. IZBJEGAVANJE CARINSKOG NADZORA
lanak 298.
Mjera carinskog nadzora u smislu l. 298. st. 1. KZ izbjegava se kako sakrivanjem robe, tako
i njezinim neprijavljivanjem za carinjenje, navodi se u odluci VSRH, K-79/98 od 24.
studenoga 1998., u kojoj stoji kako treba istaknuti da je u odredbi l. 325. Carinskog zakona
(NN br. 53 A/901 do 60/98) reeno: Putnik mora pri prijelazu carinske crte prijaviti i na
zahtjev carinskog radnika pokazati sve stvari koje nosi sa sobom, a odredbom l. 327. istog
zakona je reeno: Stvari koje putnik ne prijavi do asa kad ga carinski radnik pozove da
pokae svoju osobnu prtljagu i robu smatraju se neprijavljenim. Pravilnim tumaenjem gore
istaknute odredbe Carinskog zakona mora se zakljuiti da mjere carinskog nadzora (zakonsko
obiljeje kaznenog djela iz l. 298. st. 1. KZ) izbjegava svaki onaj putnik koji pri prelasku
carinske crte ne prijavi carinskom djelatniku robu koju ima za carinjenje, neovisno o tome
prelazi li carinsku crtu na legalno oznaenom prijelazu, skriva li ili ne skriva robu, te da li ga
je carinski djelatnik prethodno pitao ili ne ima li robu za carinjenje i je li pregledao robu.
2.Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja na pojedina kaznena djela od
strane svih sudova, nakon donoenja Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN
br. 129/00 od 22. prosinca 2000.), Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj 19.
sijenja 2001. godine donio je dopunu pravnog shvaanja od 24. studenoga 1997. godine (br.
Su-726-IV/97) da zakonsko obiljeje stvar velike vrijednosti postoji kad vrijednost
prisvojene stvari prelazi 30.000,00 kn. Ovo pravno shvaanje primjenjivat e se od 29.
prosinca 2000. godine.
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
Nakon ukidanja kaznenog djela iz l. 334. st. 1. i 2. Carinskog zakona ne moe se njegove
poinitelje osuditi za to kazneno djelo, ali ni za kazneno djelo izbjegavanja carinskog nadzora
iz l. 298. st. 1. i 2. Kaznenog zakna jer izmeu tih kaznenih djela ne postoji pravni
kontinuitet.
upanijski sud u Bjelovaru, K-235/01-3 od 8.11.2001.
(Opinski sud u Virovitici, K-41/01) Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu br. 2/2001.

315

129. NEPRIJAVLJIVANJE PRIPREMANJA KAZNENOG DJELA

lanak 299. KZ
Za kvalificirano k. d. neprijavljivanja pripremanja k. d. iz l. 279. st. 2. KZ, to jest, ako se ne
prijavi pripremanje k. d. za koje se po zakonu moe izrei smrtna kazna, ne trai se za
razliku od k. d. iz st. 1. istog lanka KZ, koje se ini kad se zna da se priprema poinjenje k.
d. za koje se po zakonu moe izrei pet godina strogog zatvora ili tea kazna, pa se u vremenu
kad je jo bilo mogue sprijeiti njegovo poinjenje to ne prijavi da to djelo bude i pokuano
ili poinjeno. To slijedi ne samo iz opisa ovih dvaju k. d., koji su meusobno razliiti i takvi
da nipoto ne slijedi da bi k. d. iz st. 2. bilo samo kvalificirani oblik onog iz st. 1. ve i iz
njihovog smisla, tj. da je neprijavljivanje iz stavka 2. tako drutveno opasno u vezi s
neprijavljivanjem drutveno najopasnijih, najteih k. d. za koja je zakonodavac predvidio ak
i kapitalnu, smrtnu kaznu (inae iznimnu kaznu u KZ za takva k. d., kako je u ovom sluaju i
k. d. organiziranja i prebacivanja na teritorij Jugoslavije oruanih grupa, pojedinaca i
materijala iz l. 111. st. 2. KZ), da je dovoljno da se ono samo pripremalo, pa da je nastupila
obveza prijavljivanja, bez obzira da li e ono biti makar i pokuano, zbog ega od te dunosti
prijavljivanja nije osloboen, kao to je to po stavku 3. predvieno za djelo iz st. 1. (brani
drug, roak po krvi u pravnoj liniji, itd.).
VSH, I K-1602/75. od 2. rujna 1975. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.ispr.), Informator Zagreb 1998.
130. POMO POINITELJU NAKON POINJENJA KAZNENOG DJELA
lanak 301. KZ
Maloljetnik je ostvario sve bitne subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela pomoi
poinitelju nakon poinjenja kaznenog djela. Kada je saznao za ubojstvo dviju osoba, s jo
dvojicom otiao je u umu F. Gdje su iskopali jamu, poloili rtve, zagrnuli ih, te prekrili
kamenjem i granjem. Nakon toga je uz automobil oteenika zapalio oteenikove
dokumente, dio dokumenata je bacio, a za uslugu je primio oko 1.800 DEM. Automobil
oteenika odvezli su u I., a putem su zajedniki pobacali dvije torbe i koveg sa stvarima
oteenika. (VSRH, K.475/95 od 21. prosinca 1995.)
U ponaanju optuenika V.B. sud nije naao elemente kaznenog djela pomoi poinitelju
nakon ostvarenja kaznenog djela. Optuenik je uistinu pitolj iz kojega je maoljetnik ispalio
est hitaca u oteenika bacio pod ormar, no optuenik je isto tako tu injenicu kazao
djelatnicima policije, ali ne odmah, nego do zavretka uviaja. Pa kad se uzme u obzir da je
optuenik bio u tekom psihikom stanju uslijed dogaaja koji se odvijao pred njegovim
oima, onda se ovakav njegov postupak moe ocijeniti kao impulzivna radnja (radnja
kratkoga spoja koja nastaje bez punog djelovanja linosti poinitelja), a ne moe se smatrati
da bi okrivljenik bio motiviran tenjom unaprjeenja interesa poinitelja (kaznenog djela
ubojstva) da ovaj ne bude otkriven.
U istoj odluci (VSRH, K-835/96 od 13. studenoga 1997.) sud je opravdano naveo da se
kazneno djelo pomoi poinitelju nakon poinjenja kaznenog djela moe ostvariti samo
injenjem. Te radnje znae izravnu neposrednu pomo poinitelju da ne bude otkriven,

316
odnosno da se ne provede izreena sankcija, pa propust dvojice optuenika da o neemu
izvijeste djelatnike policije ne predstavlja ovo kazneno djelo.
Jednako Zlatari, Krivini zakon u praktinoj primjeni, II. svezak, str. 528, koji citira odluku
V.s. NRH K-1389/55 u kojoj stoji da se ovo kazneno djelo moe ostvariti samo aktivnom
djelatnou, a ne i proputanjem.
Ovo kazneno djelo moe se poiniti samo s izravnom namjerom, kako se navodi u odluci
VSRH, K-351/84 od 25. srpnja 1984., u kojo stoji: Naime, krivino djelo pomoi
poinitelju poslije izvrenja krivinog djela umiljajno je krivino djelo i u odnosu na radnju
izvrenja potreban je direktni umiljaj. To znai da kod poinitelja djela mora postojati znanje
i svijest da pomae poinitelju krivinog djela i da to ini da ovaj ne bude otkriven.
U nastavku albe optuenik navodi da u kkonkretnom sluaju, a da bi se radilo o kaznenom
djelu pomoi poinitelju nakon poinjenja kaznenog djela, poinitelj mora imati svijest da je
za djelo koje je prethodno poinjeno zaprijeena kazna.
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III. dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
131. LANO PRIJAVLJIVANJE KAZNENOG DJELA
lanak 302. KZ
Sadrana su sva bitna obiljeja krivinog djela lanog prijavljivanja iz l. 185. st. 1. KZH
(prva alternativa), kada je utvreno da je poinitelj podnio organima unutarnjih poslova
krivinu prijavu protiv odreene osobe zbog krae automobila, iako je znao da ona to djelo
nije poinila.
Naime, za razliku od alternative istog krivinog djela, prema kojoj je to djelo uinjeno samo
ako poinitelj podmetanjem tragova ili na drugi, tome odgovarajui nain izazove pokretanje
krivinog postupka protiv odreene osobe, za ovu alternativu sasvim je neodluno to krivini
postupak protiv prijavljene osobe nije pokrenut.
(Okruni sud u Puli, K-91/83 od 31. oujka 1983., Naa zakonitost, Pregled sudske prakse,
br. 25/85.)
Ostvareni su elementi kaznenog djela lanog prijavljivanja iz l. 302. KZ kada je optuenica
u predstavci na rad suca opinskog suda upuenoj pedsjedniku upanijskog suda,
predsjedniku VSRH i ministru pravosua, neistinito navela da je taj sudac za izradu pismenog
otpravka presude zahtijevao 5.000 DEM, dakle neistinito tvrdila da je sudac poinio kazneno
djelo primanja mita. Za ostvarenje objektivnog uina tog kaznenog djela nije potrebno da
bude podnesena strogo formalna kaznena prijava; bitan je sadraj predstavke u kojoj se
nesumnjivo tvrdi da je sudac poinitelj kaznenog djela koje se goni po slubenoj dunosti, jer
tijela kojima je predstavka upuena s njom moraju postupiti u skladu s odredbom l. 173. st.
1. ZKP, a toga je bila svjesna i optuenica, dakle znala je da prijavljuje navedenog suca
opinskog suda. (Kao u odluci VSRH, K-532/96 od 1. listopada 1999.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III. dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
132. DAVANJE LANOG ISKAZA
lanak 303.

317
Krivino djelo davanja lanog iskaza mogue je uiniti iskljuivo u odnosu na iskaz dan pred
sudom, u prekrajnom, upravnom i discipllinskom postupku, ali ne i u situaciji kada organ
unutarnjih poslova trai obavjetenja od graana.
VSRH, K-31/94. od 14. 09. 1994. Bilten 19/94. Komentar Kaznenog zakona, prof.dr.sc.
Berislav Pavii, mr.sc. Petar Vei, Zagreb, 1998.
Nije ostvarila elemente krivinog djela davanja lanog iskaza okrivljena, koja je u
ostavinskom postupku izjavila da je kerka ostavitelja, iako je znala da je pravomonom
presudom druga osoba utvrena njenim ocem, pa je i u ostavinskom postupku iza utvrenog
oca zahtjevala i dobila nuni dio, ako se na njenom lanom iskazu ne temelji odluka u
ostavinskom postupku. U ostavinskom rjeenje izriito je navedeno da je srodstvo s
ostaviteljem utvreno na temelju izvoda iz matice knjige roenih.
upanijski sud Bjelovar, K-657/95 od 11.1.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br.
21
Za zakljuak da je netko kao svjedok u k. p. dao laana iskaz i time ostvario obiljeja k. d.
davanja lanog iskaza iz l. 186. st. 1. KZH nije dovoljno samo utvrditi da je on u onome
postupku o istome dogaaju dao dva meusobno razliita iskaza u takvoj mjeri da jedan iskaz
iskljuuje drugi, ve je neophodno utvrditi koji je od tih iskaza suprotan onom eto se stvarno
dogaalo, kao i je li on, dajui kao svjedok takav objektivno neistinit iskaz, bio subjektivno
svjestan toga da govori neistinu i upravo to htio ili barem da je na to pristao.
Okruni suda u Karlovcu, K-44/78. od 3. oujka 1978.
Kazneno djelo davanja lanoga iskaza moe se poiniti s izravnom ili neizravnom namjerom.
Okruni sud u Zagrebu u odluci K-3276/81 od 16. oujka 1982. navodi da se za postojanje
kaznenog djela davanja lanog iskaza i ne treba tim iskazom nekom natetiti, nego je dovoljno
da kod poinitelja postoji svijest da ono to iskazuje ne odgovara stvarnom tijeku dogaaja o
kojem svjedoi, i da je on stvarno htio dati takav iskaz ili da doputa mogunost da je njegov
iskaz objektivno neistinit, a ipak pristaje da ga da kao istinit.
Nema kaznene odgovornosti za kazneno djelo davanja lanog iskaza ako stranka u tijeku
parnice prizna tubeni zahtjev (u smislu odgovarajue odredbe Zakona o parninom
postupku) jer se to ne moe izjednaiti s iakzom stranke u smislu citiranog zakona. (Pravno
shvaanje sjednice Krivinog odjela VSRH od 16. svibnja 1986.)
Nisu ostvarena bitna obiljeja krivinog djela davanja lanoga iskaza u sluaju kada je
optuenik, kao stranka u upravnom postupku, samo pedoio isprave s neistinitim sadraje, na
temelju kojih je u tom postupku donijeta odluka. (VSH, K-1002/87 od 10. oujka 1988.,
Naa zakonitost, Pregled sudske prakse br. 38/88.)
Na temelju l. 60. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN br. 129/00
od 22. prosinca 2000.) stavak 2. lanka 303. KZ izmijenjen je na nain da okrivljenik, kao
stranka u postupku, vie ne moe snositi posljedice za davanje lanog iskaza.
Nije ostvarila elemente krivinog djela davanja lanog iskaza okrivljena koja je u
ostavinskom postupku izjavila da je ki ostavitelja, iako je znala da je pravomonom
presudom druga osoba utvrena njezinim ocem, pa je i u ostavinskom postupku iza utvrenog
oca zahtijevala i dobila nuni dio ako se na njezinom lanom iskazu ne temelji odluka u

318
ostavinskom postupku. U ostavinskom rjeenju izriito je navedeno da je srodstvo s
ostaviteljem utvreno na temelju izvoda iz matice knjige roenih. (Kao u odluci upanijskoga
suda u Bjelovaru, K-657/95 od 11. sijenja 1996.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III. dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
Nisu ostvarena bitna obiljeja k. d. davanja lanog iskaza iz l. 186. st. 2. KZH u sluaju kad
je optuenik, kao stranka u upravnom postupku, samo predoio isprave s neistinitim
sadrajem, na temelju kojih je u tom postupku donesena odluka.
Iz obrazloenja:
Optuenika se tereti da je svojstvo osiguranika iz mirovinskog i invalidskog osiguranja
ostvario na temelju spomenute potvrde i izvrene uplate doprinosa, a ne na temelju lanog
iskaza datog u svojstvu stranke u upravnom postupku, to je bitno obiljeje k. d. iz l. 186. st.
KZH. Prema tome, iako je prvostupanjski sud u zakonskom opisu naveo elemente k. d. iz l.
186. st. 2. KZH, oni nisu sadrani i u injeninom opisu pa optuenik prema injeninom
opisu nije ostvario bitna obiljeja tog djela.
VSH, I K-1002/87. od 10. oujka 1988.
O lanom iskazu se radi kad je on objektivno laan, odnosi se iskljuivo na injenice,
popraen je adekvatnom namjerom i da je upravo na tom iskazu zasnovana odluka.
Okruni sud u Sisku, K-160/85. od 26. rujna 1985.
Priznanje tubenog zahtjeva u parnici u smislu l. 331. ZPP (Slubeni list SFRJ, br. 4/77)
ne moe se izjednaiti s iakzom stranke u smislu citiranog zakona. Stoga, u takvom sluaju ne
moe doi do kaznene odgovornosti stranke za k. d. davanja lanog iskaza iz l. 186. KZH.
Pravno shvaanje sjednice Kaznenog odjela VSH od 16. svibnja 1986. 2. dio Kazneni zakon
(Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
133. SPRJEAVANJE DOKAZIVANJA
lanak 304.
Za postojanje ovoga kaznenog djela dovoljno je da neka osoba, u namjeri da sprijei ili otea
dokazivanje, sakrije, uniti, oteti tuu ispravu ili predmet koji slui dokazivanju. Stoga
kazneno djelo takoer ini ona osoba koja, da bi sprijeila ili oteala dokazivanje kaznenog
djela protiv sigurnosti prometa (izazivanje prometne nesree), uniti tahografsku foliju.
Naime, pod pojmom isprava ima se smatrati i iz tahografa izvaena folija koja oznaava
brzinu kretanja motornog vozila pod uvjetom da se radi o tuoj stvari. (Kao u odluci
Okrunoga suda u Poegi, K-414/89.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III. dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
Poinio je k. d. sprjeavanja dokazivanja u stjecaju s tekim djelom ugroavanja javnog
prometa iz l. 168. st. 4. KZH voza kamiona koji je nakon prometne nesree, koju je sam

319
skrivio, iz tahografa izvadio tahografsku foliju, kako se ne bi mogla utvrditi brzina kretanja
njegovog vozila
Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-440/89. od 23. listopada 1989.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
Nema nikakve sumnje da skrivanje tahografske folije nakon prometne nesree predstavlja k.
d. sprjeavanje dokazivanja iz l. 187. st. 1. KZH. Isto tako je pravilno uzet stjecaj s k. d.
ugroavanja javnog prometa jer nema nijednog osnova za konzumpciju (u pitanju su k. d. s
posve razliitim zatitnim objektima).
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 1/90. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br.
110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
134. NADRIPISARSTVO
lanak 310. KZ
Za ostvarenje krivinog djela nadripisarstva nije dovoljno da netko bez ovlatenja i uz
nagradu jednokratno prui strankama pomo, ve je to djelo ostvareno tek ako uinilac u vie
navrata i kroz due vremensko razdoblje bez ovlatenja prua strankama pravnu pomo i za to
dobiva od njih nagrade ili ako se, makar i nakon jednokratne, pod navedenim okolnostima
pruene pravne pomoi, iz utvrenih injenica moe zakljuiti kako postoji spremnost
uinioca da nastavi takvu neovlatenu djelatnost, da se, dakle, trajno bavi nadripisarstvom.
(Kao u odluci VSH, K-1218/72 od 28. rujna 1972.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III. dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
135. KRIVOTVORENJE ISPRAVE
lanak 311. KZ
Brojevi motora asije na motornom vozilu imaju znaenje privatne a ne javne isprave u
smislu l. 206. KZH.
Iz obrazloenja:
Kazneni zakon kako OKZRH tako i KZRH ne odreuje pojam javne isprave pa treba poi od
pojma javne isprave kako je on odreen Zakonom o parninom postupku (l. 230.) odnosno
Zakonom o opemupravnom postupku (l. 164.), prema kojim se odredbama javnom
ispravom smatra samo ona pismena isprava (tj. isprava u uem smislu) koju je u propisanom
obliku izdala samoupravna organizacija ili zajednica u vrenju javne ovlasti, koja joj je
povjerena zakonom ili odlukom opinske skuptine zasnovane na zakonu.
Prema tim odredbama, osnovni je uvjet da bi se moglo govoriti o javnoj ispravi, da se radi o
pismenoj ispravi, a zatim je potrebno da su ispunjeni i daljnji konstitutivni elementi, tj.
svojstvo izdavatelja (dravno tijelo, samoupravna organizacija ili zajednica), zatim da ispravu

320
izdaje izdavatelj (dravno tijelo) u okvirima svoje nadlenosti, odnosno (samoupravna
organizacija ili zajednica) u poslovima koje vri na osnovi javne ovlasti, te da je takva isprava
izdana u propisanom obliku.
Sva ta tri elementa moraju biti ispunjena kumulativno. Prvi uvjet da bi se neka isprava mogla
tretirati javnom ispravom prema pozitivnim pravnim propisima jest da se radi o pismenoj
ispravi. Za pismenu je ispravu, takoer, potrebno da su ispunjena tri konstitutivna elementa, tj.
izjava (izdavatelja isprave, pravne relevantne injenice i naznaka izdavatelja isprave, tj. potpis
izdavatelja isprave). Prema stajalitu ovoga Vrhovnog suda, navedeni brojevi koje je utisnuo
radnik tijekom proizvodnog procesa ne sadre navedena tri konstitutivna elementa potrebna
za pismenu izjavu.
VSH, Kzz-6/1983. od 14. veljae 1986.
Poinitelj koji napravi lanu ispravu u smislu l. 306. st. 1. KZ i ovu uporabi u odreenu
svrhu za kokju je isprava napravljena ini jedno k. d. iz l. 306. st. 1. tog zakona, ali ako
poinitelj nastavi da uporabljuje takvu ispravu i u druge svrhe i u odnosu na druge osobe bez
vremenskog kontinuiteta, onda on svakom novom uporabom isprave vri novo k. d. iz l. 306.
st. 1. KZ.
Iz obrazloenja:
Prvostupanjski je sud pravilno naao da nije nastupila zastarjelost progona za k. d., zapravo
kaznena djela za koja je optuenik proglaen krivim.
Tono je da u konkretnom sluaju nema realnog stjecaja, kako to optuenik istie, izmeu
pravljenja lane isprave i njene uporabe u sluaju k. d. iz l. 306. KZ, ako obje radnje poini
ista osoba, budui da se tu radi o odnosu supsidijariteta izmeu te dvije djelatnosti odnosno
izmeu te dvije radnje poinjenja ovog k. d.
Meutim, ovaj moment nema ovdje utjecaja na pitanje je li nastupila zastara kaznenog
progona u ovom konkretnom sluaju.
Naime, optuenik je 1954. napravio lanu diplomu o svrenoj Srednjoj tehnikoj koli u z., pa
ju je sve do studenoga 1959. i dalje rabio u vie navrata radi zasnivanja novih radnih odnosa s
pojedinim poduzeima i narodnim odborima, kao i radi upisa u spisak ovlatenih projektanata
zagraevinsko projektiranje i stjecanje odgovornog rukovoditelja graevinskih objekata.
Kod takvog stanja stvari, iako bi se stalo na stajalite da se tu radi o samo jednom k. d., tj. o
pravljenju lane isprave, uslijed ega dalja uporaba te isprave zbog odnosa supsidijariteta ne
bi predstavljao nova k. d. odnosno njihov stjecaj, iapk ne bi bila u ovom sluaju nastupila
zastara kaznenog progona. Naime, u ovakvom sluaju optuenik bi i dalje svakom novom
uporabom krivotvorene isprave nastavljao da vri radnju poinjenja djela, pa se stoga, bez
obzira na to to bi se sve te kasniej uporabe takve isprave zajedno s njenim pravljenjem koje
im je prethodilo smatralo kao jedno k. d., imalo ipak uzeti da je radnja poinjenja ponavljana
sve do zadnje uporabe. Zbog toga, u smislu l. 14. KZ, ima se smatrati da je optuenik do tada
vrio djelo, uslijed ega tek od tada poinje tei rok zastare, tj. od studenoga 1959. koji prema
tome, s obzirom na to da se radi ok. D. za koje kazneni progon po l. 80. st. 1. t. 4. KZ
zastarjeva za pet godina, nije jo istekao.
Takvo stajalite usvaja u osnovi prvostupanjski sud samo to on uzima pogreno da se radi o
trajnom k. d., dok se u stvari radi samo o viekratnom ponavljanju radnje poinjenja.
Meutim, ovaj sud smatra da bi u ovakvom sluaju bilo pravilnije drugo stajalite.
Naime, postavka da ne moe biti realnog stjecaja izmeu pravljenja lane isprave i njene
uporabe, ako se te dvije radnje seknu u osobi istog poinitelja, ne moe vaiti apsolutno tako
da bi se to odnosilo na sve ponovljene uporabe takve isprave koje ta osoba poini pa i u

321
duljim vremenskim razmacima, pod raznim uvjetima i prilikama i prema raznim osobama.
Naprotiv, da bi se uzeo da nema stjecaja izmeu pravljenja isprave i njene uporabe, treba
postojati izvjestan kontinuitet izmeu pravljenja isprave i njene uporabe. To e postojati u
sluaju kad poinitelj, nakon to napravi ispravu, ovu uporabi u odreenu svrhu za koju ju je
napravio i u izvjesnom vremenskom kontinuitetu. Ako, naprotiv, poinitelj nastavi
uporabljivati takvu ispravu na temelju nove rijeenosti i to u druge svrhe i u odnosu na druge
osobe i bez takvog vremenskog kontinuiteta, onda on svakom takvom uporabom isprave vri
novo k. d. uporabe lane isprave i ta nova djela stoje u realnom stjecaju, ukoliko se u
pojedinom sluaju ne uzme, ako zato postoje potrebni uvjeti, da se tu radi o jednom
produljenom k. d. Takav sluaj je i ovdje kod optuenika koji je krivotvorenu ispravu
(diplomu) uporabljivao vie godina u odnosu na razne osobe i u razne svrhe, a bez potrebnog
vremenskog kontinuiteta izmeu pravljenja i uporabe isprave.
Prema izloenom stajalitu, dakle, svakom daljnjom uporabom isprave optuenik je vrio
novo k. d., uslijed ega je po l. 81. st. 4. KZ poinjenjem svakog novog djela prekidan tijek
zastare kaznenog progona za prethodno djelo, pa uslijed toga nije mogla nastupiti i zastara
kaznenog progona za cijelu tu kriminalnu djelatnost koju je optuenik vrio.
S obzirom na izloena stajalita, prvostupanjski sud je pravilno postupio kad je naao da u
ovom sluaju nije nastupila zastara kaznenog progona i da je optuenika proglasio krivim za
djelatnost za koju se optuuje.
Stoga ne stoji prigovor optuenika da je ovdje nastupila zastara kaznenog progona.
Iz tih razloga nije osnovana alba optuenika zbog povrede kaznenog zakona.
VSNRH, K-2108/62. od 4. listopada 1962.
Pravljenjem i uporabom tzv. prave isprave, s neistinitim sadraje, ne ini se k. d.
krivotvorenja isprave iz l. 212. KZH.
Iz obrazloenja:
Optuenika se ne tereti da bi prepravio sadraj u predmetnoj potvrdi strane kompanije ili da
potpis na toj potvrdi ne bi potjecao od osobe koja je na njoj oznaena kao izdavatelj pa kako
je za pojam prave isprave irelevantno pitanje istinitosti njezina sadraja, tako da isprava s
neistinitim sadrajem ima svojstvo prave isprave ako ju je potpisao izdavatelj, evidentno je da
injenini opis zbog kojeg je optuenik proglaen krivim, ne sadri bitna obiljeja k. d. iz l.
212. st. 1. KZH. Drugo je pitanje to je pravljenje i uporaba prave isprave s neistinitim
sadrajem u nekim sluajevima predviena ili kao samostalno k. d. ili pak ulazi u sastav bia
nekoga drugog k. d.
VSH, I K-1002/87. od 10. oujka 1988.
Registarske tablice premjetene s automobila za koji su izdane na drugi automobil su lane
javne isprave jer su odvojene od predmeta za koji su vezane voljom izdatnika te su vezane uz
drugi predmet, ime se izdatniku pripisuje izjava koju on nije dao. Stoga uinitelj koji na
opisani nain premjesti registarske tablice ili upotrebljava automobil s takvim tablicama ini
krivino djelo krivotvorenja isprave iz l. 212. st. 2. KZH.
VSRH, IV K-94/91. od 19. 02. 1992. Komentar Kaznenog zakona, prof.dr.sc. Berislav
Pavii, mr.sc. Petar Vei, Zagreb, 1998.

322
Odredba kaznenog djela krivotvorenja isprave iz l. 311. st. 1. KZ blaa je za poinitelja od
odredbe l. 206. st. 1. KZRH. (upanijski sud u Bjelovaru, K-416/97 od 12. veljae 1998.,
Zbirka sudskih odluka VSRH br. 1/98)
Postoji realni stjecaj kaznenog djela krivotvorenja privatne isprave, poinjenog
prekucavanjem brojeva motora i asije automobila, odnosno utisnuem lanim brojeva, i
kaznenog djela krivotvorenja javne isprave, poinjenog neovlatenog izmjenom originalnih
tablica jednog vozila talicama drugog vozila. (Kao u odluci VSRH, III. Kr-457/83 od 13.
lipnja 1984.)
ini ovo kazneno djelo optuenik koji krivotvori izlaznice iz poduzea jer se i one imaju
smatrati ispravom. Isprava je svaki predmet koji je podoban ili odreen da slui kao dokaz
injenice koja iima vrijednost za pravne odnose. U konkretnom sluaju izdatnice je ispostavio
optuenik kao odgovorna osoba, s neistinim sadrajem, ovjerivi ih svojim potpisom i
peatom poduzea, a sve da bi se iz kruga poduzea iznijela razliita roba i onda prodala
drugom optueniku. (Kao u odluci VSRH, K.1145/86 od 16. studenoga 1988.)
Ne ini ovo kazneno djelo optuenik koji saini pravu privatnu ispravu s neistinitim
sadrajem, kako je to istaknuto u odluci VSRH, K-131/89 od 25. srpnja 1990. godine. U toj
odluci stoji da sastavljanje i potpisivanje pismenih izjava, u kojima dvojica optuenika navode
da su predali treem na popravak svaki po jednu motornu pilu odreene oznake, a to nije bila
istina, predstavlja izdavanje isprave s neistinitim sadrajem, a ne lane isprave, jer je lana
isprava u smislu ovog propisa samo ona koja ne potjee od izdatnika.
Preinaio je pravu ispravu i tako preinaenu ispravu upotrijebio kao pravu. Zimr jr poinio
kazneno djelo krivotvorenja isprave onaj poinitelj koji je na fotokkopiji bankovnog izvoda
pisaim strojem prepravio datum i visinu uplate, a zatim tako prepravljeni izvod predoio u
Diners clubu kao dokaz o izvrenoj uplati. (Kao u presudi VSRH, K-241/91 od 29. svibnja
1991.)
Unitenje obine isprave nije kazneno djelo, kako je navedeno u presudi VSRH, K-131/89
od 25. srpnja 1989., u kojoj stoji da je optuenik na automobilu, koji je uvezao iz inozemstva,
mehanikim putem otkloniko originalni broj asije. A kako broj asije predstavlja obinu, a ne
javnu ispravu, proizlazi da je optuenik unitio obinu ispravu, a unitenje obine isprave nije
kazneno djelo.
Registracijske tablice premjetene s automobila za koji su izdane na drugi automobil lane su
javne isprave jer su odvojene od predmeta za koji su vezane voljom izdatnika te su vezane za
drugi predmet, ime se izdatniku pripisuje izjava koju nije dao. Zato poinitelj koji na opisani
nain premjesti registracijske tablice ili upotrebljava automobil s takvim tablicama, ini
kazneno djelo krivotvorenja javne isprave.
(Kao u odluci VSRH, IV.K-94/91 od 19. veljae 1992.)
Da se ne radi o javnim ispravama, sud je zakljuio u vie svojih odluka, pa se tako navodi:
a) Rjeenje o zabrani na mjeseni dohodak koje poduzee izdaje zbog podignutog kredita za
kupnju robe nije javna isprava. (Kao u VSRH, K-1485/71 od 14. listopada 1971.)
b) Skladine primke koje optuenik krivotvori nisu javne isprave. (Kao u odluci VSRH, K1546/71 od 28. listopada 1971.)
c) Nema svojstvo javne isprave urbanistiki projekt koji je odlukom izvrnog vijea opine
postao sastavnim dijelom odluke o donoenju urbanistikog rjeenja stambenog naselja, koji
je dakle time postao normativni akt te koji od toga asa uiva onu pravnu zatitu kakva je
predviena za svaki drugi normativni akt. (Kao u rjeenju VSRH, IV. K-76/83 od 10.
kolovoza 1983.)

323
d) Putni radni list nije javna isprava jer ga ispostavlja svaki pojedinac ili tvrtka koja se bavi
prijevoznikom djelatnou, a slui iskljuivo za kontrolu zakonitosti obavljanja te
djelatnosti, npr. kontrolu vremena provedenog na putu, broja p rijeenih kilometara, obrauna
trokova goriva i sl. (Kao u odluci upanijskoga suda u Koprivnici, K-79/97 od 8. srpnja
1997.)
e) Broj asije automobila nije javna isprava, kako se navodi u odluci VSRH, Kzz-30/96 od 30.
sijenja 1997., u kojoj stoji da su osuenici u garai os. V.J. na osobnom automobilu marke
Fiat uno zadarske registracije jednostavno skinuli broj asije s prednjeg dijela vozila Fiat
uno i spojili ga na prednji dio vozila koje je os. U. D. Kupio od tree osobe. Time su (prema
stajalitu Vrhovnoga suda) preinaili pravu ispravu u namjeri da je upotrijebe kao ispravnu u
pravnom prometu, zbog ega su oni krivotvorili privatnu ispravu, jer izmijenjeni broj asije
nema tri konstitutivna elementa potrebna za javnu ispravu.
Tui ek koji je poinitelj potpisao svojim imenom i potom ga realizirao, prava je isprava, tj.
isprava koja potjee od osobe koja je na njoj oznaena kao izdavalac. Takva isprava, istinita,
ima neistinit sadraj jer se u njoj implicitno tvrdi da ek, a time i novano pokrie, pripadaju
potpisniku. No, to nije odluno za kazneno djelo krivotvorenja isprave. (Kao u odluci
Okrunoga suda u Poegi, K-69/90 od 11. travnja 1990.)
Prometna je dozvola nedvojbeno javna isprava, dok je registracijska ploica znak
dokazivanja, tj. znak koji na osnovi zakona ili dogovora sadri neku izjavu kao dokaz u
pravnom prometu. Kad je takva isprava spojena s predmetom na koji se odnosi njezin sadraj
tako da s njom ini jedinstven dokaz, to za posljedicu ima istu dokaznu vrijednost kao i sam
sadraj izjave u ispravi, upravo s obzirom na injenicu neodvojivosti prometne dozvole i
registracijske ploice, te registracijske ploice i odreenog vozila, radi se o javnoj ispravi.
Stoga poinitelj koji premjeta registracijsku ploicu s jednog vozila na drugo preinauje
pravu javnu ispravu, a koritenjem tog vozila istu upotrebljava kao pravu. (Kao u odluci
Okrunoga suda u Zagrebu, K-678/92.)
Za postojanje kaznenog djela krivotvorenja javne isprave nije dovoljno da netko napravi
lanu javnu ispravu ili da preinai pravu javnuj ispravu, nego je potrebno da to uini u namjeri
da takvu ispravu upotrijebi kao pravu, pa ta namjera mora biti obuhvaena injeninim i
pravnim opisom djela. (Kao u odluci K-686/80 od 9. srpnja 1980.)
Bankovna tedna knjiica i listii navedeni u izreci prvostupanjske presude, suprotno
stajalitu alitelja, predstavljaju javne isprave. Naime, njih je izdala banka (ovlatena
organizacija), obje te isprave izdane su u propisanom obliku i u granicama nadlenosti
organizacije koja ih je izdala. (Kao u odluci VSH, K-203/87 od 10. studenoga 1988.)
Punomo u koju je okrivljenik dopisao tekst predstavlja javnu ispravu jer je navedena
punomo bila ovjerena od nadlenog organa. Prema tome, radi se o javnoj ispravi koja je
sastavljena u propisanom obliku, koju je ovjerio za to nadleni organ u obavljanju svoje
slubene dunosti i u sklopu svoje nadlenosti koja mu je povjerena zakonom i zasnovano na
zakonu. Prema tome, ne radi se o privatnoj ispravi kao to se pokuava u albi obrazloiti, ve
o javnoj ispravi kao to je sasvim ispravno sud prvoga stupnja obrazloio u svojoj presudi.
(Kao u odluci upanijskoga suda u Zagrebu, K-1072/96 od 5. studenoga 1996.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
Stavljanjem registarske tablice s drugoga, oteenog vozila, na ukradeno vozilo, umjesto
originalnih tablica, ostvarena su bitna obiljeja k. d. krivotvorenja i ujedno uporabe javne
isprave iz l. 212. st. 2. KZH.

324

VSH, III-Kr-457/83. od 13. lipnja 1984.

Oznake serijskih brojeva na asiji i motoru osobnog automobila, za razliku od registarskih
tablica automobila, ne predstavljaju javnu nego obinu (privatnu) ispravu.
Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-476/89. od 7. prosinca 1989.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
Stajalite zauzeto u citiranoj odluci je ispravno. Ono je sukladno sa shvaanjem nae sudske
prakse. Registarska tablica automobila je javna isprava jer ju je izdalo nadleno tijelo u
granicama svoje zakoknske nadlenosti, dok je broj na asiji i motoru automobila obina
isprava jer ga je utisnulo poduzee tijekom proizvodnje automobila.
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 1/90.
Poinitelj koji prilikom prelaska jugoslavensko-austrijske granice predoi ovlatenom
slubeniku carine putnu ispravu koja glavi na tue ime, uporabio je preinaenu javnu ispravu
kao pravu i poinio k. d. krivotvorenja isprave iz l. 212. st. 2. KZH. Takva isprava je za
poinitelja lana jer ne predstavlja vaeu putnu ispravu za njega.
VSH, I K-814/86. od 25. veljae 1986.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
Stajalite odgovara naem pravnom osjeaju, no kada se detaljnije ralanjuje, nastaju
tekoe. Lana isprava u smislu l. 212. st. 1. i 2. KZH je isprava koja ne potjee od osobe
koja je na njoj oznaena kao izdavatelj. U konkretnom sluaju uporabljena je putovnica koju
je izdalo nadleno tijelo i na kojoj nitko nije izvrio nikakvu fiziku preinaku. Nije li takva
isprava ipak prava i ne ostaje li to ona bez obzira na to tko se njome koristi?
Stvar se jo vie komplicira kada nae kazneno zakonodavstvo usporedimo s KZ SR
Njemake. Taj Zakonik u paragrafu 267. takoer inkriminira pravljenje, preinaenje i uporabu
lane isprave, ali u 281. predvia posebno djelo koje naziva zlouporabom osobnih isprava,
a koje ini onaj tko u svrhu obmane u pravnom prometu uporabljuje osobnu ispravu koja je
izdana za nekog drugog ili tko u svrhu obmane u pravnom prometu osobnu ispravu prepusti
drugome za koga ona nije izdana. Za to djelo predviena je i blaa kazna nego za osnovno k.
d. krivotvorenja isprave. Oito KZ SR Njemake smatra da se zlouporaba osobnih isprava ne
moe podvesti pod k. d. krivotvorenja isprava. Ako bismo usvojili to shvaanje, onda bi u nas
podvoenje zlouporabe osobne isprave pod k. d. krivotvorenja isprave bila zapravo
nedopustiva analogija.
Stajalite VSH ipak treba usvojiti. Pojam lane isprave se mora ekstenzivno interpretirati, pri
emu su odlune potrebe pravnog prometa. Ovdje nam moe biti od pomoi sluaj kad
poinitelj premjeta registarske tablice s jednog automobila na drugi. U takvoj situaciji VSH u
odluci III Kr-457/83. od 13. lipnja 1984. (Pregled sudske prakse, br. 25, str. 140) s pravom
uzima da postoji krivotvorenje isprave. Registarska tablica je tzv. sastavljena isprava
(zusammengesetzte Urkunde) jer je tako spojena s predmetom na koji se odnosi
(automobilom) da s njim uini jedinstveni dokaz. Skidanjem registarskih tablica s automobila
na koji se one odnose prema volji izdavatelja i stavljanjem na drugi automobil mijenja se
volja izdavatelja isprave ime isprava postaje lana.

325
Tko rabi tuu putovnicu, ini isto to i poinitelj koji premjeta registarske rtablice s jednog
automobila na drugi. Istina, putovnica i osoba na koju se ona odnosi n isu spojene fiziki kao
registarska tablica i automobil, ali je meu njima uspostavljena veza koja se pravno ni po
emu ne razlikuje od veze izmeu registarske tablice i automobila, a to i jest odluno. Pravno
znaenje radnje u oba sluaja je isto jer poinitelj neovlateno mijenja izjavu sadranu u
ispravi, tako da se ispravom vie ne dokazuje injenica koju je htio dokazati izdavatelj, nego
neka druga. Takva promjena smjera dokazivanja isprave jest preinaenje isprave.
Navedenena interpretacija je dodue vrlo ekstenzivna, ali jo uvijek ne prelazi u analogiju. S
te toke gledanja onda se i odredba paragrafa 281. KZ SR Njemake ukazuje kao suvina;
pogotovo je teko opravdati blau kaznu za to djelo u odnosu na osnovno k. d. krivotvorenja
isprave jer meu njima nema razlike u teini.
Odvjetnik (Zagreb), br. 5-6/88.
Optuenik koji je ukrao ek druge osobe, potpisao ga svojim imenom i predao s dva vlastita
eka na inkaso u potanskoj tedionici, nakon ega mu je slubenica isplatila iznose navedene
u sva tri eka, poinio je glede iznosa podignutog na temelju kradenog eka k. d. prijevare iz
l. 142. st. 1. KZH, ali ne i k. d. krivotvorenja isprave iz l. 212. st. 2. KZH, kako je to
pogreno uzeo prvostupanjski sud.
Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-69/90.. od 11. travnja 1990.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
Da se u navedenom sluaju radi o prijevari izvan svake je sumnje. Sporno, je meutim, je li
poinjeno k k. d. krivotvorenja isprave iz l. 212. st. 2. KZH. Na to pitanje drugostupanjski
sud s pravom odgovara negativno. Lana je ona isprava koja ne potjee od osobe koja je na
njoj oznaena kao izdavatelj. Lanom ispravom uvijek se podmee nekoj drugoj osobi izjava
koju ona nije dala. O tome ne moe biti govora u ovom sluaju jer je optuenik na tuem eku
potpisao sebe. Time je dobivena prava isprava, tj. isprava koja potjee od osobe koja je na njoj
oznaena kao izdavatelj. Istina, takva isprava ima neistinit sadraj jer se u njoj implicitno
tvrdi da ek, a time i novano pokrie, pripada potpisniku, ali je to neodluno za k. d.
krivotvorenja isprave. U pitanju je prava isprava s neistinitim sadrajem ili tzv. pismena la
ije pravljenje se kanjava samo pod uvjetima iz l. 214. KZH (ovjeravanje neistinitog
sadraja), l. 215. KZH (izdavanje i uporaba neistinite lijenike i veterinarske svjedodbe) i
l. 227. KZH (krivotvorenje slubene isprave).
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 2/90.
Registarske tablice premjetene s automobila za koji su izdane na drugi automobil su lane
javne isprave jer su odvojene od predmeta za koji su vezane voljom izdatnika te su vezane uz
drugi predmet, ime se izdatniku pripisuje izjava koju on nije dao. Stoga poinitelj koji na
opisani nain premjesti registarske tablice ili rabi automobil s takvim tablicama ini k. d.
krivotvorenja isprave iz l. 212. st. 2. KZH.
VSRH, IV K-94/91. od 19. veljae 1992.
Kazneno djelo krivotvorenja isprave iz l. 206. st. 2. KZRH, nabavkom lane javne isprave
radi uporabe, ini okrivljenik koji je, iako nije dravljanin Republike Hrvatske, kupio od
nepoznate osobe putovnicu Republike Hrvatske na ime druge osobe i takvu putovnicu koristio
za prelazak preko dravne granice.

326
upanijski sud u Bjelovaru, K-790/1994. od 2. veljae 1995. 2. dio Kazneni zakon (Nar.
nov. br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
Tko premjesti registarske ploice na vozilo za koje nisu izdane ini kazneno djelo
krivotvorenja javne isprave (sada l. 311. st. 2. KZ).
Poinitelj koji izree broj asije s jednog vozila u namjeri da ga navari na drugo kojim jo ne
raspolae ostao je u stadiju pripremnih radnji.
upanijski sud u Bjelovaru, K-247/99-5 od 31.5.1999.
(Opinski sud u Bjelovaru, K-180/96)
Izradom i koritenjem duplikata registarske ploice koja ima isti sadraj kao i originalna
ploica ostvaruju se obiljeja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz l. 311. st. 2. KZ, ali je
takvo djelo beznaajno pa nije kazneno djelo.
upanijski sud u Zadru, K-205/00 od 10.1.2001.
(Opinski sud u Zadru, K-195/00) Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu br. 2/2001.
136. KRIVOTVORENJE SLUBENE ISPRAVE
lanak 312. KZ
Otpremnica skladita poduzea smatra se slubenom ispravom, jer ona slui kao dokaz koji
skladitar i preuzima robe svojeruno potpisuje o koliinama i vrijednosti robe koja se
preuzima. Pri tom nema utjecaja okolnost to sluba raunovodstva poduzea vri kontrolu
otpremnica i prema rezultatu te kontrole utvruje konano stvarno zaduenje robom
prodavaa.
VSH, K-2819/64.
Listonoa koji u dostavnu knjigu za preporuene poiljke neistinito unese da je preporuenu
poiljku predao naslovniku i naslovnika neovlateno potpie pa tako u poslovnoj knjizi
prikae kao da je naslovnik potpisao primitak poiljke, koju zatim preda treoj, po naslovniku
neovlatenoj osobi za primitak takve preporuke, ne ini k. d. krivotvorenja isprave iz l. 212.
st. 1. KZH ve k. d. krivotvorenja slubene isprave iz l. 227. st. 1. KZH.
Pravno shvaanje sjednice Kaznenog odjela VSH od 15. veljae 1990.
S obzirom na zakonsku definiciju isprave iz l. 99. st. 7. KZ (l. 3. KZH), prema kojoj se pod
ispravom razumije svaki onaj predmet koji je podesan ili odreen da slui kao dokaz takve
injenice koja ima vrijednost za pravne odnose, pod slubenom ispravom ima se smatrati
svaki onaj predmet koji ima takav znaaj u okvirima odreene slube. Nema sumnje da ba u
tom smislu znaaj slubene isprave imaju za skladitara skladine kartice u kojima on
evidentira ulaz i izlaz robe iz skladita.
VSH, K-1879/76. od 21. prosinca 1976.

327
Kazneno djelo pronevjere iz l. 322. KZ dovreno je samim protupravnim prisvajanjem
novca ili drugih pokretnih stvari, te ovo k. d. kao samostalno postoji bez obzira na nain
poinjenja djela.
Ako je poinitelj, meutim, u vezi s pronevjerom uinio jo neke radnje koje sadre obiljeja
nekog drugog k. d., tada on odgovara i za to drugo k. d., bez obzira je li je ono poinjeno
injenjem ili neinjenjem.
Zbog toga je neosnovano stajalite prvostpanjskog suda da proputanjem unoenja u slubenu
knjigu vanog podatka, kao to je upis stvarne uplate od strane stranke, a koju je uplaenu
svotu optuenik pronevjerio, optuenik ne ini jo i djelo krivotvorenja slubene isprave.
Naime, u ovom je sluaju djelo poinjeno neinjenjem odnosno proputanjem.
VSH, K-2779/63.
Kemijske olovke i pisai stroj ne samo da predstavljaju pogodno sredstvo za falsificiranje,
nego su i najee sredstvo kojim se takvo k. d. vri. Okolnost da optuenik neke od preinaka
izvrenih tim sredstvima nije obavio dovoljno vjeto, ne moe biti ocijenjena kao neprikladan
pokuaj u smislu l. 17. KZ (l. 20. KZ), a napose ne zbog utvrene okolnosti da je falsifikat
uporabljen.
VSH, K-1565/71. od 10. veljae 1972.
Da bi unitenjem slubene isprave bilo ostvareno k. d. iz l. 319. st. 2. KZ (l. 227. KZH) nije
potrebno da je unitena isprava sadravala istinite podatke.
Kopije paragon blokova predstavljaju predmete koji su prikladni da slue kao dokaz o
plaenoj kupovnini za robu prodanu u prodavaonici, te nisu privatne isprave nego isprave
odreenog znaaja u poslovanju prodavaonice i imaju karakter slubenih isprava.
VSH, K-2422/63. od 22. studenoga 1963.
Pod slubenom ispravom u smislu l. 319. st. 1. KZ razumije se svaka isprava koja je
odreena ili prikladna da slui kao dokaz kakve injenice koja ima vrijednost za slubene
odnose, bez obzira na to je li njeno izdavanje odreeno kakvim pravnim propisom ili
postojeom praksom, odnosno sporazumom izmeu samih slubenika jedne ustanove,
poduzea itd.
VSH, K-2587/61.
Bitan element k. d. krivotvorenja slubene isprave iz l. 227. KZH, ra razliku od k. d.
krivotvorenja isprave iz l. 212. KZH, upravo je unoenje neistinitog sadraja u pravu ispravu.
Pogreno smatra optuenica da nije poinila k. d. krivotvorenja slubene isprave kad je na
spornim isplatnicama potpisala sebe kao blagajnicu. Naime, u konkretnom sluaju bitno je da
je ona kao slubena osoba u blagajniki dnevnik unijela neistinite podatke o osobama koje su
s bankovnih rauna podigle odreene novane iznose, iako je to, ustvari, uinila sama
optuenica.
Nije, dakle, odluan potpis na uplatnici, ve istinitost sadraja koji se potpisom potvruje, a
iju fingiranost optuenica niti ne osporava. Prema tome, za bie k. d. iz l. 227. st. 1. KZH
znaajna je istinitost sadraja prave poslovne isprave, dok je neovlateno stavljanje tueg
potpisa na ispravu odluno za bie k. d. iz l. 212. st. 1. KZH i to neovisno o istinitosti samog
sadraja takve isprave.

328

VSH, K-260/85. od 15. listopada 1985.

Za pravilnu ocjenu toga jesu li optuenici unijeli u slubenu ispravu neistinite podatke i time
poinili k. d. iz l. 319. st. 1. KZ treba poi od sadraja odredbe l. 99. st. 7. KZ prema kojoj
je isprava u smislu Krivinog zakonika svaki predmet koji je podesan ili odreen da slui kao
dokaz kakve injenice koja ima vrijednost za pravne odnose. Iz toga proizlazi da nije svaki
podatak naveden u ispravi podesan da slui kao dokaz kakve injenice, ve samo onaj podatak
kojima vrijednost za pravne odnose, dakle o pravnim injenicama koje su prikladne da
prouzroe postanak, prestanak ili promjenu nekog prava odnosno pravnog odnosa. Stoga
unoenje u slubenu ispravu podataka koji nemaju takav znaaj, makar oni i ne bili istiniti, ne
predstavlja k. d. falsifikata i unitenja slubene isprave, knjige ili spisa iz l. 319. st. 1. KZ.
VSH, I K-1031/74. od 21. oujka 1975.
Ostvarena su sva bitna obiljeja k. d. krivotvorenja slubene isprave iz l. 227. st. 2. KZH
kad je utvreno da je optuenica radi prikrivanja prisvajanja sakrila ispostavljenu istinitu
dokumentaciju.
VSH, I K-72/83. od 11. sijenja 1984. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.ispr.), Informator, Zagreb 1998.
Veterinarski inspektor koji u svjedodbu o zdravstvenom stanju stoke unese neistinit podatak
da je u nadlenom zavodu utvreno da stoka ne boluje od odreenih zaraznih bolesti ini
kazneno djelo krivotvorenja slubene isprave i u sluaju ako stoka zaista nije bolovala od
zaraznih bolesti.
VSRH, I K-217/1995-3 od 18.3.1998.
(upanijski sud u Bjelovaru, K-62/94)
Potar koji u dostavnu knjigu za preporuene poiljke neistinito upie da je preporuenu
poilju predao naslovniku i naslovnika neovlateno potpie, pa tako u poslovnoj knjizi prikae
kao da je naslovnik potpisao primitak poiljke, koju zatim preda treoj osobi, po naslovniku
neovlatenoj osobi za primitakk takve preporuke, ini kazneno djelo krivotvorenja slubene
isprave, a ne kazneno djelo krivotvorenja isprave. (Pravno shvaanje sjednice Kaznenog
odjela VSRH od 15. veljae 1990.)
Izdatnica za robu predstavlja slubenu ispravu kako je naveo VSRH u svojoj odluci K1145/86 od 16. studenoga 1988., u kojoj stoji da izdatnice neistinitog sadraja koje je
ispostavio optuenik kao skladitar i odgovorna osoba u sklopu svojih dunosti i ovlatenja,
ovjerivi ih svojim potpisom i peatom oteenog poduzea, a sve radi nesmetanog iznoenja
prisvojene robe iz kruga poduzea, predstavljaju poslovne isprave. Stoga je djelo optuenika s
pravom oznaeno kao kazneno djelo krivotvorenja slubene isprave.
Sudovi su u vie odluka zauzimali stavove o tome to se ne smatra slubenom, odnosno
poslovnom ispravom, pa se tako navodi:
a) Listi koji se popunjava pri podizanju uteevine u banci nije slubena isprava u smislu
kaznenog djela krivotvorenja slubene isprave. (VSRH, K-619/85 od 7. studenoga 1987.)
b) Blagajniki obraun dnevnog utrka, koji je blagajnik napisao na komadu papira u vezi sa
specifikacijom novanica, samo je pomona evidencija, a ne i poslovna isprava. (VSRH, K1192/86 od 26. veljae 1987.)

329
Mjeseni izvjetaj je poslovna isprava ije je voenje odreeno pravilima slube i u kojoj se
evidentiraju svi pojedinani dokumenti o zaduenju i razduenju i njihov zbroj, te zatim,
prvoga radnoga dana sljedeeg mjeseca dostavljaju slubi nadlenoj za usklaenje. Pa kada
optuenik u taj mjeseni izvjetaj nije unio vane podatke koji se odnose na pravno odlune
injenice, odnosno unio je u njega neistinite podatke te isprave unitio, takvim svojim
ponaanjem ostvario je obiljeja kaznenog djela krivotvorenja slubene. (Kao u odluci VSRH,
K-429/88 od 16. svibnja 1990.)
Primka predstavlja poslovnu ispravu, pa optuenik koji je u primke unio neistinite podatke i
tako neistinite poslovne isprave upotrijebio kao prave, dostavivi ih u knjigovodstvo na
obraun i zaduenje, poinio je kazneno djelo krivotvorenja slubene isprave. (Kao u odluci
VSRH, K-935/88 od 8. studenoga 1989.)
Time to je optuenica u raun umjesto odreenih cijena upisala vee cijene, ona je kao
odgovorna osoba, upraviteljica ljekarne, unijela u slubenu ispravu raun neistinite
podatke. Takvim je radnjama ostvarila obiljeja kaznenog djela krivotvorenja subene isprave.
(Odluka VSRH, K-383/85 od 23. prosinca 1987.)
Sastavljanje slubene isprave koristei sadraj koji nije u skladu sa zakonom ne predstavlja
radnju poinjenja kaznenog djela krivotvorenja slubene isprave. O krivotvorenju slubene
isprave radit e se kad se u ispravu unesu neistiniti, odnosno lani podaci. (Kao u odluci
VSRH, K-1066/87 od 18. travnja 1989.)
to se sve ima smatrati slubenom ispravom navedeno je u odlukama:
a) S obzirom na zakonsku definiciju isprave, slubenom ispravom ima se smatrati svaki onaj
predmet koji ima sadraj isprave u sklopu odreene slube. Nema sumnje da ba u tom smislu
znaenje slubene isprave ima za skladitara skladina kartica u koju on evidentira ulaz i izlaz
robe iz skladita (VSRH, K-1879/76 od 21. prosinca 1976.)
b) Otpremnica skladita privrednog poduzea smatra se slubenom ispravom jer ona slui kao
dokaz koji skladitar i preuzimia robe svojeruno potpisuju o koliinama i vrijednosti robe
koja se preuzima. Pri tome nema utjecaja okolnost to sluba raunovodstva poduzea
kontrolira otpremnice i prema rezultatu te kontrole utvruje konano stvarno zaduenje robom
proizvoaa. (Vrhovni sud Republike Hrvatske, K-2819/64.)
c) Samo sainjenje neistinitog bankovnog naloga za prijenos sredstava s jednog na drugi
raun, dovreno je kazneno djelo kritvorenja slubene isprave. (VSRH, K-224/92 od 20.
listopada 1992.
d) Kopije paragon-blokova predstavljaju predmete koji su prikladni da slue kao dokaz o
plaenoj kupovnoj cijeni za robu prodanu u prodavaonici, te nisu privatne isprave nego
isprave odreenog znaaja u poslovanju prodavaonice i imaju karakter slubenih isprava.
(Kao u odluci VSH, K-2422/63 od 22. studenoga 1963.)
Kazneno djelo krivotvorenja slubene isprave moe poiniti samo slubena ili odgovorna
osoba, pa je pravomonom presudom povrijeen krivini zakon. Naime, u pogledu krivinog
djela primijenjen je krivini zakon koji se ne moe primijeniti na osuenika (radio u poduzeu
kao kurir, loa i ista) s obzirom na to da on prema pravilnom tumaenju odredbe l. 3. st.
4. KZH nema svojstvo slubene ili odgovorne osobe. (Kao u odlulci VSRH, III.Kr-106/92 od
30. travnja 1994.)
Ostvarena su sva bitna obiljeja kaznenog djela krivotvorenja slubene isprave kad je
utvreno kako je optuenica, da bi prikrila prisvajanje, sakrila ispostavljenu istinitu
dokumentaciju. (Kao u odluci VSRH, K-72/83 od 11. sijenja 1984.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.

330

137. POSEBNI SLUAJEVI KRIVOTVORENJA ISPRAVE

lanak 313.
Okrivljenik koji je na svom nalazu i miljenju otisnuo peat u kojem stoji da je sudski
vjetak, iako je znao da je brisan iz popisa sudskih vjetaka, nije poinio krivino djelo
krivotvorenja isprave iz l. 212. st. 1. u vezi s l. 213. t. 4. KZH (l. 206. st. 1. u vezi s l. 207.
st. 4. KZH). Takva isprava, dodue, sadri jedan neistinit navod, ali je ona unato tome prava
isprava jer pripada osobi koja je na njoj oznaena kao izdavatelj. Lano stavljanje poloaja ili
ina uz potpis bitno utjee na dokaznu snagu isprave, samo ako dovodi do zablude o
iidentitetu izdavatelja, to ovdje nije tako. Svaka druga interpretacija odredbe l. 213. st. 4.
KZH znaila bi da ona obuhvaa intelektualni faksifikat, tj. da se odnosi na izdavanje isprave
s neistinitim sadrajem, a takve rfaksifikate obuhvatio je zakonodavac samo u lanovima 214,
215 i 227. KZH (l. 208., 209., 221. KZH). Naprotiv, odredba l. 213. KZH interpretativno je
pravilo za odredbu l. 212. KZH, pa se stoga, kao i odredba l. 212. KZH, odnosi samo na
materijalne faksifikate, tj. za izdavanje isprava koje ne pripadaju osobi koja je na njima
navedena kao izdavatelj.
VSRH, Kzz-8/92. od 28. 04. 1992. Komentar Kaznenog zakona, prof.dr.sc. Berislav Pavii,
mr.sc. Petar Vei, Zagreb, 1998.
Okrivljenik koji je na svoj nalaz i miljenje otisnuo peat s oznakom da je sudski vjetak,
iako je znao da je brisan iz popisa sudskih vjetaka, nije poinio kazneno djelo krivotvorenja
isprave. Takva isprava, dodue jedan neistinit navod, ali je ona unato tome prava isprava jer
potjee od osobe koja je na njoj oznaena kao izdavatelj. Lano stavljanje poloaja ili ina uz
potpis bitno utjee na dokaznu snagu isprave samo ako dovodi u zabludu o identitetu
izdavatelja, to ovdje nije tako. Svaka druga interpretacija odredbe l. 213. st. 4. KZH znaila
bi da obuhvaa intelektualni falsifikat, tj. da se odnosi na izdavanje isprave s neistinitim
sadraje, a takve falsifikate obuhvatio je zakonodavac samo u lancima 214., 215. i 227.
KZH. Naprotiv, odredbe lanka 213. KZH interpretativno su pravilo za odredbe lanka 212.
KZH, pa se stoga kao i odredbe lanka 212. KZH odnose samo na materijalni falsifikat, tj. na
izdavanje isprave koja ne potjee od osobe koja je na njima navedena kao izdavatelj. (Kao u
odluci VSRH, Kzz-8/92 od 28. travnja 1992.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
138. OVJEROVLJAVANJE NEISTINITOG SADRAJA
lanak 315. KZ
Ostvarena su sva bitna obiljeja k. d. ovjerovljenja neistinitog sadraja iz l. 214. st. 1. KZH
kad je poinitelj doveo u zabludu tijielo nadleno za registraciju vozila tako to je prethodno
neovlateno zamijenio originalne tablice automobila i krivotvorio brojeve asije i motora, te
na temelju toga ishodio registraciju ukradenoga vozila.
VSH, III-Kr-457/83. od 13. lipnja 1984.

331
Poinio je k. d. ovjeravanja neistinitog sadraja iz l. 214. st. 1. KZH optuenik koji je
referentu SUP-a lano predoio da je izgubio vozaku dozvolu u namjeri da se u duplikat
unese zabrana upravljanja motornim vozilom B kategorije, a da se on slui originalnom
dozvolom u koju nije unesena zabrana, nakon ega mu je izdat duplikat vozake dozvole.
Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-447/89. od 18. listopada 1989.
Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
I ovo stajalite valja odobriti. Poinitelj je doveo u zabludu nadleno tijelo koje je zbog toga
izdalo javnu ispravu s neistinitim sadrajem. Da bi pak neka isprava bila neistinita, potrebno
je da izjava sadrana u njoj u nekom bitnom elementu ne odgovara injenicama.
U konkretnom sluaju neistinitost je duplikata u tome to se njime neistinito tvrdi da je
original izgubljen. Dodue, to u duplikatu nije izrijekom reeno, ali je implicirano u naznaci
duplikat pa ak u sluaju kada te nanake nema i u samom inu izdavanja duplikata.
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 1/90.
Ne ini k. d. ovjeravanja neistinitog sadraja iz l. 208. st. 1. KZH ona osoba koja, da bi
sprijeila da joj se u vozaku dozvolu unese zabiljeka o izreenoj sigurnosnoj mjeri zabrane
upravljanja motornim vozilom, nadlenom ministarstvu unutarnjih poslova lano prikae da je
vozaku dozvolu izgubila, zatim ishodi duplikat vozake dozvole s takvom zabiljekom, a
onda se koristi originalnom vozakom dozvolom.
K. d. ovjeravanja neistinitog sadraja ini, naime, samo ona osoba koja je dovela u zabludu
nadleno tijelo da joj ono u javnoj ispravi, zapisniku, ili knjizi ovjeri togod neistinito, to ima
sluiti kao dokaz u pravnom prometu.
U konkretnom sluaju nadleno tijelo Ministarstva unutarnjih poslova nije u javnoj ispravi
ovjerio neistiniti sadraj ve je javnu ispravu (vozaku dozvolu) izdao na temelju provedenog
upravnog postupka u kojem je bio duan provesti dokaze radi utvrenja injenice da je
vozaka dozvola izgubljena.
Pravno shvaanje sjednice Kaznenog odjela VSH od 15. veljae 1990. 2. dio Kazneni zakon
(Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
Ostvarena su sva bitna obiljeja kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadraja kada je
poinitelj doveo u zabludu organe nadlene za registraciju motornog vozila tako to je
prethodno neovlateno zamijenio originalne tablice automobila i krivotvorio brojeve motora i
asije, te na temelju toga ishodio regisraciju ukradenog vozila. (Kao u odluci VSRH, III. Kr457/83 od 13. lipnja 1984.)
Ne ini kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadraja osoba koja (da bi prikrila da joj se u
vozaku dozvolu unese zabiljeka o izreenoj sigurnosnoj mjeri zabrane upravljanja
motornim vozilom) nadlenom tijelu lano prikae da je vozaku dozvolu izgubila, zatim
ishodi duplikat vozake dozvole s takvom zabiljekom, a onda se koristi originalnom
vozakom dozvolom. Kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadraja ini samo ona osoba
koja je dovela u zabludu nadleni organ da on u javnoj ispravi, zapisniku ili knjizi ovjeri to
neistinito, to ima sluiti kao dokaz u pravnom prometu. U konkretnom sluaju nadleni
organ nije u javnoj ispravi ovjerio neistinit sadraj nego je javnu ispravu, vozaku dozvolu,

332
izdao na temelju provedenog upravnog postupka u kojem je bio duan provesti dokaze radi
utvrenja injenice da je vozaka dozvola izgubljena. (Pravno shvaanje sjednice Kaznenog
odjela VSRH od 15. veljae 1990.)
Ne ini kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadraja okrivljenik koji je (u namjeri da odjavi
svoj automobil) u policijskoj stanici dao neistinitu pismenu izjavu da je automobil
raskomadan i prodan za dijelove, a da su registracijske ploice unitene, na temelju ega je
ovlateni referent brisao automobil iz evidencije motornih vozila. (Kao u odluci Okrunoga
suda u Bjelovaru, Kv-151/91 od 15. svibnja 1991.)
Pravi smisao inkriminacije iz st. 2. l. 208. KZRH jest u tome da se osigura kanjavanje
osobe koja je upotrijebila slubenu, a neistinitu ispravu koju je ta osoba umiljajno napravila.
Nema djela iz st. 1. toga lanka ako je optuenik policijskoj upravi, zatraivi uvjerenje o
prebivalitu, neistinito naveo, predoivi svoju raniju osobnu iskaznicu, da prebiva u
Republici Hrvatskoj, a nadleni organ Policijske uprave splitko-dalmatinske izdao je to
uvjerenje na temelju l. 171. Zakona o opem upravnom postupku prema podacima iz
kompjutorske evidencije u smislu odredbe l. 11. Zakona o prebivalitu i boravitu graana.
Policijska uprava splitsko-dalmatinska je uvjerenje o prebivalitu, koje je izdala optueniku,
temeljila na provedenom upravnom postupku i ocjeni izvedenih dokaza. Radi se o odluci
donesenoj u upravnom postupku na osnovi slubene evidencije, a to nije ovjeravanje. Nema
ovjeravanja jer policijska uprava nije prenijela neposredno u uvjerenje o prebivalitu, kao
istinite, podatke primljene od optuenika, nego je na osnovi tih podataka donijela odluku
poslije provedenog postupka.
Da bi se poinilo djelo iz st. 2. l. 208. KZRH, potrebno je da isprava bude ovjerena na nain
iz st. 1. istog lanka, a to u konkretnom sluaju nije uinjeno, jer neistinit sadraj nije ovjeren
dovoenjem u zabludu policijske uprave. U konkretnom sluaju nadleni organi zdao je
ispravu, uvjerenje o prebivalitu, na temelju provedenog upravnog postupka u kojem je bio
duan provesti dokaze radi utvrenja injenice prebiva li optuenik na teritoriju Republike
Hrvatske ili ne. (Iz odluke VSRH, Kzz-9/97 od 13. svibnja 1998.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
139. IZDAVANJE I UPORABA NEISTINITE LIJENIKE ILI VETERINARSKE
SVJEDODBE
lanak 316. KZ
Kod kaznenog djela izdavanja neistinite lijenike svjedodbe nije odluno je li izdavatelj
postupio u granicama svojih ovlatenja, kako je odlueno u presudi Okrunog suda u Zagrebu,
K-3677/83 od 6. oujka 1984., u kojoj stoji: Okrivljenoj se inkriminira krivino djelo
izdavanja neistinite lijenike svjedodbe, dakle da je svjesno potvrdila izvjesne lane
injenice koje su sadraj odnosne svjedodbe. To krivino djelo predstavlja vrstu tzv.
intelektualnog falsifikata, to znai da je objektivni element toga djela prava lijenika
svjedodba, to jest ona koja potjee od onoga koji je na njoj oznaen kao izdatnik, ali s
neistinitim sadrajem. Stoga je za utvrenje postoji li krivino djelo koje se inkriminira
okrivljenoj u konkretnom sluaju odluno, osim neistinitog sadraja svjedodbe, samo to je li
okrivljena potpisala svjesno, to jest s direktnim ili eventualnim umiljajem da potvruje lane
injenice koje su sadraj svjedodbe. A nije odluno je li okrivljena postupila u granicama
svojih ovlatenja, pa u tome i nije bilo potrebno provoditi dokaze.

333
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
Sud prvoga stupnja je iskazima presluanih svjedoka opravdano poklonio vjeru, te uzima
utvrenim da je okrivljenik sprijeio djelatnika policije D. P. da ga legitimira i privede u
policijsku postaju, tako da ga je odgurnuo od sebe i pobjegao s mjesta dogaaja. Pri tome je
okrivljenik bio svjestan da svojim nasilnim postupanjem sprijeio slubenu osobu u
obavljanju slubene radnje, koju je ova poduzela u sklopu svojih ovlatenja. Na opisani nain
ostvario je sva obiljeja kaznenog djela iz l. 317. st. 1. i 3. Kaznenog zakona. (Kao u odluci
upanijskoga suda u Zagrebu, K-25/98 od 20. listopada 1998.)
U ovoj odluci suvian je dodatak da je okrivljenik pobjegao s mjesta dogaaja, jer samo
bjeanje ne znai uporabu sile niti je to prijetnja kojom bi se slubena osoba sprijeila u
obavljanju slubene dunosti, kao to se ispravno navodi u primjeru pod brojem 2 (K776/96).
to se tie sile upotrijebljene da se slubena osoba sprijei u obavljanju slubene radnje,
VSRH u svojoj odluci (K-776/96 od 20. veljae 1997.) zauzeo je stav da je sud prvoga
stupnja potpuno utemeljeno zakljuio da optuenik Z. R. nije upotrijebio silu da bi slubenu
osobu sprijeio u obavljanju slubene radnje, ve se samo nije pokorio naredbi slubene
osobe da se zaustavi, nakon ega su dvojica policajaca krenuli u potjeru za optuenikom.
Optuenik je osobe ovlatene da obavljaju slubenu radnju uvanaj povjerenih im osoba
lienih slobode, uperenim pitoljem sprijeio u obavljanju te dunosti. U sluaju da mu je
daljnja namjera i bila poiniti suicid, on je objektivno i subjektivno ostsvario obiljeja ovog
kaznenog djela, jer dunost je tih osoba takoer da obilaskom prostorija stvarno uvaju
povjerene osobe, pa i sprjeavaju osobe liene slobode da ugroze vlastiti ivot. (Kao u odluci
VSRH, K-1060/86 od 3. veljae 1988.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
140. NAPAD NA SLUBENU OSOBU
lanak 318. KZ
Za postojanje k. d. napada na slubenu osobu pri obavljanju poslova sigurnosti iz l. 194.
KZH dovoljno je da postoji napad ili prijetnja napadom na slubenu osobu, dok se ne trai da
se tim napadom ili prijetnjom spreava poinjenje slubene radnje. Po tome se djelo razlikuje
od k. d. spreavanja slubene osobe u obavljanju slubene radnje iz l. 193. KZH.
Prema tome, pogreno je stajalite prvostupanjskoga suda da je u sluaju fizikog napada i
nanoenja lake tjelesne ozljede pripadniku policije k. d. iz l. 194. st. 2. KZH iskljueno samo
zato to je taj pripadnik ve izvrio slubenu radnju (provjeru isprava).
Okruni sud u Zagrebu, K-3033/90. od 22. sijenja 1991. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov.
br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998
SPRJEAVANJE SLUBENE OSOBE U OBAVLJANJU DUNOSTI
l.317 KZ
Voza koji usmjeri vozilo na prometnog policajca koji ga pokuava zaustaviti svjetleom
ploicom ini u stjecaju kaznena djela dovoenja u opasnost ivota i imovine opeopasnom
radnjom (l. 146. st. 1. Krivinog zakona RH) i spreavanja slubene osobe u obavljanju
dunosti (l. 186. st. 1. Krivinog zakona RH).

334

141. ODUZIMANJE ILI UNITENJE SLUBENOG PEATA ILI SLUBENOG

SPISA
lanak 324. KZ
Pismo privatne osobe koje je zaprimljeno u spis Centra za socijalni rad, u predmetu
odluivanja o povjeravanju na uvanje, odgoj i uzdravanje maloljetne djece, postaje sastavni
dio spisa tijela koje vri javna ovlatenja. Okrivljenik koji je poderao to pismeo kada mu je
dano na uvid ini k. d. iz l. 194. st. 1. KZRH, jer je unitio ispravu koja se nalazi kod
organizacije koja vri javna ovlatenja.
upanijski sud u Bjelovaru, K-67/1995. od 6. travnja 1995. 2. dio Kazneni zakon (Nar.
nov. br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
Policija je ovlatena stavljati slubeni peat, kako je navedeno u odluci upan ijskoga suda u
Zagrebu, K-533/94 od 3. svibnja 1994. godine. U odluci stoji kako se ne moe prihvatiti
tvrdnja okrivljenika da policija nije ovlatena stavljati peat radi osiguranja prostorija. Naime,
policija je dravno tijelo, a iz izvjea Policijske stanice M. proizlazi da je stan zapeaen
nakon to je utvreno da je jedna osoba iselila iz tog stana, a u stanu je ostavila namjetaj i
vee stvari. Poto je utvreno da stan koriste druge nepozoznate osobe, policija je stavila
peat radi osiguranja tog stana.
Pismo privatne osobe koje je zaprimljeno u spis Centra za socijalni rad, u predmetu
odluivanja o povjeravanju na uvanje, odgoj i uzdravanje maloljetne djece, postaje sastavni
dio spisa tijela koje vri javna ovlatenja. Okrivljenik koji je poderao to pismo kada mu je
dano na uvid ini krivino djelo iz lanka 194. stavak 1. KZRH, jer je unitio ispravu koja se
nalazi kod organizacije koja vri javna ovlatenja. (Kao u odluci upanijskoga suda u
Bjelovaru, K-67/95 od 6. travnja 1995.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
142. LANO PREDSTAVLJANJE
lanak 328. KZ
Za poinjenje kaznenog djela lanog predstavljanja nije nuno da se poinitelj izriito
predstavi kao slubena osoba, kako je naveo Okruni sud u Zagrebu u odlulci K-1682/86 od
17. lipnja 1986. godine. U toj odlulci stoji da sama injenica to se okrivljenik nije osobno
predstvio kao slubena osoba nije odluna za postojanje kaznenog djela lanog predstavljanja.
Naime, to se kazneno djelo moe poiniti tzv. posrednim predstavljanjem, tj. da se uinitelj
izriito ne predstavi kao slubena osoba, nego svojim ponaanjem na odgovarajui nain
ostavlja dojam da nastupa u funkciji slubene osobe.
Kazneno djelo iznude i lanog predstavljanja poinila su obojica optuenika, uz pribavljanje
vee protupravne imovinske koristi. To je utvreno prvenstvneo na temelju iskaza oteenoga
kao svjedoka N. H. (koji je na siguran i uvjerljiv nain opisao tijek zbivanja i ponaanje
optuenika prema njemu na parkiralitu Opinskoga suda u K. Kao i sve okolnosti pod kojima
je predao novac optuenicima), a zatim i na osnovi iskaza svjedoka J.T. te uvida u spisu
prileeu pisanu dokumentaciju, a posebno u zapisnik o prepoznavanju osoba. Prema tom
zapisniku proizlazi da je oteenik s p otpunom sigurnou i bez dvoumljenja prepoznao
obojicu okrivljenika kao osobe koje su mu na parkiralitu Opinskog suda u K. Prijetile

335
orujem i traile da im preda novac, jer e u protivnom poubijati lanove njegove obitelji i
njega. Pri tome su se predstavili kao pripadnici Tajne slube sigurnosti iz Zagreba, pa je
oteenik u strahu pristao predati im 500.000,00 DEM. (Kao u odluci upanijskoga suda u
Zagrebu, K-795/98 od 5. sijenja 1999.)
143. SAMOVLAST
lanak 329. KZ
Okrivljenik je proglaen krivim jer je poinio krivino djelo samovlasti iz l. 199. st. 1.
KZRH s time to je navoenjem poljoprivrednih strojeva onemoguio ulaz privatnom tuitelju
traktorom u njegovo dvorite. Takve radnje okrivljenika ne predstavljaju krivino djelo
samovlasti, iji je bitni element samovlasno pribavljanje nekog svog prava ili prava za koje
poinitelj smatra da mu pripada. Okrivljeniku se i ne inkriminira da je samovlasno pribavljao
neko svoje pravo, ve se tvrdi da je onemoguavao privatnog tuitelja u ostvarivanju nekih
njegovih prava, to u sutini predstavlja smetanje posjeda.
upanijski sud Bjelovar, K-74/95. od 02. 03. 1995. Izbor 2/96. Komentar Kaznenog
zakona, prof.dr.sc. Berislav Pavii, mr.sc. Petar Vei, Zagreb, 1998.
Kazneno djelo samovlasti ne postoji kada poinitelj nema namjeru samovlasno pribavljati
svoje pravo, nego mu je namjera samovlasno suzbijati ometanje od strane drugoga u
ostvarenju svoga prava, kako je ispravno odluio Okruni sud u Zagrebu (K-722/82 od 15.
lipnja 1982.). U odluci stoji: Izriito odbijanje predaje kljueva od podruma, te
nepokoravanje privremenoj mjeri suda, privatnom se tubom inkriminira okrivljenoj.
Okrivljena nije imala umiljaj da samovlasno pribavi svoje pravo, nego da otkloni smetanje u
vrenju, dakle u posjedu toga prava, jer u sporu s privatnom tuiteljicom bilo je sporno tko je
od njih u posjedu stvari ili prava toga podruma. Kako je okrivljena poinila smetanje
suposjeda podruma, nije kod nje postojao umiljaj na samovlasno pribavljanje tog prava, nego
samo umiljaj da se samovlasno sprijei smetanje od privatne tuiteljice u ostvarenju svog
prava, a takav umiljaj nije dovoljan za krivino djelo samovlasti.
Nepostupanje po privremenoj mjeri, odnosno radnje koje idu suprotno takvoj mjeri, znai
vrenje odreenog neprava, koje meutim podlijee stanovitim drugim sankcijama, odnosno
odgovarajuim mjerama. Ali tiime se ne ostvaruju Zakonom predviena obiljaja kaznenog
djela samovlasti. Ovo stoga to samovlast znai pribavljanje nekog svog prava ili prava za
koje se smatra da mu pripada.
(Kao u odluci Okrunoga suda u Zagrebu, K-1128/82 od 20. travnja 1982.)
Ostvarena su sva bitna obiljeja kaznenog djela samovlasti kada je okrivljenica iskljuivi
dovod elektrine energije privatnom tuiterlju nastojala na taj nain prisiliti privatnog
tuitelja, nakon raskida ugovora o doivotnom uzdravanju, da napusti dio stana koji je
koristio na temelju toga ugovora. Teite ovog propisa jest na zabrani poduzimianja bilo
kakve radnje kojom se bilo posredno bilo neposredno, ali uvijek izvan pravno predvienog
puta, ide za tim da se pribavi neko, inae priznato, postojee ili pretpostavljeno pravo
(Kao u odluci VSRH, Kzz-27/81 od 9. prosinca 1981.)
Ne radi se o kaznenom djelu krae nego o kaznenom djelu samovlasti. Utvreno je, naime,
da okrivljenik nije postupio u namjeri da pribavi protupravnu imovinsku korist kada je u
robnoj kui najprije pokuao zamijeniti nedugo prije toga kupljene cipele, koje nisu

336
kvalitetne, za druge. Budui da mu prodavaica to nije htjela uiniti, uzeo je novi par cipela i
ostavio par iju je kvalitetu osporavao i otiao iz robne kue.
(Kao u odluci Okrunoga suda u Bjelovaru, K-515/91 od 6. lipnja 1991.)
Okrivljenik koji je nastavio gradnju zapoete stambene zgrade protivno izdanoj privremenoj
mjeri zabrane nastavka gradnje, ini k rivino djelo iz l. 205. KZH, te nije neophodno da se
nakon izdane privremene mjere pokrene jo i izvrni postupak.
(Okruni sud u ibeniku, K-58/89, Pregled krivinih sudskih odluka br. 1/90.)
Krivino djelo samovlaa ostvaruje i onaj tko izvan propisanog postupka nadlenih organa,
svakako i u sluaju kad je nadleni organ izdao privremenu mjeru kojom se drugoj osobi daje
pravo prolaza i prijevoza preko njegove nekretnine, samovoljno zabranjuje toj osobi
ostvarenje toga prava odreenog takvom privremenom mjerom.
(Okruni sud u Zadru, K-143/89, Pregledc krivinih sudskih odluka br. 1/90.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
Oduzimanjem tuih spisa u namjeri da meu njima potrai oporuku svoga oca, na koju ima
pravo, i potom spise da vrati dratelju, okrivljenik nije poinio k. d. protiv imovine iz l. 256.
KZ. Provaljivanjem u tui stan, nasilnim otvaranjem ormara i oduzimanjem svenja isprava u
izloenoj namjeri, okrivljenik je poinio k. d. naruavanja nepovredivosti stana iz l. 154. st.
1. u stjecaju s k. d. samovlasti iz l. 297. KZ.
Iz obrazloenja:
Prvostupanjski sud naao je utvrenim da je optuenik provalio kroz prozor u stan svog
strica u namjeri da se domogne oporuke svoga pok. oca, za koju je vjerovao da ju je stric
sakrio, pa da je u stanu noem nasilno otvorio pregradu od ormara iz koje je izvaido i iznio
sveanj isprava koje su bile strievo vlasnitvo, a u uvjerenju da se meu njima nalazi i
poruka njegovog oca.
Prvu radnju, nasilno prodiranje u striev stan, prvostupanjski sud kvalificirao je kao k. d. iz l.
154. st. 1. KZ, a drugu radnju, oduzimanje isprava, sud je kvalificirao kao k. d. iz l. 256. st.
1. KZ.
Ovakva pravna kvalifikacija pravilna je samo glede k. d. iz l. 154. st. 1. KZ.
Meutim, kod one druge radnje namjera optuenika prema utvrenom injeninom stanju nije
bio upravljen na to da protupravno oduzme odnosno prisvoji strieve, dakle tue, isprave, to
je bitno obiljeje k. d. iz l. 256. KZ, ve da se domogne oporuke svog pok. oca, na koju je
imao pravo i za koju je bio uvjeren da se nalazi meu tim ispravama (koje je poslije
poinjenog djela vratio svom stricu). Prema tome je optuenik takvom svojom radnjom iao
za tim, da samovlasno pribavi neko svoje pravo odnosno pravo za koje je smatrao da mu
pripada, pa se ta njegova radnja imala pravno kvalificirati kao k. d. iz l. 297. KZ.
S obzirom na to, valjalo je pri pravilnoj primjeni zakona djelo za koje je optuenik proglaen
krivim kvalificirati kao stjecaj k. d. iz l. 154. st. 1. KZ i k. d. iz l. 297. KZ i u tom pravcu
preinaiti prvostupanjsku presudu u odluci u pravnoj oznaci djela.
Utoliko je osnovana alba optuenika zbog povrede kaznenog zakona.
Meutim, nije osnovan prigovor albe, da bi to djelo trebalo kvalificirati samo kao k. d. iz l.
297. KZ.
Istina je da je djelo optuenika u osnovi bilo motivirano namjerom da se domogne oporuke
svog oca i da na taj nain samovlasno pribavi to svoje pravo, ali je on da bi ostvario tu
namjeru nasilno prodro u stan svog oca i tiime ostvario sva objektivna i subjektivna obiljeja

337
jo jednog posebnog k. d., onog iz l. 154. st. 1. KZ, te ono kao takvo ne ulazi nuno u sklop
k. d. iz l. 297. KZ, niti je ono pak ovim potonjim apsorbirano odnosno konzumirano. Stoga
se tu radi o stvarnom stjecaju tih dvaju k. d., kako je to ve naprijed naglaeno.
VSNRH, K-869/56. od 20. travnja 1956.

Za ostvarenje k. d., samovlasti nije potrebna uporabi sile ili prijetnje.

Okruni sud u Osijeku, K-462/72. od 25. kolovoza 1972.

Ne ini k. d. samovlasti iz l. 199. st. 1. KZRH okrivljenik koji, znajui da je putem izvrnog
organa suda izvreno pripojenje vodovodne cijevi kuanstva privatnog tuitelja na seoski
vodovod, otkopa aht na mjestu gdje je pripojenje izvreno i presijee vodovodnu cijev koja
vodi u domainstvo privatnog tuitelja. Po svom sadraju radnje okrivljenika predstavljaju
klasian oblik smetanja posjeda, jer se njima onemoguava privatnom tuitelju da izvrava
pravo koritenja vode, pri emu okrivljenik za sebene prihvaa bilo kakvo pravo.
Prvostupanjski sud, dodue govori o pravu onemoguivanja privatnog tuitelja u koritenju
vode, ali to ne predstavlja pravo u smislu l. 199. st. 1. KZRH koje moe biti predmetom
samovlasnog pribavljanja. Samovlasno se mogu pribavljati prava koja su utvrena u
stvarnom, obligacijskom, nasljednom itd. pravu. Ni u jednom propisu nije utvreno pravo
onemoguivanja izvrenje nekog prava za koje prvostupanjski sud smatra da ga je okrivljenik
sebi pribavio.
upanijski sud u Bjelovaru, K-166/1995. od 23. oujka 1995.
Optuenik je uloio vei iznos novca u adaptaciju prostorije u kojoj je oteeno poduzee
otvorilo gostionicu u kojoj je on bio poslova. Meutim, ni poduzee ni vlasnik kue u kojoj
se nalazila prostorija, nisu optueniku htjeli naknaditi te trokove, iako su od te adaptacije
imali trajne koristi, te se optuenik sam namirio uziimanjem novca od dnevnih utraka. Time
je optuenik samo samovlasno pribavljao neko svoje pravo ili pravo za koje je smatrao da mu
pripada, ime je poinio k. d. samovlasti iz l. 297. st. 1. KZ, a ne k. d. pronevjere iz l. 322.
KZ.
VSH, I K-1095/74. od 8. svibnja 1975. 2. dio Kazneni zakon (Nar.nov.br. 110/97 i 27/98.ispr.), Informator Zagreb 1998.
144. NASILNIKO PONAANJE
lanak 331. KZ
Okrivljenik je u banci, revoltiran time to mu slubenici nisu htjeli isplatiti 1.000 DM, nego
samo 500 DM, rekao slubenici da je kuka i ubre i da e je istui, a njenog
pretpostavljenog uhvatio rukama za ovratnik kaputa, traei od njega da mu odmah isplati
1.000 DM ili e mu razbiti nos, a prostorije banke je napustio tek kada su nazoni slubenici
pozvali policiju (osuivan je vie puta izmeu ostalog i zbog nasilnikog ponaanja). Time je
poinio k. d. nasilnikog ponaanja iz l. 198. st. 1. KZH.

338

Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-203/89. od 4. sijenja 1990.

Komentar dr. sc. Petra Novoselca:
Ova se odluka odnosi na teorijski sporno k. d. nasilnikog ponaanja. Elementi tog k. d. dati
su dosta neprecizno pa ga je teko usuglasiti s naelom zakonitosti nullum crimen sine lege
certa (to je stanje prije izvrene kaznene reforme 1997 primjedba: I.K.). Osim toga, ono
previe istie poiniteljevu linost pa utoliko znai naputanje k. prava zasnovanog na djelu u
korist kaznenog prava zasnovanog na poiniteljevoj linosti (koje moderna teorija odbacuje).
To su razlozi zato se u novije vrijeme trai njegovo izostavljanje iz KZH (Bai). De lege
lata ne preostaje nam drugo nego da barem teimo njegovoj restriktivnoj interpretaciji.
Bilten Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. 1/90.
Iz utvrenja suda da je optuenik, nalazei se u pritvoru s jo dvojicom pritvorenika, nakon
krae prepirke s jednim od njih ovoga izudarao po glavi, zadavi mu laki potres mozga te
nakon krae prepirke s jednim od njih ovoga izudarao po glavi, zadavi mu laki potres
mozga te vie krvnih podljeva, kao i posjekotinu lijevog onog kapka, koje su sve ozljede bile
lake naravi, a bio je vie puta osuivan zbog raznih k. d. s elementima nasilja pa i istovrsnog
djela, jo ne proizlaze sva bitna obiljeja k. d. nasilnikog ponaanja iz l. 192. st. 3. u svezi
sa st. 1. KZRH.
Iz obrazloenja:
Prije svega, okolnost da se djelo dogodilo u zatvoru izmeu pritvorenika u istoj eliji
otvara pitanje je li na taj nain uope moglo doi do ugroavanja spokojstva graana u smislu
odredbe l. 192. st. 1. KZRH, a iz razloga pobijane presude na str. 23. drugi odlomak, nije
jasno smatra li sud da je optuenik na utvreni nain doista ugrozio spokkojstvo graana ili se
misli na ostale zatvorenike.
Meutim, prema stajalitu ovoga suda nisu ostvarena ni sva druga bitna obiljeja toga k. d., i
iz izreke u kojoj se spominje kraa prepirka izmeu opt. A. D. i .Z., a pogotovo s obzirom na
utvreno injenino stanje, oito proizlazida je opt. A. D. izudarao opt. . Z., ne zbog golog
iivljavanja nad njim, ve zbog toga to ga je smatrao izdajicom, vezano za k. d. koje su
optznicom dravnog odvjetnika stavljena na teret drugoj dvojici optuenika.
Po svojoj pravnoj naravi djelo nasilnikog ponaanja je nemotivirano ponaanje koje se
upravo iscrpljuje u iivljavanju poinitelja s obzirom na okolnost djela, ili prije utvrenu
sklonost poinitelja za takvim ponaanjem. Nije sporno da se u toj prostoriji pored
pritvorenika . Z. Nalazio i . V. prema kome optuenik nije pokazao svoje nezadovoljstvo,
niti je ovog pritvorenika na bilo koji nain maltretirao, to takoer potvruje da je on imao
poseban razloga da izudara upravo . Z. Stoga u ovom sluaju nije ni od kakva znaenja to
to je optuenik jednom suen i zbog k. d. nasilnikog ponaanja, a inae je vie puta
osuivan zbog imovinskih delikata. Sve okolnosti poinjenog djela ne ukazuju da bi se radilo
o postojanju svojstveno agresivnim linostima, odnosno socijalno i psiholoki neprilagoenim
linostima koje fiziki maltretiraju svoju sredinu, jer su prema svojem socio-psiholokom
profilu nasilnici odnosno siledije. Nije se, dakle, radilo o napadu optuenika na opt. .
Z. Radi samog napada, ve o obraunu izmeu dvojice pritvorenika iz sasvim konkretnih
razloga.
VSRH, I K-614/1993. od 9. lipnja 1994. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.

339

Utvreno je da je optuenik u gostionici, niim izazvan, priao stolu za kojim je sjedilo pet
osoba i nakon verbalne prepirke, izvadio, repetirao i u te osobe uperio pitolj, te uz pogrdne
rijei mar van svu petoricu istjerao iz lokala. Potom je jednu od tih osoba uhvatio rukom i
snano udario pitoljem u potiljak, nanijevi joj ozljedu lake naravi, to predstavlja drsko
ponaanje na javnome mjestu. Takvim radnjama, meutim, druga osoba nije dovedena u
poniavajui poloaj, jer se o tome moe govoriti samo kada je dostojanstvo drugoga
povrijeeno takvim ponaanjem poinitelja, koje po svom opsegu i intenzitetu viekratno
nadilazi ono koje se iinae pojavljuje u slinim situacijama. U utvrenim radnjama
okrivljenika zato nisu ostvarena sva potrebna objektivna obiljeja kaznenog djela nasilnikog
ponaanja iz l. 331. KZ.
(Kao u odlulci upanijskoga suda u Bjelovaru, K-329/98 od 3. prosinca 1998. Izbor odluka
VSRH br. 1/99.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III. dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2000
145. DOGOVOR ZA POINJENJE KAZNENOG DJELA
lanak 332. KZ
Iz obrane optuenika nedvojbeno proizlazi da su oni postigli dogovor za poinjenje
krivinih djela pod to. 1., 2. i 4. ak su poli neto dalje od samog verbalnog dogovaranja,
izviali su mjesto buduih poinjenja krivinih djela, te uvjebavali pojedine faze izvrenja.
Optuenici se brane da nisu imali stvarne namjere da krivina djela poine, to im sud nije
mogao povjerovati, a to s druge strane za ovo krivino djelo i nije od odlunog znaenja jer
ono ima supsidijarni karakter, i to ba zato to se primjenjuje kad krivino djelo nije ni
pokuano ni dovreno. Da je dovreno ili pokuano, dogovor za izvrenje gubi svako pravno
znaenje. Iz toga proizlazi da je zakonodavac ovim krivinim djelom kriminalizirao
nesamostalne pripremne radnje, a u sluaju vie faze izvrenja, kanjive pripremne radnje bi
time bile konzumirane.
(Iz odluke Okrunoga suda u Zagrebu, K-195/90. od 29. oujka 1991.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.

146. UDRUIVANJE ZA POINJENJE KAZNENOG DJELA

lanak 333. KZ
Ako su okrivljenici kojima se stavlja na teret k. d. udruivanja za poinjenje k. d. iz l. 201.
KZRH u svojoj kriminalnoj djelatnosti otili dalje i uli u stadij pokuaja ili dovrili k.d.
iznude iz l. 140. KZRH, kkoje je bilo obuhvaeno planom grupe, tada k. d. kiz l. 201.
KZRH gubi svoju samostalnog i okrivljenici mogu kazneno odgovarati za jedno ili vie k. d.
iznude iz l. 140. KZRH za ije su se poinjenje kao grupa udruili. Takvo stajalite
opravdava i okolnost da je Zakonom o izmjenama i dopunama KZRH (Narodne novine,
broj 28/96 od 12. travnja 1996.) izmjenom l. 140. st. 2. KZRH proirena kriminalna zona i na
udruenje organizirano radi k. d. iznude, pa po odnosu supsidijariteta u sluaju takvog
udruivanja radi injenja k. d. iznude, ne moe postojati stjecaj k. d. iz l. 201. i l. 140. st. 2.

340
KZRH. Radi se samo o prividnom stjecaju, te poinitelji mogu odgovarati samo za k. d. koje
je iz zajednikog plana proisteklo kao pokuano ili dovreno.
upanijski sud u Bjelovaru, K-327/1997. od 9. rujna 1997. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov.
br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
Ako su okrivljenici, kojima se stavlja na teret krivino djelo udruivanja za izvrenje
krivinih djela iz l. 201. KZRH, u svojoj kriminalnoj djelantosti otili dalje i uli u stadij
pokuaja ili dovrili krivino djelo iznude iz l. 140. KZRH, kkoje je bilo obuhvaeno planom
grupe, tada krivino djelo iz l. 201. KZRH gubi svoju samostalnost i okrivljenici mogu
krivino odgovarati za jedno ili vie krivinih djela iznude iz l. 140. KZRH za ije su se
poinjenje kao grupa udruili. Takvo stajalite opravdava i okolnost da je Zakonom o
izmjenama i dopunama KZRH (NN br. 28/96 od 12. travnja 1996.) izmjenom l. 140. st. 2.
KZRH kriminalna zona proirena i na udruenje organizirano radi injenja krivinog djela
iznude, pa po odnosu supsidijiariteta u sluaju takvog udruivanja radi injenja krivinog
djela iznude nemoe postojati stjecaj krivinog djela iz l. 201. i l. 140. st. 2. KZRH. Radi se
samo o prividnom stjecaju, te poinitelji mogu odgovarati samo za krivino djelo koje je iz
zajednikog plana proisteklo kao pokuano ili dovreno. (Kao u odluci upanijskoga suda u
Bjelovaru, K-327/97 od 9. rujna 1997.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.

147. NEDOZVOLJENO DRANJE ORUJA I EKSPLOZIVNIH TVARI

lanak 335. KZ
Odredba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o oruju od 2. 2. 2001. prema kojoj se
protiv osoba koje predaju oruje u roku od godine dana nee voditi kazneni postupak ima se
kao blaa za poinitelja primijeniti retroaktivno i u sluaju kada je policija oduzela oruje
poinitelju 11. 11. 1999., tj. u vrijeme kada ta odredba jo nije bila na snazi, a odredba
prethodnog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o oruju od 5. 3. 1999. kojom je
propisano da se oruje mora vratiti do 1. 6. 1999. vie nije bila na snazi.
upanijski sud u Bjelovaru, K-81/03 od 15.3.2001.
(Opinski sud u Bjelovaru, K-12/00)
Automat marke Staer s etiri prazna okvira za municiju koji potjee iz II. Svjetskog rata ne
predstavlja sredstvo naoruanja ili vojne opreme. Radi se prema l. 4. st. 1. t. 3. Zakona o
nabavljanju, dranju i noenju oruja (Narodne novine, br. 54/74) o trofejnom oruju za ije
dranje po l. 13. navedenog zakona treba odobrenje koje izdaje opinsko tijelo. Budui da se
za trofejno oruje moe dobiti odobrenje, ne ini k. d. nedoputenog dranja oruja i
eksplozivnih tvari iz l. 209. st. 1. KZH osoba koja takvo oruje dri ili prodaje bez
odobrenja, ve to predstavlja samo prekraj iz l. 37. st. 1. t. 7. citiranog Zakona.
Okruni sud u Bjelovaru, K-682/91. od 12. rujna 1991.

341
Neovlateno dranje pitolja berretta kalibra 7,65 mm nije kazneno djelo, jer se takav
pitolj moe nabaviti uz dozvolu, pa to nije oruje ije nabavljanje ili prodaja graanima nije
dozvoljena. (Kao u odluci VSRH, K-949/79 od 17. svibnja 1980.)
Automat Str s etiri prazna okvira za municiju, koji potjeu iz Drugoga svjetskog rata,
trofejno je oruje za ije dranje treba odobrenje koje izdaje nadleni organ i koje se moe
dobiti. Stoga osoba koja takvo oruje dri ili prodaje bez odobrenja ne ini kazneno djelo,
nego je to samo prekraj. (Kao u odlulci Okrunoga suda u Bjelovaru, K-682/91 od 12. rujna
1991.)
Od optuenika J.K. oruje je oduzeto 10. listopada 1992. godine, pa dravni odvjetnik
Republike Hrvatske smatra da zato to optuenik nije dobrovoljno predao oruje, nije
postupio po l. 71. st. 1. Zakona o oruju, pa nije bilo osnove za primjenu odredbe st. 2. istoga
lanka, a u vezi s time i l. 3. st. 2. OKZRH.
Ovakvo tumaenje l. 79. st. 1. i 2. Zakona o oruju nije prihvatljivo. Tono je da optuenik
nije oruje predao, ve mu je ono oduzeto 10. studenoga 1992. godine. Zakon o oruju (NN
br. 69/92) stupio je na snagu 30. listopada 1992. godine, no do toga datuma, tj. do 30.
listopada 1992. godine, protiv optuenika nije pravomono okonan krivini postupak.
Okruni sud u Rijeci svoju presudu (K-244/93) donio je 22. prosinca 1993. godine, te je
postupio ispravno; na temelju l. 84. Zakona o oruju primijenio je taj zakon, jer je
navedenim lankom regulirano da e se postupci zapoeti prije stupanja na snagu toga zakona
dovriti po tome zakonu. Kako je od pokretanja krivinog postupka protiv optuenika pa do
donoenja pravomone presude Zakon nekoliko puta mijenjan, notorno je da je za njega
najpovoljniji onaj zakon koji ga ekskulpira krivine odgovornosti, pa je Okruni sud u Rijeci
taj zakon i primijenio i opravdano donio oslobaajuu presudu. (Iz odluke VSRH, Kzz-13/94
od 7. prosinca 1995.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, ,III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
Neovlatena nabava 107 patrona za lovaku puku, 126 metaka za pitolj i 130 petardi znai
nabavljanje vee koliine municije i eksplozivnih tvari u smislu l. 209. st. 2. KZH. Petarde se
smatraju eksplozivnom tvari prema odredbi l. 3. Zakona o prometu eksplozivnih tvari
(Slubeni list SFRJ, br. 30/85), koji je preuzet na temelju l. 1. st. 1. t. 5. Zakona o
preuzimanju saveznih zakona iz oblasti unutarnjih poslova koji se u Republici Hrvatskoj
primjenjuju kao republiki propisi (Narodne novine, br. 53/91).
Okruni sud u Bjelovaru, K-886/91. od 27. prosinca 1991.
Neovlateno nabavljanje i dranje pet pitolja marke Scorpion i TT, s 30 okvira za
streljivo, dvije automatske puke s dva okvira za streljivo, jedne snajperske puke, te 660
komada streljiva za pitolj i automatsku puku, znai nabavljanje i dranje vee koliine
vatrenog oruja i municije u smislu l. 203. st. 2. KZRH.
Iz obrazloenja:
Optuenik tvrdi da se u konkretnom sluaju ne radi o veoj koliini vatrenog oruja i
municije. U pitanju je doista, kad se radi o ovoj inkriminaciji, preventivno kriminalnopolitika mjera, meutim, za koliinu oduzetog oruja i municije od optuenika, nikako se ne
bi moglo rei da ne predstavlja veu koliinu oruja i municije u smislu l. 203. t. 2. KZRH.
Radilo se o tri pitolja marke Scorpion, 20 okvira za streljivo, 2 pitolja marke TT, 10
okvira za streljivo, 2 automatske puke Kalanjikov, 20 okvira za streljivo, 150 komada

342
streljiva kalibra 7,9 mm, 280 komada streljiva kalibra 7,62 mm i 230 komada streljiva kalibra
7,65 mm, te jednoj snajperskoj puci. Tvrdnje alitelja kako vea koliina oruja i municije
znai koliine koje se mogu mjeriti kontejnerima, transporterima i tonama i da bi tek dranje
takvih koliina predstavljalo kvalificirani vid k. d. iz l. 203. st. 2. KZRH, neosnovane su.
Naime, intencija zakonodavca, budui da se ovdje radi o opeopasnim radnjama koje mogu
sluiti kao priprema poinjenju razliitih k. d., svakako je bila da vee koliine oruja, koje po
svojoj namjeni nisu za uporabu od strane graana, nikako nisu koliine koje se navode u albi
optuenika, ve je dovoljno da ta koliina oruja u veoj mjeri nego to je to iz st. 1. l. 203.
KZRH predstavlja naprije navedenu opeopasnu radnju.
VSRH, I K-535/1993. od 21. veljae 1995. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
Kada je utvreno da je optuenik od dvije osobe kupio 33 pitolja i revolvera, te neutvren
broj pitoljske municije, neovlateno je nabavljao veu koliinu vatrenog oruja, te ostvario
kazneno djelo za koje je osuen. (Kao u odluci VSRH, K-155/91 od 19. llipnja 1991.)
Neovlatena nabavi 107 patrona za lovaku puku, 126 metaka za pitolj i 130 petardi znai
nabavljanje vee koliine municije i eksplozivnih tvari. (Kao u odluci Okrunoga suda u
Bjelovaru, K-886/91 od 27. prosinca 1991.)
Optuenik tvrdi da se u koknkretnom sluaju ne radi o veoj koliini vatrenog oruja ili
municije. No, za koliinu oduzetog oruja i municije od optuenika, nikako se ne bi moglo
rei da to nije vea koliina oruja i municije u smislu l. 203. st. 2. KZRH. Radilo se o 3
pitolja marke scorpion, 20 okvira za streljivo, 2 pitolja marke TT, 10 okvira za
streljivo, 2 automatske puke kalanjikov, 20 okvira za stsreljivo, 150 komada streljiva
kalibra 7,9 mm, 280 komada streljiva kalibra 7,62 mm i 230 komada streljiva 7,65 mm, te o
jednoj snajperskoj puki. Tvrdn je alitelja kako vea koliina oruja i municije znai koliine
koje se mogu mjeriti kontejnerima, transporterima i tonama i da bi tek dranje takvih koliina
predstavljalo kvalificirani oblik krivinog djela iz l. 203. st. 2. KZRH nisu osnovane. (Iz
odlulke VSRH, K-535/93 od 21. veljae 1995.)
Kazneno djelo neovlatenog dranja oruja i eksplozivnih tvari iz l. 203. st. 2. KZRH moe
biti ostvareno i samo jednokratnom prodajom vee koliine vatrenog oruja, municije ili
eksplozivnih tvari. Ovo djelo ostvareno je ve i time to je osuenik neovlateno nabavio veu
koliinu vatrenog oruja u cilju preprodaje, a prodaja se smatra dovrenom ve onog trenutka
kada su se sudionici sloili o predmetu i cijeni. (Kao u odluci VSRH, III.Kr-376/97 od 10.
oujka 1997.)
etiri lovake puke i 75 komada streljiva za pitolje predstavljaju veu koliinu vatrenog
oruja, municije i eksplozivnih tvari u smislu l. 203. st. 2. KZRH.
Sud prvoga stupnja proglasio je krivim okrivljenog M.V. zbog toga to je nabavio 4 lovake
puke i 75 komada streljiva za pitolje. Nije u pravu okrivljenik kad u svojoj albi tvrdi da se
radi o oruju i streljivu za ije se nabavljanje i dranje moe dobiti dozvola i da su okrivljenik
i svjedoci od kojih je to nabavio, kao priuvni djelatnici policije, takve dozvole imali, te da se
prema tome i ne moe raditi o navedenome krivinom djelu. Optuenje i presuda pozivaju se
na l. 203. st. 2. KZRH prema kojemu je irelevantno ima li okrivljenik dozvolu za nabavljanje
i dranje oruja ili je nema; bitno je kolika je koliina nabavljenog, prodanog ii razmijenjenog
oruja i dr. Kako 4 lovake puke i 75 komada streljiva za pitolje nedvojbeno predstavljaju
veu koliinu u smislu citiranoga zakonskoga lanka, alba je odbijena kao neosnovana.
(Kao u odluci upanijskoga suda u Puli, K-164/95 od 5. prosinca 1995.)
Prema l. 32. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o oruju (NN br. 108/95 od 28.
prosinca 1995.) graani koji nisu postupili sukladno odredbi l. 79. Zakona o oruju (NN br.
59/92 od 22. listopada 1992.( i predali oruje ija je nabavka, dranje i noenje zabranjeno,

343
duni su ga predati nadlenom tijelu u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu toga
zakona, pa je stoga rok za dobrovoljnu predaju oruja isticao 5. sijenja 1997. godine. Kako je
prema injeninom opisu krivinih djela oruje kod okrivljenika pronaeno i oduzeto 22.
svibnja 1996. godine, dakle u okviru naprijed navedenoga zakonskog roka za dobrovoljnu
predaju oruja, tako bez obzira na injenicu to okrivljenici nisu poduzeli konkretne radnje u
cilju povrata i predaje tog oruja ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje krivinog
postupka protiv njih, budui da citirana odredba Zakona o oruju suspendira protupravnost
njihovog djelovanja sve od isteka roka za dobrovoljnu predaju oruja. (Kao u odluci VSRH,
Iv.K-3/97 od 11. veljae 1997.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
Neovlateno dranje vee koliine vatrenog oruja u smislu l. 203. st. 2. KZRH postoji ako
je okrivljenik drao etiri automatska oruja dvije automatske puke, jedan pukomitraljez i
jedan mitraljez.
upanijski sud Bjelovar, K-290/96 od 1.8.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br.
21
Imajui u vidu da je optuenik u razdoblju od rujna 1991. do 24. travnja 1995. godine drao u
svojoj kui u Virovitici vee kkoliine oruja, streljiva i eksplozivnih tvari, zapravo runoobrambenih bombi, koje je nabavio kupnjom i na druge naine kao uesnik domovinskog rata
sve od njegovog poetka do oujka 1994. godine, sasvim je oito da je on ove predmete,
obzirom na mjesto u kome je ivitio (Virovitica) i blizinu neprijateljskih uporita, nabavio i
drao zbog same ratne situacije, agresije protiv Republike Hrvatske. On nabavlja naoruanje
upravo u svezi sa ratom, jer su se i mnogi drugi graani naoruavali. To je opepoznato, pa je
zbog toga i uslijedio poziv nadlenih organavlasti graanima da predaju oruje, bez posljedica
za sebe. Stoga prema optueniku kao poinitelju krivinog djela nedoputenog dranja oruja
i eksplozivnih tvari iz l. 203. st. 2. KZRH treba primijeniti Zakon o opem oprostu o optubu
odbiti.
VSRH, K-285/96 od 14.11.1996. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br. 21
148. ZLOUPORABA POLOAJA I OVLASTI
lanak 337. KZ
Neovlatenom nadogradnjom stambene zgrade moe biti ostvarena imovinska korist
izvritelja nadogradnje, jer su trokovi nadobradnje redovito manji od onih koji inae nastaju
kad se sredstva investiraju za podizanje novog stambenog objekta.
Kad je okrivljenik svjesno u ispravu o davanju suglasnosti za nadogradnju unio neistinite
podatke i bio svjestan da odreena osoba tom nadogradnjom pribavlja protupravnu imovinsku
korist, onda ostvaruje elemente k. d. iz l. 314a. KZ i k. d. iz l. 319. st. 3. KZ (l. 222. st. 3. i
l. 227. KZH).
Meutim i kad imovinska korist za drugoga ne bi bila protupravno pribavljena, ipak se
takvom radnjom moe ostvariti k. d. iz l. 314. KZ (l. 222. st. 1. KZH), jer okrivljenik kao
slubenik slube opinske skuptine, u najmanju ruku, zlouporabom svog slubenog poloaja
i ovlasti svojom protupravnom djelatnou drugome pribavlja neimovinsku korist, odnosno
stambenoj zgradi ili stanarima te zgrade uzrokuje tetu.

344

VSH, K-2578/64. od 15. prosinca 1964.

Kad slubenik autoprometnog poduzea, koje je na garairanje primilo automobil turista,
neovlateno radi osobnog provoda uporabi takav automobil, ostvaruje tim imovinsku korist i
k. d. iz l. 314. KZ.
Ako je ponaanje takvog slubenika, koji je predao automobil na upravljanje drugoj osobi
neovlateno, jedan od uzroka nastupjele posljedice, postoji kaznenopravna relevantna uzrona
veza, a kroz to, uz druge propisane elemente i kaznena odgovornost poinjenja.
VSH, K-2878/65.
Ako odgovorni radnik u banci novac sa tednih knjiica ulagaa prenese na nove knjiice
koje glase na donositelja, ili na lozinku, a koje je on za sebe otvorio, on je na taj nain stvorio
sebi mogunost raspolaganja tim tednjim ulozima i time si pribavio protupravnu imovinsku
korist.
To znai, da za dovrene djelo prisvajanja nije potrebno i da je on podigao gotov novac.
VSH, K-2/80. od 27. svibnja 1980.
Da bi se krivino djelo zloupotrebe poloaja ili ovlatenja iz l. 215. KZRH moglo
kvalificirati po njegovom stavku 3. odnosno stavku 4. ili 5. protupravna imovinska korist
mora biti pribavljena, jer je tek time krivino djelo u njegovom kvalifikatornom obliku
dovreno. Kada takva korist jo nije pribavljena ne radi se o pokuaju krivinog djela
zloupotrebe poloaja ili ovlatenja iz l. 215. st. 3., 4. i 5. KZRH u vezi l. 17. OKZRH, ve o
krivinom djelu iz l. 215. st. 1. KZRH, kao osnovnom.
VSRH, IV K-6/94. od 22. 02. 1994. Bilten 19/94. Komentar Kaznenog zakona, prof.dr.sc.
Berislav Pavii, mr.sc. Petar Vei, Zagreb, 1998.
Iskljuen je stjecaj izmeu kaznenog djela zlouporabe poloaja i ovlasti (iz stavka 1.) i
kaznenog djela krivotvorenja slubene isprave iz lanka 312. KZ, kako je navedeno u odlulci
Okrunoga suda u Zagrebu broj K-3303/83 od 28. veljae 1984. U odluci stoji da se u
konkretnom sluaju okrivljeniku inkriminiraju dva tzv. slubenika kaznena djela, zlouporaba
poloaja i ovlasti i krivotvorenje slubene isprave, kod kojih je objekt pravne zatite upravo
interes drutva. Stoga je izvan svake sumnje da okrivljenik kao predsjednik mjesne zajednice
spada u kategoriju osoba koje mogu poiniti ta kaznena djela. Meutim, kazneno djelo
zlouporabe poloaja i ovlasti ima karakter opseg kaznenog djela, koje kao ope u odnosu u
odnosu na posebna djela ima supsidijarni karakter. To znai da e to djelo postojati samo ako
ne postoji neko drugo kazneno djelo protiv slubene dunosti koje u sebi sadri elemente
ovog opeg kaznenog djela. Stoga, zbog odnosa specijaliteta, iskljuen je stjecaj izmeu
kaznenog djela zlouporabe poloaja i ovlasti i kaznenog djela krivotvorenja slubene isprave.
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
Ne radi se o k. d. zlouporabe poloaja ili ovlatenja iz koristoljublja iz l. 215. st. 3. u vezi sa
st. 1. istoga lanka, ve o drskoj krai iz l. 126. st. 1. t. 2. KZRH kad su optuenici, dodue
iskoristili svoja ovlatenja pripadnika policije radi pribavljanja protupravne imovinske koristi,
te oteenicima koji su se nedoputeno bavili preprodajom strane valute oduzeli dinarska

345
sredstva i stranu valutu, jer e se o tome k. d. raditi samo ukoliko ne postoje obiljeja nekog
drugoga k. d. koje je u ovom sluaju prema zaprijeenoj kazni jo i tee.
Iz obrazloenja:
Nije prihvatljivo pravno stajalite izneseno u albi optuenika da su optuenici zlouporabili
svoj slubeni poloaj i ovlatenje da bi dolo do protupravne imovinske koristi i tako poinili
k. d. iz l. 215. st. 1. i 3. KZRH. Ovo k. d. optuenici bi poinili da su oteenicima uzeli
novac u obavljanju slube, npr. za vrijeme racije, pretrage stana, obavljanja oevida ili drugih
radnji koje su obavljali u svom redovitom radu. Optuenici su, meutim, hinili obavljanje
slube da bi doli u kontakt s oteenicima, s ve unaprijed stvorenom namjerom da dou do
protupravne imovinske koristi, a to je sasvim neto drugo imajui pritom u vidu i supsidijarni
karakter k. d. zlouporabe poloaja ili ovlatenja iz l. 215. st. 1. i 3. KZRH (o njemu e se
raditi ukoliko ne postoji obiljeje nekog drugog k. d.).
VSRH, I K-965/1992. od 4. studenoga 1993.
Imovinska korist steena za kreditora na temelju ugovaranja i plaanja kamata uz tzv.
konformni obraun kamata i valutnu klauzulu ne moe se samo zbog toga smatrati
protupravnom imovinskom koristi u smislu propisa l. 222. KZRH, jer takav nain ugovaranja
nije prema pravnom poretku Republike Hrvatske zabranjen.
Iz obrazloenja:
Ugovaranje odnosno plaanje kamata uz tzv. konformni obraun, kao i ugovaranje
odnosno otplata kredita uz tzv. valutnu klauzulu u pravnom poretku Republike Hrvatske nije
zabranjeno, ve naprotiv doputeno, pa se krediti ugovoreni pod tim uvjetima samo zbog toga
ne mogu smatrati protupravnima, a slijedom toga ne moe se ni korist koja je iz njih steena
za kreditora smatrati protupravnom, i to zbog toga jer je tzv. konformna kamata samo jedan
od moguih i doputenih naina obrauna kamata na kredite koje je i sama Privredna banka
Zagreb koristila u svojim plasmanima kratkoronih sredstava sve do 1. travnja 1992.
Valutna pak klauzula kao jedna od zatitnih klauzula kojom se titi realna vrijednost
novca u pravnom poretku Republike Hrvatske poev od 1990. nije zabranjena ni jednim
propisom.
Naprotiv, ona je dio zakonske regulative. Samo kao primjer navodi se Zakon o
izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
(Narodne novine broj 69/92. od 22. listopada 1992.), prema kojem se vrijednost etalonskog
objekta indeksira u ovisnosti o promjeni vrijednosti HRD prema DEM; a neisplaeni obroci
prema istom odnosu revaloriziraju se svakog mjeseca.
S obzirom na izneseno, korist koju je kreditor, poduzee F. odnosno njegov vlasnik,
okrivljenik F. nesporno stekao plasiranjem svojih slobodnih novanih sredstava u fondu ne
moe se smatrati protupravnom imovinskom kkoristi u onom smislu i u sadraju u kojem je ta
korist propisana kao konstitutivni, odnosno kvalifikatorni element k. d. zlouporabe slubenog
poloaja i ovlatenja iz l. 222. st. 3. KZRH, odnosno l. 222. st. 5. KZRH, a kako to ispravno
istie i okr. F. u svojoj albi, pa je i to daljnji razlog zbog ega ne moe biti mjesta sumnji da
su okrivljenici P. O. i J., zakljuivi u svojstvima odgdovornih osoba inkriminirane kredite,
pribavili imovinsku korist okrivljeniku F., a ovaj im u tome pomagao.
VSRH, IV K-77/1993. od 25. studenoga 1993.

346
Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja na pojedina kaznena djela od
strane svih sudova, Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj 24. studenoga 1997.
godine donio je pravno shvaanje da zakonsko obiljeje znatna teta postoji kad vrijednost
prouzroene tete prelazi 30.000,00 kn.
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
Kod isplaivanja provizije trgovakim putnicima od strane nekog poduzea, kad se ta
provizija odreuje prema sklopljenim poslovima s muterijama, nije bitno tko je formalno
zakljuio ugovor s muterijama, ve je odluno ijom je zaslugom dolo do zakljunice, pa
ako je do toga dolo zaslugom i radom trgovakog putnika njemu pripada i provizija, bez
obzira na to to on nije neposredno zakljuio ugovor. Zato izdavanje naloga od strane
komercijalnog direktora da se trgovakim putnicima i u takvim sluajevima isplati
odgovarajua provizija ne znai da je on time zlouporabom ovlasti pribavio drugome
protupravnu imovinsku korist u smislu l. 314a. KZ.
VSH, K-2526/65.
Oteivanje potroaa u trgovini prodajom robe po cijenama viim od onih kojima je
trgovina zaduena ne predstavlja k. d. prevare od strane prodavaa odnosno poslovoe, ve k.
d. zlouporabe poloaja ili ovlasti iz l. 222. st. 3. KZ Hrvatske. Naime, svako takvo
pojedinano postupanje, a napose itav niz takvih radnji kao cjelovita djelatnost, sraunata
izmeu ostaloga na to da veina potroaa nee uope primijetiti da su oteeni, odnosno ako
i primijete, da zbog malih iznosa oteenja najee nee reagirati, ne iscrpljuje se samo u
dovoenju potroaa u zabludu glede stvarnoga iznosa utroka, nego se oituje istodobno i u
takvoj prodaji povjerene robe koja je u suprotnosti s pravima i obvezama prodavaa odnosno
poslovoe to proizlaze iz njihova poloaja u trgovakoj djelatnosti.
VSH, I K-1204/78. od 25. travnja 1979.
Ako odgovorni radnik u banci novac sa tednih knjiica ulagaa prenese na nove knjiice
koje glase na donositelja ili na lozinku, akoje je on za sebe otvorio, on je na taj nain stvorio
sebi mogunost raspolaganja tim tednim ulozima i time si pribavio protupravnu imovinsku
korist. To znai da dovreno djelo prisvajanja nije potrebno i da je on podigao gotov novac.
(Kao u odluci VSRH, K-680/79 od 10. sijenja 1980.)
Kazneno djelo iz stavka 3. ovoga lanka poinjeno je ako ne postoje obiljeja nekog drugog
kaznenog djela. Kazneno djelo krivotvorenja slubene isprave u ovom sluaju je tzv. pratei
delikt. Preko njega poinitelj ostvaruje i koristoljlubiv napad, ali djelo samo po sebi ne sadri
element koristoljublja, odnosno pribavljanja protupravne imovinske koristi, jer djelo moe biti
poinjeno i iz nekoristoljubivih pobucda. Iz navedenih razloga, budui da kazneno djelo
krikvotvorenja slubene isprave ne sadri element pribavljanja protupravne imovinske koristi,
ono u sebi ne konzumira kazneno djelo zlouporabe poloaja i ovlasti. (Kao u odluci
Okrunoga suda u Zagrebu broj K-1233/84 od 22. listopada 1985.)
Ne radi se o kaznenom djelu zlouporabe poloaja i ovlasti nego o kaznenom djelu primanja
mita kada iz injeninog opisa djela proizlazi da je optuenik kao odgovorna osoba, poto je
zakljuio poslove sa stranom tvrtkom, primio za sebe proviziju od vlasnika tvrtke. Dakle,
proizlazi da je primio dar da unutar svojih ovlasti obavi radnju koju bi i bez toga morao
obaviti. To predstavlja injenini supstrat tzv. nepravog pasivnog podmiivanja kao posebnog
kaznenog djela protiv slubene dunosti primanja mita, pa se ovaj sluaj, po pravilnoj

347
primjeni zakona, treba i kvalificirati po tom posebnom propisu. (Kao u odluci VSRH, K358/87 od 11. travnja 1989.
Kazneno djelo zloupotrebe slubenog poloaja i ovlasti je supsidijarne prirode, tj. postoji
samo onda ako ne postoje obiljeja nekog drugog kaznenog djela. U konkretnom sluaju
nedvojbeno postoje obiljeja kaznenog djela prijevare u slubi, jer je optuenica kao
odgovorna osoba u obavljanju slube, u namjeri da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist,
podnoenjem lanih obrauna dovela u zabludu ovlatenu osobu i tako je navela da poini
nezakonitu radnju. (Kao u odluci VSRH, K-268/92 od 28. rujna 1992.)
Uinio je u stjecaju krivino djelo krae iz l. 130. st. 1. KZH i krivino djelo zloupotrebe
slubenog poloaja i ovlasti iz l. 222. st. 3. KZH optuenik koji je kao voza poduzea za
prijevoz robe i putnika ukrao svojim kolegama 69 bariranih ekova. Zatim je na temelju
dogovora s prodavaima na benzinskim crpkama ulijevao u vozilo manje koliine goriva nego
je bilo navedeno na raunima koje je plaao tim ekovima. Ostvarenu razliku izmeu cijene
stvarno plaenoga goriva i cijene navedene na raunima podijelio je s prodavaima na
benzinskikm crpkama. (Kao u odluci VSRH, K-531/89 od 10. travnja 1991.)
Prema tome, obina zamjena robe za robu ija vrijednost je gotovo jednaka, ne predstavlja
injenicu koja upuuje na namjeru optuenika da su takvom zamjenom eljeli pribaviti
imovinsku korist. Pravilno zakljuuje prvostepeni sud, da bi se ovdje moglo raditi o
privrednom prijestupu, a ne o krivinom djelu. (Iz odluke VSH, K-1118/87 od 24. svibnja
1989.)
U albi se navodi da iz cjelokupnog dokaznog postupka ne proizlazi utvrena zlouporaba
slubenog poloaja, jer se za takvo djelo mora utvrditi granica ovlatenja slubene osobe.
Suprotno takvim navodima prvostupanjski je sud na 4. stranici svoje presude obrazloio kako
je iz svih navedenih dokaza utvreno da je okrivljenik u kritino vrijeme radio u policijskoj
upravi na mjestu samostalnog upravnog referenta Odsjeka za poslove stranaca. Stoga je, kao
to je prvostupanjski sud naveo, kao slubena osoba, a prema vlastitoj obrani, imao izravne
ovlasti da osobno potpisuje nalog za podizanje domovnica, te ispisuje naloga za upis u
hrvatsko dravljanstvo. Prema tome, radnja zlouporabe slubenog poloaja u dokaznom je
postupku nesporno utvrena. Netono se navodi u albi kako nije utvreno da bi okrivljenik
na protupavan nain pribavio imovinsku korist. Naime, u izreci presude okrivljenik je
proglaen krivim da je ostvario nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 2.160,00 kuna. (Kao
u odluci Okrunoga suda u Zagrebu, K-1516/98 od 2. veljae 1999.)

Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN br. 129/00 od 22. prosinca 2000.)
dopunom stavka 4. upotpunjena je inkriminacija kvalificiranog oblika djela koja sada
obuhvaa i prouzroenje tete velikih razmjera.
Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja na pojedina kaznena djela od
strane svih sudova, Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj 24. studenoga 1997.
godine donio je pravno shvaanje da zakkonsko obiljeje znatna imovinska korist postoji
kad vrijednost imovinske koristi pribavljene izvrenjem kaznenog djela prelazi 30.000,00 kn.
Ugovaranje, odnosno plaanje kamata uz tzv. konformni obraun, kao i ugovaranje, odnosno
otplata kredita uz tzv. valutnu klauzulu u pravnom poretku Republike Hrvatske nije
zabranjeno, nego naprotiv doputeno. Stoga se krediti ugovoreni pod tim uvjetima samo zbog
toga ne mogu smatrati protupravnim, a slijedom toga ne moe se ni korist koja je iz njih
steena za kreditora smatrati protupravnom. Naime, tzv. konformna kamata samo je jedan od

348
moguih i doputenih naina obrauna kam ata na kredite, koje je i sama banka koristila u
svojim plasmanima kratkoronih sredstava sve do 1. travnja 1992.g.
Valutna pak klauzula kao jedna od klauzula kojima se titi realna vrijednost novca u pravnom
poretku Republike Hrvatske, poevi od 1990.g., nije zabranjena nijednim propisom.
Naprotiv, ona je dio zakonske regulative. Samo kao primjer navodi se Zakon o izmjenama i
dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (NN br. 69/92 od 22.
listopada 1992.)., prema kojem se vrijednost etalonskog objekta indeksira ovisno o promjeni
vrijednosti HRD prema DEM, a neisplaeni obroci prema istom odnosu revaloriziraju se
svakog mjeseca.
S obzirom na izneseno, korist koju ke kreditor, poduzee F. odnosno njegov vlasnik,
okrivljenik F., nesporno stekao plasiranjem svojih slobodnih novanih sredstava, u fondu se
ne moe smatrati protupravnom imovinskom koristi u onom smislu i u sadraju u kojem je ta
korist propisana kao konstitutivni, odnosno kvalificirani element krivinog djela zloupotrebe
slubenog poloaja i ovlatenja iz l. 222. stavak 3. KZRH, odnosno lanka 222. stavak 5.
KZRH, a kako to ispravno istie i okr. F. U svojoj albi. Stoga je to i daljnji razlog zbog ega
ne moe biti da su okrivljenici P., O. I J., zakljuivi u svojstvu odgovornih osoba
inkriminirane kredite, pribaviti protupravnu imovinsku korist okrivljeniku F., a ovaj im je u
tome pomogao. /Iz odluke VSRH, IV. K-77/93 od 25. studenoga 1993.)
Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja na pojedina kaznena djela od
strane svih sudova, nakon donoenja zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN
br. 129/00 od 22. prosinca 2000.(, Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj 19.
sijenja 2001. godine donio je dopunu pravnog shvaanja od 24. studenoga 1997. godine (br.
Su-726-IV/97) da zakonsko obiljeja teta velikih razmjera postoji kad vrijednost
prouzroene tete prelazi 300.000,00 kn. Ovo pravno shvaanje primjenjivat e se od 29.
prosinca 2000. godine.
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III. dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
Optuenik je od kandidata za vozake ispite naplatio na ime pristojbi vie novca nego to je
smio i taj novac drao u svojoj kancelariji. Pravilan je zakljuak suda da time optuenik nije
tek pokuao poinjenje k. d. iz l. 314a. st. 2. KZ, nego da ga je dovrio, jer je ne samo
zlorabio svoj slubeni poloaj odnosno ovlast ve je ispoljio svoju namjeru pribavljanja
protupravne imovinske koristi potrebnu za ostvarenje tog k. d., te takvu korist i ostvario
izdavanjem navedene sume od ostalog slubenog novca i pohranjivanjem u svojoj kancelariji.
To to ga jo nije odnio svojoj kui ili na drugo mjesto odnosno to ga jo nije i potroio u
svoje svrhe posve je neodluno za odgovor na postavljeno pravno pitanje.
VSH, I K-1380/73. od 14. oujka 1974. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
Odgovorna osoba koja prisvoji imovinu trgovakog drutva koja joj je povjerena na
upravljanje ini kazneno djelo zlouporabe poloaja i ovlasti iz l. 337. st. 4. KZ i kada je sama
lan drutva s odreenim poslovnim udjelom jer imovina drutva nije njezina imovina.
II. Otvaranje steaja nad bankom s kojom su bila poslovno vezana drutva s ogranienom
odgovornou na iju je tetu poinjeno kazneno djelo jest otegotna okolnost za optuenika.
VSRH, I K-1001/02-5 od 30.5.2003.
(upanijski sud u Zagrebu, K-156/01) Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu br.
2/2003.

349

149. NESAVJESTAN RAD U SLUBI

lanak 339. KZ
Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja na pojedina kaznena djela od
strane svih sudova, Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj 24. studenoga 1997.
godine donio je pravno shvaanje da zakonsko obiljeje znatna imovinska teta postoji kad
vrijednost prouzroene imovinske tete prelazi 30.000,00 kn.
Ne radi se o kaznenom djelu nesavjesnog rada u slubi kada sudski vjetak ne obavi
vjetaenje na vrijeme, pa nastupi zastara kaznenog progona, kako je to navedeno u zahtjevu
za zatitu z akonitosti VSRH, br. Kzz-47/84 od 16. sijenja 1985., u kojem stoji da vjetaenje
i vjetaka odreuje organ koji vodi kazneni postupak. Vjetak je duan odazvati se pozivu te
dati svoj nalaz i miljenje, koja obveza je podvrgnutza i sankcijama. U svakom sluaju, bez
obzira na opravdanost ili neopravdanost vjetakova odugovlaenja s davanjem nalaza i
miljenja, sud uvijek ima mogunost razrijeiti jednog i odrediti drugog vjetaka, nper. U
sluaju da odreeni vjetak odbije uope vjetaiti. U konkretnom sluaju prvostupanjski sud
nije ak niti pokuao vjetaka novanom kaznom prisiliti da vjetai, a to je mogao, budui
da vjetak ni na etiri poziva suda nije reagirao. Isto tako sud prvoga stupnja nije ni oduzeo
predmet tom vjetaku i dao ga drugom vjetaku, tako da je do zastare kaznenog postupka
zapravo dolo zbog propusta suda, jer se nije koristio zakonskim sredstvima koja mu stoje na
raspolaganju.
Ne radi se o oitoj nesavjesnosti u obavljanju slube kada slubeni,k pote, na iji rad inae
nije bilo drugih negativnih primjedaba, primivi od jednog radnika dva naloga za upis plae
kao tednoga uloga, koje je izdalo njegovo poduzee, nije uoio da su iznosi na njima
krivotvoreni. Takoer je propustio kontrolirati koliko zapravo iznosi njegova plaa kao
vlasnika tedne knjiice, pa je omoguio tome radniku da podigne vie novca od iznosa svoje
plae. (Kao u odlulci VSRH, Kzz-18/82 od 24. studenoga 1982.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
150. PROTUZAKONITO POSREDOVANJE
lanak 343. KZ
Kazneno djelo protuzakonitog posredovanja iz l. 324. st. 1. KZ (l. 233. KZH) moe poiniti
i potinjeni slubenik posredujui kod svojeg nadreenoga.
VSH, K-1547/54.
Za k. d. protuzakonitog posredovanja iz l. 324. st. 1. KZ (l. 233. KZH) ne trai se da osoba
koja primi nagradu ili drugu korist da posreduje stvarno i izvri neku radnju posredovanja.
Prema tome, ne treba poblie biti niti odreena osoba kod koje treba da se posreduje. To
posve jasno i pouzdano proizlazi iz gramatikog i logikog tumaenja propisa iz l. 324. st. 1.
KZ, a pogotovo kad se taj propis usporedi s propisima l. 324. st. 2. i 3. KZ, iz kojih, opet,
odreeno i jasno proizlazi da se za dovrena k. d. iz tih propisa trai da je izvreno
posredovanje kod tree osobe. Prema tome, za k. d. iz l. 324. st. 1. KZ uzima se da je

350
izvreno kad je subjekt toga djela primio nagradu ili korist da posreduje koritenjem svog
slubenog ili drutvenog poloaja i utjecaja da se uini ili ne uini neka slubena radnja.
Dakle, radnja se ovog k. d. ne sastoji u izvrenom posredovanju, ve u primanju nagrade ili
koristi, a svrha je tog primanja da se posreduje.
VSH, K-468/74. od 18. rujna 1974.
Kazneno djelo protuzakonitog posredovanja iz l. 233. st. 1. KZH dovreno je ve samim
primanjem nagrade radi protuzakonitog posredovanja, dakle sasvim neovisno o tome je li
poinitelj ili nije postupao s namjerom da iskoritavanjem svog poloaja posreduje da se
obavi ili ne obavi neka slubena ili druga radnja.
Radnja protuzakonitog posredovanja predstavlja, naime, kvalificirani oblik osnovnog k. d. iz
l. 233. st. 1. KZH, tj. k. d. iz l. 233. st. 2. KZH, a ako je za takvo posredovanje primljena
nagrada ili kakava druga korist, predlei daljnji kvalificirani oblik osnovnog djela tj. k. d. iz
l. 233. st. 3. KZH.
VSH, K-140/85. od 24. rujna 1985.
Krivino djelo protuzakonitog posredovanja iz l. 233. st. 1. KZH dovreno je ve samim
primanjem nagrade za protuzakonito posredovanje, dakle sasvim neovisno o tome je li
uinitelj postupao ili n ije postupao i s namjerom da iskoritavanjem svog poloaja posreduje
da se obavi ili ne obavi neka slubena ili druga radnja.
Radnja protuzakonitog posredovanja predstavlja, naime, kvalificirani oblik osnovnog
krivinog djela iz l. 233. st. 1. KZH, tj. krivino djelo iz l. 233. st. 2. KZH, a ako je za takvo
posredovanje primljena nagrada ili pribavljena kakva druga korist, predlae se daljnji
kvalificirani oblik osnovnog djela, tj. krivino djelo iz l. 233. st. 3. KZH. (Iz odlulke VSH,
IV.K-140/85 od 24. rujna 1985.)
Za krivino djelo protuzakonitog posredovanja iz l. 234. st. 1. Krivinog zakonika ne trai se
da osoba, koja za posredovanje primi nagradu ili drugu korist, stvarno i izvri neku radnju
posredovanja. Prema tome, ne treba niti biti poblie odreena osoba kod koje treba
posredovati.
To posve jasno i pouzdano proizlazi iz gramatikog i logikog tumaenja propisa l. 324. st.
1. Krivinog zakonika, a pogotovo kad se taj propis usporedi s propisima l. 324. st. 2. i 3.
Krivinog zakonika, iz kojih opet odreeno i jasno proizlazi da se za dovrena krivina djela
iz tih propisas trai da je izvreno posredovanje kod tree osobe. Prema tome, za krivino
djelo iz l. 324. st. 1. Krivinog zakonika uzima se da je izvreno kad je subjekt toga djela
primio nagradu ili korist da posreduje koritenjem svoga slubenog ili drutvenog poloaja i
utjecaja da se izvri ili ne izvri neka slubena radnja. Dakle, radnja tog krivinog djela ne
sastoji se u izvrenom posredovanju, nego u primanju nagrade ili koristi, a svrha tog primanja
je da se posreduje.
(Kao u odluci VSH, I. K-468/74 od 17. rujna 1974.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
151. PRIJEVARA U SLUBI
lanak 344. KZ

351
U k. d. prevare u slubi iz l. 318a. KZ trai se, pored ostallih elemenata, jo i element
podnoenja lanih obrauna da bi se na taj nain dovelo u zabludu poduzee radi izvrenja
nezakonite isplate.
Kad su lani obrauni nainjeni upravo u tu svrhu i konkretno u tu svrhu uporabljeni, onda se
tim falsifikatom pored k. d. iz l. 318a. KZ ne ostvaruje jo i k. d. iz l. 319. st. 2.
(krivotvorenje slubene isprave l. 227. KZH).
VSH, K-819/64.
Podnoenje od optuenika kao odgovorne osobe svojem poduzeu putnih rauna za izvrena
slubena putovanja u kojima je naveo vei broj dana od stvarno provedenih na putu na kojoj
je osnovi naplatio vei iznos od onoga koji je imao pravo naplatiti, sadri sva bitna obiljeja
k. d. pevare u slubi iz l. 318a. st. 1. KZ (l. 331. KZH).
VSH, K-1663/75. od 3. lipnja 1976.
Za ostvarenje pomaganja u k. d. prevare u slubi (l. 231. KZH) nije potrebno da pomagatelj
bude u radnom odnosu u istom poduzeu k ao i poinitelj tog k. d.
Pomagatelj, kao sudionik, u navedenom k. d. obvezan je na plaanje imovinsko-pravnog
zahtjeva za naknadom tete kao i neposredni poinitelj k. d.
VSH, K-324/68. od 20. lipnja 1968.
Kad se poinitelj k. d. prevare u slubi iz l. 318a. KZ u poinjenju tog djela poslui i
falsifikatom, onda on time ne ini jo i zasebno k. d. falsifikata, ve samo jedno k. d. iz l.
318a. KZ.
Iz obrazloenja:
Vrhovni sud je naao da je pravno shvaanje zauzeto po prvostupanjskom sudu na zakonu
osnovano i sukladno s propisom l. 318a. st. 1. i 3. KZ. U tome je propisu, naime, naroito
predvieno, da e se kao k. d. prevare u slubi smatrati ona djelatnost slubene osobe odnosno
odgovorne osobe u poduzeu koja, u namjeri da sebi ili drugom pribavi protupravnu
imovinsku korist, podnoenjem lanih obrauna ili na drugi nain dovede u zabludu dravno
tijelo ili ustanovu da izvri nezakonitu isplatu. Iz ovoga nesumnjivo proizlazi zakljuak da se
to podnoenje lanih obrauna ili drugih falsificiranih isprava u odnosu na to k. d. nema
smatrati posebnim k. d. falsifikata iz l. 319. st. 1. KZ, ve jednim od bitnih elemenata k. d. iz
l. 318a. KZ.
VSH, K-918/63. od 11. travnja 1963. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.ispr.), Informator Zagreb 1998.
Kazneno djelo prijevare u slubi ukljuuje krivotvorenje slubene isprave, pa izmeu ta dva
djela nema stjecaja (VSRH, K-268/92 od 28. rujna 1992.). Jednako tako u odluci Okrunoga
suda u Zagrebu, K-896/87 stoji da sam in prepravljanja zakljunice i predoenje te
zakljunice u poduzeu jest radnja poinjenja kaznenog djela prijevare u slubi, pa ne moe
biti samostalno kazneno djelo.
Optuenik je u svojstvu akvizitera RO A. temeljem ugovora o prodaji knjiga putem
zakljunica, a u namjeri da si pribavi protupravnu imovinsku korist, ispostavio lane

352
zakljunice o tobonjoj prodaji knjiga. Ispunjavajui, naime, obrasce zakljunica izmiljenim
imenima kupaca on je doveo u zabludu ovlatenu osobu tog poduzea da ga razdui za
protuvrijednost preuzetih knjiga. Time je poinio kazneno djelo prijevare u slubi, a ne
kazneno djelo pronevjere. (Kao u odluci VSRH, K-495/84 od 12. lipnja 1985.)
Na temelju l. 68. Zakona o izmjenama ik dopunama Kaznenog zakona (NN br. 129/00 od
22. prosinca 2000.) uveden je novi stavak 2. lanka 344., kojim su rijeene one situacije kada
je poinitelj prijevarom u slubi pribavio malu imovinsku korist, a postupao je s ciljem da
ostvari upravo toliku korist.
Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja na pojedina kaznena djela od
strane svih sudova, nakon donoenja Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN
br. 129/00 od 22. prosinca 2000.), Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj 19.
sijennja 2001. godine donio je dopunu pravnog shvaanja od 24. studenoga 1997. godine (br.
Su-726-IV/97) da zakonsko obiljeje mala imovinska korist postoji ako vrijednost
pribavljene imovinske koristi ne prelazi 1.000,00 kn. Ovo pravno shvaanje primjenjivat e se
od 29. prosinca 2000. godine.
Na temelju l. 68. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN br. 129/00 od 22.
prosinca 2000.) st. 3. l. 344. (ranije st. 2.) izmijenjen je na taj nain da je povean i posebni
minimum i posebni maksimum zaprijeene kazne.
Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja na pojedina kaznena djela od
strane svih sudova, Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj 24. studenoga 1997.
godine donio je pravno shvaanje da zakonsko obiljeje znatna imovinska korist postoji
kad vrijednost imovinske koristi pribavljene izvrenjem kaznenog djela prelazi 30.000,00 kn.
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
152. PRONEVJERA
lanak 345. KZ
Podnoenje od optuenika kao odgovorne osobe svojem poduzeu putnih rauna za izvrena
slubena putovanja u kojima je naveo vei broj dana od stvarno provedenih na putu na kojoj
je osnovi naplatio vei iznos od onoga koji je imao pravo naplatiti, sadri sva bitna obiljeja
k. d. prevare u slubi iz l. 318a. st. 1. KZ (l. 331. KZH).
VSH, K-1663/75. od 3. lipnja 1976.
Za ostvarenje pomaganja u k. d. prevare u slubi (l. 231. KZH) nije potrebno da
pomagatelj bude u radnom odnosu u istom poduzeu kao i poinitelj tog k. d.
Pomagatelj, kao sudionik, u navedenom k. d. obvezan je na plaanje imovinskopravnog zahtjeva za naknadom tete kao i neposredni poinitelj k. d.
VSH, K-324/68. od 20. lipnja 1968.

353
Kad se poinitelj k. d. prevare u slubi iz l. 318a. KZ u poinjenju tog djela poslui i
falsifikatom, onda on time ne ini jo i zasebno k. d. falsifikata, ve samo jedno k. d. iz l.
318a. KZ.
Iz obrazloenja:
Vrhovni sud je naao da je pravno shvaanje zauzeto po prvostupanjskom sudu na zakonu
osnovano i sukladno s propisom l. 318a. st. 1. i 3. KZ. U tome je propisu, naime, naroito
predvieno, da e se kao k. d. prevare u slubi smatrati ona djelatnost slubene osobe odnosno
odgovorne osobe u poduzeu koja, u namjeri da sebi ili drugom pribavi protupravnu
imovinsku korist, podnoenjem lanih obrauna ili na drugi nain dovede u zabludu dravno
tijelo ili ustanovu da izvri nezakonitu isplatu. Iz ovoga nesumnjivo proizlazi zakljuak da se
to podnoenje lanih obrauna ili drugih falsificiranih isprava u odnosu na to k. d.nema
smatrati posebnim k. d. falsifikata iz l. 319. st. 1. KZ, ve jednim od bitnih elemenata k. d. iz
l. 318a. KZ.
VSH, K-918/68. od 11. travnja 1963.
ini krivino djelo pronevjere iz l. 223. KZRH, a ne utaje iz l. 129. KZRH, optuenik koji
je, kao privatni ugostitelj, temeljem ugovora o poslovno tehnikoj suradnji na eksploataciji
automata za igru na novac zakljuenom sa Lutrijom Hrvatske, u svom ugostiteljskom objektu
imao postavljena dva elektronska aparata za igre na sreu Jednoruki ek, prisvojio novac
od prodaje etona. Optuenik u okviru svojih ovlatenja iz ugovora raspolae novcem od
prodaje etona, te mu je taj novac povjeren u radu, pri emu nije odluno to optuenik nije u
radnom odnosu u Lutriji Hrvatske, ve rad obavlja temeljem zakljunog ugovora. Poloaj
optuenika identian je poloaju ovlatenog prodavaa sreka lutrije, jer se za obojicu treba
rei da im je novac povjeren u slubi.
VSRH, K-559/95 od 7.11.1995. Bilten upanijskog suda u Bjelovaru br. 21
Novac koji neka osoba alje potom u zatvorenom pismu, smatra se poiljkom koja je
povjerena poti na otpremu.
Ako slubenik pote, kome je povjereno da takvu poiljku otpremi, pismo otvori i novac
prisvoji, ini time k. d. pronevjere iz l. 322. KZ (l. 229. KZH) u stjecaju s k. d. povrede
tajnosti pisama ili drugih poiljaka iz l. 156. st. 3. KZ.
VSH, K-1796/58.
Za pojam osobena radu koja moe biti poinitelj k. d. iz l. 322. KZ (l. 229. KZH) potrebno
je samo da ta osoba stvarno obavlja neki rad u nekoj pravnoj osobi i za nju, a bez obzira na
svoj poloaj u procesu rada, kao i bez obzira je li to ini kao radnik u redovitom radnom
odnosu ili rad obavlja povremeno ili privremeno.
Prodava tiska moe biti subjektom k. d. iz l. 322. KZ bez obzira to za poslovou
poslovnice oteenog novinskog poduzea nije bio postavljen aktom u formalnom smislu
(ugovorom ili rjeenjem), ve je bio samo prodava tiska.
VSH, K-473/69. od 23. svibnja 1969.

354
Kod poinitelja k. d. iz l. 322. KZ (l. 229. KZH) ne trai se svojstvo slubene osobe, ve je
to k. d. ostvareno time to poinitelj protupravno prisvaja novac i ostale pokretne stvari koje
su mu povjerene na radu u radnoj organizaciji. Zbog toga, ovo djelo moe poiniti i pomonik
skladita, ako mu je povjerena sva roba u skladitu i ako je on prisvaja u svoju korist ili u
korist drugih osoba.
VSH, K-1329/76. od 20. sijenja 1977.
VSH, K-1691/76. od 8. veljae 1977.
Kad je odnos tovljaa svinja s poduzeem zasnovan na ugovoru o kooperaciji, onda se takav
tovlja ne smatra kao osoba na radu u poduzeu ni stvarno, a niti pravno.
Njegov odnos s poduzeem zasnovan je samo na ugovoru o kooperaciji iz ega slijede
njegova prava i obveze. Njihovi odnosi zasnovani su na imovinsko-pravnim odnosima
specijalnog karaktera, koji se sastoje u suradnji i postizavanju zajednikog interesa. I samo
tovljenje svinja povjerenih kooperantu jedan je vid takve suradnje, iz koje, kao niti iz ostalih
odnosa zasnovanih na kooperaciji ne proizlazi da su kooperanti u radnom odnosu i uope na
radu u toj organizaciji.
Kad je optuenik primio od poduzea u tov veu koliinu svinja i zatim ih neovlateno
prodao, te primljeni iznos prisvojio, takva djelatnost ne sadri elemente k. d. pronevjere iz l.
322. KZ (l. 229. KZH), nego su ostvareni elementi k. d. utaje iz l. 254. st. 1. odnosno st. 3.
KZ (l. 134. KZH).
VSH, K-144/71. od 21. travnja 1971.
Optuenik je kao skladitar trgovinske radne organizacije izdvojio iz ostalih koliina
alkoholnih pia u skladitu, vei broj boca uvoznog pia Gin, te ih u zajednici s drugim
optuenikom iz skladita odvezao i pohranio u kuu njegovog brata. Time je to pie bilo
prisvojeno i k. d. pronevjere dovreno, a pravno je neodluno to prisvojeno pie jo nije
unoveno.
VSH, K-1879/76. od 21. prosinca 1976.
Kod pitanja je li neko djelo sadri obiljeja k. d. pronevjere iz l. 322. KZ (l. 229. KZH) ili
k. d. posluge iz l. 323. KZ (l. 232. KZH) od bitne je vanosti da se pouzdano utvrdi s kojom
je namjerom poinitelj postupao kada je prisvojio stvari koje su mu povjerene.
O postojanju k. d. pronevjere moe se zakljuiti samo u sluaju kada se na osnovi svih
utvrenih injenica moe uzeti kao dokazano da poinitelj nije imao namjeru vratiti u
dogledno vrijeme prisvojeni iznos odnosno druge predmete, pri emu e od posebnog znaaja
biti i pitanje je li su za poinitelja objektivno postojali realni izgledi da e prisvojeni novac,
odnosno stvari, moi vratiti u dogledno vrijeme.
VSH, K-243/66. od 24. oujka 1966.
Kad poinitelj k. d. rabi novac, koji mu je u slubi povjeren, radi igranja na sportskoj
prognozi, pa odluku o vraanju novca uini ovisnom o srei, ako i kad uspije u toj igri, ne ini
time k. d. posluge iz l. 323. KZ (l. 232. KZH), nego k. d. pronevjere.
VSH, K-511/66.

355
Optuenom akviziteru izdavakog poduzea, koji se povjerenim knjigama radi prodaje u ime i
za raun tog poduzea posluio kao sredstvom za ostvarenje k. d. pronevjere, ne moe se u
vezi s tim otuenjem knjiga priznati knjige koje okrivljenik nije opravdao bilo njihovim
vraanjem ili, pak, urednim pologom utrka.
VSH, K-1442/75. od 11. sijenja 1977.
Kad je optuenik, zaposlen kao pipniar u poduzeu OJP Ugostiteljstvo, prisvojio ukupni
utrak u odreenom vremenskom razdoblju, on je pronevjerio novac na tetu navedenog
poduzea, neovisno o tome to je poduzee na osnovi posebnog ugovora s privatnom osobom
bilo u obvezi da toj osobi isplati dio novca.
Iz obrazloenja:
to se tie pitanja je li optuenik u cjelini otetio poduzee DP Bednja iz Ludbrega, OJP
Ugostiteljstvo, kojem je prvostupanjski sud i dosudio imovinskopravni zahtjev u ukupnom
iznosu tete, ili se radi o teti koja je nastala dijelom za DP Bednja a dijelom za privatnog
vlasnika, odnosno privatno poduzee Rupert rupp games, prema ocjeni ovoga
drugostupanjskoga suda pravilno je pobijanom presudom optuenik proglaen krivim za
pronevjeru ukupnog iznosa tete. To to je poduzee sklopilo ugovor s vlasnikom privatne
tvrtke, ije je poker-aparate unajmilo i smjestilo u svoju gostionicu u Selniku s tim da 60%
dobitka na tim aparatima pripada privatnom vlasniku, a 40% poduzeu, bez utjecaja je na
pravnu ocjenu djela u ovom konkretnom sluaju. Optuenik je zaposlen u DP Bednja te je u
navedenoj gostionici radio kao pipniar. Nije sporno da je on bio duan sav utrak anka, kao
i sav prihod od koritenja poker-aparata redovito polagati poslovoi K.I. i nije imao nikakav
odnos ni obvezu prema privatnom vlasniku. Optuenik je sam u svojoj obrani rekao da ne zna
koliki iznos dobitka pripada privatnom vlasniku. On je smatrao da se dobitak dijeli 50% :
50%. Optuenik je otetio svoje poduzee kkoje je ugovorom bilo obvezno prema privatnom
vlasniku. Prema tome, on je pronevjerio novac svojeg poduzea u cjelokupnom iznosu tete
pa se svakako radi o k. d. pronevjere, a ne kako se to istie u podnesenoj albi, o pronevjeri na
tetu poduzea i blaem k. d. utaje na tetu privatnog vlasnika.
VSRH, I K-1035/1992. od 9. prosinca 1993.
Kad je optuenik kao kooperant s poljoprivrednom zadrugom sklopio ugovor o zajednikoj
proizvodnji svinja, kojim se obvezao da e preuzetih 64 komada svinja od zadruge utoviti do
teine od 100 kg, i predati ih zadruzi prema obraunu, to meutim nije uinio, ve je bez
znanja i odobrenja zadruge prisvojio za sebe 3 komada svinja, poinio je k. d. pronevjere iz l.
223. st. 1. OKZRH, a ne k. d. utaje iz l. 129. st. 1. u vezi sa st. 3. KZRH, jer je optuenik
obavljao posao tovljaa svinja za zadrugu, pa se on moe tretirati kao osoba na radu uope u
poljoprivrednoj zadruzi.
Iz obrazloenja:
Neprihvatljiv je zakljuak prvostupanjskog suda da se radi o k. d. utaje. Naime, okrivljenom
su povjereni odojci poljoprivredne zadruge , on je obavljao posao tovljaa svinja za zadrugu,
jer to jasno proizlazi iz klauzula navedenog ugovora. Prema tome okrivljenik se jedino i
pravilno moe tretirati kao osoba na radu uope u poljoprivrednoj zadruzi, bez obzirana to
radi li se mogue o privremenom poslu. Svinje su mu povjerene jedino u vezi s obavljanjem
njegova rada. K. d. pronevjere vezano je za odreenu poziciju na radu odnosno na navedene

356
pokretne stvari konkretno odojke, i to takvu poziciju da okrivljenik ima odreeni stupanj
samostalnosti u postupanju s njima, da s njima manipulira, rukuje itd., taj stupanj
samostalnosti ima okrivljenik prema ugovoru. Uvijek se radi o pronevjeri kad se radi o
postupanju sa stvarima u obavljanju radne dunosti.
VSRH, IV K-10/1996. od 5. rujna 1996.
Kurir u poduzeu kojemu je povjereno da nosi n ovac iz blagajne u SDK ne moe se smatrati
odgovornom osobom jer on ne obavlja poslove navedene u l. 3. st. 4. KZH. Stoga kurir koji
zadri povjereni mu novac, a nakon toga, radi prikrivanja tog djela, uniti primljene ope
uplatnice i listie specifikacije novca, ini krivino djelo pronevjere iz l. 229. st. 1. KZH (za
koje se ne trai svojstvo odgovorne osobe), (l. 223. KZH) ali ne i krivino djelo
krivotvorenja slubene isprave iz l. 227. st. 1. KZH (l. 221. KZH).
VSRH, III.Kr-106/92. od 30. 04. 1992.
Kod prisvajanja strane valute (deviza) mjerodavna je stvarna vrijednost u vrijeme poinjenja
djela, pa je neodluno ako je nakon toga, zbog inflacije i denominacije, umanjena
protuvrijednost u domaoj valuti dobivena preraunavanjem po teaju na dan poinjenja
kaznenog djela. (Kao u odluci VSRH, K-1032/93 od 16. studenoga 1994.)
Osobi kojoj je na temelju ugovora o djelu zakljuenog s trgovakom radnom organizacijoom
predana odreena koliina konfekcijske robe radi prodaje u putujuoj prodavaonici
maloprodaje, povjerena je ta roba na radu u smislu kaznenog djel apronevjere. (Kao u odluci
VSRH, K-680/79 od 18. sijenja 1980.)
Za postojanje kaznenog djela pronevjere potrebno je da se protupravno prisvajaju pokretne
stvari koje su uinitelju povjerene u slubi ili uope na radu. Povjerena imovina je u prvome
redu ona imovina kojom je uinitelj posebno zaduen, zatim ona koja je primljena od treih
osoba u obavljanju slube ili uope na radu, kao i ona koja je nastala u obavljanju slube ili
rada. Optuenik je prema vlastitom priznanju prisvojio sreke koje su mu bile povjerene kao
prodavau Lutrije Hrvatske, a kako sreke imaju osobine vrijednosnog papira, optuenik je
nesumnjivo stekao imovinsku korist u vrijednosti sreaka. A kako je prisvajanje provodio
tijekom tri mjeseca, ne moe biti govora o tome da se on htio samo posluiti srekama. (Kao u
odluci VSRH, K-992/87 od 22. oujka 1989.)
Svojstvo poinitelja kaznenog djela pronevjere ima svaka osoba kojoj je na radu povjeren
novac. Prema tome, to svojstvo ima i sobarica koja je ujedno bila zaduena primiti novac od
ankera, voditi dnevnik, a osim toga imala je dunost kontrolirati je li primljeni novac u
skladu s naplatom usluga pruenih gostima i trebala je novac predati na blagajni poduzea.
(Kao u odluci VSRH, K-12691/76 od 8. veljae 1977.)
Radi se o kaznenom djelu pronevjere, a ne posluge kad je utvreno da namjera vraanja
novca nije postojala, kako je zakljuio VSRH u svojoj odlulci K-946/70 od 13. lisotpada
1970. godine. U odluci stoji da su u radnjama optuenika sadrana sva bitna obiljeja
kaznenog djela pronevjere. Naime, utvreno je da je optuenik kao naplatni radnik poreza
tijekom vie godina naplaene iznose poreza zadravao sebi, a nije ih uplaivao na blagajni
opine ili vraao strankama. Iz toga slijedi da kod njega nije postojala namjera vraanja, a to
je odluno na razgranienje kaznenog djela pronevjere od posluge. ak da je kod optuenika
u samom poetku prisvajanja takva namjera i postojala, oito je da je on odmah prvih mjeseci
i prvih godina postao svjestan nemogunosti vraanja novca, a ipak ga je nastavio prisvajati.
Od trenutka kada je postao svjestan nemogunosti vraanja, nema nikakve dvojbe da je
njegova namjera bila usmjerena na prisvajanje, a ne na poslugu.

357
Kada je optuenik kao voditelj automata u klubu Lutrije Hrvatske koristio etone za izgru, a
koji su mu povjereni na radu, isto je kao i da je prisvojio gotov novac. Stoga se ne moe
govoriti o tome da je za Lutriju Hrvatske nastupila teta u obliku izmakle dobiti, nego je u
pitanju stvarna teta. (Kao u odluci VSRH, K-400/91 od 22. srpnja 1991.)
Optuenome su povjereni odojci poljoprivredne zadruge. On je, naime, obavljao posao
tovljaa svinja za tu zadrugu, to jasno proizlazi iz klauzule navedenog ugovora. Prema tome,
okrivljenik se jedino i pravilno moe tretirati kao osoba na radu uope u poljoprivrednoj
zadruzi, bez obzira na to obavlja li mogue privremeni posao. Svinje su mu povjerene jedino
u svezi s obavljanjem njegova rada. Krivino djelo pronevjere vezano je za odreenu poziciju
na radu, odnosno za navedene pokretne stvari konkretno odojke. A pozicija je takva da
okrivljenik ima odreeni stupanj samostalnosti u postupanju s njima, da njima manipulira,
rukuje itd. Taj stupanj samostalnosti okrivljeni ima prema ugovoru. Uvijek je rije o
pronevjeri kad se radi o postupanju sa stvarima u obavljanju radne dunosti. (Kao u odluci
VSRH, IV. K-10/96 od 5. rujna 1996.)
Da bi se ostvarilo kazneno djelo pronevjere, potrebno je pouzdano utvrditi protupravnost
prisvajanja stvari koje su poinitelju povjerene na radu radi pribavljanja protupravne
imovinske koristi, pa stoga samo za sebe, nerazduivanje stvarima s kojima je netko zaduen
na radu, odnosno proputanje povrata zaduenih stvari iz bilo kojeg drugog razloga, ako ne
postoji izravna namjera protupravnog prisvajanja, ne ini obiljeja kaznenog djela pronevjere.
(Kao u odluci upanijskoga suda u Zagrebu, K-2253/98 od 7. lipnja 1999.)
Ako se netko u dogovoru sa svojim susjedima i drugim graanima iz iste ulice dobrovoljno
prihvati prikupljanja novca za izgradnju vodovoda u toj ulici, onda njemu tako prikupljeni
novac nije povjeren u slubi ili uope na radu u dravnom organu, organizaciji udruenog
rada, samoupravnoj i drugoj organizaciji i zajednici ili u nekoj drugoj drutvenoj pravnoj
osobi. Zato takva osoba, zadravajui i troei za sebe tako prikupljeni novac, ne ini krivino
djelo pronevjere iz l. 229. KZH nego krivino djelo utaje iz l. 134. KZH, i to ne na tetu
privatne imovine nego drutvene imovine, jer asom predaje novca za navedenu svrhu
optueniku taj je novac izaao iz privatno-vlasnike sfere i postao dio drutvene imovine sa
strogo odreenom namjerom. (Kao u odluci VSH, I. K-1995/77 od 23. studenoga 1978.)
Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja na pojedina kaznena djela od
strane svih sudova, Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj 14. sijenja 1998.
godine donio je pravno shvaanje da zakonsko obiljeje ako je vrijednost pronevjerene stvari
mala ili ako se radi o maloj svoti novca ili maloj vrijednosti vrijednosnih papira postoji
ako vrijednost pronevjerene stvari ili prisvojenog novca ili prisvojenog vrijednosnog papira ne
prelazi 1.000,00 kn.
Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja na pojedina kaznena djela od
strane svih sudova, Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj 24. studenoga 1997.
godine donio je pravno shvaanje da zakonsko obiljeje stvar velike vrijednosti, odnosno
vrijednosni papir velike vrijednosti postoji kad vrijednost prisvojene stvari, odnosno iznos
vrijednosnog papira prelazi 30.000,00 kn.
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
Poinio je k. d. pronevjere iz l. 229. st. 3. KZH optuenik koji je kao voditelj automata u
klubu koristio velike koliine etona za igre, ime je otetio Lutriju Hrvatske za 660470 HRD.
etoni su znak za odreenu novanu vrijednost i kad je optuenik koristio etone koji su mu
povjereni na radu, isto je kao i da je prisvojio gotov novac. Stoga ovdje ne moe biti govora o

358
tome da je za Lutriju Hrvatske nastupila teta u obliku izmakle dobiti, nego je u pitanju
stvarna teta.
VSRH, I K-400/91. od 22. srpnja 1991.
Ne radi se o k. d. pronevjere iz l. 229. st. 1. KZH kad voza poduzea kojemu nije
dat nalog da prevozi beton preuzme u drugom poduzeu beton za raun svog poduzea, a
zatim ga prisvoji, jer mu te stvari nisu povjerene na radu. On je, prikazujui da uzima beton za
svoje poduzee, doveo u zabludu radnika koji izdaje robu, zbog ega je taj radnik izdao robu
na teret i tetu poduzea u kojem je zaposlen voza pa se na strani vozaa radi o k. d. prevare.
Okruni sud u Bjelovaru, K-820/91. od 21. studenoga 1991.
153. NEOVLATENA UPORABA
lanak 346. KZ
Kod kaznenog djela neovlatene uporabe nije odluno je li za poduzee ija je stvar
uporabljena nastupila neka teta, kako je to navedeno u odluci VSRH, K-103/90 od 19. rujna
1990., u kojoj stoji: Krivino djelo posluge ini ona osoba koja se poslui pokretnim
stvarima koje su joj povjerene na radu u organizaciji udruenog rada. A osoba koja je, ali
izvan tog odnosa, potakne na tu djelatnost, ini to krivino djelo u poticanju. Za takvu pravnu
ocjenu djelatnosti uope nije odluno, a niti su to obiljeja ovog krivinog djela, je li pri tome
za radnu organizaciju ija je stvar nastupila teta i bi li poinitelj, odnosno njegov poticatelj,
mogao doi do stvari na drugi nain.
Blagajnik kunog savjeta koji se neovlateno posluio novcem skupljenim od stanara uinio
je krivino djelo posluge iz l. 232. KZH, jer mu je novac bio povjeren na radu u drutvneoj
pravnoj osobi (VSRH, K-957/89 od 26. lipnja 1991., Naa zakonitost, Pregled sudske prakse,
br. 49/91.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
154. PRIMANJE MITA
lanak 347. KZ
Kazneno djelo primanja mita je dovreno samim primanjem obeanja mita, bez obzira na to
je li je ili ne naknadno i uinjena slubena radnja koju slubena ili odgovorna osoba ne bi
smjela obaviti, kao i je li s tim u vezi poklon uope i primljen.
VSH, K-595/75. od 10. rujna 1975.
Postoji stjecaj k. d. primanja mita iz l. 325. KZ s k. d. zlouporabe slubenog poloaja iz l.
314. KZ (234. i l. 222. KZH) ukoliko radnja, koju je slubenik izvrio u vezi s primljenim
mitom ima obiljeje potonjeg k. d. (konkretno je kljuar istranog odjela primio mito da bi
protivno odredbama Pravilnika o kunom redu potajno nosio pisma ukuanima pritvorenika i
obrnuto l. 325. st. 1. KZ), pa je ovakvo prenaanje pote izvri i ostvario obiljeja k. d. iz
l. 314. st. 1. KZ.

359

VSH, K-2272/55.
Kad poinitelj k. d. primanja mita iz l. 325. st. 1. KZ neizvrenjem slubenog posla koji bi
morao izvriti, osobama od kojih je primio mito pribavi protupravnu imovinsku korist (nisu
platili dunu carinu), ini time pored k. d. iz l. 325. st. 1. jo i k. d. zlouporabe slubenog
poloaja iz koristoljublja iz l. 314a. st. 2. istog zakona.
Iz obrazloenja:
Prvostupanjski sud je djela zbog kojih je optuenika proglasio krivim pravno oznaio kao
jedno produljeno k. d. primanja mita iz l. 325. st. 1. KZ. Opravdano dravni odvjetnik navodi
u albi da je ova djela trebalo pravno oznaiti i po l. 314a. st. 2. KZ. Optuenik je, naime
primio mito, pa je time poinio k. d. iz l. 325. st. 1. KZ. Meutim, on je pored toga i drugima
pribavio protupravnu imovinsku korist (drugi nisu platili dunu carinu i ostala davanja koja su
bila znatno vea od poklona), i to na taj nain to je zlorabio svoj poloaj. Ukupna svota za
carinu koju su trebale platiti osobe od kojih je primio mito iznosi 21.408,57 n. D., pa taj iznos
predstavlja protupravnu imovinsku korist za navedene osobe. Iz ovoga se vidi da su se u
ponaanjuoptuenika stekli i elementi k. d. iz l. 314a. st. 2. KZ.
Iz navedenih razloga, ovaj je sud uvaio albu dravnog odvjetnika, pa je preinaio
prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela zbog kojih je optuenik B. proglaen krivim, te
je ta djela pravno oznaio po l. 325. st. 1. KZ u realnom stjecaju s k. d. iz l. 314a. st. 2. KZ.
Ovaj sud nije prihvatio stajalite dravnog odvjetnika da treba primijeniti l. 255. st. 1. KZ
(pljaka), jer, kako je izloeno, protupravna imovinska korist ne prelazi iznos od 30.000.-n.d.
VSH, K-454/69. od 2. lipnja 1969.
Primanje kakve druge koristi, kao element k. d. primanja mita, osim primanja poklona,
predstavlja i svako protupravno pogodovanje slubene ili odgovorne osobe kad ona neto
kupuje za sebe, ako je to uinjeno radi toga da ta slubena ili odgovorna osoba u granicama
svoje ovlasti obavi slubenu ili drugu radnju koju ne bi smjela obaviti ili da ne obavi slubenu
ili drugu radnju koju bi morala izvriti.
Prvostupanjskom presudom okrunog suda, optuenik je proglaen krivim za k. d. primanja
mita iz l. 325. st. 1. KZ poinjeno na nain da je on, kao komercijalni direktor jednog
poduzea, kupovinu razne nekurentne robe ili robe koja nije bila proizvedena i za koju je bilo
oito da nikad i nee biti proizvedena od drugog poduzea uvjetovao time, da mu to poduzee
od nekog treeg nabavi odreeni osobni automobil iz uvoza uz manji iznos gotovinskog
pologa, te dulji rok i manje obrone iznose otplate preostalog dijela cijene automobila, to je
navedeno poduzee i uinilo nakon to je optuenik potpisao ugovor o kupoprodaji navedene
nekurentne, odnosno fiktivne robe.
Protiv te presude optuenik je podnio albu u kojoj je izmeu ostalog istakao prigovor
povrede kaznenog zakona, obrazlaui ga time da je u odnosu na pribavljanje osobnog
automobila u pitanju pravno valjana kupoprodaja u okviru koje je on svoju obvezu plaanja
kao kupac ispunio, makar i s izvjesnim zakanjenjem, te da prema tome ne moe biti govora o
nekom k. d., ve eventualno samo o graansko-pravnoj odgovornosti.
Vrhovni sud Hrvatske, nije uvaio optuenikovu albu, smatrajui da je prvostupanjski sud
pravilno primijenio kazneni zakon kad je uzeo da inkriminirano djelo sadri sva bitna
obiljeja k. d. primanja mita.
Iz obrazloenja:

360

Bez obzira to se u ovom sluaju ne radi o primanju osobnog automobila na dar, nema
nikakve dvojbe, a to se albom i ne dovodi u pitanje, da je u vezi s uvjetima uz koje je auto
nabavljen rije o pogodovanoj nabavci automobila, pa prema tome da je ipak rije o stjecanju
kakve koristi u vezi sa slubenom djelatnou optuenika.
Pri tome, nije prihvatljiva ona dalja albena tvrdnja optuenika da se kod svih tih poslova, u
kojima je on sudjelova, radilo o pravno valjanim poslovima. Naime, prvostupanjskisud je
pravilno utvrdio da je dio kupljene robe osim one nekurentne, predstavljao nepostojeu
robu, tj. robu koja nije bila proizvedena i za iju proizvodnju oito nisu postojale nikakve
mogunosti, tako da ona nije mogla uope biti predmet bilo kakvog valjanog posla, pa niti
kupoprodaje. Svaki pravni posao, koji se temelji na takvoj inidbi koju uope nije mogue
ispuniti, predstavlja stoga nitav, pravno nevaljan, posao.
Ako je, prema tome, optuenik u vezi s takvim poslom primio neku korist, a to se u stvari
albom ne dovodi u pitanje, onda su u takvom postupanju optuenika ostvarena sva bitna
obiljeja k. d. primanja mita iz l. 325. st. 1. KZ za koje je proglaen krivim.
VSH, K-969/80. od 17. prosinca 1980.
Kazneno djelo je svreno samim zahtijevanjem, odnosno primanjem poklona ili u trenutku
kada je primljeno obeanje poklona ili kakve koristi. Znai, postojanje k. d. nije uvjetovano
da je slubena radnja zbog koje se zahtijeva ili prima poklon, odnosno obeanje poklona ili
kakve druge koristi, zaista izvrena, odnosno neizvrena.
Iz obrazloenja:
Za postojanje k. d. primanja mita iz l. 325. st. 1. KZ nije odluno, je li poinitelj uinio
slubenu radnju, kkoju ne bi smio izvriti, ve je dovoljno da je uinio ma koju od radnji
predvienih u tom propisu, naime da je kao slubena osoba zahtijevao ili primio poklon ili
kakvu drugu korist ili da je primio obeanje poklona ili kakve druge koristi da u krugu svog
slubenog ovlatenja izvri slubenu radnju, koju ne bi smio izvriti, ili da ne izvri slubenu
radnju koju bi morao izvriti. U konkretnom sluaju, optunik je primio novac od svjedoka u
cilju da ga kod odmjeravanja poreza favorizira, dakle da u krugu svoje slubene ovlasti uini
neku slubenu radnju, koju ne bi smio uiniti, a upravo te radnje su dovoljne za pojam
svrenog k. d. primanja mita iz l. 325. st. 1. KZ, pri emu nije odluno, je li je optuenik i
izvrio koju slubenu radnju za koju je primio poklon, a koju ne bi smio uiniti.
VSH, K-1475/59. od 20. kolovoza 1959.
Samim tim to je optuenik traio poklon da u krugu svoje slubene ovlasti ne izvri
slubenu radnju koju bi morao izvriti, k. d. iz l. 325. st. 1. KZ je dovreno, te nije odluno je
li je on taj poklon i primio.
VSH, I K-750/73. od 25. prosinca 1973.
Primanje kakve druge koristi kao element k. d. primanja mita, osim primanja dara,
predstavlja i svako protupravno pogodovanje slubene ili odgovorne osobe kad ona
netokupuje za sebe, ako je to uinjeno radi toga da ta slubena ili odgovorna osoba u
granicama svojega ovlatenja obavi slubenu ili drugu radnju koju ne bi smjela obaviti ili da
ne obavi slubenu ili drugu radnju koju bi morala izvriti.

361
VSH, K-969/80. od 17. prosinca 1980.
Policijski slubenik koji primi mito da ne kazni poinitelja prometnog prekraja te pritom ne
upie prekraj u izvjee na poleini radnog naloga poinio je u stjecaju kaznena djela
primanja mita iz l. 347. st. 1. KZ, zlouporabe poloaja i ovlasti iz l. 337. st. 3. KZ i
krivotvorenja slubene isprave iz l. 312. st. 1. KZ.
upanijski sud u Bjelovaru, K-37/01 od 22.2.2001.
(Opinski sud u azmi, K-5/00 od 25. 10. 2000) Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
br. 2/2002.
Radit e se o jednom produljenom kaznenom djelu primanja mita kad je utvreno da u svim
sluajevima postoji istovrsna djelatnost, isti oblik krivnje, iskoritavanje istog odnosa,
jedinstvo prostora i jedinstvo povrijeenog pravnoga dobra. A kako su djela poinjena u
razdoblju od etiri do est mjeseci, postoji i vremenski kontinuitet, pa okolnost da je novac
traen od raznih osoba nije zbog prirode toga kaznenog djela u koknkretnom sluaju
relevantno. (Kao u odluci VSRH, Kr-222/86 od 8. lipnja 1986.)
Kada je optuenik u sklopu svojih ovlasti u radnoj organizaciji gdje je zaposlen, uinio one
radnje koje je bio duan uiniti i za to primio novac, u konkretnom sluaju od drugog
optuenika kako privatne osobe, poinio je kazneno djelo primanja mita iz stavka 3. (Kao u
odluci VSRH, K-425/86 od 24. rujna 1986.)
Onaj tko poklon osobe koja daje mito nosi slubenoj osobi koja prima mito i pri tome zna o
emu se radi, ima se smatrati pomagaem u poinjenju kaznenog djela primanja mita, jer je
omoguio njegovo ostvarenje. (Kao u odluci VSH, K-774/54.)
Ne radi se o produljenom kaznenom djelu primanja mita, nego o realnom stjecaju, kako se
navodi u odluci koja slijedi:
U izvrenju djela pod to. 2.-5. optuenik Z. M. nastupao je kao zamjenik okrunog javnog
tuitelja, dakle kao slubena osoba. Primio je novane iznose, poblie opisane u tim tokama,
kako bi pogodovao ili pomogao pojedinim okribljenicima u krivinom postupku koji je voen
protiv njih. To pomaganje ili pogodovanje svakako ulazi u zakonski opis djela da se u
granicama svog ovlatenja obavi slubena radnja koja se ne bi smjela obaviti i dovoljno je da
je optuenik Z. M. Iskazao spremnost za takvo protuzakonito postupanje, a nije nuno da je
ono doista i poduzeto. Tu je spremnost optuenik Z. M. Iskazao primanjem novanih iznosa u
opisanim okolnostima, dok su optuenici, F. M. Posredujui u davanju novca optueniku Z.
M., te M. R. i M. M. Dajui novac optueniku Z. M. Kao zamjeniku okrunog javnog tuitelja
da protivno svojim ovlatenjima djeluje u korist okrivljenika, M. R. i M. M., ostvarili sva
bitna obiljeja krivinog djela iz l. 235. st. 1. KZH. Pritom djela pod tokama 2.-5. sa
stajalita obinog ivota i loginog rezoniranja ne predstavljaju kontinuiranu djelatnost u
smislu jedinstvene prirodne cjeline, ne samo zbog vremenskog diskontinuiteta nego i zbog
razliitih okrivljenika u iju se korist primao novac. Djelima pod tokama 6.-9. optuenik Z.
M. Ostvario je protupravnu imovinsku korist iskoritavanjem svog poloaja zamjenika
okrunog javnog tuitelja. Samo kao diplomirani pravnik optueni Z. M. Ne bi mogao
obavljati uvid u krivine predmete, konzultirati prometnog vjetaka te se kod predsjednika
Opinskog suda na K. Zanimati za predmet protiv K. D. Jer osim tuilakog za takvo
postupanje nije imao drugo ovlatenje. Djela pod tokama 6.-9. takoer ne predstavljaju
kkontinuiranu djelatnost u smislu prirodne jedinstvene cjeline zbog vremenskog i prostornog
diskontinuiteta i razliitih okrivljenika za koje su poduzimane pravne radnje. (Kao u odlulci
VSH, K-141/90 od 17. srpnja 1990.)
Ako je pogodovna kkupnja automobila uinjena nekoj slubenoj ili odgovornoj osobi radi
toga da bi ona u granicama svoga ovlatenja obavila neku radnju koju ne bi smjela obaviti,npr.

362
da od nekoga kao predstavnik odreene trgovinske organizacije kupi nekurentnu ili fiktivnu
robu, tada je poinjeno krivino djelo primanja mita iz l. 234. st. 1. KZH. Pri tome se, naime,
mora uzeti da i bilo kakvo neuobiajeno pogodovanje te osobe pri kupnji automobila (izvan
uvjeta uz koje se inae prodaju motorna vozila na kredit) predstavlja drugu korist koju
imaju u vidu odredba l. 234. st. 1. KZH, tj. da takvu korist ne predstavlja iskljuivo primanje
ili obeanje neega na dar. (Kao u odlluci VSH, K-969/80 od 17. prosinca 1980.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
Optuenica je prisvojila ovlatenja izvan svoje stvarne nadlenosti, to pravno predstavlja
prekoraenje granica tih ovlatenja, zbog ega se ne radi o kaznenom djelu primanja mita iz
l. 347. KZ, kod kojeg se uvijek trai postupanje u granicama ovlatenja slubene ili
odgovorne osobe, ve o kaznenom djelu zloupotrebe poloaja i ovlatenja iz l. 215. KZRH.
upanijski sud u Bjelovaru (K-398/01-3) Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu br.
1/2001.
Prvostupanjski sud je povrijedio kazneni zakon u korist optuenika kad je proglasio
okrivljenika krivim zbog k. d. iz l. 325. st. 3. KZ, a propustio da mu u smislu l. 325. st. 5.
KZ izree i obveznu sigurnosnu mjeru oduziimanja imovinske koristi ostvarene primanjem
mita.
VSH, K-917/70. od 20. kolovoza 1970. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
155. DAVANJE MITA
lanak 348. KZ
Prvostupanjski je sud na utvreno injenino stanje pravilno primijenio kazneni zakon, kad je
naao da su u tom djelu, pored obiljeja k. d. iz l. 314. st. 1. KZ, sadrana i obiljeja k. d. iz
l. 314. st. 1. KZ (zlouporaba slubenog poloaja ili ovlasti), sadrana i obiljeja k. d. iz l.
326. st. KZ (davanje mita).
Pri takvoj pravnoj ocjeni, nije od znaaja je li poinitelj uinio poklon neposredno ili preko
druge osobe, kojom se u tu svrhu posluio, kao ni to je li njemu osoba kojoj je poklon dan
poimence poznata. Bitno je da je on poblie odredio slubenu radnju koju trai da takve osobe
uine u krugu svoje slubene ovlasti, te da je nekoj odnosno nekim od osoba iz tog kruga
poklon u tu svrhu i uinjen, a ti uvjeti su u ovom sluaju nesumnjivo bili ispunjeni. Isto tako
nije od znaaja je li takav poinitelj djela zna koliki je iznos u takvom sluaju predan
pojedinoj od tih osoba.
VSH, K-2704/59. od 17. oujka 1960.
Postoje k. d. iz l. 326. st. 1. KZ u realnom stjecaju kad su ona poinjena pod posve razliitim
okolnostima u odnosu na dvije razliite slubene osobe koje su obavljale razliite funkcije u
razliitim tijelima odnosno udrugama, a predmet djela su bila ishoenja sasvim razliitih
slubenih radnji.
Stoga je pogreno stajalite prvostupanjskog suda da bi se u radnjama optuenika radilo o
produljenom k. d. iz l. 326. st. 1. KZ (l. 235. KZH).

363
VSH, K-404/64. od 2. travnja 1964.
Davanje poklona slubenoj osobi nakon izvrene slubene radnje ne predstavlja k. d. davanja
mita iz l. 326. KZ ako to davanje nije prethodno ugovoreno ili obeano u vezi s izvrenjem
te slubene radnje.
VSH, K-431/66. od 20. listopada 1966.
Kada su poklon davale druge osobe posredstvom optuenika, onda je optuenik posredovao
pri podmiivanju slubene osobe.
Neodluna je injenica to je optuenik dio poklona zadrao za sebe. Bie k. d. davanja mita
iz l. 326. st. 1. KZ ostvareno je i bez toga, a injenica da je optuenik posredovao za nagradu
predstavlja otegotnu okolnost.
VSH, K-454/69. od 2. srpnja 1969.
Kazneno djelo protupravnog prisvajanja stvari prilikom obavljanja pretrage ili provoenja
izvrenja iz l. 230. KZH je poseban sluaj krae, tj. njega ini slubena osoba koja prilikom
pretrage prisvoji stvar za ije oduzimanje nije ovlatena. Prema tome, ako su 1988. godine
tadanji milicionari RSUP-a Hrvatske prisvojili deset satova to su ih pronali skrivene u
pregledu vlaka na koji su bili ovlateni, nisu poinili to djelo, nego pronevjeru iz l. 229. st. 1.
KZH.
Okruni sud u Zagrebu, K-75/92. od 18. veljae 1992. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br.
110/97 i 27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
Nain na koji je optuenik ponudio policajcu da ljetuje u njegovu ugostiteljskom objektu na
otoku K. (izmijenili su pri tome ak i svoje adrese) pa i upuivanje poziva da se posjet ostvari,
uz injenicu da slubeno izvjee o prometnoj nezgodi nije ni sainjeno nego je sve ostalo na
ciljeci u policajevu rukovniku, dovoljna su podloga za pravilan zakljuak suda da je
optuenik poinio kazneno djelo davanja mita. Pri tome nije ni od kakva znaenja to je
policajac mislio o takvoj optuenikovoj ponudi, kad je oito da je ta ponuda vezana uz
prometnu nezgodu i da je uslijedila upravo na osnovi nje, sa zahtjevom za naknadu tete na
koju optuenik nije imao pravo. (Kao u odluci VSRH, K-1170/84 od 19. lipnja 1985.)
Davanje poklona slubenoj osobi nakon izvrenja slubene radnje ne predstavlja kazneno
djelo davanja mita iz l. 326. KZ, ako to davanje nije prethodno ugovoreno ili obeano u vezi
s izvrenjem te slubene radnje. (Kao u odluci VSH, K-431/66 od 20. listopada 1966.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
156. PROTUPRAVNO PRISVAJANJE STVARI PRIGODOM PREGLEDA
PRETRAGE ILI IZVRENJA
lan 349. KZ
Za postojanje k. d. protupravnog prisvajanja stvari prilikom obavljanja pretrage ili provoenja
izvrenja iz l. 321. KZ (l. 230. KZH). Pretpostavlja se da slubena osoba prilikom pretrage
stana, prostorija ili osoba neovlateno takvoj osobi oduzme pokretnu stvar u namjeri da
njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protupravnu imovinsku korist.

364
Kad je optueni policajac bio ovlaten da oteeniku prilikomnjegove pretrage oduzme pitolj
koji je kod njega naen, zbog toga to oteenik nije imao dozvole za noenje oruja, te kad
nije oduzeti pitolj predao u svojoj postaji radi voenja postupka protiv oteenika zbog
neovlatenog noenja oruja, ve je pitolj zadrao za sebe, onda takvim djelovanjem nije
ostvario elemente k. d. iz l. 321. KZ, ve k. d. pronevjere iz l. 322. st. 1. KZ (l. 229. KZH),
jer je protupravno prisvojio stvar koja mu je bila povjerena u slubi da sebi pribavi
protupravnu imovinsku korist.
VSH, K-865/70. od 21. svibnja 1970.
Krivino djelo protupravnog prisvajanja stvari prilikom izvrenja pretrage ili provoenja
izvrenja iz l. 230. KZH (l. 224. KZH) jest poseban sluaj krae, tj. njega ini slubena
osoba koja prilikom pretrage prisvoji stvar za ije oduzimanje nije ovlatena. Prema tome, ako
su 1988. godine tadanji milicionari RSUP-a Hrvatske prisvojili deset satova to su ih pronali
skrivene u pregledu vlaka na koji su bili ovlateni, nisu poinili to djelo, nego pronevjeru iz
l. 229. st. 1. KZH.
Okruni sud u Zagrebu, K-75/92. od 18. 02. 1992. Komentar Kaznenog zakona, prof.dr.sc.
Berislav Pavii, mr.sc. Petar Vei, Zagreb, 1998.
Kazneno djelo protupravnog prisvajanja stvari pri pregledu, pretrazi ili izvrenju poseban je
sluaj krae, tj. njega ostvaruje slubena osoba koja pri pretrazi prisvoji stvar za ije
oduzimanje nije ovlatena. Prema tome, ako su 1988. godine tadanji milicionari prisvojili
deset satova to su ih pronali skrivene pri pregledu vlaka za koji su bili ovlateni, nisu
poinili kazneno djelo pronevjere, nego kazneno djelo protupravnog prisvajanja stvari pri
pregledu, pretrazi ili izvrenju. (Kao u odluci Okrunoga suda u Zagrebu, K-75/92 od 18.
veljae 1992.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
157. PROTUZAKONITA NAPLATA I ISPLATA
lanak 350. KZ
Ne moe se raditi samo o protuzakonitoj naplati iz l. 318. KZ (l. 226. KZH), ako je
poinitelj prilikomnaplate pristojbe za vozake ispite od kandidata naplaivao vie od
utvrene tarife i to upravo s namjerom da razliku izmeu propisane i stvarno naplaene
pristojbe zadri za sebe, ve se u tom sluaju radi o pribavljanju protupravne imovinske
koristi zlouporabom slubenog poloaja iz l. 314a. KZ (l. 222. st. 3. KZH).
VSH, K-1380/73. od 14. oujka 1974.
Kazneno djelo protuzakonite naplate i isplate iz l. 318. KZ postoji, iako je osoba od koje se
ima naplatiti odnosno kojoj se ima isplatiti, pristala da joj se isplati manje.
VSH, K-1684/54. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i 27/98.-ispr.), Informator
Zagreb 1998.

365
158. NAPAD NA VOJNU OSOBU U OBAVLJANJU SLUBENE DUNOSTI
lanak 357. KZ
Optuenik koji je bez ikakva povoda doao pred mjesnu zajednicu, gdje se nalazio straar
domobranskih jedinica, a zatim poeo prijetiti da e ga ubiti i pri tome je zamahnuo noem te
straaru nanio posjekotinu etvrtog prsta desne ruke, uinio je krivino djelo protiv oruanih
snaga Republike Hrvatske napadom na vojnu osobu u obavljanju slube iz l. 206. st. 1. i 2. u
vezi s l. 226. st. 1. KZJ. Neodluan je navod alitelja da je on napao straara bez ikakva
povoda, a ne u vezi s obavljanjem slube jer se za to djelo ne trai neki poseban motiv
(specijalni umiljaj), nego je dovoljno da poinitelj napadne ili ozbiljno prijeti da e napasti
vojnu osobu koja obavlja vojnu slubu i pri tome joj nanese laku tjelesnu povredu. (Kao u
odluci VSRH, K-293/92 od 28. svibnja 1992.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
Optuenik koji je bez ikakva povoda doao pred mjesnu zajednicu gdje se nalazio straar
domobranskih postrojbi, a zatim mu poeo prijetiti da e ga ubiti i pri tome zamahnuo noem
te straaru nanio posjedkotinu etvrtog prsta desne ruke, poinio je k. d. protiv oruanih snaga
Republike Hrvatske napadom na vojnu osobu u obavljanju slube iz l. 206. st. 1. i 2. u vezi s
l. 226. st. 1. KZJ. Neodluan je navod aliteljev da je on napao straara bez ikakva
povoda, a ne u vezi s obavljanjem slube jer se za to djelo ne trai neki poseban motiv
(specijalna namjera), nego je dovoljno da poinitelj napadne ili ozbiljno zaprijeti da e napasti
vojnu osobu koja obavlja vojnu slubu i pri tome joj nanese laku tjelesnu ozljedu.
VSRH, I K-293/92. od 28. svibnja 1992. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998
159. ZLOSTAVLJANJE PODREENOG I MLAEG
lanak 359. KZ
O kaznenom djelu iz lanka 208. st. 2. KZ SFRJ (zlostavljanje podinjenog ili mlaeg) radit
e se i onda kad se sve osobe ne zlostavljaju istovremeno nego u kratkom vremenskom
razmaku sukcesivno, jedna za drugom, s jedinstvenim umiljajem i s istom svrhom. (Zbirka
sudskih odlulka, br. 10, 1.-II. 1985.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
160. POVREDA STRAARSKE, OPHODNE ILI DRUGE SLINE SLUBE
lanak 360. KZ
Sud prvoga stupnja pravilno je utvrdio da je optuenik ostvario dva kaznena djela, a ne jedno,
u stjecaju, i to kazneno djelo teke krae iz l. 126. st. 1. KZRH i kazneno djelo povrede
straarske slube iz l. 161. st. 1. OKZRH kada je napustio straarsku slubu i slinim
kljuem otvorio prostoriju financijske slube te iz platnih vreica, u kojima je bio rasporeen

366
novac za plae, uzeo i za sebe zadrao iznos od 971,00 kune. (Kao u odlulci VSRH, K486/96 od 21. travnja 1998.)
Radi jedinstvene primjene neodreenih vrijednosti obiljeja na pojedina kaznena djela od
strane svih sudova, Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici odranoj 24. studenoga 1997.
godine donio je pravno shvaanje da zakonsko obiljeje imovinska teta velikih razmjera,
odnosno materijalna teta velikih razmjera postoji kad vrkijednost imovinske tete, odnosno
materijalne tete prelazi 300.000,00 kn.
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
161. NEODAZIVANJE POZIVU I IZBJEGAVANJE VOJNE SLUBE
lanak 364.
Uvidom u podneseni zahtjev vojnog tuitelja za provoenje istrage utvreno je da se
osumnjienik tereti da je tijekom mjeseca travnja 1996. godine, usprkos preuzetom vojnom
pozivu, napustio Republiku Hrvatsku u namjeri da time izbjegne sluenje vojnoga roka.
Opepoznato je da su ratne akcije vezane za agresiju srboetnikih paravojnih jedinica na
Republiku Hrvatsku uglavnom dovrene nekoliko mjeseci nakon vojno-redarstvene akcije
Olluja, kokja je zapoela u kolovozu 1995. godine. Osumnjienik se tereti da je u mjesecu
travnju 1996. godine napustio podruje Republike Hrvatske da bi izbjegao redoviti novaki
rok koji je bio u obvezi odsluiti neovisno o tada ve dovrenoj oruanoj agresiji na
Republiku Hrvatsku. U konkretnom sluaju doista nema uporita zakljuak da bi kriminalno
postupanje osumnjienika bilo u ikakvoj neposrednoj svezi s ratnim dogaajima na tlu ove
drave, a time nema ni uvjeta da se primijene odredbe o oprostu. (Iz odluke VSRH, K838/96 od 25. veljae 1998.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, AnaGarai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
Kad je utvreno da je okrivljenik u travnju 1996., dakle nakon zavrene vojno-redarstvene
akcije Oluja, napustio teritorij Republike u namjeri da izbjegne sluenje redovitog
novakog roka kojeg je bio u obvezi odsluiti neovisno o tada ve dovrenoj oruanoj agresiji
na Republiku Hrvatsku, to doista nema uporita da bi kriminalno ponaanje okrivljenika bilo
u neposrednoj vezi s ratnim dogaajima na tlu Republike Hrvatske, pa stoga nisu ispunjeni
uvjeti da se na djelatnost okrivljenika primijeni Zakon o oprostu.
VSRH, I K-838/1996. od 25. veljae 1998. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
162. SAMOVOLJNO UDALJENJE I BIJEG IZ VOJNE POSTROJBE ILI SLUBE
lanak 367.
Ovdje se radi o tzv. krivinom djelu stanja, a ne o trajnom krivinom djelu koje po svom
zakonskom opisu obuhvaa stvaranje jednog protupravnog stanja (bijeg iz vojske), jednog
stanja koje moe i dulje trajati, ali je to trajanje krivinopravno irelevantno. Ovo djelo
dovreno je u formalnom i materijalnom smislu stvaranjem tog protupravnog stanja; dovreno
je poduzimanjem radnje kojom je takvo stanje stvoreno; dovreno je bezi obzira na to to to

367
stanje jo traje. Stvaraje i trajanje protupravnog stanja nije ovdje okolnost koja posebno ini
bit ovog djela, kao to je to sluaj kod trajnih krivinih djela. (Izbor odlluka VSRH, br. 1/95,
K-1135/93 od 18. sijenja 1994.)
Pri tome je neodluno to se u izreci navodi i da se optuenik ni do danas nije vratio u
jedinicu, ime se na izvjestan nain sugerira da radnja izvrenja traje do danas, tj. do
donoenja presude suda prvoga stupnja. Iz samoga zakonskog teksta lanka 169. stavak 3.
OKZRH proizlazi da je djelo zbog kojeg je optuenik proglaen krivim dovreno istekom 30
dana od dana naputanja slube. Prema tome, ne radi se o tzv. trajnom krivinom djelu, tj. o
takvom krivinom djelu kod kojeg stvaranje i odravanje protupravnog stanja ulazi u
zakonsko bie djela, nego o krivinom djelu stanja, tj. o takvom krivinom djelu kod kojeg je
dodue stvoreno protupravno stanje, ali je krivino djelo dovreno samim nastankom tog
stanja. (Iz odlulke VSRH, K-797/93 od 22. prosinca 1993.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
Kod kaznenog djela samovoljnog udaljenja i bijega iz oruanih snaga iz l. 169. st. 3.
OKZRH potpuno su neodluni navodi izreke da se optuenik ni do danas nije vratio u
postrojbu, jer se ne radi o trajnom kaznenom djelu, ve o k. d. stanja, dovrenom istekom roka
od 30 dana od dana samovoljnog udaljenja, odnosno bijega iz postrojbe.
Iz obrazloenja:
Optuenik je optuen i nepravomonom presudom proglaen krivim zbog toga to je kao
vojna osoba samovoljno napustio svoju postrojbu i slubu i nije se vratio na dunost u roku od
30 dana (l. 169. st. 3. OKZRH). Radi se o k. d. koje je dovreno istekom 30 dana od dana
kada poinitelj napusti slubu. Kako je pak optueniku stavljeno na teret da je slubu napustio
7. kolovoza 1992., proizlazi da je djelo dovreno istekom 7. rujna 1992.
Pri tome je neodluno to se u izreci navodi i da se optuenik ni do danas nije vratio u
postsrojbu, ime se na izvjestan nain sugerira da radnja poinjenja traje do danas, tj. do
donoenja presude prvostupanjskoga suda. Iz samog zakonskog teksta l. 169. st. 3. OKZRH
proizlazi da je djelo zbog kojeg je optuenik proglaen krivim dovreno istekom 30 dana od
dana naputanja slube. Prema tome, ne radi se o tzv. trajnom k. d., tj. takvom k. d. kod kojeg
odravanje protupravnog stanja sstvorenog radnjom ovisi od poiniteljeve volje, tako da se
ono u neku rubu stalno obnavlja, nego o k. d. stanja, tj. takvom k. d. kod kojega je dodue
stvoreno protupravno stanje, ali je k. d. dovreno samim nastankom tog stanja.
VSRH, I K-797/1993. od 22. prosinca 1993.

163. KRAA ORUJA ILI DIJELA BOJNOG SREDSTVA

lanak 373. KZ
Nije prihvatljivo pravno stajalite dravnog vojnog odvjetnika da se u konkretnom sluaju
provlaenje optuenika kroz eljezne reetke na zakljuanim vratima ne moe pravno
podvesti pod pojam provaljivanja u smislu l. 175. st. 1. OKZRH.
Suprotno tome, prema pravnom stajalitu ovog Vrhovnog suda provaljivanje je poujmovno
upravo svladavanje prepreka u prodiranju za zatvoreni tui prostor protiv volje vlasnika,

368
odnosno posjednika. Provlaenje kroz reetke na zatvorenim vratima svakako predstavlja
takvo svladavanje prepreka u prodiranju u zatvoreni tui prostor. Prema tome, konkretan
nain izvrenja krae oruja i dijelova bojnog sredstva prvostupanjski sud pravilno je podveo
pod provaljivanje u zatvorene prostore u smislu l. 175. stavak 2. OKZRH. (Kao u odluci
VSRH, K-439/92 od 10. prosinca 1992.)
164. ODGOVORNOST ZA KAZNENO DJELO POINJENO PO ZAPOVJEDI
NADREENOG
lanak 388. KZ
Nalog pretpostavljenog ne iskljuuje protupravnost optuenika kad je nalog bio upravljen na
poinjenje ratnog zloina ili kakvoga drugoga tekoga k. d., ili ako je optuenik znao da
izvrenje naloga predstavlja k. d.
VSRH, I K-494/1996. od 27. studenoga 1996. 2. dio Kazneni zakon (Nar. nov. br. 110/97 i
27/98.-ispr.), Informator Zagreb 1998.
Naredba pretpostavljenog ne iskljuuje protupravnost optuenika kada je naredba bila
upravljena na izvrenje ratnoga zloina ili kakvog drugog tekog krivinog djela, ili ako je
optuenik znao da izvrenje naredbe predstavlja krivino djelo. (Kao u odluci VSRH, K496/96 od 27. studenoga 1996.)
Nije prihvatljivo stajalite optuenika da su prilikom podmetanja mine u vodovodni ureaj
postupali po naredbi opt. . koji je pak provodio zapovijedi iz K., a to bi iskljuivalo
postojanje kaznenog djela i njihove kaznene odgovornosti. Naime, to bi bilo protivno opem
pravnom principu usvojenom u meunarodnom kaznenom pravu, a koji je naao svoju
potvrdu i u l. 190. OKZRH prema kojem je krivinopravno odgovoran poinitelj ako postupa
po naredbi pretpostavljenoga kada je ta naredba bila pravljena na poinjenje ratnoga zloina
ili kakvog drugog tekog kaznenog djela ili ako je bilo oito da izvrenje n aredbe predstavlja
kazneno djelo.
(Kao u odluci VSRH, K-211/98 od 1. travnja 1999.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.
165. PRIJELAZNE I ZAVRNE ODREDBE
lanak 390. KZ
U predmetima u kojima jo nije zapoelo ili je u tijeku izvrenje pravomone sudske odluke
o izricanju sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog lijeenja i uvanja u zdravstvenoj
ustanovi iz l. 58. st. 1. OKZRH prema neubrojivom poinitelju kaznenog djela,
izvanraspravno vijee kaznenoga suda koji je sudio u prvom stupnju, donijet e na temelju l.
390. Kaznenoga zakona posebno rjeenje o usklaenju te sudske odluke s odredbama
Kaznenoga zakona, tako to e se pravomono izreena sigurnosna mjera iz l. 58. st. 1.
OKZRH obustaviti od izvrenja.
Na temelju l. 44. st. 1. Zakona o zatiti osoba s duevnim smetnjama okrivljenik se nee
pustiti na slobodu, nego e se privremeno zadrati u psihijatrijoj ustanovi najdulje deset dana.

369
Nakon pravomonosti rjeenja o usklaivanju sigurnosne mjere iz l. 58. OKZRH (l. 390.
KZ) predmet e se dostaviti nadlenom upanijskom sudu radi pokretanja postupka za prisilni
smjetaj, u skladu s odredbom l. 45. Zakona o zatiti osoba s duevnim smetnjama.
Kazneni sud po istjecanju roka od deset dana moe posebnim rjeenjem odrediti prisilno
zadravanje neubrojive osobe po l. 44. st. 2. Zakona o zatiti osoba s duevnim smetnjama
najdulje osam dana od pravomonosti rjeenja donesenog u skladu s odredbom l. 44. st. 1.
Zakona o zatiti osoba s duevnim smetnjama. (Pravno shvaanje zauzeto na sjednici
Kaznenog odjela Vrhovnoga suda Republike Hrvatske 3. srpnja 1998.)
Povodom albe opt. G. K., po slubenoj dunosti, na temelju l. 390. u svezi l. 76. st. 2. i l.
75. st. 3. Kaznenoga zakona usklauje se sigurnosna mjera obveznog lijeenja od ovisnosti s
odredbama toga zakona i izrie da ova sigurnosna mjera moe trajati do prestanka razloga
zbog kojih je primijenjena, ali u svakom sluaju do prestanka izvrenja kazne zatvora. (Iz
odluke VSRH, K-440/97 od 8. srpnja 1998.)
Kazneni zakon u sudskoj praksi, Ana Garai, III.dio, Naklada Zadro, Zagreb, 2001.