UNIVERZITET U TUZLI

MAŠINSKI FAKULTET
Energetsko mašinstvo
Obnovljivi izvori energije

BIOMASA
RADIO:
MARKO DIVKOVIĆ
 Zastupljenost
pojedinih
obnovljivih
izvora u Evropi
do 2014.g
Prema definiciji koja je data u dirketivi
Evropske unije 2009/28/EK, biomasa je

"biorazgradivi dio proizvoda, otpada i

ostataka biološkog porijekla iz
poljoprivrede (kako biljnog tako i
životinjskog porijekla), šumarstva i
srodnih sektora kao što je ribarstvo i
akvakultura kao i biorazgradivi dio
industrijskog i komunalnog otpada"
Održivost nekog izvora energije je
ispunjena kada projekat koji je
baziran na obnovljivim izvorima
ima negativan ili, barem,
neutralan bilans CO2 tokom
životnog ciklusa.
Lanac biomase može imati
negativni bilans ugljenika (neto
uklanjanje CO2 iz atmosfere) kao i
pozitivni bilans ugljenika (neto
dodatak CO2).
To zavisi od prakse na terenu,
transporta i tehnologija obrade
 Kriteriji održivosti Aspekti koji su predmet procjene
Pouzdan izvor snadbijevanja okolinski - Raspoloživost zemljišta
prihvatljive biomase
- Raspoloživost vode
- Biodiverzitet
Komercijalno i tehnološki izvodiv proces - Snadbijevanje hranom
prerade
- Tehnologija
- Proizvodi i tržište
Dozvola za rad - Državne direktive
- Direktive zajednice
- Javni konsenzus

Hijerarhija mogućnosti održivosti za projekte biomase

• Planiranje komunalnog i sektora transporta kao i promjena
životnog stila i uvođenje potrošačke etike
• Koncept održivog razvoja utjelovljava ideju međusobne veze i
ravnoteže između ekonomskog, socijalnog i okolišnog aspekta
• Sveobuhvatna i napredna šema održivosti za članice EU
• Kriterij tipologije zemljišta:

„Biogoriva se naročito ne mogu proizvoditi na zemljištima

koja imaju visoku vrijednost biodiverziteta. Sirovine ne treba da se
dobijaju iz primarnih šuma ili sa zaštićenih područja ili na
travnjacima sa visokim stepenom biodiverziteta“

• Komisija za izradu sistema certificiranja za biogoriva

• Razmatranje biogoriva koji se samo djelomično dobijaju iz
neobnovljivih izvora
Uopšteno, biomasa se može podijeliti na drvnu,
nedrvnu i životinjski otpad, unutar ove podjele
razlikuju se:

• drvna biomasa (ostaci iz šumarstva, otpadno drvo),

• drvna uzgojena biomasa (brzorastuće drveće),
• nedrvna uzgojena biomasa (brzorastuće alge i
trave),
• ostaci i otpaci iz poljoprivrede,
• životinjski otpad i ostaci,
• gradski i industrijski otpad.
 Izlazi energije i biogoriva

Tehnologije Toplotna e. Električna e. Gasovito Tečno Čvrsto

Direktno spaljivanje
 

Anaerobno truljenje
  

Vrenje 

Ekstrakcija ulja 

Piroliza     

Gasifikacija    
Kao drvna biomasa upotrebljava se
- šumska biomasa (ostaci i otpad nastali redovnim
gospodarenjem šumama, prostorno i ogrjevno drvo)

- biomasa iz drvne industrije (ostaci i otpad pri piljenju,

brušenju, blanjanju-gorivo u vlastitim kotlovnicama,
sirovina za proizvode, usitnjena drvna biomasa u
rasutom, i dr.) – jeftinije i kvalitetnije gorivo od šumske
biomase.

Pri obradi drveta gubi se oko 35 - 40% od ulazne sirovine

u procesu proizvodnje, a količina otpada za neke
proizvode kao što su parketi iznosi i do 65%.
- Biomasa, ostatak iz
poljoprivrede i komunalnog
otpada
- Jednogodišnji travnati zasadi
- Višegodišnji travnati zasadi
- Lignocelulozni zasadi
- Uljarice
Osim ostataka i otpada iz poljoprivrede koji su trenutno najprespektivniji oblici
biomase na našim prostorima u svijetu se koristi i postoji veliki broj biljnih vrsta
koje je moguće uzgajati tzv. energetski nasadi sa velikim prinosima kao što su:

• brzorastuće drveće i kineske trske s godišnjim prinosom od 17 tona po hektaru,

eukaliptus: 35 t suhe tvari
• zelene alge s prinosom od 50 tona po hektaru
• biljke bogate uljem ili šećerom, i tako dalje.
 Lokalni faktori koji utiču na
korištenje biomase iz otpada:
- Karakteristike otpada i promjene
klime po godišnjim dobima
- Socijalni aspekti, kulturna svijest i
stav prema čvrstom otpadu i
političke institucije
- Svijest o sve očiglednijim
ograničenjima resursa koja obično
postoji.
 Vrsta otpada
Otpad koji se spaljuje
Otpad koji se ne spaljuje
Drvo
Djelimično sagorivi otpad
Plastika
Otpad koji fermentira
Metoda odlaganja otpada
Rešetkasti incinerator
Incinerator sa fluidizovanim slojem
Piroliza–spaljivanje
Piroloza–gasifikacija
Separacija–Đubrenje–
Spaljivanje
Separacija-piroliza
Separacija-gasifikacija
Separacija-spaljivanje u cementari
(mokra i suha) separacija-truljenje-
spaljivanje u cementari
Deponija
Piroliza i kogeneracija u termoelektrani na
ugalj
Piroliza i kogeneracija u termoelektrani na
ugalj
Spaljivanje u peći sa fluidizovanim slojem
Gasifikacija
Recikliranje sirovina
Đubrenje
Jednogodišnji travnati zasadi Višegodišnji travnati zasadi

• Žitarice:kukuruz, ječam, zob, raž... • Trska (razne vrste)

• Šećerna repica • Šećerna trska
• Šećerna trska • Visoke trave
• Krmno bilje (razne vrste djetelina) • Artičoka

Koristi se: Korijen, stablo i sjeme -Koriste se cijele(stablo, lišće, korijen...)

-Uzgoj i žetva su skuplje nego kod
jednogodišnjih
-Radi se na genetskom unapređenju ovih
biljaka
Lignocelulozni zasadi
Žito i soja su jednogodišnje biljke dok su različite vrste
lignoceluloznih bioenergijskih zasada obično
višegodišnje. Lignocelulozni zasadi obuhvataju
višegodišnje travnate zasade i druge zasade od kojih se
iskorištava stablo:

 Travntati zasadi: Panicum virgatum(u SAD je nazivaju

switchgrass, dok u našem jeziku nema naziva);
Phalaris Arundinacea and Miscanthus (također nisu
poznate na našim prostorima.)
 Listopadne vrste obuhvataju šumske vrste kao što je
vrba Salix, jablan Populus, eukaliptus i dr.
Uljarice

- Obuhvataju jednogodišnje zasade od kojih se iskorištava

sjeme i višegodišnje zasade od kojih se iskorištava stablo.
- Najviše suzastupljene u Evropi su uljana repica i suncokret
- Biljno ulje se obično izdvaja pod presom i/ili otapalom i
koristi se za pripremu hrane, sapuna i kozmetike.
- Lignocelulozni dio uljarica može se spaljivati za dobijanje
toplotne ili druge energije, dok se biljno ulje može koristiti za
primjenu bioenergije više vrijednosti (biodizel)
- Biljna ulja dobivena iz ovih usjeva i modificirana u metil -
esterima se obično nazivaju „biodizel”
• Bioplin se dobiva iz organskih materijala.
• Porijeklo sirovina može varirati, od stočnih otpadaka, žetvenih viškova, ostataka ulja od
povrća do organskih otpadaka iz kućanstava.
• Osim tih materijala, za proizvodnju bioplina može se koristiti i trava
• Postoje dva osnovna tipa organske digestije (razgradnje):

- Aerobna (uz prisustvo kisika)

- Anaerobna (bez prisustva kisika).

• Svi organski materijali, i životinjski i biljni, mogu biti razgrađeni u ova dva procesa, ali
produkti će biti vrlo različiti.
 METANOL
CH3OH

- Najjednostavniji alkohol
ETANOL - Isparava na 64,5°C
C2H5OH - Vrlo otrovan
- U prirodi se nalazi esterski
-Glavni i najzastupljeniji vezan u biljnim tvarima, npr.
predstavnik alkohola ligninu
- Isparava na 78,3°C - Može se dobiti suhom
- Dobijanje alkoholnim destilacijom drveta i sintetski.
vrenjem: uz katalitičko
djelovanje enzima
kvaščevih gljivica
ugljikohidrati
pretvaraju u etanol
- Frakcijska destilacija
• Etanol se može koristiti u motorima s unutarnjim izgaranjem uz dodavanje benzinu ili kao
njegova potpuna zamjena.
• Za dodavanje do 20% etanola u benzin nisu potrebne nikakve preinake ni zahvati na
motoru, dok za dodavanje većeg udjela ili za pogon samo na etanol treba djelomično
modificirati motor što poskupljuje cijenu takvih vozila za oko 5 do 10%.
• Vodeća zemlja u proizvodnji i primjeni etanola za vozila je Brazil, u kojem se svake godine
proizvede više od 15 milijardi l. Oko 15% brazilskih vozila se kreće na čisti etanol, a oko
40% koriste 20%-tnu smjesu s benzinom
• U SAD etanolske smjese čine oko 9% ukupne godišnje prodaje benzina.
• Za proizvodnju metanola mogu se koristiti sirovine s visokim udjelom celuloze kao što je
drvo i neki ostaci iz poljoprivrede.
 Sirovina Prinos etanola, l/t Prinos sirovine, Prinos alkohola,t/ha Energija, GJ/ha
t/ha godišnje godišnje

Šećerna trska 70 50.0 3500 1350

Slatni sirak 86 35.0 3010 945
Kukuruz 370 6.0 2200 162
Drvo 160 20.0 3200 540
Svojstvo etanol metanol benzin
Gustoća, kg/m3 789 793 720-750
Toplotna moć, MJ/kg 21.3-29.7 15.6-22.3 32.0-46.47
Stehiomertijski omjer: (kg 9.0 6.5 14.6
zraka)/ (kg goriva)

Temperatura vrenja kod u 7.5 6.5 30.32

oC pri 1 bar

Stepen viskoznosti - 0.58 0.6

Oktanski broj 106 112 91-100
• U upotrebi su različite miješavine etanola i benzina. Kakav je odnos miješanja sa
benzinom eksplicitno se vidi iz oznake goriva.
• E je oznaka za etanol, a brojni podatak označava procentualni zapreminski udio etanola u
gorivu
• Kada se govori o etanolu kao gorivu, onda se najčešće misli na smješu 85% etanola i 15%
benzina, koja se označava sa E85. Ovo gorivo po specifikacijama odgovara za upotrebu u
Otto motorima.
• Međutim, izmedu E85 i benzina postoje i neke značajne razlike, o čemu ozbiljno treba
voditi računa.
• S obzirom da je etanol odličan rastvarač, pri konstrukciji sistema za napajanje motora
gorivom (isto važi i za sisteme pumpnih stanica) treba voditi računa o materijalima koji će
biti primjenjeni. U tom smislu apsolutno treba izbjegavati aluminijum, cink, mesing, olovo
i dr
 Benzin
Alkoholna goriva
• Loš provodnik električne struje
• Dobar provodnik električne struje
• Stvara naslage
• Pri sagorijevanju ne nastaju naslage na ventilima,
• Lakše isparljiv i lakše zapaljiv
na čelu klipa i na svjećicama
• Veća toplotna moć
• Motorsko ulje se znatno manje prlja
• Veća eksplozivnost
• Latentna toplota isparavanja etanola je viša u
• Veći zagađivači
odnosu na benzin, što se povoljno odražava na
• U ispušnim plinovima kancerogene tvari
koeficijent punjenja motora
• Veća emisija ugljen monoksida i ugljen
• Veći problemi sa paljenjem na nižim
dioksida
temperaturama
• Biorazgradivo
• Čisti etanol ne sadrži kancerogene tvari
• Emisija čestica zanemarljiva
• Potpunije sagorijevanje Emisija NOx je približno ista kod obje vrste goriva,
• Manja emisija supmornih jedninjenja za ovaj slučaju biodizel ima značajnu prednost.
Osnovne faze u procesu proizvodnje etanola su:
• priprema sirovine,
• fermentacija,
• destilacija etanola.
• Priprema sirovine je zapravo hidroliza molekula škroba enzimima u šećer koji može
fermentirati.
• Uobičajena tehnologija za proizvodnju etanola je fermentacija u peći s običnim kvascem
za proizvodnju 8 do 10%-tnog alkohola nakon 24 do 72 h fermentacije.
• Nakon toga slijedi destilacija tog alkohola u nekoliko faza čime se dobiva 95%-tni etanol.
• Za proizvodnju posve čistog etanola, kakav se koristi za miješanje s benzinom, dodaje se
benzen i nastavlja destilacija te se dobiva 99,8%-tni etanol.
• Sirovine bogate šećerima vrlo su pogodne za proizvodnju etanola, budući da već
sadržavaju jednostavne šećere glukozu i fruktozu koji mogu fermentirati izravno u
etanol.
• Sirovine bogate škrobom sadržavaju velike molekule ugljikovodika koje treba razložiti na
jednostavne šećere procesom saharifikacije. To zahtijeva još jednu fazu u procesu
proizvodnje što povećava troškove.
• Ugljikovodici u sirovinama bogatim celulozom sastavljeni su od još većih molekula i
trebaju se konvertirati u šećere koji mogu fermentirati kiselom ili enzimatskom hidrolizom
• Za proizvodnju metanola mogu se koristiti sirovine s visokim udjelom celuloze kao što je
drvo i neki ostaci iz poljoprivrede. Tehnologija je posve različita od one za proizvodnju
etanola.
• Proizvodnja se odvija u dvije faze. U prvoj se sirovina konvertira u plinoviti međuproizvod
iz kojeg se sintetizira metanol(druga faza).
• Faza sinteze metanola je dobro poznata i komercijalno dokazana, dok je faza
rasplinjavanja još u razvoju.
• Biodizel je komercijalni naziv pod kojim se metil-ester, bez dodanog mineralnog
dizelskog goriva, nalazi na tržištu tekućih goriva i prodaje krajnim korisnicima
• Standardizirano je tekuće nemineralno gorivo, neotrovan, biorazgradivi nadomjestak
za mineralno gorivo, a može se proizvoditi iz biljnih ulja, recikliranog otpadnog jestivog
ulja ili životinjske masti procesom esterifikacije, pri čemu kao sporedni proizvod
nastaje glicerol.
• Metil-ester (ME) je kemijski spoj dobiven reakcijom (esterifikacija) biljnog ulja (uljana
repica, suncokret, soja, palma, ricinus itd.) ili životinjske masti s metanolom u
prisutnosti katalizatora.
• Izbor osnovne sirovine za dobijanje biodizela zavisi od specifičnih uslova i prilika u
konkretnim zemljama, u Europi se za proizvodnju biodizela najviše koristi ulje uljane
repice (82,8%) i ulje suncokreta (12,5%), dok se u Americi najviše koristi ulje soje, a u
azijskim zemljama se koristi i palmino ulje.
Prednosti Nedostaci

• Znatno manja emisija štetnih plinova • Mogućnost začepljenja injektora

• Na ispuhu je čak 10% O2 od ukupne • Neugodan miris prženog ulja iz ispuha
količine izduvnih gasova što eliminira • Velika viskoznost
emisiju CO2 • Energetski slabiji (37,2 MJ/L, a nafta 42MJ/L)
• Pretvara Nox u bezopasni nitrogen • Veća potrošnja
• Ne sadrži teške metale • Složen postupak dobijanja
• Lakša zapaljivost • Visoka cijena osnovne sirovine
• Mali rizici transporta:
Dospijevši u tlo razgrađuje se
za 28 dana
U vodi se potpuno razgradi, za
razliku od nafte (1L nafte zagadi 1
milion litara vode)
Smjesa sirovine (različite mješavine ulja), metanola i katalizatora mora se prvo zagrijati, kako bi u reaktor
ušle na radnoj temperaturi.
Ovdje je potrebno nakon izlaska iz prethodnog reaktora odvojiti iz reakcijske smjese glicerol prije ulaska u
sljedeći reaktor.
Time se povećava iskorištenje biodizela i skraćuje se vrijeme
potrebno za transesterifikaciju
(U organskoj kemiji, transesterifikacija je proces zamjenen organske grupe estera R
s organskom grupom alkohola R').
Pri tehnološkom postupku dobivanja biodizela iz biljnih ulja odigravaju se uglavnom dva hemijska procesa koji
rezultiraju dobivanjem biodizela. S obzirom da u biljnim uljima prevladavaju trigliceridi viših masnih kiselina, s
njima reagira metanol istiskujući pritom glicerol pri čemu nastaju metilesteri masnih kiselina, tj. biodizel.

Za ubrzavanje ovog kemijskog procesa („kataliza“), koji se može odigravati pod različitim tehnološkim
uvjetima, koristi se ranije pripremljena otopina katalizatora u metanolu. Ovaj proces konverzije glicerolnih
estera masnih kiselina u metilestere, tj. biodizel, uobičajeno se naziva transesterifikacija, reesterifikacija ili
jednostavno „konverzija“, prikazano u jednačini
• ORC je varijacija Rankinovog ciklusa u kojem se umjesto
vode kao radnog medija koristi organski fluid.

• Zbog relativno niske temeperature isparavanja

organskog fluida moguće je iskorištavanje
niskoentalpijskih izvora toplote
(biomasa, otpadna toplota, geotermalna
i sunčeva energija).

• ORC tehnologija može pretvoriti toplotnu energiju

relativno niskih temperatura u rasponu od 80 do 350°C
u električnu energiju i može igrati važnu ulogu u povećanju
energetske učinkovitosti novih ili postojećih aplikacija. .
• Prednost korištenja ORC tehnologije temelji se na
činjenici da su potrebni niski radni pritisci u odnosu na
druge termodinamičke cikluse, kao što je Carnot-ov ili
klasičan Rankin-ov ciklus.
• Također, kod ORC tehnologije izbjegava se problem
korozije i erozije lopatica turbine i druge opreme
postrojenja zbog karakteristika radnog fluida.
• Organski fluidi imaju znatno manju promjenu entropije u
odnosu na vodu, jer joj treba znatno veća količina toplote
da bi promijenila fazu i prešla iz zasićene tekućine u
zasićenu paru.
• Organski fluidi trebaju nižu temperaturu izvora toplote od
vode kako bi prešli u parnu fazu, te kao takvi mogu
koristiti niskoentalpijske izvore toplote
• Važnost ORC tehnologije posebno se može promatrati u svjetlu povećane emisije štetnih
(stakleničkih) plinova nastalih uglavnom procesom sagorijevanja fosilnih goriva uzrokujući efekt
staklenika, pojavu ozonskih rupa, zagađenje voda, zemlje i oštećenje šuma

• Dobrim energentom se pokazuju biomasa koja zanemarivo opterećuje atmosferu s CO2, jer je
količina emitiranog CO2 prilikom sagorijevanja biomase jednaka količini CO2 koja je neophodna za
rast biljke, pod uvjetom da su sječa i prirast drvne mase u održivom odnosu.

• Prilikom donošenja odluke o korištenju biomase kao energenta uglavnom se postavlja pitanje
izbora tehnologije i određenog kogeneracijskog postrojenja koje će tokom eksploatacije omogućiti
siguran, tehnički i ekonomski optimalan, te ekološki prihvatljiv pogon.
• ORC tehnologija se uspješno primjenjuje za mala kogeneracijska postrojenja na biomasu nazivnih
snaga između 200 i više od 2000 kW, te se kao takva pokazuju odličnim rješenjem za manje lokalne
zajednice bogate biomasom bilo kojeg oblika.

• ORC proces ima isti princip rada i glavne komponente (isparivač, turbinu, kondenzator i pumpu)
kao i klasičan Rankinov ciklus.

• U isto vrijeme postoje i neke velike razlike između ova dva ciklusa. Razlike se uglavnom odnose na
korišteni radni fluid u ciklusu, termodinamičke osobine radnog fluida i temperaturu izvora toplote.

Tipičan kogeneracijski ORC proces baziran na biomasi prikazan je na sljedećoj

• Kao što se sa predhodne slike vidi, kod kogeneracijskih niskoentalpijskih ORC postrojenja
(u ovom slučaju ulazni energent je biomasa) koristi se međukrug termičkog ulja koje služi
kao medij posrednik između toplote dobivene sagorijevanjem biomase i radnog fluida.

• Kod visokih temperatura, voda i para zahtijevaju i odgovarajući visoki radni tlak, koji je kod
sistema s termičkim uljem do temperatura od 300°C minimalan.

• U industrijskoj i energetskoj primjeni potreban je visok temperaturni nivo, a postizanje tog

režima s parom i vodom tehnički je zahtjevno

• Cjelokupna energetska efikasnost ORC ciklusa je vrlo velika. Naime, od 98% toplote
termičkog ulja 20% se transformira u električnu energiju, a oko 78% u toplotnu energiju.
Oko 2% ulazne energije su gubici na različitim komponentama ORC postrojenja
 Članak Autori Radni fluid tut (°C) ηt (%)

Parametric Yiping Dai,

optimization and comparative study of Jiangfeng R236ea 87,73 11,53
organic Rankine cycle (ORC) for low grade Wang, Lin
waste heat recovery Gao

S.N. Haddad, R236ea 100 12,16

Sustainable working
S. Artemenko,
fluids selection for the low temperature
D. Nikitin
organic Rankine cycle
Na temelju navedenog, princip rada kogeneracijskog ORC procesa bazira se na nekoliko sljedećih
koraka:
1. Toplotni izvor (biomasa) zagrijava termičko ulje, od 250 do 300°C u zatvorenom radnom krugu.
Zagrijano termičko ulje usmjerava se ka isparivaču, gdje se toplota predaje radnom mediju
(organski fluid) te on isparava, uz najčešće njegovo prethodno predgrijavanje u regeneratoru;
2. Organska para ekspandira u turbini, gdje se kinetička energija pare pretvara u mehaničku, a
mehanička se u generatoru pretvara u električnu energiju. Veza između turbine i generatora je
direktna što je moguće zbog relativno malih brzina vrtnje turbine, te su na taj način smanjeni
mehanički gubici;
3. Ekspandirana para organskog fluida hladi se u kondenzatoru, gdje se rashladna voda (ili zrak)
zagrijava na temperaturu od 80 do 90°C i može se koristiti za područno grijanje i druge namjene;
4. Ohlađeno termičko ulje se pumpom vraća u kotao a kondenzirani organski fluid drugom pumpom
se vraća nazad u regenerator, gdje se dogrijava i odlazi u isparivač i ORC proces se ponavlja.
Prednosti ORC tehnologije su:
1. Proces se odlikuje relativno visokom
iskoristivosti na nižim opterećenjima što
predstavlja prednost kod pogona
kogeneracijskog postrojenja u režimu koji slijedi
toplotnu potrošnju;
2. Korištenjem termičkog ulja umjesto vode
omogućen je pogon kotla loženog biomasom
na nižim tlakovima s čime se, u usporedbi s
vodeno - parnim procesom, smanjuju
naprezanja i produljuje vijek trajanja kotla. Za
pogon na nižim tlakovima nije potrebna
dozvola inspektora parnih kotlova;
3. Proces se može potpuno automatizirati.
U nedostatke ORC sistema se ubrajaju:
1. Visoki specifični investicijski troškovi (kod
manjih postrojenja >4000 EUR/kWe);
2. Zapaljivost organskog radnog fluida na
sobnim temperaturama kao i potrebna
primjena dodatnih mjera zaštite od
propuštanja vrelouljnog kotla;
Visoka temperatura izlaznih plinova iz kotla što
može smanjiti učinkovitost kotla. Da bi se to
izbjeglo neophodno je iskorištenje toplote
dimnih plinova kroz predgrijavanje zraka za
sagorijevanje, predgrijavanje radnog fluida i dr.
• Danas se koriste dvije glavne metode odlaganja pepela: “suho” i “mokro odlaganje”. Treci
metod, odlaganje leteceg pepela u more, je bila praksa koja se dosta koristila u Sjevernom
moru, ali je njena primjena obustavljena 1992. godine.

• “Suho odlaganje”, pri kojem se ostaci od sagorijevanja uglja odlažu pri suhim ili blago vlažnim
uvjetima na odlagališta, se vrši slicno konvencionalnom zatrpavanju ili zemljanim radovima

• “Mokro odlaganje” ili “odlaganje u lagunama” obuhvata miješanje ostataka od sagorijevanja

uglja sa vodom na lokaciji elektrane, a zatim hidraulicki transport te mješavine putem
cjevovoda prema jednoj ili nizu vještackih laguna u kojima se mješavina odlaže. To znaci da
odlagališta imaju relativno ravnu površinu, bez vecih uspona koji bi zahtijevali geotehnicka
ispitivanja, crtanje izohipsi ili ponovno oblikovanje i prilagodavanje tehnologija rekultivacije
• Emisije koje nastaju prilikom izgaranja šumske biomase ili drvne biomase imaju važan utjecaj na
okoliš, stoga treba realno sagledati situaciju.
• Izgaranjem šumske biomase i fosilnih goriva emitiraju se plinovi koji se uopće ne razlikuju jer u oba
slučaja nastaju velike količine ugljičnog dioksida i brojnih drugih štetnih tvari.
• Ukoliko su sječa i prirast drvne biomase u jednakom odnosu, biomasu se može smatrati CO2
neutralnom.Izgaranjem šumske biomase nastaju emisije još nekih štetnih tvari koje nisu neutralne.
• Dva najznačajnija gasa u pogledu zagađivanja uzrokovanog biomasom su

• AZOTOVI OKSIDI (NOx)

• SUMPORNI OKSIDI (SOx)

• Pored gasova pobeno je značajno i mehaničko prečišćavanje od čvrstih čestica nastalih

sagorijevanjem biomase
Azotove okside (NOx) moguće je smanjiti:
• promjenom vrste goriva
• promjenom procesa izgaranja
• obradom dimnih plinova.

Sumporne okside (SOx) moguće je iz dimnih plinova izdvojiti pomoću

tri procesa:

• mokrim procesom
• suhim procesom
• proces s alkalnim skrubiranjem.
• Mokri proces se temelji na apsorpciji SO2 u vodenoj suspenziji vapna, a sastoji se od kolona za
protustrujno ovlaživanje dimnih plinova i uređaja za regeneraciju i recirkulaciju vodene suspenzije
apsorbirajućih hemikalija.
• Potpunim izgaranjem šumske biomase nastaju čestice letećeg pepela i aerosoli ili inhalabilne čestice.
Ove čestice su najveći ekološki problem pri izgaranju šumske biomase, a posebno u ložištima malog
učinka jer se ne koristi nikakav sistem ni mjere za njihovo uklanjanje.
• Aerosoli su štetnije od letećeg pepela zbog toga što sadrže lakohlapljive elemente i teške metale kao
što su bakar, olovo, kadmij, živa, arsen i krom.
• Glavna mjera za smanjenje emisije čestica je filtriranje dimnih plinova koje se provodi jedino kod
ložišta većeg učinka.
• Ispirač plinova ili skruber je jedan od uređaja za pročišćavanje dimnih plinova.Sruber omogućuje
prikupljanje krutih čestica uslijed dodira onečišćenog plina s odgovarajućom kapljevinom
Vrećasti filter

• U tijelu filtera su smještene vrećaste porozne cijevi, prečnika do 200

mm i visine 1  5 m.
• Gas struji kroz platnene cijevi, platno zadržava čvrste čestice veličine
0,1  0,01 µm, a pročiščen gas struji dalje prema izlaznoj cijevi.
• Kapacitet filtera se izražava kao zapreminski protok gasa po jedinici
površine i vremena m3/(m2h).
• Brzina filtriranja zavisi od hidrauličkog otpora filtera (ΔP).

ΔP = A Vnf ΔP – hidraulički otpor

Vf – brzina strujanja
A, n – konstante filterskog
materijala
• Iznad filtera se ugrađuju sistemi za čišćenje vreća i dodaju se sistemi za
odvođenje skupljene prašine.

• Platno zadržava čestice i zbog njihovog nakupljanja smanjuje se prečnik strujanja

gasa što povećava pad pritiska. Zato se periodično (svakih 5  30 min) zaustavlja
dotok zagađenog gasa, da bi se vreće očistile.
•
•
• Čišćenje se vrši otresanjem ili produvavanjem vreća u suprotnom smjeru od
strujanja gasa i traje oko ½ min.

• Vrećasti filteri imaju dobar stepen iskorištenja, čak do 99%. Zavisno od

materijala filtera limitirana je i temperatura gasova, npr. pamuk (6085 C),
vuna (80110C), neki vještački materijali do 150C, a staklena vlakna do 350C.
Filtersko prečišćavanje gasova nastalih sagorijevanjem
biodizel goriva

• Vidjljiva komponenta izduvnih gasova kod motora koji su tek

startovani, jeste bijeli dim sastavljen od neoksidisanih ili
delimično oksidisanih ugljovodonika u obliku kapljica.

• Kod dizel motora pored gasovitih štetnih materija nalaze se i

čvrste materije u obliku prašine koje imaju izuzetno štetan
uticaj na životnu sredinu.