1.

SIGURNOST - je stepen zatite od opasnosti, tete, gubitka ili kriminalne

aktivnosti.
2. KULTURA - je sve ono to je ovjek ostvario, prihvatio kao vrijednosti: zakoni,
moral ,religija, knjievnost, obiaji...
3. SIGURNOSNA KULTURA - je skup usvojenih stavova, naina ponaanja, znanja
i vjetina o potrebi, kao i nainima zatite, ne samo linih vrijednosti nego
vrijednosti samog drutva.
4. KONCEPT SIGURNOSTI(BEZBJEDNOSTI) moemo shvatiti kao nacrt ideje o
sigurnosti, tj. nacrt ideje o sistemu sigurnosti.
5. KULTURA SIGURNOSTI se moe podijeliti prema broju njenih inilaca na:
globalnu, regionalnu, nacionalnu i kulturu sigurnosnih interesnih grupa, klasa
i pojedinaca.
6. PRAVNI STANDARDI podrazumijevaju pravna pravila koja mogu da vae na
podruju jedne zemlje, te su nacionalnog karaktera, kao i pravila koja su
utemeljena u raznim meunarodnim aktima, bilo da su neposredno propisana
ili proizlaze iz tih akata.
7. STANDARD POLICIJSKOG POSTUPANJA podrazumijeva sve pravne standarde
koji se odnose na postupanje i rad policije, ali i one koji obavezuju i druge
dravne organe, koji imaju iri domaaj.
8. PRAVO NA PRIVATNOST je pravo pojedinca, grupa ili institucija da sami za
sebe odrede kada, kako i u kojoj mjeri e informacije o sebi saoptavati
drugim licima.
9. LAN 8 EVROPSKE KONVENCIJE izriito garantuje pojedincu pravo na
privatnost, pravo na porodini ivot, pravo na potovanje stana i pravo na
potovanje prepiske.
10.EVROPSKI KODEKS POLICIJSKE ETIKE u dijelu koji se odnosi na smjernice za
policijsku akciju tretira i pravo na privatnost i to na sljedei nain: - policija e
se umijeati u pravo pojedinca na privatnost samo kada je to striktno
potrebno i samo u cilju postizanja zakonitog cilja.(lan 8 Evropske
konvencije), - prikupljanje, uvanje i koritenje podataka od strane policije,
bit e sprovoeno u skladu sa meunarodnim principima zatite podataka I
bit e posebno ogranieno do mjere koja je potrebna za postizanje zakonitih,
osnovanih i specifinih svrha.

11.PRIVATNA SIGURNOST njena aktivnost primarno je usmjerena na zatitu

osoba i imovine koja se izvodi putem tjelesne, tehnike i drugih vrsta zatite.
12.KOLE MILJENA SIGURNOSTI :
1.realistika
2.liberalno-institucionalistika
3.alternativno-kritika
4.globalistika.
13.REALISTIKA KOLA(PRISTUP) Ova kola se moe sagledavati u nekoliko
vidova razmatranja sigurnosti: tradicionalni realisti, neorealisti,strukturalisti,
neostrukturalisti I kontigentni realisti. Referntni objekat sigurnosti je drava i
odnosi izmeu drava su u stanju anarhije.
14.LIBERALNO-INSTITUCIONALISTIKI PRISTUP Grupa naunika koja vjeruje da
u meunarodnom sistemu preovladava stanje anarhije, a da je sutinska
odlika u odnosima izmeu drava politika sile, predstavlja LIBERALNO
INSTITUCIONALISTIKU KOLU.Smatraju da se saradnja moe ostvariti kroz
multilateralne oblike i institucionalne udruivanje.
15.ALTERNATIVNO-KRITIKI PRISTUP Predstavlja najnovija tumaenja odnosa
izmeu subjekata bezbjednosti i pod svoje okrilje prisvaja: socijalne
konstruktiviste, postmarksiste, feministe, mirovne studije i postmoderniste.
Pripadnici ove kole smatraju das u u centru panje razmatranja
sigurnosti:pojedinci I drutvene grupe.
16.GLOBALISTIKI PRISTUP Ova grupa mislilaca smatra da je system
suverenih drava ustupio mjesto globalnom drutvu. Pristalice ove kole su
dale miljenje da je od kljunog znaaja razmatrati sigurnost pojedinca.Glavni
predstavnici: Martin o, Meri Kaldor
17.PLATON Platon u Dravi tvrdi da se vlast razlikuje kako se razlikuju
sklonosti u ljudi, te jednog mora biti koliko i drugog, jer ne moemo smatrati
da su drave nainjene od drveta i kamena, a ne od ljudskih naravi u njima.
Platon govori o aristokratskim, timokratskim, oligarhijskim i demokratskim
politikim zajednicama i ljudima, izvodei strukturalne i djelatne
karakteristike prvih iz vrijednosti, stavova i socijalizacijskih iskustava drugih.
Platon i u Dravi i u Zakonima pridaje ogroman znaaj politikoj socijalizaciji.
18.ARISTOTEL je moderniji i vie znanstven politiki kulturalist od Platona,
budui da ne samo to pridaje vanost varijablama politike kulture, ve i
izravno razrauje njihov odnos prema varijablama drutvene stratifikacije, s
jedne strane, i politikim strukturnim i djelatnim varijablama, s druge. Tvrdi

da je najbolja mogua forma vladavine mjeovita forma u drutvu u kojem

dominira srednja klasa.

19.MACHIAVELLI je usporeujui odlunost i pravinost graana i voa

republikanskog Rima sa iskvarenou, servilnou i kolebljivou stanovnitva
Carstva i savremenih Talijana, uvelike bio svjestan vanosti politiko-kulturnih
varijabli, moralnih vrijednosti, osjeaja identitea I angairanosti za politiku
snagu i slabost, za veliinu i propadanje.Iako je Machiavelli naglaavao
politiku kulturu I socijalizacijske teme, tretirao ih je kao ilustracije, na
anegdotalan nain, a ne analitiki kao Platon i Aristotel.
20.JEAN-JACQUES-ROUSSEAU ( Rousseauvo shvatanje vanosti politike culture I
socijalizacije u oblikovanju politike i zakonodavstva nacija odraava
Montesquieuov uticaj, a i samo je znatno uticalo na Tocquevillea. Termini koje
Rousseau koristi kako bi opisao politiku kulturu: moral, obiaj i
mnijenje.Smatra ih vrstom zakona znaajnijom od stvarnih zakona, vrstom
zakona koji je urezan u srce graana.)
21.MAX WEBER (Od svih evropskih sociologa najuticajniji u oblikovanju
istraivanja politike kulture bio je Max Weber. Za Webera, sociologija je
morala biti empatika znanost, u kojoj su stavovi, osjeaji i vrijednosti
znaajne varijable pri razjanjavanju.Njegovi su koncepti empirijski
utemeljeni;metodoloki, bio je veoma inventivan i sofisticiran. Weberove
vrste politikog autoriteta - tradicionalan, racionalno legalan i karizmatian.
Radi se o 3 idejno tipska razloga zbog kojih sljedbenici sluaju vou, 3
idejno tipske baze politikog legitimiteta. Osnovna forma racionalno
legalnog poretka koju Weber obrauje jest birokracija.)
22.TALCOTT PARSONS ( Glavni Weberov interpretator u SAD-u bio je Talcott
Parsons. Parsons u svom konceptu orijentacije prema drutvenoj akciji govori
o kognitivnim, afektivnim I evaluativnim vrstama orijentacije. Parsonsove
kategorije odigrale su znaajnu ulogu u prouavanjima politike
modernizacije i u planiranju istraivanja za studiju Civilne kulture.)
23.CIVILNA KULTURA je prouavanje koje je zamiljeno nakon Drugog svjetskog
rata. Zbivanja dvadesetih i tridesetih i razmiljanja drutvenih teoretiara o
njima formirala su njihovu drutvenu teoriju.Model Civilne kulture je povezan
sa modelom mjeovite vlasti.Autori Civilne culture imali su na raspolaganju
hipoteze i teorije politike sociologije, drutvene psihologije i
psihoantropologije, ali najvanije od svega imali su na raspolaganju anketnu
istraivaku tehnologiju.

24.BIROKRATSKA TEORIJA(MAX WEBER) Birokracija je idealan oblik organizacije

koji omoguava donoenje racionalnih odluka. Obiljeja idealne birokracije: a)
Podjela rada s jasnim odreenjima autoriteta i odgovornosti, b) Poloaji su
organizirani po hijerarhiji autoriteta, c) Zaposleni se biraju na temelju
strunih kvalifikacija, d) Administrativni akti i odluke se biljee u pisanom
obliku, e) Menaderi slijede pravila i utvrene postupke , f) Menadment je
odvojen od vlasnitva nad organizacijom.
25.EKOLOGIJA (gr. oikos dom, prebivalite, logos nauka) je nauka o ivotnoj
sredini. Ekologija je simbioza izmeu ovjeka I ivotne sredine.

26.FAKTORI EKOLOKE SIGURNOSTI:

a) faktori izazvani prirodnim zakonima,
b) faktori izazvani aktivnostima ljudi.
Faktori koji dovode do promjena prirodnog okruenja, a koji su izazvani
prirodnim zakonima su: poplave, sue, klizita,erupcije vulkana, zemljotresi,
cunami, uragani
Faktori koji su izazvani ljudskim aktivnostima su: a) klimatske promjene i
globalno zagrijavanje, b) promjene u atmosferi kroz smanjenje ozonskog
omotaa, c) poveanje oskudice zaliha pitke vode i problem zagaivanja
vodnih resursa, d) promjene u svojstvima i funkcijama zemljita ukljuujui
floru i faunu.
27.Najznaajniji meunarodni sporazumi koji ureuju smanjenje potronje tetnih
materija u ozonskom omotau: (Montrealski sporazum 1987., Kjoto protokol i
dr.)
28.SIGURNOSNA POLITIKA je okvirni kompleks mjera i aktivnosti na politikom,
ekonomskom, socijalnom, sigurnosnom, odbrambenom planu kao i drugim
oblastima koje su donesene u skladu sa nauno-strunom analizom izvora
ugroenosti, a koje se provode putem legitimnih instrumenata drave koja
potuju naela ustavnosti i zakonitosti, a sve u cilju zatite vanjske i
unutranje sigurnosti demokratskog drutva. Sigurnosna politika je u biti set
mjera i aktivnosti kojima se procjenjuju izvori ugroenosti iz svih oblasti
jednog demokratskog drutva, a sve u cilju zatite tog drutva.
29.SIGURNOSNA STRATEGIJA je ta koja opredjeljuje izbor metoda i sredstava u
ostvarivanju ciljeva sigurnosne politike. Osnovni zadatak je da na bazi
odreenih naunih saznanja i prakse, pravilno uoava rjeavanje svih
sigurnosnih problema i izvri optimalan i adekvatan izbor metoda i sredstava
uz nauno i struno razumijevanje svih aspekata radi donoenja konzistentne

odluke o kreiranju operativnih i drugih pravaca u cilju dostizanja poeljnog

sigurnosnog okvira u jednom drutvu.
30.Intelektualna struja koja je ula u konceptualizaciju i istraivanje moderne
politike kulture(Almond i Verb) bazirana je na uticaju PSIHOANTROPOLOGIJE.
31.Tri naina ispoljavanja i podizanja sigurnosne kulture: 1.ispoljavanje kroz
miljenje o sigurnosti, odnosno kroz razmiljanje o odsustvu ugroenosti, 2.
ispoljavanje kulture sigurnosti u vidu ponaanja sigurnosti, 3. odnos i
pristup sigurnosti.
32.Izgradnja i uspostavljanje sigurnosnih institucija od vrha ka dnu(kao to je to
primjer BiH) naziva se SUPRANACIONALNI SISTEM.
33.Elementi koje mora sadravati sigurnosna politika: vanjska politika,
odbrambena politika, ekonomska i finansijska politika, unutranja sigurnosna
politika, obavjetajna politika, zdravstvena i socijalna politika.
34.Specifine politike orijentacije, odnosno stavove prema politikom sistemu i
njegovim dijelovima, te stavove prema ulozi svakog pojedinca u sistemu i
politikom ponaanju pripadnika politikog sistema nazivamo POLITIKOM
KULTUROM.