UNIVERZITET U TUZLI

MAINSKI FAKULTET
TUZLA
KOLSKA 2014/15

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA

MATERIJALI II
1.Ispitivanje vrstoe materijala zatezanjem
2.Ispitivanje tvrdoe Brinell i Rockwell postupkom
3.Ispitivanje ilavosti materijala
4.Ispitivanje materijala bez razaranja

Marko Divkovi I-30/14

Sadraj :
1. Ispitivanje vrstoe materijala zatezanjem ..

2.

-1.1. Uvod
-1.2. Epruvete
-1.3. Dijagram napon procentualno izduenje.
-1.4. Zadatak .
2.Ispitivanje tvrdoe Brinell i Rockwell postupak

2.
3.
4.
7.
10.

-2.1.Brinellova metoda...
-2.2. Rockwellova metoda..........................................................................................
-2.3. Zadatak...............................................................................................................

10.
12.
13.

3. Ispitivanje ilavosti materijala...

14.

-3.1. Ispitivanja na Charpyjevom (arpijevom) klatnu .......................................

14.
15.
16.
17.
18.

-3.2.Epruvete ............................................................................................................
-3.3.Karakteristike i tok ispitivanja .......................................................................
-3.4.Odreivanje parametra ilavosti ....................................................................
-3.5.Zadatak

4. Ispitivanje nez razaranja...

-4.1. Uvod
-4.2. Metode ispitivanja.
-4.2.1.Vizuelni pregled..
-4.2.2.Ultrazvuno ispitivanje..
-4.2.3.Radiografsko ispitivanje
-4.2.4. Magnetno ispitivanje.
-4.2.5.Ispitivanje penetrantima

Literatura..
Prilog...

19.
20.
20.
20.
20.
24.
28.
27.
30.
31.

1. Ispitivanje vrstoe materijala zatezanjem

1.1. Uvod
Ispitivanje zatezanjem ubraja se u najvanija mehanika ispitivanja materijala, jer ono daje najvie
vanih upotrebnih svojstava, kao to su:
napon teenja, zatezna vrstoa, modul elastinosti, izduenje (istezanje), suenje itd.
Vanost ispitivanja zatezanjem vidi se iz sljedeeg:
- daje najbolji opis ponaanja materijala pod optereenjem,
- dobijeni podaci o svojstvima materijala najvie se koriste za proraun i dimenzionisanje elemenata
maina i konstrukcija,
- dobijeni podaci omoguavaju jednostavnu kontrolu tehnolokih procesa raznih proizvoda i svojstava
novih materijala,
- iz svojstava otpornosti materijala mogu se priblino odrediti i druga vana svojstva za praksu (kao
tvrdoa, dinamika izdrljivost itd.),
- jednostavno se izvodi i lako se izraunavaju temeljna svojstava.
Zbog svega navedenog se u mehanikim laboratorijima najee vre ispitivanja zatezne vrstoe i
ilavosti materijala.

Kod statikih kratkotrajnih ispitivanja, ispitno tijelo,

tzv. epruveta, izlae se u maini, kidalici,
postepenom porastu jednoosnog optereenja sve do
njezinog loma, odnosno kidanja, pri tome maina
mora osigurati jednako prenoenje sile na epruvetu u
uzdunom pravcu uz istovremenu registraciju
optereenja na skali manometra s klatnom, kao i
crtanje dijagrama na bubnju.
Za ispitivanja na zatezanje, iz matrijala isjecaju se
uzorci za ispitivanje, od kojih se dalje obrauju
epruvete za ispitivanje

Sl.1. Univerzalna kidalica (Hegewald & Peschke)

1.2. Epruvete
Poetna mjerna duina ispitnog uzorka ili epruvete za kratke proporcionalne epruvete iznosi L0/d0 = 5, a
za duge proporcionalne epruvete iznosi L0/d0 = 10, gdje je d0 promjer epruvete. Poetna mjerna duljina
epruvete za neproporcionalne epruvete ne ovisi o promjeru d0. Epruvete za ice i tapove promjera do 4
mm moraju imati poetnu mjernu duljinu L0 = 200 2 mm ili L0 = 100 1 mm. Ispitni uzorci za limove
i trake debljine od 0,1 do 3 mm izrezuju se na irinu 12,5 odnosno 20 mm, s poetnom mjernom
duljinom L0 od 50 do 80 mm i ispitnom duljinom 75 odnosno 120 mm.
Pored standardnih epruveta za ispitivanje vlane vrstoe , slue i tehnike epruvete. To su lanci, elina
uad, cijevi, razliiti profili, ica, gotovi mainski dijelovi itd. Te epruvete se posebno ne obrauju, ve
se ispitivanje vri u stanju u kojem se ugrauju u konstrukciju. Standardne epruvete se izrauju obilnim
hlaenjem da se struktura materijala ne promijeni, jer ona utjee na vrstou. Povrina tijela mora biti
fino obraena bez ogrebotina i tragova obradbe, a prijelaz s tijela na glavu epruvete mora biti izveden s
propisanim zaobljenjem r.

Sl.2. Izgled epruvete

1.3. DIJAGRAM NAPON-PROCENTUALNO IZDUENJE

Dijagram naprezanja prikazuje medusobnu ovisnost - vlanog naprezanja i - relativnog produljenja
ili linijske vlane deformacije. U materijalu koji je optereen nekom silom F nastaju naprezanja koja
uzrokuju njegovo rastezanje. Naprezanje je omjer sile F i plotine A presjeka tapa ili ipke (okomitog
na smjer sile).
Zbog djelovanja sile F (a time nastalog naprezanja ) tap ili ipka e se od poetne duljine Lo
rastegnuti na duljinu L. Tako je produljenje tapa ili ipke:

Sl.3.Dijagram napon jedinino izduenje

Stvarni napon i izduenje

Pri raunjanju normalnog napona koristi se poetnom vrijednou poprenog presjeka. Meutim,
popreni presjek za vrijeme ispitivanja zatezanjem neznatno se smanjuje u elastinom podruju, dok je u
oblasti plastinosti smanjivanje presjeka znaajno. Prema tome, stvarni napon se definie kao odnos sile
F i datom trenutku i stvarne najmanje povrine poprenog presjeka epruvete S.

Relativno produljenje (duljinska ili uzduna deformacija) tapa ili ipke je produljenje s obzirom na
poetnu duljinu Lo. Poetno je naprezanje linearno (deformacija je izravno razmjerna naprezanju). U
podruju linearnog rastezanja(Hukov zakon) materijal je elastian i nakon prestanka djelovanja sile,
odnosno naprezanja, on se vraa u poetno stanje.Modul elastinosti je omjer naprezanja i relativnog
produljenja (u podruju elastinosti).
Tehnika granica elastinosti je naprezanje pri kojem osjetljiva mjerila osjete prvo primjetno trajno
produljenje materijala (pri jo nepromijenjenom presjeku Ao). Nakon te granice (obino na kraju
linearnog rastezanja) materijal se rastee plastino i nakon prestanka djelovanja sile ne vraa se vie na
poetnu duljinu Lo, ve ostaje odreeno trajno produljenje, uz suenje presjeka, A < Ao).
Karakteristine vrijednosti dijagrama zatezanja

Sl.3.Dijagram napon izudenej za dva razliita materijala:

a) Poloaj tehnike granice razvlaenja; b)Izraenja gornja i donja granica razvlaenja

Prilikomvlanog ispitivanja na kidalici, poseban ureaj crta dijagam F L. Njega moemo i sami
nacrtati ako u tijeku ispitivanja za odreenu vrijednost sile F oitamo apsolutno produljenje
epruvete L . Na ordinatu se nanese sila F u odreenom mjerilu, a na apscisu odgovarajua vrijednost
apsolutnog produljenja L, takoer u odreenom mjerilu. Spajanjem tako dobivenih tokica nastaje
dijagram naprezanja F L, koji ima slijedee karakteristine vrijednosti:
Granica proporcionalnosti - P: do te toke materijal se rastee razmjerno optereenju. Za odreeni
porast sile F, proporcionalno e porasti produljenje L. Ispitni uzorak ili epruveta se rastee po
Hukovom zakonu. Sve deformacije materijala u ovom podruju su elastine. Po prestanku optereenja
epruveta se vraa na poetnu duinu Lo, a apsolutna produljenja L su vrlo mala.
Granica elastinosti - E: prekoraenjem ove toke epruveta se vie ne vraa na poetnu duinu Lo, ve
ostaje za odreenu vrijednost dua, pa e epruveta trajno promjeniti oblik i dimenzije. Tu toku je vrlo
teko odrediti, zato se zadovoljavamo tehnikom granicom elastinosti, a to je naprezanje pri kojemu
nastaju trajne deformacije 0,01% do 0,05% u odnosu na prvobitnu duinu epruvete L o. Granica
elastinosti je najvanija osobina konstrukcijskih materijala, jer je to krajnja granica do koje se smiju
opteretiti dijelovi konstrukcije. Razmak toaka PE je to manji to je materijal bolji, a jako je izraen
samo kod mekog elika.
5

Gornja T i donja granica teenja T: iznad granice elastinosti produljenja i dalje rastu, ali vie nisu
razmjerna sili. Nastaje zona velikih deformacija koju nazivamo zonom teenja. Od tokeE do
toke T dolazi do znatnog poveanja produljenja L, uz vrlo malo poveanje sile F. Kod mekog elika
u zoni teenja produljenja rastu i uz pad sile. To je zona velikih i trajnih deformacija. Na materijalu se
golim okom mogu zamjetiti kose crte sitne pukotine tzv. Ludersove crte.
Kraj zone teenja ili poputanja je u toki T, koja je za meki elik jasno izraena porastom sile. Za one
materijale gdje ta granica nije jasna odreena, donja granicu teenja je odreena onim naprezanjem pri
kojem nastaje trajno produljenje od 0,2% prvobitne duine tapa. Ovo naprezanje nosi oznaku 0,2 i
naziva se granica razvlaenja.
Vlana vrstoa materijala - M: iz toke T nastaje zona ojaavanja materijala, tako da je porast sile
ponovo vidljiv, ali rastezanje raste mnogo bre nego do tada. Najzad sila F dostie u toki M svoju
najveu vrijednost. Maksimalna sila FMdijeljenja s prvobitnom povrinom presjeka epruvete Ao daje
vlanu vrstou materijala koju oznaavamo sa M. Iako epruveta jo nije fiziki slomljena, ali je
suenje (kontrakcija) njezina tijela izraena, te za njezine daljnje deformacije sile opadaju.
Lomna vrstoa - L: poslije toke M dolazi do daljnjeg izduenja epruvete uz pad sile. Ta izduenja
imaju lokalni karakter i dogaaju se samo u zoni suenja, gdje je povrina presjeka najmanja sve dok se
materijal konano ne razdvoji. Krti materijali nemaju zonu ML ili podruje klonulosti. Kod njih nema
pojave suenja epruvete, a lim materijala se dogaa pri vrlo malim deformacijama.
Neki materijali imaju malo podruje plastinosti, te zbog toga nisu pogodni za plastinu obradbu
(kovanje, valjanje, duboko izvlaenje i sl.). Veliko podruje klonulosti je svojstveno za meke materijale,
te se oni lako daju obraivati rezanjem.
Tvrdi materijali uglavnom imaju vee podruje elastinosti, a mala podruja plastinosti i klonulosti. To
znai da su pogodni kao konstruktivni materijali, ali nisu pogodni za plastinu obradbu i obradbu
rezanjem.
Svojstva deformacije
Trenutno izduenje, svedeno na prvobitnu mjernu duinu, predstavlja jedinino izduenje i moe
ll0
biti elastino i plastino = l0 . Trajno izduenje definie se kao procentualno izduenje poslije
prekida:

lul 0
A=
l0

100%.

Mjerenje procentualnog izduenja

Pri mjerenju krajnje duine vodi se rauna o mjestu prekida epruvete,koje moe biti:
U oblasti srednje treine mjerne duine mjerenje se vri tako to se krajevi vrsto sastave i izmjeri se
rastojanje izmeu mjernih oznaka. Pri tome je potrebno obezbijediti da osa epruvete lei na pravoj liniji.
U jednoj od krajnjih treina; poslije ispitivanja uoi se krajnja mjerna oznaka na kraem dijelu prekinute
epruvete i oznai sa X. Na duem dijelu prekinute epruvete odredimo taku Y tako da mjesto prekida
bude u okolini sredine rastojanja XY. Izmjerimo rastojanje izmeu taaka X iY i izbrojimo broj dijelova
n na tom rastojanju.

Ako je (N-n) paran broj dijelova onda se definisanom broju dijelova n duine p, pridoda (N-n)/2
dijelovaodreenih takama Y i Z. Nakon izmjerene duine q korigovano procentualno izduenje se
p+2 ql 0
odreuje pomou izraza:
A=
100%.
l0
1.4. Zadatak:
Ispitivanjem standardne epruvete na maini kidalici, utvrditi osnovne mehanike karakteristike
materijala epruvete (za epruvetu sa krunim i pravougaonim poprenim presjekom):

Young-ov modul elastinosti E [N/mm2]

Granicu proporcionalnosti p [N/mm2]

Granicu elastinosti e [N/mm2]

Gornju i donju granicu teenja Tg i Td [N/mm2]

Zateznu vrstou materijala m [N/mm2]

Kontrakciju poprenog presjeka

Procentualno izduenje prekida

Sila na granici
proporcionalnost
i
Fp
lp
39
0,36

F[kN];

Sila na granici
elastinosti
Fe
53

le
4,1

Sila gornje
granice teenja
FTg
78

l, do, d [mm]

lTg
5,4

Sila donje
granice teenja
FTd
75

lTd
6,1

Zatezna
vrstoa
Fm
88

lm
7,0

Kidnaje
materijala
Fk
93

lk
7,9

Presjek
epruvete
do
10,3

d
8,1

L= lo = 115 [mm]

Povrina poprenog presjeka

2

S 0=

d o 10,32
=
=83,28 mm 2
4
4

Granica proporcionalnosti p
p=

F p 39000
N
=
=468,299
So 83,28
mm2

[ ]
7

 p=

lp
0,36
100 =
100 =0,31
l0
115

Gornja i donja granica teenja Tg, Td

Tg =

F Tg 78000
N
=
=936,6
S o 83,28
mm2

Tg =

l Tg
5,4
100 =
100 =4,7
l0
115

Td =

FTd 75000
N
=
=900,58
S o 83,28
mm2

Td =

l Td
6,1
100 =
100 =5,3
l0
115

[ ]
[ ]

Zatezna tvrstoa materijala m

m=

F m 88000
N
=
=1056,68
S o 83,28
mm2

m =

lm
7,0
100 =
100 =6,01
l0
115

[ ]

Naprezanje pri kojem dolazi do kidanja materijala (taka K ):

k =

F k 93000
N
=
=1116,71
S o 83,28
mm2

[ ]

Najvee procentualno izduenje pri kojem dolazi do kidanja (taka K):

k=

lk
7,9
100 =
100 =6,87
l0
115

Kontrakcija poprenog presjeka:

Sk=

S S
d 2 8,12
83,2851,50
=
=51,50 mm2 ; Z= 0 K 100 =
100 =38,16
4
4
S0
83,28

Procentualno izduenje poslije prekida:

m =

lk
100 = 6,89 %
l0

Young-ov modul elastinosti E

[ ]

468,299
N
E= =
=1510.6
2

0,31
mm

Modul
elastinosti E

Granica
proporcionalnost
iP
p

468,3

0,31

E = 1510,6

Gornja
granica
teenja
Tg

Tg
936,
6

Tg
4,7

Donja granica
teenja
Td

Td
900,5
8

Td
5,3

Zatezna
tvrstoa
materijala M

Kidnaje
materijala
K

Kontrakcija i
procentualno
izdueenje %

Sk

1056,6
8

6,01

1116,71

6,87

38,16

m
6,89

Dijagram napon-procentualno izduenje

10

2.Ispitivanje tvrdoe Brinell i Rockwell postupak

2.1 Brinellova metoda
veanin J.A. Brinell objavio je 1900. godine postupak prema kojem se tvrdoa definie odnosom
odreene sile, kojom se u ipitivani materijal utiskuje tvrda elina kuglica odreenog prenika, i
povrine nastalog oblika u materijalu.
Tvrdoa po Brinellu (oznaka: HB) je otpor to ga materijal prua prodiranju zakaljene eline kuglice
prenika D (mm), tlaene silom F (N). U ispitivanom materijalu nastaje otisak u obliku kugline kalote
promjera baze d i dubine h. Ispitivanje tvrdoe po Brinellu spada u grupu ispitivanja materijala bez
razaranja (oteenja povrine su neznatna) i to je postupak utiskivanjem (penetracijom). Ovaj postupak
ispitivanja tvrdoe materijala predloio je vedski inenjer Johan August Brinell 1900., i to je bio prvi
iroko prihvaeni i standardizirani postupak ispitivanja tvrdoe materijala u nauci o materijalima.
Tvrdoa po Brinelu odreuje se na osnovu izraza:
2

F
HB= D h

D d
D

D
0.1022F

gdje je:

F - sila utiskivanja [N]

D - prenik kuglice [mm]
d - prenik otiska [mm]h dubina otiska [mm]
Pri ispitivanju tvrdoe po metodi Brinel dobivaju se najtanije vrijednosti tvrdoe, s obzirom da se pri
ispitivanju obrazuje relativo veliki otisak koji se savremenim optikim ureajima tano mjeri. Osnovni
nedostatak ove metode je ogranienje pri mjerenju tvrdoe, do HB < 450 sa primjenom eline kaljene
kuglice i HB < 650 primjenom kuglica od tvrdog metala, s obzirom da preko napomenutih vrijednosti
tvrdoe dolazi do deformacije utiskivaa.

11

Sl.4. Grafiki prikaz ispitivanja tvrdoe Brinellovim postupkom

Aparat za ispitivanje tvrdoe

Statiko dejstvo odgovarajuih sila na utiskiva ostvaruje se pomou sistema poluga, dok se uzorak
postavlja na postolje aparata. Isti aparat je namjenjen i za rnjerenje tvrdoe po Vikersu, s tim to se
mijenja utiskiva i izbor potrebnog optereenja (5-120 N).

Sl.5. Shema ureaja za mjerenje tvrdoe po Brinelu.

Sl.6. Ureaji za ispitivanje tvrdoepo Brinelu

Tok rada se sastoji iz sledeih faza:

-

Bira se utiskiva u zavisnosti od debljine materijala;

Utiskiva se privruje u nosa aparata;
Ukljui se lampa i osvetli povrina uzorka;
Uzorak se postavlja na postolje i pritee uz nosa utiskivaa;
Slika povrine uzorka mora jasno da se projektuje na ekranu;
Aktivira se aparat (pritiskom na taster) i zapoinje utiskivanje;
12

Poslije predvienog vremena utiskivanja poluga se sputa i izvodi rastereenje;

Izvodi se mjerenje otiska.

13

Sl.7.aparat za ispitivanje tvrdoe po Rockwellu2.2.

Rockwellova metoda

Ova metoda, za razliku od Brinel metode, kao mjerilo tvrdoe uzima dubinu otiska.
Tvrdoa po Rockwellu je postupak za odreivanje tvrdoe materijala, gdje se utiskuje poseban utiskiva
u povrinu ispitivanog materijala, pri emu se ne mjeri povrina otiska (kao kod ispitivanja tvrdoe po
Brinellu i tvrdoe po Vickersu), ve njegova dubina.
Utiskiva i sila utiskivanja
Kao utiskiva se koristi elina kuglica prenika: D=1/16", 1/8", 1/4" i 1/2" ili dijamantska kupa sa
uglom konusa od 120 sa zaobljenjem pri vrhu r = 0.2 mm.

Sl.8. Grafiki prikaz metode Rockwell

Zavisno od vrste materijala koji se mjeri, bira se utiskiva i veliina sile utiskivanja, to omoguuje
korienje niza postupaka koji se danas primenjuju u praksi.
Kod ove metode postupak mjerenja tvrdoe odvija se u tri faze:

Prva faza utiskivanja otklanja uticaj povrinskih neravnina primjenom odgovarajueg

predoptereenja Fo, koje dovodi do prodiranja utiskivaa na dubinu h1.
Druga faza u kojoj se utiskiva utiskuje na dubinu h2. Tada nastaju elastine he i plastine hp
deformacije, usljed dejstva glavnog optereenja F1, (dodatog na predoptereenje Fo).
Trea faza je rastereenje, tj. otklanjanje glavnog optereenja F1 i elastinih deformacija u uzorku
nastalih u drugoj fazi.

Sl.9.Doreivanje tvrdoe po Rockwellu

14

2.3. Zadatak: Odreivanje tvrdoe po Brinellu:

HB=

2F
29,5
=
=2,17904
D( D Dd) 3,142,5(2,5 2,50,57)

HB=

2F
210,5
=
=2,43987
D( D Dd) 3,142,5(2,5 2,50,53)

HB=

2F
210
=
=2,30865
D( D Dd) 3,142,5(2,5 2,50,55)

Odreivanje tvrdoe po Vikersu:

HV =

0,1021,854F 0,1021,8549,5
=
=5,5294
2
2
d
0,57

HV =

0,1021,854F 0,1021,85410,5
=
=7,0688
d2
0,53 2

HV =

0,1021,854F 0,1021,85410
=
=6,2516
d2
0,55 2

Sila F [kN]

Prenik kuglice
D [cm]

Prenik otiska d
[cm]

Tvrdoa HB

Tvrdoa HV

9,5
10,5
10

2,5
2,5
2,5

0,57
0,53
0,55

2,17094
2,43987
2,30865

7,0688
5,5294
6,2516

Tvrdoa HRC

Tvrdoa HRB

Zadatak: Odreivanje tvrdoe po Rockwellu:

=

h2
0,002

HRB=130
HRC=100

Sila F [kN]

Prenik kuglice
D [cm]

Dubina otiska h2
[cm]

15

9,5
10,5
10

2,5
2,5
2,5

0,57
0,53
0,55

185
135
145

155
165
175

3. Ispitivanje ilavosti materijala

3.1. Ispitivanja na Charpyjevom (arpijevom) klatnu

U mnogim sluajevima u mainstvu materijali su izloeni udarnim optereenjima tj, dinamikim

optereenjima. Ispitivanjem udarom procijenjuje se krtost materijala izloenog udarnom optereenju,
Ovim ispitivanjem odreuje se sposobnost materijala da apsorbuje izvjesnu koliinu energije prije nego
to doe do loma.Ispitivanje udarom po arpiju (francuski znanstvenik Georges Charpy ) je jedno od
najstarijih mehanikih ispitivanja materijala u eksploatacionim uvjetima a slui za utvrivanje njegove
otpornosti prema krtom lomu. Na Charpyjevu klatnu(Slika 2.2.1) ispituju se jednim udarcem, sa
brzinom obino 5 do 5.5 m/s,zarezane pruvete (s U-zarezom ili V-zarezom - slika 2.2.2).
Za utvrivanje vanog svojstva-ilavoti materijala ispituju se tri epruvete na propisanoj tempraturi, pri
emu ne smije biti vee rasipanje vrijednosti od 30% u odnosu na minimalnu propisanu vrijednost.Na
kraju da kaemo da ispitivanje udarne ilavosti predstavlja vrlo prosto,brzo i jeftino ali veoma pouzdano
utvrivanje svojstava materijala injegovog stanja pri normalnim, povienim ili snizenim temperaturama..

16

Sl.10. Prirodni izgled Charpyjevog klatna

Sl.11. Grafiki prikaz Charpyjevog klatna

Pri ispitivanju epruveta se postavlja centrino na oslonac s razmakom od 40 mm, a klatno slobodnim
padom udara tano u njezinu sredinu sa suprotne strane od zareza i lomi je jednim udarcem. Kao rezultat
mjerenja gleda se razlika izmeu poetne potencijalne energije koju posjeduje klatno i krajnje energije,
poto se jedan dio energije gubi na sami lom. to se vei dio energije potroi na lom to znai da je
materijal ilaviji

3.2.Epruvete
Oblik i dimenzije epruvete sutinski utiu na rezultate ispitivanja ilavosti. U narednoj tabeli dat je
pregled razliitih epruveta koje je mogue koristiti. Najvei uticaj ima ljeb na sredini epruvete. Poseban
oprez potreban je pri uporeenju rezultata koje ima smisao samo ako je koriena potpuno ista epruveta.

17

Sl.12.Epruvete: oblik i dimenzije

Standard JUS C. A4. 004 predvia uobiajenu upotrebu epruveta sa U ljebom dubine 5 mm, ali
dozvoljava i dubine ljeba od 2 ili 3 mm.

18

Standard JUS C. A4. 025 predvia upotrebu V ljeba dubine 2 mm. Dozvoljena je i promena
dimenzija poprenog preseka (uz promenu raspoloive energije klatna), ali se to u oznaci parametra
ilavosti obavezno mora navesti.

Sl.13. Stvarni izgled epruvete prije i poslije loma

Sl14.Grafiki 3D prikaz epruvete

Sl.15. Isijecanje epruvete

3.3.Karakteristike i tok ispitivanja

19

Brojna vrednost parametra ilavosti za isti materijal zavisi od niza faktora pa pri ispitivanju treba obratiti
panju na sledee:

Oblik i dimenzije epruvete (ne smeju se uporeivati rezultati dobijeni na razliitim epruvetama),
Treba striktno potovati standard pri izradi epruveta, a posebno tolerancije za ljeb,
Brzina klatna treba da bude 5-5,5 m/s (izuzetno 5-7 m/s) to garantuje proizvoa ureaja;
ponekad treba izvriti proveru preko izraza: v = (2gH)1/2 .

Provera energetskih gubitaka ureaja (trenje u leitima, otpor vazduha) vri se aktiviranjem
ureaja na prazno i uporeenjem energija. Gubitak ne sme da bude vei od 1%.
Sobna temperatura podrazumeva 235C. Ukoliko je ustanovljeno odstupanje u izvetaju se
posebno naglaava. Na drugim temperaturama tolerancija je 2C.
Epruveta mora da zauzme odgovarajui poloaj na osloncima klatna to se postie paljivim
podeavanjem uz pomo ablona ili bez njih. Naroito je bitno da se osa ljeba i osa klatna
poklapaju i da ivica profilisanog dela malja dodiruje epruvetu po celoj vertikalnoj strani.
Tanost oitavanja energija na skali treba da bude do 1%.
Ispitivanje se izvodi sa najmanje 2 epruvete, pri emu epruveta tokom eksperimenta mora
potpuno da proe izmeu oslonaca. Ukoliko se to ne desi, poveava se poetna energija ili menja
tip epruvete.
Posle pripreme epruveta i ureaja, tok ispitivanja obuhvata
Postavljanje epruvete na oslonce (malj se izvede iz ravnotenog poloaja toliko da se oslobodi
dovoljno prostora za paljivo postavljanje epruvete uz pomo ablona ili vizuelno).
Klatno se podie do poetnog poloaja (visina H) i tu fiksira.
Aktivira se pad klatna koje udara u epruvetu, razara je, a zatim se zaustavlja konicom ureaja.
Na skali se oita poloaj obe kazaljke (poetna raspoloiva i preostala energija) ako je ureaj tipa
MK-30A ili slian. Ako je ureaj drugaiji, oitavanje je u skladu sa skalom mernog dela.
Prema odgovarajuem izrazu vri se izraunavanje parametra ilavosti.

Zbog udarnog karaktera optereenja i naina rada arpijevog klatna potrebno je preduzeti posebne mere
predostronosti kako bi se izbegao bilo kakav rizik od povrede. Iz tih razloga, savremeni ureaji veih
energija (300 J i vie) imaju kompletne zatitne komore.

3.4.Odreivanje parametra ilavosti

20

Kao pokazatelj ilavosti koristi se parametar koji predstavlja brojnu vrednost utroene
energije (rada) za lom epruvete, izraene u Nm, odnosno J.
Brojnu oznaku prati slovna oznaka koja oznaava tip epruvete (KU ili KV).
Ako se koristi standardni preporueni oblik i dimenzije epruvete sa U ljebom i ako klatno ima
raspoloivu poetnu energiju 300 J, pokazatelj (parametar) ilavosti ima osnovnu formu. Na pr.:
52 KU, to znai da je utroena energija za lom epruvete 52 J. Ako se promeni dubina ljeba i
raspoloiva energija pokazatelj ima formu, npr.:
45 KU 150/3 , to znai da je utroena energija na lom 45 J, klatno ima poetnu raspoloivu
energiju od 150 J, a dubina ljeba je 3 mm.
Ako se koristi standardni preporueni oblik i dimenzije epruvete sa V ljebom i ako klatno ima
raspoloivu poetnu energiju 300 J, pokazatelj (parametar) ilavosti ima sledeu osnovnu formu:
52 KV

Sl.17. Uglovi i dimenzije sa arpijevog klatna koje se koriste pri priraunu

Ako je skala na arpijevom klatnu energetska (slino ureaju MK-30A) utroena energija za
razaranje epruvete (E0) je razlika poetne (E1) i preostale energije
(E2): E = E - E , J
0
1 2
Ako je skala na arpijevom klatnu sa ugaonim stepenima (samo na starijim ureajima) potrebno je
poznavati masu malja (G) i radijus klatna (R) pa je:
E = GR (1-cos ), J
1
1
E = GR (1-cos ), J
2
2
Izvetaj o ispitivanju mora da sadri podatke o materijalu, nainu uzimanja uzorka, uslovima
ispitivanja i pravilno dat parametar (pokazatelj) ilavosti gde je brojna vrednost utroene energije
zaokrugljena na blii ceo broj.

3.5.Zadatak
Tabela: rezultati ispitivanja ilavosti
21

Red.br.
epruvete

Dimenzije
epruvete

Energija
loma

Napomen
a

1
2

56,1x4
57,3x4

11 [J]
15 [J]

slomljena
slomljena

Povrina
pop.presjek
a [cm2]
67.89

ilavost
[J/cm2]

Srednja
vrijenodst

Temperatura
ispitivanja

16,202
22,094

19.148

20oC
20oC

a = 9,3 mm

A 0=

a 2+(a (ae))
67.89 mm2
2

N0
A0

1=

11 J
J
J
=0,16202
=16,202 2
2
2
67.89 mm
mm
cm

2=

15 J
J
J
=0,22094
=22,094 2
2
2
67.89 mm
mm
cm

sr =

1+ 2 16,202+22,094
J
=
=19.148 2
2
2
cm

22

5. Ispitivanje materijala bez razaranja

4.1. Uvod
Ispitivanje materijala bez razaranja prestavlja skup metoda temeljen na principima fizike sa svrhom
utvrivanja svojstava materijala ili komponenata sustava, te otkrivanja razliitih vrsta greaka
(defekata), a da se pritom ne utjee na funkcionalnost materijala koji se ispituje (ispitivani materijal
ostaje neoteen). Osnovna svrha ispitivanja bez razaranja je utvrivanje kvalitete i usklaenosti
osnovnog materijala i zavarenih spojeva sa zahtjevima tehnikih specifikacija i standarda. Ispitivanja se
veinom izvode na terenu. Ponajprije se ispituje tlana oprema, cjevovodi, nosee konstrukcije,
poluproizvodi i industrijskiproizvodi.

4.2. Metode ispitivanja

Vizuelno ispitivanje
Ispitivanje ultrazvukom
Radiografsko ispitivanje
Magnetno ispitivanje
Ispitivanje penetrantima

5.2.5. Vizualni pregled

Prije bilo koje druge metode ispitivanja zavara ili nekog drugog svojstva materijala, primjenjuje
se vizualna kontrola . Ta metoda ispitivanja relativno je jeftina, ne oduzima puno vremena, a moe dati
vrlo korisne informacije kako o kvaliteti zavarenih spojeva, tako i o potrebi ispitivanja nekom drugom
metodom. Za pomo kod vizualnog pregleda u skuenim i nepristupanim dijelovima konstrukcije
upotrebljavaju se razliita poveala (lupe uz rasvjetu).

5.2.6. Ispitivanje ultrazvukom

Ultrazvuna kontrola kvalitete materijala zasniva se na svojstvu ultrazvuka da se iri kroz homogene
materijale i da se odbija na granici materijala razliitih akustikih osobina (otpornosti), odnosno od
nehomogenosti (greaka) u materijalu.
Od izvora ultrazvuka ire se ultrazvuni valovi kroz materijal koji se kontrolira. Ako u materijalu postoji
greka, iza nje e, ovisno o vrsti greke, ultrazvuni valovi oslabiti ili se nee pojaviti (odbiju se od
greke).
Ultrazvuk je vrsta mehanikih valova frekvencije 20 KHz do 10 GHz, a kod ispitivanja
materijala najee se koriste frekvencije od 0,5 MHz do 10 MHz. Iako postoje razliite tehnike
ultrazvunog ispitivanja, obino se u praksi koristi metoda impuls - odjek i metoda prozvuavanja, pri
emu se koriste ravne i/ili kutne ultrazvune glave. Iako je ultrazvuna metoda posebno prikladna za
otkrivanje greaka tipa pukotina (ravninske ili planarne greke), ovom je metodom mogue detektirati i
druge greke (ukljuke troske, plinske mjehurie, mjehurie u nizu).
Prednosti ove metode su: podruje debljina ispitivanog predmeta je neogranieno, dovoljan je pristup
predmetu kontrole samo s jedne strane, provoenje kontrole je bezopasno i ne zahtijeva zatitna
sredstva, osjetljivost metode je visoka, a pronalaenje pogreaka jednostavno, metoda je relativno
neosjetljiva na uvjete okoline (temperatura, vlaga).
23

Osnove ispitivanja ultrazvukom

Ultrazvuk je zvuk s viim frekvencijama nego ujni zvuk. Kod ujnog zvuka broj titraja je ispod
16000 titraja u sekundi, odnosno 16 kHz. To je granica izmeu zvuka i ultrazvuka. Pod ultrazvukom se
podrazumijeva mehaniko titranje s frekvencijom viom nego to je moe uti ljudsko uho. Zvuni
valovi se ire pravocrtno i natrake (reflektiraju).
Materija je sastavljena od mnogo malih estica koje su meusobno povezane silama tako da se mogu
gibati u svim pravcima oko prvobitnog poloaja. Energija se u materiji prenosi preko pojedinih estica te
materije. Broj titraja estica materije u odreenom vremenu govori da li se radi o ujnom ili o neujnom
zvuku.

Sl.18. Ultrazvuna kontrola na vratilu pokazuje pukotinu u podruju lijebljenog spoja.

Ultrazvuk poinje na gornjoj granici ujnog zvuka, iznad 16 kHz do 1010Hz. Iznad 1010 Hz su titraji koji
odgovaraju toplinskom titraju molekula u vrstom tijelu. Elastini valovi su u svim podrujima jednaki i
razlika je u tome da li su ujni ili ne.
Ukoliko se u elastinoj sredini nalazi izvor titranja, ta se titranja prenose na susjedne estice na odreeni
nain i u odreenom pravcu. Ti mehaniki valovi mogu biti longitudinalni i transverzalni.
Kod ultrazvune kontrole metalnih materijala obino se koristi piezoelektrini efekt, dok se za dobivanje
niskih frekvencijakoristi magnetostricijski
efekt.
Piezoelektrini
efekt
nastaje
kada
se
ploica kvarca sabije ili izdui nekom silom u odreenom smjeru na njenu kristalografsku os, i tada se
ona polarizira, to jest na povrini kvarcne ploice stvorit e se elektrini naboj. Predznak elektrinog
naboja ovisi o pravcu deformacije, a veliina od upotrebljene sile.

24

Odbijanje i prelamanje ultrazvuka na granici dva medija

Na granici dva medija dolazi do odbijanja i prelamanja ultrazvunog impulsa. Treba razlikovati dva
sluaja jer ultrazvuni valovi u ispitivani materijal mogu dolaziti okomito ili pod
odreenim kutom (koso). Pri okomitom ulazu ultrazvunog snopa u ispitivani materijal, na granici dva
medija dolazi do djelominog odbijanja ultrazvunih valova. Ukoliko ultrazvuni val naie na neku
greku u materijalu (defekt), on ne prolazi kroz tu prepreku nego se odbija od nje. U sluaju da su te
greke u materijalu manje, dio ultrazvunog vala e proi, a dio e se odbiti natrag.

Sl.19. Shematski prikaz otkrivanja greke ultrazvukom

Ako ultrazvuni snop u ispitivani materijal ulazi pod nekim kutom (koso), na granici dva medija dolazi
do pretvorbe (transformacije) vala. Pri tome nastaje vie mogunosti: oba vala mogu se odbiti, jedan se
odbija a drugi prelama, te oba se prelamaju. U toki ulaza zvunog snopa u ispitivani materijal nastaku i
longitudinalni i transverzalni val, koji se iz te toke ire neovisno jedan od drugoga. Kako e se valovi
odbiti, ovisi o upadnom kutu primarnog snopa, kao i o svojstvima medija na granici gdje se spajaju.
Mijenjanjem ulaznog kuta moe se postii da se longitudinalna komponenta u potpunosti ukloni i u
materijalu se iri samo transverzalni val. To je praktino iskoriteno za izradu kutnog vibratora. Izmeu
ultrazvunog vibratora i ispitivanog materijala postavlja se klin od elastinog materijala pod odreenim
kutom. Tako se longitudinalni val odbija natrag u vibrator, a transverzalni val prodire u materijal pod
odreenim kutom. Ispitivanjima je utvreno da pod kutom:
od 45 do 80 nastaju transverzalni valovi;
od 0 do 35 nastaju longitudinalni valovi;
od 35 do 45 nastaju i longitudinalni i transverzalni valovi.
Primjena ultrazvune kontrole
Ultrazvuna kontrola se u metalurkoj praksi najee koristi kod ispitivanja odljevaka,
ispitivanja otkivaka, ispitivanja traka i profila, ispitivanja cijevi, mjerenja debljina stijenki, ispitivanja
zavarenih spojeva.
U odljevcima su najee greke ukljuci, lunkeri, pukotine, poroznosti, plinski mjehuri,
nehomogenosti. Odljevci se najee ispituju s normalnom ultrazvunom glavom. Na granicama greke
u materijalu (defekta), potrebno je ispitivanje na dvije okomite plohe, naroito kod ispitivanja
deformiranih (valjanih, kovanih ili preanih proizvoda ili poluproizvoda), jer lunkeri mogu biti nakon
deformacije neugodno orijentirani.
25

Ureaji za ultrazvuna ispitivanja

Ureaji za ultrazvuna ispitivanja nazivaju se i defektoskopi.
Dijelovi ureaja su:

generator: koji daje kratke impulse za uzbuivanje predajnog vibratora ultrazvune glave,
prijemnik i pojaalo: za prijem i pojaanje signala od vibratora,
vremenska baza: koja na temelju vremena prodiranja impulsa u ispitivani materijal odreuje
dubinu greke u materijalu,
sinkronizator: koji regulira vrijeme slanja impulsa,
katodni osciloskop: koji registrira odjek.

Sl.20. defektoskop

Sl.21. Ultrazvuna kontrola lopatica mlaznog motora V2500 IAE:

Korak 1: Ultrazvuna glava ispituje korjen lopatica, koji se vidi boroskopom (vizualna kontrola).
Korak 2: Prikaz ultrazvunog signal na zaslonu.
Korak 3: Vrh krivulje koji prolazi crvenu liniju pokazuje zavretak materijala, dok vrh krivulje na lijevoj strani
pokazuje pukotinu u lopatici.
26

4.2.3. Radiografsko ispitivanje

Radiografska kontrola (kratica: RK) je vrsta kontrole bez razaranja, koja pri kontroli kvalitete metodama
prozraavanja u praksi koristirendgenske zrake ili gama zrake. Rendgenske zrake nastaju pri naglom
koenju ubrzanog snopa elektrona na metalnoj ploi (antikatodi urendgenskoj cijevi), dok gama zrake
nastaju prilikom spontanog raspada nestabilnih atomskih jezgri (prirodnih radioaktivnih materijala i
radioaktivnih izotopa).
Oba su zraenja u biti elektromagnetska zraenja. Rendgenske i gama zrake ostavljaju trag na filmskoj
emulziji(industrijske folije), na emu se i zasniva radiografska kontrola i ispitivanje greaka u
unutranjosti materijala. Izvor rendgenskog zraenja je rendgenska cijev s vakuumom, prikljuena na
visok napondo 400 kV (za prozraivanje elinih predmeta do 70 mm debljine).

Sl.22. Nain rada radiografske kontrole

Radiografska kontrola se obino koristi za otkrivanje pogreakazavarenih spojeva, poroznosti,

ukljuaka troske, neprovarenog korijena. Teko je otkrivanje plonih pogreaka poput pukotina (mogu se
otkriti samo pukotine poloene u smjeru zraenja). Ionizirajue zraenje moe uzrokovati tetne
posljedice kod ljudi i ostalog ivog svijeta, pa je priradiografiji obvezatno provoenje mjera zatite na
radu s izvorima ionizirajueg zraenja, te pri transportu i skladitenju radioaktivnih materijala.

Radiografija
27

Radiografija je vrsta kontrole bez razaranja pri kojem su metali izloeni snopu rendgenskih zraka.
Razlike u debljini, gustoi, apsorpciji uzrokovanoj unutarnjim pogrekama ili inkluzijama vide se na
sjenovitoj slici koja nastaje na fluorescentnom zastoru ili fotografskom filmu stavljenom iza ispitivanog
uzorka.
Rendgenske zrake, poznate i kao X-zrake, podruje su elektromagnetskog zraenja s valnim
duljinama izmeu 10 i 0,01 nm, to priblino odgovara podruju izmeu ultraljubiastog i gama
zraenja. Najpoznatija njihova primjena je u dijagnostikoj radiografiji ikristalografiji. Zbog svoje
energije ubrajaju se u ionizirajue zraenje.
Rendgenske zrake se dijele na tvrde i meke rendgenske zrake, s obzirom na mogunost prodiranja kroz
razne materijale. Meke rendgenske zrake imaju valnu duljinu od 0,1 nm do 10 nm (0,12 to 12keV).
Tvrde rendgenske zrake imaju valnu duljinu od 0,01 nm do 0,1 nm (12 to 120 keV). Osnovna razlika
izmeu rendgenskih i gama zraka je u nainu njihovog nastajanja. Rendgenske zrake nastaju u vanjskom
elektronskom omotau atoma, dok gama zrake nastaju u jezgri atoma
Metoda u kojoj se umjesto filma postavlja fluorescentni ekran naziva se metoda vizualnog
prozraivanja, a metoda prozraivanja na filmsku emulziju naziva sefotografska metoda.
Za industrijska ispitivanja koriste se uglavnom fotografske metode.. Zahvaljujui nizu prednosti u
odnosu na druge metode (dovoljno velika osjetljivost, mogunost arhiviranja), fotografska metoda je
nala iroku primjenu u praksi prozraivanja.
Svaka nehomogenost u materijalu (pukotine, pore, ukljuci itd.) pokazuje se na filmu kao razliito
zacrnjenje.

Sl.23. Prenosivi ureaj za stvaranje redgenskih zraka

Gamagrafija
28

Gamagrafija je metoda primjene radioaktivnih izotopa za otkrivanje unutranjih greaka i

nehomogenosti u materijalu. Uslijed malih valnih duljina, radioaktivne gama zrake imaju svojstvo da
prodiru kroz sve materijale. Prozraivanjem, proputanje gama zraka kroz razliite materijale je
razliito. Materijali s malom atomskom masom vrlo dobro proputaju gama zrake, dok ih materijali s
velikom atomskom masom znatno upijaju (apsorbiraju). Osjetljivost radiograma odreuje se veliinom
najmanje greke koja se moe otkriti. Da bi se dobio to kontrasniji film, iza filma koji se postavlja
u gumene iliplastine kutije, postavlja se olovna podloka, kako bi se film zatitio od sekundarnog
zraenja, koja nastaju kao posljedica rasijavanja gama zraka od okoline.
Pocrnjenje negativa radiograma na mjestu snimanja ovisi o odnosu jaine (intenziteta) snopa zraenja
poslije prolaska gama zraka kroz materijal, odnosno od njihovog upijanja (apsorcije) kroz materijal.
Svaka nehomogenost u materijalu pojavljuje se na snimku kao razliita gustoa pocrnjenja. to je
granica izmeu pojedinih kontura greaka (defekata) i osnovnog negativa na filmu otrija, tj, to je film
vie kontrastan, to je lake razabrati naene greke i suditi o njihovom obliku i veliini (kao i kod
snimanja rendgenskim zracima).

Sl.24. Reddgenski snimci zavarenih spojeva sa grekama (prsline gore, ukljuci dole)

4.2.4.Magnetno ispitivanje
29

Za utvrdjivanje povrinskih greaka samo kod feromagnetnih materijala esto se primenjuju magnetne
metode.
Sutina ovih metoda je da se predmet koji se ispituje postavi izmedju polova elektromagneta,
kroz ije namotaje prolazi jednosmerna ili naizmenina struja. Linije magnetnih sila pri prolazu kroz
homogeni materijal su ravnomerne, dok nailaskom magnetnih linija sila na neki ukljuak, prskotinu i sl.
(sa drugom magnetnom popustljivou - premabilitetom) doi de do skretanja magnetnih linija sila.
Da bi se greke u materijalu uoile, obzirom da su magnetne linije nevidljive, predmet koji se ispituje
posipa se feromagnetnim prahom ferooksida u transformatorskom ulju sa kerozinom (1:1) ili u alkoholu.
U posebnim sluajevima primenjuju se obojene suspenzije i fluorescentne magnetne suspenzije ije
svetlee estice olakavaju kontrolu teko pristupanih mesta.
Primena feromagnetnih praaka zasnovana je na sposobnosti
feromagnetnih estica, kada se nadju u magnetnom polju, da se
orijentiu u pravcu polja i rasporedjuju se u pravcu najveeg
poveanja magnetne gustine magnetnih linija, tako da se u
okolini defekta grupiu, odnosno, estice feromagnetnog praha
se u defektu sakupljaju.
Sl.25. Upotreba fluorescentnih magnetnih suspenzija za otkrivanje
greaka

Sl.26. otkrivanje poprenik i podunih greaka

Pri otkrivanju greaka magnetnom metodom vaan je uslov pravac magnetnog strujanja, koji mora biti
upravan na greku, jer se greke ne opaaju ako je tok magnetnih linija paralelan pravcu greke. Kako je
raspored i oblik greaka nepoznat u praksi se stoga kontrola vri u dva medjusobno upravna pravca. U
mnogim sluajevima namagnetisani delovi posle kontrole magnetnim metodama moraju se
razmagnetisati.

4.2.5. Ispitivanje penetrantima

30

Penetrantsko ispitivanje ili ispitivanje penetrantima esto se primjenjuje kod ispitivanja zavarenih
spojeva na konstrukcijama kao ispitivanje bez razaranja. Na prethodno oienu i odmaenu povrinu
nanosi se penetrant (obino crvene boje).
Nakon penetriranja u eventualnu pukotinu (vrijeme penetriranja, tj. prodiranja u pukotine ovisi o vrsti
penetranta i o dimenzijama pukotine, ali se priblino uzima 10 do 15 minuta), uklanja se penetrant na
odgovarajui nain (vodom, suhom krpom).

Sl.27. Penetrantsko ispitivanje u fazama:

1. ienje i odmaivanje povrine materijala koji se ispituje.
2. Nanoenje penetranta (obino crvene boje).
3. Uklanjanje penetranta na odgovarajui nain (vodom, suhom krpom).
4. Nanoenje razvijaa (obino je bijele boje), koji izvlai penetrant iz pukotine.

Kod penetranata koji se uklanjaju vodom treba biti paljiv i mlaz vode usmjeriti paralelno s povrinom
lima, kako mlaz vode ne bi istisnuo penetrant iz pukotine.
Nakon suenja povrine lima (suha krpa), nanosi se razvija (obino je bijele boje), koji izvlai penetrant
iz pukotine, pa je na bijeloj povrini lima lako uoljiva crvena linija od penetranta iz pukotine. Kod
tanjih limova na jednu se stranu nanosi penetrant, a na drugu razvija. Ako postoji pukotina kroz cijelu
debljinu lima, tada e razvija izvui penetrant na svoju stranu, to e se otkriti kao lako uoljiva crvena
crta penetranta iz pukotine na bijeloj (od razvijaa) povrini lima. Ovom metodom mogue je otkriti
pukotine duljine od 0,1 mm i irine od 0,03 mm.
Ovom je metodom mogue otkrivanje pukotina, ali ne i dimenzije i ostale karakteristike pukotine.
Ispitivnaje tekuim penetrantima ne primjenjuje se kod zavarenih spojeva zavarenih proizvoda
31

za prehrambenu industriju, kao ni kod zavarenih spojeva gdje postoji sklonost prema koroziji (posebno
koroziji uznaprezanje).
Nedostaci ove metode su velika ovisnost kvalitete nalaza pogreke o nainu pripreme i stanju ispitivane
povrine, upotrebljivost samo u ogranienom temperaturnom opsegu, nepogodnost za primjenu na
otvorenom bez zatite od atmosferilija.

Sl.28. Penetrantska kontrola

Nekoliko pokazatelja osebujnih za ispitivanje penetrantima:

koncentracija crvenih toaka: poroznost i rupiavost (engl. pitting);

naglo crvenjenje, kontinuirano ravno: velike pukotine i otvaranja;
razlomljene crte od toaka koje se pojavljuju nakon nekoliko minuta: sitne pukotine;
niz crvenih toaka koji tvori nepravilnu crtu: pukotine od umaranja materijala.

Luminiscentno ispitivanje
Luminiscentno ispitivanje slino je penetrantskom ispitivanju, s tom razlikom da se povrinske greke
ispunjavaju penetracijskom tekuinom koja svijetli, pri osvjetljenju s ultraljubiastom svjetlou.
Tonost ove metode je slina penetrantskom ispitivanju. Kod ispitivanja penetracijskom tekuinom mora
se voditi rauna o izboru tekuine i posebice rukovanju njome, jer su neke od njih otrovne.

32

Izvori i literatura
1. Materijali, prof.dr Omer Pai
2. "Metode nerazornih ispitivanja" www.fsb.unizg.hr, 2012.
3.

"Metode nerazornih ispitivanja" www.fsb.unizg.hr, 2012.

4. "Kontrola kvalitete nakon zavarivanja" Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu ,

2012.
5. Ispitivanje materijala, doc. dr. sc. Stoja Rekovi, Metalurki fakultet Sveuilita u
Zagrebu, www.scribd.com/doc, 2010.

33

Prilozi:
Izvjetaj penetrantske kontrole, INZIO d.d. Tuzla
Izvjetaj ultrazvune kontrole, INZIO d.d. Tuzla

34

Broj i datum ugovora

narudbenice

Datum izdavanja

Radni nalog

Broj izvjetaja

IZVJETAJ
ULTRAZVUNE KONTROLE

Naruilac:
Predmet:

Ultrazvuna kontrola

Mjesto-lokacija:

Ovaj nalaz je izraen u okviru uspostavljenog sistema

upravljanja kvalitetom koji ispunjava zahtjeve standarda
ISO 9001:2000. Sistem kvaliteta je certificiran od nezavisne
certifikacijske kue DQS BH-BHcert.

35

36

37

Broj i datum ugovora

narudbenice

Datum izdavanja

Radni nalog

Broj izvjetaja

IZVJETAJ
PENETRANTSKE KONTROLE

Naruilac:
Predmet:

Kontrola penetrantima

Mjesto-lokacija:

Ovaj nalaz je izraen u okviru uspostavljenog sistema

upravljanja kvalitetom koji ispunjava zahtjeve standarda
ISO 9001:2000. Sistem kvaliteta je certificiran od nezavisne
certifikacijske kue DQS BH-BHcert.

38

39

40