JOVAN MOMIROVSKI i FILIP IMI

PELINJA PAA

POLJ O P R I V R E D N I NAKLADNI
Z A G R E B 1953

ZAVOD

PREDGOVOR

Tisak Tipografije grafiko-nakladnog zavoda

O pelinjoj pai pise se esto u naim

pelarskim
asopisima. U izvjetajima pelara o pelinjoj pai u njihovim krajevima esto ima vrijednog materijala za prouavanje medonosnih
biljaka u FNRJ. U pelarskim knjigama pelinja paa obraena
je u manjoj ili veoj mjeri prema tome koliko pisac poznaje ta
problematiku i ukoliko smatra da je to pitanje vano za pelarstvO. Opsirniju raspravu Medonosno siblje i drvee napisao
je pokojni Sreten
Adi,
bivi upravitetj Uileljske skole u
Svetozarevu. On fe u skoll irrtao ukrasno-botcbniki vrt u povrini od 1,5 ha, gdje je bilo sakttpljeno oko 500 domaih i stranih
vrsta grmlfa i drvea. U toj knjiici ima dragocjenih podataka,
asobito o vremenu cvatnje. Meutim u njoj je preteno obraenct
sistematika, io nije najvanije za pelare; zatim ona nije potpuna, jer nisu obraene zeljaste biljke.
Knjiga je tampana
1924. g. te fe malo i zastarjela Dr. Sima Grozdani, biolog, profesar Beogradskog sveuilita, izdao je 1938. g. knjiicu Pelinfa paa, no ana ne moe zadovoljiti potrebu. to je najglavnije obadvije knfige rasprodane su.
'
Na osnovu materijata po naim pelarskim knjigama i asopisima, uz pripomo strane literature i upotpunjujui taj materijal svojim zapaanjima napisao
sam ovu skromnu knjiicu.
Nadam se da e ona popuniti prctzninu i da e pridonijeti razvoju pelarstva i dobijanju veih prinosa za zadovoljavanje
potreba irokih narodnih masa. Upoznavanjem petinje pae pridonjet emo razvoju pelarstva, koje nam pruza deseterostruko
veu korist opraivanjem cvjetova kulturnih i ostalih biljaka, jer
time utjee na poveanje prinosa.
Dio s medonosnim biljkama jadranske klime i kra kaoi
rumarin, alfiju,
vrijesak, vritinu,
veliki vrijesak,
levandu,
drau, planiku i medljiku od crnogorice napisao je Filip imi.
Kako
nisam mogao upoznati
medonosne biljke
jadranske
klime i kra, zamolio sctm druga Filipa imi, direktora Pelarske centrale u Zagrebu, da to ucini. On se rado odazvao mojoj

molbi, te je obradio taj dio i pored toga opisao metvicu, malinu,

vrboliku i zlatoipku. Budui da drug Filip imi odtino poznaje te pase i inta dugogodinje praktino iskustvo, tako fe
svo\jim prilogom pridonio da knfiga bude potpunija, ime e naroito koristiti velikom broju naih seleih petara, koji svake
godine sele desetine hiljada konica pela na te pae.
Na kraju, ne mogu da propustim a da ovom pritikom ne zahvalim nasem starom pelarskom drugu Nedetjku Divcu, uredniku
Pelara,
koji je paljivo proitao rukopis i napravio
neke strune i stilistike ispravke te time pridonio da knjiga
bude bolja. hto tako sam zahvalan Vitomiru Jovanoviu, kofi
me je pomogao literaturom i savjetima.
Jovan Momirovski

UVOD
Medonosnih biljaka koje pelama daju nektara i polena
ima na stotine. Neke od njih rastu divlje u prirodi, druge se
uzgajaju kao ukrasne biljke po parkovima i vrtovima. M e u
njima ima vrlo medonosnih, no kako nisu rasprostranjene u velikom broju, one se tek spominju i navedene su samo u kalendaru
cvatnje s ozinakom kada cvjetaju i to daju pelama. Opirnije su
obraene one biljke, koje imaju veu vanost u medonosnoj flori
nae drave ili zasluuju da budu razmnaane i radi dragih koristi koje nam pruaju. No i pored taga broj biljaka je prilino
velik, te sam ih morao ukratko opisivati, jer bi opimije opisivanje povealo opseg knjige i smatram da bi tako izgubila
od svoje praktinosti i pristupanosti. Kod vanijih vrsta iznio
sam ne samo njihovu vanost kao medonoa, ve i zahtjeve
prema tlu, vlazi i klimi, zatim kako se razmnaaju i ekomomsku
vrijednost. Na taj nain trudio sam se da potpuno obradim pojedine biljke, kako bih olakao pelarima i drugima da pri sijanju, poumljivanju, podizanju parkova, drvoreda i zatitnih
usmskih pojasa izvre pravilan izbor vrsta. To je veoma vano
za uspjeh zasada, jer samo one biljke, posaene na mjesto, koje
im odgovara , napredovat e dobro i davat e obilno nektara.
Kod nekih kulturnih i pelarskih biljaka, koje nisu dovoljno poznate kod nas, naveo sam iz g o n j i h razloga i s istim ciljem i podatke o koliini sjemena i vrijeme sjetve,

OPI DIO

VANOST POZNAVANJA PELINJE PAE

Pelinja p a a osnova je pelarstva. I s t n a nema kraja u naoj dravi gdje uope ne bi bilo medonosnih biljaka, pa ipak ne
postoje svugdje uvjeti za rentabilno-privredno pelarenje. Negdje je paa slaba ili ima previe konica, kao na pr. po gradovima, Dobro kae E, Bertrand: Bilo bi veomai nerazumno poveavati broj pelaca prije nego to pelar odredi ili ispita medonosnost svoga kraja, Znai treba poznavati obilnost nektarske
pae u kraju, gdje pelarimo, ili namjeravamo doseliti p e l e , jer
proizvodnja n e k t a r a na hektaru povrinje ima svojih granica.
Treba poznavati medonosne biljke svoga mjesta da bismo prema
njima podesili inain pelarenja, Za upoznavanje pae slui nam
i kontrolna vaga, koja e nam biti najpouzdaniji vodi, pogotovu, ako smo mjerenje obavljali vie godina. Upoznavanjem
medonosnog bilja i kontrolnim mjerenjem moi emo unaprijed,
pniblino tono, odrediti k a d a nastupa i koliko traje glavna pel n j a paa. Biljke cvjetaju, u veem dijelu F N R J , oko osam mjeseci; medutim, glavna paa traje esto desetak dana. Sva naa
vjetina i pelarsko iskustvo svodi se na to da se ulite (pelinje
drutvo) razvije do maksimuma za glavnu pau, pa ak da se
matici ogranii noenje jaja da bi bilo to vie pela izletnica.
I a k o za kilogram meda treba oko 100150.000 izleta, ipak za
vrijeme glavne pae dnevni unos moe izmositi pet i vie kilograma. To znai da za desetak lijepih dana pele mogu skupiti
zimnicu i osigurati nagradu pelaru za uloene trokove i trud
Prouavanjem medonosnih biljaka otkrit emo prekide, koje postoje u pai, Za vrijeme tih prekida smanjuje se umnoavanje
pela, te se pelinje drutvo ne moe maksimalno razviti do
glavne pae, ili zbog nedostatka pae krajem ljeta ulite e
n a m zazimiti sa starim pelama, te se ne moe razviti do rane bagremove pae, koja u naoj dravi pripada meu najvanije,
7

Stvarajnjem umjetne pae moe se bar donekle poboljati paa

za vrijeme tih prekida, Pelar treba poznavati pau svoje blie i
dalje okolice, jer: Na osovini med rodi, Deava se da dok nam
na pelinjaku vlada mrtvilo, esto na maloj udaljenosti ima obilne
pae, samo bi trebalo s malo truda i trokova prenijeti pele,
U naoj dravi imamo raizliite zemljine i klimatske prilike, pa
stoga imamo i razliitu pau. Dok je u nekim krajevima glavna
paa bagrem ija je cvatnja u svibnju, dotle ima krajeva gdje je
medober u kolovozu. Preko zime, k a d a u veem dijelu Jugoslavije snijeg pokriva cvjetna polja i na pelinjaku vlada tiina,
u Primorju i na otocima cvjeta rumarin, badem i druge biiljke.
U tim najboljim pelarskim krajevima mogu nam prezimiti ulita, koja su slaba i bez zimnice, pa ak i da nam se dobro razviju do bagremove i drugih paa. Kombinacije o korienju vie
paa, ine nam se nemogue, meutim te mogunosti iskoriuju
pelari iz Hrvatske i Vojvodine, m a k a r da je to vrlo neznatno
prema pai, koje ima u tim krajevima.
Na pelinju paju upravo na ekonomsku stranu pelarstva,
ne treba raunati kao na neto sigurno. Izluivanje nektara zavisi o vlazi, toploti i drugim iniocima. Ti uvjeti nisu jednaki
svake godine za vrijeme glavne pae, te su i prinosi prilino promjenljivi i nesigurni. Moemo rei da se u poljoprivredi pelarstvo odlikuje gotovo najveom kolebljivou u prinosima, te je
razumljivo da je pelarenje, osobito selidba, vezana s rizikom. I
pored toga pelarstvo je rentabilno posrednim putem, preke poveanog prinosa drugih kultura, zahvaljujui opraivanju cvjetova posredovanjem pela. Da bismo selili na sigurnu pau,
treba ispitati i registrirati pau zatim imati obavjetae o stanju
pae u krajevima, gdje se sele pele.
Sada, k a d a u seljakim radnim zadrugama, dravnim i
poljoprivrednim dobrima imamo velike pelinjake s licima, kojima je pelarstvo jedini posao, imamo i imat emo neogranienh mogunosti za selidbeno pelarenje i dobijanje redovitih
i velikih prinosa. Na taj nain moi emo ostvariti milijunske
prihode, u pasivnim, planinskim i rijetko naseljenim krajevima,
To e biti prilian doprinos za poboljanje prehrane radnog naroda, poveanje prinosa poljoprivrednih kultura i ekonomskog
razvitka tih krajeva i cijele F N R J .

BIOLOGIJA CVIJETA
Ako, na priimjer, uzmemo cvijet jabuke, vidjet emo izvana
listie, koji ine aku. Oni su obino zelene boje i slue za zatitu ostalih dijelova cvijeta. Zatim imamo vjeni koji je sastavljen od listia ivih boja da bi cvjetove pele i drugi kukci lake
primjetili i izvrili opraivanje. Za primamljivanje pela slui
i miris cvjetova. Biljke kod kojih polen prenosi vjetar, nemaju
mirisa, jer im nije potreban, na primjer lijeska, javorovi, joha i

dr. Miris potjee od eterinih ulja, koja se lue u listiima krunice pranicima i nektarijama. Eterina ulja imaju svojstvo
da jae miriu, ukoliko su razrjeenija, te je dovoljna vrlo mala
koliina da bi cvijet iz daleka privukao kukce. Kada pela pronae bogat izvor hrane, ona iz svog mirisnog organa isputa specifini miiris da bi i druge pele iz njene koinice mogle pronai
pau. U pogledu osjeanja mirisa mi ne smijemo suditi svojim
mjerilom. U sredini cvijeta nalazi se tuak (pesti), enski dio
cvijeta, on je p r i dnu zadebljao u plodinicu, od koje se nastavlja

tanak vrat, Na vrh v r a t a nalazi se proireni dio, koji se zove

njuka, a lui ljepljivu tvar da bi pri opraivanju zadrao polen
i izvrio oploivanje. Oko tuka obino su pranici, koji su sastavljeni od tankih konia, a na vrhu imaju prane kese
(Anthere). U njima se nalazi polen; k a d a on sazre i opne po
pucaju, onda ga pele mogu skupljati ili vjetar raznositi. Polen
je sastavljen od mnogobrojnih sitnih zrnaca; tako resa lijeske
sadri 4.000.000 polenovih zmaca. Ako cvijet ima pranike i
tukove, onda je dvospolan. Ima biljaka, koje u jednom cvijetu
imaju samo prainike a u drugom tukove to su jednospolni cvjetavi, kao na primjer kod bue, lubenice, krastavaca, lijeske i
drugih; takve se biljke nazivaju jednospolne. Zatim ima biljaka,
koje na jednom stablu ili stabljici imaju enske dijelove cvijeta
a na drugom muke, to su dvodomne biljke: vrbe, jasika i dr.
Kod jednospolnih cvjetova polen se obino prenosi vjetrom; da
bi se moglo izvriti opraivanje, one stvaraju ogromnu koliinu
polena i veinom cvjetaju prije listanja, da bi opraivanje bilo
olakano. Te biljke opskrbljuju pele s mnogo polena i veinom
cvjetaju r a n o s proljea.
Ako polen p a d n e na njuku cvjetova iste biljke, deava
se samoopraivanje, odnosno samooploivanje. N e k e sorte vo a k a i drugih biljaka ne mogu se oploditi svojim polenom, ve
je p o t r e b n o da na njihove tukove doe polen s drugih sorata;
u tome pelari imaju najvaniju ulogu, jer o n e na svom dlakavom
tijelu prenose polen s jednih voaka na druge i omoguuju zametanje plodova. Cvjetovi opraeni vlastitim prahom, daju
manje sjemena i uope biljke t a k o nastale imaju manju ivotnu
sposobnost i daju manje prinose nego biljke, nastale krianjem.
Stoga da bi se onemoguilo samoopraivanje, nalazimo razne
ureaje. Tako na primjer, na jednoj biljci cvjetovi su samo sa
pranicima, a na drugoj samo s tukovima; pranici i tukovi
mogu sazrijevati u razliito vrijeme, ili pranici mogu biti nii
od tukova, da bi se onemoguilo opraivanje (heljda). To je
injenica da rod dobivn krianjem dviju sorata daje u prvoj
generaciji vei prinos nego onaj dobiven samoopraivanjem.
To ima praktinu primjenu kod k u k u r u z a heterozis, kod
rajice i drugih biljaka, te se stoga krianje izvodi umjetno.
Meu kukcima, koji posjeuju cvjetove oko 7 3 % otpada
na pele, na bumbare i na samce-opnokrilce 2 1 % , a ostalo
na druge kukce. Kod bumbara, na primjer, prezimljuju samo
enke, te su r a n o s proljea, kada voke cvjetaju, brojno slabe.
10

pa je njihov doprinos u opraivanju neznatan. K a d a pela izae

iz koinice i sleti na n e k u vrsu biljke, ona produuje posjeivati
cvjetove samo iste vrste biljke, dok ne napuni nektarom medni
mjehur. Medutim, kod drugih kukaca nema te stalnosti, oni pri
posjeivanju p r e l a z e s jedne na drugu vrsu biljaka, te u opraivanju biljaka sudjjeljuju manje nego to im to po procentu pripada, Dodue ta stalnost ni k o d pela nije apsolutna. Tako,
sam u kolovozu 1949. god. p r o m a t r a o k a k o je jedna pela posjetila etiri vrsrte biljaka. S v a k a k o da se ta pojava zapaa za
vrijeme slabije pae p r i pabirenju. Da bi pele sakupile k i l o
gram meda, treba da obiu, bagremovih cvjetova oko 200.000
a 500.000 esparzete. Moglo je biti utvreno, da 50 pelaca
svaki dan oprai do 15.000.000 cvjetova vanile (Zander), Taj
broj dokazuje ogroman doprinos u poveavanju prinosa kod
kulturnih i drugih biljaka to ga pele vre opraivanjem.
Rauna se, da su koristi od opraivanja deset p u t a vee od
vrijednosti pelinijih proizvoda meda i voska.

IZLUIVANJE NEKTARA
Nektar se lui u lijezdama, koje se nalaze izvan cvjetova.
Tako na pr. kod grahorice i grahora na palistiima, koji se nalaze kod peteljaka listova ima nektarija, koje lue intenzivnije
nego u cvjetovtima, te ih pele obilno posjeuju. Nektarija izvan
cvijeta ima k o d pamuka, topole i dr. biljaka. P r o m a t r a o sam
pele kako su sakupljale n e k t a r s nektarija na peteljkama
jednogodinjih treanja. Glavni izvor nektara jesu cvjetne
nektarije; one se nalaze obino u padnoju tuka, na cvjetnoj
loi. Nektarije imaju oblik malih ploica ili dlaica, k a o samostalni organi, ili su nerazvijeni pranici, kvrice p r i osnovi
k r u n i n i h listia ili pranika. ljezde imaju na povrini mnogobrojne male p o r e od dvije elije, koje imaju izmeu sebe uzan
grli vezu izmeu unutranjih eernih tkiva i uzduha.
N e k t a r se lui i kroz ustaca pokonice-epidertmisa lijezda ili
probijajui se kroz zidove elija, kao kod znojenja. Stvoreni
slatki sok p o n e k a d se skuplja u malim udubljenjima-rezervoarima ili cvijet ini cjevicu, gdje se skuplja n e k t a r . Ima
sluajeva da je izluivanje toliko obilno, pa n e k t e r tee napolje
sa cvjetova k a o kod naprstka (Digitalis purpurea), no svakako
da je to sok s malim postotkom eera. Nektarije lue dok se
ne izvri oplodnja, a potom prestaje n i h o v rad, jer je zavrena
11

i njihova namjena; hranjive tvari, koje su se troile za stvaranje

nektara, sada su potrebne za razvie ploda i sjemenki.
Glavni sastojak n e k t a r a jest voda, a njen postotak k r e e
se u irokim granicama od 3092%. Razliite vrste biijaka
imaju raziliit procenat vode, t a k o p r e m a Beutleru n e k t a r
kockavice (Fritillaria imperialis) iz porodice ljiljana (Liliaceae)
sadri 9 2 % vode, jabuke 80%, lipe 70%, mrtve koprive 50%,
divljeg kestena 30%, dok med sadri 20% vode. Gustina
nektara u cvjetovima mijenja se preko dana; ujutru je rjei,

skih krajeva i otoka stvaraju vie eterinih ulja, te je i njihov

med vie miriljiv i bolji od m e d a drugih pokrajina. P o r e d toga
t o n e k t a r svake vrste biljaka ima naroiti miriis, on ima i naroiti okus. Bagremovac ima miris na bagrem; med od duhana
i m a malo gorine, jer je, alkaloid nikotin p r e a o u tu slatku
otopinu; okus meda od bue podsjea nas na peenu buu.
Ljekovite biljke i danas imajiu veliku ulogu u medicini, iako je
kemija uspjela da umjetnim-sintetikim putem stvori mnoge
lijekove. Kao to miris i okus iz cvjetova prelazi u nektar, isto
tako prelaze i razne ljekovite tvari.

UVJETI ZA IZLUIVANJE NEKTARA

no porastom toplote uzduha postaje sui te moe primiti vie

vlage, a time raste i postotak eera u nektaru. Zaibiljeeno je
da pele posjeuju cvjetove narane, ako je postotak eera
vei od trideset od sto, inae trae druge medonoe. Tvrdi se
da pele sakupljaju nektar, koji ima najmanje 4,58,5% a
najvise 65% eera. Pored eera u nektaru ima i drugih tvari
iako u mailim koliinama, kao soli gvoa, fosfora i drugih.
Z a t o u n e c t a r u ima i eterinih ulja, premda u vrlo malim koliinama. Ona daju miris medu. Biljke topliih i sunanih primor12

Pod utjecajem sunane svjetlosti, lie prima iz uzduha

ugljini dioksid i stvara prvi vidljiv proizvod te radnje krob,
On je slinog kemijskog sastava kao eer, glavni sastojak
neiktara. P r e m a tome ukoliko je intenizivnije stvaranje kroba
utoliiko e biti vee izluiivanje n e k t a r a . Uvjeti, od kojih
zavisi izluivane nektara, jesu ovi:
1. T o p l o t a. Intenzitet stvaranja kroba u liu prema
tome i n e k t a r r a s t e s poveanjem t e m p e r a t u r e od 16 C pa sve
do 30 C. Kod toplote ispod i iznad te granice luenje je tri puta
manje. I poed toga sve biljke nemaju iste zahtjeve prema t o p l o t i
na primjer, vrbe rano s proljea cvjetaju i lue obilno nektar, a
druge biljlke, koje potjeu iz toplih krajeva, miruju zimskim
snom; na primjjer bagrem. Iz toga vidimo zato je slab unos
n e k t a r a za vrijeme i poslije oblanog i hladnog vremena. Pored
dnevme t e m p e r a t u r e na izluivanje utjee i toplota noi. Obilno
se izluuje n e k t a r kada je vrijeme i danju i nou toplo, odnosno
s malom razlikom izmedu dnevne maksimalne toplote i none
minimalne, jer se tada obavljaju intenizivno sve ivotne radnje
u biljci. T a k o bagrem lui obilno kada jutarnja toplota nije
nia od 16 C.
2. V l a g a. Zbog nedostatka vlage u tlu razvoj biljaka
smanjuje se, zatim prestaje rast, lie vene i uvija se da bi
smanjilo povrinu, koja je izloena arkim sunanim zracima
i time smanjilo isparivanje vode. Sve ivotne radnje lia smanjuju intenzitet, a sve to vrlo nepovoljno utjee na izluivanje
n e k t a r a . Da bi lijezde nektarije snano radile, biljka treba da
je u punom rastu. Stanice nektarija treba da budu pune nektara,
13

jer se tada stvara napetost, pa se nektar lui probijajui se

kroz opne stanica, k a o k o d znojenja. Ta radnja moe biti
intenizivna samo pri povoljnoj koliini vode u tlu. Kakve tetne
posljedice ima n e d o s t a t a k vlage, pokazuje nam suna 1950. god.,
koja je n a p r o s t o sprila zeljaste biljke, poevi od srpnja pa
nadalje. Ono malo nektara, koji su davali cvjetovi, zgusnulo
se ili isparila zbog visoke t e m p e r a t u r e i suhog uzduha. S obzirom na jainu ege, nezapamene vruine i male koliine padavina 1950. godina nije zapamena za posljednjih sto godina.
K a k o izluivanje n a k t a r a reagira na suu, odnosno kiu, vidi
se iz mjerenja D, Loca iz Zagreba; T a k o prije kie nije bilo
nikakva unosa u konicu; k a d a je kia pala 30. VII 1950, god.
ve p r e k o s u t r a vaga je pokazala unos od 1,1 kg. ega se opet
povratila, i poslije nekoliko dana unos se veoma smanjio. To
znai da biljke na sui samo ivotare. Kakva je vlanost tla,
odnosno koliko je palo kie u n e k o m kraju, to je od najvee
vanosti pri seljenju; ima sluajeva da negdje padne 120 mm.
ili 120 1 na m 2 , a na daljini od nekoliko kilometara p a d n e samo
rosa. U lipnju, a jo vie u srpnju i kolovozu, ne bi trebalo
krenuti na put, dok se ne obavijestimo o vlazi u tlu, tom n a j vanijem iniocu za medonoenje. Obilna kia, koja je natopila
sloj oranice, moe osigurati obilnu pau od dvije sedmice. Z a t o
bi t r e b a l o u rajonima, gdje se doseljuju pele, imati gustu mreu
kiomjernih stanica, koje bi obavjetavale pelare.
3. V l a n o s t u z d u h a, Pored vlage u zemlji na izluivanje n e k t a r a utjee i vlanost uzduha. esto je isparivanje
vee nego izluivanje, osobito pri visokoj toploti, pri toplom i suhom vjetru, zbog ega se n e k t a r zgunjuje, te ga pele ne mogu
iskoristiti. Isparivanje je intenzivno, osobito kod irokih otvorenih cvjetova k a o kod lipe, bundeve i drugih biljaka. Radi zatite
od suvinoig isparivanja i r a d i boljeg iskoriivanja nektara od
strane kukaca, biljke koje cvjetaju preko ljeta, imaju cvjetove
sa cjevicama, u koje se skuplja n e k t a r . Tu je zbog male povrine, koja je u dodiru s uzduhom, isparivanje neznatno. Imamo
ak cvjetova, koji se zatvaraju na ezi (bue) ili su stalno
zatvoreni, te ih pele otvaraju k a d a slete na cvjetove (lanilist
ili divlja zijevalica Litnaria vulgaris). Cvjetovi lipe su ioki
i otvoreni, te je n e k t a r iziloen isparavanju, a to je glavni
razlog to lipa jako neredovno medi, k a o ii druge biljke s takvom
graom cvjetova. One trae idealne uvjete za izluivanje
n e k t a r a . O utjecaju z r a n e vlage na izluivanje n e k t a r a p o 14

tvruje pokus Banniera. Deset cvjetova na slobodnom uzduhu

za 24 asa p r i vlanosti 0,65 izluili su 18 miligrama nektara;
isti broj biljaka ispod zvona pri vlanosti 0,98 dalo je 47 miligrama.
4. V j e t a r nepovoljno utjee na izluivanje nektara; iz
vie razloga. A k o je slab, smeta pelama u letu i prikuplanju
hrane; ako je jai, onemoguuje izlijetanje pela. A k o su vjetrovi suhi i topli loe djeluju na razvoj biljaka, jer isuuju
zemlju. Makedonci ih s pravom nazivaju sui kobel, jer osue
vegetaciju, a time i kablicu za muzenje mlijeka. Za vrijeme
toplih vjetrova biljke cvjetaju, pa ak i bre nego inae, t a k o
da medonoe precvjetaju, a pele ih nisu mogle posjeivati.
Vrlo topli i suhi vjetrovi mogu osuiti cvjetove i spriti biljke
ili omlatiti cvjetove bagrema, kao to je sluaj s koavom u
Banatu i Bakoj. K r a t k o reeno, vjetrovi su tetni za pelinju
pau, te ih moemo smatrati k a o najvee neugodnosti za pele
i pelara. Stoga je, naroito u vjetrovitim krajevima, najbolje
da rajon pelinje pae ima talasasti relijef sa umama, umarcima i umskim pojasima, koji smanjuju snagu i djelovanje
vjetrova. U umi pele izlijeu i pri jaem vjetru. Drvee i iblje
povoljno djeluje na floru, mikroklimu* a time i na prinos u medu.
Navedeni inioci, od kojih zavisi izluivanje nektara, djeluju zajedniki. Evo k a k o opisuje idealne vremenske prilike
1888, god. pokojni M. Bugarski: To je bila najberietnija godina za vreme pedesetgodinjeg pelarenja. Vreme je bilo
stalno tiho i toplo, ali nije bilo onog arkog vetra koji saee
biljke na strnjici. Kie je bilo nekoliko p u t a i to bujne kie a
zatim opet toplo i tiho vreme bez magle i hladnoe.
Na kraju bih rezimirao o uvjetima izluivanja n e k t a r a :
I z l u ivan j e
nekta ra
n a j i n t enz i v n i j e
j e na
t o p l o t i o d 16 C d o 30 C, k a d a j e n a j b u j n i j i r az v o j b i l j a k a p r i t i h o m v r e m e n u, b e z v j e t r a,
k a d a j e v l anos t u zduh a t o v e a p ri d o v oljn o j v l a n o s t i t l a, k o j a o m o g u u j e a k t i v n o
o b a v l j a n j e i v o t n i h r a d n j i b i l j a k a. Kada pri
ovakvim uvjetima ima veliki broj biljaka u cvijetu, kaemo da
je to glavna paa. Ona moe biti k r a t k a , ali vrlo obilna, na
primjer bagremova, ili dua, ali slabija bijeli bosiljak, livade.
* Podneblje u sloju od nekoliko cm od tla.

15

O KOLIINI PROIZVODNJE NEKTARA KOD BILJAKA

SLATKI BILJNI SOKOVI

Pored n e k t a r a pele sakupljaju slatke sokove. U sezoni
lubenica vidimo, k a k o pele po k o r a m a siu sok. Krajem kolovaza 1950. god. izribao sam d e s e t a k kila slatkih jabuka i stavio
pored pelinjaka da se sue na suncu. Poslije kratkog vremena
pele navalie rojevima te od izribanih jabuka ostadoe, tako
rei, samo ljuske.
Prilikom muljanja groa pele slijeu da sisaju iru.
Pele lete i u vinograde pa sakupljaju sok sa zrna, naroito
poslije kie, k a d a zbog jaeg pritiska vode pokoice zrna popucaju, osobito k o d sorata s tankom opnom i k o d kojih je
groe napadnuto od plijesni. Neki vinogradari smatraju da
pele vilicama nagrizaju bobice da bi dole do soka. Istina,
pele mogu vilicama nagristi vrste tvari. T a k o sam jedne jeseni stavio na podnjau papir, da bi na njega padali razni otpaci
radi lakeg ienja s proljea, P r i vadenju papir je bio nagrizen. Meutim, pele ne nagrizaju groe. Otac srpskog pelarstva, profesor Jovan ivanovi, drao je pele u vinogradima
blizu Sremskih Karlovaca. Vinogradari, videvi pele na
grou, podnijeli su tubu sudu protiv ivanovia. Da bi dok a z a o neosnovanost njihove optube, on je stavio grozd u
ulite i poslije 24 asa komisijski su otvori konicu i utvrdili
da je grozd itav, ivanovi je napravio jo jedan p o k u s : nabockao je zrna iglom i metnuo grozd u ulite (konicu), poslije
vaenja utvrdili su da su pele isisale sok samo s i z b o d e n i h
zrna, To svojstvo pela korisno je za vinogradare, jer povrijeene bobice od osa i ptica i ispucane od jakog priliva sokova
poinju da trunu, zatim bolest prelazi i na zdrava zrna. Unos
slatkag soka iz vinograda ne predstavlja neku znatniju pau,
ve samo pokrivanje tekuih potreba, koje u vrijeme sazrijevanja groda nisu o n a k o velike.
Ta pojava da pele unose sok od groa moe se p r a k t i n o
iskoristiti za prihranjivanje pela irom, kada nemaju zimnicu.
K a k o je najbolji sirup za prihranjivanje sa 50% eera, moramo
iru zgusnuti na polovinu. Prhranjivanje irom nalo bi veu
primjenu u toplijim krajevima, g d e groe r a n o sazrijeva, te.
i m a toplog vremena, da se sok zgusne, i da ga pele zatvore
votanim poklopcima. U hladnijim krajevima treba upotrebiti
grode od ranijh sorata i k a k o ono ima manji postotak eera
treba ga zgusnuti na jednu treinu.
16
16

Ukolliko su cvjetovi vei, utoliko lue vie nektara. Kod

velikih cvjetova moemo slatki okus nektara osjetiti jezikom.
U njima pele lake i bre napune medni eludac, koji ima
obujam od oko 50 mm 3 . Na cvjetovima bue promatrao sam,
da su pele sisale do d v a minuta, na sofori do dva i po na
katalpi do jednog, a za isto vrijeme posiu n e k t a r sa trideset
cvjetova metvice. Biljke s velikim cvjetovima obino su i najmedonosnije vrste. Kod sitnih cvjetova, na primjer djetelina, pele moraju izgubiti mnoga vremena prelazei od cvijeta na cviijet, i od jedne na drugu biljku. P r e m a Cigankovu
pela, da bi napunila medni eludac, mora obii kod pamuka
vie od 100 cvjetova, kod voaka 200300, a sitnih cvjetova
djeteline i lucerne vie od 1000, Interesantno je da pri posjeti
cvjetova pele ne isisavaju sav nektar. P r o m a t r a o sam, k a k o je
pela izletjela iz cvijeta bue a odmah za njom doletjela je
druga i zadrala se prilino vrijeme, Promatrao sam cvjetove
duhana, s kojih su odletjele pele, i u cvjetnim cjevicama bilo
je n e k t a r a . Gornje injenice govore da pele pri skupljanju
n e k t a r a ne koriste najrazumnije trud i vrijeme, iako ta pojava
koristi opraivanju, jer pele posjeuju vei broj biljaka nego
to bi trebalo. Rauna se da za kilogram bagremovca pele
treba da posjete oko 4,000.000 cvjetova, ili da naprave oko
150.000 naleta. Za vrijeme glavne pae pela svaki dan izlijee
717 puta. I pored toga to pele moraju da posjete milijune
cvjetova, dnevni unos moe iznositi nekoliko, pa i desetinu
kila. 28. V. 1949. god. zabiljeen je na otoku Pagu dnevni unos
od 12,750 kg, a to je vjerojatno rekordna koliina, koja je zabiljeena u F N R J do 1949. godine. U stranoj literaturi spominje
se dnevni unos od 40 kg, na lipovoj pai u Sjevernoj Americi.
Godinji prinosi kod nas mogu izuzetno iznositi do 100 kg, a u
inozemstvu spominju se koliine od 300 pa i vie kila.
P r e m a teorijskim i praktinim ispitivanjima priblino je
u t v r e n o koliko m e d a daju pojedine billjke s hektara. P r e m a
S. A. Rozovu medovitost je k a k o pokazuje tabela na str. 18.
Profesor Hohlov predloio je pojednostavljenu ocjenu medovitosti biljaka. P r e m a njemu zeljaste biljke daju priblino
o k o 32 kg m e d a s hektara, iblje 110, a drvee 240 kg.
Na osnovu gornjih p o d a t a k a i broja konica moemo napraviti izvjesnu procjenu o panom kapacitetu nekog rajona.
2

Pelinja paa

17

Da li je neko mjesto nenaseljeno ima i drugih pokazatelja na

osnovu kojih nuoemo dati sud o medovitosti i v r e m e n u glavne
pae nekog rajona, i to po vremenu rojenja, broju rojeva i p r i nosu od konice,
Da bismo imali, ako ne rekordne prinose, b a r to vee za
vrijeme glavne pae, t r e b a da imamo jaka ulita, pelinjak t o
blie pai i povoljne vremenske prilike.

POLEN
M e d sadri u prosjeku 78,5% vonog i groanog eera
19% vode i 2,5% raznih drugih tvari, uglavnom bjelanevina
gvoda i fosfora. P r i disanju, koje nije nita drugo nego t i h o
sagorijevanje-oksidacija-spajanje
kisika i uzduha s organskim
tvarima oslobada se toplota, koja se p r e t v a r a u energiju. Pritom
k a o krajnji proizvodi oslobaaju se iz tijela voda u obliku vo18

dene p a r e
i ugljini dioksid k a o plin. eeri i masti sadre
ugljika, vodika i kisika, oni daju toplotu. eeri iz m e d a gotovo
su jedini izvor energije i glavna h r a n a odraslih pela. Za ishranu
legla odnosno za stvaranje pelinjeg tijela, neophodno su potrebne b e l a n e v i n e . One sadre p o r e d sastojaka, koje imaju
eeri i masti, jo i duik. Bjelanevine su p o t r e b n e i za rad
votanih lijezda. Izvor bjelanevina u ishrani pela jest polen.
Zatim on sadri vitamine, n a v i e vitamin C i E, dok u medu
praktiki n e m a vitamina, Vitamini su tvari, kojih ima u vrlo
malim koliinama, no i p o r e d toga od njih zavisi zdravlje,
odnosno normalan rad organizma. P r e m a Mitropolskom p r a h
kestena ima ovakav kemijski sastav: bjelanevina 1 8 , 7 % ,
vode 21,2%, a ostali dio o t p a d a na masti, eere i druge tvari.
Pelama je polen najvie p o t r e b a n s proljea radi pripravljanja
mlijea za ishranu legla i proizvodnju voska. U p r e t p r o l e e i
rano proljee, k a d a u prirodi nema p r a h a ili ga nema davoljno
vidimo da p e l e vrlo rado unose razna brana; kasnije pak
kada procvjetaju biljke s polenom pele prestaju unositi surogate m a k a r da neki mogu zamijeniti polen. A k o u konici n e m a
zalihe polena, a ni u prirodi, da bi se zadovoljila potreba nastaje poremetnja u ivotu pelinje porodice, Zbog slabe i n e potpune ishrane matica prestaje nositi jaja. Pele izbacuju jaja
i siu leglo.
Koliina polena, koju drutvo troi na godinu, r a z l i t a je
prema raznim autorima i iznosi od 2040 kg. Potronja m e d a
za ishranu pela mnogo je vea, te stoga pele prvenstveno
skupljaju n e k t a r . P r a a k unose k a d a je n e k t a r s k a paa slaba,
na primjer, za vrijeme velike vruine, zatim rano s proljea
radi ishrane legla. Tada, sam prebrojio do 8 5 % pela, koje su
utosile prah. U ostali dio godine n a a flora prua pelama dovoljno, pa ak i suvie polena.
Teina polena, koju pela nosi odjedanput, iznosi 0,01
gram, a u njemu ima 70100000 polenovih zrnaca. Najvie
p r a h a daje p e l a m a drvee i iblje, i to ono k o d kojega vjetar
prenosi polen, Te biljke cvjetaju prije listanja, da bi se olakalo
opraivanje, oplodnja i stvaranje sjemena. Najranije cvjetaju:
lijeska, drijen, joha, brijeist i topola. One cvjetaju prije kajsije,
koja cvjeta najranije od svih voaka, t. j. prvih dana travnja.
Zajedno s kajsijom cvjetaju: javor, vrbe, jasen, danarike, zatim
ostalo kotiavo voe i kruke. U tom periodu te biljke su
19

glavni izvori cvjetnog praha, te imaju odluujue znaenje za

bri i rani razvoj legla, jer zeljaste b l j k e nisu jo razvijene.
Poslije precvjetavanja kajsije dan je dui, vrijeme povoljnije
za izlijietanje, cvjetaju mnogo biljke, te je osigurana i opskrba
ulita polenom.
Da bi n a z n a a n j e pela zimi i u r a n o proljee bilo normalno, da bi se ulite r a n o i na vrijeme razvilo za korienje
glavne pae, t r e b a ga zazimiti s dovoljnom zalihom cvjetnog
praha, Viak p r a h a moe se nai u porodicama, koje su bile
b e z matice.
P r e m a boji polena na nogama, moemo odrediti s kojih
ga biljaka pele sakupljaju. Polen sa utim cvjetovima je ut,
s bijelih bijel, sa crvenih i plavih cvjetova p r a h je zatvorene
boje, pa ak i crn. K a k o veima biljaka, koje daju polen, daju
i nektar, moemo po boji p r a h a donekle odrediti medonosnost
nekih biljaka
Zbog velike vanosti polena u ishrani pela, u posljednje
vrijeme prihranjuju se pele raznim branima, koja imaju slian
kemijski sastav k a o i polen. Zatim je p r o n a e n a naroita naprava-hvata polena, koji se stavlja na l e t a konice. Pri prolaenju pela otkidaju im se grudice polena s nogu. Tako sakupljeni polen daje se pelama, k a d a ustreba; pa ak se prave
pokuaji da se upotrebi kao lijek protiv bolesti, avitaminoza,
koje se javljaju zbog n e d o s t a t k a vitamina u hrani ljudi. Vitamin
C je antiskorbutini; zbog n e d o s t a t k a nune koliine nastaje
oteenje kapilara, poremeaji u rastu zubi i kosti. Vitamin
E te vitamin plodnosti.

PROPOLIS

(lem,podmazak)

Propolis sadri 5055% smole, 3 0 % voska i 810% aromatinih ulja. Pele ga skupljaju s pupoljaka i tankih granica
jele, smre, bora, zatim od divljeg i piitomog kestena, jasena,
topole i drugih biljaka. Pele obino sakupljaju propolis, kada
nemaju bogatu n e k t a r s k u pau, kao to je sluaj sa polenom.
Propolis esto pele mijeaju s voskom, suhim polenom, prainom, dlaicama s pelinjeg tijiela i drugim tvarima. U konicu
ga unose esto pomijeanog sa cvjetnim prahom u malim
lopticama tamne boje. Propolis slui pelama za uvrivanje
saa, okvira, i uope drugih dijelova, jer pele te trpe po20

kretljive dijelove u konici, Zatim ga upotrrbljavaju za zatvaranjr pukotina, suzivanje leta radi ouvanja toplote u konici,
koja je vrlo potrebna, naroito s proljea i p r e k o zime. Leto
suuju i da sprijee ulazak svojih neprijatelja; mieva, aba,
leptira i drugih ivotinja, Kada u konicu upadne veliki, no
neeljeni gost, koga pele posle umrtljivanja ne mogu izbaciti
iz konice, one ga balsamiraju i pokriju propolisom, da ne bi
irio smrad.
Na vioj temperaturi on je mek, a na nioj tvrd, te se zbog
toga pri hladnom vremenu s mukom odvajaju okviri iz konice.
U vodi je propolis netopljv, zato ga s ruku i odijela skidamo
benzinom, eterom, toplim alkoholom i nekim drugim sredstvima.

CVJETANJE BILJAKA
Kod zeljastih biljaka cvjetanje poinje obino kada dostignu izvjestan stepen razvia ili k a d a zavre s vegetativnim
rastom. iblje i drvee cvjeta poslije manjeg ili veeg broja
godina, k a d a se smanji bujni rast biljaka, jer je cvjetanje u obrnutom srazmjeru s bujnou. Kod njih se cvjetni pupoljci
stvaraju p r e k o ljeta za iduu godinu, kada se uspori rast i
kada se radom lia stvori obilje asimilata u biljci. Za otvaranje cvijeta, stvaranje polena i luenje n e k t a r a biljka troi
veliku koliinu spojeva ugljikohidrata, masti i bjelanevina to
iscrpljuje biljku. J o je vea potronja hranljivih tvari za razvie plodova i stvaranje sjemenki. Zato poslije obilnog cvjetanja, a naroito poslije bogatog roda, kod voaka slijedi n e rodna godina.
Poetak cvjetanja zavisi o klici; rastu li biljke u toplijem
kraju, cvjetaju ranije. Ako se penjemo uz planinu, vidjet emo
da cvjetanje zakanjava. Rauna se da biljke cvjetaju kasnije
pet do est dana na svakih sto m e t a r a nadmorske visine, a
s jeseni zavravaju s rastenjem za isto toliko dana ranije.
Medutim, poetak cvjetanja ne zavisi samo o klimi nego i o
duini dana. Utvrdeno je, da je za cvjetanje, upravo za prijelaz
iz stanja vegetativnog razvoja u stanje stvaranja cvjetova, p o t r e b n a odreena duina dana. Uzmimo, na primjer, krizantemu,
ona je biljka kratkog dana, zato cvjeta u jesen. Vrtlari postiu
ranije cvjetanje pokrivanjem gredica, na taj nain skrauju
21

dan, te natjeraju, da im krizanteme cvjetaju kada oni ele. U

prosincu 1950. god bilo je blago vrijeme, te je uzrokovalo djelomino otvaranje maslaka (Taraxacum officinale) i mijakinje
( S t e l a r i a media), koje cvjetaju vrlo r a n o s piroljea. Od medonosnih biljaka u grupu k r a t k o g d a n a pripadaju i duhan, p a m u k ,
suncokret i druge, Biljke dugakog d a n a su mak, goruica i t. d..
Ima biljaka koje ne reagiraju na duinu d a n a indiferentne
su. To svojstvo biljaka naziva se fotoperiodizam.
Znai da p o e t a k cvjetanja zavisi o fotoperiodizmu i klimi,
a ova p a k o geografskoj irini, blizini mora, velikim rijekama
i nadmorskoj visini. Kako su klimatski uvjeti razliiti u pojedinim mjestima, p e l a r t r e b a biljeiti cvjetanje medonosnih
biljaka, da bi p r e m a pai podesio nain pelarenja. P e t godina
promatram cvjetanje biljaka u Tetovu. Datum cvjetanja
isti je kao u Moravskoj Srbiji, Vojvodini, tri etvrtine Hrvatske
i u Sjevernoj Bosni. Evo tih p o d a t a k a :

11, k r u k e 13, trenje 14, jabuke 18, dunje 26, divljeg kestena
28, bagrema 39, lipe 58 i pitomog kestena 66 dana. Na osnovu
gornjih p o d a t a k a p r e m a cvijetanju ma koje gore pomenute
biljke moemo prilino tono odrediti u svome mjestu, cvjetanje
iduih, te na taj nain pravilno planirati rad u pelarstvu. Analiziramio li p o e t a k cvjetanja, utvrdit emo da ima prilinih
razlika u datumu cvjetanja. Cvjeta ii n e k a biljka ranije, utoliko
je razlika izmeu najranije i najkasnije cvatnje vea. T a k o kod
lijeske ta razlika iznosi 36 dana, kod bagrema 18, a kod pitomog kestena, koji cvjeta najkasnije od svih voaka, razlika
je najmanja: 12 d a n a .
Nismo li tono obavijeteni, na primjer o p o e t k u cvatnje.
bagrema, moemo zakasniti sa seljenjem i propustiti pau,
k a o to se desilo 1948. god, u Subotici. Kako je razlika izmeu
cvatnje kajsije i b a g r e m a 39 dana, poetak cvatnje kajsije pokazatelj je da t r e b a poeti s podnaajnim prihranjivanjem
pelinjih drutava, da bi se razvila za bagremovu pau.
Da bismo imali siguran putokaz u pelarenju, t r e b a voditi
biljeke o cvatnji medonosnih biljaka. U t o k u nekoliko godina
moemo imati prilino dobru sliku o pai u svome kraju. Da
bi nam, podaci bili to tonijii najbolje je cvatnju biljeiti s v a k e
godine na ista stabla s oznakom vrste i sorte, jer razne sorte
voa, vrste lipa, cvjetaju u razliito vrijeme.
Cvatnja i zametanje plodova troi veliku koliinu hranjivih
tvari, stoga ono traje relativno k r a t k o vrijeme. Kod iblja i
drvea traje 1012 dana, Ima grmlja, koje cvjeta due pa
ak i 45 mjeseci, k a o na primjer biserak (Symphoricarpus
racemosus) i ivinjak, ivi plot, ciganska trenja, suliasti
vuac (Lycium barbarum). Kod drvea dugo cvjeta sofora i
novomeksikanski
bagrem.
Meutim u prvom periodu cvatnja
je najobilnija i luenje n e k t a r a najaktivnije, jer se za razvitak
v e zametnutih plodova i sjemenki troi mnogo hranjivih tvari,
te je kasnija cvatnja slabija, esto s po nekoliko cvatova grozdova, to je bez znaenja za pau Zeljaste biljke cvjetaju due
vremena, ali su jednogodinje ili im je korijen viegodinji, te
ne troe mnogo hranjivih tvari za nadzemne dijelove nego
hrana slui p r e t e n o za razvoj sjemenki.

Ako datum cvjetanja kajsije uzmemo kao osnovni, onda

do p o e t k a cvjetanja danarike t r e b a 2 dana, breskve 4, ljive
22

23

OPRAIVANJE RATARSKOG BILJA

Pele po svome tijelu imaju sitne dlaice i kada obilaze
cvjetove izmeu dlaica n a h v a t a se veliki broj zrnaca polena,
koji esto dostie desetine hiljada, jer su ona mikroskopske
veliine. Da bi se lake i bolje zadrala na tijelu pela, zrnca
imaju izrasline ili su ljepljiva. esto pele mogu biti; sasvim
uvaljane polenom na primjer pri posjeivanju cvjetova bue
suncokreta, sljeza i drugih biljaka. Kad trai hranu pela se
dotakne njuke, koja je proirena i ljepljiiva, te se na nju za-

lijepe polenova zrnca i izvri opraivanje. Zrnce polena na

njuci klija, puta cjevicu, koja prolazi kroz vrat i u sjemenom
zametku spaja se s jajnom stanicom, te se na taj nain izvri
oplodnja. Poslije toga razvijaju se sjemenke, a one izazivaju
jae priticanje hranljivih sokova, to omoguuje razvijanje
plodova. Ako nije dolo do oplodnje, cvijet ili plod ranije ili
kasnije opada s biljke. U nedostatku pela pogorava se kvalitativno i kvantitativno prinos prirodnih livada, jer e t r a v e
(Graminae) koje se oprauju vjetrom, potisnuti lepirnjae, u
koje idu i djeteline, koje daju bolje sijeno i obogauju tlo
Da bi se to vei postotak cvjetova mogao opraiti, te da
bi se dobio najvei prinos plodova i sjemena treba imati do
voljno pela, Kao norma uzima se ovaj broj ulita na h e k t a r
za esparzetu 34, kod povrtnih biljaka, kod djeteline i lucerne
12 ulita na 5 ha. Ali pri tome je vaan ne satmo broj konica
ve i udaljenost pelinjaka od usjeva. A k o su konice udaljene ne vie od 500 m pele gube mmogo vremena za letenje
24

i rasturaju se po drugim medonoama. U tom sluaju, da bi se

izvrilo normalno opraivanje, treba vei broj ulita od n a v e denog, i t o : za udaljenost usjeva 1500 m p o t r e b a n je dva p u t a
vei broj, a za udaljenost 2500 m t r e b a deset p u t a vie konica
Ako osiguramo usjeve dovoljnim brojem ulita u njihovoj blizini
postii emo poveanje prinosa 50%, 100% pa i vie postotaka,
osobito kod lepirnjaa.
Pri sakupljanju hrane sa cvjetova pele probiru medonoe, Tako, za ranog proljea, k a d a cvjeta ogranien broj
biljaka, im pone cvjetati n e k a biljka, koju pele vole, one
odmah naputaju biljku, koju su zbog malog izbora morale
posjeivati. T a k o posljednjih dana oujka pele obilno posjeuju mrtvu koprivu (Lamium purpureum), ali im se otvore
cvjetovi danarike, prelaze na njih, da bi se, k a d a danarika
procvjeta, ponovo povratile na prvu hraniteljicu, premda u
manjem broju, jer t a d a ima i drugih medonoa. Zato pele
posjeuju neke biljke r a d o a neke iz nude? Na to pitanje ne
bih mogao sigurno odgovoriti. Interesantno je da su bumbari
produili posjeivati mrtvu koprivu, k a d a su je pele potpuno
napustile. Sigurno, da su uzroci ovoj pojavi tekoe oko uvlaenja u cvjetove i sisanja, ili je mali postotak eera u nektaru

OPRAIVANJE VOAKA
Gdje god ti nema marljivih pela
nemaju voa takova sela,
(Ivan Trnski)*

Cvatnja naih voaka, poevi od kajsije pa zakljuno

s jabukom, traje, p r e m a mojim petogodinjim padacima, prosjeno 35 dama. Period cvatnje u veem dijelu F N R J obuhvata
posljednje dane oujka i travnja i p r v e dane svibnja. T a d a je
vrijeme jo hladno, kiovito, vjetrovito i uope promjenljivo,
U takvim vremenskim prilikama pele mogu postradati, a i
velike kronje voaka smetaju pelama k a d lete, te se stoga
one ne udaljuju mnogo od konice. Utvreno je, da je na udaljenosti od 250 m od pelinjaka u vonjaku bilo dva p u t a manje
pela nego na vokama uz pelinjak. To znai da treba na* Hrvatski pjesnik iz vremena ilirskog preporoda.

25

stojati da pele budu to blie, po mogunosti manje od 500 m.

Seljenje pela u vonjake radi poveanja prinosa kod n a s nije
ni poznato, meutim u SAD praktikuje se u velikim razmjerama, T a k o su u dravi Vaington, godiine 1948, za vrijeme
cvalnje voaka vlasnici najmili 25.000 konica i platili pelarima svotu u vrijednostli od 7,500.000 Din.

Neke sorte voaka ne zameu ploda, ako se oprae vlastitim polenom. Da bi one mogle dati to vei prinos roda,
neophodno je potrebno kriano opraivanje meu raznim sort a m a . Pa i kod voaka, koje se mogu oploditi vlastitim polenom,
dobiva se vei prinos, a k o se izvri opraivanje stranim polenom,
t . j . s drugih drveta iste vrste. To se postie posredovanjem
pela. Da bi opraivanje bilo potpuno i sigurno i po loem vremenu, k a k o bismo dobili najvei mogui prinos, treba na h e k t a r
dvije konice. Istina, rod se moe dobiti i s manjim brojem
pelinjih drutava, ali opraivanje moe biti nepotpuno, osobito
kod stabala, koja imaju cvjetova; zatim plodovi s nedovoljnim
brojem sjemenki p o p a d a t e jo krajem svibnja i poetkom
lipnja (lipanjsko opadanje). Plod s malo sjemenki ima nepravilan
oblik; s one strane, gdje nema sjemenki, on je nerazvijen, jer
o n e uvjetuju razvoj mesa.
Zabiljeio sam u Tetovu, Bitolju i Resnu da pele n e r a d o
posjeuju cvjetove kruaka i ljiva, a najradije slijeu na
26

vinije i trenje. Uzrok je to istodobno cvjeta sve kotiavo

voe, te pele mogu birati medonoe, no svakako da ima i
drugih razloga. Vjerojatno da bi se dresiranjem pela na kruke
i ljive postigao vei prinos.
Za vrijeme cvatnje n e u k i voari prskaju voke arsenovim
i d u g i m otrovnim sredstvima protiv tetoinja, Otopine tih
preparata ulaze u cvjetove, mjeaju se s nectarom i pri
sisanju pele se otruju. Na taj nain neprosvijeeni voari
liavaju se vrlo korisnih i beisplatnih pomagaa vrijednih
pelica. Da bi se trovanje izbjeglo treba:
1. Izbjegavati prskanje ili zapraivanje biljaka, koje pele
posjeuju, dok su u cvatnji, p r i emu se moraju uzeti u obzir
i korovske i livadske biljke, koje rastu ispod voaka.
2. Obavjetavati susjedne pelare o poduzimanju veih
akcija za borbu protiv tetoinja, da bi se mogle poduzeti
mjere radi zatite pela. To se moe postii zatvaranjem leta
mreom da bi se sprijeilo izlijetanje pela pazei da se osigura
dovoljno provjetravanje da se ne bi pele uguile. Udaljivanje
pela za vrijeme prskanja, odnosno zapraivanja, moe se
sprijeiti prihranjivanjem eernim sirupom u omjeru 1:2. Za
tu svrhu moraju se pele prvo dresirati, prihranjujui ih
s malo sirupa, t a k o da bi pri izlasku iz konice letjele pravo
k posudama, gdje se nalazi sirup. Na ovaj nain na stari pelar
M. Miloev uspio je u Panevakom ritu sprijeiti udaljivanje
pela s pelinjaka i spasiti pele pri zapraivanju rita prakom
DDT protiv k o m a r a c a malariara. U t v r e n o je da djelovanje
insekticida (sredstava protiv insekata) traje d v a d a n a poslije
zapraivanja, a poslije toga vremena pele se mogu slobodno
pustiti da izlijeu.

KAKO SE PELE SPORAZUMIJEVAJU

A k o ispred konice stavimo posudu sa eernim sirupom,
dogodit e se da ga pele ne e p o n a i izvjesno vrijeme. Meutim, im se jedna pela nasisa sirupa, vidjet emo da e
poslije kratkog v r e m e n a sletjeti puno pela. To znai, da je prva
pela saopila drugim pelama iz komice da je pronala bogat
izvor hrane. Na koji se nain vri saopavanje pronaao je
zoolog Karl Frisch iz Austrije. On je napravio staklenu konicu
sa jednim okvirom i u t v r d i o , da pele pri povratku s nalazita
27

hrane-nektara i polena izvode naroite igre. Oko pela, koje

igraju, tiskaju se druge pele, da bi osjetile miris hrane, k a k o
bi po mirisu lake pronale izvor hrane. Da bi prva p e l a
olakala slijedeim sabiraicama pronalaenje hrane, ona p u t a
iz mirisne Nasanovljeve lijezde, koja se n a l a z i ma kraju trbuha,
miris specifian za svaku porodicu. Pele su veoma osjetljive
na taj miris te ga osjeaju na velikoj udaljenosti. Taj miris
slui pelama kao n e k a vrsta pasoa pri vraanju u konicu.
Sve pele sa stranim mirisom s t r a a r k e napadaju na letu i
ne daju im ui u konicu.
A k o je izvor hrane na maloj udaljenosti do 70 m, p e l e
pri povratku izvode igre u krug, a ako je na veoj izvode igru
izvijanja. Pela prolazi izvjestan prostor u pravoj liniji, uvijajui se trbuhom s jedne strane na drugu, potom se obrne. Igra
izvijanja ima obllk splotene osmice. Frisch je nauio dvije
grupe pela iz jedne konice da se h r a n e na odvojenim mjestima. J e d n u grupu obiljeenu plavim znacima nauio je da
trai hranu samo nekoliko metara od konice; druga grupa
obiljeena crvenim, hranila se na udaljenosti od trideset metara.
Sve plavo obiljeene pele izvodile su krune p o k r e t e u igri,
dok su se crveno obiljeene uvijale. Onda je Frisch u itavu
nizu pokusa pomicao sve dalje i dalje mjesto ishrane plavo
obiljeenoj grupi. Na daljini izmeu 50 i 100 m plavo obiljeene
pele su s krune igre prele na igru izvijanja. Obratnim p o stupkom crveno obiljeene pele, pribliavajui se postepeno
konici, prele su s uvijanja na igru u krug. Dalje je ustanovio
da broj okretaja pokazuje udaljenost pae. Kada je mjesto
h r a n e bilo udaljeno sto metara, pela je u i n l a deset k r a t k i h
okretaja u roku od p e t n a e s t sekundi. Da bi p o k a z a l a daljinu od
tri hiljade metara, ona je za isto vrijeme uinila svega tri duga
okretaja.
Kada je p a a obilna, pele igraju ivo, k a d a se paa smanji,
onda se i igranje smanjuje, dok konano ne prestane, k a d a
paa presui.
Za pronalaenje pravca, u kome se nalazi hrana, pele
koriste sunce za orijentaciju, pa m a k a r ono bilo pokriveno
gustim i tamnim oblacima. Promatrajui igru, Frisch je otkrio
da pele usvajaju vertikalnu liniju da predstave horizontalni
pravac p r e m a suncu. K a d a se sunce, k a k o se vidi iz koniice,
nalazi upravo iznad m e s t a , na kome je hrana, pravi dio igre
28

je vertikalan s glavom na vie. Kada se mjesto, gdje je h r a n a

nalazi u suprotnom pravcu, pravi dio igre o p e t je vertikalan,
ali s glavom na nie. A k a d a hrana nije na liniji sa suncem,
pela pokazuje horizontalan ugao iz vertikale na sau

DRESIRANJE PELA
A k o se pelama da hrana namirisana cvjetovima n e k e
biljke, one e je prenositi iz hranilice u stanice satova. Prve
pele koje p r o n a u hranu, kad se vrate na svoje satove, poet
e izvoditi navedenu krunu igru isto kao da su pronale u
prirodi novi izvor pae. Prenoenje hrane, koje vre jedne pele,
nadrauje druge da izlijeu iz konice i t r a e izvor pae s ovim
m i r s o m . Na taj nain, ako se pele prehranjuju eernim
sirupom crvene djeteline, one e izletjeti i traiti tu biljku.
Pele pronalaze biljke i po mirisu njihova n e k t a r a . Hrane li se
pele sirupom namirisanim cvjetovima odreene bijke, mi
e m o ih navesti da posjeuju tu vrstu biljke. Ovo otkrie ima
ognomno znaenje i velilku praktinu primjenu u opraivanju
nekih biljnih kultura, koje pele slabo posjeuju, kao to je
sluaj sa crvenom djetelinom i lucernom. P r e m a S. Rozovu
sirup za dresiranje pravi se od jednakih dijelova vode i eera.
Kada se sirup ohladi, u njega se potope cvjetovi u koliini
jedne etvrtine od koliine sirupa, i dre sat i pol, da bi se
dobio miris onih biljaka, na koje hoemo uputiti pele. Cvjetove treba uzimati bez aica, jer aice daju neprijatan miris
sirupu. S takvom otopinom treba prihranjivati pele ujutru
prije nego to ponu izlijetati, u obrocima od po sto grama. Da
bi se to vie pela navelo na posjeivanje eljene biljke, treba
upotrebljavati dugake hranilice i staviti ih unakrsno iznad
okvira, da bi miris p r m i o to vei broj pela. Tako namirisan
sirup treba davati 56 v e e r i . Evo rezultata pokusa R o z o v a
i Z a h a r o v a izvrenih u Pelarskom oglednom zavodu u
Moskvi. P e t ulita utih pela prihranjivana su sirupom, u
kome su bili cvjetovi crvene djeteline, a drugih pet s tamnim
pelama, hranjene su sirupom od neke druge biljke. Pele su
bile zatvorene tri dana i, kada su putene, prebrojene su i
dobiven je ovakav rezultat:
29

Dresiranjem pela postie se da pele posjeuju crvenu

djetelinu devetnaest p u t a vie, a lucernu p e t puta. Na taj nain
s jedinice povrine dobija se mnogo vie sjemena. Dresiranjem
se dobijaju vei prinosi u medu i izvrca se isti sortirani med.

DALJINA LETA KOD PELA

Koliko se udaljuju pele od konice, to je pitanje, koje
ima p r a k t i n u vanost, te interesuje svakog pelara. Kod k u p o vine i seljenja pela, pri osnivanju pelinjaka i rasporedu k o nica, kao i radi najboljega iskoriivanja pae, moramo voditi
r a u n a o daljini leta, da bismo dobili to vei prinos.
Ako u blizini pelinjaka ima dobre pae, pele se ne udaljuju vie od 1,52 km, a p r i loem vremenu jo manje. U p o trazi za hranom pele lete jo dalje. T a k o je Berlepsch sreo
svoje ute talijanske pele udaljene 10 km. Harbison, navodi da
je viao svoje pele 18 km od pelinjaka. E. Jung p u t a o je
pele obiljeene s udaljenosti od 13 km. Ukoliko je udaljenost
bivala vea od 3 km, utoliko se vie pela gubilo. Pele prelijeu na sat oko 40 km, a kad je vjetar, oko 24 km. Za vrijeme
glavne p a e pele izlijeu 717 p u t a na dan. To znai da p r i
veoj udaljenosti pele gube prilian dio vremena. P o r e d toga
pele, koje su primorane da se m n o g o udaljuju od pelinjaka
i z o e n e su nevremenu: vjetru, kii i neprijateljima. Pri p r o mjenljivom vremenu pele se instinktivno ne udaljuju od konice, ak je zabiljeeno da ne lete dalje od 250 m, a a k o se p a a
nalazi na veoj udaljenosti, onda su primorane da besposlie.
Pele ne lete daleko i k a d je velika ega. Razumije se da pelama ne treba pripisivati neku apsolutnu tonost prognoze n e vremena, jer ima puno sluajeva da poslije lijepog v r e m e n a
n a j e d a n p u t udari kia i oluja, pa uniti mnogo pela, koje su
se zatekle na p a i . Ova pojava poznata je gotovo svakom p e 30

laru. Prelijetanje velikih daljina iscrpljuje pele, te im skrauje

ivot, koji je i o n a k o kratak, jer iznosi, p r e k o ljeta, oko 35 dana,
Zatim na stvaranje energije r a d i letenja pele t r o e dobar dio
nektara. Od 89 miligrama eera, koliko iznosi tovar pele,
troi se 1 miligram na svaki kilometar.
Kao rajon korisne pae rauna se krug 22,5 km od pelinjaka. Ako u tom prastoru n e m a dobre pae, onda su pele
primorane da lete dalje u pravcu izdanije pae. U tom sluaju
pri selidbi moramo se udaljiti 1012 km, d o k je obino dovolj
na udaljenost od 68 km, pa da se pele ne vraaju na staro
mjesto. Kod seljenja na male udaljenosti (13 km) p r e d konice
treba namjestiti gusto granje, da bi pele sporije izlazile. Ovo
treba initi osam dana, zatim ga postepeno ukloniti. K a k o e se
izvjestan broj pela vratiti na staro mjesto, t r e b a ostaviti nekoliko konica.
Koliki je utjecaj udaljenosti pelinjaka od pae na prinos
meda, vidi se po tome, to su pele udaljene 600 m dale 16 kg
a one do same pae 39 kg meda.

31

PO SEBNI DIO

DRVEE
VO KE
U naoj dravi uspijevaju mnoge vrste voaka, te gotovo
oko svake k u e u selu i manjim gradovima viamo poneko
stablo. U voarskim krajevima pod vonjacima nalaze se velike
povrine. Stoga voke imaju izvjesnu vanost u pelinjoj pai
kod nas. Sve su voke medonosne, jer cvjetove obilno posjeuju pele, izuzevi nekoliko vrsta, na koje manje slijeu.
Voke cvjetaju rano s proljea, uglavnom u travnju i prvih
dana svibnja. U to vrijeme drutva su slaba, da kratak, a vrijeme nestalno, te se ne mogu dobiti prinosi u m e d u izuzetno do
jednog kg na dan. Vona paa veoma je vana za razvoj pela
za nastupajue glavne pae.
Meu vokama najranije cvjeta lijeska. Ona je opisana
kasnije, stoga je sada izastavljamo. Poslije lijeske, a nekoliko
dana prije kajsije, cvjeta badem. U Dalmaciji i na otocima cvatnja badema protee se p u n a t r i mjeseca. Taj vrlo dugaak
period c v a n j e dolazi zbog toga to cvatnja pada u zimu, k a d a
je dan kratak, a vrijeme hladno, no svakako da je tome razlog
unutranja nasljedna razlika m e u sortama. Pele obilno posjeuju badem, koji daje nektara i polena. Tako poevi od
lstopada pa do sredine travnja, imamo pau od ruzmarina i
vriska, k a d a je u ostalim krajevima F N R J vrijeme hladno,
snijeg pokrio zemlju te miruju biljke i pele. Od navedenih i
drugih biljaka povoljnih godina, kao to su bile 1948. i 1949.,
imamo prilinu pau s unosom i do 1 1/2 kg na dan. Meutim,
po prianju pelara ta je paa vrlo nesigurna i tetna zbog
vjetra bure, koji unitava izletjele pele, te drutva brojno
opadaju.
Voka cvjeta prosjeno deset dana, ali cvatnja jedne vrste
voaka, na primjer jabuke, traje p e t n a e s t dana, pa i due, jer
meu sortama ima ranocvjetnih i kasnocvjetnih. Isto je i kod
3 Pelinja paa

33

lijiva; ranozrele sorte bistrice-poegae ili m a a r k e cvjetaju

prije. Tu pojavu zapaamo i kod drugih vrsta voaka. Period
cvatnje voa poevi od kajsije pa zakljuno s jabukom traje oko
35 dana i obuhvata posljednje dane oujka, travanj i prve dane
svibnja. Z a t m kasnije cvjetaju dunje i mumule. Ima d a n a k a d a
istodobno cvjeta vie vrsta voaka. T a k o su 14. IV. 1950. god.
cvjetale breskve, ljive, kruke, trenje, vinje i jabuke. Tamo,
gdje je voarstvo razvijeno, travanj je u najveoj raskoi, u sveanom ruhu, on se moe s pravom nazvati cvjetni mjesec, a ne
svibanj, k a k o se to obino kae.

tara daje i mnogo polena. Tako sam jednog dana za vrijeme

cvatnje jabuke zabiljeio na letu oko 80% pela s polenom. I
orah daje polena, ali ga pele ne posjeuju rado, a cvjeta
poslije jabuke.
Vonu pau moe zamijeniti paa hrastovih uma. Hrastovi
imaju rijetku kronju, te kroz nju prodiru zraci sunca, koji omoguuju ivot mnogim biljkama. P o r e d toga oni daju medljiku
poevi od svibnja, pa nadalje. U manjoj mjeri pau moe zamijeniti vrbova paa,

BAGREM
ZAHTJEVI PREMA KLIMI I TLU, CVATNJA, LUENJE NEKTARA
I BAGREMOVA PAA U FNRJ

Voke daju obilnu pau n e k t a r a i polena, srtoga pele obilno

posjeuju cvjetove izuzevi kruke i ljivu bistricu, na koje slabije slijeu, jer njihov n e k t a r ima mali p o s t o t a k eera o k o 15%,
dok jabuka ima 24, trenja 21, a bagrem 5 5 % . Najvanija je medonoa jabuka, ona cvjeta, kada je vrijeme povoljnije. P o r e d n e k 34

Njegov s t u n i ili nauni naziv Robinia pseudoacacia dolazi

od Robina, koji je bio vrtlar Henrika IV. i Luja XIII. u Parizu.
On je prvi donio bagrem iz Sjeverne Amerike 1600. godine.
Bagrem pripada porodici lepirnjaa. Iz ove porodice ima veliki
broj vrlo medonosnih biljaka: sofora, djeteline, grahorice, grahorka (esparzeta) i druge.
Bagrem je biljka toplijih krajeva, te ga ne t r e b a saditi u
visokim, hladnim, planinskim mjestima. A k o s jeseni dugo padaju obilne kie ili je bagrenik na vlanom tlu, vegetacija se
produuje do u kasnu jesen, te vrhovi granica ostaju neodrvenjeli. Isto se deava i za sunih godina, k a d a lie prije vremena
opadne, te ne moe stvoriti dovoljno kroba za odrvenjivanje
granica. A k o nastupe rani jesenji mrazovi ili zimi bude temperatura ispod minus 20 C, onda e izmrznuti ljetni izdanci. Mogu
mu nakoditi i kasni proljetnji mrazovi. Bagrem je izmrzao zime
1947/1948. god. U rano proljee moemo utvrditi da li je promrzao bagrem. Ako su vrhovi granica smeurani i pupoljci u presjeku crni, znai da su postradali od mraza. Za dobro napredovanje bagrem trai mnogo srvjetlosti. Uspijeva na svakom tlu,
samo a k o nije vlano-movarno. ta vie, raste dobro i na leteem pijesku, (u Vojvodini), pa neki pelari tvrde, da tamo vie
medi nego na d r u g i m tipovima tla. Ipak se s m a t r a da najredovitije i najvie n e k t a r a lui na nanosnom, umjereno vlanom tlu,
jer su mu tu i najpovoljniji uvjeti za ivot. R a s t e bujnije od svih
naih vrsta tvrdog drveta i poinje cvjetati poslije 46 godina.
35

Bagrem poinje sa cvatnjom u veem dijelu Jugoslavije,

krajem prve desetine svibnja. Cvatnja jednog stabla traje 10
12 dana. Poetak cvatnje moe varinati u prilinim granicama,
to se vidi iz petogodinjih p o d a t a k a za Tetovo.

Iz gornjih d a t u m a utvrujemo da razlika izmjeu najranije 1947.

god. i najkasnije cvatnje 1948, god. iznosi 18 dana, a srednji
datum cvatnje je 7. V. Razmak od poetka cvatnje kajsija pa

do cvatnje bagrema p r e m a petogodinjem p r o s e k u iznosi 40

dana, te je kajsija signal za podrano prihranjivanje da bi se
pele razvile do bagrema. Cvatnja bagrema poinje 4045 dana
poslije stvaranja prvih pupoljaka, te i na taj nain moemo
predvidjeti cvatnju. Poetku cvatnje treba obratiti panju pri selidbi, da ne bismo uranili, a naroito da ne bismo zakasnili, k a o to
36

se desilo 1948. god, k a d a se bagrem u Subotici rascvjetao 10.

V., a pelari su raunali na 18. V., te su propustili pau. Ovaj
sluaj najjasnije nam ukazuje vanost obavjetenja o poetku
pae. Ovo pitanje vano je i kod drugih paa. Bagrem cvjeta
rano kada je vrijeme hladno i promjenljivo. U tom periodu ima
kia, a i u tlu ima zimske vlage, t a k o da taj inilac rijetko k a d a
nedostaje. Vrlo esto nedostaje topline. Bagrem najobilnije lui
nektar, kada su noi tople, t a k o da jutarnja t e m p e r a t u r a nije
ispod 16 C. a d n e v a iznad 28 C. Da bi pele mogle to bolje
iskoristiti bagrem, treba da su ulita to bolje raizvijena do poetka njegove cvatnje. Mjere za postizavanje toga cilja bile bi
slijedee: zimovanje u toplim krajevima, utopljavanje, spajanje
slabih pelinjih drutava, zazimljavanje s dovoljnom zalihom
meda i polena i s mladim maticama. A k o je bagrem jedina
glavna paa, treba sedam dana prije cvatnje ograniiti maticu
u noenju jaja reetkom, da bismo imali vie izletnica. I pored
toga to cvatnja bagrema traje k r a t k o vrijeme, on je ipak najglavnija paa u veem dijelu nae drave, jer medi redovno i
vrlo obilno. Ako je vrijeme toplo i bez vjetra, dnevni prinos
moe iznositi 56, pa i do 10 kg, to se vidi iz kontrolnog mjerenja u Glogovcu - Mava NR Srbija od godine 1932, 21. V. + 3 ;
22. V. +6,5; 23. V. + 1 , 5 ; 24. V. + 4 ; 25. V. + 3 ; 26. V. + 3 ;
27. V. + 1 0 ; 28. V. + 9 ; 29. V. + 4 , 5 ; 30. V. + 4 ; 31. V. + 1 , 5 ;
1. VI. + 0 , 5 kg. Iz gornjih brojki vidi se, da su za dvanaest dana
pele unijele u konicu 50,5 kg nektara. Bagrem moe dati duu,
a time bolju i sigurniju pau u mjestima, gdje ima bagrenika na
raznim nadmorskim visinama, kao to je u Deliblatskoj peari,
gdje cvatnja traje dvadesetak dana. Zatim kasnije cvjeta u Frukoj gori. Luenje n e k t a r a i njegovo prikupljanje esto je ometano vjetrovima, osobito koavom, koja moe c v e t n e grozdove
pokidati ili osuiti na drvetu. Pue li suh istoni vjetar, koji za
nekoliko dana moe unititi svu medovitost bagrema, u Srijemu
sele pele u Fruku goru, gdje u dolinama ne duva, a i kasnije
cvjeta. Za vrijeme vjetra pele koriste bagrem tamo, gdje je u
kompleksima-umama, jer je t a m o smanjena snaga vjetra.
Najvei zasadi bagrema nalaze se u Vojvodini. uvena je
Deliblatska peara u Junom Banatu, koja obuhvata povrinu
od 25000 ha, a bagrenika pogodnog za pele ima oko 5000 ha.
Nadmorska visina kree se od 75 m kod Dunava do 197 m kod
oke, pa cvjetanje traje ako dvadesetak dana. U peari i prije
37

bagrema ima priline p a e od divlje vinje, badema, bijelog

gloga i imirike, koja potpomae jaanje drutava za korienje
bagrema. P r e m a kazivanju umara 1944. god, bilo je doseljeno
oko 11000 konica. U blizini Subotice ima bagrenika oko 6000
ha, a na pau se donosi 910000 konica. U Baku Palanku
okupi se na bagrem oko 2000 konica. Zatim ima manjih bagrenika kod Stareva, Eke, Vladimirovca i drugdje. U Srbiji ima
u m a r a k a i ivice od bagrema, kojima su omeene livade i njive,
i to kod Mladenovca, Aranelovca, Matornje, abara, Petrovca,
Miloevca, Livadice i d u g d j e . U Hrvatskoj ima vie bagrema
kod eminca (Baranja). Iz gornjih brojeva vidimo da se na bagremovu pau skuplja na malom proistoru veliki broj konica,
prosjeno oko dvije na hektar. Ako se zbog vremenskih nepogoda p a a naglo prekine, nasrtaju opasni grabei, koji mogu
upropastiti pelce. U t a k v o m sluaju treba to prije pele odnijeti na drugo mjesto.
Sjeme bajgrema ima tvrdu opnu-sjemenjau, pa ga prije
sjetve treba potopiti u kljualu vodu p e t sekundi. Poslije toga
t r e b a sjeme kvasiti dvadeset i etiri sata u vodi pri sobnoj
temperaturi. Za poumljivanje i podizanje bagrenika upotrebljavaju se jednogodinje sadnice, koje se sade na razmaku
1,52 m. Ako hoemo imati razvijenija stabla, moemo poslije
nekoliko godina prorjeivati zasad. Za drvorede, parkove, dvorita i druga prolazna mjesta moramo upotrebiti velike trogodinje sadnice.

mrazovima zavisi o tome, k a k v a je bila klima prolog ljeta i

jeseni. A k o je s jeseni bilo obilnih kia, ili je u zemlji visok
nivo podzemne vode, o n d a sofora r a s t e bujno do u k a s n u jesen,
granice ostanu neodrvenjene-meke, te podlijeu smrzavanju,
pogotovu a k o je zima otra (20 C ispod nitice). Iz g o n j i h ra
zloga soforu ne t r e b a saditi u hladnim planinskim oblastima
iznad 600 m nadmorske visine i u vlanim mjestima.
Za ivot sofore i d r u g i h vrsta iz porodice lepirnjaa treba
manje, pa tovie upola manje, vode nego za mnoge druge bilj-

S OFORA
Sofora pripada porodici lepirnjaa kao bagrem i glediija (trnovac). Latinsko-nauno ime joj je Sophora japonica, a
njen naziv vrste kazuje da joj je domovina J a p a n . J a p a n ima
morsku klimu, koja se odlikuje malom temperaturnom razlikom
izmeu ljetnog i zimskog doba, t j. ima uope blagu zimu. Razvitak sofore t e k a o je u blagoj klimi, zato je i razumljivo zato
nema veu otpornost prema otrijm zimskim mrazovima. Mladim biljkama u rasadniku izmrzavaju vrhovi, ali to im mnogo ne
kodi, jer im se prije saenja i onako skrauju. Pokojni M. Bugarski pisao je da esto u Zrenjaninu (Banat) granice i na
starijim stablima izmrzavaju, te je cvjetajnje neredovito. Ne treba
izgubiti iz vida da otpornost drvenastih biljaka prema zimskim
38

ke. To je razlog zato je sofora po najveoj sui u kolovozu 1950.

god. izgledala potpuno s v e a , c v e t a l a normalno i luila obilno
nektar, koji su pele u velikom broju marljivo sakupljale, kada
su
sve
zeljaste
biljke
bile
tako
rei
sprene.
Sofora raste prilino sporije od njoj srodnije biljke bagrema,
ali neto bujnije od jabuke i k r u k e ; no zato razvija veliku
kronju (krunu) i dostie visinu od 20 m, Granice su izrazito
zelene boje. Lie mnogo lii na bagremovo, samo je manje.
ukasto-bijeli cvjetovi nalaze se na vrhovima granica u cvatu
metlice, koje su dugake do 30 cm. Dok su neke metlice pre39

cvjetale, pa ak stvorile i plodove, druge t e k poinju cvjetati,

te zbog toga cvjetanje traje 23 nedjelje, dok ostalo drvee
cvjeta desetak d a n a . Da je luenje n e k t a r a vrlo obilno, zakljuujem po vremenu, koje pela provede u jednom cvijetu sisajui nektar. T a k o sam 1950, god. imao priliku da p r o m a t r a m da
se pela zadrala u cvijetu 2
minuta. ak i cvjetovi, pali
s drveta imaju nektara, te ih pele obilaze i na zemlji. U J a p a n u
raunaju da jedno stablo daje 7 kg meda. Sofora daje i malo
polena. Ona cvjeta najkasnije od sveg drvea, u posljednjim danima srpnja ili na poetku kolovoza. Cvjetanje sofore pada u
doba kada radi ege, osobito sunih godina, nema nikakve pae,
te zbog slabog prinosa n e k t a r a matica smanjuje nosenje jaja.
Kod sofore se zapaa da jedne g o d n e cvjeta vrlo obilno, t a k o
da zemlja ispod kronje pouti od opalih cvjetova, a da druge
godine uope ne cvjeta, Ta se pojava zapaa i kod drugog drvea (bagrema, lipe) i voaka, ali u manjoj mjeri, t a k o da je
cvjetanje jedne godine obilnije, a druge slabije. to je uzrok
neredovnom cvjetanju? Za vremena obilnog cvjetanja hranjive
tvari, koje se stvaraju i preraduju u liu, troe se za razvoj
cvjetova i stvaranje plodova. Zbog toga ne preostaje hrane za
cvjetne pupoljke, koji se stvaraju godinu dana unaprijed, te
biljka ne e cvjetati idue godine. Svakako da sofora ima manju ivotnu snagu od bagrema te zbog toga ne cvjeta svake
godine.

LIPE
Po vanosti u pelarstvu lipa zauzima meu drveem drugo
m e s t o , odmah poslije bagrema. U pogledu klimatsko-zemljinih uvjeta ona stavlja vie zahtjeva od bagrema, a isto t a k o
i u luenju n e k t a r a pokazuje veu nesigurnost. Lipe su biljke,
kojima pogoduju vlanija tla i vlaniji zrak, te st znatno jae
rairene u podruju brdskih listopadnih uma. Bagrem i sofora

Plodovi sofore su mahune p u n e sluzaste tvari i ostaju na

drvetu gotovo cijele godine. Sjeme se moe posijati s jeseni
poslije opadanja lia, ili s proljea. Nie odlino. Sadnice rastu
krivudavo, no ipak za 34 godine mogu se odgajiti dobre visoke sadnice za saenje u parkovima, drvoredima i drugim; prolaznim mjestima. Za poumljivanje upotrebljavaju se kao kod
ostalih vrsta drvea,
jednogodinje
sadnice.
*
U pogledu tla ima vee zahtjeve od bagrema, jer trai
duboko i plodno tlo, a na kamenitim i movarnim mjestima ne
ujspijeva. P r e m a saopenju V, Jovanovia, naeg starog i vrijednog pelarskog pisca i pelarskog botaniara, sofore koje su u
Srbiji bile posaene na slabom tlu, zakrljale su. Njeno drvo
gori dobro, tvrdo je i upotrebljava se u tehnike svrhe.
Zbog dobrih svojstava soforu treba razmnaati, iako
htjeva izvjesne uvjete u pogledu klime i tla.
40

za-

i neki hrastovi naseljavaju topla i suha stanita. Lipa sa svojim

relativno velikim liem isparava veliku koliinu vode, te a k o
u tlu nema dovoljne vlage, lie prekida sa stvaranjem sirovina
(kroba) za proizvoenje n e k t a r a i prestaje da medi, U drvoredima, po ulicama gradova, gdje vei dio padavina ne moe
ui u tlo nego otjee, vrlo esto lipa oskudijeva u vlazi, slabo
41

medonosi, daje vie polena, a za suih ljeta lie joj se osui

i opadne prije v r e m e n a . U pagledu izbora tla nije probira,
razumije se da na plodnijem tlu raste bre i razvija veu kronju. Moe se rei da, ukoliko je list lipe sitniji, utoliko ta vrsta
stavlja manje z a h t e v a u pogledu tla i vlage. Ako ima dovoljno
prostora i povoljne uvjete za ivot, lipa razvija ogromno stablo
i doivljuje duboku starost. Podnosi rezidbu i slabu zasjenu.
U pogledu medonosnosti lipa je prilino udljiva, iako cvjeta
k a d a su uvjeti za luenje n e k t a r a povoljni: dani dugaki,
toplota umjerena i ima dovoljno vlage. Nesigurnost u medonoenju mislim da je u vezi s graom; cvjetova; oni su otvoreni,
k a o k o d voaka, te je izlueni n e k t a r izloen brzom suenju,
osobito a k o je uzduh t o p a o i suh, i a k o duva vru i suh vjetar,
k a d a je isparivanje vrlo intenzivno, vee od luenja nektara,
P r i takvim uvjetima i rublje n a m se vrlo brzo sui, a ta tek
ostaje za nektar, koji se lui u miligramima. Zatim p r i takvu
vremenu lipa brzo precvjeta. italac moe odmah napraviti
primjedbu da imamo biljaka, koje cvjetaju po najveoj egi, u
srpnju i kolovozu, pa i p a k na njima pele nalaze olbilnu pau,
Meutim, k o d njih je oblik cvijetova drukiji. Uzmimo cvjetove
lepirnjaa, na primjer cvjeti bijele djeteline, vidjet emo da on
ima dugaku cjevicu, t a k o da je n e k t a r zatien od strujanja
uzduha, koje ubrzava isparavanje, a i povrina koja je u
dodiru s uzduhom s r a z m j e r o je mala. tovie, priroda je smanjila isparavanje jo jednim sredstvom, a to je zatvaranje
cvjetova p r e k o noi i pri velikoj ezi, k a o to je kod bijele
djeteline, bundeve i drugih biljaka. Iz gornjih razloga lipa medi
kad ima dovoljno vlage u tlu i uzduhu; sunih godina na tlu
dublje vlanom; a najvie lui n e k t a r a poslije tople kie, mirnog
i sparnog vremena, k a d a je rast biljke i proizvodnja n e k t a r a
n a j a a . Stoga je lipa najmedonosnija u uvalama, dolinama,
p o r e d tekuica, u talasastim p r e d e l i m a , koji su zaklonjeni od
toplih suhih vjetrova. To su razlozi zbog kojih na nekom stanitu lipe mede obilno, a dalje nekoliko kilometara ne mede.
Zato prilikom selidbe na lipovu pau treba obratiti panju na
izbor mikroreljefa. U drvoredima, gdje su uvjeti u pogledu vlage
u tlu i uzduhu nepovoljni, lipa vrlo slabo medi. T a k o u Kragujevcu, gdje po ulicama ima 23000 stabala lipe po kazivanju naeg starog i vrijednog pelarskog pisca Vitomira Jovanovia nema lipovca, naeg odlinog meda. P r i povoljnom vremenu nije42

dna biljka nije ravna lipi po medovitosti. Ima godina, k a d a se u

Frukoj gori izvrca po 50 kg meda od konice.
Rod lipe prilino je bogat vrstama. T a k o je u Botanikom
vrtu u Londonu skupljeno 16 vrsta lipa, premda vei dio jesu
ukrasne-vrtlarske vrste. U F N R J rastu 4 vrste lipe. KRUPNOLISNA ili bijela lipa (Tilia grandifolia), koja cvjeta oko 15.
lipnja; list joj je zelen sa obje strane, a na naliju lista, oko
peteljke i glavnih n e r a v a ima dlaice kavene boje. BIJELAS R E B R N A S T A lipa (Tilia argentea) cvjeta u drugoj polovici
lipnja, nalije lista joj je bijelo-srebrnasto, po emu je dobila i
ime; dlaica n e m a . Najvie je ima u Srijemu, na Frukoj gori, gdje
na nekim b r e u l c i m a ini iste sastojine, u veim povrinama,
te pelari doseljavaju konice radi korienja pae. SREDNJOLISNA lipa ili crna lipa (Tilia intermedia) smatra se da je
hibrid izmeu krupnolisne i sitnolisne. Lie joj je srednje veliine i zeleno sa obje strane. Cvjeta istodobno sa srebnasrtom
lipom. SITNOLISNA LIPA ili tamma ili malolisna lipa (Tilia
parvifolia) ima list vrlo mali, sa obje strane ugasito zelene boje;
na naliju lista ima srebrnaste dlaice. Cvjeta prvih d a n a
srpnja. KRIMSKA L I P A CRVENA (Tilia rubra) cvjeta dvije
sedmice prije nae najranocvjetnije lipe, tako da ona produuje
period za jo dvije nedjelje, te on iznosi ukupno est sedmica.
Biljeei cvjetanje malog broja lipa, kojih ima u Tetovu, utvrdio
sam 1949. g da je cvjetanje trajalo 40 dana, to znai da tamo
gdje ima lipovih stabala od vie vrsta imamo dugaku i obilnu
pau.
Drvo lipe nema neku naroitu vanost za upotrebu. Cvjetovi se beru za pravljenje aja, k a d a se ponu otvarati, jer kad
su prezreli, nisu dobri. Lipa nam s te strane prua prilinu
korist zbog oskudice u aju; zatim cvijet lipe izvozi se u inozemstvo. On se upotrebljava u medicini, jer sadri eterinih ulja,
tanina, sluzi, gume, smole i drugih tvari. aj od lipe upotrebljava
se kod nazeba, kalja i drugih bolesti. Ba zbog te upotrebe cvjetova, kronje (krune) lipe esto bivaju nemilosrdno i nerazumno
okljatrene ili polomljene, da bi se lake nabrali cvjetovi, te bi
to trebalo spreavati od strane vlasti.
Lipa je vrlo omiljena u vrtlarstvu za sadnju u parkovima
i drvoredima zbog lijepe guste kronje, ugodne hladovine i
prijatnog mirisa za vrijeme cvjetanja. Na alost proizvodnja
sadnica teka je i spora. Sjeme klija druge godine i ima slabi
p o s t o t a k klijavosti. Raste sporo, tako prve godine izraste svega
43

desetak centimetara, i uope prvih godina razvija se polako.

l i p a puta izdanke iz korijena, kao ljiva, te se oni mogu upotrebiti za saenje na stalno mjeslo, iako je postotak primanja
mali. Bolji rezultati postiu se a k o se mladi izdanci posade u
rasadnik, gdje ostaju 34 godine, d o k odrastu i razviju korijenje. K a k o se izdanci slabo primaju, t r e b a ih posaditi gusto
30 do 40 cm, da ne bi redovi bili p r a z n i . U umi obino lipe
rastu u sjeni, te im je kora njena nedovoljno ovrsla; k a d a
takve biljke posadimo na otvoreni prostor, stradaju od izmrznua
kore. Zbog toga izdanke i sadnice treba vaditi iz okrajaka uma
a jo bolje s otvorenog mjesta, gdje su sadnice vre, te se i bolje primaju. Zatim poslije saenja deblo sadnice treba uviti rar
enioan sl^maini, da bi se kora zatitila od tetndg djelovaiija
sunca.
Lipa je vrio udljiva u luenju n e k t a r a . Pored povoljnih
vremenskih uvjeta na medonoenje utjee tlo i poloaj, zato
treba otbratiti veliku panju na izbor mikroreljefa, koji treba da
ima poloaj zatien od vjetrova, osobito suhih i toplih, zatim
plodnije i vlanije tlo, u kom sluaju medober e nam biti
sigurniji,

KESTEN

PITOMI

(Castanea

sativa)

Pitomi kesten k o d nas raste slobodno u prirodi (kestenove

ume), ali se gaji i k a o voka, a sadi se u mekim krajeviima u
svrhu poumljavanja. On razvija gigantsko stablo i nadivi
nekoliko pokoljenja. Nalazi se do 800 i 900 m nadmorske visine. Za uspijevanje trai topliju, ali ne suhu ve blagu klimu,
s dovoljno vlage u uzduhu i prilino padavina. Prirodne sastojine kestena viaju se na dubokoj podlozi da bi mogli razviti
mono korijenje; na ilovastom, silikatnom tlu, i tlu s dosta
kalija, i bez vapna. Na suhom i vapnenom tlu ne uspijeva.
Kesten cvjeta najkasnije od svih voaka, vie od mjesec
d a n a poslije mumule, koja cvjeta posljednja, to se vidi iz
p o d a t a k a o poetku cvjetanja u Tetovu. Tako, 1947, god. p o e o
je sa cvjetanjem 30. V.; 1948. god. 11. VI; 1949. god. 6. VI i
1950. god. 27. V. etvorogodinji prosjek cvjetanja je 8. lipnja.
Cvjetanje k e s t e n a traje blizu dvadesetak dana, ali po mojim
promatranjima, pele posjeuju muke cvjetove rese, koje
44

daju n e k l a r i cvjetni p r a h prvih desetak dana. Bez sumnje da

drvo iscrpljuje veliki broj resa, koje proizvode veliku koliinu
polena, k a k o bi se opraivatnje tukova, koji se kao mali brii
nalaze na granicama, izvrilo pomou kretanja zraka. Ishrana
prvih resa proizvodnja polena i n e k t a r a troi veliki dio
hranjivih tvari, koji su stvoreni u liu, te nedostaju za ishranu
kasnije razvijenih resa, odnosno za luenje n e k t a r a . Izgleda da
pele ne posjeuju ba najradije kesten, te ako ima drugih
biljaka u cvijetu, onda one radije idu na njih. Kesten cvjeta
kada su idealni uvjeti za luenje i skupljanje n e k t a r a . Meutim,
u Srezu tetovskom, gdje ima najvie kestena u NR Makedoniji,
nemamo od njega veliki medober, iako kestenov med ini oko
polovinu prinosa. Udio kestena u medoberu procentualno je
vei sunih godina, kada je sprena zeljasta vegelacija, dok
kesrten ima duboko korijenje, te mu sua ne moe nakoditi.
U oblastima kestena dobija se gotovo ist kestenov med, koji
moe biti prilino, pa ak i vrlo gorak. Dnevni prinos od kestenove pae, prema D. Locu u NR Hrvatskoj iznosio je 1950. god.
od 12,6 kg, i to pri povoljnim vremenskim prilikama, k a d je
toplo i mirno vrijeme. Zbog gorine kestenov med je loe
kakvoe, te je bolje kestenovu pau koristiti za dograivanje
umjetnog saa, za proizvodnju voska (okviri graevnjaci) i za
razvitak rojeva. Pele skupljaju s kestena veliku koliinu
polena, a to je ipak od koristi za razvitak legla. T a k o vrlo
sune 1950. god. 9. lipnja u Tetovu unosilo je praak oko 80%
pela, iako je pelinjak bio udaljen od kestenove ume oko dva
kilometra.
Kestena ima u Makedoniji, Srbiji, Bosni i Sloveniji. Najprostranije su kestenove ume u Hrvatskoj na Kordunu i
na Baniji, u kotarima Dvor na Uni, Glina, Kostajnica i Petrinja
te na Zagrebakoj gori, u Hrv. Zagorju i neto u Podravini. Na
kestenovu pau u okolicu Kostajnice, Petrinje i Dvora na Uni
doseljavaju pele i pelari iz Udaljenijih mjesta, pa i iz Vojvodiine. Paa esto podbaci, ali se radi obilja polena drutva
dobro razviju. Pele donose na kestenovoj pai vee koliine
praka nego na bilo kojoj drugoj pai.
Kestenov med vrlo je lo za zimovanje, jer se brzo krislalizira.
45

D IVL J I I L I K O N J S K I KE S TE N
(Aesculus

hippocastanum)

Divlji kesten je veliko drvo s pravilnom i gustom kronjom

te stvara gustu sjenku. Na debelim granicama razvijaju se veliki, sjajni, ljuskasti pupoljci, koji lue obilno propolis. Cvjetovi
se nalaze u uspravnim, krupnim, grozdastim cvatima, te pruaju
vtlo lijepu sliku. Cvjetovi su bijele boje kod Aesculus hippocastanum ili crveni koid Aesculus rubicunda. Kesten cvjeta obino u
treoj dekadi travnja ili poetkom svibnja, odmah poslije procvjetavanja jabuke, koja cvjeta (najkasnije od voaka, izuzevi
dunje i mumule, koje su slabo rairene, te nemaju znaenja
kao medonoe. Kesten cvjeta desetak dana prije bagrema, a
odmah poslije jabuke, to se vidi iz p o d a t a k a za cvjetanje u
Tetovu:
1946. g.
1947. g.
1948. g.
Jabuka, sorta p a r m e n k a 13. IV.
5. IV.
20. IV.
Divlji kesten
24. IV.
19. IV.
1. V.
Bagrem
6. V.
26. IV.
14, V.
Iza bagrema nastaje pauza u pelinjoj pai, jer jos nisu
razvijene zeljaste biljke, a drugog iblja i drvea, koje cvjeta u
to vrijeme gotovo i nema. Samo tamo, gdje se uzgaja uljana
repica, ima obilnije pae u tom periodu. Zbog toga divlji kesten.
zauzima vano mjesto u pelinjoj pai. Pele ga posjeuju radi
nektara, polena i propolisa. N e k t a r k e s t e n a sadri 30% vode,
dok lipa 7 0 % , ili l0% vie vode nego to ima med, te pele
ne dangube, donosei razrijeeni nektar, niti gube toplote radi
zgunjavanje meda. Polen sadri otrov saponin, kome se pripisuje trovanje legla. Kod nas nisu zabiljeeni takvi sluajevi, te
svakako da su trovanja mogua, ako za vrijeme cvjetanja kestena nema drugih biljaka za polen, te se lrglo hrami samo prahom kestena. Pored pela cvjetove posjeuju bumbari, strljeni,
divlje pele (i drugi k u k c i . S r e t e n Adi navodi da su ti kukci gotovo rastjerali pele, te nisu mogle iskoristiti pau, osim rano izjutra, dok nisu oni n a v a l i l i . Ja sam promatrao kesten za vrijeme
cvjetanja i nisam zapazio tu pojavu.
Divlji kesten je zbog svojih dekorativnih srvojstava najomiljenije drvo u vrtlarstvu za saenje u drvoredima, dvoritima,
parkovima i t . d. Kako razvija veliku kronju (krunu), treba ga
saditi na razmaku 1015 m. Drvo mu se upotrebljava u s t o larstvu, premda nije cijenjeno.
46

Treba spomenuti da se kesten upotrebljava za ishranu stoke,

jer su plodovi krupni te se lako skupljaju. Svjei kesteni
imaju ovakav kemijski sastav: vode 49,2%, bezduinih ekstraktivnih sastojaka, uglavnom kroba 30,3% probavljivih bjelanevina l,5% i krobne vrijednosti 34,l%. Sudei po kemijskom
sastavu k e s t e n ima hranjivu vrijednost, koja je jednaka gotovo
polovici vrijednosti kukuruza. Svjei plodovi gorki su i nisu
za ishranu stoke, jer sadre tanina i drugih otrovnih tvari (alkaloida). Ako se kuhani ili obareni plodovi isperu ili 23 d a n a
dre oljuteni u vodi, gube gorinu, te se mogu davati stoci.
Sjeme k e s t e n a nie dobro, samo prvih godina biljke se
razvijaju sporo. U pogledu tla nema nekih naroitih zahtjeva,
ali trai dosta vlage, te mu najbolje odgovara
via, planinska
mjesta; ne t r e b a ga saditi na suhim stanitima, a k o n e m a mogunosti za natapanje. Divlji k e s t e n raste kod nas u slobodnoj
prirodi. Ja sam imao prilike vidjeti stabla k e s t e n a u NR Makedoniji, blizu Debra.

JAVORI
J a v o r a ima vie vrsta: a) s dvospolnim cvjetovima (hermafroditni), k a d a se u cvijetu nalaze pranici i tukovi, b) s jednospolnim cvjetovima (jednodomni) i c) javorovi, k o d kojih se
pranici nalaze na jednoj, a tukovi na drugoj biljci (dvodomni).
Medu svima je najvaniji za pelarstvo J A V O R M L I J E (Acer
platanoides), koji se nalazi u umama, iako ne u veim mnoinama nego pojedinano. Cvjeta 1215 dana prije bagrema.
Cvjetovi su mu u titastim gronjama visei, zelenkasto-ute boje.
Prvo cvjetaju cvjetovi oko peteljke, d o k su oni dalje jo zatvoneni, te zbog toga cvjetanje traje n e t o due 1215 dana. Lui
n e k t a r obilno, i lako je pristupaan pelama, te ga vrlo rado
posjeuju. Medenje nije osjetjlivo p r e m a vremenskim prilikama,
k a o kod lipe i bagrema. Cvjeta poslije voa a prije bagrema,
kada je esto pauza u pai, jer se zeljaste biljke nisu jo razvile
a drvenastih biljaka nema u cvatu. Raste prilino sporo. Drvo
se upotrebljava u tehnike svrhe. Zasluuje da se razmnaa pri
poumljavanju.
J avor mli j e
Od drugih vrsta kod nas su najrasprostranije: G O R S K I
JAVOR (Acer pseudoplatanus). Zatim KLEN (Acer campestre),
koji je obino omaleno drvo ili grm. Javori cvjetaju u svibnju,
47

prije listanja, i daju n e k t a r i polen, a k o su cvjetovi dvospolni

ili samo polen k o d ostalih vrsta cvjetova. Za poumljivanje i
za saenje u p a r k o v i m a i drvoredima upotretbljava se A c e r negundo, koji potjee iz Sjeverne Amerike. To je dvodomna biljka
koja cvjeta krajem oujka ili poetkom travnja i daje vrlo mnogo
polena, koji pele obilno sakupljaju za ishranu legla. R a s t e vrlo
bujno. Trai vlanije tlo.
Javorovi su veliko drvee dok je ELJA, ESTIKA, EST I L J (Acer tataricum) grm, koji izraste 35 m i cvjeta sredinom travnja. elja je vrlo medonosna biljka. Ona cvjeta poslije jabuke a prije bagrema te popunjuje prazninu, koja nastaje
u pelinjoj pai.
VRBE

(Salix)

Rod vrbe vrlo je bogat vrstama, rauna se da ima oko 60

vrsta, podvrsta i njihovih hibrida, cvjetanje se protee prilino
koje se razlikuju po vremenu cvjetanja i drugim svojstvima.
Vrbe su dvodomne biljke na jednom stablu nalaze se muki
dijelovi cvijeta pranici, a na drugom stablu enski dijelovi
cvijeta tukovi. N e k e vrbe cvjetaju prije l i s a n j a a druge poslije listanja. Vrbe poinju cvjetati vrlo rano u oujku, te su
one vjesnice proljea. P r e m a Sr. Adiu najranije cvjetaju: IVA
PLANINSKA (Salix caprea), VRBA BIJELA (S. alba), koja ima
srebrnasto lie, zbog ega je dobila i ime. VRBA BIJELA
K R T A (S. fragilis) i IVA VELELISNA DOLINSKA (S. grandifolia). Obino vrbe cvjetaju u treoj d e k a d i oujka i u travnju.
U literaturi se spominju vrste, koje cvjetaju vrlo kasno, t a k o
S. rugosa cvjeta u svibnju i lipnju, a S. h a s t a t a ak i u srpnju.
K a o najmedonosnije Smatraju se; S. capsrea, aurita i cinerea.
Zapazio sam da pele radije posjeuju stabla s tukovima, koja
daju nektar, nego stabla s pranicima. Kako ima veliki broj
vrsta, podvrsta i njihovih hibrida, cvjetanje se protee prilino
dugo. T a k o su 1950. god. vrbe poele cvjetati krajem oujka,
zajedno s kajsijama i danarikama, pa su cvjetale i sredinom
travnja, k a d a su voke bile u najveem jeku i r a s k o i cvjetanja. U tom periodu od dvadeset i vie dana vrbe mnogo pridonose
razviu drutava to je dobro za bolje iskoriavanje kasnijih
paa. S vrbama cvjeta istodobno vei broj vrsta voaka, te je
stoga vrbova paa od velike vanosti u krajevima, gdje je voarstvo slabo razvijeno i gdje nema listopadnih uma,
48

Od vrba se dobivaju salicilovi spojevi, koji se upotrebljavaju u medicini kao lijek, te se smatra da tamo, gdje ima bogate
vrbove pae, pele ne obolijevaju od trulei legla i nosematoze.
Vrbe rastu na vlanom, movarnom tlu, pored p o t o k a i
rijeka. S johama i topolama daju karakteristini pejsa vlanih
mjesta. Sve te vrste daju bogatu i ranu pau polena, a vrbe i
nektara. Poto te biljke precvjetaju nastaje prekid u pai, jer
je zemlja prevlana i hladna, te zakanjava razvitak zeljastih
medonoa. Ta podruja odlikuju se kasnom paom metvice,
boca i raznih livadskih trava.
P A J A S E N,

K I SEL O

D R V O ( A i l a n t h m glandulosa)

Domovina pajasena je Kina, gdje ga poljoprivrednici gaje

k a o kulturno drvo zbog njegovih dobrih svojstava. Poto je
pajasen biljka toplijih krajeva, strada od zimskih mrazova, te ga
ne treba saditi u planinskim mjestima iznad 600700 m nadmorske visine. U pogledu zahtjeva prema tlu vrlo je skroman; raste
na mravom, suhom tlu, isto kao i bagrem, a ne uspijeva samo
na movarnim terenima, k a o i baigrem. Pajasen pripada u drvee
s najbujnim rastom, tako da mu pri povoljnim uvjetima godinji
prirast moe iznositi do tri metra. Izraste do 30 m u visinu i 50
cm u promjeru. Nije trajno drvo. Pajasen puta izdanke, te zarauje prostor oko sebe i time nanosi tetu, ako je posaen
na kulturnom tlu. Lie mu je neparno perasto; ima neprijatan
miris i smatra se da je otrovno te ga s t o k a ne brsti, pa se lake
ouva od unitavanja. Cvjeta u lipnju i srpnju. Obilno medi i
rijetko kada omane. Pele ga posjeuju od ranoga jutra do kasne
veeri. Med mu je t a m a n i jako mirijav (aromatian), ali s vrenom
miris m u s e izgubi.
Razmnaa se sjemenom i dijelovima korijena, jer na njima
ima skrivenih pupoljaka, od kojih e se razviti stablo.
KELR A JTE R I JA

(Koelreuteria panicutata)

Domovina kelrajterije je J a p a n i Kina zbog ega se esto

zove i kineski mjehurnik. To je osrednje drvo, s gustom, oblom
i pravilnom kronjom. Lie joj je neparno perasto. Cvjetovi su
uti nalaze se na vrhovima granica kao kod sofore i stvaraju
4 Pelinja paa

49

velike metlice. Cvjeta u linju i srpnju, poslije lipe, i vrlo je

medonosna. Poslije cvjetanja na metlicama stvaraju se koasti
mjehuri, po emu je dobila i ime. Sjemenke su velike k a o zrno
graka, zatvoreno crme boje i sazrijevaju krajem rujna, Razmnaa se i r e z n i c a m a .

vodi porijeklo iz toplih krajeva, te s t r a d a od mrazova. Ona je

podesna za saenje u drvorede po uim ulicama-alejama, po
parkovima, pa i za poumljivanje.

D A F I N A,

S REBRNA

V R B A (Eleagnus angustifoia)

Visoko drvo, koje ima lie slino vrbovu, pepeljasto svijetle boje. Cvjeta u svibnju sitnim utim cvjetovima, koji vrlo
jako i prijatno miriu. Pele je vrlo rado posjeuju radi n e k t a r a
i polena. Upotrebljava se za saenje u parkovima. Razmnaa se
sjemenom i reznicama.

G L E D I ,

T R N O V A C (Gleditschia triacanthos)

Poznato drvo po vrlo velikim i opasnim bodljama. Upotrebljava se esto za ivu ogradu, koja rezidbom moe postati
prosto neprolazna za ljude i stoku. Ima stabala i bez bodlje.
Ako se ivica kree, ne cvjeta te nema znaenja za pele. Izraste
osrednje drvo u promjeru do 50 cm. Drvo mu je tvrdo te se razliiito upotrebljava. Cvjeta u svibnju ili poetkom lipnja utim
cvjetiima, koji su zbijeni u dugoljast cvat; pele ga vrlo r a d o
posjeuju. U jesen i p r e k o zime udaraju u oi plodovi velike
crveno-smee mahune, koje lie na rogae. Sjemenke imaju
debelu sjemenjau. Ako ih posijemo, niu druge godine. Da bi
proklijale prve godine, t r e b a ih potopiti prije sjetve u vodu od
7090 C dva minuta, zatim se u vodi od 50 C ostave da se
kvase pola dana.
Trnovac je donijet iz Sjeverne Amerike. On je skroman u
pogledu tla i vlage, te se moe upotrebljavati i za poumljivanje.
KAT AL P A

Kelrajterija je skromnih zahtjeva p r e m a tlu, podnosi suu

i ne podnosi vlane terene. Nije za visoke, hladne oblasti, jer
50

(Catalpa bignoncoides)

To je omanje drvo, vrlo upadljivo po parkovima zbog velikog lia, krupnih bijelih i lijepih cvjetova, koji se nalaze u
velikim metlicama. Cvjeta rjee u lipnju, a obino u srpnju. U
Velikim cvjetovima pele se zadravaju dugo do jedne minute siui nektar, to znai da su vrlo medonosni. U jesen
51

i p r e k o zime vise dugaki plodovi nalik na cigare uvijeme od

duhanskog lia. Domovina katalpe je Sjeverna Amerika.
Za uspijevanje trai dovoljno vlage. Raste brzo, drvo joj je
meko i nije za t e h n k u upotrebu.

uplja (Corydalis cava), plunjak ljekoviti velikdane (Pulmonaria officinalis) i.t.d. Sve ove biljke daju obilnu pau n e k t a r a
i polena i po vjetru, jer pele mogu letjeti po neolistanoj umi.
Spomenute biljke, iblje i drvee hrastovih uma vrlo mnogo
potpomae rani razvoj pelinjih drutava.

H R A S T O V I (Quercus)
Oni su najrairenije nizinsko drvee. Cvjetaju u svibnju,
poslije voaka, i daju polena, malo nektara, i nekih godina
mnogo medljike. Hrastove ume imaju rijetke kronje te kroz
njih prodiru zraci s n c a , koji o m o g u j u (rast iblju i zeljastim
biljaka.

Zbog toga grupa biljaka-fitocenoza hrastovih uma sastavljena je od veeg broja biljnih vrsta, koje daju prilinu pau.
im okopni snijeg i u rano proljee, dok se hrastovi nisu jo
zaodjenuli ruhom, ure te biljlke da se razviju, procvjetaju i
proizvedu sjeme, kao i da nagomilaju rezervne hrane u lukovicama, da bi osigurale opstanak vrste. P r e m a Dr. S. ( Grozdaniu
nalaze se ove biljke u hrastovoj umi: ptvo cvjeta visibaba
(Galanthus nivalis), koja daje nektara i polena, zatim divlji
zumbul ili procelak, luika dvolisna (Scilla bifolia), ledinjak
(zlatica Ranunculus ficaria), kukurijek zeleni (Hellebobrus viridis), umarica uta (Anemone ranunculoides) mlaa upaljka
52

Same hrastove ume jo su znaajnije po hrastovoj medljici,

koja u nekim godinama zna biti vrlo bogata. Hrastovu medljiku
uzrokuje titasta u, koja se zadrava na mladim granicama.
Dolazi obino u svbnju ili poetkom lipnja i zna trajati po tri
53

tjedna, Od hrastove medljike znade biti poprskana cijela uma,

a t a k o trava i grmlje ispod nje, kao da je padala medena kia.
Pele u dobroj godini saberu s hrastova medljike velike koliine
m e d a medljikovca, silno se razviju i roje se. N a r o d obino kae
kad ima medljike: Pala je medena rosa.
Med od hrastove medljike najcrnji je od sviju vrsta meda,
koje poznamo, brzo se kristlalilira i pdle na njemu loe zimuju.
Poznate su p r o s t r a n e hrastove ume u Srbiji, Bosni i Slavonskoj Posavini.
Neki pelari iz tih podruja smatraju da je hrastova medljika
za njih znaajnija pelinja paa nego bagrem.

B U K V A (Fagus silvatica)
Raste u viem, hladnijem i vlanijem umskom pojasu.
Bukva, nema veeg znaenja za pelarstvo, pa iako daje polena,
malo n e k t a r a i medljiike. U bukovim umama ima malo drugih
niih medonoia. Kad govorimo o umskoj pai, ne treba izgubiti
iz vida da p o r e d starih, gustih, tamnih uma koje onemoguuju
ivot niim biljkama ima i drugih povrina. Mlade branjevine,
prorijeene i suncu izloene ume, proplanci i umske livade
daju bogatu pau. Ogromna prostranstva takve umske pae
imamo u Bosni, Hrvatskoj i drugim republikama; om je kasna
paa.

ETINARI
Medu njima ima vrlo malo medonosnih vrsta. Zasluuju da
se spomenu tisa i tuja, koje cvjetaju u oujku i travnju. Ostale
vrste, naroito jela i smra, pojedinih godina, daju vrlo mnogo
medljike, no o toime emo govoriti kasnije. etinari proizvode
vrlo veliku koliinu praha, no k a k o ima mali postotak bjelanevina, pele ga sakupljaju samo u velikoj n u d i .
G L O G O V I (Crataegus)
Glog je osrednje drvo, prilino rasprostranjeno kod nas.
Cvjeta u svibnju, i pele ga posjeuju radi n e k t a r a i polena.
Pelari su primijetili da za vrijeme cvjetanja gloga pele stradaju od vrtoglavice ili, kako je neki zovu, svibanjske bolesti.
Svakako da su ta zapaanja p r a k t i a r a tona, jer u cvjetovima
54

gloga imia o t r o v n e tvari aksiakantina. Otrovne tvari iz biljke

prelaze u nektar, odnosno u med. Dr. J o v a n Tucakov u knjizi
Otrovno bilje u Vojvodini navodi, da je med s otrovnih biljaka
otrtovan. Meutim, mnogi otrovi unijeti u organizam u odredenim koliinama djeluju ljekovito, ili njihov tetan utjecaj ne
dolazi do izraaja, ako su; u vrlo malim koliinama. Znai, da
bi dolo do otrovanja, potrebna je izvjesna koliina doza.
Na sreu pele ne posjeuju ili rijetko slijeu na otrovne biljke,
te ne postoji bojazan od otrovnog meda.
Glog se upotrebljava za ivu ogradu, ali ga n a p a d a gusjenica glogovac, koja sa ivice prelazi na voke.
LI JE S K A

(Corylus avellana)

Ona je ovei ib ili omanje drvo. Stvara rese s jeseni, koje

se otvaraju krajem zime ili u pretproljee, kada ogranu prvi
topli sunevi zraci. L i j e s k a daje veliku koliinu polena, koji
pele urno sakupljaju da bi nahranile leglo u razvitku. Lijeska
se uzgaja i k a o voka, te ima kulturnih sorata s (krupnim plodovima. Zbog skromnih zahtjeva i u k u s n e , jezgre zasluuje da se
njen uzgoj proiri.
Lijeska se raznmaa sjemenom no u tom sluaju ne e biti
ljenjaci iste krupnoe k a o matina drva. O n a p u t a mnogo izd a n a k a o k o korijenova vrata, i a k o se ti prutovi ogrnu zemljom,
imat emo poslije 12 godine dobro ukorijenjene sadnice za saenje na stalno mjesto. Lijeska se razmnaa i povaljenicama kao
loza.
IBLJE
B I S E R A K (Symphoricarpus racemosus)
Mali ib do 2 m visine porijeklom: iz Sjeverne Amerike. On
je u jesen vrlo lako raspoznaje po bijelim plodovima, koji kao
snjene grudice pojedinano ili po nekoliko vise na vrhovima
granica. Cvjetovi su mali, neugledni, no vrlo medonosni. Na
njih slijeu pele u toku cjeloga dana i skupljaju n e k t a r i po
m a l o polena od svibnja pa do mrazova.
Lako se razmnaa izdancima, kojih ima puno o k o starih
dbunova. Reznice se lako primaju. Moe se posaditi i pojedi55

nano, a lijepa je i ograda od njega, iako ne moe posluiti za

zatitu od stoke, no slui k a o ukras i daje obilu pau pelama.

ETI NJAA

(Amorpha fruticosa)

I ona je donijeta iz Sjeverne Amerike. Izraste do 2 m visoko

k a o omanje drvo. Lie joj je perasto i lii na bagrem, te je
stoga narod esto naziva divlji bagrem. Cvjetovi joj lie na ivit.
Cvjeta od svibnja pa nadalje.

Med od amorfe je tamno crvenkast. Nikada ga ne b u d e

nmogo. Pele obilaze amorfu zbog praka, kojega ima obilno,
Vana je paa za razvitak pelinjeg legla.
Amorfe ima mnogo na nasipima uz eljezniku prugu od
Novske prema Sl. Brodu, gdje su je rairili pelari eljezniari.
Sjemenom se proirila i niz potoke uz prugu.

I V I P L O T, I V I N J A K, C I G A N S K A
TRE N JA SULI ASTI VRUA C
(Lycium barbarum)
Raste do 2 m visine i ima dugake, savijene i trnovite grane.
Cvjeta od svibnja do listopada. Pele ga odlino posjeuju, i
skupljaju n e k t a r i polen i po navejoj sui, kao to je bila u kolovozu 1950, god. Plod mu je crvenkast i lii na drijenak. Razmnaa se vrlo lako reznicama, djeljenjem bokora i sjemenom. ivinjak nije najbolji za ukrasnu ogradu u p a r k u i vrtu,
ali je d o b a r za ekonomsku ogradu zbog vrlo skromnih zahtjeva
uope. Raste nisko, ne pravi sjenku, ne zauzima mnogo mjesta
i ne t r e b a ga podrezivati, k a o to je sluaj s drveem. Lie
i plodovi su mu otrovni, a i bodlje mu slue za odbranu, te ga
zbog toga stoka ne unitava.

K U P I N A, O S T R U G A (Rubus fruticosus)

Amorfa je iz porodice lepirnjaa i o t p o r n a je p r e m a sui.

Ona nije izbiraica p r e m a tlu. Zbog tih svojstava sadi se za vezivanje eljeznikih nasipa, bujinih terena i u parkovima za
ukras. Posljednja tri decenija poplave su je rairile u posavske
ume. Razmnaa se sjemenom i izdancima.
56

Vrlo esta biljka po umama, osobito na osojnim stranama,

zatim po meama, gdje svojim trnovitim lozama pravi odlinu
ogradu. Cvjeta poetkom lipnja. Na plodnijem tlu, vlanijem
stanitu, kupina i kinih godina produuje sa cvjetanjem po
nekoliko mjeseci, premda je najobilnija prva partija cvjetanja,
kao i kod drugih dugocvjetnih biljaka.
U Primorju, Dalmaciji, Makedoniji i drugim krajevima r a s t e
KUPINA BRESTOVA (Rubus ulmifolius), kojoj lie lii na
brestovo lie, po emu je dobila i ime. Poinje cvjetati desetak
dana kasnije od obine kupine.
Pele potsjeuju kupine vrlo rado, jer na njima nalaze obilno
n e k t a r a i malo polena.

57

M A H O N I J A (Mahonia aquifolium)
Nizak ib, koji izraste do jednoga m. Ima iroko, koasto
i zimzeleno lie. Sadi se u parkovima i v r t o v i m a i upotrebljava
za pravljenje vijenaca i buketa preko zime. uti cvjetovi nalaze
se u grozdovima i imaju ugodan miris. Cvjeta dugo (mjesec dana),
o b i l n o u oujku, vrlo je medonosna, te je pele posjeuju i
skrupljaju mnogo polena i n e k t a r a s nje.

M A J I N A D U I C A (Thymus vutgaris)
To je nizak ib do 30 cm s puzavim etverouglastim
granicama. Zbog tih odlika ona vie lii na zeljastu biljku nego
na viegodinju drvenastu biljku. Cvjetovi majine duice imaju
ralzliitu boju: modru, ljubiastu i bijelu. Posljednja raste na
niim poloajima i daje manje n e k t a r a od drugih. To su ibovi
kamenitih, suhih, sunanih prisojnih stanita, p r e m d a se penju
na visoke planine. Majina duica nalazi se na razliitoj zemljinoj podlozi, iako p r e t e n o na vapnenoj. Kako ima duboko
korijenje i koaste listie, odolijeva sui i daje n e k t a r a i k a d a
je zeljasta vegetacija sprena. Cvjeta u svibnju, lipnju pa a k i
u kolovozu, to zavisi o nadmorskoj visini i kiama. Daje odlian, ljekovit i miriljiv med, jer je i sama vrlo miriljiva.
Majina duica vrlo (je rairena u zapadnoj Bosni, Kordunu
i Lici, gdje je izmeu nje esto mijean dupac i druge medion o s n e biljke. Voli propusno tlo, koje se razvilo od k a m e n a vapnenca Podnosi vrlo siromana, isprana, kisela tla. U kinim
ljetima daje bogatu pelinju pau. Kako majinu duicu po ikarama i panjacima nitko ne unitava, znaju se od nje zarumenjeti cijela b r d a i proplanci.
U svijetu je poznat k a o jedan od najboljih vrsta med Himet iz Grke, koji potjee s planine Hymetta od majine du c e , gdje se dobiva kao ista s i r t a . Kod nas je med od majine
duice t a k o e r vrlo cijenjen, ali je e s t o izmijean s drugim
vrstama.

M A L I N A (Rubus ideaus)

Razmnaa se dijeljenjem bokora i sjemenom. Voli polusjenu

te se moe saditi izmeu i ispod drvea. Poslije saenja treba
je zastititi od prejakog sunca, da joj ne bi opeklo lie. Podesna
je za saenje izmedu konica u pelinjaku.
58

umska malina raste k a o samonikli grm do 2 m visine.

ibe se razvijaju poput loze, a na njima ima sitne bodlje. Korijen se daleko razgrana po povrini zemlje, pa moe dobro
uspijevati i na mravim tlima. Svaku godinu daje nove izdanke,
koji druge godine cvatu i donose plod, dok starije loze propadaju. Cvjetovi se nalaze po samoj lozi na zapercima, koji su
potjerali iz pazuaca lista.
Malina raste divlja po naim planinama, koje su obrasle
umom, a uzgaja se i po vrtovima kao jagodasto voe. Poznate
su nae planine, u kojima se sabire po vie vagona jagoda
s maline za pravljenje malinovog soka. Maline ima mnogo po
59

teko pristupanim bosanskim planinama, Romaniji, a p o n e t o

u Gorskom Kotaru, Sloveniji i Crnoj Gori (Roaj). Najbujnije
se malina razvije odmah iza sjea i na proplancima u mladim
umama.
Cvatnja maline dolazi u svibnju i lipnju, pa moe da daje
67 tjedana vrlo bogatu pau pelama. Vrijednost maline k a o
pelinje pae nai pelari slabo poznaju, vjerojatno zato, t o
raste divlja daleko od ljudskih naselja i velikih pelinjaka. Na
jednom stablu moe se nai u isto vrijeme zrelih jagoda, cvijeta
a i pupova. Na pai maline pele se vrlo dobro razvijaju, ire
leglo, roje se i daju u povoljnom vremenu dosta meda. Izluivanju n e k t a r a pogoduju topli dani i noi bez vjetra s povremenim malim kiama. Medenju maline kode suhi ili hladni vjetrovi, hladne noi ili stalno kiovito vrjeme. Cvijet maline je
plitak, pa vee kie lako isperu nektar, a suhi vjetrovi isue
ga. Dobra joj je osobina u tomu, to vrlo dugo cvate, pa se
rijetko dogodi da cijeli period njezine cvatnje potraje runo
vrijeme.
Med od maline je zatvoreno ute boje i moe se ubrojati
meu kvalitetne vrste meda, koji je dobar i za zimnicu pelama.

VRBOLIKA
(Epilobium

ILI

KIPROVINA
angustifolium)

Dvogodinja je zeljasta biljka, kojoj nadzemni dijelovi

svaku godinu uginu, n a r a s t e p r e k o 1 m visine, list ima slian
k a o u v r b e , cvat pri v r h u stabljike i na cvatu lijepe ljubiaste
cvijetove. To je umska biljka, koja je najrairenija na veim
n a d m o r s k i m visinama. Najbolje se razvije u velikim koliinama
na umskim paljevinama ili sijeama. U veim umama ima
samo p o j e d i n a n i h biljki vrboliike i ne moe jae doi do izraaja za pelinju pau.
Vrbolike ima u umama, gdje i maline, u Bosni, na Romaniji i na drugim umovitim planinama u Crmoj Gori k o d Roaja,
gdje je z o v u iprovina. T a k o e r je ima i u umama u Sloveniji. N e m a je u kru, nego samo na humusnim tlima. Vrbolika
cvate u srpnju i kolovozu, dobro podnosi suu. Glavna paa
potraje do 30 dana, dobro medi i daje neto praka. Ova paa,
k a o i malina, malo je poznata naim pelarima, ali tko je jednom upozna, zna je cijeniti. Med od vrbolike je svijetle boje,
60

vrlo blagog okusa, dugo se dri da se ne kristalizira, pa se

m o e uporediti s najkvalitetnijim vrstama meda nae zemlje.

Z L A T O I P K A (Solidago serotina)
Na obali Drave, mjestimino oko Save u blizini Zagreba,
o k o raznih kanala i na drugim mjestima r a s t e jednogodinji
zeljasti ib u debljini olovke, a u visini do 1 m. L i s t ima duguljast k a o u vrbe, cvat je metliasta, na kojoj se razviju mnogobrojni sitni kao zlato uti cvjetii. Zlatoipka istjera svako proljee iz korijena, a u jesen nadzemni dijelovi uginu. Cvate koncem lipnja i u srpnju, a na nekim mjestima na veim nadmorskim visinama i do polovice kolovoza. Zna katkad dobro
mediti. Na obalama Drave predstavlja glavnu pau. Pelari iz
gornje Podravine mnogo cijene pau od zlatoipke, jer pele u
povoljnom vremenu mogu sakupiti s ove biljlke jedno do dva
medita meda.
Od zlatoipke je med zlatno ute boje i dobrog okusa.

ZELJASTEBILJKE
S U N C O K R E T (Helianthus annuus)
On se ranije sijao kod nas samo kao cvijee po vrtovima;
a l i desetak godina prije rata poeli su ga vie sijati prvo u Vojvodini, a zatim u manjoj mjeri i u drugim krajevima. Gaji se
radi sjemena od koga se cijedi ulje za jelo. U glavici prvo poinju cvjetati cvjetovi na obodu, potom se cvjetanje produuje
k sredini. Prvi cvjetovi su najrazvijeniji, jer su i najbolje hranjeni, te lue najvie n e k t a r a . Kad se ponu otvarati cvjetovi iz
sredine glavice, vei dio hranjivih tvari troi se za stvaranje
sjemenki, te ne preostaje dovoljno hrane za obilnije stvaranje
n e k t a r a . Prije otvaranja cvjetovi lue ljepljivu-smolastu tvar,
s kojom se pele ulijepe te ne mogu vidjeti, disati ni letjeti,
stoga popadaju i pomru po zemlji. Izgleda da ova opasnost postoji na sui i pri kraju cvjetanja, zato kao mjera za predohranu
bila bi to ranija sjetva u oujku im se prosui tlo, jer je
suncokret o t p o r a n p r e m a slabim mrazovima. U tom sluaju
usjev e bolje iskoristiti i zimsku i proljetnu vlagu, cvjetat e
61

ranije, obilnije, manje e luiti ljepka, izbjei e suu, te e

dati i vei prinos. Poto su cvjetne glavice velike, a stabljika
daje vie glavica razliite starosti, cvjetanje traje dugo o k o
dvadesetak dana, a cvjetanje cijele njive jo due, 30 do 40
dana. Cvjetanje poinje posljednjih dana lipnja ili prvih d a n a
srpnja i popunjuje prazninu do cvjetanja bijelog bosiljka. Luenje n e k t a r a vrlo je sigurno i po vruini, no strada od vjetra
koave. Dnevni unos je osrednji.

REPI CA
Kod uljanih repica razlikujemo dvije kultrurne vrlo srodne
vrste: uljana repica kupusna (Brasica napus oleifera) i ogrtica ili surepica (Brasica r a p a oleifera). Uzgajaju se najvie u
Vojvodini radi ulja, koje se upotrebljava za jelo i podmazivanje. I kod jedne i kod druge ima ozimih i jarih odlika. Ozima

cvjeta u travnju i a k o je vrijeme povoljno, daje bujnu pau za

rano graenje saa, prvi med, mnogo legla i r a n e rojeve. Jarine cvjetaju kasnije. Zbog bogate pae pelari iz Vojvodine
sele konice na repicu.
Repici su vrlo srodne, jer pripaidaju istoj porodici, BIJELA
SLAICA (Sinapis alba) i CRNA GORUICA (Brasica nigra).
Obje su ljekovite i zainske biljke. To su kulture rane proljetne sjetve, jer podnose slabije mrazove. Cvjetaju u lipnju.
Malo se siju u naoj dravi.
Vrio vana i mnogo rairena pelarska biljka je G O R U ICA poljska (Sinapis arvensis). Vlanih godina ili na mjestima gdje je visok nivo podzemne vode, via se u velikom
broju, kao tetan korov. Najvie je ima u itu i jednogodinjim
krmnim biljkama. Cvjeta u svibnju, lipnju, pa esto i do etve.
Postoji pelarska izreka: Ono to nije dao bagrem d a t e goruica. Ako za vrijeme cvjetanja bagrema ima kia, pele ne
e moi iskoristiti bagrem, ali e zato vlaga pogodovati razvitku
goruice koja e kasnije dati dobru pau. Ona daje vrlo bogatu pau polena; tako 25. V. 1950. god. u 8 sati promatrajui
pele na cvjetovima goruice, zabiljeio sam da je gotovo svaka
imala ute grudice na nogama. M e d se b r z o ueeri, te ga
treba to prije izvrcati.
T I K V A, B U A (Cucurbita pepo)
U Jugoslaviji kukuruz zauzima ogromnu povrinu. K a o
meuusjev u plodnijim i vlanijim mjestima i tamo, gdje ima
vode za zalijevanje, gaje se tikve bundeve. U manjoj mjeri
gaje se kao iste kulture tikvice i tikve peenke. Cvjetovi
tikve zatvaraju se kada pripee sunce u 1112 asova u srpnju i kolovozu, slijedeih mjeseci, k a d a se toplota stnizi, cvjetovi su otvoreni u toku cijeloga dana, no o n d a nema n e k t a r a ,
j e r je smanjena i obilnost cvjetanja i nedostaje i toplote, koja
je vrlo vaan uvjet, jer tikva trai toplotu. Luenje n e k t a r a kod
tikve obilno je i n e k t a r je lako pristupaan pelama. Cvjetovi
su veliki, te se pela u jednom cvjetu zadri i do dvije minute,
i medni mjehur moe napuniti iz desetak cvjetova. Cvjetanje
tlikve poinje u drugoj polovici lipnja. Poetak i udio tikve u
medonoenju nekog rajona moemo lako utvrditi po utim
pelama na letu, jer im je tijelo pokriveno polenom. Tako je u

62

63

T e t o v u p a s t o t a k utih pela bio najvei 15. VII 1950. god.

i iznosio je 85% u jutarnjim satima, k a d a ima najvie n e k t a r a .
Toplih i vlanih ljeta tikve mogu dati dobru pau, u rajonima
bijelog bosiljka uspjeno se takmie u medoberu. Med od tikve
ima okus kao p e e n a tikva.

pa sve do etve, vie od tri sedmice. Heljda je vrlo medonosna,

osobito na lakom p e s k o v i t o m tlu. Na tekom tlu luenje nektara
vrlo je nestalno.

P A M U K (Gossypium)
DUHAN

(Nicotiana

tabacum)

Cvjetovi se razvijaju na vrhu stabljike u obliku kite. Proizvoai esto zakidaju cvjetove, da dobiju vei prinos, ali je
t a d a kvalitet lia loiji. A k o se ostave cvjetovi da stvore sjeme, kakvoa duhana je bolja; pored toga sjeme slui za cijeenje ulja. Duhan cvjeta u drugoj polovici ljeta i produuje ak
do mrazova. Sudei po tome t o se pri zalamanju cvjetova
esto r u k e poprskaju nektarom, on je veoma medonosan. Po
mojim zapaanjima pele ne posjeuju cvjetove u velikom
broju p r e m d a se pelari iz Prilepa, gdje se d u h a n uzgaja u stotinama ha, hvale da od njega dobijaju d o b r e prinose i k a u da
daje i medljike. Med mu je malo gorak, jer je u njega prela
m a l a koliina otrova nikotina. M. Stoiljkovi pie: U Rumuniji kau da se pele pri skupljanju n e k t a r a od cvjetova
umau, oblijepe mekom smolom, ne mogu da lete, padaju i umiru.
N e k i nai pelari vele da u loim godinama on spaava pele
otd gladi. Zatim nastavlja: Pele ne posjeuju duhan m a k a r
bila najoija godina i oskudna pelinja paa. Tvrenja Stoiljkovia ne mogu se apsolutno prihvatiti. Vjerojatno da je on
p r o m a t r a o sorte s uskim a dugakim cvjetovima cjevicama, gdje
se pele nisu mogle uvui i dospjeti do nektara, koji se nalazi
duboko pri osnovi cjevice.

DRUGE KULTURNE BILJKE

H E L J D A

(Polugonum

K O R I J A N D E R, P A P R I C A (Coriandrum salivum)
Sjeme sadri eterinog (vjetrivog) ulja radi koga se i gaji.
Upotrebljava se pri pravljenju sapuna, kozmetikih sredstava,
likera itd. Uzgaja se u maloj mjeri u Vojvodini. Korijander prip a d a m e u najmedonosnije biljke, ali na alost, nema izgleda
da se njegova kultura proiri, jer mu je upotreba prilino ograniena. Cvjeta od svibnja do lipnja.
P O V R T A R S K E B I L J K E . M e u njima ima vei broj medonosnih biljaka; a treba spomenuti krastavce, dinje i lubenice,
jer zauzimaju vee pavrine. One daju kasniju pau za odravanje brojne snage ulita radi boljeg prezimljavanja. Vlanih, a
toplih godina, njihovo sudjelovanje u medoberu je vee, te s otavom i drugim korovima mogu dati dobar prinos.

fagopyrum).

Ona je biljka vlane klime, zato se uzgaja najvie u N. R.

Sloveniji i sjevernoj Podravini a u manjoj mjeri u drugim krajjevima nae drave. Vegetacioni period je kratak i iznosi 80 90
d a n a . Stoga se u toplijim krajevima s uspjehom moe uzgajati
kao drugi postrni usjev. Osjetljiva je p r e m a mrazovima. Sjemena treba 100 kg po ha. Cvjeta 2025 dana poslije nicanja.
64

Gaji se u Malkedoniji, a u manjoj mjeri u Hercegovini i Dalmaciji. Pele skupljaju vie n e k t a r a s vancvjetnih nektarija.
Stoga je on medonosan i prije cvjetanja, pa sve do prvih mrazova. Ima razlike u medovitosti izmeu sorata, t a k o su egipatske bolje od amerikih. Za sada nemamo objavljenih p o d a t a k a
o pamukovoj pai, nesumnjivo da e imati izvjesnu ulogu u
NR Makedoniji.

LUCE RNA IL I

V I J A (Medicago sativa)

ivi do est godina i razvija veliki moni korijenov sistem,

koji pradire duboko u zemlju, nekoliko metara, i koristi hranljive
tvari iz dubljih slojeva, koje su nedostupne ili slabo dostupne
drugim biljkama. Izdrava suu i daje najvei prinos u sijenu od
svih mahunara i ostalih krmnih biljaka, pored toga obogauje
5

Pelinja paa

65

zemlju duikom, kao to ine i ostale lepirnjae. Zbog toga to

ima vie dobrih svojstava, ona je u veem dijelu nae drave
najrasprostranjenija od svih krmnih kultura, izuzevi visoke
planinske, hladnije i vlane krajeve.
Kod lucerne pranici i tukovi uvijeni su u cvijet i nalaze
se u napetom stanju, u kom poloaju dolazi do opraivanja, ali
je dokazano da izuzevi nekoliko postotaka prana zrnca ne klijaju, dok se spoljanja opna iga ne ozlijedi pri naglom otvaranju cvjetova. K a d kukci posjeuju cvjetove vri se otvaranje
i strano oparaivanje. Na taj nain dobija se mnogo vie sjemenja
s hektara, a biljke od takvog sjemenja su s jaom ivotnom snagom. Kad je toplo i suho vrijeme, cvjetovi se i otvaraju s a m i od
sebe, pri emu je mogue samoopraivanje. Rauna se da se na
taj nain otvara, odnosno oprauje, oko jedna treina, a ostali
dio otvara se uz pomo kukaca, i to posredovanjem pela i bumbaira. Tako sam, 5. IX. 1936. god, u blizini Tetova zabiljeio da
je na cvjetovima lucerne bilo samo malo bumbara; godine 1950.
u Tetovu zapazio sam, da su pele u osrednjem broju posjeivale cvjetove. Cvjetovi lucerne daju pelama vie nektara, a u
manjoj mjeri i polena. Utvreno je da pele n e r a d o posjeuju
lucernu, osobito, ako u vrijeme njenog cvjetanja ima u cvijetu i
drugih dobrih medonoa. Zbog toga se vri dresiranje pela da se
namame na lucernu, te se t a k o dobija vie sjemenja.

Da bi se omoguila nesmetana posjeta pela cvjetovima

crvene djeteline, kako bi se obio vei p r i n o s sjemenja, uenjaci
su pokuali da putem odabiranja pronau biljke s pliim cvjetovima. Takvu crvenu djetelinu selekcionirao je Lindhart u Danskoj i ovka u ehoslovakoj, ali u p r a k s nisu jo rairene.

C R V E N A D J E T E L I N A (Triiolium pratense)
Ona je vana k r m n a biljka i daje bolje sijeno od lucerne.
Crvena djetelina je dvogodinja biljka pa je treba ee sijati.
Trai vie vlage i daje manje sijena.
Krunina cijev dugaka je 910 mm, a jezik pele dugaak
je 6,5 mm, te pele ne mogu jezikom dohvatiti do nektara, te je
stoga slabo i posjeuju.
Ali bumbari imaju dui; jezik, zbog ega p r i opraivanju
crvene djeteline vie dolaze u obzir. Tako s a m 5. IX. 1936. god.
mogao ustanoviti da je na cvjetovima crvene djeteline bilo 40 %
pela, 55 % bumbara i 5 % leptira. U drugim prilikama kada je
bujnost biljaka manja, k r u n n e cjevice su krae, te pele mogu
sisati nektar. Zatim, p r i jaem lueanju i z v j s t a n dio cjevica napuni se nektarom, te postane pristupaan pelama. Posjeta cvjetova znatno se poveava dresiranjem pela.
66

67

E S P A R T E Z A I L I G R A H O R K A (Onobrychis sativa)
Ona je k a o i lucerna, viegodinja kulturna biljka (37 pa
i vie godina). Ima vrlo razvijen korijen, koji prodire esto 56
m u zemlju, te crpe vlagu i hranjive tvari iz dubokih slojeva.
Stoga je i otporna p r e m a sui. Za dobro uspijevanje trai vie
vapna u tlu, dok se ostale m a h u j a e zadovoljavaju s malo vapna,
pa ak rastu na tlu, gdje nema vapna. Za sjetvu treba 120 kg
oljutenog s j e e n j a , a neoljutenog 200 kg na ha. Neoljuteno
treba prije sijanja potopiti 24 asa u vodu. Sjeme, starije od godinu dana, izgubi m n o g o od klijavosti, zato treba obratiti panju
pri kupovini. Agrotehnika esparzete ista je kao kod lucerne. Ona
daje veliki prinos u sijenu, iako manji od lucerne. Za razliku od
drugih djetelina i lucerne, ona ne nadima preivae, te se moe
u p o t r e b i t i za ishranu u svjeem stanju bez ikakve bojazni.
Cvjeta u svibnju, pa nadalje. Daje prilino nektara i kada
se uzgaja za dobivanje sijena, jer se cvjetovi s donjeg i srednjeg
dijela stabljike otvaraju prije koenja. P r i proizvodnji sjemenja
cvjeta 2040 dana i pele je pasjeuju vrlo rado. Esparzeta se
smatra kao vrlo medonosna biljka.
Zbog skromnih zahtjeva u pogledu klime, vlage i tla i zbog
velike privredne vrijednosti esparzetu treba to vie sijati.

G R A H O R I C A (Vicia sativa)
Uzgaja se vrlo esto kao ozima i jara krmna biljka radi dobijanja sijena, a u Makedoniji uzgaja se uglavnom radi dobijanja sjemenja, koje je krepka krma za stoku.
Dok kod ostalih biljaka pele skupljaju nektar sa cvjetova,
dotle su kod grahorice glavni izvor nektara v a n c v e t n e nektarije,
koje se nalaze pri osnovi listova, na zailiscima. One poinju luiti nektar k a d a biljke procvjetaju. Pele ne sktupljaju nektar
sa cvjetova. Medonosna je i divlja grahorica, koja raste kao korov u itima. Tako, sune 1950. god. poslije bagrema, u Tetovu
nije bilo druge pae, te su pele nalazile nektara na divljoj grahorici i zadovoljavale tekue potrebe za ishranu legla, ak je
bilo vika do 0,600 kg na dan.
uo sam od kolega u Radulovcu blizu Beograda, na imanju
poljjoprivrednog fakulteta, da je od nae grahorice mnogo medo68

nosnija amerika maljava grahorica, koja je unijeta u Jugoslaviju p r e k o UNRRA-e.

KOSMATA ili MALJAVA, ili crna grahorica grahorica
pjeskara (Vicia villosa) ima cvjetove skupljene u grozdastom
cvatu, a nalaze se na dugakoj peteljci. Nije medonosna.
Ozime grahorice cvjetaju u svibnju, a proljetne u lipnju i
kasnije, prema vremenu sjetve. T a d a je vijeme povoljno, dan
dugaak, u tlu ima dovoljno vlage, te daju vrlo sigurnu pau,
premda se svojim doprinosom ne mogu mjeriti sa bagremom.
Dosad navedene zeljaste biljke pripadaju u porodicu lepirnjae (Papilionaceae). Kao kulturne, a medonosne biljke, uzgajaju se i INKARNATKA D J E T E L I N A (Trifolium i n c a n a t u m )
najvie u NR Sloveniji, jer trai vlaniju klimu, a i u Hrvatskoj
(Podravina i Istra). Mogla bi se s uspjehom gajiti i u drugim, viim i v l a n i m , ali ne mnog hladnijim oblastima. K O K O T A C ili
DRALJIKA (Melilotus). To je vrlo medonosna biljka skromnih zahtjeva u pogledu klime i tla. Uzgaja se u veoj mjeri u
SAD. Kod nas se nalazi kao diljia. Treba je bolje ispitati kod
nas. SERADELA (Ornithopus sativus), djetelina pjeskovitih
tala, isto tako gotovo nepoznata kod nas.

M E T V I C A (Mentha Pulegium)
To je jednogodinja zeljnjata biljka naih niskih vodoplavnih i movarnih terena. Korijen joj je dobro razgranat, iz
kojega svako proljee izbija nadzemni dio, koji naraste do
30 cm. List je metvice ovalan i zelen, kod nekih vrsta odozdo
dlakav. Cvat je pri vrhu struka, cvjetii su plavi, poredani izn a d naporednih listova oko struka u obliku prstena. Cvatnja
metvice poinje odozdo prema gore i zavrava na vrhu struka.
Cvate u srpnju, kolovozu i rujnu.
Metvica voli one terene, gdje u zimi lei voda. Ima je na
velikim p o v i n a m a na Lonjskom polju, u Slavonskoj Posavini,
Mokrom polju, Kamarama, Poljicu, Crnac-polju i Jelas-polju,
te u Panevakom ritu. Manje koliine metvice rastu i na drugim mjestima.
U normalno vlanim godinama metvica poinje cvasti koncem
srpnja i traje do mrazova. U sunim godinama pone ve poetkom srpnja i traje 20 dana. Glavna paa na metvici nikad ne
traje dulje od tri tjedna. Za medenje metvica je dosta osjetljiva
biljka, nekad joj kodi prejaka sua, nekad previe vlage. Ipak
69

T
za medenje najbolje odgovara suho, toplo i stalno vrijeme s povremenim manjim kiama. Metvtica poinje mediti kod temperature iznad 26 C. Kad je promjenljivo vrijeme s hladnim noima, metvica slabo medi. U vrijeme najvee cvatnje dobro je da
zemlja bude suha, ali s dosta jutarnje rose, toplim danima i no-

nos meda po pelcu i na najboljoj pai metvice nije vei od 10 kg

i zimnica za vrijeme cijele njezine cvatnje, jer velike kolliine
m e d a pele potroe na leglo.
Metvica ima vrlo ottar miris po mentolu, pele su na njoj
jae razdraljive nego na bilo kojoj drugoj pai, r a d o bodu, a i
nasru u pljaku, pogotovu kad naglo prestane paa. U toku
p a e rado mijenjaju stare matice, pa bude i rojenja u kasno
ljeto, u srpnju ili kolovozu, k a d se na drugim paama to ne dogaa.
Ipak metvicu smatramo dosta nesigurnom paom, u deset
godina uspije dobra paa 2 3 puta, a ostale godine budu slabije.
Med je od metvice tamnocrvenkatste boje s vrlo otrim mirisom po samoj biljci, nije kvalitetan, ali pele na njemu dobro
prezime.

LIVAD E I PA NJAC I

ima preko 20 C. Nije dobro, ako u najveoj cvatnji padne velika

kia, jer nagla kia smlati cvijet, a od kasnijih zaperaka nema
neke jae pae. I stalna jaka k i a moe prekinuti ili skratiti
cvtatnju metvice, tako da i ukraj obilja lijepog cvijeta ne m e d i .
Metvica uz povoljne uvjete medi 2 3 kg, a u vrlo povoljnjom vrememu i 45 kg po pelcu dnevno. Ipak ukupni pri70

Izmeu livada i panjaka nema odreenih granica, jer ima

prelaznih i komibiniranih naina korienja. Ima livada, koje poslije koenja slue za ispau stoke, a panjaka, koji vlanih godina imaju bujnu vegetaciju, te neke povrtine slue kao sjenokoe,
I. LIVADE. Prije vie decenija pod livadama je bio mnogo
vei postotak poljoprivredne povrine, te su one tada davale glavnu pelinju pau. S porastom broja stanovbitva rasla je i potreba za poljoprivrednim proizvodima, te su se livade, koje
inae daju najmanje prinosa od svih poljoprivednih kultura,
pretvarale u oranice, da bi se dobili vei p r i n o s i Proces preoravanja livade vri se i dan danas. Radi toga livade se ograniuju samo na one povrine koje nisu za druge kulture ( a p s o l u t n o liivadna tla). To su obino vodoplavna, vlana i movarna
mjesta, ili pak strme i druge povrine u planinskim krajevima,
koje se ne mogu rentabilnije iskoriivati na drugi nain.
Najnovija nauna i praktina otkria preporuuju stvaranje
umjetnih livada, i uvoenje travopoljnog sistema ratarstva. Zbog
due obrade tla i sijanja kulturnih biljaka kvari se struktura i
smanjuje plodnost tla, pa prinosi opadaju. Da bi tlo dobilo sitnozrnastu strukturu, koja je osnova plodnosti, obradivu povrinu
t r e b a zasijavati smjesom livadskih trava i lepirnjaa, koje obogauju zemlju duikom. Ba su u drugoj grupi biljaka najvanije
medonoe, te e taj novi nain plodoreda utjecati i na popravak
pelinje pae.
71

Ako, na primjer, pokosimo 1 m2 livade u cvijetu i izvrimo

botaniku analizu, utvrdit emo da nekoliko vrsta ine glavni
dio, to su glavne biljke, a druge, iako su zastupljene mnoge vrste,
ine mali postotak u teini. Ako uzmemo n e k o i k o takvih uzoraka
s razliitih tipova tla nai emo da su glavne i sporedne bilke

tualnu zastupljenost lepirnjaa u livadama povoljno utjee

umjerena vlanost i prisutnost vapna u tlu, premda one r a s t u
i na tereinima bez vapna.
Prema vlanosti zemljita podijelit emo livade na movarne, vlane i suhe.

raizliite. Biljne zajednice (fitocenoza) ili zadruga, koja sainjava livadu, prirodna je tvorevina. U dugogodinjoj borbi
ostale su u ivotu s a n o one biljke, koje su najbolje prilagoene
klimatsko-zemljinim u v j e t i m a stanita.
Kao to sam naveo, najglavnije medonosne biljke livada jesu lepirnjae, zato emo se na njima najvie zadrati. Na procen72

73

1. MOVARNE LIVADE. Previe su vlane, jer im je visok

nivo podzemnc vode, a katkada ima vode i na samoj povrini.
Movarne livade imaju najmanje mahunjaa, zato su i najslabiji proizvoai njektara, pa se i rauna da daju oko 20 kg meda
s hektara.
2. VLANE LIVADE nalaze se obino pored rijeka i potoka, te su esto i vodoplavne. Poto se nalaze na dubokom plodnom nanosu, vegetacija im je vrlo bujna. Od medonoa susreu
se bijela djetelina, vedska ili barska djetelina, dunjica litvadska uta ili hmeljasta lucerna (Medicago l u p i n a ) , zvezdan ili
smilkita (Lotus comiculatus), koji isto tako ima ute cvjetove,
no kao i ostale lejpirnjae sa utim cvjetovima ne daje veu pelinju pau. O livadskoj crvenoj djetelini (Trifolium pratense perenjne) bilo je rijei kod njivske crvene djeteline. Vrlo je medonosna persijska zavrnuta dijetelina (Trifolium resupinatum).
To je jednogodinja djetelina ruiaste boje, na srednje dugakim peteljkama. Raste visoko i gotovo polegne. Ima je u velikom broju u NR Makedoniji, u livadama u slivu Vardara, a u
manjoj mjeri u drugim krajevima. Pele je vrlo o b l n o posjeujuMedonosna je i livadska grahorica (Lathrus pratensis), ranjenik (Anthyllis vulneraria). Navedene biljke pripadaju porodici lepirnjaa. Od ostalih medonoa vaan je gavez (Symphyt u m officinale), zatim konjski bosiljak, metvica (Mentha) koga
ima mnogo u Posavini, pored Dunava i uope na vlanim mjestima. Metvica ina vie vrsta i sve su medonosne. Zatim livadska ailfija (Salvia pratensis). Smatra se da su vlane livade
najmedonosnije i rauna se da dajtu oko 80 kg meda sa ha.
3. SUHE, BRDSKE, PLANINSKE LIVADE. nalaze se na
plitkom sloju mekog tla, esto na kamenitoj podlozi, te nisu
bujne kao pokraj rijene i dolinske livade. Bijela djetelina najvanija je medonosna biljka.
Pored tri gornja tipa livada ima i prijelaza izmeu njih.
Medovitost livade moemo utvrditi i pregledom sijena.
Iskusnije lice moe dati tonu procjenu, ako malu koliinu
sijena umoi u mlaku vodu i izvri detaljniju botaniku analizu.
II. PANJACI. Njihova medovitost vrlo je razliita p r e m a
vlazi, toploti, tlu i broju stoke, koja pase na jedinici povrine.
Od medonosnih biljaka susreu se iste, koje sam spomenuo kod
livada, s tom razlikom to esto na panjacima daju glavnu
74

p a u one biljke, koje s t o k a iz razliitih razloga ne pase, kao

t o su razni bodljikavci, konjski bosiljak (Mentha) i dr. biljke.
Planinski panjaci, osobito na vapnenoj podlozi, imaju mnogo
mahunjaa. Panjaci na kiseloj podlozi manje su medonosni, jer
imaju manje lepirnjaa. P a a s panjaka ne ini n e t o odvojeno,
nego je ona usko povezana s livadskom paom i medonosnim

drvenastim biljkama, kao to su majina duica, a na veim

nadmorskim visinama s borovnicom i drugim vrstama; zatim
s paom od medljike sa etinara. Panjaci se nalaze veinom na
velikim nadmorskim visinama s rijetko naseljenim stanovnitvom. U tim oblastima ima ogromnih koliina nektara, koje
propadaju. Paa na visokim mjestima nastupa kasno, u lipnju,
75

pa ak i u kolovozu, k a d a je u ravnim toplim oblastima prola

glavna paa, te se selidbom mogu dobiti mnogo vei prinosi.
Od livadsko-panjakih medonoa najvee zaaenje u pelarstvu imaju bijela i vedska djetelina, te u se na njima malo
due i posebno zadrati.

B I J E L A D J E T E L I N A (Trifolium repens)
Ima je u vie podvrsta, koje se razlikuju po boji cvjetova
visini stabljike i drugim odlikama. Najrasprostranjenija vrsrta je
s dugakim cvjetnim peteljkama i bijelim cvjetovima. Njene
granice puze po zemlji i putaju ilice, te se na taj nain po76

mlauju. Raste nisko, stoka je ne moe opasti kao visoke b i j k e ,

te se zbog toga via mnogo po panjacima i pored stalnog gaenja. Kako je bijela djetelina vrlo niska, ona procvjeta ako samo
nekolilko dana nije gaena, a zatim poinje obilnije cvjetati, dok

druge b l j k e za to vrijeme ne mogu razviti ni vegetativne dijelove. U livadama, gdje ima viih i jaih biljaka, ona biva potisnuta od njih u prvom otkosu. Bijela djetelina dolazi do izraaja vie u otavi, kada zbog n e d o s t a t k a vlage druge biljke zaostanu u porastu, dok se ona kao lepirnjaa zadovoljava s manje
vode. Zbog otpornosti prema sui ima je mnogo i u prvom
77

otkosu na suhim toplim mjestima, gdje se razvija rano i cvjeta

obilno kad i bagrem. Via se i na vlanim mjestima.
Bijela djetelina vrlo je skromna u pogledu zahtjeva p r e m a
klimi i tlu, premda k a o lepirnjaa voli vapneno tlo, na k o m e
najobilnije m e d i . Imao sam priliku da vidim prirodnu livadu na
pjeskui, koja je gotovo sto postotno bila obrasla bijelom djetelinom, k a o da je umjetno posijana. U livadama kod p o z n a t e
radne zadruge u Lazaropolju, u NR Makedoniji, na nadmorskoj
visini od 1300 m, viao sam je k a o glavnu biljku, a via se i do
2000 m nadmorske visine.
Bijela djetelina raste na osvjetljenim stanitima, stoga je
nema u zalivaenim vonjacima i uope u sjenovitim mjestima.
Ona je najmedonosnija m e u livadskim biljkama i djeteilinama.
Cvjeta neprekidno od svibnja do studenog, osobito za kinih
ljeta. Cvjetovi se zatvaraju p r e k o noi, to spreava isparivanje nektara, te ga pele mogu bolje iskoristiti. Otvaraju se
ujutru, ali malo kasnije, k a d a vrijeme o t o p l i . Daje nektara, a u
manjoj mjeri i polena. Med od bijele djateline svjetle je boje,
s prijatnim okusom i mirisom; pelari vele da se brzo ueeri,
te nije dobar za prezimljavanje.

KOROVl

BIJELI BO SIL JAK I LI STARAAC

(Stachys annua)
Raste k a o korov po usjevima. Kod okopavina kukuruza, repe, (krumpira i drugih kultura unitava se obradom; uz
to je bosiljak niska biljka 2530 cm, te biva zasjenjivan i uguivan od viih i razvijenijih biljaka. Raste najbolje na zemlji
crnici. Najbujnije se razvija poslije etve ita, a osobito poslije
jema. Cvijeta najobilnije posljednjih dana srpnja, t o k o m kolo-

VEDSKA ILI HIBRIDNA (BARSKA) DJETELINA

(Trifolium hybridum)
Raspoznaje se po tome, to joj je gornja polovica glavice
bijele boje a donja polovica crvene, Od ostalih djetelina odlikuje se i po tome to ima nazubljeno lie. Ima je svuda po vlanim livadama, u dolinama, uz jarke i potoke. Daje mnogo nektara i polena od svibnja do studenog. Smatra se da je medonosnija od bijele djeteline.
Manjih livada ima gotovo po cijeloj naoj zemlji, a vei
kompleksi livada, na koje pelari mmogo sele pele, nalaze se
u Gorskom Kotaru i u Bosni: dolina Une, Ivan planina i Romanina. U Bosmi, NR Crnoj Gori i NR Makedoniji ima mnogo planinskih livada i panjaka bogatih pelinjom paom, ali teko
pristupanih za doseljavanje pela, dok domai pelari u tim
zabitnim mjestima pelare vrlo primitivno.
Na granici D a l m a c i e i NR Bosne i Hercegovine poznate
su livade u Livanjskom, Duvanjskom i Sinjskom polju, gdje
mnogo doseljavaju iz Dalmacije.
78

voza i prvih d a n a rujna, oko est sedmica. Bosiljak daje dugotrajnu, no ne t a k o izdanu pau, kao na primjer bagrem. Evo
p o d a t a k a o kontrolnom mjerenju od pokojnog M. Bugarskog
od 1926. g.

79

U k u p a n prinos iznosio je 43 kg. Razvoj s t a r a c a p a d a u najsui dio godine, zbog toga je njegova medonosnost usko povezana s vlagom u tlu, te se zato i kae da bosiljak medi k a d a
i t o u k a m a r a m a proklija. Najobilnije medi poslije kie, kaida je
vriijeme tiho i toplo. Sunih godina n e m a bosiljkove pae. Zatim on voli toplinu, te se luenje n e k t a r a smanjuje k a d a vrijeme zahladni. Kako bosiljkova paa traje dugo, a cvjeta kada
je dan dugaak i vrijeme ustaljeno, on daje, relativno bogatu
i sigurnu pau.
Izgleda da e pae od staraca postepeno biti sve manje,
jer suvremena agrotehnika preporuuje zaoravanje strnita
odmah poslije etve da bi se unitili korovi. T a d a jo ima vlage
u tlu i sjeme korova, koje se nalazi na povrini, proklijat e
poslije zaoravanja strnita, a kasnijom obradom korovske biljke
bivaju unitene. Zatim, na taj nain unitavaju se i razliite
tetoinje, a tlo se bolje pripremi za sjetvu. Vjerojatno da bi
bila d o b r a ovakva kombinacija. Ostaviti bosiljak da cvjeta do
o k o sredine kolovoza, zatim ga zaorati, dok nije sazreo vei dio
sjemena. Na taj nain iskoristili bismo polovinu pae, a zaoravanjem zelene mase obogatilo bi se tlo humusom, vrlo vanom
tvari, o kojoj zavisi plodnost naih njiva. To bi bila jedna
vrsta zelenog gnojenja.
Biijelog bosiljka ima najvie u Vojvodini. On se via i u
Mavi i u drugim kotarima, meutim, nema o n a znaenje za
pelinju pau kao u Vojvodini.

O S J A K I L I P A L A M I D A (Cirsium aruense)
Dugogodinji, bodljikav i vrlo tetan korov, koji je est
gost naih oranica. Ima dubok i razgranat korijen, iz kojega
izbijaju nadzemni dijelovi, pa m a k a r ih posjekli nekoliko puta
motikom ili drugim oruem. Kod okopavina i drugih k u l u r a ,
koje se rano prikupljaju, palamida n e m a vremena da cvjeta.
Kao medonosna biljka dolazi u obzir a k o raste u itima, jer
poinje cvjetati u drugoj polovici lipnja, te je mogu pele dobro
iskoristiti. Palamida raste i po ritovima. U Panevakom ritu
i uope u Banatu, ona je vana medonoa jer, vjerojatno sa
drugim bodljikavcima, daje dnevni prinos oko 57 kg.
Meu k o r o v m a ima prilian broj medonosnih biljaka. Nabrojit u ih ukratko, poevi s onima, koje cvjetaju najranije.
80

Poslije nekoliko toplih dana krajem veljae ili poetkom oujka

ve cvjeta mijakinja, a kasnije mrtve koprive. O goruici i
diivljoj grahorici bilo je rijei ranije. Bulka ili turinak, koji se
vrlo esto crveni po naim poljima, daje obilnu pau polena.
Ivica ili urodica (Ajuga reptans) cvjeta istodobno k a d i bijeli
bosiljak i sudjeluje ponekad prilino u bosiljkovu medoberu.
Kasnije cvjeta lanilist (Linaria vulgaris); njegovi cvjetovi, koji
su uti, vidaju se po naim njivama esto do prvih mrazova.

PELARSKE BILJKE

F A C E L I J A (Phacelia tanacetifolia)
Ona se smatra kao najmedonosnija biljka, r a u n a se da
s h e k t a r a moe dati 300 kg, a u junim krajevima, gdje je toplije, a suneva svjetlost jaa, i do 1000 kg meda s hektara.
Facelija je jednogodinja biljka, porijeklom iz Amerike.
Ona ne zahtijeva n e k e naroite u v j e t e u pogledu tla i klime.
Facelija je otporna p r e m a slabijim mrazovima (do 5 C), te se
moe posijati i u kasnu jesen, da bi sjeme niklo u rano proljee (do kraja travnja). Pri sjetvi u Tetovu, 4. V. 1949. god-,
poela je sa cvjetanjem 4. VII a pri sjetvi 10. IV. 1950, g. procvjetala je 1. VI. Cvjetanje facelije traje mjesec d a n a . Poslije
obilne kie, 17. VIII. 1949. god., posijao sam faceliju, no nije
stigla do cvijeta do jeseni, te smo je pokosili za stonu hranu.
Od sjetve do cvjetanja t r e b a 4560 dana. Cvjetovi su otvoreno
plave boje, n e k t a r je l a k o pristupaan pelama, te pele u toku
cijeloga dana uurbano skupljaju iz nje n e k t a r . Daje i dosta
polena; t a k o sam jednoga dana nabrojio oko 30% pela s punim
koaricama. Otkuda tako velika medonosnost facelije? Smatram
da je djelimian uzrok tome, to je sjeme sitno i mala koliina, koja se dobija sa ha. Dok se kod biljaka, koje imaju krupno
sjeme, dobija sa ha 10002000 kg sjemena, od facelije se dobije
300400 kg. Hranljive tvari u listu, troe se za stvaranje velikog broja cvjetova i l u e n e nektara, a vrlo mali dio za stvaranje sjemena. Kako je sjeme sitno, a biljke izrastu prilino
visoke, do 50 cm, t r e b a prosjeno 10 kg, a preporuuju se koliine od 620 kg po ha. Da bi se sjeme pravilno rasporedilo
pri sjetvi, treba ga pomijeati sa 23 p u t a veom koliinom
pijeska ili pepela. Sjeme, starije od godinu d a n a gubi klijavost.
6 Pelinja paa

81

Tlo prije sjetve treba dobro pripremiti, isitniti, da bi se sjeme

moglo plitko pokriti rahlom zemljom. Trebalo bi da je njiva
ista od korova, jer se facelija u poetku razvija vrlo sporo, te
je moe korov uguiti. Na d o b r o pripremljenoj njivi i istoj od
korova dovoljna je i manja koliina sjemena na ha. J e d n o m
posijana facelija na nekoj povrini s a m a se zasijava iduih godina, te se javlja u drugim usjevima kao korov. Slama od facelije ima dlaice, koje bodu, te je stoka ne jede.
Od facelije n e m a m o dnuge koristi osim pelinje pae, i to
je razlog da se ona ne moe rairiti u veoj mjeri. Ona se preporauje za zeleno gnojenje, jer prima teko topljive fosforne i
kalijeve soli iz tla. U toplim krajevima moemo je posijatli k a o
s t n i usjev, ali samo a k o je tlo vlano, a uspjeh e zavisiti o
obilnosti oborina. U tom sluaju facelija e dati kasnu pau i
omoguit e silan razvoj legla, te e pelinja drutva dobro prezimiti. Zatim se preporuuje da se prije svakog cvjetanja pokosi
za stonu hranu, a da se drugi otkos ostavi za pele. Ekonomski
je opravdano sijanje faelije radi dopunjavanja praznine u pelinjoj pai, da nam pelinja drutva ne bi oslabila, a to je o p e t
potrebno radi korienja kasnijih paa kao i radi boljeg prezimljavanja.

S V I L E N I C A, C I G A N S K O P E R J E
(Asclepias syriaca)
To je zeljasta biljka s viegodinjim korijenom. Dostie
visinu do 1
m. Ima iroko, debelo, mesnato lie, koje lii na
orahovo, samo je vee i vre. Cvjetovi su ruiasti i nalaze
se u resicama; cvjeta n lipnju i srpnju pa, ak i u kolovozu. O n a
je vrlo medonosna, a daje i malo polena. Prane kesice spojene su dvjema opnama, koje imaju klinaste otvore, i u njih
pele ponekad zaglave svoje noice. K a t k a d a pele se ne mogu
izvui iz cvijeta, osobito stare i iznemogle, i umiru na njemu.
Svilenica je d o n e t a iz Amerike, a k o d nas je ima podivljale zapadno od Zagreba, uz Savu do Breica. Zatim se via
u Srijemu oko rijeke Mosure. Evo to pie Dragutin Loc o njoj.
Zagrebaki pelari, koji su selili pele na svilenicu, javljaju o
poraznom uinku. Pele su se dodue otkidale od biljke, koje
su, uostalom, obilazile i po kii i donosile opne u konicu, te ih
tu otkidale, ali pod lupom opaale su se na otkinutim opnama
otkinuti i zavrni lanii nogu, bez kojih pela nije vie mogla
82

doi u obzir k a o punovrijedna sabiraica niti je mogla dugo

ivjeli. Bilo je u kosnicama itavih hrpica otkinutih opni s noicama, Zapaanje imenovanog u pogledu prinosa oprena su,
no nesumnjivo da je svilenica vana medonoa i p o r e d tete,
koje nanosi pelama.
Svilenica ima raznovrsnu upotrebu. Cigani iskoriuju
vlakna iz plodova za, punjenje jastuka, zatim za pravljenje eira, papira, a stabljike za izradu uadi. U liu ima mnogo C
vitamina, a u soku kauuka. Radi gornjih koristi svilenica se
uzgaja i kao kulturna biljka.

MEDONOSNO BILJE JADRANSKOG PODRUJA I KRA

R U M A R I N (Rosmarinus officinalis)
To je drvenasti samonikli grm, koji n a r a s t e do 1 m visine.
Lie mu je usko i debelo s glatkom povrinom. P u o v i se formiraju na granicama iza pazuaca lista. Cvijet je lijepe plave
boje.
Rumarin je uglavnom biljka dalmatinskih otoka, gdje
raste u zajednici s ostalim grmljem, s kojim sainjava tamonju
makiju, tikam ili kamenjaru. Ima ga dosta na Dugom otoku,
Visu, zapadnom dijelu otoka Hvara, olti, edru, djelomino
na Lastovu i na zapadnoj obali poluotoka Peljeca.
Rumarin cvate od rujna do travnja. Njegova cvatnja u
blaim zimama i ne prestaje potpuno, pa ga narod radi toga
zove zimrad, Ipak glavna mu jesenska cvatnja p a d a u listopadu ili studenom, a proljetna u oujku i travnju. Zabiljeeno
je i takvih godina kada je od ramarina u p r o s n c u ili sijenju
bilo po koji dan i veih ptinosa, k a o na pr.: 13. I 1948. godine.
Taj dan je na otoku Hvaru bio prinos od l,50 kg po pelcu.
Takve su zime najvie nepovoljne za konano izimljenje pela,
jer rumarinova cvatnja izmamljuje pele za nepovoljnog vremena, kada ne moe biti iskoritena. Matice u toku cijele zime
razvijaju leglo, to sili pele da i po nepovoljnom vremenu izlijeu iz konice i propadaju. N e k a d a ih uniti bura, a nekad
juni vjetrovi, koji se u zimi gotovo i ne smiruju. Zato neki pelari misle da je stalnija rumarinova paa u jesen nego u proljee. Rumarin medi i pri niim temperaturama, iznad 18 C,
pa nadalje.
83

 A L F I J A,

K A D UL J A L JE K O VITA
(Salvia officinalis)

K a d a je za rumarin povoljno vrijeme, znade i u jesen i u

proljee vrlo dobro mediti i dati po vie vrcanja. Dogaa se da
se u drugoj polovici o u j k a pele roje.
Med od rumarina bijele je boje, brzo se kristalizira u
sitnim finim kristalima i izgleda k a o mast. Miris ima po samoj
biljki i s m a t r a se jednim od najfinijih vrsta meda.

U nekim krajevima zovu je kadulja, u Hercegovini pelin,

a u hrvatskom Primorju zovu ku. Nadzemni dio alfije izraste svako proljee iz korijena, koji je dobro razvijen i uspjeno

Iz rumarinova lia vadi se eterino rumarinovo ulje. Od

80 kg suhog lia dobije se o k o 1 kg ulja. U tu svrhu sijeku se
cijeli grmovi, zatim iz korijena istjeraju mladi grmovi, koji bolje
mede od starih.

odolijeva sui. Iz korijena istjera po nekoliko strukova, to

mnogo zavisi o vlazi. U doba cvatnje naraste do 60 cm. L i s t je
alfije duguljast i s obadvije strane dlakav. Cvat je na struku.

84

85

Cvjetovi su lijepe plave boje, razvijaju se i cvatu odozdo p r e m a

gore.
Rairentost alfije u kru vrlo je velika, ima je u Crnoj Gori
Hercegovini, Dalmaciji, Hrvatskom Primorju i Istri. Najboogatija
podruja alfije jesu od Metkovia p r e m a Dubrovniku, te u du-

ljenjem pela na vee visine moe se paa iskoriivati gotovo

dva mjeseca.
Na otoku Visu na Humu ima neto alfije, koja pone
cvasti ve poetkom travnja. Najranije je na kopnu zabiljeen
poetak cvatnje alfije kod Kardeljeva, dne 14. travnja 1948.
godine. Te godine su bili svi povoljni uvjeti za njezin razvitak
i vrlo dobro je medila. U sunim proljeima cvatnja poinje
kasnije i bre proe. Srednja cvatnja alfije na jednom mjestu
traje obino o k o tri tjedna.
U povoljnim godinama alfija izluuje vrlo velike koliine
n e k t a r a , koji nikada ne bude potpuno iskorien, pa je zato
ubrajamo meu najmedonosnije biljke u naoj zemlji. Poznato
je da alfija u p o e t k u cvatnje medi slabije, pa sve jae, t a k o
da pele obilaze i one cvjetove, koji su ve uveli. Uz povoljno
vrijeme alfija izluuje n e k t a r od jutra pa p r e k o cijelog dana,
Prosjeni dnevni prinos od alfije moe biti po 56 kg ili 40
50 kg meda po pelcu u sezoni. Rekordni prinosi dvaput su vei.
U Hrvatskom Primorju medi alfija slabije nego u junoj Dalmaciji.
Kao preduvjet za dobar razvitak alfije potrebno je dovoljno vlage i mirno vrijeme bez vjetrova. Hladni vjetar moe
p o t p u n o prekinuti najbolje medenje i unititi cijelu pau.
Med od alfije je ute boje, malo gorkog ali finog okusa.
Ubrajamo ga m e u najkvalitetnije vrste m e d a u naoj zemlji. U
boji, pa i okusu neto varira i nije iz svih podruja potppuno jednak; tako moe med od alfije biti neto svjetliji ili malo zatvorenije boje. Openito je alfijin med radi svoje ljekovitosti
mnogo traen za potronju kod nas u zemlji, a i radi izvoza.
alfija se mnogo b e r e u ljekovite svrhe. Tim se pelarstvu
nanosi osjetljiva teta, pa bi je trebalo brati u onim krajevima,
gdje se ne moc iskoristiti kao pelinja paa.

binu od mora u Hercegovini do 70 km u pravcu Trebinja, Nevesinja, Bilea i Mostara. Vrlo bogata podruja kasne alfije jesu
na Biokovu, ako Vrgorca i dalje iznad M a k a r s k e , pa na otoku
Brau na Vidovj gori, u okolici Trogira, na Dugom otoku, na
otoku Pagu, Cresu, Loinju, Krku i na zapadnoj strani U k e u
Istri. Manje koliine alfije ima i u drugim mjestima.
alfija poinje cvasti u travnju ili poetkom svibnja pri
moru i pomie se na visine, tako da se njezina cvatnja zavrava
na najveim visinama u drugoj polovici lipnja. P r e m a tomu se-

V R I J E S A K M A L I, B R E S I N A (Satureia montana)

86

Ponegdje ovu biljku zovu ubar, ali u najvie glavnih

podruja zovu je vrijesak, pa je meu pelarima kao takav
poznat. To je kao i alfija iskljuivo biljka kra, viegodinji i
drvenasti polugrmi s dugakim ilama, koji naraste do 40 cm
visine. Lie ima sitno i ljuskavo. Svako proljee izbijaju mladice
iz grmia i na vrhu mladica razviju se mnogobrojni sitni cvjetovi. Ima ga dvije vrste: bijeli i crveni. Bijeli vrijesak raste u
87

niim, a crveni na veim nadmorskim visinama. Bijeli je vrijesak

neto vii od crvenog, jer se dri uspravno, dok crveni jae
pada po zemlji. Gotovo sve jednogodinje mladice vrijeska u
jesen uginu.
Vrijesak zauzima daleko vea podruja u kru nego alfija; on je rairen po ogromnim neprohodnim i besputnim tere-

nima, gdje ljudi rijetko dolaze. I vrijeska ima dosta u Crnoj Gori, Hercegovini, Dalmaciji, Lici i Hrvatskom Primorju. Od mora
dopire nmogo dalje nego alfija, a penje se do 1200 m nadmorske visine, kao na primjer na Veleu. U Hercegovini ima vrijeska gotovo sve do Konjica, u Dalmaciji ga ima u kotarima
Dubrovnik, Metkovi, Makarska, Imotski, Knin, Sinj. Naroito
su bogata podruja vrijeska u kotarima Duvno, Livno, Glamo
Bos. Grahovo, Drvar, te u Lici Graac i Udbina. Na Velebitu
88

kna dosta vrijeska na Karlobagu, iznad Senja, te u Hrv. P r i morju na Plasama, Meji i okolini.
Vrijesak se dri na kru bolje od ostalih biljki, pa ga nalazimo na ljutom kru, a i na samim stijenama bez najmanje zemlje. Kako njegov rast i razvitak p a d a u ljetu, vrlo esto s t r a d a
od sue i bure. Gotovo ni jedne godine ne p a d a u kru dovoljno
kie; kad jedan dio dobije dosta kie u drugim krajevima vlada
sua, pa nema ni jedne godine kada vrijesak bude svuda, dobar.
T a k o u jednim krajevima dade rekordnu pau, u drugima jedva
zimnicu ili ni to.
Kada vrijesak dobije u srpnju dovoljno kie, on pone cvasti poetkom kolovoza, a k o kia p a d n e kasnije, onda i cvatnja
poinje kasnije. Kasne cvatnje ne daju nikada rekordne p a e .
Vrijesak poinje cvasti najprije na planinama i sputa se sve
nie p r e m a moru. Dok na planinama vrijesak svakako p o n e
cvasti u kolovozu, u predjelima blie mora cvate mjesec dana
kasnije. Tok c v a t n j e vrijeska suprotan je onomu od alfije,
koja poinje kod mora, a zavrava na planinama. I vrijesak
cvate po dva mjeseca, ali glavna p a a traje oko mjesec dana.
Pravilno iskoriivanje vrijeskove pae vezano je uz m n o g e
tekoe, prva je ta, to su najbolje pae vrlo udaljene od eljeznice i dobrih cesta, pa je teko i preskupo doseljavati pele
iz velikih daljina. Redovito pelinjaci b u d u nagomilani samo na
nekim mjestima i, radi neprohodnih i besputnih t e r e n a na kru,
ne mogu biti pravilno razmjeteni. Svaki pelar izbjegava velike trokove i dri se samo eljeznikih stanica, a takvih ima
malo. Vrijesak je mogue iskoriivati samo s ovih stanica: Cerovac, Malovan, Zrmanja, Pribudi, Golubi, Strmica, Bos. Dren o v a c i Liki Tikovac. Na tim stanicama doe do tolike nagomilanosti konica, koja i u najboljoj godini nije razumna. Na
stanice Malovan i Strmicu slagano je 1951. god, do 3.000 konica, sve pelinjak do pelinjaka, dok je bilo mjesta, gdje na
1520 km od ovih stanica nije bilo pela, jer je t e k o i skupo
prevoziti. T a k o je dosada vrijeskova paa u naoj zemlji samo
malim dijelom iskoriivana.
Prosjeno kroz d e s e t godina rauna se da na vrijesku
budu 23 godine dobre ili vrlo dobre, d o k su ostale slabe ili
vrlo loe. Prosjeni prinos na dobroj vrijeskovoj pai je 34
kg na dan, a moe biti i vei. Vrijesak je biljka koja je do
sada dala najvei dnevni prinos po jednoj konici. U zadnjih
p e t godina vrijesak je medio u L c i dva puta dobro, dok tri
89

godine nije od njega bilo nita. U Hercegovini kroz svih. posljednjih pet godina nije vrijesak dao veu pau zbog sue. Na
pelinjaku Pelarske cenltrale iz Zagreba bio je u Bos. Drebovcu 21. VIII 1951. godine dnevni unos u kontrolnom drutvu
13,50 kg. Takva medonosna podruja bila su te godine predjeli od Graaca prema Udbini, cijeli k o t a r Bos. Grahovo,
Drvar, Livno i Sinj.
Vrijesak izluuje uz povoljne uvjete n e k t a r p r e k o cijelog
dana, ali je najlbolje izluivanje zabiljeeno poslije podne od
12 pa do 16 s a t i K a d a je 1951. god. po noi bilo dovoljno rose,
jutarnja t e m p e r a t u r a 12 C, a podnevna najvie 32 ili 33 C,
onda je vrijesak davao najvee prinose.
U sunim godinama beskorisne su selidbe pela na vrijeskovu pau. Mnogi pelari iz sjevernih krajeva smajtraju da
vrijesak moe svaku godinu neto dati, a u tomu se varaju. U
sunim godinama nema pae od vrijeska.
Med od bijelog vrtijeska je bijelo-zelenkast, a od crvenoga
ut. Potroai, koji upoznaju vrijeskov med, teko da e traiti
koji drugi. Ima veliki broj pelara, koji se slau u tomu, da je
vrijeskov med bolji nego od alfije ili bilo koji drugi. Vrijeskov
med moe ostati po nekoliko mjeseci da se ne kristalizira,
Pele na njemu vrlo dobro zimuju.

V R I T I N A, V R I T, (Calluna vulgaris)
Zapravo se ta biljka zove vrit, a ona polja na kojima
r a s t e vritine. To je viegodinji odrvenjeli polugrmi iz
ijih granica svaku godinu izbiju mladice kao i k o d vrijeska.
Naraste do 40 cm visoko, lie ima sitno ljuskavo i slino listu
empresa. List i g o n j i dio stabljike u zimi pocrni. Cvjetii su
sitni, okrugli, blijedo ljubiaste boje, razviju se u grozdovima
p r i vrhu granica.
Vritina ili vrit je biljka ispranih kiselih tala vrlo siromanih u kreu, r a s t e u zajednici s bujadi. Ima je pomalo gotovo svuda po Lici, Kordunu, Gorskom Kotaru i Hrv. Zagorju,
u Bosni kod Tuzle i nekim podrujima Slovenije. Glavni centar
vritine je Liko polje od Peruia skoro do Graaca, a najvie je ima oko Gospia u svim pravcima na 1020 km. Preoravanjem, kalcifikacijom i gnojenjem mnoge su vritine pretvorene u plodna polja. Vritina dobro podnosi suu, bolje od
90

vrijeska, ali ipak i za njezin razvitak treba kie. Najbolje joj

vrijede, kao i vrijesku, one kie koje p a d n u na poetku kolovoza pred samu cvatnju. Cvate cijeli kolovoz i rujan sve do
mrazova. I u sunim godinama vritina daje n e k u malu pau,
pa su rijetke godine da sasvim iznevjeri.
Prosjeni prinos na vritini je 12 kg, a prinos 23 kg
smatra se na vritini k a o vrlo dobar. Pelari se slau u tomu,
da vritina uz iste uvjete gotovo za pola manje medi od vrijeska.
Med je od nje zatvoreno ute boje, a ima neobjanjeno
svojstvo da se ne da vcati iz saa, iako je u tekuem stanju.
To se dogada ee u sunim nego u kinim godinama. Med od
vritine smatra se k a o slabiji, ali pele na njemu dobro zimuju.

L E V A N D A, (Lavandula officinalis)
To je viegodinja biljka. Uzgaja se u Dalmaciji, gdje je
uvezema iz Francuske. Grm ima razgranat, dbunast, list linearan. Cvata je klasolika, a na njoj se nalaze uokolo cvjetii
ljubiasto-plave boje.
Levanda je biljka toplog junog podneblja, zahtijeva mnogo topline i svjetltosti. Voli primorsku klimu, ali veu nadmorsku visinu. Razmnaa se sjemenom i vegetativno reznicama ili
izdancima. ivi 5 do 10 godina. Kod nas se uzgaja na otoku
Hvaru kao ljekovita biljka, osobito u selima Brusje, Selca,
Malo i Velo Grablje i na drugim mjestima. Cvate u lipnju ili
srpnju i daje pelama dobru pau u vrijeme, k a d nemaju nita
drugo. Med od levande je ute boje i vrlo finog okusa. I a k o
se od levande ne sakupe vee koliine meda, istiemo njezinu
vanost zato, to je to u ljetnim mjesecima tamo gdje je ima,
gotovo jediina uzdrna paa pelama. Kada bi levande bilo na
veim sjetvenim povrinama, mogla bi se ubrojiti m e u najznaajnije pae. Levandu upotrebljavaju i protiv moljaca.

V E L I K I V R I J E S (Erica)
Rod vrijesa (Erica) ima vie vrsta. Za pelarstvo su znaajnije vrste Erica verticillata,* Erica multiflorea** i Erica
arborea.*** Narod ih na dalmatinskim otocima zove veli vris.
*
Vrijes podzemlja, suvrijesica
** Mnogocvjetni vrijes
*** Veliki vrijes, na Krku ga zovu i mahaa

91

Prva dva r a s t u k a o drvenasto grmlje do 1 m visine, dok Erica

a r b o r e a n a r a s t e poput lijeske i do 2 m visoko i dosta se razgrana. Sve tri vrste velikog vrijesa najvie su rairene u onim
predjelima, gdje i rumarin, s kojim ine glavni dio ume na
otoku Visu, Hvaru, olti, Lastovu, poluotoku Peljecu, zapadnoj strani Korule, ali ih ima i u okolici Dubrovnika, rnovnici kod Splita, na otoku Rabu, u okolici Tuzle i drugdje.
Vrijes podnese suu bolje od rumarina. K a d a se 1950.
godine rumarin na nekim mjestima p o t p u n o osuio, vrijes se
jo dobro drao i poslije prvih jesenskih kia brzo se oporavio
i cvao. Vrijes pozemlju i mnogocvjetni vrijes (Erica verticillata i Erica multiflorea) cvatu u jesen, u listopadu i studenom,
a Veliki vrijes cvate u proljee ili ranije, a u povoljnim zimama n e k a d jo u prosincu. Drvo u sve tri vrste vrijesa slino je,
a t a k o i list i cvijet. Boja cvijeta je ruiasta do blijedocrvena.
P r v a dva vrijesa medonosna su, a veliki vrijes daje obilje p r a ka, i samo u nekim krajevima medi. Obilnije medenje na velik o m vrijesu traje 23 tjedna, u kojem vremenu moe uz povoljne uvjete dati: po d v a vrcanja. Nekih godina zamedi bolje
vrijes nego rumarin, a n e k a d jednako, pa se ove dvije pae
korisno dopunjuju. Dnevni prinos s velikog vrijesa moe biti
do 3 kg od jednog pelca na dan. I prinos od 12 kg s m a t r a
se dobrim.

medenje joj je rijetko. U povoljnim godinama moe dati 10

15 kg meda po pelcu. Obino su prinosi s drae manji, ali
redoviti, koje pele upotrebe za razvitak legla.

P L A N I K A O B I N A, J A G O D N J A K
(Arbutus unedo)
I to je t a k o e r drvenasti zimzeleni grm poznat na naim
dalmatinskim otocima. Naraste do 1 m visoko. G r m joj je donekle slian ribizlu, samo jai, list ima duguljast, zadebljao,

M e d od velikog vrijesa je tamno ute boje, gorkog o k u s a

k a o od kestena, brzo se kristalizira jo u sau, i pripada meu
loije kvalitete. Na otocima u blagoj klimi pele na njemu
dobro zimuju, ali u sjevernim krajevima ne bi bio podesan za
zimnicu pelama.
DRAA,

DIRAKA

(Paliurm

aculeatm)

To je bodljakavi drvenasti grm koji moe na dobrom tlu

narasti i do 2 m visine. Obina mu je visina 11,5 m. Rairen
je gotovo svuda na kru u Hercegovini i Dalmaciji. Ima male
tanke, jajolike listie i silne bodljike, koje ga b r a n e da ga
stoka nikad ne u n i t i . Cvate u isto vrijeme k a o i alfija, u svibnju i lipnju sitnim utim cvjetiima. Draa ima plitke cvjetie,
pa joj pogoduje za medenje toplo i mirno vrijeme. Obilnije
92

glatke zelene povrine, malo nazubljen. Cvat je u obliku grozdia, cvjetovi su objeeni p r e m a zemlji, a po boji i obliku
vrlo nalii na cviijet urica. Planike ima na onim mjestima,
gdje ima i velikog vrijesa, na Visu, Hvaru, poluotoku Peljecu
i okolici Dubrovnika. Daje najkasniju pelinju pau, jer cvate
93

u studenom i prosincu. S planike nisu redovito zabiljeeni vei

prinosi, nego samo u nekim godinama zamedi. K a k o iza njezinog medenja obino naglo zahladi, pele se povuku u klupko
i med ostane nepoklopljen, pa se k v a r i To se deavalo nekim
pelarima na poluotoku Peljecu. Planika je naa najkasnija
paa. Na planiki rastu lijepe crvene jagode, koje narod rado
bere i jede.

M E D L J I K A, M A N A, medum
P o r e d n e k t a r a , slatkih biljnih sokova, pele skupljaju i
medljiku; nju izluuju lisne ui, koje ive na biljkama. One su
nastanjene obino na vrhovima granica, jer su oni meki, a
isto t a k o je na njima i mlado lie, te ui mogu lako zabosti
rilca u njeno tkivo i sisati hranu. Ui se hrane asimilatimaorganskim m a t e r i j a m , koje se stvaraju u liu pri sunanoj
svjetlosti. U sokovima ima vrlo mnogo ugljikohidrata eera, a
vrlo malo bjelanevina, koje su im p o t r e b n e za izgradnju tijela
i stvaranje jaja. Da bi ui dole do potrebnih koliina bjelanevina one moraju isisati veliku koliinu biljnoga soka, zadravajui bjelanevine, a izluujui eer u obliku kapljica, k a o
medljiku, manu ili medun. To je nauno dokazano kemijskom
analizom biljnoga soka i izluene medljike od uiju. Ti slatki
sokovi nisu prave izmetine, jer se oni lue pomou filtracijskih
ureaja i ne dolaze u dodir s pravim organima za probavu.
Med od medljike razlikuje se od nektarskoga m e d a po tome,
to u njemu ima mnogo dekstrina 39,4%, dok u m e d u ima samo
2,89%, Dekstrin bubri i izaziva e; da bi urtolile e, p e l e
uzimaju jo vie medljiike, crijevo se prepuni i dolazi do proliva. Uz to od cvjetnog m e d a ostaje neprobavljenih o s t a t a k a
oko 1,8%, a medljika ima vie, te i zbog toga nije dobra za
zimsku hranu. Medljika je opasna za zimnicu, osobito u hladnim krajevima i studenim zimama, jer pele ne mogu izai da
se proiste. Nije opasna u toplim krajevima u Dalmaciji, Hercegovini, junoj Makedoniji, jer se mogu esto proistiti. Pored
toga medljika od vrbe ne valja za zimsku hranu, jer se brzo
kristalizira-otvrdne, te pele pored hrane uginu. Zbog toga
vrbovu medljiku treba iskoiristiti jo dok je itka. M e d od etinarske medljike sadri eljeza.
94

Kako medljika nije dobra za zimnicu pelama, p e l a r

treba da je raspozna od pravog meda. Po P. Bliznjuku medljika
se poznaje po ovim znacima. Nema mirisa, po ukusu podsjea
na slabu rakiju, karamelu ili smolu od kotiava voa, u ustima se teko mijea s pljuvakom, ne lijepi se odmah za jezik
i zato izgleda manje slatka. Ona je gua i rastezljivija od meda
dobrog kvaliteta. Iz satina se tee istresa. Ima boju zatvoreno
sivu; pri prelivanju iz jednog suda u drugi daje tamnozelenu
nijansu. Pele obino ne poklapaju medljiku. Ipak se u praksi
nalazi da i poklopljeni med ima u sebi znatni postotak medljike, pomijeane s medom dobrog kvaliteta.
Po spoljanim znacima ne moe se uvijek razlolikovali medljika od dobrog meda. Zato je u sumnjivim sluajevima potrebno uzeti jedan dio meda i dva dijela destilirane vode ili
iste kinice i izmijeati. Zatim otopljenom m e d u dodati jak
vinski piritus (96) u koliini deset puta veoj od same tekuine. Kad ima medljike, smjesa e biti mlijeno-bijela, muitna,
a ako nema, tekuina e ostati providna.
Dok cvjetnjae daju n e k t a r svake godine, dotle medljike
ima perioidino svake tree, etvrte i p e t e godine, p r e m d a se
navodi da na hrvatskom kru ima medljike svake godine, a
isto t a k o i u ariovim umama. Koji su uzroci toj pojavi? Da
bi luenje medljike bilo obilno, t r e b a da se ui razmnoe u
vrlo velikom razmjeru. Uvjeti za brzo razmnaanje jesu klimatski i bioloki. este kie i hladno vrijeme ometaju razmnaanje, z a t o najvie ui ima sunih godina i u toplom dijelu godine, premda je u tom periodu i ivot biljaka najbujniji, te
imaju najvie asimilata: hrane za ui. Zatim sunih godina nektarska paa je slaba, te su pele i primorane da sakupljaju
medljiku. Regulatori brojnosti ui jesu njihovi prirodni neprijatelji i bolesti. Sitna bia-mikroorganizmi, koji se ne mogu vidjeti golim okom nego mikroskopom (spravom za uveliavanje): bakterije, gljivice, virusi i n e k e praivotinje (protozoe)
izazivaju bolesti i pomor m e u uima. Ima k u k a c a grabljivaca,
koje se hrane uima kao liinke bubamare i druge, i k u k a c a
parasita, koji ive u tijelu uiju i unitavaju ih. Kada ui dostignu maksimalnu brojnost, zbog slabije ishrane njihova otpornotst prema bolestima i uope njihova ivotna snaga popusti,
te bivaju desetkovane od prirodnih neprijatelja. Preivjele
otporne ui; s veom ivotnom energijom, ponovo se poinju
95

umnoavati tako, da poslije nekoliko godina njihove izluevine

p o s t a n u bogat izvor pelinje pae.
Medljika se javlja n a j r e e na zeljastim biljkama, t a k o
penica i ra daju medljike poslije grada i zbog zaraze glavnicom. Medljiku obino daje ovo drvee: lipa, klen, jasen, vrba,
veinom u rujnu, a naroito hrastovi. Rijetko sune 1950, god.,
k a d a je paa u cijeloj F N R J bila vrlo slaba, hrastove ume u
Slavonskoj Posavini d a l e su 3040 kg meda od konice.

CR N OG O R I NA MEDL JIKA
Osobito znaajni pelinju pau predstavlja medljika (medun ili mana) na jeli, smreki, boru i ariu, U naoj domovini
u nekim godinama dolazi do izluivanja velikih koliina medljike, uglavnom na jeli. uvena je paa na jeli u Sloveniji,
G o r s k o m Kotaru, u Lici i Bosni. Medljika se moe javljati
na listu i granicama jele od svibnja pa sve do listopada. Do
lzluivanja medljike na crnogorici dolazi po dru B. Geintzu,
koji je u tom pogledu vrio dugogodinja ispitivanja, posredovanjem uiju Lachnus hyalinus i Lecanium hemycryphum. Ove
ui siu sokove iz tankih granica, s lista i izluuju medljiku.
Postoje i suprotne tvrdnje, da medljika nastaje znojenjem drvea, ali ta tvrdnja nema jaih dokaza, da bi se mogla prihvatiti. Nije n a e n a medljika na onim stablima, na kojima nije
bilo nigdje u blizini uiju, naprotiv im su ui prenesene, medljika se pojavila.

a ima i takvih, kao na primjer u Bosni, kod Bihaa na Pljeivici, gdje se pojavi j e d a n p u t u deset godina.
Normalna je pojava da se jelova medljika vrlo brzo kristalizira jo u sau i da se ne dade vrcati. Na dobrim paama
pelari n e p r e s t a n o vrcaju, a ukoliko to propuste, moraju izrezivati sae s medom ili ga ostaviti u konici, dok ga pele ne
potroe. Poznati slovenski velepelar Kirar iz Maribora u tu
svrhu izgradio je u meditima svojih konica takve okvire, u
kojima su satine izgraene na cinkovom limu. Na p a a m a medjike, k a d se ona kristalizira, on ne vrca med, nego izrezuje
sae s medom sve do satne osnove i daje nazad pelama da
nadograuju i pune.
Interesantno je to se u Gorskom Kotaru sve do Delnica
medljika ne kristalizira u sau, a to se ide dalje od Delnica
p r e m a moru, kristalizira se ve za dva tri dana.
Pelari mnogo sele u predjele medljike i u dobrim godin a m a saberu velike koliine meda. P r e m a tomu postoji meu
pelarima vjerovanje u tim krajevima, da je medljika bolja
pelinja p a a nego bagrem, jer dulje traje, pele se na njoj
dobro razviju i saberu vie meda. U dobrim godinama mogu
pojedina drutva dati 4050 kg, a u rekordnim godinama i do
80 kg meda.
Med od jelove medljike je tamno-zelenkast, mirie po
smoli, ukusan je za jelo i mnogi smatraju da je ljekovit. Brzo
se kristalizira; pele na njemu zimi dobiju griu i redovito
ugibaju.

Medljika nije redovita niti stalna paa u svakoj godini, i

ne moemo je ni po kojim znacima sa sigurnou predvidjeti,
jer ui moe biti, a da se medijika ne pojavi. U hladnim i kiovitim ljetima ne b u d e medljike. U deset godina pojavi se tri
etiri puta, i to redovito u toplim i suhim ljetima. Kada su
velike vruine, medljika brzo otvrdne i pele je ne mogu sabrati. Najjaa su luenja medljike u jutro i na veer, pa je
poznata pojava da pele i po noi na mjeseini izlijeu i rade,
dok za podneva gotovo potpuno prestaje r a d i moe se pojaviti grabe.
Jaiina izluivanja medljike mnogo varira prema tlu, nadmorskoj visini i jo mnogim nepoznatim faktorima. Ima krajeva, gdje se javlja ee, kao u Sloveniji i Gorskom Kotaru,
96

Pelinja paa

97

POPRAVLJANJE PELINJE PAE

Gotovo u svakom kraju, pa m a k a r imao i najbogatiju pau,

ipak ima prekida u pai. Stoga matica smanjuje, pa ak i p r e kida noenje jaja; ulite oslabi te ne moe iskoristiti nastupajue pae. Ako je paa vrlo slaba u kolovozu, pelinje drutvo

zazimit e sa starim pelama, koje ne mogu doekati proljee,

te e se sporo razvijati i ne e moi iskoristiti r a n u pau, koju
daje bagrem. Prije nego to mislimo preuzeti i najmanju akciju
za saenje i sijanje medonosnih biljaka, moramo dobro poznavati pau svoga mjesta, k a k o bi na rad usmjerili ka popunjavanju prekida. Ne e biti na odmet i pojaavanje postojee
pae, ali ipak to ne bi trebalo da nam bude prvenstven zada99

tak, ukoliiko nam naroite okolnosti ne nalau saenje izvjesne

vrste drvea.
Ranije smo naveli koliine meda, koje daju medonosne
biljke sa ha, no ne bi trebalo izgubiti iz vida da pele potroe
veliku koliiu n e k t a r a za ishranu legla, jer matica nosi oko
150000 jaja na godinu, iz kojih se izlee oko 15 kg pela. Zatim
pelama je potreban nektar, odnosno med, za odravanje
t e m p e r a t u r e u konici od 3435 C i za ishranu p r e k o zime.
Rauna se da godinja potronja meda po ulitu iznosi od 6 0
120 kg. Imajui to u vidu, ne treba da se varamo, ako smo
posadili nekoliko medonosnih drveta ili zasijali mali dio vrta
nekom medonosnom biljkom, da smo mnogo pridonijeli za popravljanje pae. Pa ipak i najmanja akcija u tom pravcu bit
e od koristi. J e d n o razvijeno stablo lipe, sofore, pa i bagrema moe pri povoljnim vremenskim uvjetima, dati desetak
kilograma meda. Zrno po zrno pogaa, kae naa narodna
poslovica. Ako se nekoliko godina uzastopno posadi svake
godine izvjestan broj medonosnih drveta i iblja, ipak emo
uiniti dosta za popravljanje pae.
U ravniarskim krajevima, gdje nema voa, uma i vrbika, kao to je u veem dijelu Vojvodine, pele oskudijevaju
u ranoj pai cvjetnoga praha, koji je osnovni uvjet za rani i
silni razvoj legla s proljea. Taj nedostatak moemo popuniti
saenjem lijeske, javora (Acer negundo), jasena; p o r e d vode u
vlanim mjestima sadenjem vrba, joha i topola; uope sadenjem umskog drvea. Prihranjivanjem eerom ne moemo
nadoknaditi nedostatak polena. U mnogim krajevima ima prekida u pai od desetak dana izmedu c v e t a n j a jabuka i bagrema. Voe i vrbe su precvjetale, a zeljaste biljke nisu se jo
razvile, te vlada velika oskudica u nektarskoj i polenovoj pai.
Kako bismo popunili taj p r e k i d ? Od drvea u to vrijeme
cvjeta divlji kesten, javor, mlije i repica. U Vojvodini, izuzevi ritova i tamo, gdje se uzgaja suncokret, slaba paa je i o
etvi i poslije nje dok dospije bijeli bosiljak.
Najvanija biljka za popravljanje pelinje pae jest facelija. Ona je najmedonosnija, jer daje do 1000 kg m e d a na ha.
Imajui u vidu da od sjetve do cvjetanja treba 4560 dana i
da period cvjetanja traje 30 dana, moemo podeavanjem rokova sjetve pruiti pelama pau, k a d a mi elimo, osobito
s proljea, dok u tlu ima dovoljno vlage. Ne treba izgubiti iz
vida da i druge kulturne biljke mogu zamijeniti faceliju, jer je
100

ona korov, a od njih pored pae imat cmo i drugih koristi.

Za tu svrhu dole su u obzir: korijandar, repica i druge uljaste
biljke. Facelija, heljda, slaica i druge mogle bi se posijati kao

drugi-postrni usjev, osobito u krajevima, gdje su vlanija ljeta,

kao to su neki krajevi Hrvatske, sjeverna Bosna i cijela Slovenija. U tom sluaju ne bismo zauzimali zemljite za sijanje
101

medonosnih biljaka. Teak je problem stvaranje pae u kolovozu, k a d a su kulturne biljke, pa i vei dio ostalih medonoa
precvjetale. A k o p a d n u kie imat emo pau od bosiljka i drugih korova, a u kru vrijeska. Obino t a d a vladaju velike ege
i oskudica u vlazi, naroito sunih godina, te su n a m mogunosti za stvaranje pae vrlo ograniene. Zeljaste biljke vrlo
su podlone sui, jer imaju plitko korijenje. Preostaje n a m
iblje i drvee, koje ima duboko korijenje, te crpe vlagu s hranjivim tvarima iz dibljih slojeva i odolijeva sui. Izbor nije
veliki od iblja: ivinjak (Lycium barbarum) i biserak (Symphoricarpus racemosus), a od drvea sofora (Sophora japonica); s njima moemo b a r donekle osigurati izvjesnu pasu sunih godina.
Sada se pridaje velika vanost umama i umskim pojasima za popravljanje klimatskih uvjeta i vodnog reima, to
ima ogroman utjecaj na poveavanje poljoprivredne proizvodnje. Stoga poumljivanje i saenje umskih zatitnih pojasa,
osobito u ravniarskim krajevima, jesu problemi, kojima se
pridaje velika vanost, te se planiraju i ve izvode radovi u
velikim razmjerama. Gotovo kod svih akcija saenja umskog
drvea najvanija je vrsta bagrem. Meutim, ne bi trebalo zaboraviti ni druge vrste, koje mogu posluiti za istu svrhu, k a o
na primjer: javori, ajlantus (kiselo drvo), glediija (naroito
odlike bez bodlja), sofora, kelrajterija i druge. Uvjeti za uspijevanje drvea i iblja u parkovima su mnogo povoljniji nego na
terenima za poumljivanje, zatim tu se trai i raznolikost da
bi se dobili ljepi i interesantniji pejsai. Za sadenje u grupama p o t r e b n e su biljke s razliitim, porastom i bojom. Iz tih
razloga parkovi su vrlo zgodni za saenje najraznovrsnijih
biljaka.
U prvom p e t o d i n j e m planu podignut je velilki broj tvornica, zadrunih domova, kola i drugih objekata. Sve te velike
i p r e k r a s n e zgrade socijalistike izgradnje dobit e mnogo u
ljepoti, udobnosti i u zdravstvenom pogledu, a k o se ne ostave
da stre gole, nego se okrue ibljem i drveem. E t o mjesta za
ogroman broj medonosnih biljaka!
U naoj dravi ima veliki broj umskih rasadnika, no oni
proizvode gotovo iskljuivo jednogodinje i dvogodinje sadnice Za saenje na prolaznim mjestima p o t r e b n e su trogodinje, pa i starije sadnice, da ih ne bi lako oteivali ljudi i
stoka.
102

K A L E N D A R

C VJ E TA N J A

Kada medonosne biljke cvjetaju, to su vani podaci, koji

interesiraju svakog pelara. Stari pelari znaju k a d a cvjetaju
glavne medonoe, koje daju glavnu pau. Njima e donji spisak
posluiti, da bi mogli dublje da se upoznaju s problemima pelinje p a e . Poetnicima i ostalim pelarima kalendar e biti
putokaz u njihovom radu, te ne e pogrijeiti pri izboru mjesta
za pelinjak ili p r i osnivanju filijala sporednih pelinjaka, kao
i pri selidbi. Kalendar cvjetanja pomoi e pelarima da lake i
bre procijene odliku pae, pa ak i njenu obilnost u nekoj
oblasti.
Pri prikazivanju pojedinih biljaka u knjizi naveo sam k a d a
cvjetaju, to daju pelama: nektar, polen ili obje hrane. Pored
toga unio sam iste vrste i u spisak i dopunio ga drugim vanijim
medonosnim biljkama o kojima nije bilo rijei u knjizi, jer su
one u nekim krajevima i pojedinih godina vane medonoe. T a d a
kalendar cvjetanja predstavlja pregled o najvanijim svojstvima
najglavnijih medonosnih biljaka u naoj dravi, u k r a t k o m i
preglednom obliku, da bi italac brzo naao eljenu biljku, proitao k a d a cvjeta i ta daje pelama.
Ispred imena biljke n a v e o sam da li je drvenasta, ib ili
zeljasta, k a k o bi se italac to bre snalazio pri itanju spiska.
Pored narodnog imena naveo sam i latinsko, nauno ime.
jer esto za jednu biljku, ostobito kod zeljastih vrsta, ima vie
narodnih imena ili se jedno ime u raznim krajevima odnosi na
razliite biljke.
P o e t a k cvjetanja odnosi se na Srbiju, Vojvodinu, tri etvrtine Hrvatske, Sjevernu Bosnu i druge sline krajeve. Sve su
to ravniarski krajevi s nadmorskom visinom do 500 m. Ukoliko
se penjemo na veu visinu cvjetanje zakanjava na svakih
100 m za 56 dana. Cvjetanje zavisi i o drugim iniocima: ekspoziciji, izloenosti t e r e n a prema stranama svijeta; o vlanosti
tla, odnosno visini podzemne vode; klimatskim prilikama, t. j.
103

104

Prikaz na
strani

Kada
cvjeta

nektar

Ime b iljke

to
daje
polen

da li je godina r a n a ili kasna, Kod kulturnih biljaka p o e t a k

cvjetanja zavisi i o vremenu sjetve.
Obilnost luenja n e k t a r a i davanja polena izraeno je brojevima od 14, to znai da one biljke, koje imaju broj jedan,
daju malo, a 4 najvie n e k t a r a ili polena. Koje biljke daju propolis, lem ili podmazak navedene su u knjizi u opem dijelu
Navedene brojke ne t r e b a shvatiti kao da su matematiki tone
jer luenje n e k t a r a i posjeivanje pela zavisi o vie inilaca,
koji u navedeni ranije.
U posljednjoj rubrici Opis na strani naveo sam broj
strane, gdje je ta biljka opirnije prikazana u knjizi.
A k o analiziramo kalendar primjetit emo da od drvenastih
biljaka sa cvatom resom cvjetaju najranije: lijeska, johe,
topole i druge, jer su im rese stvorene s jeseni i pri prvim toplim
danima otvaraju se i daju obilnu pau polena. Od zeljastih
biljaka vrlo r a n o cvjetaju lukovice: afran i visibaba, jer je u
lukovicama prologa proljea nagomilana rezervna hrana za.
razvijanje prvih listova i cvjetova. Zatim vrlo ranu pau daju
pelama biljke, koje ive u umi, gdje su opalo lie i drugi
trali biljni dijelovi stvorili sloj crne plodne zemlje humus.
T a m o biljke bujno rastu zbog obilja hranjivih tvari i ure se
da iskoriste sunanu svjetost, dok nisu potpuno olistali hrastovi
i drugo umsko drvee i iblje. Moemo rei da vie od 9 0 %
umskog drvea, voaka i iblja cvjeta, u travnju i svibnju. U
srpnju i kolovozu cvjeta samo nekoliko drveta i grmova, koji
veinom nisu predstavnici nae flore, nego su donijeti s drugih
kontinenata. Ljetnju pau daju kulturne biljke, livade, panjaci,
a u Vojvodini kinih godina bijeli bosiljak na strnitima i drugi
korovi. Kao ljetna i jesenja pelinja paa znaajni su vrijesovi,
i to u Primorju i na ostrvima (Erica multiflorea i Erica verticillata) a u Lici vritina (Calluna vulgaris).

DRVEE
Drijen (Cornus mas)
I v a p l a n i n s k a (Salix c a p r e a )
Bijela v r b a s r e b r n a s t a (Salix alba)
I v a d o l i n s k a (Salix g r a n d i f o l i a )
T u j e (Thuja)
J o h e (Alnus)
B a d e m (Amygdalus communis)
Kajsija ( P r u n u s armeniaca)
Danarika (Prunus mirabolana)
Tisa (Taxus baccata)
T o p o l a (Populus)
B r i j e s t o v i (Ulmus)
J a v o r (Acer n e g u n d o )
J a v o r bijeli (Acer p s e u d o p l a t a n u s )
J a v o r m l i j e (Acer p l a t a n o i d e s )
Zove, bzove, b a z g e ( S a m b u c u s )
Divlja trenja Z r e m z a ( P r u n u s padus)
Jasenovi (Fraxinus)
Breskva (Prunus persica)
ljiva ( P r u n u s d o m e s t i c a )
K r u k a (Pirus communis)
Trenja (Prunus avium)
Vinja ( P r u n u s c e r a s u s )
J a b u k a (Malus domestica)
Dunja (Cydonia vulgaris)
Tamarika (Tamarix)
Divlji k e s t e n (Aesculus h i p p o c a s t a n u m )
Breza (Betula alba)
B r e k i n j a (Sorbus)
Paulovnija (Paulovnia imperialis)
B a g r e m (Robinia pseudoacacia)
Glediija, t r n o v a c ( G l e d i t s c h i a t r i a c a n t h o s )
Kiselo drvo, pajasen (Ailanthus glandulosa)
J e l a (Abies a l b a )
S m r a (Picea excelsa)
Borovi (Pinus)
A r i (Larix)
B u k v a ( F a g u s silvatica)
H r a s t o v i (Quercus)
K e s t e n pitomi (Castanea sativa)
L i p e (Tilia)
L i p a m a l o l i s n a , t a m n a (Tilia parvifolia)

II.III.
2 2
II.III.
4 4 48
II.
4 3 48
III.(IV.)
4 3 48
(II.) I I I .
1 3
(II.) I I I .
3
III.
3
2
III.IV.
3
1 33
III.IV.
3
1 22
I I I . (IV.)

2
III.IV.

3
(III.) IV.
1 3
(III.) IV.
4 48
IV.
2 2 47
IV.V.
3 3 47
IV.V.
2 2
IV.V.
4 3
IV.V.
3
IV.
2 2 34
IV.
2
1 34
IV.
1 2 34
IV.
4 4 34
IV.
4 2 34
IV.
4 4 34
IV.V.
3 1 34
(IV.) V.
2
1
IV.(V.)
3 3 46
IV.V.
2
V.
2 2
V.
3 2
V.
4
1 35
V.(VI.)
4 51
V.(VI.)
3
1 49
V.VIII.
Medljiku
V.VIII.
"

V.VIII.
"

"

V.VIII.
V.VIII
"
2 54
V.VIII.
"
2 52
3 4 44
VI.
VI.
4
1 41
(VI.)VII.
4
1 43

105

L i p a c r v e n a , k r i m s k a (Tilia r u b r a )
K a t a l p a ( C a t a l p a bignonioides)
Kelrajterija (Koelreuteria paniculata)
Sofora (Sophora japonica)
D i v o - l i j e s k a ili m e j a lijeska (Coryllus
colurna)

V.(VI.)
VI.VII.
VII.
VIII.

4
4
4
4

1
1

43
51
49
38

II.III.

IBLJE
O r l o v i n o k t i , kozja k r v ( L o n i c e r a c a p r i f o l i u m )
B a d e m divlji, d i v l j a p r a s k a ( A m y g d a l u s n a n a )
M a h o n i j a ( M a h o n i a agnifolium)
C r n i t r n ( P r u h u s spinosa)
V r i j e s v e l i k i (Erica m u l t i f l o r i a )
R u m a r i n ( R o s m a r i n u s officinalis)
C r n j u a vrijesak (Erica carnea)
L i j e s k a o b i n a (Coryllus a v e l l a n a )
R i b i z l a (Ribes)
Suruice, spireje (Spiraea)
Simir (Buxus sempervirens)
O g r o z d (Ribes g r o s u l a r i a )
J o r g o v a n (Syringa vulgaris)
D r a a (Paliurus aculeatus)
elja, estika, zestilj (Acer t a t a r i c u m )
utika, imirika, ocetka (Berberis vulgaris)
Krkavina, psodreni (Rhamnus)
Z a n o v i j e t i (Cytisus)
A m o r f a , i v i t n j a a ( A m o r f a fruticosa)
D i v l j a r u a , i p a k (Rosa)
K a d u l j a , alfija (Salvia officinalis)
Biserak (Symphoricarpus)
B r u s n i c a ( V a c c i n i u m v i t i s idaea)
Borovnica (Vaccinium myrtillus)
ivi plot, ivinjak, v u a c ( L y c i u m b a r b a r u m )
u t i l i c a (Genista)
Pasjakovina, kozjak (Ligustrum vulgare)
Malina (Rubus idaeus)
K u p i n a , o s t r u g a ( R u b u s fruticosus)
L o z i c a (Ampelopsis)
Vrit (Calluna vulgaris)
B r l j a n ( H e d e r a helix)
Karlopteris (Caryopteris mastacanthus)
P l a n i n k a o b i n a ( A r b u t u s unedo)

106

II.III.
2
III.
3 2
III.(IV.)
4 4 58
III.IV.
2 2
IX.XII.
3 2 91
I.IV.
1 83
3
VIII.XI.
II,IV. i XII 3
1
2 55
II.III.
(III.) IV.
2
(III.) IV. (V.) 1 3
3
III.IV.
IV.
3 2
IV.
1
1
IV.X.
2
1 92
IV.
3 2
3
IV.(V.)
IV.V.(VI.) 2 2
1
IV.VI.
2
V.
2 2 56
V.
1 2
4
1 85
V.VII.
V.X.
4
1 55
3
V.VI.
3
V.VI.
1 57
V.X.
4
V.VIII.
2 2
1
V.VI.
3
V.VI.
4 2 59
1 57
VI.VIII.
3
4 3
VI.
VI.IX.
3 2 90
VIII.IX.
3 3
IX.
4
X.XII.
2
1 93

Ime b ilj ke

to
daje

polen
Prikaaz na
strani

Kada
cvjeta

nektar

nektar

Kada
cvjeta

palen
Prikaz na
strani

Ime b ilj ke

to
daje

GRMLJE
B a f i n a (Eleagnus angustifolia)
Glogovi (Crathaegus)

V.
V.

3
3

VI.
VI.
VI.VII.
VI.VIII.
VI.VIII.
VI.VIII.
VI.VIII.
VI.VIII.
VI.IX.
VI.VII.
VI.VIII.
VI.VIII.
V.IX.
V.IX.
V.IX.
V.VII.
V.IX.

4
4
4
3
4
3
2
4
4
4
3
4
3
4
2
4
4

3
3
1
3

V.VII.
V.VII.
V.VIII.
V.VII.

4
4
4
4

78
76
74
74
65
65
68
69
2 68
4 63

V.VII.
V.-VII.
V.VI.
V.VI.

1
4
4
4

74
59

V.IX.

V.VIII.
V.VIII.
VI.VIII.

4
3

3
1

VIII.IX.
VIII.IX.
III.IV.
III.IV.

3
4
2
4

53
53

51
52

ZELJASTO BILJE
Slaica (Sinapis alba)
C r n a goruica (Brasica nigra)
P a l a m i d a , osjak (Cirsium arvense)
C i g a n s k o p e r j e , s v i l e n i c a (Asclepias s y r i a c a )
Tikva, bundeva, b u a (Cucurbita pepo)
Lanilist (Linaria vulgaris)
eljuga (Dipsacus laciniata)
K r a s t a v a c (Cucumis sativus)
Heljda (Polygonum fagopyrum)
Dubaac (Teucrium chamaedrys)
Vodopija (Cichorium intybus)
Striak (Carduus acanthoides)
vedska djetelina (Trifolium hybridum)
Bijela djetelina (Trifolium repens)
D u n j i c a , h m e l j a s t a d j e t e l i n a (Medicago l u p u l i n a )
Persijska djetelina (Trifolium resipinatuum)
Korijander, paprica (Coriandrum sativum)
L u c e r n a (Medicago s a t i v a )
G r a h o r i c a (Vicia s a t i v a )
G r a h o r i c a k o s m a t a (Vicia villosa)
E s p a r z e t a (Onoibrychis s a t i v a )
Goruica (Sinapis arvensis)
alfija poljska, k a d u l j a l j e k o v i t a (Salvia
pratensis)
Majina duica (Thymus)
Turinak, bulka (Papaver rhoeas)
Mak (Papaver somniferum)
P o l j s k a ili divlja r o t k v a ( R a p h a n u s r a p h a nistrum)
G o s p i n cvijet (Kantarijon) H y p e r i c u m p e r foratum)
B o r e , k r a s t a v i c a ( B o r a g o officinalis)
Mauran (Origanum majorana)
P a p r i n j a k , divlja p a p r i k a (Polygonum
hydropicer)
P l a v i kalj (Echinops ruthenicus)
M l a a (Corydalis c a v a )
P l u n j a k , v e l i k d a n e ( P u l m o n a r i a officinalis)

3
2
2
2

63
63
80
82
63
81

65
64

107

Jagorevina, jaglika (Primula)

Sasa (Anemone pulsatilla)
G o r o c v j e t (Adonis v e r n a l i s )
C e s t o s l a v i c a ( V e r o n i c a officinalis)
L j u b i i c a (Viola o d o r a t a )
P o d b j e l (Tussilago f a r f a r a )
Mrtva kopriva pjegava (Lamium maculatum)
Mrtva kopriva crvena (Lamium purpureum)
M a s l a a k ( T a r a x a c u m officinale)
U l j a n a r e p i c a - k u p u s n a ( B r a s i c a n a p u s oleifera)
O g r t i c a - s u r e p i c a ( B r a s i c a r a p a oleifera)
Lisiina (Echium vulgare)
L a v a n d u l a ( L a v a n d u l a officinalis)
D i n j a ( C u c u m i s melo)
Lubenica (Citrullus vulgaris)
P a m u k (Gossypium)
D u h a n (Nicotiana tabacum)
Metvica, konjski bosiljak (Mentha)
Bijeli bosiljak ( S t a c h y s a n n u a )
Ivica, u r o d i c a (Ajuga c h a m a e p i t y s )
G a v e z ( S y m p h y t u m officinale)
P o t o n j a k , v r b i c a ( L y t h r u m salicaria)
Z l a t n i c a , elebi g r a n a (Solidago v i r g a a u r e a )
Vrijesak mali (Satureia m o n t a n a )
a f r a n (Crocus s a t i v u s )
V i s i b a b a ( G a l a n t h u s nivalis)
Mijakinja (Stellaria media)
P r o c j e p a k , divlji z u m b u l (Scilla bifolia)
L e d i n j a k , z l a t i c a ( R u n u n c u l u s ficaria)
K u k u r i j e k ( H e l l e b o r u s viridis)
Sumarica, breberina (Anemone ranun-culoides)
Sljez c r n i ( M a l v a silvestris)
Facelija (Phacelia tanacetifolia)
I n k a r n a t s k a djetelina (Trifolium i n c a r n a t u m )
C r v e n a djetelina (Trifolium pratense)
B r d s k a djetelina (Trifolium m o n t a n u m )
Zvjezdan (Lotus corniculatus)
d r a l j i k a , k o k o t a c (Melilotus)
S a r a d e l a ( O r n i t h o p u s sativus)
Suncokret (Helianthus annuus)
Cioka, t o p i n a m b u r ( H e l i a n t h u s t u b e r o s u s )
V r b o l i k a ili k i p r o v i n a ( E p i l o b i u m a n g u s t i folium)
Z l a t o i p k a (Solidago s e r o t i n a )
108

III.IV.
III.IV.
III.IV.
III.IV.
III.IV.
III.IV.
III.V.
III.V.
III.IV.
IV.V.
IV.V.
VII.IX.
VII.VIII.
VII.VIII.
VII.VIII.
VII.IX.
VII.IX.
VII.IX.
VII.IX.
VII.IX.
VII.IX.
VII.IX.
VII.IX.
VIII.X.
II.III.
II.III.
II.V.
III.IV.
III.IV.
III.IV.
III.IV.
V.VI.
V.IX.
V.IX.
V.IX.
V.VIII.
VI.VII.
VI.IX.
VI.VII.
VI.VII.
VI.IX.
VII.VIII.
VI.VIII.

polen
Prikaiz na
strani

Kada
cvjeta

nektar

Ime bilj ke

Sto
daje

1 2
2 3

2
3 2
1 2
2 3
3
1
3
2 3 22
4 2 62
1 62
4
4 2
3 91
1 65
3
1 65
3
3 65
2 64
3 2 69
4
1 79
3 81
1
3
1
3
3 3
4 2 37
2 3
2 2 52
2 4 22
3 3 52
2 2 52
2 2 52
2 3 52
4 2
4 2 81
1 69
3
2 66
3 2
1
91
4 2 69
3 69
3
1 61
3 3
3
3

2
2

60
61

LITERATURA
S r e t e n Adli, Medomosno iblje i drvee, Beograd, 1924. god.
Dr. Sima G r o z d a n i , Iz ivota pela, Sremski Karlovci, 1930. god.
Dr. Sima Grozdani, Pielinja paa, Sremski Karlovci, 1938. god.
Maksimilijan Najhardt, Koristi li pela m e d a r i c a vinogradima i vonjacima, Zagreb, 1943, god.
P. ebrina i P. Bliznjuk, Pelarstvo, prijevod s ruskoga, Beograd,
1946. god,
Pavle ernjavski, Sistematika biljaka, Beograd, 1949. god,
Milivoje Bugarski;, Pelarstvo, 1946. god.
Dr. I. Tomaec, Biologija pela, Zagreb, 1950, god.
A. P e r i i i dr., P e l a r s k i kalendar, Z a g r e b , 1950. god.
M, Gluhov, Vaneiie m e d o n o e rasteni, Moskva, 1937. god.
N. Stojnov, F l o r a na Bulgarija. Sofija, 1933. god,
A. Donev, Sljanost, znaenije i odgledane a p o v a n i t e pelarski
rastenija, Sofija, 1943.
umarski prirunik, Zagreb
V. orevi, P o s e b n o r a t a r s t v o , Beograd, 1948, god.
Dr. B. Turina, Livade-panjaci, Zagreb, 1948. god.
Pokorvn-Fritsch-Gjurain, Prirodopis bilja, Zagreb
P o s l j e r a t n i asopisi; Pelar, Beograd; Pelarstvo, Zagreb; Pela,
Osijek;
Pela, Sofija; Pelasrstvo, Moskva; Jugoslavensko pelarstvo od
1936.40. god. i drugi.

SADRAJ

Str.

Predgovor
Uvod

.3

I. Opi dio .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Vanost poznavanja pelinje pae
. . . .
Biologija cvijeta
Izluivanje n e k t a r a
Uvjeti izluivanja n e k t a r a
Slatki biljni sokovi .
.
O koliini proizvodnje n e k t a r a kod biljaka .
.
Polen
Propolis
Cvjetanje biljaka
O p r a i v a n j e r a t a r s k o g bilja
. . . . . .
Opraivanje voaka

K a k o se pele sporazuniijevaju
Dresiranje pela
. . . . . . . .
Daljina leta kod pela
. . . . . . .

7
7
9
12
13
16
17
18
20
21
24
25
27
2 9
30

II. Posebni dio

Voke
Bagrem
Sofora
Lipe
Kesteni pitomi .
.
.
Divlji ili konjski kesten .
Javori . " . ' .
. " .
Vrbe
Pajasen, kiselo drvo
.
Dafina, s r e b m a vrba
Gledi, trnovac
Katalpa
Hrastovi
Bukva
etinari
Glog
Lijeska
iblje
Biserak
Civitnjaa

33
33
35
3&
41
44
46
47
48
4^
51
51
51
52
54
54
54
55
55
55
56

. . .
. V .

'

.
.

2 i v i plot, ivinjak
Kupina, ostruga
Mahonija

M a j i n a duica
Malina
Vrpolika ili k i p r o v i n a
Zlatoipka
Zeljaste biljke
Suncokret

Repica
Tikva, b u a
.
Duhan
Heljda
Pamuk
Korijander .
.
.
.
P o v r t l a r s k e biljke
.
. . .
.
.
.
L u c e r n a ili vija
Crvena djetelina
. . . . . . .
Esparzeta
Grahorica
*
Metvica
Livade i panjaci
.
Bijela djetelina
S v e d s k a ili h i b r i d n a (barska) djetelina
. .
Bijeli bosiljak ili s t a r a a c
. . . . .
Osjak ili p a l a m i d a
P e l a r s k e biljke
. . . . . . .
Facelija
Svilenica, cigansko p e r j e
. . .
.
.
M e d o n o s n o bilje j a d r a n s k o g p o d r u j a i k r a .
Rumarin
Zalfija, k a d u l j a ljekovita
. . . . .
Vrijesak mali, b r e s i n a
.
Vritina, v r i t
Levanda
Veliki vrijes
Draa, diraka
P l a n i k a obina, j a g o d n j a k .
.
.
.
.
Medljika
Medljika od c m o g o r i c e
I I I . P o p r a v l j a n j e pelinje p a e

.
.

.
.
.
.
.
.

Str.
57
57
58
59
59
60
61
61
61
62
63
64
64
65
65
65
65
6 6
68
68
69
71
76
78
79
80
8 1
81
82
83
83
85
87
90
91
91
92
93
94
96
99

IV. K a l e n d a r cvjetanja

103

Literatura

109