POVIJEST SVJETSKE KNJIEVNOSTI

Prof. Branislav Obluar, zn. novak

Ponedjeljak: 19:15-20.00
Uionica A-214
Ispitni rokovi(uionica A-214, 19:15): 24.1.2011.

1. Usmena kultura. Mitologija

- prvi se zapisi svode na podsjetnike pamenju, to je daleko od
knjievnosti kakvu je mi
danas znamo
- ipak, najstariji tekstovi (npr. Ep o Gilgameu, Ilijada)su do te mjere
sloeni, pomno
oblikovani i usavreni da se mora pretpostaviti da je neto uslijedilo
prije njih
- suvremena lingvistika i semiotika tvrde da je jedna od bitnih znaajka
jezika da se njime
mogu graditi alternativni svjetovi, da se moe lagati, izmiljati, ali i
utemeljiti neto to e kasnije postati istinom
- ako je tako, knjievnost bi morala biti stara kao i jezik
- ipak, povijest knjievnosti nema to rei o pretpovijesti koja pravoj
povijesti prethodi, osim
da je to puno dulje razdoblje od onoga koje mi uglavnom opisujemo
- ako ovjeanstvo postoji oko 3 milijuna godina, artikularno govori
najmanje pola
milijuna, pokapa svoje mrtve oko 100 tisua, a u spiljama crtati
zapanjujuom vjetinom najmanje 60 tisua godina, onda
ograniiti se na pet tisua godina zapisanih spomenika nije
posve utjeno
- zato se poeci knjievnosti trae u onoj koja je prethodila onoj zapisanoj,
a za koju se
uglavnom rabi naziv ''usmena knjievnost''
- iako nije sigurno da se usmena predaja moe drati isto onome to
nazivamo
pisanom knjievnou, nitko ne sumnja da je prethodila
zapisanim tekstovima (primjerice Ilijadi)
- pitanje postaje moemo li uope rekonstruirati knjievnost koja je
pripadala kulturi koja se
nije koristila pismom, s obzirom da je suvremena kultura njime
proeta
- ''usmena kultura'' postaje prvi problem povijesti svjetske knjievnosti
- zahvaljujui istraivanjima koje je zapoeo Eric Alfred Havelock
(1903.-1988.) moe

se ustvrditi da je knjievnost u arhainim kulturama imala

drugaije znaenje
- ona je odravala i prenosila cjelokupno znanje potrebno za
preivljavanje usmenom
predajom
- prianje s ponavljanjem i varijacijama je bila osnova za razvitak
mitologije
- dok je sluenje jezikom napredovalo dolo je do odvajanja razliitih
funkcija jezika
- razlikovao se obini govor i govor koji se moe pamtiti
- razvijanju jezika pridonijela je magija koja je ''imenovanjem''
stjecala vlast nad
drugima
- takoer, u ranim razdobljima povijesti knjievnosti knjievnik
je nadahnuti
vra, mag koji uspijeva oarati itatelje
- usmenoj kulturi pridonijela su i igre s jezikom
- usmena kultura morala je razviti vie razliitih sustava kojima se
prenosilo iskustvo
- ti se sustavi svode na ponavljanje s varijacijama, uporabu
ritmikih i zvunih
veza meu rijeima, nadogradnju u strukturi obinog
jezika i na gotove dijelove
- mitologija je neto poput temelja cjelokupne knjievnosti
- podrijetlo je knjievnosti u mitologiji barem onoliko koliko i religije,
filozofije,
cjelokupne umjetnosti i znanosti
- starije teorije mite bile su sklone alegoriznu i/ili euhemerizmu, pokuale
su u mitovima nai
neki dublji smisao
- takve su teorije, s jedne strane, vodile prema tumaenju svih
mitova u skladu s
kranstvom, a s druge u prosvjetiteljsku kritiku mitologije kao
nejasne spoznaje koja se slui matom i osjeajima vie nego
razumom
- dananje teorije se vie bave objanjavanjem naina na koji funkcionira
mitsko
pripovijedanje, a manje tumaenjem njihova znaenja
- svojevrsni alegorizam su prihvatile psihoanalitike teorije (Sigmund
Freud (1856.-

1939.))koje govore da mitovi govore o podsvjesnim tenjama i

izraavaju ovjekove tenje i elje kojih nije sam svjestan
- funkcionalistike teorije mita (prestavnik Bronislaw Malinovski
(1884.-1942.))
povezuju mit sa ritualom i dre da su u njima odgovori na
pitanja o temeljnim ljudskim institucijama
- strukturalistike teorije (Claude Lvi-Strauss (1908.- 2009.)) dre
da mit treba
shvatiti kao strukturu nadograenu na jezik, ali koja
funkcionira kao jezik
- sredstva kojima mislimo i govorimo o stvarima o kojima inae
ne bi mogli ni
misliti ni govoriti
- sve teorije se slau da je izvor mitologije u usmenoj predaji i mitologija
prethodi i
omoguuje knjievnost u uem smislu rijei
- u raznolikosti cijelog svijeta mogu se nai zajednike znaajke (u izvedbi i
tematici)
- tematika mita: stalnost ivota i neizbjenost smrti
- pitanja poput raanja i smrti, ljubavi i mrnje, enje za
besmrtnou i odnosa
boanskog i ljudskog
- najpoznatije su nam mitologije egipatska i naroda s podruja
Mezopotamije, zatim za
europski krug grka i idovska (preko Biblije ula u temelje europske
kulture) i manje poznate, indijska, perzijska i kineska
- egipatska mitologija
- zapisi o njoj mogu se pratiti tijekom vie od etiri tisue godina
- puna protuslovlja, sklona gomilanju, previe razliitih pria i
predodbi, likova i
radnji, opisa i osjeaja
- ne moe se nai neka pregledna i sustavna cjelina
- dugi razvitak ispunjen brojnim promjenama
- mitologija puno slobodnija od religije
- zbog estog povezivanja bogova sa ivotinjama, mnogi teoretiari
vjeruju da se radi
o sauvanoj tradiciji totemizma
- utjecaj egipatske mitologije danas je prisutan u alternativnim
uenjima i teorijama,

ali samo zato to je raznolika i svatko moe u njoj nai to god

hoe
- mit o Izidi- mitologija je odvojena od religije
- mit se pribliava funkciji koju danas obavlja knjievnost
- Mezopotamija
- razraen sustav u kojemu se religija i mitologija meusobno
proimaju
- utjecaji na egipatsku i idovsku mitologiju
- sumerska i akadska mitologija
- odraz prvotno organizirane drave
- vrhovni bog Anu (vrhovni bog neba)- sve nadgleda i
proima
- sin Enlil (bog oluje)- izvrna vlast
- odluke se donose na savjetovanjima- suvremeni
parlament
- mit o opem potopu, ovjek gradi brod (kao i Noa)
- kodificiranje mitologije
- u jednom od najstarijih epova, Enuma eli, razraena teogonija i
kozmogonija
- grka mitologija
- neiscrpan izvor kasnije knjievnosti
- tematsko bogatstvo, raznolikost, antropomorfno shvaanje bogova
i obrada koja
ima znaajke pripovijesti o sudbinama pojedinaca i/ili porodica
- grki bogovi su uveani ljudi
- besmrtni su, manipuliraju ljudima, ali nisu svemoni
- nisu savreni- slavohlepni su, zajedljivi, osvetoljubivi i tati,
nepravedni, ali
znaju biti i plemeniti, velikoduni i mudri, skloni
opratanju i priznavanju vlastitih pogreaka, kao i
duhoviti
- na Olimpu Zeus, Hera, Posejdon, Apolon, Afrodita, Hefest,
Demetra, Atena
itd.
- jo se istiu Had i Dioniz
- povijest- prvo Uran i Gea, zatim Kronos i Rea, zatim Zeus
- njihovi odnosi ne izazivaju velike tragedije
- heroji, odnosno polubogovi, su bili glavni junaci grke mitologije
- ''smrtni junaci'', okosnica onoga to danas zovemo
knjievnou
- Agamemnon, Ahil, Edip, Eneja, Hektor, Heraklo i drugi

- muze- zatitnice umjetnika

- Kaliopa, Euterpa, Erata, Talija, Malpomena, Terpsihora, Klia,
Uranija,
Polihimnija
- cijene umjetnost- mit o Orfeju i Euridici
- isprepliu se sudbine bogova i ljudi
- mit o Prometeju- suprotstavio se Zeusu, poklonio ljudima vatru
Biblija- posve drugaije shvaanje boga svijeta i ovjeka nego u grkoj
mitologiji
- Jahve- transcendentan i svemogu
- ovjek stvoren na njegovu sliku i priliku, ali je samo bie koje nije
prirodno
- ima mogunost izbora i slobodne odluke
- idovska mitologija
- preuzela neke teme iz mitologije naroda Mezopotamije
- izravni utjecaj na knjievnost vezan samo uz Bibliju
- mitovi o stvaranju ovjeka i mitovi o anelima i demonima
- nepriznati i protjerani bogovima, ija se mo jo osjea, postaju
demonima
- Jahve je okruen anelima- Mihael, Gabrijel, Rafael i Uriel najvaniji
- Samael (Lucifer ili Sonona)- borba protiv Boga- gubi i biva prognan
u pakao kojeg od
tad predvodi
- obuzeta pitanjem zla u svijetu
- povezano s perzijskom mitologijom
- Ahura Mazda- dobro, Ahriman zlo
- Indoeuropljani
- zajednika velika jezina porodica
- gajili sline itarice, pripitomljavali sline ivotinje
- indijska je ''najmudrija od svih mitologija'' (Arthur Schopenhauer
(1788.-1860.))
- splet monoteizma i politeizma
- bogovi su posve ljudski, ljudi lako, osobito junatvom, prelaze
u bogove
- avatari ili silasci
- borbe bogova i demona
- najee obraivana imena- Vina, iva, Rama, Sita, Krna i
Kali
- zamisao o temeljnom jedinstvu ovjeka i svijeta
- uenje o istovjetnosti Atmana (istinosna rije, najdublja

spoznaja
zbilje) i Brahmana (vlastito ''ja'')
- kineska mitologija
- osobito cijeni pjesnitvo
- teko ju je rekonstruirati jer je usko vezana sa prolou Kine i zbog
spaljivanja
knjiga 213. godine prije Krista
- kineska mudrost ujedinjuje mitoloke predodbe s apstraktnim
naelima i
konkretnim uputama o svakidanjem ivotu, pa je ona i
mitologija, i filozofija, i religija, i knjievnost u jednom
- ipak, slini motivi, prie i likovi kao i u ostalim mitologijama
- Yin i Yang- temeljno naelo kozmikog dvojstva
- neprestano kretanje temeljnih suprotnosti- mukog i enskog,
vode i vatre,
Sunca i Mjeseca, svjetla i tame
- temelj jedne od najstarijih i najneobinijih knjiga u svjetskoj
povijesti, Knjiga
promjena
- to je knjiga proricanja, mitoloko-filozofski komentari
- u Kini jedan od izvora i temelja najstarije mudrosti
- najstarija poznata nam velika knjievna djela u pravilu se izravno ili
posredno pozivaju na
jo stariju mudrost i na iskustvo koje im je prethodilo

2. Drevni istok. Temelji velikih religija

- knjievnost nije lako razlikovati od mitologije, no nimalo je lake nije
razlikovati ni od religije, od filozofije i od znanosti
- razliku izmeu svete knjievnosti i svjetovne knjievnosti uspostavio je
tek srednji vijek, a razliku izmeu knjievnosti i filozofije, odnosno
znanosti, nisu ni do danas svuda jasno odredive
- vrlo je vjerojatno da mnoge sauvane tekstove mi shvaamo kao
knjievnost koja nije obavezujua, a da su oni zapravo pripadali
onome to se smatralo svetim i time u najveoj mjeri obvezatnim
- mi ne znamo koliko su ozbiljni bili ti tekstovi pa o poecima knjievnosti
moemo govoriti jedino na taj nain da projiciramo nae iskustvo u
prolost

- pismo nije izmiljeno da bi se njime prenosilo takvo iskustvo kakvo danas

pripisujemo knjievnosti, ve iz potrebe zapisa koji su sluili
gospodarstvenim ili ritualnim potrebama
- poto su stari tekstovi teko prevodivi, okrnjeni ili fragmentarni o
knjievnosti u
dolinama Nila, Eufrata i Tigrisa teko da moemo znati neto
to bi bilo potpuno sigurno
- iako se prijevodi uvelike razlikuju, moe se nai neka zajednika tematika
- staroegipatska knjievnost
- njome zapoinje povijest svjetske knjievnosti
- postajala djela slina lirskim pjesmama, himnama, tualjkama,
priama, bajkama,
ak i dramama
- neka djela:-Pouka mudrosti- Phanotep, 2400. godina. pr. Kr.
- Razgovor razoarana ovjeka i njegove due- 2250. godine
pr. Kr.
- Pjesme s rijeke- 15. godina pr. Kr.
- imali su knjievnu tehniku- jezina organizacija se razlikuje od
obinog govora
- Sinheova pria- popularno djelo tijekom barem tisuu godina
- pisano u prvom licu, ima znaajke autobiografije
- pretea tehnike pripovijedanja
- nema epa
- babilonska ili mezopotamijska knjievnost
- veinom pisana klinastim pismom na sumerskom ili akadskom
jeziku
- Ep o Gilgameu- akadski jezik
- najstariji ep svjetske knjievnosti
- oko 1700. godine pr. Kr.
- imao i kultno znaenje
- djelo izuzetne knjievne vrijednosti
- stilska sredstva- ponavljanja, formularni opisi, umetnute prie
itd.
- razvija pripovijedanje na nain koji susreemo tek u
romanima
- karakter Gilgamea mijenja se tijekom epa (prvo
bezosjeajan tiranain,
nakon sretanja s Enkiduom kree u pothvate koji pomau
ljudima)
- istinski se i duboko uasnuo nad fenomenom smrti

- Enuma Eli- sakralnog karaktera postanak svijeta i boga

- Biblija- sveta knjiga idova (Stari zavjet) i krana
- usmjeravala europsku kulturu dva tisuljea
- Stari zavjet- tekstovi nastajali gotovo tisuu godina
- povijesne, poune i proroke knjige
- raznolikost stilova- nema jednog ''biblijskog'' stila
- tekstovi imaju ton objave
- Petoknjije- prvi dio Biblije
- pripisuje se Mojsiju
- svojevrsna povijest izraelskog naroda
- temeljni mitovi o postanku svijeta i ovjeka
- Mojsije, Salomon, David, Noa, Samson, Dalila
- nazire se i tehnika pripovjedna proze
- posebne knjievne vrste predstavljaju Pjesma nad
pjesmama i Knjiga o
Jobu
- Knjiga psalama- utemeljili tradiciju pjesnikih oblika sa
snanim slikama,
jakim osjeajima i uzvienim stilom, izraavajui enju,
strah, bol, razoaranje i nadu u spas napaenog naroda
- Novi zavjet- opis Isusova ivota i uenja
- 27 knjiga
- povijesne knjige (Evanelja i Djela apostolska), poune
knjige (Poslanice
apostola) i proroka knjiga (Otkrivenje)
- Isus Krist je sin Boji i poslan je da bi spasio ovjeanstvo
- Evanelja- temeljni dio novog zavjeta
- opisuju Isusov ivot
- Matija, Marko, Luka i Ivan
- istiu se Isusove parabole
- Djela apostolska i Poslanice utemeljuju kasniju kransku
teologiju, a
Otkrivenje postaje uzorom apokaliptine knjievnosti
- indijska knjievnost
- u Indiji ulogu Biblije imaju Vede
- svete knjige hinduizma i brahmanizma
- vrlo stare, po nekim izvorima najstariji poznati tekstovi
- nastajale od otprilike 1500. godine pr. Kr. do poetka nove
ere
- etiri zbirke: Rgveda(najstarija, najopsenija i najvanija),
Samaveda,

Yajurveda i Arthaveda
- nemaju jedinstven sustav
- Mahbhrata- zbirka svekolike knjievnosti, najpoznatiji indijski ep
- 200.000 stihova
- nastajala otprilike od 4. stoljea prije do 4. stoljea nakon
Krista
- Pjesma o kralju Nali, Pria o Savitri, Pjesma uzvienog
-Rmyaa- drugi najpoznatiji indijski ep
- 48.000 stihova
- kompozicijski cjelovitiji
- legenda ga pripisuje Valmikiju
- avanture Rama i Site, kraljevski para
- podsjea na bajku, veliku ulogu imaju ivotinje
- iznimna matovitost, bujna i slikovita fantastika i suptilna
osjeajnost
- budizam- osniva Gautama Buddha (oko 563.-483. godine or. Kr.)
- temelj je uenje etiri plemenite istine
1. ivot je patnja
2. uzrok patnji je elja koja odreuje sudbinu (karmu) i
dovodi do
ponovnih utjelovljenja (samsara), koja su takoer
puna patnje
3. ovjek se patnje moe osloboditi jedino oslobaanjem
od strasti i
elje
4. spas se sastoji u nirvani
- osmerodijelna staza do uspjeha- prava vjera, odluka, rije,
in, ivot, tenja,
miljenje i sabranost
- to se uenje s vremenom razvilo u razgranate mitolokoteoloke sustave
- izvor bogate, razvijene i raznolike knjievnosti
- pripovijetke u Indiji- pojavljuju se vrlo rano i razvijene su
- hipoteze po kojima sve pripovijetke potjeu iz Indije
- Panantantra- pet pripovjedaka
- zbirka pounih pria i basni puna pounih poruka
- sastavio ju Vishnusarman na zahtjev kralja
- iroko rasprostranjene i ule u usmenu predaju
- drama je u Indiji takoer vrlo stara, premda se sauvani tekstovi
visoke vrijednosti
javljaju tek u petom stoljeu
- indijsko je kazalite prema predaji boanskog podrijetla
(Brahma)

- dri se da je nastala iz pukih obrednih vrijednosti

- indijsko kazalite daje prednost plesu, pokretima i pjevanju,
nalik operi
- dramatiar Kalidasa (4. ili 5. stoljee)- akuntal
- nema prave dramske napetosti
- visoki stilizirani lirski opis enske ljubavi
- pobjeda iskrenosti i dubokih uvstava nad spletom
nesrea koje
vrebaju u ljudskoj sudbini
- Kalidasa najvaniji i najpoznatiji predstavnik ''kavye''
- djela Oblak glasonoa, Godinja doba, Pleme
Raguhevo i
Povratak Kamare se smatraju vrhovima
indijske knjievnosti
- arapska knjievnost
- Kur'an- tekstovi koje je aneo objavljivao proroku Muhamedu u
gradovima Meki i
Medini u vremenu od 612. do 639. godine
- sastoji se od sura poredanih po duljini (dulja ispred kraih)
- Muhamed je tekstove znao napamet i stalno ih je ponavljao svojim
uenicima koji su
ih kasnije zapisali
- izlae religijska naela, pouke i opomene, moralni i zakonski propisi
- strogi monoteizam i moralni kodeks
- stil nadahnute propovjedi, dotjeranost ritmike proze, slikovit je i
izraajan, brojne
alteracije i srokovi, ali razumljiv, saet i jednostavan
- nenadmaan uzor arapskog jezika i stila, uzor koji su slijedili svi
kasniji religijski
tekstovi
- kineska knjievnost
- tri religije- konfucionizam, daoizam i budizam
1. konfucionizam- osniva Kung-fu-ste (551.-479. prije Krista)
- temelj njegova propovijedanja jest svojevrsna ''etika''
- treba voljeti ljude, suosjeati s njima i pomagati im
- veliku ulogu igra hijerarhijska tradicija (podanici moraju
potivati
kralja, mlai starije, ena mua)
- imao je imao oko 3000 uenika, od toga 72 iznimno darovita
koji su sve
biljeili

- oko njegovog splele su se mnoge legende, pa je u mnogim

varijantama
on ispao boanstvo, a u nekima tek putujui uenjak
- skupljao je stare rukopise
- objavio zbornik stare kineske poezije- Knjige pjesama
- izabrao 305 od 3000 pjesama
- tematika raznolika
- sloena jezina organizacija
2. daoizam- utemeljitelj Lao-tse, Konfucijev suvremenik
- uenje zabiljeeno u knjizi Dao de jing
- sadri zbirku izreka i stihova
- najvie prevoena kineska knjiga uope
- naglaava apstraktnu spekulaciju, s elementima mistike
- mistika se esto nastoji povezati s knjievnou
- daoizam je tek kasnije postao s jedne strane religija, a s
druge filozofija

3.Antika
- Od Homera do danas- izreka kojom povjesniari knjievnosti ele rei
da se od prvih
dijelova antike pa do danas moe pratiti neprekinut slijed knjievne
tradicije
- naravno , i antika je knjievnost imala prethodnike, prije svega u
egipatskoj i
knjievnosti naroda Mezopotamije
- postignua grke, pa kasnije i rimske kulture toliko su velika i utjecajna
na sav daljnji
razvitak da se moe rei kako je kultura kakvu danas poznajmo
zapoela u Grkoj
- po miljenju nekih teoretiara, grka, pa i kasnije rimska
knjievnost, nije samo
temelj, ve i nepremaen uzor u knjievnosti
- antiki, osim star, znai jo i dragocjen i visoko vrijedan, a pridjev
klasian, osim kolski,
znai i uzoran i dostojan oponaanja
- knjievnost u onom smislu u kojem ju mi danas shvaamo, itamo i
razumijemo, pojavljuje
se u staroj Grkoj
- knjievnost je dobila ulogu koju ima i danas

- u umjetnosti se uspostavlja ideal ljepote, istie se estetska funkcija

- grko pismo je omoguilo da se cijela kultura okrene pismu (to nije
bilo mogue za
vrijeme klinastog pisma ili hijeroglifa)
- u grkoj knjievnosti napravljen okret od mitologije prema filozofiji i
znanosti
- mythosu je suprotstavljen logos
- antici kao knjievnoj epohi pripada kontinuirani razvoj dviju velikih
knjievnosti, grke i
rimske, a traje od 800. godine prije Krista pa do propasti Rimskog
Carstva (polovina 5.
stoljea nakon Krista)

A) Grka knjievnost
- poinje Homerovim epovima, 800. godine prije Krista
- konani rezultat duge usmene tradicije
- Homer je bio legendarna osoba
- prije su mu se pripisivala mnoga djela, ali danas samo Ilijada i
Odiseja
- homersko pitanje- pitanje autorstva Homerovih epova
- zasnivaju se na formulama, kompoziciji koja epizode ukljuuje kao
samostalne
dijelove uvijek istim ili slinim postupcima, na izgraenom
sustavu opisa i nain na koji se uvode i vode dijalozi
- horizontalni stil- niu se opisi i epizode tako da radnja sporo
napreduje, ali se
opisima razotkriva sloen i raznovrstan svijet dogaaja, radnji i
likova
- Ilijada- 15.693 heksametra, stih od 6 stopa
- naziv po Iliju (Troja), posveena opisu ratnog pohoda na
Troju, koja je nakon
dugotrajne opsade razorena i spaljena
- povod rata je otmica Helene, najljepe ene na svijetu
- i bogovi se mijeaju u rat (Grci- Hera i Atena, TrojanciAfrodita)
- opsada je trajala deset godina, ali ep poinje na samom kraju
sukoba
- in medias res- u sredite zbivanja
- poinje zazivanjem muze i svae izmeu Agamemnona i Ahila
- veliki dio igra smisao za detalje

- karakteri junaka sjajno su ocrtani, oni se boje smrti i tee

besmrtnosti koju e
postii slavom
- pjesma o ratu u kojem je sve to je ljudsko dolo do izraaja
- Odiseja- ima 12.110 heksametara
- tematikom i stilom se dosta razlikuje od Ilijade
- opisuje pustolovine Odiseja nakon Trojanskog rata, kad se
vraao kui
Penelopi i Telemahu
- brojne Odisejeve pustolovine pripovijeda sam Odisej ime je
postignuta
prisnost tona, pa ak i uvjerljivost koja podsjea na
kasnije romane
- kompozicija je sloenija od kompozicije Ilijade
- radnja se esto prekida, epizode su brojne i raznovrsne
- enja za domom je toliko jaka da ga niti obeanje
besmrtnosti ne moe
pokolebati
- lutanje u prostoru i vremenu, gonjeno tenjom za
svojevrsnim
povratkom tematika je brojnih velikih djela, to ini
Odiseju jednim od temeljnih djela svjetske
knjievnosti
- znaenje epova je u njihovom obuhvatu cjelokupnog svijeta rane
antike, ispunjenog
bogovima i ljudima, obiajima, vjerovanjima koja kao da
pripadaju jednom preglednom i ureenom kozmosu
- Homer je ''uitelj svih Grka'' i svojevrsni simbol knjievnosti kao
takve
- Hesiod (prijelaz iz 8. u 7. stoljee pr. Kr.)- drugi najvei grki epiar
- epovi Teogonija i Poslovi i dani
- slavi rad, umjetnost i moralne vrline, ali Homer je bolji u pjesnikom
umijeu
- Teogonija- prva umjetnika sinteza pripovijesti iz grke mitologije
- Poslovi i dani- opomena bratu Perzu
- izravne opomene odjevene u pjesniko ruho
- prisutan pesimizam
- u 7. i 6. stoljeu pr. Kr. dolazi do procvata grke lirike
- melika- rane lirske vrste koje su se izvodile uz glazbenu pratnju
- elegija i jamb- recitativne vrste

- Alkej (7./6. stoljee pr. Kr.) i Sapfa (prva polovica 6. stoljea pr. Kr.) su
priznati klasici himne,
patriotske i ljubavne lirike
- oboje potjeu s otoka Lezbos koji je bio kulturno sredite
- Sapfina ljubavna lirika sadri izljeve strasti i opise njenih tienica,
ali i ivotne pouke
- odatle potjee naziv lezbijska ljubav
- Platon je sapfu uvrstio meu muze
- Anakreont (druga polovina 6. stoljea pr. Kr.)
- utemeljitelj tipa lirike nazvanog anakreontika ili anakreontska lirika
- kratkim i zvunim stihovima slavi vedre strane ivota, radosti
to ih ovjek
moe nai u ljubavi, vinu i veselom drutvu prijatelja
- Pidar (oko 518.-442. godina pr. Kr.)- predstavnik korske lirike- dua i recitirali su ju korovi
- utemeljitelj ode- sveani stil, podijeljene na strofe i antistrofe
- slave pobjednike na Olimpijskim igrama i isprepletene
priama iz mitova
- bujna metaforika, dubina misli i uspjeno uplitanje mitskih
dijelova
- stekao glas najboljeg grkog liriara
- Ezop (6. stoljee pr. Kr.)
- prema predaji izmislio basnu
- navodno je bio ruan, pa izobliuje ljude u ivotinje
- saete priice sa dramskom strukturom, kratka ekspozicija, zaplet i
iznenadni rasplet
- zbornik basni koji mu se pripisuje, meutim, nastao je vjerojatno
dosta kasnije
- u najboljim basnama osim jednostavne moralne poruke javlja se i
dublja, ivotna
mudrost
- u klasinom dobu grke knjievnosti liriku i basnu zamjenjuje grka
tragedija
- djela tri najvea grka tragiara znae vrhunska ostvarenja u
povijesti svjetske
knjievnosti i jo se danas izvode na pozornicama diljem
svijeta
- podrijetlo grke tragedije podrazumijeva dugotrajan proces u kojem
su sudjelovale
obredne igre, tualjke na grobovima pa lih heroja i tradicija

usmene knjievnosti
- imala je kultno znaenje, njezino se izvoenje smatralo sveanou
- grka su kazalita mogla okupiti i do 40.000 ljudi
- Eshil (525.-456. godine pr. Kr.)- ''otac tragedije''
- napisao dvadesetak djela , od kojih je sauvano sedam
- najvie se cijeni trilogija Orestija (Agamemnon, rtva na
grobu, Eumenide),
Sedmorica protiv Tebe i Okovani Prometej
- Orestija- strasti, sloeni osjeaji, ubojstva i krize savjesti
(kao i u
suvremenim dramama)
- pozadina mitoloka
- obuzetost mitom i povjerenje u tradicionalne, ve mitom zacrtane
vrijednosti
- pripovijedanje zamjenjuju dijalozi i monolozi, te dijelovi koje
izgovara kor
- uvodi drugog glumca
- dijelovi njegovih tragedija su vrlo esto i vrijedna lirska poezija
- Sofoklo (496.-406. godina or. Kr.)
- napisao 123 dramska djela, od kojih je sauvano 7 u cjelini
- Ajant, Elektra, Kralj Edip, Antigona, Edip na Kolonu,
Trahinanjke i
Filoktet
- usavrio grku tragediju
- uveo je treeg glumca, umanjio ulogu kora i naglasio je
dramsku radnju i
dijaloge
- ima preglednu i jasnu kompoziciju, napetost koja postupno
raste do
traginog razrjeenja, dijaloko suprotstavljanje likoca, te
dojam da se sve zbiva prema nekoj unutarnjoj logici koju
lake moemo osjetiti nego obrazloiti
- Kralj Edip- najbolji primjer cijele knjievne vrste tragedije
- Antigona- takoer vrlo vjeto napisana
- ta su dva djela imala velik utjecaj na knjievnost i europsku
kulturu u
najirem smislu rijei
- Edipov kompleks- podsvjesna mrnja sinova prema oevima
- razvio je dramu kao knjievnu vrstu do stupnja u kojem je ona
postigla savren
oblik (Aristotel)

- nenadmani uzor dramatiara jer je uveo vezu izmeu kazalita i

knjievnosti u kojoj
se one uzajamno uvjetuju
- Euripid (485.-406. godine pr. Kr.)
- za ivota manje omiljen nego prva Eshil i Sofoklo
- od 90 napisanih drama sauvano je 19
- najpoznatije su Medeja, Hipolit, Elektra, Ion, Mahniti
Heraklo,
Ifigenija u Tauridi i Bakhe
- iako rabi mitoloku grau, najvie pozornosti posveuje psihologiji
likova
- zaetnik i est uzor psiholoke drame
- nenadmaan je u obradi osjeaja koje prerastaju u strasti, pa likovi
njima vie ne
mogu vladati
- osobito ga zanimaju enski likovi- uao je duboko u ensku
psihologiju
- razradio je neke karakteristine postupke
- deus ex machina (bog iz stroja)- posebnim mehanizmom se
sputa na
pozornicu neko boanstvo koje razrjeuje preostale
napetosti i konano zakljuuje radnju
- koristi se i prepoznavanjem i metateatarskim efektima
- komedija (naziv: gr. komos- veseli ophod, gr. ode- pjesma) je takoer
vrlo vana za grku
knjievnost
- Hegel ju je oznaio kao jedan od vrhunaca dostignua ljudskog uma
- komedija je izraz neega to su stari Grci pripisivali svojim
bogovima- smijeh je
konano razrjeenje onoga to se nikako drukije ne moe
razrijeiti
- grka je komedija nastala iz veselih i razuzdanih obreda u kojima se
slavila plodnost i
izokretale uobiajene vrijednosti
- i u njoj ima vanu ulogu kor, koji je inila neka fantastina, odjeom
oznaena
skupina (abe, ptice, oblaci)
- Aristofan (oko 445.-385. godine pr. Kr.)- jedini grki velikan komedije
- vladao je Atenskom scenom 40 godina
- napisao je 44 komedije, od kojih su 4 prijeporne, a u cjelini ih je

sauvano 11
- najvie se cijene Oblaci, Ose, Mir, Ptice, Lizistrata, abe
i ene u
narodnoj skuptini
- njegove komedije se bave suvremenim dogaajima, poznatim
osobama i kulturnim i
politikim aferama
- mnogi ga kritiari smatraju zaetnikom knjievne kritike kao
zasebne knjievne
djelatnosti
- utemeljitelj svojevrsne satirike utopije
- jedino je Meandar (343.-291. godine pr. Kr.) uspio dosegnuti barem neke
vrijednosti
Aristofanove komedije
- napisao je vie od stotinu komedije, no u cijelosti se sauvala samo
jedna,
ovjekomrzac, a 16 ih je poznato u manjim ili veim
odlomcima
- izvrsne karakterizacije likova, znalaki izveden zaplet i vrlo uspjeli
dijalozi
- uz epiku, liriku, tragediju i komediju, veliki doprinos svjetskoj knjievnost
ine i filozofija,
historiografija i retorika
- grka filozofija- proizvod grke kulture i grkog duha
- zapoela je kao kritika knjievnosti, zakljuuje da knjievnost lae i
da bi Homere
valjalo ibom istjerati iz zemlje (Heraklit)
- samosvojna je i neponovljiva kao fenomen ugraen u temelje
europske i svjetske
kulture
- poeci su povezani s mitskim miljenjem i usmenom kulturom
- prvi filozof u europskoj povijesti je Tales iz Mileta (6. stoljee pr. kr.)
- za knjievnost su posebno vani sofisti
- prvi profesionalni svjetovni intelektualci
- poduavali su za novac
- humanistike discipline- filozofija, govornitvo, povijest,
umijee
politike i gramatika
- sofisti su doli na lo glas zbog Platona i Sokrata

- Sokrat- oslanja se na razum

- koristi metodu dijaloga, razgovora
- nakon to je optuen za smrt za kvarenje mladei odbio se spasiti
bijegom
- Platon (427.-347. godine pr. Kr.)
- vrijedno djelo Obrana Sokratova, ali i Fedon, Gozba,
Protagora, Gorgija,
Teetet, Parmenid, Sofist, Kratil i Drava
- u djelu Zakon je virtuozno razraen knjievni oblik dijaloga
- pretea knjievnoj vrsti koja je kasnije nazvana sokratskim
dijalogom, na temelju
koje se razvio novovjekovni roman
- filozofija- dva oprena naina filozofiranja- zamisao o idejama (koje
jedino ine
pravu stvarnost) i mitoloki i mistiki elementi
- Aristotel (384.-322. godina pr. Kr.)
- utjecao na knjievnost, filozofiju, pa i cjelokupnu kulturu Europe
- njegova brojna djela zahvaaju sva podruja grke znanosti
- u filozofskom smislu najvanije mu je djelo Metafizika
- obrauje u njemu temeljna naela svoga filozofiranja
- spisi o logici (Organon), etici (Nikomahova etika), te
knjievnosti (Retorika i O
pjesnikoj umjetnosti, odnosno Poetika)
- u dugom razdoblju neprijeporan autoritet svake filozofije i znanostiFilozof
- njegovo se uenje suprotstavlja Platonu- Prijatelj je Platon, ali jo
je vie prijatelj
istina
- znanstveno opovrgavanje Aristotela pripada tek Galileju
- Poetika- od iznimnog znaenja za knjievnost
- Aristotel je branio autonomnu vrijednost knjievnosti - ona
nije tek
oponaanje oponaanja kako je tvrdio Platon
- uveo je razlikovanje knjievnih vrsta
- prvi pravi teoretiar knjienosti u povijesti
- Herodot (484.-424. godina prije Krista)- otac povijesti
- utemeljitelj povijesne znanosti i pisac koji je razvio umijee
pripovijedanja do tog
stupnja da se dri temeljem daljnjeg razvitka

- Povijesti- imaju slinu ulogu u razvitku pripovjedne proze kao

Homerovi epovi u
epskoj poeziji
- Herodot opisuje ono to je sam vidio, uo od drugih i ono to
dri prema
vlastitom miljenju istinitim
- uvodi mnotvo pria, crtica, zapaanja i opisa ljudi i obiaja
- stil je jednostavan i jasan, pripovijedanje slijedi tradiciju
usmenog
pripovijedanja, ali je kompozicija podosta sloena i govori
o visokom stupnju ve razraenog umijea
- Tukikid (454.-poetak 4. stoljea pr. Kr.)- Herodotov nasljednik
- Povijest Penelopskog rata
- postavlja prve temelje prave znanosti povijesti
- njegov opis kuge u Ateni gotovo je nenadmaen knjievni
prikaz djelovanja te
bolesti na pojedinca i cjelokupnu zajednicu
- retorika- uz filozofiju i historiografiju, trei svjetsko-povijesni doprinos
grke kulture
- vana je kao govornika praksa i teorija govornitva
- razvila se kao umijee uvjeravanja
- kako uvjerljivo govoriti, dokazivanje, vjetina iskazivanja i ope
obrazovanje
- najglasovitiji Isokrat (436.-338- godine pr. Kr.) i Demosten (384.322. godine pr. Kr.)
- uspostavili govor kao knjievnu vrstu
- zapisivali su ih i dijelili na sudske, politike i pohvalne
- sofisti su njegovali retoriku, dok su joj Sokrat i Platon osporavali
svaku vrijednost
- Gorgija (485.-380. godina pr. Kr.)- govornik
- napisao raspravu u kojoj izuzetnom vjetinom dokazuje da nita ne
postoji, a i da
postoji, ne bi se moglo spoznati, a kada bi se moglo i spoznati,
ta se spoznaja ne bi nikako mogla priopiti drugome
- skepticizam, relativizam i agnosticizam se nastavljaju u razdoblju
helenizma koji poinje
nakon poraza u bitci kod Heroneje 338. godine pr. Kr. kad je Grka
potpala pod vlast
Makedonije

- Helenizam- doba kad se uvelike mijenja poloaj, znaenje, vanost i

svrha knjievnosti
- prije je grka knjievnost pripadala jednom narodu i imala je
temelju u njegovoj
mitologiji- jedinstvena publika
- u helenizmu dolazi do irenja kruga recepcije i decentralizacije
kulturnih sredita
- knjievnost i filozofija postaju vie privatne djelatnosti, njihovo
sjavno djelovanje
svodi na mali broj ljubitelja ili publiku kojoj nita nije zajedniko
- nema vie velikih filozofskih sustava, ali razvijaju se pojedinane
znanosti
- Euklid (oko 300. pr. Kr.) - utemeljitelj geometrije
- Aristrah (oko 280. pr. Kr.)- zastupao heliocentrini sustav
- Eratosten (275.-195. godine pr. Kr.)- prva karta poznatog
svijeta, dri Zemlju
kuglom
- za ivot knjievnosti od bitne su vanosti i bibliotekari velikih
biblioteka u
Aleksandriji i Pergamu
- Teokrit (oko 300.-250. pr. Kr.)- legendarni osniva lirske vrste
zvane idila
- tip knjievnosti

B) Rimska knjievnost
- naziv rimska knjievnost izveden je iz naziva rimske drave koja je dobila
ime po glavnom gradu Rimu
- knjievnost pisana na latinskom jeziku od 3. stoljea prije Krista do
sredine ili kraja 6. stoljea nakon Krista, odnosno do propasti Rimskog
Carstva
- naziv ''latinska knjievnost'' se rabi samo u irem smislu i ona traje do
danas
- rimska knjievnost je najutjecajnija knjievnost u europskoj, pa i svjetskoj
povijesti
- ona je od grke knjievnosti preuzela shvaanje knjievnosti kao
autohtone jezine
djelatnosti, temeljene knjievne oblike i vrste, odnos prema retorici i
filozofiji i duh
koji proima grku knjievnost, ali je postupno izgradila vlastiti
sustav knjievnih vrsta,

ostvarivi pri tome djela koja su uzor zadnjih 2000 godina

- zadrala je jedinstven jezik, koji se dosta razlikovao od govornog, pukog
jezika
- knjievnost je bila institucija obrazovanih
- podjela na razdoblja: dva uvoda, a zatim zlatni, srebrni i bronani vijek
- knjievnici zlatnog vijeka ine kanon uzora koje se najvie
pokuavalo oponaati
- Titi Makcije Plaut (izmeu 245. i 251.-184. godine pr. Kr.)
- najvei rimski i jedan od najveih svjetskih komediografa
- ljubimac svih slojeva publike
- od rane dobi radi u kazalinom pogonu, najprije kao scenski radnik,
a kasnije kao
kazalini pisac
- napisao oko 130 dramskih djela, od kojih je sauvano dvadesetak
cjelovitih komedija
- najpoznatije i najbolje komedije su up (krtac), Hvalisavi
vojnik,
Bakhide, Menaechmi, Amfitrion, Pseodolus,
Konopac, Trogroka i Mladi Kartaanin
- koristio je motive i postupke grkih komediografa, ali je originalnost
u jeziku, stihu,
vjetini zapleta i mnogim novinama nesumnjiva
- stvorio je uzorak koji e slijediti najvei komediografi svjetske
knjievnosti
- plautovska komedija- komika situacije, jezine ale, dosjetke i
porugljive
karakterizacije, te tematska usmjerenost prema tipskim
likovima
- quid pro quo- vrsta produljenog nesporazuma koji se
razrjeava tek na kraju
- likovi su strogo odreeni radnjom, mane i slabosti su
naglaene estim
ponavljanjima, pa je karakterizacija uvijek na rubu
karikature
- Plautove komedije nanovo otkriva renesansa i postaju toliko
utjecajne da se Plauta
naziva najutjecajnijim svjetskim komediografom
- Tit Lukrecije Kar (oko 98.-55. godine pr. Kr.)
- napisao do danas nenadmaen filozofski ep O prirodi
- opseno djelo od 7.830 heksametara

- brani Epikurovu filozofiju

- kasnije krivo shvaena kao zagovaranje neobaveznog
uivanja u
ivota, ona je naprosto humanistika etika
odgovornosti, koja ne priznaje utemeljenje u
transcendenciji i ovjeka prema njoj obvezuje
jedino odnos prema samom sebi i drugim ljudima
- treba izbjegavati zlo i postii duevni mir
- Dok postojimo mi, nema smrti, a kad doe smrt, nas
vie nema
(Epikur)- pomisao na smrt nas ne smije ometati
- Lukrecije je ep uspio savreno oblikovati utjecao je na sve
knjievnike koji e
htjeti obraditi filozofsku problematiku tako da nalikuje
umjetnikoj knjievnosti
- Gaj Valerije Katul (84.-54. pr Kr.)
- stekao slavu kao liriar ve u ranijem razdoblju rimske knjievnosti
- pripada skupini ''neoterika'','' novih pjesnika'' koji su se
suprotstavljali tradiciji
- dijele zajednika uvjerenja o svrsi pjesnitva, oslanjaju se na
Alkeja, Sapfu i
liriare helenistikog razdoblja, odbacuju tematiku
rodoljublja i moralizam
- prvi primjer knjievnog pravca
- sauvana njegova zbirka od 116 pjesama- Catulli Veronesis Liber
- elegije, rugalice, epigrami itd.
- najbolje ljubavne pjesme posveene Klodiji
- u stilizirani pjesniki izraz uvodi strastvenu erotiku
- pjesniki opis ljubavnih zgoda i nezgoda
- sredinja je osoba zlatnog vijeka rimske knjievnosti Marko Tulije Ciceron
(106.-43. pr. Kr.)
- govornik, teoretiar govornitva i filozofski pisac
- 80.-30. pr. Kr.- Ciceronovo doba
- govornitvo tad vrlo cijenjeno, pa se i govor uzima kao svojevrstan
model prema
kojem se razrauje uenje o kompoziciji, stilu i figurama u
ostalim knjievnim vrstama
- priznao je filozofiju, ali ju je ukljuio u retoriku (Aristotel je napravio
suprotno)
- izuzetno obrazovan i izuzetno uspjean odvjetnik, uzdigao se do
mjesta konzula
- politika mu nije ila, ubijen kad je pokuao pobjei u Grku

- sauvano oko 900 pisama, a najpoznatiji govori su Za Seksta

Rocija, Protiv
Katiline i Filipike I-XIV
- svojim je uspio svojim govorima postii takvo jedinstvo jezinog
izraza i namjere da
je postao mjerilom vrhunske tehnike cjelokupnog knjievnog
stvaranja
- teorija govornitva: O govorniku i Govornik
- filozofija: O dravi, O najveem dobru i najveem zlu, Lelije ili
o prijateljstvu,
O dunostima i O akademskoj filozofiji
- izgradio je latinsku filozofsku terminologiju
- iako izlae misli grkih filozofa on je prvi veliki filozofski pisac koji
''misli na
latinskom''
- Publije Vergilije Maron (70.-19. godine pr. Kr.)- najvei rimski pjesnik
- Bukolike- niski stil, pastirski rod, jo se nazivaju ekloge
- opis pastiroskog ivota
- ima ih deset, u 4 eklogi se najavljuje povratak Zlatnog doba i
roenje mukog
djeteta koje e svijetu donijeti mir
- Georgike- srednji stil, didaktiki spjev
- prvi spjev o ratarstvu, drugi o voarstvu, trei o stoarstvu, a
etvrti o
pelarstvu
- Eneida- visoki stil, epski spjev
- nasljeuje Homera
- u prvih est pjesama slijedi Odiseju- lutanje mitskog Trojanca
Eneje
- odreeno mu je da osnuje Rimsku dravu
- ljubav izmeu Eneje i kraljice Kartage Didone, koju
naputa ''gonjen
sudbinom''
- u drugih est pjevanja se oslanja na Ilijadu- Eneja se iskrcao
na uu Tibera
- eni se za kraljevu (Latin) ki Laviniju i osniva grad pod
tim imenom
- kasnije se seli u Alba Longu, gdje e se roditi Romul i
Rem
- nacionalni ep
- vrhunski dotjerana u smislu knjievnog izraza i oblikovanja
- jedno od najutjecajnijih knjievnih djela u povijesti

- Vergilije, prema legendi, nije bio zadovoljan vlastitim epom i

htio ga je spaliti
- Kvint Horacije Flak (65.-8. godine pr. Kr.)- drugi najvei pjesnik zlatnog
vijeka
- pisao je krae stihovne vrste, skupljene u zbirkama Epode,
Satire, Pjesme i
Poslanice, raznolike po tematici i pjesnikim oblicima
- ivotna srea u privatnim zadovoljstvima i unutarnjoj stabilnosti
- aurea mediocritas- zlatna sredina
- Pjesme- najvei domet rimske lirike
- refleksivne, ljubavne, rodoljubne, anakreontske i prigodne
pjesme
- vrlo dotjerano pjesniko umijee
- Poslanica Pizonima- posveena teoriji pjesnikog umijea
- kasnije nazvana Pjesniko umijee
- izloena naela pjesnikog oblikovanja
- prisutne mnoge kratke izreke- in medias res, delectare et
prodesse
(zabavljati i koristiti)
- Pubije Ovidije Nazon (43. godine pr. Kr. 18. godine nakon Kr.)
- Ljubavne pjesme, Heroide, Ljubavno umijee,
Metamorfoze, Kalendar
- najitaniji i najpopularniji rimski pisac
- pisao je o obinoj ljubavi, o enama i mukarcima, o svakidanjici i
mitologiji koju
smatra pjesnikom graom
- suptilna ironija
- Ljubavno umijee- parodija
- poduava se mukarce i ene kako nai predmet svoje ljubavi
i vrlo ozbiljno
se opisuje kako treba voditi ljubav
- Metamorfoze- niz mitskih pria koje opisuju neku pretvorbu
- 8. godine je prognan u Tome na crnom more gdje je napisao zbirke
elegija
Tualjke i Poslanice s Ponta u kojima se ali na sudbinu
prognanika i moli uglednike da mu pomognu
- Lucije Anej Seneka (oko 4. godine pr. Kr. 65. godine nakon Kr.)
- satiriar, filozof i dramatiar
- najpoznatiji filozofski spisi- zbirka Pisma Luciju
- tragedije: Bjesni Herakul, Trojanke, Medeja, Fedra i Edipobrade siea iz

grke mitologije i tragedije

- obilno zastupljeni prizori umorstava, samoubojstava,
maginih obreda i
reakcije likova
- objavio otru satiru Pretvorba boanskog Klaudija u tikvu kojoj je
temeljna
okosnica otra, ismijavajua kritika
- Gaj Petronije Arbiter (umro 66. godine)- nenadmaan satiriar
- autor velikog proznog djela Satire od kojeg su sauvani samo
odlomci iz 14. i 15.
knjige
- neki teoretiari tvrde da je on doao najblie novovjekovnom
romanu
- knjievni postupak travestije i porugljivog oponaanja
razliitih stilova i
mnogih dijelova ve ranije objavljenih knjievnih djela
- Marko Valerije Marcijal (oko 40.-140.)- takoer uspjeli satiriar
- temeljno djelo je velika zbirka epigrama koja u 15 knjiga sadri
1555 epigrama
- utemeljitelj epigrama kao priznate knjievne vrste
- iako je epigram poznat u grkoj knjievnosti, tek da je Marcijal
razvio i razradio do
stupnja prepoznatljive lirske knjievne vrste
- u njegovoj zbirci preteu podrugljivi epigrami s duhovitim kratkim
zapisom o
nekomu ili neemu i sa zavrnom poantom na kraju
- Apulej (oko 125.-180.)
- napisao djelo Metamorfoze ili Zlatni Magarac
- ima karakter romana, ali je nalik i uokvirenoj zbirci novela
- vano djelo svjetske knjievnosti
- ima elemente pustolovnog romana, ljubavi i erotike, s
elementima bajke,
arobnjatva i simbolike

4. Srednji vijek
- naziv srednji vijek, iako nesavren, uveden je zbog tradicije, povjesniari
knjievnosti
preuzeli su ga uvjetno, iz nude

- druga temeljna epoha europske povijesti knjievnosti

- povezivanje antike i biblijske mitologije
- kultura koja se s jedne strane oslanja na Bibliju i kranstvo, a s
druge na Bibliju i
kranstvo
- trajanje epohe traje otprilike tisuu godina
- poetak najee propast Zapadnog Rimskog Carstva, odnosno
476., a kraj es
razliito datira- padom Carigrada 1453., otkriem Amerike
1492. ili poetkom reformacije 1517. (neki teoretiari smatraju
da je trajao do Francuske revolucije 1789.)
- zbog veliine prostora i dugotrajnosti vremena, moe se opisati kao
epoha procesa
- proces ujednaavanja i, usporedno, razjednaavanja biblijske i grke
mitologije
- svojevrsno ujednaavanje zbiva se preuzimanjem kranstva
- nastaje knjievnost kojoj je kranska religija, pa time i biblijska
tematika i simbolika,
uvelike zajednika
- teku procesi nastajanja nacionalnih knjievnosti, pa je srednji vijek epoha
u kojoj su
stvorena temeljna djela mnogih nacionalnih knjievnosti
- unato tome, latinski ostaje dominirajui, svjetski jezik
- Kina je u srednjem vijeku vjerojatno najvea, najbogatija i najbolje
ureena drava na
svijetu
- samo iz razdoblja dinastije Tang (618.-907.) sauvano je oko
50.000 pjesama od
2.000 pjesnika
- vrhunska svjetska poezija stvarana je i u Indiji i Japanu
- u Europi, kranska je religija dovela do novih kvaliteta u shvaanju
ovjeka i svijeta, koje su
obogatile antiko nasljee i osigurale institucije kakve e omoguiti
ouvanje i nadogradnju antike tragedije u sasvim novim
smjerovima
- kranstvo razvija i teologiju
- samostani- mjesta gdje se redovnici povlae od svijeta i posveuju slubi
Bogu, ali i mjesta

gdje se s vremenom sve vie gaji i njeguje kultura, najprije kultura

prepisivanja i uvanja rukopisa, a onda i originalnog knjievnog i
znanstvenog stvaranja
- postaju i obrazovna sredita iz kojih e proizai kole i sveuilita
- sauvan sustav obrazovanja ''septem artes liberales''- ''sedam
slobodnih umijea''
- trivium- gramatika, retorika i dijalektika
- kvadrivium- aritmetika, geometrija, glazba i astronomija
- ima i tradicija usmene knjievnosti, pa i umijee jezinog oblikovanja
- srednji je vijek zapoeo gospodarskim i kulturnim nazadovanjem o
obzirom na dostignua
antike, ali se u postupno obnavlja
- Aurelije Augustin (354.-430.)
- visoko obrazovan, filozof i pisac, takoer uitelj retorike
- postao jedan od najutjecajnijih katolikih teologa, filozofa i
knjievnika
- Ispovijesti, Kransko uenje, O Bojoj dravi
- razradio je Kristovu tezu ''da Carstvo nebesko nije od ovoga
svijeta''
- povijest jest propadanje zbog prvog grijeha, ali Krist donosi
preokret, a
zavretak povijesti i vremena je posljednji sud, nakon
kojeg nastupa vjenost
- bitne se ovjekove odluke trebaju ravnati s Bogom- bitan je samo
odnos prema
prekogrobnom
- zasnivanje ''introspekcije''- okree se prema unutranjosti, vanjski
svijet je nebitan
- tako pie i Ispovijesti
- takvu knjievnost mogu razumjeti samo visoko obrazovani
- stvara se nova knjievna vrsta- legenda
- poznata legenda o svetom Aleksiju
- pripovjedna tehnika koji e proimati srednjovjekovnu
knjievnost
- odluka da se napusti svjetovni ivot, ''poziv s Neba'', ivot koji
prezire
udobnost, samokanjavanje, odvanost, odlunost, te na
kraju oduevljenje naroda jer e dobiti zatitnika na Nebu
- pripovijest o etikim idealima

- srednjovjekovnu knjievnost proima ideal sveca i ideal viteza, ratnika

''bez straha i mane''
- vitez- vjeran vladaru, odlikuju ga istoa, pobonost, odvanost i
samilost
- ipak, u epu Beowulf (10. stoljee) junaci jo uvijek pripadaju vie mitskom
svijetu nego
kranstvu
- okosnica je povijst germanskih plemena
- kasnije epske pjesme u desetercu s asonancama (''Chansons de geste'')
uspostavljaju
knjievnu konvenciju lika kranskog viteza
- Pjesma o Rolandu- opisuje povratak Karla Velikog s pohoda na
panjolsku
- ne mitska, ve legendarna povijest
- Pjesma o Cidu (oko 1140.)- panjolska epska pjesma
- opjevana povijesna osoba, Rodrigo Diaz de Vivar- nazvan Cid
Campeador
(''Gospodin borac'')
- lik Cida idealiziran u smislu kranskog viteza i nositelja nacionalnih
karakteristika
- nain izlaganja jasan i pregledan, opisi kratki, usredotoenost na
radnju,
kompozicijski podsjea na pustolovne romane
- Pjesma o Nibelunzima (Saga o Nibelunzima)- nastala oko 1200.
- odsjek stare germanske mitologije- opsjednutost sudbinskom
neumitnou smrti i
katastrofe, naglaena strastvenost i prikriveni duboki osjeaji
likova
- Nibelunzi- patuljci koji uvaju podzemno blago
- ideali kranskog viteza prisutni u nekim vrlinama glavnim junaka,
ali fabulu nose
strasti etvero glavnih likova, koje su isprepletene rodbinskim
vezama
- sline karakteristike imaju i ruski ep Slovo o Igorevom pohodu (12. st) i
finski ep
Kalevala
- Chrtien de Troyes (oko 1135. oko 1195.)- zasnovao anr vitekog

romana na temelju
pria o kralju Arthuru i vitezovima Okruglog stola
- Eric i Enida, Yvain, vitez s lavom, Lancelot, vitez s kolima i
Peceval
- legende o kralju Arthuru ispreplele se su s legendama o traganju za
Svetim gralom
- ostatci stare, keltske mitologije mijeaju se sa kranskom
mistikom
- sredite zbivanja jest Arthurov dvorac Camelot u kojem se nalazi
Okrugli stol
- najglasovitiji vitezi- Lancelot, Perceval, Gawain, Yvain i Tristan
- vanu ulogu igra arobnjak Merlin
- ma Excalibur i Sveti Gral ujedinjuju svojstva magijskih predmeta
sa kranskom
simbolikom
- vitezove krase vjernost, hrabrost, junatvo i plemenita samislost,
kao i nevinost
- Roman o Tristanu i Izoldi
- drama grene ljubavi izmeu Tristana i Izolde, ene kralja Marka
- ''problem ljubavi''
- lirika kasnog srednjeg vijeka- bave se temama problema ljubavi, ali i
temama smrti,
religioznog nadahnua i samog pjesnitva
- novi oblici jezine i stihovne organizacije
- razvija se knjievna tehnika- pozornost se posveuje jedinstvu slike,
zvuka i znaenja
- iako se ljubavna lirika razvijala i prije, tek su se krajem 11. stoljea
pojavili
profesionalni pjevai i autori pjesama nazvani trubaduri
- takav tip lirike njeguju i neki feudalci, kao na primjer Guaillaume de
Poitiers (1071.1127.) koji se smatra utemeljiteljem trubadurske lirike pa
zatim Bernart de
Ventadorn (umro oko 1215.), Marburn, Jaufr Rudel i Bertran
se Born (svi iz 12. st.)
- Walter von Vogelweide (1170.-oko 1230.)- najglasovitiji njemaki
srednjovjekovni
liriar
- razvija se novi odnos prema eni- ''kult dame''
- mukarac se zaljubljuje, gospoja mu (ne)uzvraa, njegov se
ivot mijenja zbog

ljubavi
- kurtuozna ljubav
- trubadurska lirika se povezivala s arapskom knjievnou, kultom
Bogorodice i
bogumilskom herezom i sklonostima prema mistici
- danas se dri da u trubadurskoj lirici valja vidjeti jedino
odreenu knjievnu
konvenciju
- pjesme se jo uvijek pjevaju ili recitiraju, ali i sve se vie piu da bi
se itale
- poto su ene imale vie vremena, one su bile itateljice
pjesama i pisale su
se za njih
- Carmina Burana (1230.)- zbornik lirike
- 250 pjesama na latinskom i 55 na njemakom ili kombinaciji
njemakog i
latinskog
- lirika koju su pisali lutajui klerici nazvani ''vaganti'' ili
''goliardi''
- mijeaju se elementi vjerske, narodne i antike radicije
- Archipoeta- vagant, napisao je Ispovijest
- Nakanio sam umrijeti u krmi- geslo jednog naina poezije,
ali kasnije i
bohemskog ivota
- vaganti- pretee suvremenih intelektualaca
- obrazovani, ali piu za sebe i sebi sline, podrugujui se
svemu i svaemu
- pisci i itatelji se ujedinjuju u zajednicu i dobro se razumiju
- vagantska i trubadurska lirika moe se povezati sa srednjovjekovnom
junakom poezijum i s vitekim romanima
- Roman o rui (13. st.)- autori Guillaume de Lorris (oko 1235.)- 4.000
stihova- i Jean de
Meung- 18.000 stihova
- neka vrsta snovienja, likovi Smrt, Sram, Krepost i Milost,
Uljudnost, Ljepota,
Iskrenost, Mladost, Radost, Pretvaranje i Zao jezik
- sklonost srednjovjkovne knjievnosti prema alegoriji bila je uvjetovana
uenjem o ''dva
carstva''- svjetovnom i duhovnom
- taj nain razmiljanja proeo je i Danteovu Boanstvenu komediju

- Dante Alighieri (1265.-1321.)- velikan svjetske knjievnosti

- njegova Komedija prava je knjievna enciklopedija
srednjovjekovlja
- ima znaajke i humanizma i renesanse
- kraj jedne duge tradicije, ali i poetak nove
- rodio se u Firenzi, nakon politikih borbi istjeran iz grada
- zaljubio se kao devetogodinji djeak u Beatrice Portinari koju je
ponovno sreo
nakon devet godina i obuzeo ga je ljubavni zanos do te mjere
da se gotovo razbolio
- kad je ona umrla, odluio ju je proslaviti ''kao to nijedna
ena nikada nije
proslavljena''
- odmah nakon Beatricine smrti napisao Novi ivot- svojevrsna
lirska autobiografija
- uzor kole ''slatkog novog stila'' (dolce stil nuovo)
- ljubav dostupna samo odabranima prema plemenitoj
osjeajnosti
- knjiga filozofskih rasprava Gozba, rasprava O umijeu govora na
narodnom
jeziku'' i politika rasprava Monarhija
- Komedija- ivotno djelo
- komedija je u njegovo vrijeme svako djelo koje nije pisano
uzvienim stilom i
ima sretan zavretak
- pridjev boanstvena dodao je Boccaccio
- sastoji se od 3 dijela- Pakao, istilite i Raj
- svaki dio ima 33 pjevanja, a ana poetku je dodano i
uvodno pjevanje,
tako da je cjelokupni boj pjevanja 100 (simbolizira
cjelovitost i savrenstvo), a brojevi 3, 9 i 33
impliciraju Sveto Trojstvo
- strofe su tercine sastavljene od tri jedanaesterca (aba, bcb) i
na kraju
pjevanja s jednim stihom, koji se rimuje sa srednjim iz
prethodne strofe
- uvodni dio- opis duevne krize, simboliziran umom u kojoj je
Dante zalutao
na pola ivotna puta (u Solaru pie da je to s 33 godine,
iako je 35)
- Beatrice mu alje Vergilija da ga vodi kroz pakao i istilite,
Beatrice ga vodi

kroz Raj, a sv. Bernard pred lice Boga

- Pakao- najglasovitiji dio epa
- devet krugova pakla- najdublje su izdajnici
- na najdubljoj toki Lucifer mui Judu, te Bruta i
Kasija
- Napustite svu nadu, vi koji ulazite
- muke su opisane s jezgrovitim smislom za detalje
- istilite patnje onih koji se ipak mogu nadati
- planina kojom se penjemo sve vie
- Raj- sastoji se od devet neba (due pravednika, due
djelatnih, due
ljubavnika, due uenih, due boraca, due pravednika,
due mislilaca, due pobjednika i aneoski zborovi)
- na vrhuncu je Empirej, na kojem se nalazi Bog
- odlikuje ga apstraktna simbolika
- svijet Komedije je u vjenosti, ljudski ivoti su zavreni,
svatko je postao ono
to zaista jest
- Dante je opisao konanu sudbinu svijeta i ovjeka u projekciji
vjene
tvorevine pakla, istilita i raja, vidio je svijet kao
artefakt, kao neto planski i smisleno napravljeno,
odnosno stvoreno pa se zato i moe shvatiti. obrazloiti i
opisati u cjelini
- duboki pesimizam srednjovjekovne knjievnosti isprepleten je i s
optimizmom mogunosti
ljudskog uma da shvati Boje namjere
- srednjovjekovna drama se seli u sakralni prostor crkve
- nastaje nova knjievna vrsta- crkvena drama (prikazanja)
- izvodi se u crkvama prilikom sveanosti, a najea tema je Isusova
drama, smrt i
uskrsnue
- nova kvaliteta u kazalinoj i dramskoj umjetnosti
- dominirala srednjim vijekom
- bizantska knjievnost- nastavlja se grka knjievnost helenizma
- dugo ponavljanje manje-vie istih uzoraka
- utjecaj na rusku, bugarsku i srpsku knjievnost
- nakon raspada Carigrada, njezini pisci i filozofi bjee u Rim, gdje
pomau nastanku
renesanse

- arapska knjievnost
- najglasovitiji pjesnik Mutanabi (915.-965.)
- razvio beduinsku poeziju do savrenstva
- pisao ''kaside''- 25-100 dugih stihova, s cezurom i rimom
-" Tisuu i jedna no (izmeu 9. i 11. stoljea)
- izniman doprinos svjetskoj knjievnosti
- ehezerada prianjem pria odgaa smaknue
- perzijska knjievnost
- Firdusi (932.-1020.)- napisao golemi nacionalni ep Knjiga kraljeva
- Omar Hajjam (oko 1100.)- liriar, proslavio ga je pjesniki oblik
''rubajia''
(etverostih, abba, i naglaena poanta na kraju)
- Kina- razvijena poezija, obavezni predmet
- Li Bai (701.-762.) i Du Fu (712.-770.)- svjetski poznati pjesnici
- osobni prijatelji
- Li Bai- ivot posvetio poeziji, puno je pio
- pisao iznimno mnogo, njegova djela (pjesme, poeme)
obuhvaaju 30 tomova
- najvee savrenstvo kratke pjesme od po etiri stiha po
sedam rijei
- jednostavne, saete, slikovite, dubina osjeaja i
vrhunska stilizacija
- Du Fu- nije uivao naklonost dvora
- tematika okrenuta drutvenim problemima
- motivi sjete, prolaznosti ivota i neumitnosti smrti
- vrhunska stilizacija, majstorstvo u oblikovanju i jednostavnost
- japanska poezija
- zbirka od 4500 pjesama- Man'yo-shu (8. stoljee)
- Zbirka deset tisua listova ili Zbirka deset tisua
generacija
- pjesniki oblici ''tanka'' ili ''waka'' (5 stihova, 5,7,5,7,7) i
''haiku'' (5,7,5)
- najbolji pjesnik razdoblja, a moda i svih vremena Kakinomoto no
Hitomari (660.710.)
- Ono no Komachi (834.-885.)- jedna od ''est pjesnikih genija'' i
najljepa ena
Japana svih vremena pisala je tanka poeziju

5. Renesansa
- nije dobro izabrano ime za epohu- izaziva primisli ne samo o obnovi nego
i o novom
poetku koji traje sve do danas
- neto u smislu ponovnog raanja i preoblikovanja nastupa znatno ranije,
u humaniznu (13. i
14. st.)
- zasniva se na uvjerenju da se ponovnim otkriem antike moe postii
obnova cjelokupne
kulture
- zaeci svih promjena u knjievnosti mogu se zapaziti u srednjem vijeku
- trubadurska i vagantska lirika uvode novi tip osjeajnosti i konvencije
njegova izraavanja,
pripovjedni anrovi postaju zabavniji, ironija zamjenjuje svean ton,
a svjetovna knjievnost zamjenjuje crkvenu
- naziv renesansa je posljedica oduevljenja novom epohom koje su
osjeali povjesniari 19.
stoljea
- oni smatraju da poinje svjetlost prosvjete, istine i razuma
- u renesansu su pokuali ukljuiti sve velikane, ak i Dantea, pa su
uveli pojam
predrenesanse
- renesansa se, po njima, zajedno sa predrenesansom protegnula od
13. do 17.
stoljea
- u dvadesetom stoljeu, pak, teoretiari pomiu granice poetna
renesanse
do polovice 15. stoljea, a smatraju da Shakespeare i
Cervantes pripadaju baroku
- danas se njezino trajanje uglavnom odreuje od otprilike sredine 15. do
kraja 16. stoljea
- iako ona nije poetna niti prijelomna knjievna epoha, moe se razabrati
nov sustav
knjievnih vrsta, s novim odnosima u njihovom hijerarhijskom
poretku
- u renesansi se Europa poinje razvijati u smjeru koji je doveo do njezine
svjetske prevlasti

- tome je doprinijelo otkrie Amerike, Kopernikov sustav, odreeni tehniki

izumi i mnoga
dostignua pojedinanih, svjetovnih znanosti
- novi poticaji za razvitak znanosti, nova shvaanja uloge, svrhe i znaenja
knjievnosti i
umjetnosti, kao i odreeni skepticizam, sklonost prema panteizmu,
obuzetost svjetovnim ivotom i shvaanje pojedinca kao nositelja
najveih vrijednosti
- kritizira se postojea Crkva i sveenstvo vie nego sama religija
- tekoe s odreenjem renesanse kao knjievne epohe velike su i zbog
nejednakog
kulturnog i gospodarskog razvitka u tadanjoj Europi
- religiozni pokret reformacije podijelio je Europu na katoliki jug i
protestantski
sjever
- Francesco Petrarca (1304.-1374.)
- kronoloki gledano pripada srednjem vijeku, jedan je od prvih
velikih humanista i
pisao je preteito na latinskom jeziku, ali on je postao
legendarnom linou europske poezije kakvu je jedino
renesansa prepoznala kao uzor
- zbirka Kanconijer- posveena Lauri de Noves
- 317 soneta, 29 kancona, 9 sestina, 7 balada i 4 madrigala
- iako postoje slinosti izmeu Petrakine i Danteove ljubavi,
Laurin opis je
idealizirani opis stvarne osobe, ona nema (poput
Beatrice) ozraje svetosti
- teite pozornosti je prebaeno u unutranjost pjesnika
- nain kako pjesnik doivljava svoju ljubav, kako ga ona
potie i
djeluje na njegov ivot
- renesansni individualizam, prema kojem osoba postupno postaje
vrhunska
vrijednost, vidjela je u Petrarci velikog preteu
- na tradiciji slatkog novog stila i trubadurske lirike je stvorio uzorak
pjesnitva
koji tei formalnom savrenstvu, virtuoznoj jezinoj
obradi i u kojoj se ustaljeni pjesniki oblici pomno
oblikuju prema naelima jedinstva zvuka, metaforike i
konkretnih, lako razumljivih opisa

- majstor pjesnikog zanata

- utemeljitelj posebne pjesnike kole, petrarkizma
- uskoro se javljaju dvije varijante
- kariteanski petrarkizam (nastoji vie slijediti
trubadursku liriku) i
brmbitiki petrarkizam (zagovarao strogo
nasljedovanje Petrarce, oponaanje)
- u hrvatskoj knjievnosti mnogi pjesnici se pridruuju petrarkizmu
- Dore Dri, iko Meneti, Hanibal Luci i dr.
- Giovanni Boccaccio (1313.-1375)- svjetski se proslavio zbirkom novela
Dekameron
- potpuno napustio nasljee srednjeg vijeka, postao zaetnikom
novih tokova u
svjetskoj knjievnosti
- utemeljitelj nove knjievne vrste, novele
- Dekameron- uspostavio uzorak kratke prozne vrste
- naglaena svjetovnost i izrugivanje pokvarenom dijelu
sveenstva, moglo bi
se rei da ima i blage pornografije, ali sve je to ublaeno
moralizmom kojeg u uvodu izravno pripovijeda
- dekameron znai ''knjiga deset dana''
- tri mladia i sedam djevojaka priaju deset dana po deset
pria svaki
- prie siu tematski i stilski dosta raznolike- poune,
sentimentalne,
obrade ve ranije poznatih pria, no veina je
ironina, podrugljiva i sklona raskalaenoj erotici
- sve je uokvireno temeljnom priom o kugi u Firenzi
- temeljna struktura: na poetku naveden kratki nacrt fabule,
napominju se
kratki uvodi za svaki dan, poinje ekspozicijom u kojoj su
naznaeni glavni likovi i odnosi, nastavlja se zapletom i
zavrava raspletom, koji najee u sebi nosi poantu
-sie je saet i odnosi se na jedan lik i jedan dogaaj
- stil bogat ukrasima, ritmiki organiziran i prilagoen
pojedinim likovima i
situacijama
- pozadina Boccacciova umijea, koja se moe razaznati u njegovim
novelama, lei u
njegovoj okrenutosti prema svjetovnosti
- ne zanimaju ga konane konzekvencije i onostranost

- cijenjeni predmet knjievne obrade postaje pojedinac koji slobodno

odluuje o
vlastitoj sudbini i iji svakodnevni doivljaji mogu biti
podjednako zabavni i pouni
- stvorio je uzorak u kojem se obraa iroj publici (preteito enskoj)
- Boccaccio je imao mnoge nastavljae i oponaatelje
- Geoffrey Chaucer (1340.-1400.)
- jedan od utemeljitelja engleske knjievnosti
- Kanterberijske prie- djelo uokvireno hodoasnicima koji se
sastaju u krmi i krate
vrijeme tako da svatko ispria po jednu priu
- svaki hodoasnik ima razliiti stale i zanimanje (sveanik,
vitez, mlinar,
odvjetnik, trgovac)
- prie su tematski raznolike, neke su u prozi, neke u
stihovima, neke su
nedovrene i razlikuju se u knjievnoj vrijednosti
- prevladava dobroudni humor, ironija i humanistiki odnos
prema ljudskim
slabostima i manama
- renesansa na svoj nain obnavlja i ep, sa drugaijim znaajkama od
srednjovjekovnog epa
Ludovico Ariosto (1474.-1533.)
- djelo Bijesni Orlando
- veliki ep u 6 pjevanja
- vitetvo zapravo pripada prolou, a tko ga eli knjievno
osvijestiti
mora pribjei mati, ironiji i ispreplitanju sna i jave,
ideala i zbilje
- njegovi su vitezovi i stvarni ljudi i idealizirani tipovi vitekih
vrlina, a
kreu se u arobnom, zaaranom svijetu
- nadljudski pothvati, ali ljudske elje
- okosnica je ljubav viteza Orlanda prema istonjakoj princezi
Angeliki
zbog koje je poludio i lutao po svijetu doivljavajuu
brojne pustolovine
- novina je u tome to je Angelika odabrala obinog vojnika
Medora i to
to se Orlando u ludilu nije ponaao viteki (poubijao je
nedune seljake)

- sie epa je sloen i zapleten

- stihovi su izvanredno dotjerani- stance (osam
jedanaesteraca) sa
rimom ab ab ab cc, zvuni i slikoviti stihovi
- Luis Vaz de Cames (1524?-1580)
- napisao je brojne pjesme, tri drame i ep od gotovo 9.000 stihova
(Luzitanci)
- Luzitanci- nosi naziv po rimskoj pokrajini Luzitaniji, a opisuje
putovanje Vasca da
Gamme (otkrie puta u Indiju)
- u radnju se esto upliu bogovi (Venera na strani
moreplovaca, Bakho ih
ometa)
- najbolji su stihovi posveeni ljubavi
- u epizodama se isprepliu mitoloki okviri s izvornim
iskustvom vojnika,
moreplovaca stradalnika, rodoljuba i ljubavnika
- nacionalna portugalska epopeja
- Nicoll Machiavelli (1469.-1527.)
- mnoga znanstvena djela: Razgovori o ratnoj vjetini, Firentinske
povijesti i dr.
- u povijest svjetske knjievnosti je uao djelima Vladar (spis o
politikom umijeu) i
Mandragola (komedija)
- Vladar- makijavelizam- politika kojom su za stvaranje drave
doputena sva
sredstva
- iznimnom iskrenou i dosljednim obrazlaganjem govori o
praksi koju su
mnogi politiari provodili (a i danas je provode)
- vrsno knjievno i filozofsko djelo- stroga logika izvoenja,
jasnoa izlaganja i
dosljednost
- Mandragola- prva uspjela komedija modernog europskog
kazalita
- naziv dobila po biljci kojoj predaja pripisuje arobna svojstva,
a svodi se na
prijevaru lakomislena mua
- sjajno ocrtani likovi mua, drutvenog parazita i pokvarenog
ispovjednika
- uspjelo oblikovana slika amoralnog drutva, niskih pobuda i

superiorne
ironije koja se moe postii tek u komediji
- Franois Rabelais- Gargantua i Pantagruel
- veliki roman u pet knjiga, najpoznatije prve dvije- ivot
Gargantuin i Herojska
djela i prie velikog Pantagruela, a za petu se ne dri da je
autentina
- okree svijet srednjovjekovlja naglavake
- tip romana koji nee prevladati u daljnjem razvitku
- nema jasne i vrste kompozicije- sve se svodi na parodiju,
ismijavanje,
ale i dosjetke, izvrtanje svih pravila klasinog pripovijedanja i
naina na koji se vode znanstvene rasprave
- Gargantua i njegov sin Pantagruel su divovi
- svaka je knjiga zasebno djelo, povezano jedino istim likovima
- fabula ne igra veliku ulogu, uglavnom se opisuje njihovo podrijetlo,
nema
pravog zapleta i raspleta
- temelji se na knjievnim postupcima, od kojih su najvaniji
preuveliavanje,
izokretanje, izobliavanje i ponavljanje s varijacijama
- stalna stilska figura je hiperbola (za dojenje potrebno 17.913 krava,
za gozbu
367.044 vola itd.)
- u treoj knjizi Pantagruel postaje filozof- eniti se , ili se ne
eniti?
- u izokretanju veliki dio igra parodija- sve se vrti oko hranjenja,
pijenja,
spolnih odnosa, izluivanja i onoga to pripada samo tiju, a ne
dui (parodira se visoki stil)
- bitna znaajka groteske- povezivanje visokog i niskog, smijenog i
gorko
ozbiljnog, boanskog i ivotinjskog
- oni su divovi koji se odaju iskljuivo tjelesnim uicima, ali su i
dobroudni,
esto plemeniti i razumni, i svoje nadljudske sposobnosti
koriste u korist ljudima
- ponavljanje s varijacijama. ponavljaju se motivi, siejne
konstrukcije i opisi, a
esto se unedogled ponavljaju jela, knjige, imena itd.
- brojne aluzije na ljude dogaaje i knjige Rabelaisova vremena
oteavaju
itanje

- prisutno mnogo simbolike, iako se ne moe svesti na nikakvu

filozofiju (Rabelaisa
zanima samo komika)
- uzor jednog tipa knjievnog oblikovanja- skupio iskustvo uene
komedije i komine
knjievnosti, kao i uline knjievnosti
- stoljeima je nadahnjivalo kominu i alternativnu knjievnost
- Michael Eyequem de Montaigne (1533.-1592.)- zasnovao esej kao
knjievnu vrstu, djelo
Eseji
- kratka prozna vrsta koja ne pripovjeda, izlae, niti propovjeda- on
obrazlae i
potkrepljuje primjerima
- s jedne strane njegovi eseji pripadaju filozofiji a s druge umjetnikoj
prozi
- razmilja na temelju osobnog iskustva i suprotstavlja se
dogmatizmnu, prijetvornom
moralizmu i nehumanim postupcima
- raspravlja jasno, slikovito i uvjerljivo
- Plejada- tip lirike koji utemeljuju Pierre se Ronsard (1524.-1585.) i
Joachim Du Bellay (1522.-1560.)
- otvoreno se suprotstavlja tradiciji lirike srednjeg vijeka, traei
uzore u antici i
talijanskoj knjievnosti
- predlau da se srednjovjekovni pjesniki oblici zamijene antikima
(ekloge, satire,
ode i elegije) ili petrarkistikim (sonet)
- obnavljaju aleksandrinac koji postaje najpoznatiji francuski stih
- manifest Obrana i slavljenje francuskog jezika
- poziva se na preporod francuske poezije
- P. de Ronsard je bio priznati voa kole
- pisao je filozofske, politike, prigodne i pastoralne stihove, a
napisao je i
nacionalni ep Fransijada (nedovren i danas ne mnogo
cijenjen)
- najbolja djela ljubavne pjesme Ljubavi i Soneti Heleni
- neki kritiari dre da je J. du Bellay bolji pjesnik
- zbirka aljenja odlikuje se irokim rasponom tema i
raspoloenja, ini vrstu
lirskog dnevnika
- objavio i glasovite zbirke Rimske starine, Olive i Seoske

igre
- renesansa je ipak najvei domet postigla u romanu i drami s dva pisca:
Miguel de Cervantes Saavedra (1547.-1616.) i William Shakespeare
(1564.-1616.)
- esto se spominju kao ''najvei romanopisac i najvei dramatiar u
povijesti''
- M. de Cervantes- ratnik, ruku je izgubio u ratu, zarobljen je od strane
gusara, pet godina
proveo kao rob u Aliru, kad se vraio bavio se poreznikim poslom i
zavrio je u
zatvoru
- pisao je lirske pjesme, objevio je osam drama (najbolje Alirski
dogaaj, Pedro de
Urdemalas i Opsada Numancije), pastoralni roman
Galatea, pustolovni ljubavni roman Zgode Persilasa i
Sigismunde i satiriko- didaktiku poemu Put na Parnas
- najvanija djela su Uzorne novele i Bistri vitez Don Quijote od
Manche u dvije
knjige
- Uzorne novele- moe se mjeriti sa Dekameronom
- novele su due od Boccacciovih, neke imaju i zamren zaplet
- najbolje su Licenijat Staklenko i Razgovor pasa- vana
novina u
oblikovanju novele
- nemaju karakteristinu strukturu, nego se svode na
produenu i
problematiziranu ekspoziciju, a zaplet i rasplet su
samo naznaeni
- u prvoj se opisuje luak koji je umislio da je od stakla, pa se
iscrpno navode njegova zapaanja i refleksije, izraavaju
se neke istine
- u drugoj je glavni pripovjeda pas Berganza koji svoje
doivljaje pria drugom psu
-Don Quijote- uzorak romana koji se razvijao do danas
- ujedinjuje tradicije pikarskog, sentimentalnog i vitekog
romana
- roman poinje kad don Quijote umisli da je vitez i krene u
pustolovine, a
zavrava njegovom smru
- ima dva dijela

1. osiromaeni plemi Alonso Quijano je itao viteke

romane u toj
mjeri da su mu ponudili mozak
- kree se sam proslaviti junakim i plemenitim
postupcima
- uzima opremu i staro kljuse Rocinante
- nakon prvih pustolovina ga prebiju, zatim se
vraa u selo i
postavlja Sacha Panzu za perjanika koji
pristaje potaknut pohlepom
- dalje se niu pustolovine
2. dolaze kod vojvode i vojvotkinje koji pristaju na igru i
daju Don
Quijoteu namjesnitvo nad otokom (zapravo selo) i
opisuju se smijeni pokuaji njegova vladanja
- nakon brojnih epizoda (koje ukljuuju i one s
gospom
Dulcinejom) Don Quijote bijae pobijeen od
djeaka koji se preobukao u viteza i isti mu
nareuje da se vrati kui
- Don Quijote ga poslua, uskoro se razboli i umre,
na veliku
alost Sancha Panze
- odnos meu likovima- Don Quijote je predstavnik
vitetva, a Sancho
Panza puka, knjievna uenost nasuprot, seljakog
mudrovanja, ludost protiv zdravog razum - sukob
ideala i zbilje
- Cervantesovo je djelo zacrtalo gotovo sve vrste romana
- roman e od njega postati suparnik filozofiji po obuhvatu cjeline
svijeta i ocjeni vrijednosti ivota, ali zadrati e
mnogoznanost i otvorenost prema konanim zakljucima,
opirui se jednoznanosti ili nedvosmislenoj istini
- William Shakespeare- vjerojatno najvei svjetski dramatiar
- rodio se u Stratfordu na rijeci Avonu, polazio je tamo kolu koja bi
danas odgovarala
klasinoj gimnaziji, rano se oenio i imao troje djece
- imao je udjela u vlasnitvu uglednog kazalita Globe
- osim drama napisao je i poeme Venera i Adonis i Otmica
Lukrecije, te Sonete
- njegovi soneti su toliko cijenjeni da se jedan sonetni oblik (tri
katrena i dvostih)

naziva Shakespeareov (elizabetinski) sonet

- njegovih je pouzdano 37 drama- dijele se na tragedije, komedije i
historije
- tragedije: Hamlet, Otelo, Magbet, Julije Cezar, Romeo i
Julija, Antonije i
Kleopatra, Koriolan, Kralj Lir i Timon Atenjanin
- romantine drame: Oluja i Zimska pria
- komedije: San Ivanjske noi, Vesele ene windsorske, Mletaki
trgovac,
Komedija zabluda, Mnogo vike ni za to, Kako vam drago
i Na tri kralja ili kako hoete
- tragedije- razlikuju se od grkih, povezuje ih jedino izbor jakih
karaktera likova
- graa se oslanja na legendarnu povijest ili svakidanjicu i
privlai nejednako obrazovane slojeve puanstva
- Hamlet- jedno od najglasovitijih i najrazliitije tumaenih
djela u povijesti
- knjievne povjesniare i kritiare najvie zanima
Hamletov karakter i razlozi njegova oklijevanja
- psihoanaliza kae da se radi o prikrivenom
Edipovom
kompleksu
- formalisti kau da je umijee drame u odlaganju
konanog
razrjeenja
- mogue je i da se radi o sukobu pesimizma i
optimizma
- s jedne strane duboka sumnja u
transcendenciju, a s druge u bit vlastite
osobe
- rasprave ni danas nisu dovrene
- u svim Shakespearovim dramama nazire se mnogoznanost
- takoer, igra dobra i zla nikada nije sasvim jednoznanaivot kao da ima
mnoge i raznolike dimenzije, a Shakespeare je svjestan
da su mjerila relativna
- komedije: strukturno su dosta raznolike
- poseban smisao za humor, ak i u ozbiljnim djelima
- San Ivanjske noi- problematika odnosa meu spolovima
- postavlja pitanja o znaenju patrijarhata, opravdanost
uloga na
aktivne mukarce i pasivne ene i odnosima moi i
autoriteta i kako utjeu na ljubav bez da daje

konano rjeenje
- uspio je u elizabetinsku dramu unijeti i poneto commedie erudite
(uene komedije)
i commedie dell'arte
- njegova dramatika uspijeva postii neto to e mnogo kasnije
uspjeti filmu.:
redanje prizora bez obzira na vremenska i prostorna
ogranienja, mogunost da se poigra tvorevinama mate,
koncentracija na osobe i naelo integracije koje proizlazi iz
likova

- Galileo Galilei (1564.-1642.)- osniva moderne znanosti

- vrstan pisac- dijalozi Dijalog o dvama glavnim sustavima svijeta i
Dijalozi o novim
znanostima
- jasna i pregledna proza, jednostavna, ali retoriki uvjerljiva,
nadahnuta i
obiljeena arom postignute nove spoznaje
- prvi se odupro stavu Aristotela, ne kritizirajui ga sa stajalita
Platona, nego sa
stajalita iskustva i matematikog utvrivanja zakonitosti
prirode
- knjievnost se u renesansi poinje smatrati stvaralakom djelatnou,
osvaja svojevrsnu
autonomiju i poinje razvijati ideal originalnosti
- poinje postupno nastajanje svjetske knjievnosti, u onom smislu u
kojem je Goethe
govorio (jedinstvo u razliitosti)
- Marko Maruli (1450.-1524.)- otac hrvatske knjievnosti
- svjetski pisac- njegova djela objavljivana u brojnim izdanjima u
nekoliko europskih
zemalja
- pisao na hrvatskom, latinskom i talijanskom
- latinski jezik: Pouke za dobar ivot prema primjerima svetaca i
Pedeset parabola
imale europski uspjeh, a naknadno otkriven ep Davidijada
usporediv je s vrhunskim europskim epovima
- hrvatski jezik: poema Suzana
- Judita- ep
- biblijska pria o lijepoj i pobonoj udovici Juditi koja spaava

svoj grad
(Betuliju) tako to zavede vojskovou Holoferna, odsjee
mu glavu i uzrokuje rasap vojske
- naglaeno rodoljublje
- slijedi tradiciju vergilijanskog epa , ali ima i renesansnog
karaktera
- vlada pjesnikim umijeem- stih dvostruko rimovani
dvanaesterac
- jedinstven ritam, slagasnje zvunosti i znaenja, slikovitost i
dojam kakav
ostavlja velika knjievnost
- Marin Dri (1508?-1567.)- najvei hrvatski komediograf svih vremena
- tri u cjelovitosti sauvana djela
- Skup- obrauje motiv krtosti na Plautovom predloku, jedna od
najboljih
svjetskih komedija na tu temu
- Novela od Stanca- tradicija srednjovjekovne farse
- Dundo Maroje- ljudi nahvao i ljudi nazbilj
- vjetina u voenju zapleta i vrsni dijalozi

6. Barok
- naziv se izvodi iz panjolske rijei baruecco, odnosno portugalske
barocco, koje znae nepravilan, neobraen dragulj
- Heinrich Wfflin- teoretiar likovnih umjetnosti
- zbog njega je barok shvaen kao velika knjievna epoha
- ustvrdio je da umjetnici razliitih razdoblja vide svijet na razliite
naine, pa ga
drugaije i opisuju, prikazuju i oblikuju
- on nije govorio o epohama, ve o stilovima, no njegove analize su s
vremenom
uvjerile i povjesniare knjievnosti
- stilske razlike se primjenjuju na razlike meu epohama
- tekoa odreenja i periodizacije baroka je to to, iako postoje velike
razlike izmeu baroka
i renesanse, barok ne nastupa u svim knjievnostima istovremeno,
niti ima doista iste stilske osobnosti u razliitim knjievnostima

- u esnaestom i sedamnaestom stoljeu dolazi do promjena u

dominirajuem svjetonazoru
- renesansnu svjetovnost zamjenjuje duhovnost, racionalnost
sklonost za
iracionalnim, a tenju za jasnoom iskaza zamjenjuje sklonost
prema nejasnom, tajnovitom, pa i mistinom
- sve te promjene ujedinjuje pretjerano naglaavanje stila i izraza,
koje zanemaruje
tematiku i ''temeljnu problematiku ljudskog ivota''
- u Italiji i panjolskoj su takve pojave nazvane prema piscima
(marinizam,
gongorizam), u Engleskoj prema pripovijesti (euphism), a u
Francuskoj prema nadimku Molierove komedije (precioznost)
- danas se dri da se sve mogu ujediniti pod pojmom
''manirizam''
- odnos manirizma i baroka- otvoreno pitanje
- prije se smatralo da je manirizam razdoblje izmeu renesanse i
baroka
- kasnije se prouavao kao izvanvremenski pojam stila,
suprotstavljen
klasicizmu kao stilu
- manirizam- nejasnoa, sklonost prema neobinom i naglaavanju
iskljuivo stilskih
vrijednosti izraza
- manirizam bi trebalo shvatiti kao tip stila koji prevladava u epohi
baroka
- okvirno se moe zakljuiti da epoha baroka traje izmeu 1570. i 1670.,
jer tad prevladava
sklonost prema religioznosti, misticizmu i u nekom obliku onome to
odgovara onostranosti u tematici
- sklonost prema bujnosti izraza, naglaenom ukraavanju- izraz postaje
sam sebi svrhom
- smisao za neobino, bizarno, paradoksalno, izvrnuto i izoblieno, kao i
sklonost prema
odreenom srednjovjekovnom alegorizmu
- barok je poeo kao pogrdan naziv, shvaen je kao kvarenje
''velianstvene '' knjievnosti
renesanse
- danas se renesansa i barok shvaaju kao jednako vrijedne epohe,

koje je
nepotrebno usporeivati
- Torquato Tasso (1544.-1595.)- smatra se preteom, a od nekih i
utemeljiteljem baroka
- Osloboeni Jeruzalem- vrhunsko ostvarenje svjetske epike
- iako postoji puno slinosti izmeu Ariostovog i Tassovog epa,
postoje razlike
u opem tomu
- Tasso je, za razliku od ironinog Ariosta, uvijek gotovo
tragino ozbiljan
- mitologija se pokuava povezati s kranstvom, pa osvajanje
Jeruzalema i
osloboenje Kristova groba dobiva transcendentno
znaenje pouke nametnute kranskom svijetu
- ivot i pustolovine vitezova prati neumitnost tragine sudbine
toliko da ak ni
osloboenje Kristova groba na kraju ne daje dojam
sretnog zavretka
- Tasso svijet vitetva vie ne vidi, smatra da se povijest ne
moe uskrisiti, ona
je neto poput uiteljice ivota
- pokuava nanovo potvrditi ideale koji su vodili kranski
svijet u
kriarskim ratovima, ali njegovi su vitezovi ipak
samo ljudski, a njihova poslanja stalno izmiu u
pozadinu
- pokuaj da se klasini ep uskladi s novom kranskom
mitologijom
- sloena kompozicija manje zapletena od one u Bijesnom
Orlandu
- slijedi pravilnost oblikovne organizacije, pa je i zaplet
jednostavniji
- najvie vremena posveeno opisu oruja, bitki, dvoboja i
opreme vojske,
zbivanjima u protivnikom taboru i onima u Paklu
- postoje naznake lirizma- majstorski opisani prizori ideala
pastirskog ivota,
esti postupci koneta (usporedbe izmeu nespojivih
stvari)
- uzor baroknog epa
- kritiari odbacili njegov ep zbog dogmatizma i
nerazumijevanja, no on im je

pokuao udovoljiti novim epom, Osvojeni Jeruzalem

koji bi odgovarao naelima protureformacije
- napisao je i oko 2000 lirskih pjesama, preteito ljubavnih
(Stihovi), mladenaki
spjev (Rinaldo), posmrtno objavljen spjev (Stvoreni svijet),
tragediju (Kralj Torismondo), mnoge dijaloge i djelo
Razmatranja o junakom spjevu
- u tim razmatranjima nastoji odrediti poetiku epa,
govorei kako mora
biti jedinstven, vjerodostojan, udesan i dojmljiv,
kao i nadahnut etikim ili religioznim motivom
- Tasso je pretea romantikih razmiljanja o geniju, jedan od prvih
teoretiara od
kojih poinje shvaanje knjievnosti kao stvaralatva
Aminta- pastirska drama, lirska pastorala
- Dinko Zlatari tiska hrvatsku verziju 1580, prije nego to je
objevljen original
- Giovanni Batista Marino (1569.-1625.)- najizrazitiji predstavnik
cjelokupnog stila manirizma
- po njemu se naziva pravac ''marinizam''
- pisao je mnogo, najpoznatije su zbirke lirskih pjesama Lira,
Galerije i Gajde
- ivotno djelo mitoloki ep Adonis od 45.000 stihova (najdui
talijanski, jedan od
najduih europskih)
- mit o Adonisu i Veneri (Afrodita u grkoj mitologiji)
- opjevao dio epa u kojem se Venera zaljubila u Adonisa, kako
je s njim ivjela
u idilinoj umi, kako je on volio lov i nije sluao Venerina
upozorenja o opasnosti lova i kako ga je vepar ubio
- mnotvo opisa, epizoda, knjievnih reminiscencija
- izraz postaje svrhom sam sebi i prevladava sadrajem
- tema Marinu nije vana, zanimaju ga stilski efekti- Cilj je
pjesnikov zauditi
- namjerno izazivanje uenja izborom neobinih i bizarnih
motiva na same
sebi dostatne zvune efekte, na koneto i gomilanje
neobinih i neoekivanih metafora
- Luis de Gngora y Argote (1561.-1627.)- najvaniji i najugledniji
predstavnik kulteranizma
koji je po njemu prozvan gongorizam

- poeme Polifem i Galateja i Samoe najpoznatije

- on smatra da je pjesnitvo namijenjeno samo izabranima, onima
koji ga mogu
razmjeti i shvatiti upravo i jedino kao pjesnitvo, a za to je
potrebno znanje i poznavanje tradicije i osobitosti pjesnikog
jezika, kao i osjetljivost za poetski nain izraavanja
- U ljubavi nije vano to se kae nego to se osjea, a u
poeziji nije vano to
se osjea nego to se kae
- tema u poeziji nema nikakvo znaenje i ne treba teiti
razumljivosti
- temeljno znaenje poeme je u bizarnim metaforama, zvunim
stihovima,
aluzijama na mitologiju i ranije pjesnitvo, neobinom
poretku rijei i neprozirnosti izraza
- uvode se i latinske rijei i konstrukcije, nove mogunosti u
poretku rijei,
pjesma je udaljena od obinog jezika
- pjesnitvo postaje tajanstveno
- odvajanje poezije od proze ima u Gongori velikog preteu
- tek ga je modernizam prepoznao kao ''pjesnika za pjesnike''
- svjetsku slavu stjeu u panjolskoj tri dramatiara: Lope Felix de Vega
Carpio (1562.-1635.), Tirso de Molina (1584?-1648.) i Pedro Caldern de la
Barca (1600.-1681.)
- njihov uspjeh vezan uz veliki procvat kazalita u panjolskoj
- svi su ili u kazalite, predstave u glumci jako popularni
- crkvena drama u obliku nazvanom auto sacramental, svjetovna
zvana commedia
- najvanija podvrsta commedie je drama ''plata i maa'' koju su svi
voljeli gledati
- predstave: na otvorenom prostoru, kojeg ograuju zgrade, te na
balkonima za
gledatelje
- na jednom dijelu tog prostora je bila pozornica, gledatelji
podijeljeni prema
staleima, sa strane i sprijeda se sjedi, a straga stoji
- publika je ivo sudjelovala u predstavi
- prizori su morali biti dojmljivi, radnja brza i puna preokreta,
dijalozi i
monolozi upadljivo oblikovani, vrlina nagraena, a zlo
kanjeno

Lope de Vega- poznavao ukus publike, a bio je i vrstan stvaralac

- Cervantes ga naziva ''udovitem prirode'' zbog kojeg je i sam
prestao pisati drame
- napisao je, prema vlastitim rijeima, 1800 drama, a povjesniari
dre da ih je bilo
najmanje 1500, uz to je napisao i tridesetak opsenih knjiga
lirskih pjesama, spjevova, pripovjedaka i romana
- nije uspio nita dotjerati do vrhunskog ostvarenja, ali bio je dobar
pjesnik i dobar
prozni pisac
- zbirke pjesama Ljudske rime i Rime ljudske i boanske, spjevovi
Angelikina
ljepota i Osvojeni Jeruzalem, pastoralni roman Arkadija i
dijalogizirani roman Dorotea
- najbolje drame: Peribez, Vitez iz Olmenda, Fuente Ovejuna,
Najbolji je sudac
kralj, Seviljska zvijezda i Lijek u nesrei
- najbolje komedije: Vrtlarov pas, Budalasa vlastelinka,
Dosjetljiva djevojka i
Vitez udesa
- tematiku je crpio iz najrazliitijih izvora, opi ton njegovih drama se
mijenja
- bio je miljenik publike i poznavao je zanat dramatiara
- virtuozna rjeitost ga povezuje s barokom- neki njegovi stihovi u
dramama i sami
imaju umjetniku vrijednost
- Tirso de Molina- poznat samo zbog jedne drame- Seviljski varalica
- napisao oko 300 drama neujednaene vrijednosti
- uglavnom se spominju jedino komedije Srameljivac na dvoru i
Pobona Marta i
drame Opasna ena i Osuen zbog nevjerstva
- Seviljski varalica i kameni gost- pria o nenadmanom zavodniku
Don Juanu
- poiva na legendi o besramnom zavodniku kojeg ubiju fratri i
proire glasinu
da ga je odnio avo
- na temelju lika Don Juana danas je napisano najmanje
sedamdeset drama,
ako ne i vie
- tema sudbine Don Juana se toliko proirila da je njegov lik
postao
''knjievnim tipom'' koji zaokupio mnoge pisce zbog

mnogih naina interpretacija''donuanizam''

- knjievni tip koji nema uzor ni u antikoj ni u biblijskoj
mitologiji, a
dobio je obuhvat, znaenje i vanost koji ga ine
graom uvijek novih knjievnih djela i teorijskih
tumaenja
- lik nadilazi svako etiko odreenje- Tirso de Molina ga
dri
negativcem, no kasnije se tumai kao simpatian
- on je rtva vlastite odluke od koje ne odustaje ni pod
koju cijenu
- izabire zadovoljstvo trenutka, zaboravlja vjenost
- Caldern de la Barca
- eli prevladati prolaznost ivota u spoznaji konanih istina, premda
one nisu odve
ohrabrujue
- njegova djela proima pesimizam, ali ona su vrlo stilizirana,
dotjerana u obradi i
okrenuta prema unutranjem ivotu
- pisao je za obrazovaniju publiku
- oko 120 drama i komedija i 80 crkvenih ukazanja
- publika je panjolskog kazalita uivala u ponavljanju s
varijacijama, ali Caldern je
barem neka djela dotjerivao
- monolozi u njegovim djelima su esto vrhunska pjesnika
ostvarenja, a
dijaloge proima unutarnja napetost izmeu
suprotstavljenih iskaza
- dvorski je pisac- nastoji da pouke njegovih drama odgovaraju
vladajuem
svjetonazoru i da potvruju obnovu religioznosti, no njegova
najbolja djela se ne tumae u tom pravcu
- najglasovitija i najpoznatija drama ivot je san
- romantiari su u njemu vidjeli sklonost prema nemoi da se
odvoji iluzija od
zbilje i da se uspostavi jednako pravo na istinu sna kao i
jave
- drugi su naglaavali proturjeja u drami s obzirom na
Sigismundovo uzorno
vladanje na kraju- ako je sve san, a ovjek ne moe
vladati snovima, na emu se zasniva njegova
odgovornost?

- djelo je zato postavilo taj problem bez namjere da ga rijei,

nego da ga uini
predmetom za brojna tumaenja
- Zalamejski sudac- sasvim drugaijeg ugoaja
- prema nekima njegova najbolja drama
- realistiki zaplet, drama je uspjelo komponirana, likovi su
individualizirani,
postavljaju se pitanja o asti, savjesti, kompetenciji i
pravednosti
- od ostalih djela spominju se jo Ljubav poslije smrti,
Lijenik svoje asti,
Postojani princ i Luis Peres el Gallego
- John Milton (1608.-1674.)- engleski pjesnik
- smatra se posljednjim velikim epiarom renesanse, ali se moe
smatrati i pjesnikom
baroka
- napisao je mnogo lirskih pjesama, poetsku igru Comus i
nedovrenu Arcades,
tragediju Samson borac i ep Nanovo steeni raj
- svjetsku slavu stjee epom Izgubljeni raj
- tema biblijska pria o Adamu i Evi
- ipak, ne moe se ba jednoznano tumaiti
- neki u liku Satane vide neodoljivo privlanog
pobunjenika, a sociolozi
vide i tragove pobune protiv kralja
- ne tumai iskonski grijeh kao katastrofu- upozorava da je
zbog njega povijest
poela
- u epohi baroka nastavlja se decentralizacija europskih knjievnosti
- u hrvatskoj knjievnosti barok je vrlo vana i bogata epoha
- Ivan Gunduli (1589.-1638.)- moe se mjeriti s velikanima tog doba
- napisao desetak pastirskih drama, sauvane Arijadna i
Porzepina ugrabljena
- poema Suze sina razmetnoga- vrsnoom stilizacije i raskono
bogatstvo ukrasa
- pastirska igra Dubravka- vjeto komponirana
- ini svojevrsnu himnu slobodi, pravdi i ljubavi, povezanu s
nepremaenim
simbolinim slavljenjem Dubrovnika
- ivotno djelo ep Osman koji se moe usporeivati s epom

Osloboeni Jeruzalem
- pripovijeda o poljsko-turskom sukobu 1621., o pobuni
janjiara protiv
mladog sultana Osmana i njegovoj pogiblji 1622.
- raskona upotreba brojnih figura, mnogi sloeni jezini
postupci i majstorsko
povezivanje alegorije i konkretnih zbivanja, moralnih
pouka i uivanja u pripovijedanju
- anr povijesnog epa i u Gundulia smjenjuje anr mitolokog, to
pokazuje da e se
knjievnost vie oslanjati prema povijesnom
- povijest e sve vie postajati onom pozadinom na kojoj se trai i
nalazi uporite
knjievnog oblikovanja i razumijevanja

7. Klasicizam i prosvjetiteljstvo
- povjesniari knjievnosti se ne slau u nazivu, pojmu i vremenu trajanja
knjievnosti koja
nastupa iza baroka i traje do romantizma
- svi se uglavnom slau u tome da se krajem sedamnaestog i
najveim dijelom
osamnaestog stoljea znatno promijenio vladajui ukus
itatelja i da knjievnici postupno prihvaaju poetiku koja se
oslanja na zdrav razum, koji je , po Descartesu, ''svojstven
svim ljudima, jer se nitko ne tui da ga ima premalo''
- racionalizam je tada uobiajeni naziv za vladajui nain miljenja
- to e vrijediti od kraja sedamnaestog stoljea kao vrhunska knjievna
vrijednost uvelike e
se oslanjati na tradiciju antike, nastojei je obnoviti da ona zamijeni
barokno pretjerivanje u izrazu
zbog toga povjesniari odreuju razdoblje kao klasicizam, prema
elji da se uzori
nau prije svega u antici, ili pak neoklasicizam, jer se eli
izbjei naziv kojim se esto oznaavaju grka i rimska
knjievnost
- vlada miljenje da se svi bitni problemi filozofije, umjetnosti, pa i logike
mogu rijeiti
pravilnom uporabom zdravog razuma
- knjievnosti je postavljen nov zahtjev- ona mora vie pouavati
nego zabavljati

- takvim shvaanjem zasnovani pokret naziva se prosvjetiteljstvo i

obiljeio je epohu
od baroka do romantizma jednako koliko i tenja za
nasljeivanjem antike u izrazu
- tenje pokreta najbolje pokazuje pothvat izdavanje djela
Enciklopedija
- Denis Diderot, Paul d'Holbach, Voltaire, Jean Le Rond
d'Alembert i
mnogi drugi
- eli se obuhvatiti i kritiki obraditi cjelokupno ljudsko
znanje
- enciklopedisti su bili velikim dijelom tvorci i pokretai
takvog duha
koji je doveo do Francuske revolucije 1789.
- 2 pitanja: 1. Mogu li se klasicizam i prosvjetiteljstvo odijeliti kao dva
zasebna razdoblja ili ih
valja spojiti u jednu epohu?
2. Valja li dati prednost knjievnoj tehnici (klasicizam) ili vladajuem
svjetonazoru
(prosvjetiteljstvo)
- poto na njih nema pravih odgovora, povjesniari esto
odustaju od
uobiajenih naziva epoha i odluuju se za naziv ''18.
stoljee''
- ipak, takvo odustajanje nije osobito prikladno za
povijest knjievnosti,
pa je bolje uzeti naziv ''klasicizam i
prosvjetiteljstvo''
- traje od otprilike 1670. do zadnjih desetljea 18. stoljea
- pozornost se posveuje knjievnoj tehnici u smislu odreivanja pravila
- pojedinim vrstama propisuje se tematika, stil, kompozicija i figure
- hijerarhija knjievnih anrova- tragedija je vrhunski vrijedna knjievna
vrsta
- mora biti pisana u stihu, stil je uzvien, karakteri plemeniti, radnja
u 5 inova i mora
se potovati jedinstvo radnje, mjesta i prostora
- svrha je da se poui gledatelja, a moralne vrijednosti su naglaeneosuuje se zlo i
porok, hvali se vrlina, a dunost je vanija od strasti i osjeaja

- Pierre Corneille (1606.-1684.)- ''otac'' francuske klasicistike tragedije

- tragedije: Medea, Cid, Horacije, Cinna, Pompejeva smrt,
Rodogune,
Heraklije i Nikomed
- Cid je prema opem miljenju najuspjelija
- temelji se na epu Pjesma o Cidu i nekim panjolskim
dramatizacijama
izvedenim iz pojedinih epizoda
- likovi nisu odreeni ni prostorom ni vremenom- reprezentanti
pojedinih
ljudskih osobina
- tragedija koja nije zapravo tragedija, njezin zavretak nije
tuan (no nije ni
sretan)
- unutarnje dileme nisu razrijeene- itatelju je preputeno da
odlui to bi se
moglo dogoditi
- to je smetalo tadanjim kritiarima- knjievna vrsta nije
se mogla
jasno odrediti sretnim ili nesretnim zavretkom, pa
je bilo teko rei kojim je naelima sve u djelu
dostatno usklaeno
- odlikuje ga vrsnoa stihova- aleksandrinac s parnim rimama
- drama daje naglasak na injenicu kako bitna dilema sukoba
izmeu ljubavi i
dunosti nikada ne moe biti zavrena
- Jean Racine (1639.-1699.)
- u njegovim djelima javlja se sukob dvaju protuslovnih svjetonazora:
uenja
jansenizma, prema kojem je svijet isprazan , a ovjek po
prirodi zao i nemoan da se popravi bez milosti Boga s jedne
strane i potovanja prema moi ljubavi, koju se ne moe etiki
negativno odrediti, pa prema tome proizlaze i posljedice za
svjetonazor koje se ne moe zapostaviti s druge strane
- tragedije: Andromaha, Britanik, Berenika, Mitridat,
Ifigenija i Fedra
- Fedra- tragedija zavaravanja i pokuaja da se bitna pitanja
ljudskog ivota rijee
kompromisom
- raena prema grai Euripidove drame
- Racine temeljnu pozornost pridaje karakteru Fedre i njezinim

uzaludnim
pokuajima da prevlada svoju strastvenu ljubav prema
Hipolitu
- za razliku od Cida, ovo je zavrena tragedija
- odstupa od poetike klasicizma jer je njegova tragedija uvelike
vieznana i
mogua su razna tumaenja likova o kojima kritiari i
povjesniari jo i danas raspravljaju
- komedija nema visok status u klasicistikoj poetici
- ipak, tri komediografa stvaraju djela koja obiljeavaju epohu
- prvi je Molire (1622.-1673.)- pravo ime Jean- Baptiste Pouquein
- komedije: Smijene princeze, kola za ene, Tartuffe, Don
Juna,
Miznatrop, Georges Dandin, Graanin plemi, krtac,
Scapinove spletke i Umiljeni bolesnik
- esto izricano miljenje da je najpopularniji komediograf svih
vremena
- kazalini ovjek- izvrsno poznavao knjievnu tehniku
- slijedio je tradiciju plautovske komedije, commedie del'arte i onu
velikana
panjolskog baroka, ali proeo je svoja djela i duhom vlastite
epohe, oslanjajui se na zdrav razum
- pokuao se svidjeti publici, ali takoer i odgojiti i pouiti publiku
- njegove komedije uvijek imaju u sreditu zanimanja pretjerivanje
likova u nekoj
sklonosti, koja zatim prerasta u strast i obuzima ih toliko ga
gube razum
- izvrstan je u karakterizaciji- uspijevao je zapaziti, ocrtati i izrazi
ljudske mane i
slabosti jako uvjerljivo
- opsjednutost njegovih likova nekad dolaze do stupnja u kojem
gotovo prelazi u
tragiku
- poznavanje zakonitosti dramatike i izuzetna vjetina u voenju
dijaloga vodila je
Molira u smjeru u kojem e kasnije krenuti gotovo cjelokupno
dramsko stvaralatvo
- ostvario je i ono to danas nazivamo multimedijskim spektaklomUmiljeni
bolesnik je drama popraena glazbom i baletom. a vjeto
povezuje gotovo sve elemente tradicionalne komedije,
commedie dell'arte, satire, farse i pastorale

- po mnogim miljenjima Molire je najpopularniji francuski pisac u

svjetskoj
knjievnosti
- Carlo Goldoni (1707.-1793.)
- komedije: Krmarica Mirandolina, Grubijani, Kavana,
Poljanai ozotske
svae
- napisao je i komade s tematikom Dalmacije i Dubrovnika:
Dalmatinka, Mamac
srdaca i Varalica
- uspio reformirati talijansko kazalite, oslobodivi ga ve
maniristikog utjecaja
commedie dell'are i prilagodivi ga ukusu nove,
malograanske publike
- vjeto vodi radnju, u komedijama se smjenjuju dijalozi i skupni
prizori, ima smisao za
uporabu lokalnih govora, doskoica i pukih ala
- sa prosvjetiteljstvom ga vee odreeni optimizam i visok stupanj
razumijevanja
prema graanima i puanima
- Pierre-Augustin Caron de Beaumarchais (1732.-1799.)- nije ostavio toliki
opus kao njegovi
prethodnici
- napisao trilogiju Seviljski brija, Figarov pir i Porona majka
- sloeni zaplet, s nenadanim obratima i brzim ritmom radnje, s
nenametljivim
prosvjetiteljskim porukama u smislu kritike plemstva, sudstva,
vjerske hipokrizije te otvorenog ili prikrivenog morala
- razigrana veselost i zanimljive karakterizacije likova
- Voltaire (1694.-1778.)- pravo ime Franois-Marie Arouet
- najutjecajnija osoba cijele epohe
- filozof, povjesniar, publicist, dramatiar, romanopisac i pjesnik''ovjek
univerzalnog znanja''
- nenadmaan kritiar i pamfleist
- ostavio golem opus
- filozofska djela: Filozofski rjenik, Filozofska pisma ili
Engleska pisma i
Rasprava o toleranciji
- ep: nacionalna epopeja Henrijada

- drame: najcjenjenija Zaire i Mrope

- satire: Siromani avo i Le mondain
- romani i pripovjetke: Candide, Zadig, Micromgas i
Naivko
- jo i mnoga znanstvena djela, brojne polemike i publicistika i
oko 10.000
pisama
- bio je ''borac perom''- napadao je kritikom sve to mu se inilo
nerazumnim
- branio je naelo slobode pojedinca, dostojanstvo ljudske osobe i
pravo na slobodu
izraavanje
- nije zastupao nikakav ''opi stav'' i bio je protiv bilo kakvog
dogmatizma
- ironija mu je bila najmilije orue i oruje
- danas se najvie cijene njegovi romani i pripovijetke, koje on nije
cijenio i nazivao ih
je ''trivijalnom knjievnou''
- Candide ili optimizam- vrhunsko dostignue svjetske knjievnosti
- optimizam je odreen kao pojava ''kad netko strastveno tvrdi
da je sve
dobro, iako mu ide zlo''
- Voltaire se ruga optimizmu kao svjetonazoru i zato se
Candide odreuje
kao filozofski roman
- ironino pripovijedanje
- nakon svih nesrea, Candide izjavljuje da je najbolje
''obraivati vlastiti vrt''
- u brz ritam izmjene dogaaja upletene su vjeto i kratke,
najee izuzetno
kratke i duhovite rasprave o tada prevladavajuim
temama (knjievnim vrijednostima, dogmatizmu, etikim
pitanjima, gluposti, politici i dr.)
- u anru koji u njegovo doba nije bio cijenjen Voltaire je izrazio sve
dileme svog
vremena i mnoge od onih kojima se do danas bave i
knjievnost i filozofija
- uspjeh romana govori o dolasku sve veih promjena u anrovskom
sustavu
- u Engleskoj roman potpuno osvaja najprije iru, a zatim i obrazovanu
publiku
- to je dijelom i zbog popularnosti sentimentalnih romana

- Samuel Richardson (1689.-1761.)

- Pamela ili Nagraena krepost- uzor sentimentalnog romana
- roman u pismima u kojima kreposna djevojka odolijeva
napadima zavodnika,
da bi je na kraju isti oenio za nagradu
- slina je radnja i u romanu Clarissa Marlow
- romani za koji smo mi nali naziv ljubii
- roman u engleskoj knjievnosti postie uspjeh i na razini ostvarenja
visoko vrijedne
umjetnike vrijednosti
- Daniel Defoe (1660?-1731.) - novinar, publicist, trgovac i politiar''svjetski putnik''
- najpoznatiji romani ivot i neviene pustolovine Robinsona
Crusoea, mornara iz
Yorka i Zgode i nezgode glasovite Moll Flanders
- znaajna i povijesna kronika Dnevnik kuge godine
- Robinson Crusoe- stekao veliku popularnost
- oblikovao novi anr, ''robinzonijada''
- stil romana jednostavan, veliki dijelovi nalik izvjetajima, a
upleteni su i opisi
Robinsonovih kriza s naglaenim moralnim porukama
- primjer je prosvjetiteljskih nazora, ali sadri i simbolinu
stranu
- novina u oblikovanju romana jer u pustolovnu fabulu uvodi
temu ''obinog
ovjeka'' koji mora proi sve faze koje je ovjeanstvo
prolo u borbi s prirodom
- osamljenost i pobjeda nad prirodom, vanjskom i unutranjom
- Johnatan Swift (1667.-1745.)
- najvanije djelo Putovanje u nekoliko udaljenih zemalja svijeta.
Napisao Lemuel
Gulliver, najprije kirurg, a zatim kapetan na vie brodova
- napisao je i poznate satirine alegorije Pria o buretu i Bitka
knjiga
- Guliverova putovanja- otra i sveopa satira, fabula sloenija od
Robinson
Crusoea
- sve je isprepleteno u niz pustolovina
- vjeto se koristi sredstvima ironije i satire (kao i Rabelais)preuveliava,

poigrava se ustaljenim znaenjima, mijenja perspektive

pripovjedaa i ponavlja sa varijacijama misao da je
veina ljudskih postupaka s drugog motrita smijena
- komini roman, isprepleten elementima pustolovnog romana
i fantastine
proze
- Henry Fielding (1707.-1754.)- pie vrhunske komine romane
- vie slijedi tradiciju pikarskog romana
- dijela imaju vrstu, jedinstvenu fabulu, strogom integracijom svega
ispripovijedanog
zacrtavaju pravac u kojem e se kasnije oblikovati djela
romantizma
- Povijest zgoda Josepha Andrewsa i njegova prijatelja Abrahama
Adamsa, Povijest
nahoeta Toma Jonesa i ivot g. Jonathana Wilda, Velikoga
- svi romani imaju u naslovu ivot, odnosno povijest, to znai
da prate jednog
glavnog junaka
- njegova komika slijedi naelo iluzije zbilje
- sve je prepuno dosjetki, ala i kominih obrata u sudbinama
svih pojedinaca
- posebno se istakao lik Toma Jonesa- nagao i nesmotren mladi,
esto neuglaena
ponaanja, strastven i nepredvidljiv, no u biti dobar i
velikoduan
- Laurence Sterne (1713.-1768.)
- ivot i miljenja Tristrama Shandyja
- svjesno i namjerno kri sve ustaljene konvencije u
dotadanjem pisanju
romana
- glavni lik u romanu u obliku monologa opisuje svoju obitelj i
okolinu, i to
prije nego to se uope rodi (polovica romana)
- nastavlja pripovijedanje s brojnim digresijama, este su
stanke, pojavljuju se i
prazne stranice, umjesto rijei navedene su zvjezdice,
ispremijean je raspored poglavlja, namjerno se kre
pravopisna pravila
- roman se uvelike bavi sam sobom i pokazuje kako nema u
knjievnosti
prirodnog naina da se opie zbilja, nego se radi

iskljuivo o tome kakvu emo konvenciju prihvatiti

- napisao je i slavan putopis Sentimentalno putovanje po Francuskoj
i Italiji, koje je
napisao g. Yorick
- sve je podreeno zapaanjima, refleksijama i osjeajima pisca
- Sterne je u romanu pretea modernizma, a u putopisu romantizma
- u epohi klasicizma i prosvjetiteljstva roman polako zamjenjuje ep i
tragediju u smislu
vrhunskih knjievnih ostvarenja
- Denis Diderot (1713.-1784.)- glavni urednik Enciklopedije
- svoje romane i pripovijetke smatra djelima visokog knjievnog
statusa
- filozofske rasprave: Filozofske misli i Pismo o slijepima
- romani: Rameauov neak i Jakov fatalist
- dua pripovijetka Redovnica
- drame: Nezakoniti sin i Glava obitelji
- Diderot je primjer svestranosti prosvjetiteljstva- bavio se
filozofijom, prirodnim
znanostima, politikom, publicistikom i knjievnom, likovnom i
kazalinom kritikom
- bio je bolji teoretiar nego stvaralac
- Paradoks o glumcu, Razgovori i O dramskoj poeziji
- u djelu Saloni zapoinje modernu likovnu kritiku
- u knjievnim djelima pokazuje se kao vrstan stilist, sklon
iznenaujuim obratima u
izlaganju, paradoksima i vjeto voenim dijalozima
- romani su mu uvelike posveeni pitanjima morala i drutvene
nepravde
- njegove drame nisu osobito uspjele
- Gotthold Ephraim Lessing (1729.-1781.)- najvaniji njemaki knjievnik
tog razdoblja
- vrstan teoretiar umjetnosti i drame, kao i dramatiar
- Laokoon- rasprava o razlikama pjesnitva i likovnih
umjetnosti
- Hamburka dramaturgija- zbirka kazalinih kritika
- dramska ga djela ine najboljim dramatiarem epohe
- Miss Sara Sampson, Minna von Barnhelm, Emilia Galotti
i Mudri
Nathan
- naputa klasicistiku tradiciju- kae da se treba ugledati na

Shakespearea
- Miss Sara Sampson- graanska tragedija
- Emillia Galotti- naglaen protest protiv nasilja i samovolje vladara
- Minna von Barnhelm- komedija
- kritiari ju dre njegovim najuspjelijim djelom
- Lessing je pisao i basne
- basna doivljava procvat i obnovu
- one je pouna, a moe biti i izuzetno kritina
- Jean de la Fontaine (1621.-1695.)- u Francuskoj oblikovao basnu,
djelovao rije Lessinga
- slavu stjee stihovanim Priama i zbirkom Basne
- Basne- obrauju poznatu grau, pisane su u metriki raznolikim,
a ponekad i
slobodnim stihovima
- komponirane poput malih komedija sa kratkom ekspozicijom,
zapletom i
raspletom u kojem je pouka sadrana ve u samom
izlaganju
- njegove su basne uzorom koji e slijediti prosvjetitelji, ali koje
e se kao anr
odrati do dananjih dana
- basna je postala knjievnom vrstom u kojoj kao da se zrcale sve bitne
znaajke klasicizma i
prosvjetiteljstva
- saima iskustvo cijelog stoljea uvjerenog u mo zdravog razuma, a
ujedno uva i
tradiciju antike te uvodi takvu knjievnu obradu kakva joj
omoguuje ostvariti dojmove na vie razine
- tijekom klasicizma i renesanse zapoinje mnogo toga to e se tek u
iduim epizodama
razviti, a u nekim se djelima ve nazire epohalni preokret cjelokupne
knjievnosti koji e donijeti romantizam
- klasicistika knjievna tehnika i nazori prosvjetiteljstva proirili su se u
18. stoljeu praktiki
cijelom Europom, pa su tako utjecali i na hrvatsku knjievnost
- nema svjetski poznatih pisaca, ali Ruer bokovi (1711.-1787.) je
danas priznati
velikan svjetske kulture
- bio je filozof, fiziar, matematiar i astronom

- postavio je teoriju o ''tokastoj'' strukturi materije, koja je

uvelike nalik
suvremenoj teoriji moderne kvantne fizike
- filozofi ga dre jednim od univerzalnih mislilaca epohe