PREDRAG KRUM

ELEKTRINA MJERENJA

SVEUILITEUSPLITU
SVEUILINI ODJEL ZA STRUNE STUDIJE

Split, listopad 2012.

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Autor:
Dipl.ing. Predrag Krum vii predava

Recenzenti:
Dr.sci. Ljubomir Maleevi - profesor visoke kole
Mr.sci. Tonko Kovaevivii predava

Lektor:
Ivanka Kui - prof. Naklada: 250 kom.
Izdava: Sveuilite u Splitu, Sveuilini odjel za strune studije
Split, Livanjska 5/III.
Tisak:
Odobreno odlukom povjerenstva za izdavaku djelatnost.

ii

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

PREDGOVOR
Osnovna zamisao u pisanju ove skripte bila je stjecanje znanja iz poznavanja i
primjene elektrinih mjerenja. Pokuao sam na jasan i prikladno ilustriran nain,
uzimajui u obzir itateljevo predznanje iz matematike, fizike i posebno osnova
elektrotehnike, to jednostavnije objasniti gradivo tako da sam ga podijelio po
cjelinama koje omoguavaju bolju preglednost cijelog gradiva. Pojednostavio sam
opise klasinih instrumenata i opisao rad novih suvremenih instrumenata koje
koristimo u laboratorijskim mjerenjima. Zato drim dauz ovu skriptu i skriptu iz
laboratorijskih vjebi studenti imaju mogunost stjecanja kompletnog znanja, kako
teoretskog tako i praktinog, to e omoguiti samostalnost u pojedinanom ili
timskom radu.
Skriptom je obuhvaeno gradivo iz elektrinih mjerenja koje sluaju studenti
SVEUILINOG ODJELA ZA STRUNE STUDIJE SVEUILITA U SPLITU, na Odjelu za
elektrotehniku. Zajedno sa skriptom za laboratorijske vjebe obuhvaa ukupni
nastavni program iz predmeta Elektrina mjerenja. Neke teme se sluaju u nastavi
drugih predmeta, ali ih je potrebno spomenuti radi cjelovitog pristupa gradivu.
Vanost poznavanja elektrinih mjerenja (inae i svih drugih mjerenja) istaknuta je
kroz pristup izboru nastavnog materijala. Moderni laboratorij, koritenje suvremenih
tehnologija i mjernih metoda, uz uvaavanje svih normi i novih nacionalnih standarda,
omoguavaju postizanje svih zadanih ciljeva.
Nadam se da e prezentacija cjelina po izabranim poglavljima biti zanimljiva i od velike
pomoi studentima u savladavanju gradiva.

Autor

iii

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

iv

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

SADRAJ

PREDGOVOR
SADRAJ
1.
2.

3.
4.

5.

6.

7.

8.

UVOD ..
POVIJESNI RAZVOJ MJERNIH JEDINICA....
2.1.
Metarski sustav mjernih jedinica .
2.2.
Meunarodni sustav mjernih jedinica SI sustav .......................
2.2.1 Jedinice meunarodnog sustava ...
2.2.2 Definicije osnovnih jedinica SI
2.2.3 Tvorba izvedenih mjernih jedinica ...
2.2.4 Tvorba decimalnih jedinica ..
VIM I OSNOVNI TERMINI U METROLOGIJI.
POGREKE PRI MJERENJU .
4.1.
Mjerna nesigurnost ...
4.1.1 Gaussova ili normalna razdioba ...........
4.1.2 Pogreke (ne) izravno mjerenih veliina ..................................
4.1.3 Grafovi .. ..................................................
ELEKTRINI MJERNI INSTRUMENTI .......................................
5.1.
Openito o elektrinim mjernim instrumentima .....
5.2.
Statike karakteristike mjernih instrumenata
5.3.
Vrste mjernih instrumenata ......................................................
5.4.
Proirivanje mjernog opsega instrumenta.....
5.5.
Vibracijski instrumenti .. ..
5.5.1.
Frekventmetri s jezicima . ...
5.5.2.
Vibracijski galvanometri... ....
5.5.3.
Registracijski instrumenti .
5.5.4.
Oscilografi
5.6.
X-Y elektroniki zapisni instrumenti ...
OSCILOSKOP ...
6.1.
Princip rada osciloskopa .
6.2.
Izvedbe i primjena osciloskopa ... ....................................
DIGITALNI MJERNI UREAJI ........................................................
7.1.
Elektroniki brojai ..
7.2.
Mjerenje vremena .
7.3.
Mjerenje frekvencije (digitalni frekventmetar) ..
7.4.
Pretvaranje analognih veliina u digitalne ...
7.5.
Pretvaranje istosmjernog napona u vrijeme .
7.6.
Pretvaranje napona u frekvenciju .
7.7.
Stepenasti pretvarai
MJERENJE NAPONA I STRUJA .................................. .
8.1.
Prikljuak voltmetra i ampermetra ...
8.2.
Kompenzacijske mjerne metode ..
v

iii
v
1
4
6
7
8
8
9
9
12
14
21
21
24
29
36
36
39
47
52
58
58
58
59
59
62
63
63
70
77
77
81
82
84
85
87
87
90
90
90

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Princip rada ... ...
Laboratorijski kompenzator...
Kompenzatori za izmjeninu struju ..
8.3
Mjerenje izmjeninih napona i struja ..
8.3.1. Neizravno mjerenje napona u trofaznom sustavu ......
8.3.2.
Neizravno mjerenje struje u trofaznom sustavu ........
MJERNI TRANSFORMATORI .. ...
9.1.
Naponski mjerni transformatori ..
9.1.1.
Nain rada . ...
9.1.2.
Nain prikljuivanja naponskog mjernog transf. ......
9.2.
Strujni mjerni transformator .....................................................
9.2.1.
Nain rada ..
9.2.2.
Izvedbe strujnih mjernih transformatora ...
MJERENJE SNAGE . .
10.1. Posredno mjerenje snage u istosmjernom krugu ..
10.1.1. Naponski spoj ...
10.1.2. Strujni spoj
10.2. Izravno mjerenje snage u istosmjernom krugu ....
10.2.1. Naponski spoj .. .
10.2.2. Strujni spoj ...
10.3. Mjerenje djelatne snage u izmjeninom jednofaznom krugu..
8.2.1.
8.2.2.
8.2.3.

9.

10.

10.4.
10.5.
10.6.
10.7.
11.

12.

Mjerenje snage trofaznog sustava pomou 3 vatmetra....

Mjerenje djelatne snage pomou 2 vatmetra (Aronov spoj)

Mjerenje jalove snage u jednofaznom sustavu .. .
Mjerenje jalove snage u trofaznom sustavu .
MJERENJE ELEKTRINE ENERGIJE ................
11.1. Istosmjerna brojila ...
11.2. Izmjenina brojila ... .
11.3. Elektronika brojila .....
11.4. Ispitivanje jednofaznog brojila djelatne snage .
MJERENJE OTPORA .
12.1. Mjerenje malih otpornosti U-I metodom .
12.2. Mjerenje velikih otpornosti metodom gubitaka naboja ...........
12.3. Metode usporeivanja djelatnog otpora ..
12.4. Izravno mjerenje djelatnog otpora (ommetar) ...
12.5. Mosne metode mjerenja djelatnog otpora
12.6. Mjerenje specifinog otpora metala .
12.7. Mjerenje otpora izolacije ..
12.8. Mjerenje specifinog otpora tla
12.9. Mjerenje otpora uzemljenja ..

Mosne metode mjerenja otpora uzemljenja .

ODREIVANJE MJESTA GREKE NA KABELU ... .
12.10

13.

13.1.
13.2.
13.3.
13.4.
14.

15.

Odreivanje mjesta dozemnog spoja

Odreivanje mjesta kratkog spoja .

Prekid vodia ...

Metode za odreivanje svih triju kvarova na kabelima ...
MJERENJE INDUKTIVITETA .. ..
14.1. Mosne metode mjerenja induktiviteta..
14.2. Mjerenje meuinduktiviteta .....
MJERENJE KAPACITETA ...
15.1. Mjerenje kapaciteta mjerenjem napona i struje....
vi

90
91
92
92
93
94
96
97
97
98
100
101
105
107
110
110
111
111
111
112
112
113
114
117
117
121
121
122
126
127
130
130
131
133
134
135
139
139
142
143
144
147
150
152
152
153
155
157
160
164
164

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
16.

17.

15.2. Mosne metode mjerenja kapaciteta .. ..

MAGNETSKA MJERENJA. ..
16.1. Mjerenja svojstava magnetskih materijala . .
16.2. Izmjenino magnetiziranje magnetskog materijala .

ELEKTRINO MJERENJE NEELEKTRINIH VELIINA.

17.1. Elektrini mjerni sustav .. .
17.2. Elektromehanika analogija ... .
17.3. Mjerni pretvornici neelektrinih veliina .
17.3.1. Mjerenje pomaka . .
17.3.2. Mjerenje zakreta ...
17.3.3. Mjerenje sile ... ..
17.3.4. Mjerenje razine tekuina ...
17.3.5. Mjerenje temperature
17.3.6. Mjerenje brzine vrtnje
17.3.7. Mjerenje protoka fluida .
17.3.8. Ostali pretvornici ...
LITERATURA ...

vii

165
171
174
178
182
182
183
188
189
195
197
198
199
202
203
204
205

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

viii

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

1. UVOD
U razliitim granama znanosti i tehnike treba mjerenje istih fizikalnih veliinaprovoditi
jedinstvenim postupcima mjerenja i kontrole.
Metrologija je znanost o mjerenju (metron - mjerenje, logos - znanost). Znanost
o mjerenju u principu obuhvaa:
- principe i metode mjerenja;
- sredstva za izvoenje mjerenja i kontrole;
Potrebni su uvjeti kojima se osigurava jedinstvo mjera i mjerenja,tonost izrade
proizvoda i stabilnost i tonost proizvodnih procesa.Osnovni zadaci metrologije mogu
se podijeliti na;
- razvoj generalne teorije mjerenja;
- utvrivanje jedinica fizikalnih veliina i njihovih sustava;
- razvoj pouzdanih etalona mjernih jedinica metoda i postupaka njihovog
uvanja i reproduciranja;
- razrada metoda, postupaka, tehnika i sredstava izvoenja mjerenja ikontrole
fizikalnih veliina;
- razrada metoda ocjene pogreke mjerenja, stanja i tonosti sredstavamjerenja
i kontrole;
- razvoj ekspertnih sustava osiguranja potrebne tonosti mjerenja ikontrole i
upravljanja proizvodnim procesima;
- razvoj metoda postizanja jedinstva mjera i mjerenja i realizacijaaktivnosti
usmjerenih ka poveanju tonosti, pouzdanosti i proizvodnostimjerenja i
kontrole.
Informacije o proizvodu ili procesu dobivaju se mjerenjem tijekom faza
izradeproizvoda ili odvijanja procesa. To se moe ostvariti razliitim metodama
iprimjenom razliitih mjernih sredstava i ureaja.

Podjela metrologije
Metrologija se moe dijeliti prema razliitim kriterijima. U procesu proizvodnje tei se
veoj tonosti, preciznosti i pouzdanosti proizvoda(strojeva, alata i ureaja).
Jednostavno, eli se postii vea kvaliteta proizvoda iusluga. Zbog toga se razvijaju
tehnike i tehnologije mjerenja i kontroleproizvoda i metoda postupaka metrolokog
osiguranja proizvodnje.
Prema oblastima kojima se bavi metrologija se dijeli na:
- metrologiju duljina, povrina i kutova
- metrologiju mase, sile i tlaka
- metrologiju fizikalno - kemijskih veliina
- metrologiju elektrinih veliina.
Metrologija se moe promatrati i kao:
1

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
-

znanstvena
industrijska
zakonska (legalna).

Znanstvena metrologija nema internacionalnu definiciju. ali oznaava najviinivo

tonosti u okviru danog podruja. Fundamentalna metrologija moe seoznaiti i kao
znanstvena, s dodatkom zakonske i industrijske koje imaju znanstvene kompetencije.
Znanstvena metrologija ima zadatak da ostvariodravanje etalona iji rang odgovara
stvarnim potrebama i mogunostimajedne zemlje, regije ili podruja djelatnosti, da
ostvari validaciju etalona.
Sve sete aktivnosti odvijaju u okviru raznih institucija i ueem uprocesima
akreditacije, odravanja sljedivosti etalona premameunarodnim standardima i
ostvarivanjem meunarodne suradnje.
Fundamentalna ili znanstvena metrologija dijeli senajedanaestpodruja:
-

masa
elektricitet
duljina
vrijeme i frekvencija
temperatura
ionizirajue zraenje i radioaktivnost
fotometrija i radiometrija
protok
akustika
koliina supstance
interdisciplinarna metrologija.

Osnove suzakonske metrologije:

1. utvrivanje mjernih jedinica
2. razvoj postupaka uvanja etalona i reproduciranja mjernih jedinica
3. razrada metoda mjerenja
4. postavljanje metoda za provjeru mjernih sredstava
5.druge aktivnosti za ouvanje jedinstva mjera i mjerenja u nacionalnim
imeunarodnim razmjerima.
U okviru zakonske metrologije donose se u zakonodavnom postupku
usvajanja propisi. Propisi za mjerila trebajujamiti tone rezultate
mjerenja u:
- radnim uvjetima
- tijekom cijelog perioda upotrebe mjerila
- unutar zadanih doputenih pogreaka.
U razliitim podrujima mjerenja koristi se i razliita mjerna tehnika. Mjerna
2

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
tehnika je dio metrologije.
Mjerna tehnika se moe podijeliti na sljedea osnovna podruja:
1. precizna mjerna tehnika (mjerenje mjerila, kontrola etalona)
2. laboratorijska mjerna tehnika (razvoj mjerila i mjernih metoda)
3. industrijska mjerenja (proizvodnja, trgovina, promet itd. ).
Meunarodni biro za zakonsku metrologiju je izvrni organ organizacije, tj.centar u
koji se alju dokumenti o zakonskoj metrologiji i odreujumeunarodne preporuke:
-

ocjena pogreke mjerenja

metode mjerenja
metode provjere mjernih sredstava
unifikacija metrolokih izraza, oznaka i definicija
realizacija drugih zadataka na unapreenju suradnje u oblastizakonske
metrologije.

Postoji niz metrolokih organizacija koje pomau da se uspostavimjeriteljsko

jedinstvo u cijelom svijetu i da bi se sigurno i brzo razmjenjivalerobe i usluge. U
postupku je i osnivanje drugih organizacija koje nastaju snaraslim potrebama
privrede i znanosti u cijelom svijetu.
Pored metrolokih postoje i nemetroloke organizacije koje se bavemjerenjem, npr:
ISO-meunarodne organizacije za standardizaciju
IEC - meunarodna elektrotehnika
Meunarodna unija za istu i primijenjenu kemiju i mnoge druge.

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

2. POVIJESNI RAZVOJ MJERENJA I MJERNIH JEDINICA

Svi koji su bili zadueni za umjeravanja ikontroliranje mjernih sredstava,ako su
zaboravili da izvre svojazaduenja, kanjavani su smrtnom kaznom. Mjerila koja su
kontrolirana umjeravanjem bilasu mjerila zaduljinu, a to se radilo svakoga punog
mjeseca. Takva je kazna prijetilagraditeljima na kraljevskome gradilitu odgovornim
za gradnju faraonskihhramova i piramida u Egiptu, 3000 godina p. n. e.
Tijekom cijele povijesti postojala je elja da ljudi, radi to boljeg
meusobnograzumijevanja, razmjenjuju podatke o materijalnom svijetu. To su
mogliraditi samo ako su te podatke izraavali na svima podjednako razumljivnain.
Bilo je potrebno tijekom tisua godina razvijati sustav meusobnograzumijevanja uz
navoenje konkretnih podataka mjerenja.
U vrijeme koje se moe drati poetkom mjerenja nije bilo mjeriteljskihinstituta i
mjeriteljstva kao znanstvene discipline. U svakodnevnom ivotujednoznano
prenoenje informacija o mjerenju, tj. mjernih podataka koristilo seda se opie svijet i
dogaanja oko nas. Od prapovijesnog doba, kada je prapovijesniovjek na osnovi
broja kamenia u ruciprenosio drugima informaciju o broju ivotinja koje treba loviti
pa nadalje, informacija o mjerenju ima vanu ulogu. Na temelju starih
sauvanihpisanih spomenika nastalih u posljednjih deset tisua godina, ljudi su
sedogovarali oko mjerenja.
U prvim dravnim zajednicama zakonima su propisivali upotrebu odreenihmjera, tj.
tijela koja su bila personifikacija neke fizike veliine, debljine,obima, teine i sl.
Danas se takvi spomenici uvaju u muzejima, a nekad subili u hramovima.
Nepotivanje propisa kanjavalo se vrlo strogo. esto jeo ispravnosti mjera i
postupaka mjerenja ovisio i dravni poredak,pouzdanost trgovinske razmjene,
plaanje poreza, raspodjela zemlje,uroda, ratnog plijena. S razvojem tehnike i
tehnologije razvijalo se imjeriteljstvo. Prema razvoju mjeriteljstva u velikoj mjeri
cijenio se stupanj kulture i civilizacije tog podruja.
Kasnije u povijesti razvijeni su razliiti naini da se neto mjeri. Tijekom povijesti
mjerile su seone veliine koje su bile potrebne pri razmjeni dobara i rada. Tosu
duljina, povrina, vrijeme, broj komada itd. Za jedinice svih veliinaodabiralo se ono
to je bilo pri ruci. Tako se duljina mjerila: prstima,pedljima, laktovima, koracima,
zapremina se mjerila akom, korpom, itd.Teina se mjerila usporedbom s poznatim
predmetima, plodovima,sjemenkama itd. Sve su to bile neke mjere koje su
predstavljalepromatranu jedinicu, pa se esto stare jedinice zovu i mjere.
Najstarije poznate civilizacije (Babilon, Sumer) imale su jako sloene istrogim dravnim
zakonima propisane jedinice. Europski mjerni sustav usrednjem vijeku, sve do usvajanja

metarskog sustava, zasniva se nagrkim i rimskim mjernim sustavima koji su za

duljinu imali antropolokejedinice (prst, aka, pedalj itd. ). Za zapreminu su se
4

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
koristile uplje mjere(predmeti) koje su istodobno ispunjene vodom sluile kao
osnova zarazneutege. Zato su se sve do danas mjerne jedinice zvale i "mjere i utezi",
(pounds and weight).
Mjerne su se jedinice sve do prolog stoljea mijenjale od mjesta do mjesta,
odvremena do vremena. S razvojem komuniciranja i trgovine te premjetanjem
stanovnitva nastala je u svijetu u 17. i 18. st. prava zbrkamjernih jedinica. Svaka
struka i svaka dravica, ponekad i svaki grad, imalisu svoje mjerne jedinice, koje su
se mijenjale s promjenom kraljeva ikneeva.
Neke od tih jedinica bile su isto antropoloke, neke su uzimane izprirode, a poneke
supotpuno sluajno odabirane. Kao primjer mogu se spomenuti dvije jedinice
angloamerikog mjernog sustava. Jedinica duljineyard (jard) svojedobno je bila
odreena udaljenou izmeu nosa i palcaispruene lijeve ruke engleskog kralja
Henryja I., ainch (in) ukupna duinatri zrna jema koje je iz sredine jemenog klasa
izvadio kralj Edward II.Stara jedinica teine u farmaciji bila je granulum (zrno). U V.
Britaniji sedonedavno upotrebljavala jedinica teine stone (kamen). Jedinica, mase
dijamanata, bisera i dragulja, koja se i danas upotrebljava, karat, nastala
jeusporedbom sa zrnom ploda rogaa (karat je, posve neovisno o tome, inaziv za
udio zlata u zlatnoj leguri).
Ista mjera, pa prema tome i ista jedinica, koja je sluila za mjerenjezapremine (tzv.
uplja mjera) napunjena nekim sadrajem, najeevodom, sluila je i kao jedinica
teine pri vaganju. Na primjer, antika upljamjera litra ili libra bila je i uteg (lat.
pondus), odakle su nastale razneeuropske funte (njem. Pfund, engl. pound). Tako se
na engleskom funtazove pound, a oznaava se sa lb (prema libra). Budui da su
sluile i zamjerenje teine plemenitih metala, postale su i nazivi novca: lira, pound
sterling (funta sterlinga). Mjera s ovih prostora nazvana pinta, poznatijapod turskim
nazivom oka, bila je i jedinica zapremine i jedinica teine, aesto je i nejasno na to
se mislilo. Na primjer, oka rakije je sigurno jedinicazapremine, a oka olova teine, ali
oka ita moe znaiti koliko ita stane uzapreminu od jedne oke, ili ito teko jednu
oku (oku napunjenu vodom).Takve nejasnoe izazivale su mnoge potekoe, a u
trgovini suvjerojatno bile prilika za mnoga nadmudrivanja.
Za duljinu su upotrebljavane antropoloke jedinice vlas, palac, pedalj,lakat, korak,
hvat i sl. Za "koliinu", tonije za zapreminu nasutu naodreeni nain (trenjom,
razom vrhom, "dobre mjere", "slabe mjere")upotrebljavale su se antropoloke ili
prirodne jedinice: vagoni, bokali, okeitd. Posebno su zanimljive jedinice zapremine
zemljita: ral, jutro, dunum, lanac, itd. Srednjovjekovni sustavi mjernih jedinica bili su
u izravnoj iliposrednoj vezi s rimskim jedinicama, kao i u ostalim
srednjoeuropskimzemljama, ali su one prilagoavane mjesnim prilikama i
usklaivane soriginalnim, domaim.

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Prvi kraljevski lakat bio je definiran kao duljina podlaktice od lakta do
vrhaispruenoga srednjeg prsta vladajueg faraona uveana za irinu njegoveake.
Ta se izvorna mjera prenosila u crni granit i urezivala u njemu. To subili prvi etaloni.
Radnici na gradilitima dobivali su primjerke u granitu ilidrvu, a graditelji su bili
odgovorni za njihovo uvanje. Od tada su ljudi, bezobzira na mjesto i vrijeme,
pridavali veliku pozornost ispravnosti mjerenja.

2.1.

Metarski sustav mjernih jedinica

Jedna od tekovina francuske revolucije bila je i zamisao o stvaranjujedinstvenog

mjernog susrava, a tous les temps, tous les peuples (za svavremena, za sve
narode), neovisnog o strukama, krajevima, kraljevima ivremenima. Zadatak je bio
povjeren francuskoj akademiji. Poetni su zahtjevibili da osnovne jedinice budu
izvedene iz prirodnih pramjera, da se iz njihna jednostavan nain izvode druge
jedinice, da za svaku veliinu postojisamo jedna jedinica, te da se od nje tvore vee i
manje jedinice decimalnimputem.
Za jedinicu duljine odabrana je neka duljina svojstvena Zemlji; htjelo se da to bude
40-milijuniti dio duljine meridijana. Nazvali su je metar (gr. Metron- mjera).
Jedinicom duljine odreene su jedinica povrine kvadratni metar ijedinica zapremine
kubni metar.
Za jedinicu mase zapremine (tada se to jo zvala teina) odabrana jeodreena
zapremina odreene materije pod odreenim uvjetima. Bio je tokubni centimetar
vode pri temperaturi od 4C. Ta je jedinica nazvana gram(gr. gram - naziv antike
jedinice teine). Gram je za mnoge primjenepremalena jedinica, pa se odmah poela
primjenjivati njegova decimalna, tisuu puta vea jedinica nazvana kilogram (gr.
kilioi - tisua).
Godine 1799. nainjene su materijalne pramjere (etaloni, prototipovi) tihjedinica i
pohranjene u Arhivu Francuske Republike, koje su po tomenazvane arhivski metar i
arhivski kilogram.
Ubrzo se, unato rascjepkanosti i ratovima u Europi, uvidjela prednost tzv.francuskih
mjernih jedinica. Znanstvenici, posebno geodeti, uvjeravali su da jepotrebno sloiti
jedinstven mjerni sustav u Europi, i da je za to najprikladnijeuzeti francuske jedinice.
Na poticaj Francuske, 1870. godine sazvana jemeunarodna konferencija da
razmotri taj problem, a 1875. g. predstavnici osamnaest zemalja potpisali su tzv.
Konvenciju o metru. U Konvencijisu najvanije dvije injenice: usvojena jedinica
duljine - metar i mase kilogram, te da je osnovan Meunarodni ured za mjere i
utege, (BureauInternational des Poids et Mesures, BIPM), sa sjeditem u Sevresu
krajPariza. Ured je 1899. godine izradio nove pramjere meunarodnogmetra i

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
meunarodnog kilograma na osnovi francuskih arhivskih pramjera.Sada je 48 drava
potpisnica Dogovora o metru.

Slika 2.1. Etaloni metra i kilograma

Slika 2.2. Konvencija o metru

2.2.

Meunarodni sustav mjernih jedinica - SI sustav

Postojei je sustav jedinica proao kroz fazerazvojadok nije dobio dananji oblik. To
je bio CGS, MKS, Tehniki sustav, a danas je to SI sustavjedinica. Koristile su se
razliite jedinice za razliite veliine. U nekimnajstarijim sustavima koristile su se
stare jedinice kao to su za duljinustopa i jard.
7

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Svaka drava, zakonom o mjernim jedinicamaregulira upotrebu, oznake i podruje
primjene mjernih jedinica radi primjenemjernog jedinstva.
2.2.1.

Jedinice meunarodnog sustava

Tablica 2.1.osnovne jedinice

Veliina
duljina
masa
vrijeme
elektrina struja
termodinamika temperatura
jakost svjetlosti
koliina materije (supstance)

2.2.2.

SI
Ime
metar
kilogram
sekunda
amper
kelvin
kandela
mol

Oznaka
m
kg
s
A
K
cd
mol

Definicije osnovnih jedinica SI

Duljina: Jedinica za duljinu je metar. Metar je duljina puta koju u vakuumuprijee

svjetlost u vremenu od 1/2999 792 458 sekunde.
Masa: Jedinica za masu je kilogram. Kilogram je masa meunarodnogetalona
kilograma.
Vrijeme: Jedinica za vrijeme je sekunda. Sekunda je trajanje9 192 631 770 perioda
zraenja koje odgovara prijelazu izmeu dvije razine osnovnog stanja atoma cezija
133.
Jakost elektrina struje: Jedinica jakosti elektrine struje je amper. Amper je jakost
stalne elektrine struje koja izmeu dva paralelna vodia, neogranieneduljine i
zanemarivo malim krunim presjekom, koji su u vakuumurazmaknuti jedan metar,
stvaraizmeu tih vodia silu od
Njutnapo metru duljine.
Termodinamika temperatura: Jedinica termodinamike temperature jekelvin.
Kelvin je termodinamika temperatura koja je jednaka 1/273 diotermodinamike
temperature trojne toke vode.
Jakost svjetlosti: Jedinica jakosti svjetlosti je kandela. Kandela je jakost svjetlosti u
odreenom smjeru izvora koji odailje monokromatsko zraenjefrekvencije
herca i kojemu je energetska jakost u tom smjeru1/683 vata po
steradijanu.
Koliina materije: Jedinica za koliinu materije je mol. Mol je koliinamaterije u
sastavu koji sadri toliko elementarnih jedinki koliko ima atoma u0,012 kilograma
ugljika 12.

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Napomena: Kad se upotrebljava mol, treba navesti elementarne jedinke(atomi,
molekule, ioni, elektroni i druge estice ili odreene skupine tihestica).
2.2.3.

Tvorba izvedenih mjernih jedinica

1. Izvedene jedinice tvore se od drugih jedinica na temelju definicijskih jednadbi.

2. Nazivi i oznake izvedenih jedinica tvore se od naziva, tj. oznaka jedinica od
kojih su sastavljene uz upotrebu naziva ili oznaka pripadajuih algebarskih
operacija.
3. Samo ogranien broj izvedenih jedinica SI imaju posebne nazive ioznake koji
potiu od izvornog naina pisanja naziva.

2.2.4.

Tvorba decimalnih jedinica

1. Decimalne jedinice su vee i manje jedinice od neke jedinice (s posebnim

nazivom) nastale mnoenjem decimalnim viekratnikom ili niekratnikom.

2. Decimalni viekratnici i niekratnici su meunarodnim dogovorom propisani, a
njihovi nazivi i oznake dani su u tablici 1.2.
3. Nazivi decimalnih jedinica tvore se stavljanjem predmeta ispred naziva
jedinica.
4. Na isti se naintvori i oznaka decimalne jedinice stavljanjem oznake predmeta
ispred oznake jedinice.
5. Pri tvorbi decimalne jedinice moe se istodobno upotrijebiti samo po jedan
predmet.
6. Naziv decimalne jedinice i njena oznaka ine cjelinu.
7. Matematike operacije primjenjuju se na cijelu decimalnu jedinicupase tako
kubni centimetar oznaava sa
, u znaenju
itd.
8. Decimalne jedinice tvore se:
a) od svih jedinica SI, izuzev Celzijeva stupnja i kilograma (da sene bi
primijenila po dva predmeta, decimalne jedinice mase tvorese od jedinice
gram, g =
kg);
b) od sljedeih iznimno dozvoljenih jedinica van SI: litra, tona, bar, elektrovolt i VAr.
Pisanje i tiskanje mjernih jedinica:
1. Nazivi mjernih jedinica i predmeta decimalnih jedinica piu se prema
pravopisnim pravilima hrvatskoga jezika.
2. Oznake mjernih jedinica i decimalnih predmeta piu se uspravnim slovom
latinske abecede, tj. dvama slovima grkog alfabeta ( i O).
3. Svaka se jedinica oznaava samo jednom oznakom, osim litre koja se
oznaava sa I ili L.
4. Oznake sejedinica piu bez toke na kraju, osim redovne interpunkcije.

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
5. Umnoak jedinica se oznaava tokom u sredini retka ili malim, tzv. vrstim
razmakom izmeu oznaka jedinica (redak se na tom mjestu ne moe
prekidati).
6. Ako se jedinica tvori dijeljenjem drugih jedinica, za oznaku dijeljenja moe se
upotrijebiti kosa crta ili vodoravna crta, ili negativni eksponent. Na primjer:

Tablica 2.2. Nazivi predmeta, oznaka i brojane vrijednosti

10

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Tablica 2.3. : Pregled najee koritenih fizikalnih veliina
Fizikalna veliina
Naziv

Oznaka

Fizikalna veliina

Oznaka
jedinice

Naziv
Termodinamika
temperatura
Celsiusova
temperatura

Oznaka

Oznaka
jedinice

Duljina

Povrina

m2

Obujam

m3

Elektrina struja

Kut

rad

Elektrini naboj

Vrijeme

Elektrini napon

Brzina

Elektrino polje

Ubrzanje

s2

Elektrini otpor

Frekvencija

Hz

Masa

kg

Elektrina
otpornost
Elektrina
vodljivost

Sila

Magnetski tok

Wb

Tlak

Pa

Magnetska
indukcija

Energija

Magnetsko polje

Snaga

Induktivitet

VA

Kapacitet

VAr

Prividna
snaga
Jalova
snaga

11

K
0

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

3. VIM I OSNOVNI TERMINI U METROLOGIJI

Precizne definicije termina i pojmova koji se koriste u proizvodnimmjerenjima dane su
u sljedeim dokumentima:
-

VIM (International Vocabulary of Basic and General Terms in Metrology)

ISO 35 34-1, Statistics Vocabulary and symbols Part 1.
Probability and general statistics terms
ISO 5725, Accuracy ( trueness and precision ) of measurement methods and
results
ISO 8402, Quality mamagement and quality assurance Vocabulary
ISO 10012, Quality assurance requirement for measuring equipment:Part 1.
Metrological confirmation system for measuring equipment
EN 45020, General terms and their definitions concerning standardization and
related activities.

Postoji itav niz termina u metrologiji tono definiranih u VIM-u u kome su dane
definicije svih termina koji se koriste u meunarodnim relacijama. Toje potrebno kako
bi se izbjegla zabuna prilikom mjerenja i uspostavljanjapisane dokumentacije u
meulaboratorijskim i uope meunarodnimrelacijama.
Termini koji se koriste u metrologiji su:
Tonost (accuracy) (ISO 5725)
Bliskost rezultata ispitivanja i usvojene referentne vrijednosti.
Ovdje treba razlikovati preciznost (precision) i istinitost (treness).
Preciznost (ISO 5725) je bliskost izmeu rezultata neovisnih ispitivanjadobivenih pod
odreenim uvjetima.
Razlika izmeu tonosti i preciznosti moe se pokazati na primjerustreljakih meta,
(slika 3.1.).

a) Tono i
precizno

b) Tono i
neprecizno

c) Netono i
precizno

Slika 3.1. Tonost i preciznost

12

d) Netono i
neprecizno

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Istinitost (trueness) (ISO 5725) je bliskost izmeu srednje vrijednostidobivene za
veliku seriju rezultata ispitivanja i usvojene referentnevrijednosti.
Mjera istinitosti se izraava u vidu greke (bias). Greka (bias) je razlikaizmeu
oekivanih rezultata ispitivanja i usvojene referentne vrijednosti.
Laboratorijska greka je razlika izmeu oekivanih rezultata ispitivanja zaodreeni
laboratorij i usvojene referentne vrijednosti.
Ispitivanje (testing) je tehniko istraivanje kako bi se utvrdilo odgovara li
proizvodspecificiranim karakteristikama.
Mjerenje je skup radnji koje seobavljajuna objektu da se odredevrijednosti veliine
koja se mjeri.
Kalibracija je skup radnjikoje se obavljaju kako bi se pod odreenimuvjetima
uspostavila veza izmeu veliina koje se oitavaju na indikatoru instrumenta
iodgovarajue vrijednosti etalona. Rezultat kalibracije moe se dati u vidudokumenta
npr. certifikata kalibracije. Rezultat se moe izraziti kaokorekcija izvrena u odnosu
na pokazivanje instrumenta.
Kalibracija neznai da instrument radi u skladu s njegovom specifikacijom. Osnovni
koncept osiguranja kvalitete je kalibracija mjernih instrumenata. Kalibriratimjerni
instrument znai odrediti odstupanje, tj. kolika je grekaoitanja na instrumentu u
odnosu na etalon s kojim se usporeuje.Kalibracija obino ne znai poboljanje. Ona
samo daje informaciju o greciopreme u odnosu na prihvaenu referentnu vrijednost
koju mjerniinstrument (sredstvo) treba imati.
Posljedica kalibracije je odluka koju donosi korisnik mjerne opreme kojiodluuje je li
oprema dovoljno dobra da se mogu izvoditi sigurnamjerenja.
Sustav kvalitete zahtijeva da se kalibracija mjernih sredstava obavljau odnosuna
etalone ija je tonost vea od tonosti opreme koja se kalibrira.
Postupak kalibracije izvodi se po odreenoj proceduri i uz koritenjeizabranih
metoda.
Kalibracijom, ukoliko se obavlja u odnosu na odgovarajui etalon ostvaruje
sesljedivost mjernog sredstva u odnosu na taj etalon. Kalibracija predstavljaosnovno
sredstvo u osiguranju sljedivosti mjerenja. Kalibracijom seodreuju metroloke
karakteristike mjernog ureaja.

13

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

4. POGREKE PRI MJERENJU

Svako mjerenje je rezultat procesa s vie ili manje izraenim sluajnim djelovanjem
koje rezultira pogrekama pri mjerenju. Pogreke se javljaju tijekom svakog mjerenja,
dakako i u najpreciznijim mjerenjima koja slue kao standardi.
Na slici 4.1. dan je sustavni prikaz izvora pogreaka koje nastaju pri mjerenju.
Mjerena veliina i mjerni signal prikazani su kao varijable Xi Y, a s varijablama n
oznaeni su kao:
1) nu (t ) - sluajan poremeaj ulazne veliine ( pogreka uzorkovanja )
2 ) n0 (t ) - sluajan utjecaj okoline na mjerni sustav
3 ) ni (t ) - sluajan poremeaj koji nastaje u samom mjernom sustavu
4 ) ns (t ) - sluajan poremeaj mjernog signala i djelovanja mjeritelja na proces
mjerenja.

Sl. 4.1. Sustavni prikaz izvora pogreaka pri mjerenju

1 ) Mjerene veliine esto nisu konstante ve se mijenjaju na nepredvidljiv, odnosno
sluajan nain tijekom vremena uzorkovanja ili im se mijenja vrijednost u prostoru.
Na primjer, esto je teko postii potpunu reproducibilnost uzorka, ili se mijenja neko
drugo svojstvo koje interferira na nepredvidljiv nain s mjerenom veliinom.
2 ) Svaki mjerni sustav je otvoren prema okolini tako da okolina stalno mijenja stanje
mjernog sustava. Najee se radi o utjecaju elektrine indukcije u okolini
instrumenta, temperature okoline, vlanosti, tlaka, vibracija, ali i ostali utjecaji mogu
biti vani.

14

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
3 ) Stanje svih elemenata mjernog ureaja takoer je u veoj ili manjoj mjeri
stohastiki proces. To naroito vrijedi za poluvodike komponente (ipove) iji
temperaturni um u najveoj mjeri ograniava tonost cijelog mjernog sklopa.
4 ) Kada mjeritelj oitava vrijednost mjernog signala, na primjer itanjem kuta otklone
kazaljke instrumenta sa zakretnim svitkom, ili tijekom pripreme uzimanja uzorka,
dolazi do pogreke iji je uzrok sam mjeritelj.
Tonost mjerenja ovisi o tonosti oitanja vrijednosti na skali mjernoginstrumenta i o
tonosti kojom kazaljka pokazuje mjernu veliinu.Maksimalno mogue odstupanje
pokazivanja instrumenta uslijed netonostiizraava se u jedinicama mjerne veliine ili
u postotcima, u odnosu na punopseg mjerenja, te predstavlja tonost dotinog
instrumenta.
Mjerne se pogreke klasificiraju prema svom
deterministikom karakteru. Pogreke dijelimo na:

stohastikom,

odnosno

Tablica 4.1.
l)

vrste pogreaka
grube pogreke

2)

sistematske

3)

sluajne

karakter pogreaka
Deterministike,
velikog iznosa
Deterministike,
najee malog iznosa
Stohastike, najee
malog iznosa

1 ) Grube pogreke nastaju rijetko i rezultati takovih mjerenja se znatno razlikuju po

svom iznosu od pravih vrijednosti, na primjer za red veliine. Tipian primjer grube
pogreke je oitavanje poloaja otklona instrumenta na krivoj mjernoj skali. Grube
pogreke uoavajuse lagano i izbacuju se iz skupa mjernih rezultata. One se ne
ponavljaju i nemaju sluajan karakter. Besmisleno bi bilo primijeniti statistiku obradu
podataka ako su u podacima grube pogreke.
2 ) Sistematske pogreke se uvijek na isti nain javljaju tijekom ponavljanja
pokusa. To znai da sistematska pogreka uvijek ima isti iznos i predznak, ponavlja
se na isti nain. Takove pogreke nastaju zbog sistematske pogreke u pripremi ili
uzimanju uzorka, zatim zbog mogue sistematske pogreke mjernog instrumenta, ili
su rezultat sistematske pogreke u metodi mjerenja. Na primjer, uzorak moe biti
nereprezentativan jer se uzima stalno sa istog mjesta iz veeg volumena gdje ne
postoji potpuno mijeanje. esto se dogaa da instrument ima sistematsku pogreku
koja je moda nastala starenjem komponenata ili zbog dueg izlaganja ureaja
uvjetima koji nisu propisani. Tako dolazi do trajnog pomaka u vrijednosti izlaznog
signala, na primjer pomaknuta nula instrumenta. I mjeritelj moe nepravilnim
postupkom prouzroiti sistematske pogreke. Tipini primjeri su itanje otklona
15

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
kazaljke instrumenta pod nagibom tako da dolazi do paralakse ili zanemarivanje
prijelaznih otpora i napona u elektrinim mjerenjima. Sustavnim pogrekama treba
posvetiti posebnu panju jer se mogu teko upiti, a moraju se ukloniti. Budui da
nemaju sluajan karakter, njihova statistika obrada takoer nema smisla.
3 ) Sluajne pogreke imaju stohastiki karakter, nastaju kao rezultat velikog broja
sluajnih procesa u interakciji izmeu okoline i mjernog sustava i sluajnih procesa u
mjernom sustavu. Kod ponavljanja pokusa sluajne pogreke imaju promjenljiv
predznak i iznos. Zbog toga to nastaju superpozicijom veeg broja sluajnih
procesa, njihov stohastiki karakter je najee odreen normalnom ili Gaussovom
raspodjelom gustoe vjerojatnosti.
Sluajne pogreke su prisutne u svim mjerenjima, tako i u najpreciznijim mjerenjima
koji su propisani kao standardni mjerni postupci. Unapreenjem mjernih metoda i
instrumenata postie se sve manji utjecaj pogreaka, no one su uvijek teoretski i
praktino prisutne.
Zahvaljujui stohastikom karakteru sluajnih pogreaka mogu se upotrijebiti
efikasne statistike metode za procjenu pravih vrijednosti mjerenih veliina.
Primjenom statistikih metoda moe se u velikoj mjeri smanjiti utjecaj pogreaka,
teoretski pogreke u procjenama postaju beskonano malene kada broj pokusa
postaje beskonano veliki.
Statistika obrada mjerenih rezultata je obavezan postupak u svakom znanstvenom
istraivanju koje se osniva na eksperimentu.
U daljnjem izlaganju pretpostavlja se da su u mjernom sustavu i postupku eliminirane
grube i sistematske pogreke, a prisutne su iskljuivo mjerne sluajne pogreke.
Ponavljanjem pokusa mjerenja jedne veliine x, dobiva se niz podataka koji se
obino zapisuje u obliku retka ili stupca. Pojedinani rezultat mjerenja oznaavamo
sa x i gdje indeksi oznaava redni broj mjerenja i poprima vrijednosti od 1 do n. To
piemo na sljedei nain:
u obliku tablice 4.2.
Tablica4.2.
I
xi

1
x1

2
x2

3
x3

..
..

n-1
x n 1

n
xn

ili u matematikom obliku kao vektor podataka:

x ( x1 , x2 , .........xn )T .
Svaki rezultat u tablici, odnosno svaka komponenta vektora je vrijednost sluajne
varijable koja je odreena svojom funkcijom raspodjele gustoe vjerojatnosti. Za
veinu mjernih procesa je gustoa vjerojatnosti Gaussova ili normalna raspodjela
16

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
koja je definirana sa dva parametra: matematikim oekivanjem E ( x ) i standardnom
devijacijom ( x ) :
( x ) N ( x ; E ( x ) , ( x ))

Prava vrijednost mjerene veliine je matematiko oekivanje, E ( x ) sluajne varijable

x. Matematiko oekivanje i standardna devijacija definirani su na sljedei nain:

E ( x)

x ( x ) dx

( x ) ( x E ( x ) ) 2 ( x ) dx
2

Sva odstupanja vezana uz nesavrenost opreme, mjernog postupka, mjernog objekta

te pogreke onog koji mjeri, nazivamo apsolutnim pogrekama i razliito ih
definiramo kao pogreke pokaznih mjerila ili pogreke mjera.
Za pokazna mjerila:
Apsolutna pogreka = izmjerena vrijednost prava vrijednost.
Za mjere:
Apsolutna pogreka = naznaena vrijednost prava vrijednost.
Prava vrijednost mjerene veliine je jednoznana vrijednost koja toj veliini pripada
tono definiranim uvjetima. Treba naglasiti da se prava vrijednost ne moe ak ni
teoretski utvrditi. Stoga se pri izraunavanju pogreaka koristi konvencionalna
prava vrijednost. Konvencionalna prava vrijednost mjerene veliine je izmjerena ili
na drugi nain odreena ( npr. Izraunata ) vrijednost, tako da se pod odreenim
uvjetima moe zanemariti razlika izmeu te vrijednosti i prave vrijednosti.
Pokazno mjerilo (instrument )je mjerni ureaj karakteriziran mjernom skalom i
znakom (materijalna kazaljka, svjetlosni znak itd.) ili brojanim pokazivaem
(digitalni instrument). Poloaj znake i skale ili broj na pokazivau razmjeran je
vrijednosti mjerene veliine.
Mjera predstavlja onu mjernu opremu koja utjelovljuje odreene vrijednosti neke
veliine. To su na primjer utezi, etaloni otpora, etaloni napona itd.
Za odreivanje tonosti mjerenja i tonosti mjernih instrumenata i mjera, prikladnija je
relativna pogreka koja je za pokazna mjerila definirana kao:

17

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
relativna pogreka

izmjerena vrijednost prava vrijednost

prava vrijednost

relativna pogreka

nazna ena vrijednost prava vrijednost

prava vrijednost

a za mjere:

Postotna pogreka (najbolje karakterizira mjerne instrumente) stostruka jevrijednost

kvocijenta apsolutne pogreke i vrijednosti koja je uzeta kao osnova za odreivanje
postotne pogreke.
Kod pojedinih tipova mjernih instrumenata, postotna pogreka izraava se:
-

u postotcima maksimalne vrijednosti mjernog opsega, za sve instrumente, osim

onih koji su navedeni u slijedee tri toke;
u postotcima prave vrijednosti za mjerila frekvencije s jezicima (za svaki
jeziak posebno);
u postotcima duine skale za kvocijentna mjerila;
u postotcima duine skale ili postotcima prave vrijednosti (oznaeno na skali),
za ommetre i instrumente s logaritamskom ili hiperbolikom skalom.

Prema vaeim standardima instrumente dijelimo u sedam razreda tonosti to je

vidljivo iz tablice 4.3.
Tablica4.3.
p(%)
Razred tonosti

0.1
0.1

0.2
0.2

0.5
0.5

1.0
1.0

1.5
1.5

2.0
2.0

2.5
2.5

5.0
5.0

Korekcija je vrijednost koju treba dodati izmjerenoj vrijednosti kako bi se dobila

prava vrijednost mjerene veliine, a ima istu vrijednost kao apsolutna pogreka sa
suprotnim predznakom.
Primjer 1 :
Na voltmetru mjernog opsega 150 V izmjeren je napon 112 V, a prava vrijednost mjernog napona je 112.4 V.
Koliko iznose apsolutna i relativna pogreka , korekcija, te pogreka u postotcima dogovorne vrijednosti ?

18

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

p a U iz U

pr

pr

112 112.4 0.4 V

U iz U
U

p%

pr

112 112.4
112.4

pr

U iz U pr
150

k 0.4 v

0.00356

100 0.267 %

Primjer 2 :
Pri odreivanju otpora U-I metodom ( sl.42. ), izmjeren je napon U =10 V i struja I = 1 A. Kolika je
sistematska pogreka, ako je

R A 0.1 , a RV 20 M

RX

RA

RS

V
U

U
10
I

RS

U
RA 10 0.1 9.9
I

p%

RX RS
100 1.01 %
RS

RV

Slika .4..2.

Kako bismo smanjili utjecaj sluajnih pogreaka, najvjerojatniju vrijednost mjerene

veliine odreujemo aritmetikom sredinom ili srednjom vrijednou pojedinanih
mjerenja. Ako je obavljeno n mjerenja, a pojedinani rezultati su X 1 , X 2 , ..... X n ,
onda je aritmetika sredina:

X1 X 2 ..........X n 1 n
Xi .
n
n i 1

Kod tonijih mjernih postupaka pojedinani se rezultati malo razlikuju. Ocjenu

preciznosti nekog postupka odreujemo pomou srednje kvadratne pogreke
pojedinanog mjerenja ili kako jo kaemo pomousrednje devijacije.:
s

1 n
Xi X
n 1

dok je srednja kvadratna pogreka aritmetike sredine:

19

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
sX

s
n

Primjer 3:
Na uzorku od 10 otpornika izvreno je mjerenje otpora. Kolika je aritmetika srednja vrijednost, standardna
devijacija pojedinanih mjerenja i standardna devijacija aritmetike sredine ?

Ri

9.70

9.80

9.99

9.95

9.76

9.81

10.19

10.17

9.93

10

10.27

1 n
Ri 9.957
n i 1

1 n
Ri R
n i 1

s%

0.197

s
100 1.978 %
R

sX

sR

sX
R

s
0.062
n

100 0.623 %

Aritmetika sredina odreuje se samo u sluaju kada su sva mjerenja izvrena s

jednakom pouzdanou. Ako to nije sluaj uvode se teine p i koje su mjera za
njihovu razliitu pouzdanost. Precizna mjerenja imaju veu teinu (vei p ) i obratno.
Ako su poznate standardne devijacije, teinu p i moemo odrediti prema izrazu:
pi

kons tan ta
,
s12

gdje za konstantu odabiremo proizvoljnu vrijednost prikladnu za raunanje.

Aritmetiku sredinu odreujemo prema izrazu:

20

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
n

p x p 2 x 2 ........ p n x n
x 1 1

p1 p 2 ........ p n

p
i 1

xi

p
i 1

Razliitu teinu u rezultatima mjerenja dobivamo kada neku veliinu mjerimo

instrumentima razliitog razreda tonosti. Logino je da instrument s najboljim
razredom ima i najveu teinu.
Primjer 4:
Mjerenjem otpora razliitim metodama dobili smo slijedee rezultate: 10.08; 10.05; 10.00; 9,95; i 10.05; 10.05 .
Standardne devijacije pojedinanih mjerenja iznose redom: 0.1; 0.08; 0.11; 0.05 i 0.20 . S obzirom na pouzdanost
mjerenja treba odrediti teine pojedinih mjerenja i najvjerojatniju vrijednost otpora.

k 0.1 - proizvoljno odabrana vrijednost konstante

iz

pi

k
dobivamo:
s i2

p1 10 ; p 2 15 .625 ; p3 8.64 ; p 4 40 ; p5 2.5

najvjerojatnija vrijednost otpora je:

n

p
i 1

Ri

0.99

p
i 1

4.1.

Mjerna nesigurnost

4.1.1.

Gaussova ili normalna razdioba

Ako raspolaemo s velikim brojem podataka, tada se rezultati rasipaju prema

Gaussovoj ili normalnoj razdiobi, koja je definirana funkcijom vjerojatnosti:

1 x x

2

x - aritmetika srednja vrijednost

- standardna devijacija.
Na slici 4.3.a dana je funkcija normalne (Gaussove) vjerojatnosti, a na slici 4.3.b
normalna (Gaussova) gustoa vjerojatnosti.
21

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

X: 15
Y: 0.8679

1.0

X: 20
Y: 0.9707

0.8

0.6

F(x)

Funkcija
raspodjele
vjerojatnosti

0.4

0.2

-0.2
0

10

15

20

25

30

35

40

45

50

Slika 4.3.a Funkcija normalne (Gaussove) vjerojatnosti

Slika 4.3.b Normalna (Gaussova) gustoa vjerojatnosti

Krivulja je zvonolikog oblika i asimptotski se pribliava osi x, s tjemenom na pravcu

x x0 , to je pokazano na slici 4.4.

22

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

Slika 4.4. Krivulja vjerojatnosti normalne razdiobe

Vjerojatnost da se prava vrijednost nalazi unutar granica intervala x1 i x 2 je:
x2

P x1 x x2 y x dx
x1

gdje je:

y x

1 x x

2

Najee se ove granice izraavaju simetrino u odnosu na aritmetiku sredinu:

x1 x k1 ;

x2 x k 2

Ovaj integral zapravo daje povrinu ispod krivulje u intervalu od x1 do x 2 (sl.4.1.).

Neke karakteristine vrijednosti ovog integrala dane su u tablici 4.4.

Tablica 4.4.vjerojatnost pri normalnoj razdiobi

Vjerojatnost da se x nalazi
Donja i gornja granica
Unutar granica
Izvan granica

x 0 0.674

0.500 50%

50 %

x0

0.6826 68.26 %

31.74 %

x 0 2

0.9545 95.45 %

4.55 %

x 0 3

0.9973 99.73 %

0.27 %

x 0 4

0.99994 99.994 %

0.006 %

23

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm
Primjer 5:
Od serije otpornika izmjeren je uzorak od 200 otpornika. Koliko e otpornika od ukupne serije imati vrijednost
unutar R 0.5 % , ako je aritmetika sredina uzorka 1000 , a standardna devijacija uzorka 2.5 ?
Traimo rjeenje integrala normalne funkcije razdiobe

u granicama od R do R :

P
(R R R )
1
2

R2

P( R

y ( R ) dR

R R2 )

R1

odnosno rjeenje integrala u granicama:

Rk
Uoavamo da je k 2 . Iz tablice dobivamo vjerojatnost P 95.45 % , to znai da e 95.45 % otpornika
od ukupne serije imati vrijednost unutar traenih granica.

4.1.2.

Pogreke ( ne )izravno mjerenih veliina

Na osnovi mjerenja nekih drugih veliina dobivamo raunskim putem traenu

veliinu. Pri tome se postavlja pitanje pogreke takvog rezultata. Mogui su sljedei
sluajevi:
a) Poznate su vrijednosti sistematskih pogreaka mjerenih veliina.
b) Poznate su standardne devijacije, odnosno srednje kvadratne pogreke
mjerenih veliina.
c) Poznate su granice pogreaka mjerenih veliina.

Statistike granice greaka izravno mjerenih veliina

Kod veeg broja mjerenih veliina potrebnih za odreivanje rezultata, manja je
vjerojatnost da e greka traenog rezultata dostii vrijednosti sigurne granice
greke. Te granice su esto preiroke, pa se u mjernoj praksi upotrebljavaju
statistike granice greke, koje se odreuju prema dole navedenom izrazu , s tom
razlikom da se umjesto standardnih devijacija uvrtavaju granice greaka pojedinih
mjerenih veliina:

y
Gi
i 1 xi

Ovako izraunana granica greke bie ponekad premaena, pa se zato kod njih
moe govoriti samo o njihovoj manjoj ili veoj statistikoj sigurnosti.
24

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Napomenimo jo da je raspodjela greaka raznih mjernih ureaja, instrumenata i
mjera, upotrebljavanih u mjernoj tehnici, takva da uz primjenu statistikih granica
greaka postiemo sigurnost od barem 95[%]. Upotrebom kvalitetnije mjerne opreme
postiemo sigurnost koja je ak iznad 99[%].
Standardna devijacija mjerenih veliina
Ako se mjerni rezultat funkcije y F ( x n ) odreuje mjerenjem pojedinanih veliina,
pa pri tome imamo rasturanje izmjerenih vrijednosti zbog djelovanja sluajnih
pogreaka, onda se vrijednost pogreaka mijenja od sluaja do sluaja prema iznosu
i prema predznaku. Ako znamo standardne devijacije pojedinanih mjerenja, ukupna
devijacija se izraunva iz:
2

F
s y
si .
i 1 xi

Moemo pokazati nain izrauna standardne devijacije kod nekih jednostavnih

funkcija s kojima se stalno susreemo:
a) standardna devijacija umnoka y x1 x2 je:

s y x22 s12 x12 s 22

b) standardna devijacija kvocijenta y

sy

s y s12 s 22

Ako je x1 x 2 i

x1
je:
x2

s12 x12 s 22
4
x 22
x2

c) standardna devijacija zbroja

s y % s12% s 22%

s y % s12% s 22%

y x1 x 2 je:
s y%

s1% s 2% dobivamo:
s y%

s x%
2

d) standardna devijacija razlike y x1 x 2 je:

25

x12 s12 x 22 s 22
x1 x 2

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
s y s12 s 22

x12 s12% x 22% s 22

s y%

x1 x 2

Srednja vrijednost
Srednja vrijednost je broj koji e predstavljati rezultat naeg mjerenja kad smo
izvrili vie uzastopnih, nezavisnih mjerenja iste veliine. Oznaimo tu veliinu sa
x, broj mjerenja sa n. Tako se dobiva distribucija mjerenja (x1,x2,x3,,xn).
Raunanje srednje vrijednosti provodi se po formuli:
n

i 1

xi

Naravno, ne moemo taj broj smatrati pravim iznosom traene veliine. To je samo
najbolja aproksimacija tog iznosa koja se moe dobiti iz dotine serije mjerenja, uz
pretpostavku da su pogreke nastale u mjernom postupku iskljuivo sluajne
prirode. Mjera za disperziju rezultata oko srednje vrijednosti dana je iznosom
standardne devijacije:

x
n

i 1

n 1

Ova formula rezultat je teorijskih razmatranja. Za veliki n (>25) obino se umjesto

n-1 u nazivniku stavlja n. Standardna devijacija predstavlja tonost s kojom je

izvreno pojedino mjerenje. to je ona manja, za niz mjerenja kaemo da je
toniji.
Prema teoriji vjerojatnosti, za veliki broj mjerenja, ije vrijednosti variraju prema
naelu sluajnosti, priblino 68% rezultata bit e unutar intervala radijusa s oko
srednje vrijednosti, 95% rezultata nalazit e se unutar radijusa 2s, a 99% unutar
radijusa 3s. Dakle, unutar intervala 3s nalaze se praktiki sve pogreke mjerenja.
Konani rezultat biljeimo u obliku

x x x
pri

emu

je

sxstandardno

odstupanjeilistandardna

aritmetikesredine:

26

devijacija

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

x
n

i 1

n(n 1)

Ova se formula dobiva primjenom formule za pogreke izvedenih veliina ako

shvatimo aritmetiku sredinu kao funkciju od
n pojedinanih mjerenja
(x1,x2,x3,,xn) od kojih je svako odreeno vlastitom pogrekom jednakom
standardnoj devijaciji s.
Prema teoriji vjerojatnosti, 68% je vjerojatno da se prava vrijednost mjerene
veliine nalazi unutar intervala radijusa sx oko srednje vrijednosti, 95% rezultata
nalazit e se unutar radijusa 2sx, a 99% unutar radijusa 3sx. Dakle, standardna
devijacija aritmetike sredine veliina je koja nam omoguuje da na osnovi mjernih
rezultata, u terminima vjerojatnosti, lociramo pravu vrijednost mjerene veliine. Za
veliki n ovaj e izraz prijei u:

x x
n

i 1

1
n

x x
n

i 1

a to je upravo oblik u kojem se on najee koristi.

Sloene pogreke
Ako je mogue ustanoviti iznos sistematske pogreke, tada moemo ukupnu
pogreku podijeliti na sistematsku i sluajnu pomou formule:
2
2
2
ukup
. slu . sistem.

Slino razmatranje moe se primijeniti i u sluaju kad je jedna veliina izmjerena

na vie razliitih naina ili u vie razliitih nizova mjerenja, pri emu je dobiveno n
srednjih vrijednosti, svaka s pripadnom pogrekom, tj. standardnom devijacijom.
Tada je ukupna srednja vrijednost:
n

x
i 1

a pogreka:

27

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

i 1

2
i

xi xi i
Metoda najmanjih kvadrata-linearna regresija
Pretpostavimo da u mjernom postupku dobivamo parove izmjerenih veliina (xi,yi)
tako da sami mijenjamo i biljeimo xi, ime neizravno mijenjamo i vrijednosti yi. Ako
izmeu veliina x i y postoji linearna ovisnost
y a x b

tada bi n parova vrijednosti (xi,yi) trebali, kad se ucrtaju u koordinatni sustav,

priblino leati na pravcu iju smo jednadbu naveli. Pretpostavimo da izmeu
promatranih veliina postoji linearna ovisnost i da su sva odstupanja od pravca
sluajne prirode. Nepoznate parametre pravca tada moemo izraunati
zahtijevajui da suma
n

y (a x b)
i 1

ima minimum, te traei parametre pravca s kojima e se to dogoditi. Gornja e

suma imati minimum ako su njene parcijalne derivacije prema oba parametra
jednake 0 (nula) Deriviranjem i izjednaavanjem s nulom, te rjeavanjem tako
dobivenog sustava, dobivamo parametre pravca regresije:

x y x y
x2 x

b y a x
Pripadne pogreke (dobivene drukijim razmatranjem) e biti:
2

1 y 2 y
2
a

n x2 x2

1 a x 2 x

Ako je pak pretpostavljena ovisnost oblika y=ax, tada je

a

xy
x2

28

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
s pogrekom

1 y 2 2
a .

n x 2

Napomenimo jo da je ova metoda vrlo iroko primjenljiva, pa i na ovisnosti koje

nisu linearne. Na neke od njih metodu moemo primijeniti izravno, dok neke druge
moemo logaritmiranjem svesti na linearne i traiti pravac regresije za parove (ln
x , ln y).
4.1.3.

Grafovi

Cilj mnogih pokusa je pronalaenje ovisnosti izmeu izmjerenih veliina. To se

moe postii grafikim prikazivanjem dobivenih rezultata. Pretpostavimo da smo u
naem pokusu mijenjali neku fizikalnu veliinu x i time uzrokovali promjenu neke
druge, o njoj zavisne, fizikalne veliine y. Na taj senain dobivaju parovi mjerenih
vrijednosti (xi,yi) koje onda kao toke u pogodnom mjerilu ucrtavamo u koordinatni
sustav. Pritom valja slijediti ove upute:
1. Nacrtati graf na papiru dovoljne veliine kako toke ne bi bile suvie sabijene
jedna uz drugu. Naime, iz sabijenog grafa moda nee biti sasvim uoljiv karakter
ovisnosti izmeu izmjerenih veliina, npr. Moemo segment parabole proglasiti
pravcem ili obratno.
2. Uz graf treba biti vrlo kratki opis (nekoliko rijei), u kojem e biti naznaeno o
kojim se veliinama radi, te mogue podaci o ostalim parametrima i uvjetima
vezanim uz nacrtanu seriju mjerenja.
3. Nezavisna varijabla (veliina koju vritelj pokusa moe neposredno podeavati
po svojoj volji) ucrtava se du x-osi, a zavisna (ona koja se tijekom pokusa mijenja
uslijed promjena nezavisne varijable) ucrtava se du y-osi.
4. Uz krajeve svake osi oznaiti veliinu koja joj je pridruena te jedinice u kojima
je os badarena u uglatim zagradama (npr. T[s] je vrijeme u sekundama). Ako smo
os badarili u jedinicama koje su decimalni dijelovi ili pak dekadski viekratnici
dotine veliine, to takoer valja naznaiti (npr. B[10-5T] znai da dio skale duljine 1
na osi predstavlja promjenu magnetskog polja B za 10-5T). Veliine moraju
obvezno biti izraene u jedinicama meunarodnog sustava (SI) pri emu je
dozvoljeno koristiti prefikse (npr. Cm, kg itd.)
5. Svaku os badariti tako da nakon ucrtavanja toaka ne ostane previe praznog
prostora ni u jednom smjeru (npr. ako nam se vrijednosti veliine prikazane na osi
x nalaze u rasponu od 0.2 do 0.8, tada je dobro odabrati skalu koja ide od 0 do 1.0;
ako bismo stavili npr. od 0 do 2.0, ostalo bi nam previe praznog prostora.) Svaku
29

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
os valja poeti od 0 ako je to mogue, tj. ako najmanja vrijednost na nekoj osi nije
puno vea od raspona izmeu najmanje i najvee vrijednosti.
6. Ucrtati pravac (ili glatku krivulju) koji najbolje odgovara eksperimentalnim
tokama, naznaivi parametre ovisnosti dobivene raunom (kompjutorski ili
pjeice). Na slici (4.5.) pokazan jednostavan primjer grafa ovisnosti puta o
vremenu kod jednolikog gibanja. U odreenim trenucima vremena biljeen je
prevaljeni put. Brzina, koja je zapravo koeficijent smjera ucrtanog pravca regresije,
dobivena je metodom najmanjih kvadrata iz eksperimentalnih toaka.

s(m)
3
2
1

t (s)

Slika 4.5. Ovisnost puta o vremenu

Primjer 6:
Otpornici od 10 imaju standardnu devijaciju 0.2 %, a otpornici od 100 standardnu devijaciju od 2 %.
Koliku postotnu devijaciju ima serijska kombinacija takva dva otpornika ?

R R1 R2 110
apsolutni iznos standardnih devijacija je:

R
s1 1 s1% 0.02
100

R
s 2 2 s 2% 2
100

Standardna devijacija serijske kombinacije bit e:

2

R R
s
s1
s 2 s12 s 22 2

R
1 2
s
s % 1001.82 %
R

30

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Primjer 7:
Prikaz mjerenje pri igranju Wii kuglanja (sl. 4.6.a) uspjeno bacanje i (sl. 4.6.b) neuspjeno bacanje:

Signal sa
prekidaa da
je uspjelo
bacanje

Ubrzanje (g)

Podaci

Uspjean

Vrijeme [s]

Slika 4.6.a Uspjeno bacanje

Podaci

Ubrzanje (g)

Nema signala
za uspjeno
bacanje !

neuspjean

Vrijeme [s]

Slika 4.6.b Neuspjeno bacanje

31

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm
Prikaz uspjenosti kuglanja (sl. 4.7.)
Histogram & Funkcija gustoe vjerojatnost

Uspjean
Neuspjean

Maksimalno ubrzanje

Slika 4.7. Uspjenost kuglanja

Evaluacija mjerne preciznosti mjerna tonost.
Rezultat mjerenja: PROCIJENJENA VRiEDNOST I MJERNA NESIGURNOST
Pravilno mjerenje je procedura koju treba ponoviti dovoljan broj puta kako bi se
utvrdila mjerna nesigurnost tonost(Guide to the Expression of Uncertainty of
Measurements,International Standard Organization ISO, 1993.)
Tonase vrijednosts nekom vjerojatnosti nalazi u krugu oko izmjerenevrijednosti.
irina togakruga je informacija o mjernoj nesigurnosti.
Definicije:
Mjerena veliina je centralni element seta rezultata koji su dobiveni mjerenjem.
Ponavljanje mjerenja daje rezultate koji se mogu okarakterizirati kao stohastika
veliina.
Mjerna nesigurnost je parametar koji sepridruuje rezultatima mjerenja.
Mjernu nesigurnost karakterizira disperzija. Mjera disperzije jestandardna devijacija.
Komponente mjerne nesigurnosti
32

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Komponente koje se odreuju iz statistike raspodjele izmjerenih vrijednosti
okarakterizirane su eksperimentalnom standardnom devijacijom.
Standardna nesigurnost tipa A (oznaka
)odreuje se statistikom analizom
rezultata koji su dobiveni ponavljanjemmjerenja.
Uzrok ovog tipa standardne nesigurnosti se dri neodreenim.
Veliina se smanjuje poveanjem broja mjerenja.
Raspodjela rezultata mjerenja nesigurnost tipa A
Promatrajmo skup diskretnihvrijednosti (mjerenja) i nahorizontalnu os nanesimo
izmjerenu vrijednost, a na vertikalnu os broj mjerenja kojima je izmjerenata vrijednost
(sl. 4.8.).
fI
55
50
45
40
35
30
25
15
10
5
2

10 11 12

XI

Slika 4.8. Frekvencija rezultata mjerenja

Broj ponavljanja pojedine vrijednosti nazivamo frekvencija rezultata merenja (fi).
Srednja vrijednost mjerenja

Raspodjela rezultata mjerenja nesigurnost tipa A

Histogram je grafiki prikaz rezultata mjerenja u kojem apcisapokazuje skupove
rezultata mjerenja unutar opsega mjereneveliine, a ordinata frekvenciju njihovih
ponavljanja.
33

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Pri mjerenju kontinuirane veliine skup mjerenja ini diskretni skup koji se
meusobno razlikuju zadiferencijalno male prirataje (sl. 4.9.)

Slika 4.9. Mjerenje kontinuiranog signala

Osnovni parametri koji karakteriziraju nesigurnost tipa A:
1. gustoa raspodjele vjerojatnostirezultatamjerenja f(x);
2. funkcija raspodjele vjerojatnosti rezultata mjerenja F(x).
Kod vrlo tonih mjerenja rezultati mjerenja imaju normalnuraspodjelu ako se u
intervalu odreenom s 2 u odnosu na srednju vrijednost mjerenja nalazi dvije
treinerezultata mjerenja (66.6%, sl. 4.10.).

Slika 4.10. Normalna raspodjela za 2

Sluajna raspodjela karakteristika
mjernenesigurnosti tipa A.

je

sluajnih

(66.6%)
dogaaja

karakterizira

Procjena nesigurnosti tipa B

Zbogogranienog
vremenaiogranienih
sredstavaveina
komponentinesigurnostineodreuje se eksperimentalnousklopuaktualnogmjerenja.
Osimtoga,mjerni
jerezultatvrlo
estoproizvodsamojednogmjerenja,
34

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
pasenesigurnostmoraprocijenitinatemeljuinformacijakojimaraspolaemo.
ProcjenanesigurnostiBtipamoe setemeljitina:
Specifikacijama mjerne opreme,
Podacima o umjeravanju mjerila,
Podacimaonesigurnostiupotrijebljenihkonstantiidrugihpodatakakojis
upreuzetiizprirunika ili nekihdrugihizvora,
Podacima o ponovljivosti i obnovljivosti,
Podacima o ranije provedenim slinim mjerenjima,
Iskustvu i znanju o svojstvima relevantnih mjerila,
Procjeni nesigurnosti ispravka,
Raznimdrugiminformacijamakaoto su:zaokruivanje,
kvantizacija. histereza, razluivost.
Budui
dasuizvoripodatakarazliiti
podacimogubitirazliito
iskazanipaihtrebaproraunati u nesigurnostiskazanustandardnimodstupanjem.
Procjena nesigurnosti B tipa iz graninih pogreaka
Uspecifikacijamamjerilaobino sunavedene tonosti, odnosno granine pogreke
mjerila.
Granina
pogreka
mjerilajenajvea
doputena
pogreka
kojumjerilosmijeimatiuzuvjetpravilneuporabe,
adasejouvijekdriispravnim.
Iskazivanjegraninih pogreaka razlikujesekodanalognihidigitalnihmjerila.

35

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

5. ELEKTRINI MJERNI INSTRUMENTI

5.1.

Openito o elektrinim mjernim instrumentima

Elektrini mjerni instrumenti mjere elektrine veliine. Mogu biti analogni ( uglavnom
imaju skalu i kazaljku ) ili digitalni ( imaju digitalni zaslon ).
Analogni instrumenti (sl. 5.1.)iznos mjernog rezultata Y pokazuju kao umnoak
poloaja kazaljke na skali ( otklon ) i konstante instrumenta k .
Y k

Skala
Kazaljka
Stalni
magnet
Spiralna
opruga
Podeavanje
nule

Kompenzacijski
otpornik

Jezgra od
mekog eljeza

Pokretni svitak

Slika 5.1. Analogni mjerni instrumenti

Konstanta instrumenta je koeficijent kojim treba pomnoiti broj proitanih podjela
kako bi se dobila vrijednost mjerene veliine. Ukoliko konstanta nije zadana
dobivamo je iz omjera:
Y
k m ax
m ax
Ym ax - maksimalna vrijednost mjerene veliine, odnosno mjernog opsega

m ax - maksimalni broj na skali instrumenta.

36

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Primjer 7:
Struja se mjeri ampermetrom mjernog opsega 1.2 A i 100 d.sk. ( dijelova skale ). Kolika je mjerena struja ako
je oitan otklon od 60 d.sk. ?

I m ax

m ax

1 .2
60 0.72 A
100

Kod univerzalnih instrumenata s vie mjernih podruja i vie veliina koje mogu
mjeriti ( struja, napon, otpor itd. ) treba paziti na prikljuak stezaljki prema odabranoj
vrsti mjerne veliine. Osim toga, uvijek treba odabrati optimalno mjerno podruje
zbog smanjenja pogreke.
Pogreka analognog instrumenta definirana je razredom tonosti (indeks klase), koji
pokazuje maksimalne granice pogreke u postocima dogovorne vrijednosti (DV),
koja najee odgovara gornjoj granici mjernog opsega.
p%

pa
100
DV

p a - apsolutna pogreka.

Digitalni mjerni instrumenti(sl. 5.2.) pokazuju mjerni rezultat odreenim brojem

znamenki i najee oitani broj predstavlja mjernu vrijednost. Kao i kod analognih
instrumenata potrebno je odabrati optimalno mjerno podruje.

Slika 5.2. Digitalni mjerni instrument

37

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Pogreke digitalnih instrumenata izraavamo drukije od analognih:
a)
b)
c)
d)

postotkom od oitane vrijednosti ( % of Rdg.)

postotkom od mjernog opsega ( % of. Range )
x znamenki
x volta, ampera, oma

U praksi se koriste kombinacije prije spomenutih oznaka:

1. a + b ( npr. 0.1% oitane vrijednosti + 0.15% od mjernog opsega )
2. a + c ( npr. 0.1% oitane vrijednosti + 0.02 V ).
Pokazni i mjerni opseg
Svi mjerni instrumenti imaju skalu (analogni) ili zaslon (digitalni) za prikaz izmjerene
vrijednosti. Skala se sastoji od gradacije i pripadajue numeracije. Gradaciju ine
podjele na brojanici instrumenta (samo za analogne instrumente), koje nam
odreuju poloaj kazaljke pri mjerenju. Razmak izmeu dvije susjedne podjele
zovemo jedinicom podjele skale. Pokazni opseg obuhvaa cijelu duinu skale
mjernog instrumenta, ili cijeli interval odabran na zaslonu. Mjerni opseg obuhvaa
samo duinu skale (analogni) ili duinu intervala ( digitalni ) od donje do gornje
granice mjerenja s odreenom tonou. U vezi stim moramo definirati i mjerni domet
instrumenta, to je zapravo gornja granica mjernog opsega ili maksimalna vrijednost
mjernog opsega.
Strujna i naponska osjetljivost instrumenta
Osjetljivost mjernih instrumenta ovisi o njihovom potroku energije. Instrumenti s
velikim brojem zavoja i velikim unutarnjim otporom imaju veliku strujnu osjetljivost i
malu naponsku osjetljivost, pa su pogodni za mjerenje malih struja, a zbog male
naponske osjetljivosti upotrebljavaju se kao voltmetri. Suprotno od njih, instrumenti s
malim brojem zavoja i malim unutarnjim otporom imaju veliku naponsku osjetljivost i
malu strujnu osjetljivost. Takvi instrumenti su pogodni za mjerenje vrlo malih napona,
pa ih zbog male strujne osjetljivosti koristimo kao ampermetre jer zbog malog pada
napona na njima imaju vrlo mali utjecaj na stanje u strujnom krugu.
Vano je znati da osjetljivost instrumenta nije isto to i tonost instrumenta. Na
alost, vrlo esto poveanjem osjetljivosti smanjujemo tonost pri mjerenju.
Tonost mjerenja
Kolika je tonost mjerenja ovisi o preciznosti instrumenata i aparata, o odabiru
mjerne metode, uz, to je znaajno, odgovornosti iskustvo mjeritelja ili vie njih.
Pogreke pri mjerenju ne mogu se izbjei, ali se mogu smanjiti, tj. uzeti u obzir pri
obradi mjernih rezultata. Openito, pogreke moemo svrstati u dvije grupe.
38

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Sistematske pogreke pri mjerenju javljaju se zbog pogreke mjernih instrumenata,
zbog nepravilno odabrane mjerne metode, zbog subjektivnosti i sl.
Sluajne pogrekeovise o promjenama u instrumentima i njihovoj okolici. Utjecaj
sluajnih pogreaka moe se smanjiti izvoenjem vie mjerenja pod istim uvjetima.
Za rezultat uzimamo aritmetiku sredinu svih mjerenja, to je najvjerojatnija vrijednost
mjerene veliine.

5.2.

Statike karakteristike mjernih instrumenata

Na slici 5.3. prikazane su karakteristike mjernog instrumenta.

Tonost

Ulazna i
izlazna
impedancija

Preciznost
Histereza
Razluivost
Ponovljivost
Linearnost
Osjetljivost

Pokretljivost

Stabilnost

Slika 5.3. Karakteristike mjernog instrumenta

Tonost i preciznost

Tonostje karakteristika instrumenta koji pokazuje vrijednost blizu prave

vrijednosti.
Preciznostje karakteristika instrumenta koji pokazuje vrijednosti koje su
meusobno bliske. (sl. 5,4.)

39

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Tonost
Loa

Loa

Preciznost

Dobra

Dobra

Slika 5.4. Tonost i preciznost mjernog instrumenta

Razluivost
Razluivostje sposobnost razlikovanja bliskih vrijednosti.Za instrument s analognim
prikazom: najmanja podjela na skali definira morazluivosti (sl. 5.5.).

Slika 5.5. Razluivost analognog instrumenta

Za

instrumente s digitalnim prikazom: jedinica posljednje brojke je karakteristika

razluivosti (sl. 5.6.)

40

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

Slika 5.6. Razluivost digitalnog instrumenta

Razluivost se definira u odnosu na domet mjerenja,npr. 1 V u odnosu na U=1.35V.
esto se tajodnos definira kao odnos najmanje mjere i mjernog dometa instrumenta,
odnosno skretanja pune skale upostocima. Kada se radi o digitalnom instrumentu
tada je bitna jedinica zadnjebrojke u odnosu na brojbrojki.

Linearnost
Linearnost je mjera linearne ovisnosti ulaznih i izlaznihveliina u mjernom podruju u
kojem je predvien rad ureaja.
Pogreka linearnosti odreuje se maksimalnim odstupanjemod optimalnog pravca.
Pogreka linearnosti se definira kao:

yi - izmjerena vrijednost za xi ulaz

ymax - najvea vrijednost izlaza koja se moe izmjeriti ureajem
a i b - nagib i odsjeak optimalnog pravca.
Na slici 5.7. prikazana je pogreka linearnosti.
41

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

Slika 5.7. Pogreka linearnosti

Optimalni pravac dobiva se izraunavanjem parametara (nagib a iodsjeak b)
koristei se metodom najmanje kvadratne pogreke (leastsquare method LSM, sl.
5.8.):

Slika 5.8. Dobivanje optimalnog pravca

Parametri optimalnog pravca
Parovi (xi,yi), i=1,n su promatranetoke mjerenja (sl. 5.9.). Trai se minimum izraza

42

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

Slika 5.9. Parovi mjernih toaka

Parametri a i b dobivaju se iz jednadbi:

=

=1
2

Optimalni pravac

=1 =

=1

2
=1

=1
2

prikazan je na slici 5.10.

Slika 5.10. Optimalni pravac

43

=1

=1

=1

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Osjetljivost
Osjetljivost ( sl. 5.11.) mjernog sustava ili instrumenta je

Promjenljiva osjetljivost (npr. ako sustav

ima prijenosne kvadratne
karakteristike, onda je osjetljivost
krivulja prvog reda)

Konstantna osjetljivost
(linearni sustav)

Slika 5.11. Konstantna i promjenljiva osjetljivost

Pokretljivost
Pokretljivost mjernog sustava je odreena pragom, odnosnoveliinom promjene
ulaznog signala koja e dovesti do inicijalnogpomaka. U tom se smislu definira
najmanji mjerni opseg irazluivost.
Primjer
Digitalni voltmetar s etiri brojke najmanjeg mjernog podruja 100 mV ima pokretljivost:
100mV 1/10000 = 0.01mV
Stabilnost
Stabilnostmjernog ureaja definirase u odnosu na razne promjene,ali se prije svega
odnosi na promjene u vremenu (sl. 5.12.).
Dugotrajne mjerne nesigurnosti, npr.f/f=2x
Kratkotrajne mjerne nesigurnosti, npr.f/f= 1x
44

za godinu dana
na 10 sekundi.

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
f
10 10
f

6
5

Kratkotrajna

4
3

Dugotrajna
2
1
0
0

10

15

20 sati

Slika 5.12. Dugotrajna i kratkotrajna stabilnost

Ponovljivost
Pri analizi ponovljivosti promatramo mjernu nesigurnostkoja se dobiva kada na ulaz
dovodimo vrlo precizno istuvrijednost:

Histereza
Histereza je pojava koja dovodi do neponovljivog pokazivanja instrumenta u
ovisnosti o nainu promjena ulazne veliine pri mjerenju.
Mjera histereze je maksimalna razlika izlaznih vrijednosti koje sedobivaju za istu
ulaznu vrijednost:

Idealni pravac

y
y1.g

Idealni pravac

y1.g

y1.sr
y1.d

Qn

y1.sr
y1.d

Qn

x1

x1

Slika 5.13. Utjecaj histereze na pokazivanje instrumenta

45

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Pokazivanje instrumenta je vee pri smanjivanju u odnosu napokazivanje pri
poveavanju mjerene veliine za istu vrijednost mjerne veliine!

Ulazna i izlazna impedancija

Pri mjerenjima u kojima promatramo periodike signale, a i pri drugimmjerenjima u
kojima je ulazni signal promjenljiv definira se pojam ulazneimpedancije ureaja za
mjerenje i izlazne impedancije materijalizirane mjere. Shema mjerenja prikazana je
na slici 5.14.

Test
generator

Nepoznata ulazna
impedancija

Slika 5.14. Mjerenje ulazne impedancije

Mjerena struja i mjereni napon su funkcija unutarnje impedancije izvora, prikljuene
impedancije i efektivne vrijednosti ulaznog signala.

Nepoznata izlazna impedancija generatora:

46

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Nepoznata izlazna
impedancija

Poznati otpornik

Slika 5.15. Mjerenje izlazne impedancije

Dinamike karakteristike mjernih instrumenata
Model instrumenta, tj. matematiki izraz kojipovezuje ulaz i izlaz,moe se
aproksimiratilinearnom kombinacijom izvoda ulaznogsignala:
Ulaz (mjerena veliina):
x

Red n odreuje redprijenosne funkcije mjerenja.

Za n = 0 (nulti red prijenosne funkcije mjerenja):

MJERNI
INSTRUMENT

Gdje je koeficijent
statika osjetljivost.
Za n=1 (prvi red prijenosne funkcije mjerenja):

Izlaz (prikazana veliina):

y

5.3.

Vrste mjernih instrumenata

Instrumenti s ukrienim svicima

Ovi instrumenti rade na principu zakretnog momenta i protumomenta koje postiemo
pomou dva vrsto povezana svitka meusobno zakrenuta za kut 2 . Svici su
smjeteni u zranom rasporu permanentnog magneta. Kad prikljuimo instrument
kroz svitke prolaze dvije struje koje stvaraju momente suprotnih smjerova. Zakretanje
je u smjeru veeg momenta. Zrani raspor je na krajevima iri kako bi kod
47

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
odreenog kuta zakretanja dolo do izjednaenja sila momenta i protumomenta, to
zaustavlja zakretanje ( sl.5.16.).

Vrijednosti

momenata

razmjerne jakosti struja

M1 i M 2 upravo su
.
I1 i I 2 .

M 1 k1 I1 f1 ( )

M 2 k2 I 2 f 2 ( )
Uvjet ravnotee :
.

M1 M 2 ,

I1

I
2

Slika 5.16. Instrument s ukrienim svicima

Instrumenti s pominim svitkom
Na slikama 5.17. i 5.18. prikazana je principijelna izvedba instrumenta. Svitak na
pominoj jezgri postavljen je u sredini izmeu polova permanentnog magneta na
kojima su polni nastavci od mekog eljeza. U vrlo malom zranom rasporu izmeu
jezgre i polnih nastavaka djeluje jako magnetsko polje koje dovodi do zakretanja
pomine jezgre. Struja na svitak dovodi se kroz spiralna meusobno izolirana pera,
koja za funkciju imaju stvaranje protumomenta i vraanje kazaljke na nulu u
iskljuenom stanju instrumenta.

Slika 5.17. Osnovni dijelovi instrumenta s pominim svitkom

1. pomoni svitak
2. polovi permanentnog magneta
3. jezgra od mekog eljeza.

48

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Protjecanjem elektrine struje kroz svitak stvara se zakretni moment :

M 1 k1 I
Protumoment spiralnih opruga odreen je kutom zakretanja pomine jezgre i
konstantom spiralnih pera.

M 2 k2

Uvjet ravnotee za konstantnu struju :

M1 M 2 0
k1 I k 2
I

k2

k1

k1 - strujna konstanta pominog svitka

k 2 - mehanika konstanta spiralnih
Pera.

Slika 5.18. Izvedba instrumenta

Otklon na instrumentu s pominim svitkom razmjeran je dakle struji I pominog
svitka, odnosno skala instrumenta je linearna. Konstantu k1 nazivamo strujnom
konstantom.
Instrument s pominim svitkom i permanentnimmagnetom, vidljiv na slici5.18., sastoji
se od jakogpotkoviastog magneta na kojem su polni nastavci (P1 iP2). Izmeu
polova nalazi se jezgra (E) u obliku valjka od mekog eljeza. Zrani raspor se odabire
tako da unjemu vlada snano, praktiki homogeno magnetskopolje, tj. da je u
zranom rasporu magnetska indukcija stalna. to je vea indukcija u zranom
rasporu to sepoveavai osjetljivost instrumenta. U tom zranomrasporu izmeu
polnih nastavaka i jezgre nalazi se laganialuminijski okvir koji se moe okretati oko
osovine.
Instrument sa zakretnim svitkom i permanentnim magnetom upotrebljivi su samo za
mjerenja istosmjernih struja, jer jesamo pri istosmjernoj struji mogue dobiti miran
otklon.Kod izmjenine struje, zakretni moment koji otklanja svitak mijenja smjer u
49

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
svakojpoluperiodi, a pomini organ ne moe slijediti tako brze promjene smjera pa
ostaje u nultompoloaju. Ovi instrumenti mogu se graditi s tako velikom osjetljivou
da mogu sluiti kaogalvanometri za mjerenje vrlo slabih struja i napona, jer se
odlikuju vrlo malom vlastitompotronjom.
Instrumenti s pominim svitkom i permanentnim magnetom zbog dobrih svojstava od
kojihvalja istaknuti linearnost skale, koriste se danas kao indikatori kod razliitih
elektronikihinstrumenata i kao zasebni instrumenti ("obini" univerzalni instrumenti).
Posebno trebaistaknuti njihovu upotrebu kao nul-indikatora, tj. kao instrumenata na
kojima oitavanje treba podesiti nanulu. Kod nul-indikatora nulti poloaj kazaljke je u
sredini skale.
Instrumenti s pominim magnetom
Razvoj magnetskih materijala omoguio je primjenu instrumenata s pominim
magnetom u suvremenoj mjernoj tehnici. Najvea prednost im je u jednostavnosti
izvedbe ( sl. 5.19. ). U obliku okrugle ploice popreno je postavljen magnet od
kvalitetnog tvrdog magnetskog materijala koji se giba u polju dvodijelnog
nepominog svitka u okruenju cilindrinog eljeznog plata.
Za razliku od instrumenta s pominim svitkom, ovaj tip instrumentaje neto manje
osjetljiv, ali se istie manjom osjetljivou na preoptereenje (mjerna struja ne prolazi
kroz pokretne dijelove), to je vano za pogonske instrumente. Niska tonost (klasa1)
i niska cijena na tritu.

1.
2.
3.
4.
5.

Svitak kroz koji protjee mjerena struja

Pokretni magnet
Lopatica za zrano priguenje
Nepokretni magnet
Zatitni eljezni oklop

1- Svitak kroz koji protjee struja

2- Svitak kroz koji protjee struja
3- pokretni magnet
4- Zatitni eljezni oklop

Slika 5.19. Instrument s pominim magnetom

50

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Otklon ovisi o konstanti i kvadratu struje

Instrumenti s pominim eljezom

Izvedba s koncentrinim listiima prikazana je na slici 5.20.

Slika 5.20.Izvedba instrumenta s pominim eljezom

Kao to se vidi, unutranjost svitka je koncentrino smjetena u dva eljezna listia
na meusobnoj udaljenosti od 1 mm. Prvi listi ( k1 ) , koji je obino pravokutnog
oblika privren je na os te se moe zakretati, dok je drugi ( k2 ) stalno privren
na tijelo svitka. Protjecanjem elektrine struje stvara se magnetsko polje koje
magnetizira istodobno oba listia istoimeno to dovodi do meusobnog odbijanja
listia. Pomini listi se zakrene, a kazaljka otkloni. Budui da odbojna sila izmeu
listia raste s kvadratom struje skala e biti kvadratina.
Kod izmjenine struje aktivni moment je razmjeran efektivnoj vrijednosti.

Karakteristian je po tome to mjeri efektivnu vrijednost neovisno o valnom obliku.

Ima veliku preoptereenost (nema zakretnih dijelova koji vode struju), dok na tonost
utjeu histereza, vrtlone struje i nelinearnost krivulje magnetiziranja kod izmjeninih
veliina.
Instrumenti s pominim eljezom upotrebljavaju se posebno kao pogonski i ugradni
instrumenti za rasklopne ploe. Njihov utroak iznosi od 1 do 5 VA, a u nekim
sluajevima i do 10 VA. Pored ove izvedbe radi se i u izvedbi s radijalnim listiima.

51

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Kvalitetniji materijali omoguili su izvedbe ovih instrumenata i u klasi 0.2 , pa ak i u
klasi 0.1.

5.4.

Proirivanje mjernog opsega instrumenta

Otklon instrumenata s pominim svitkom ovisi o istosmjernoj struji koja tee kroz
njihov pomini svitak. Ta jestrujavrlomala i rijetko je potrebno vie od 20 [mA] kako bi
se postigao pun otklon instrumenta. Meutim, mjerni opseg instrumenta moe se po
volji proiriti upotrebom paralelno spojenih otpornika (shuntova). Instrumenti s
pominim svitkom omoguavaju i mjerenja istosmjernih napona, jer se mjerenje
napona moe uz pomo Ohmova zakona svesti na mjerenje struje. Tu se
odgovarajui mjerni opseg postie pomou predotpornika.
Proirivanje strujnog mjernog opsega
Proirivanje strujnog mjernog opsega instrumenta s pominim svitkom postie se
shuntiranjem tako da samo jedan dio mjerene struje tee kroz svitak. Pri tome se ne
smije izravno shuntirati svitak instrumenta jer je otpornost njegova bakrenog namota
temperaturno
promjenljiva.
Zato
seuserijusasvitkomdodajekompenzacijskiotpornikodotpornogmaterijala
ijisetemperaturnikoeficijentmoezanemarititakodaotpornostteserijskekombinacijebud
etemperaturnoneovisna.
Neka je Ra otpornost svitka, unutarnja otpornost instrumenta i predotpornika, a Ia
struja kroz instrument. Kako bi bilo mogue mjeriti struju I koja je vea od struje Ia,
potrebno je paralelno instrumentu spojiti shunt otpornosti Rs kao to je pokazano na
slici5.21.
Ra

Ia
I - Ia

Rs

Slika 5.21. Proirenje mjernog opsega ampermetra

Na temelju jednakosti napona paralelne veze otpornika:

I a Ra ( I I a ) Rs ,
dobiva se vrijednost otpornosti shunta:
Rs

Ra I a
.
I Ia

52

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
.
U praksi se u velikom broju koriste ampermetri s vie mjernih opsega, iji se mjerni
opseg mijenja okretanjem jednopolne preklopke. Tada se upotrebljava viestruki
shunt kao na slici 5.22.
Ra
Ia

R
R2

R1

R3

R4

2
P

3
I

Sl. 5.22. Ampermetar sa etiri strujna mjerna opsega

Pomouinstrumenta ija je struja Ia, a unutarnja otpornost Ra, potrebno je postii
mjerne opsege: I0, I1, I2 i I3. Neka je:
I0 = n0 Ia, I1 = n1 Ia, I2 = n2 Ia, I3 = n3 Ia .
Postavljanjem preklopke u poloaj 0, tj. ukljuivanjem najmanjeg mjernog opsega I0,
paralelno sa instrumentom prikljuena je otpornost:
R = R1 + R2 + R3 + R4.
Na osnovi jednakosti napona te odnosa najmanjeg mjernog opsega I0 i struje, kroz
instrument Ia dobiva se:
R

I a Ra
R
a .
I 0 I a n0 1

Postavljanjem preklopke u poloaj 1, serijski je s instrumentom spojen otpornik

otpornosti R1, a s njim paralelno otpornici R2, R3 i R4:

( R1 Ra ) I a ( R R1 )( I1 I a ),
R R1

( R1 Ra ) I a ( R1 Ra ) I a ( R1 Ra ) I a

,
I1 I a
n1 I 0 I a
n1n0 I a I a
53

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
odnosno:

R R1

R1 Ra
.
n1n0 1

R R1

R1 R(n0 1)
,
n1n0 1

dobiva se:

R1 (1 n1n0 ) R1 R(n0 1) R(n1n0 1)

,
n1n0 1
n1n0 1
Ili poslije sreivanja:

1
R1 R 1 .
n1
Istim postupkom mogue je dobiti i relacije za ostale poloaje prekidaa.
Dakle, vrijednosti su otpornika shunta:

1 1
R2 R ,
n1 n2
1 1
R3 R ,
n2 n3
R4

R
.
n3

Najvei napon na shuntu dobiva se kada je ukljuen najvei mjerni opseg, tj. za
poloaj 3 preklopke P. Taj napon iznosi:

n n 1
R
1 R
U I v ( Rv R R4 ) I v Rv v v I v Rv 0 3
.
n0 1 n3 n0 1

n3 (n0 1)
Ako je omjer n0 blizu jedinice, znatno e se poveati napon na paralelnim otporima
kod veih mjernih opsega.
mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm
mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm
mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm
mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm
54

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Proirivanje naponskog mjernog opsega
Proirivanje naponskog mjernog opsega postie se spajanjem predotpora Rp u seriju
sa svitkom instrumenta, kao na slici 5.23., pa je:
Uv
Rp

Rv

I
U

Slika 5.23. Proirivanje naponskog mjernog opsega.

U U v U v

,
Rp
Rv

R p Rv

(U U v )
,
Uv

gdje je Rv unutarnja otpornost voltmetra, Uv napon na instrumentu, a U napon koji se

mjeri.
Odnos Rv/Uv naziva se karakteristinom otpornou voltmetra. To je otpornost
predotpornika kojom se postie poveanje mjernog opsega voltmetra za 1 volt.
Jednaka je recipranoj vrijednosti struje voltmetra pri punom otklonu. U uobiajenim
izvedbama iznosi od 102 do 105 [/V].
Pomini svitak je redovito izraen od bakrene ice, pa porast temperature za 1 [C]
izaziva poveanje njegova otpora za oko 0,4 [%]. Ako bi se kod mjerenja malih
napona prikljuio svitak izravno na mjereni izvor napona, struja svitka i otklon
kazaljkezavisili bi ne samo od mjerenog napona,ve i od temperature svitka. Utjecaj
promjene temperature tada iznosi:

pt %

Rsv
100,
R p Rsv (1 )

gdje je temperaturni koeficijent otpornosti Rsv svitka, a promjena temperature.

Stoga pri mjerenju napona treba uvijek dodati predotpornik koji nije temperaturno
zavisan (ili ima negativan temperaturni koeficijent). Ako se zahtijeva da promjena
temperature od 10 [C] ne utjee vie od 0,2 [%], potrebno je dodati temperaturno
nezavisni predotpornik ija je otpornost 19 puta vea od otpornosti svitka namotanog
bakrenom icom. Posebnim spojevima prema Swinburnu iIi Campbellu moe se
temperaturni utjecaj otkloniti sa znatno manjim predotpornikom.
Kod voltmetara s vie mjernih opsega najee se vie predotpornika spaja u
seriju i pomou preklopke bira odgovarajui mjerni opseg kao na slici 5.24.

55

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
R p1

Rp2

Rp3

2
1

Slika 5.24. Voltmetar sa vie naponskih mjernih opsega

Uz pomo instrumenta koji ima napon Uv i unutarnju otpornost Rv potrebno je postii
mjerne opsege U1, U2 i U3.
Neka je:
U1 = n1 Uv, U2 = n2 Uv, U3 = n3 Uv.
Postavljanjem preklopke u poloaj 1 u seriju s instrumentom spojen je predotpornik
Rp1, ija je otpornost prema izrazu (12):

R p1 Rv

U1 U v
n U U v
Rv 1 v
Rv (n1 1).
Uv
Uv

Istim postupkom dobivamo izraze i za ostale poloaje prekidaa, pri emu je za

poloaj 2 prekidaa:
R p1 R p 2 Rv (n2 1),

Rv (n1 1) R p 2 Rv (n2 1),

R p 2 Rv (n2 n1 ),
odnosno za poloaj 3:

R p 3 Rv (n3 n2 ).
U praksi se esto koriste viestruki instrumenti s vie naponskih i strujnih mjernih
opsega. Promjena mjernog opsega i ovdje se obavlja pomou jednopolne preklopke
(slika 5.25.).

Slika 5.25. Shema viestrukog instrumenta sa sedam strujnih mjernih opsega

56

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
esto se koristi i rjeenje prema slici 5.26. gdje je predviena posebna preklopka za
strujne, a posebna za naponske mjerne opsege. Mjereni napon se prikljuuje na
stezaljke + i V, a mjerena struja na stezaljke + i A. Okretanjem preklopke P3 prema
poloaju A ili V prebacuje se instrument na mjerenje struje ili napona. Prebacivanje
ove preklopke mogue je i pod optereenjem jer se prebacuje samo pomini svitak
instrumenta kompenzacijskim otpornikom, dok tok struje ostaje neprekinut. Na taj je
nain omogueno gotovo istodobno mjerenje struje i napona nekog potroaa
uzpomo samo jednog instrumenta.

Slika 5.26. Shema viestrukog instrumenta za mjerenje struje i napona

pod optereenjem
Napretkom tehnologije i dobivanjem vrhunskih materijala danas se i analogni
instrumenti izrauju etalonske klase tonosti za visoke frekvencije Primjer vrlo
tonog nanovoltmetra s nulom na sredini skale, razluivosti 0.1 nV, rabi se za
mjerenje vrlo malih napona i naponskih razlika (termonaponi, usporedbe vrhunskih
naponskih etalona itd) pokazan je na slici 5.37.

Slika 5.27. Vrhunski analogni vrlo toni nanovoltmetar

57

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
5.5.

Vibracijski instrumenti

Ako mehaniki sustav koji moe titrati dovedemo u stanje titranja, onda on titra s
frekvencijom izvora koji je prouzroio njegovo titranje. Kod vibracijskih instrumenata,
mehaniko titranje izazivamo izmjeninom elektrinom strujom. Openito, ovakvo
titranje bit e slabo, ali ako mehaniki sustav titra u rezonanciji s izvorom izmjenine
struje, titranje e biti mnogo jae. Ovu pojavu koristimo za mjerenje frekvencije
( frekventmetri ) ili kod vibracijskih galvanometara.
5.5.1.

Frekventmetri s jezicima
Mjerna skala frekventmetra s jezicima razlikuje
se od ostalih skala, pokazano na sl.
5.28.Uoavamo da je to jedan izrez kroz koji
vidimo zastavice koje se nalaze na krajevima
titrajnih jeziaka. Izrez mora biti dovoljno irok
da jezici mogu nesmetano titrati. Vrijednosti
na skali oznaavaju frekvenciju kojom jeziak
titra .

Slika5.28. Frekventmetar s jezicima

Mjerni sustav frekventmetra sastoji se od niza elinih pera ( jeziaka ) iji je jedan
kraj uvren na zajedniki dra (sl. 5.29.) Drugi kraj je slobodan i moe titrati. Svaki
jeziak je mehaniki ugoen da titra na tono odreenoj frekvenciji. Razlika titranja
svakog jezika je obino svakih 0.5 Hz.
Neposredno uz jezike smjeten je elektromagnet
koji uzbuuje cijeli titrajni sustav kada se napaja
izmjeninom strujom. Ovo titranje cijelog sustava
ima tako malu amplitudu da se jedva moe
primijetiti. Meutim, jeziak koji je ugoen na
frekvenciju izvora titrat e vrlo jako te emo lako
odrediti koja je to vrijednost. esto se upotrebljavaju
frekventmetri s dva mjerna sustava koji slue za
sinkronizaciju kod ukljuivanja novih izvora u rad
postojee mree. Preciznost frekventmetara obino
mje u razredu 0.5.
Slika 5.29. Izvedba instrumenta

5.5.2.

Vibracijski galvanometri

58

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Za razliku od instrumenata koje smo do sada opisivali, vibracijski galvanometar ne
pokazuje vrijednost mjerene veliine, on nam slui kao indikator. Vibracijski
galvanometar nemastalni otklon mjernog organa, pomini organ titra u taktu
izmjenine struje. Kako bi osjetljivost bila to vea on titra u rezonanciji s mjerenom
strujom, ime se znatno poveava amplituda titranja. Kod svih vibracijskih
galvanometara pomini organ je snabdjeven zrcalom koje upadnu svjetlosnu zraku
odbija na mjernu skalu postavljenu na prikladnoj udaljenosti. Kada prikljuimo
galvanometar, pomini organ poinje titrati
frekvencijom izmjenine struje.
Svjetlosna zraka koja se odbija od zrcala isto tako titra i ovisno o veliini titranja na
zaslonu ostavlja iru ili uu svjetlosnu prugu. Dalje postupamo kao u svakoj nulmetodi, gdje nam galvanometar slui kao nul-instrument (na primjer u mjernom
mostu treba mijenjati otpore u granama mosta sve dok kroz instrument ne
prestaneprotjrcanje struje. To se oituje tako to se na skali svjetla pruga pretvori u
usku crtu, to znai da pomini organ miruje. U posljednje vrijemesve sevie koriste
elektroniki indikatori koji su mnogo podesniji .

5.5.3.

Registracijski instrumenti

Omoguuju nam registriranje mjerenja u ovisnosti o vremenu. Iz nacrtanih krivulja

moemo sastaviti dijagrame optereenja, pratiti promjene napona, frekvencije i sl.
Kao registracijski instrument moemo upotrijebiti svaki mjerni sustav takoda se
kazaljka mora opremiti odgovarajuim pisaem. U osnovi, ovakve instrumente
dijelimo na linijske i tokaste. Kod tokastog pisaa nema klizanja po podlozi, pa
nema ni poveanog trenja. Obino ga koristimo za osjetljive mjerne sustave. Linijski
se pisa priljubljuje na papir i crta neprekinutu liniju. Zbog trenja o papir potreban je
vei zakretni moment mjernog sustava, to umanjuje osjetljivost. Za pomicanje trake
koriste se sinkroni motori.

5.5.4.

Oscilografi

Slue za registriranje mjernih veliina koje se vrlo brzo mijenjaju. Izvedbe s

materijalnim pisaem samo do 150 Hz, zbog tromosti pominog organa i trenja
pisaa o podlogu./sl. 5.33). Mjerni sustav oscilografa obino je s pominim svitkom,
gdje je na svitak privren pisa koji klie po podlozi na kojoj ocrtava mjerenu
pojavu.

59

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Slika 5.33. Registracijski instrumenti
Za bre promjene koristimo oscilografe s tekuinskim mlazom i svjetlosne
oscilografe. Na slici 5.34. prikazan je oscilograf s tekuinastim mlazom. Biljei
promjena do 1 kHz. Pomini organ sastoji se od uske petlje napete izmeu polova
jakog el.magneta. Kada kroz petlju tee struja, ona se zakree zbog djelovanja
magnetskih sila. Na petlji je uvren svinuti kraj tanke kapilare koja zavrava
sapnicom.

Slika 5.34. Oscilograf s tekuinskim mlazom (cjelokupni principijelni prikaz i sapnica

poveana otprilike 20 puta)
Na prikazu je 1 mjerni sustav, 2 je sapnica, 3 je tekuinski mlaz, 4 je pumpa, 5 jefilter,
6 je spremita tinte, 7 je pojaalo, 8 je ulaz pojaala, 9 je petlja, a 10 jekapilara.
Drugi kraj je vezan za pumpu koja usisava tintu i pod pritiskom je tiska prema
sapnici. U jedan ureaj moe biti ugraeno vie mjernih sustava tako da se registrira
vie pojava.
Kod svjetlosnih oscilografa svjetlosna zraka u obliku sitne svijetle mrlje pada na foto
papir ili film brzinom promjena mjerene veliine. Nakon razvijanja filma pojavi se
tamni trag mjerene pojave. Princip rada svjetlosnog oscilografa vidi se na slici 5.35.
Svjetlosna zraka iz izvora prolazi kroz
sabirnu leu i otvor na zaslonu i pada na
zrcalo mjerne petlje. Zrcalo odbija zraku
tako da ona prolazi kroz drugu sabirnu
leu koja je opet zdruuje i pada na
fotografski papir u obliku jako svijetle
toke. Kako pomini, tj. titrajni organ titra,
tako titra i svijetla toka te ostavlja trag
titranja na pokretnom papiru. Svjetlosni
oscilografi
se koriste za frekvencije
do frekvemcije do 12000 Hz.
frekvencije do 12000 Hz.Slika 5.35 Svjetlosni oscilograf.

60

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Uz mjerne sustave u svjetlosne oscilografe ugrauje se jedno ili vie svjetlosnih
zrcala od kojih se odbija svjetlosna zraka pa se pomou njih moe oznaavati nulta
crta ili neka druga referentna vrijednost. Za oznaavanje brzine tj. oznaavanje
vremenske baze ugrauje se titrajni jeziac (sl. 5.36.) ili elektroniki titrajni krug, koji
upravlja svjetlosnu zraku da na rubu registracijske trake oznaava impulse poznate
frekvencije ( obino 50 ili 500 Hz ).

Slika 5.36. Skice titrajue petlje kod svjetlosnog oscilografa

Primjena u medicini(sl. 5.37.).

61

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Slika 5.37. EKG snimanje rada srca

5.6.

X-Y elektroniki zapisni instrumenti

Kod ovih zapisnih instrumenata papir je nepokretan i pisaljka se giba po X Yosi.

Kretanjem pisaljke upravljaju dva sustava pojaala servo motora i
linearnogpotenciometra jedan u X, drugi u Y smjeru. Granine pogreke su oko
0.2%, ali su ti instrumenti dosta spori.
Danas prevladavaju digitalni zapisni ureaji (sl. 5.38) koji imaju pokaznik u
boji,memoriju za pamenje podataka, pisa za zapis na papirnu traku (za zapis u
realnomvremenu, ali i za naknadno zapisivanje, jer ima memoriju), prikljuak za
raunalo , obrada snimljenih signala, mogunost startanja prikupljanja podataka
okidnim impulsom.

Slika 5.38. Blok shema digitalnog zapisnog instrumenta

62

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

6. OSCILOSKOP
Uvod
Za registriranje mjerenih veliina koje se vrlo brzo mijenjaju, slue brojne i razliite
izvedbe oscilografa. Izbor odgovarajue izvedbe uvjetovan je prije svega
frekvencijom mjerene veliine, jer od nje mora biti barem dva puta vea frekvencija
pominog organa mjernog sustava. Izvedba oscilografa koja omoguiva snimanje
pojava ija je frekvencija i preko 100[MHz] naziva se osciloskop. Osciloskopima
obino nazivamo oscilografe s katodnom cijevi, gdje mlaz elektrona slijedi praktiki
bez vremenskog zaostajanja trenutne vrijednosti mjerene veliine. Sliku mjerene
pojave emitira tanak snop brzih elektrona koji udara na fluorescentni zastor katodne
cijevi. Snop se otklanja djelovanjem elektrinih ili magnetskih polja i slijedi njihove
promjene sve do najviih frekvencija. Danas su ravnomjerno zastupljeni analogni i
digitalni osciloskopi, (sl. 6.1.) tako da najee u jednom ureaju imamo obje
mogunosti (anologni i digitalni).

Slika 6.1. Analogna i digitalna izvedba osciloskopa

6.1.

Princip rada osciloskopa

Osnovni je dio osciloskopa katodna cijev. Katodna cijev ima sljedee osnovne
elemente :
- neizravno grijanu katodu koja stvara slobodne elektrone;
- elektronsku optiku koja snop elektrona fokusira upravo na zastoru i omoguava
dobivanje otre slike;
- sustav za otklanjanje elektronskog snopa;
63

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
- zastor na koji pada snop elektrona i koji pretvara njihovu kinetiku energiju u
svjetlosnu.
Shematski izgled katodne cijevi s elektrostatskim sustavima za otklanjanje prikazan
je na slici 6.2.

Slika6.2. Shematski izgled katodne cijevi

K katoda
W wehneltov cilindar
A1,A2 anode
A anoda za naknadno ubrzanje.
Oblik staklenog balona na poetku je cilindrian, zatim se konusno iri i zavrava
blago izboenim dnom, premazanim s unutarnje strane fluorescentnim slojem. Balon
je visoko vakumiran, tako da je unutranji pritisak manji od 10-6 [mm Hg].
Otklanjanje elektronskog snopa
Sloj za emitiranje postavljen je u okruglom udubljenju katodne povrine tako da
neizravno grijana katoda K daje snop elektrona koji je ve na poetku dosta uzak i
krunog presjeka. Neposredno iza katode nalazi se Wehneltov cilindar W, koji ima
dijafragmu s okruglim otvorom u sredini. On je na negativnom potencijalu prema
katodi (- 20[V] do - 40 [V]) i djelomino primorava elektrone da se sakupe oko
osicijevi.
Glavni zadatak Wehnelova cilindra je da promjenom potencijala prema katodi,
pomou klizaa K1, mijenja broj elektrona u snopu, tj.svjetlinu mrlje na
fluorescentnom zastoru. Dovoljno velikim negativnim potencijalom moe se ak
sprijeiti prolaz elektrona kroz otvor Wehneltova cilindra, tako da nestane svijetla
mrlja na fluorescentnom zastoru. Anode A1 i A2, koje se nalaze na pozitivnom
potencijalu od nekoliko stotina ili ak tisua volti, primoravaju elektrone da se kreu
64

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
velikom brzinom prema zastoru. Osim toga, anode slue i za koncentriranje
elektronskog snopa. irenje elektronskog snopa nakon prolaska kroz otvor na
dijafragmi anode A1 sprjeava se oblikovanjem elektrinog polja kroz koje prolaze
elektroni. Kod prijelaza iz jedne ekvipotencijalne povrine u drugu elektronski snop se
lomi. Ekvipotencijalne povrine izmeu anoda mogu se formirati oblikom anoda
njihovom potencijalnom razlikom, tako da se fokus elektronskog snopa dobije upravo
na zastoru (Slika 6.3.). Potencijalna razlika izmeu anoda A1 i A2 moe se fino
ugaati klizaem K2. Elektroda A je grafitna naslaga na unutarnjoj stijeni konusnog
dijela katodne cijevi. Slui za naknadno ubrzavanje elektrona nakon prolaska kroz
otklonske ploice.

Slika6.3. Elektronska optika katodne cijevi

Elektrostatsko otklanjanje elektronskog snopa

Pri otklanjanju elektronskog snopa elektrinim poljem upotrebljavaju se dva para
paralelnih ploica, smjetena jedan za drugim u vratu cijevi. Prvi par je postavljen
okomito prema drugome. Kad nema potencijalne razlike izmeu otklonskih ploica,
elektronski snop prolazi du osi cijevi i udara u sredinu zastora. Ako je na otklonske
ploice meusobnog razmaka d,
narinut napon U, dobit emo
y
elektrino polje jaine E=U/d. To
polje je priblino homogeno i
okomito na ravninu ploica. Na
l
y
elektron, iji je naboj e0i masa

m0 djeluje sila (Slika 6.4.) :

d 0
x
L
F e0

d2y
U
m0 2
d
dt

Slika 6.4. Otklon elektronskog snopa

Brzina kretanja elektrona u smjeru osi y :
vy

dy e0 U

t.
dt m0 d
65

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Kako bi elektron proao izmeu ploica potrebno je vrijeme t

l
, gdje su l duina
vx

ploica a vx brzina kretanja u smjeru osi K. Brzina elektrona u smjeru osi y, nakon
prolaska izmeu ploica dobiva se kao :
vy

e0 U l
.
m0 d v x

Nagibputanjenakonprolazaizmeuploicaje :

tg

vy
vx

e0 U l
.
m0 d v x2

Brzina vx ovisna je o anodnom naponu Ua :

vx 2

U a e0
,
m0

pa je onda nagib putanje elektrona :

tg

1 U l
.
2 Ua d

Kad je poznat nagib putanje elektrona i udaljenost centra ploica od zastora, moe
se odrediti otklon y na zastoru :
1 U l
y L tg
L.
2 Ua d
Otklon mlaza proporcionalan je naponu na otklonskim ploicama, a obrnuto
proporcionalan anodnom naponu. Vei otklon dobiva se duim ploicama manjim
razmakom izmeu njih i veom udaljenou zastora.

Osjetljivost
Relativna statika osjetljivost Sr otklonskih ploica definira se odnosom otklona y
svijetle mrlje i istosmjernog napona U :
Sr

y
lL

.
U 2U a d

66

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Relativna statika osjetljivost se obino daje u [mm/V] i iznosi 0,1 do 2[mm/V]. U
novijim izvedbama mijenja se njena vrijednost s otklonom manje od 2[%]. Dinamika
osjetljivost je osjetljivost na izmjeninoj struji. Ona je sve do najviih frekvencija
praktino jednaka statikoj osjetljivosti. Tek na frekvencijama iznad 100[MHz] utjee
vrijeme prolaska elektrona izmeu otklonskih ploica i dinamika se osjetljivost
poinje razlikovati od statike.

Magnetsko otklanjanje elektronskog sklopa

Provodi se pomou zavojnica ija polja djeluju okomito na snop. Zavojnice se
postavljaju uz sam vrat cijevi, obino podijeljene na dva dijela spojena u seriju i
simetrino postavljena na obje strane cijevi. Ako je magnetska indukcija proizvedena
u tim zavojnicama iznosa B, a brzina elektrona u smjeru X osi iznosa vx, djelovat e
na elektron sila F = B vxe0 , tako da on dobija ubrzanje okomito na os X :
ay

B v x e0
F

.
m0
m0

Brzina u smjeru osi y ovisit e o vremenu zadravanja t elektrona u magnetskom

polju, odnosno o brzini vx elektrona u smjeru osi X i duini l na koji djeluje magnetsko
polje:
vy ayt

B v x e0 l
B l e0

.
m0
vx
m0

Otklon na zaslonu je:

y vy

L
Bl L
.

vx
2 U a m0 l e0

Pri elektronskom otklanjanju, otklon je obrnuto proporcionalan anodnom naponu, a

pri magnetskom obrnuto je proporcionalan drugom korijenu anodnog napona.

Naknadno uzbuivanje elektrona

Za snimanje vrlo brzih pojava koje se ne ponavljaju potreban je veliki intenzitet
svijetle mrlje, to zahtijeva poveanje snage P elektronskog snopa :
P I U a ,

67

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
gdje su I struja snopa, a Ua anodni napon. Poveanje snage na raun struje nije
povoljno jer se oteava fokusiranje i gubi se na otrini slike. Struja elektronskogsnopa
zato obino iznosi samo nekoliko mikroampera. Kako je osjetljivost obrnuto
proporcionalna anodnom naponu, njegovo poveanje opet dovodi do smanjenja
osjetljivosti. Rjeenje je anoda za naknadno ubrzavanje elektrona. Ona se nanosi u
obliku vodljivog sloja na konusni dio katodne cijevi. Time se stvara elektrino polje
koje naknadno ubrzava elektrone tako da se osjetljivost relativno malo smanjuje.
Promatranje i snimanje pojava koje se ne ponavljaju, a traju manje od 0,1[s],
omogueno je tako to se na anodu za naknadno ubrzanje dovodi pozitivni napon
koji moe biti i nekoliko puta vei od napona izmeu katode i anode A 2, ak 20[kV].
Mogunost pamenja slike
Katodne cijevi s pamenjem mogu gotovo trajno zadrati sliku na svom zastoru. To je
ostvareno primjenom materijala koji, bombardirani snopom elektrona pod odreenim
uvjetima, emitiraju vie elektrona nego to ih bombardiranjem primaju. Ako se ispred
zastora katodne cijevi postavi vrlo fina metalna mreica i na nju nanese dielektrik
navedenih svojstava, onda e se on zbog gubitaka elektrona, nabiti pozitivno na
mjestima preko kojih je proao snop elektrona. Pomou jo jedne mreice na
odreenom potencijalu te pomou dodatnih katoda koje obasjavaju dielektrik, moe
se to stanje odrati vrlo dugo. Pri tom, elektroni iz dodatnih katoda prolaze kroz
mreice s navedenim dielektrikom samo na mjestima gdje je ona pozitivno nabijena,
dok ih negativno nabijeni dio mreice odbija. Elektroni koji su proli mreicu
ubrzavaju se anodom za naknadno ubrzavanje i udaraju u zastor cijevi i to upravo na
onim mjestima preko kojih je prije proao snop elektrona. Takvim i slinim rjeenjima
moe se u irokim granicama ugaati vrijeme pamenja i svjetlina upamene slike, te
izvriti brisanje slika.
Utjecaj primjene pilastog napona
Ako je potrebno promatrati mjereni napon kao funkciju vremena, tada generatorom
pilastog napona treba proizvesti napon koji linearno raste i periodino, nakon
vremena T, pada od najvee vrijednosti na poetnu (slika 6.5.).

Ux

Ux

0
0

a) pilasti napon

b) sinusni napon

Slika 6.5.Utjecaj pilastog napona

68

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
D

U0

Slika6.6. Principijelna shema generatora pilastog napona

Pilasti napon u osnovi se dobiva pomou elektrinog sklopa prikazanog na slici 6.6.
U trenutku t1 kada se sklopka T otvori, poinje nabijanje kondenzatora strujom i
njegov napon raste prema jednadbi :
t

12
i dt .
c t1

Linearni rast napona na kondenzatoru postiemo konstantnom strujom nabijanja.

Konstantnost struje treba osigurati element D. Ako je to obian otpornik konstantnog
otpora R, onda napon na kondenzatoru raste po eksponencijalnom zakonu (slika
6.7.) :
u u0 ( 1 e t / Rc ) .
Napon na kondenzatoru dostie u trenutku t2 odreenu vrijednost U2, zatvara se
sklopka i poinje naglo pranjenje kondenzatora jer je otpor sklopke mnogo manji od
otpora R. Kada u trenutku t3 padne napon kondenzatora na poetnu vrijednost, tipka
se ponovo otvori i zapoinje novi ciklus pilastog napona. Napon izvora treba biti
znatno vei od napona U2, jer tada nabijanje kondenzatora tee priblino po
pravolinijskom dijelu eksponencijalne krive nabijanja. U suprotnom, dobiva se
iskrivljeni oscilogram snimane pojave. Tako se umjesto sinusoide dobiva krivulja
pokazana na slici 6.7.
U
u2

u1

t1

t2 t3

Slika 6.7. Pilasti napon dobijen punjenjem kondenzatora

69

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
iz istosmjernog izvora
Astigmatizam
Otklanjanje elektronskog snopa otklonskim ploicama utjee vie ili manje primjetno
na fokus snopa. Ta pojava se naziva astigmatizam katodne cijevi. Uzrok joj je
nesavrenost elektronske optike. Kod osciloskopa koji imaju istosmjerna pojaala
astigmatizam se moe korigirati dugmetom na prednjoj ploi osciloskopa.
Sinkronizam
Kako bi se dobila mirna slika neke periodine pojave, na zastoru osciloskopa mora
odnos izmeu frekvencije mjerene pojave i frekvencije pilastog napona biti cijeli broj
koji se ne mijenja za vrijeme promatranja. Ne smije se mijenjati ni fazni pomak.
Takvo odravanje meusobnog odnosa naziva se sinkronizam. Kako bi se postigao
pouzdan sinkronizam, treba omoguiti utjecaj napona mjerene pojave na rad
generatora pilastog napona. Isto tako,potrebno je omoguiti promatranje kratkotrajnih
prijelaznih pojava koje se ne ponavljaju u nepravilnim vremenskim razmacima. To se
u punoj mjeri postie okidnom vremenskom bazom koja okida jednu periodu
pilastog napona tek nakon djelovanja odgovarajueg signala.
6.2.

Izvedbe i primjena osciloskopa

Danas se bolji osciloskopi opremaju pojaalima koja pouzdano rade i na

frekvencijama od vie stotina MHz , a postiu osjetljivost od 0,2[mm/mV]. Tako je za
izravno snimanje malih napona potrebno pojaalo koje poveava mjereni napon ako
je neophodno i nekoliko tisua puta, jer je osjetljivost katodne cijevi od 0,1 do
2[mm/V]. Pri tome, pojaanje mjerenog napona mora biti nezavisno o frekvenciji, a
frekvencijsko podruje to ire. Za promatranje pojava na podruju od 500[MHz] pa
do neto manje od 20[GHz] upotrebljavaju se posebne izvedbe osciloskopa koje rade
na principu uzimanja uzoraka. Za vrijeme jedne periode promatrane pojave snima se
i zapamti samo jedna mjerna toka, za vrijeme druge periode sljedea i tako dalje,
dok se ne dobije slika cijele periode. Na taj se nain rad pojaala i katodne cijevi
premjeta na nie frekvencijsko podruje i mimoilaze mnoge potekoe koje se
javljaju pri najviim frekvencijama.
Proirenemogunostiprimjeneimajuosciloskopiskatodnomcjevisvieelektronskihsnopo
va.
Svakisnopimasvojotklonskisustav,
toomoguavapromatranjeviepojava,
kojenemorajubitiperiodine.
Najeesetakviosciloskopiizgraujusdvasnopa.
Promatranjedvijuiliviepojavapomouosciloskopasjednimelektronskimsklopommogu
ejeuzupotrebuelektronskepreklopkePkojadovodidoYotklonskihploicasadjednu,
saddrugusnimanupojavu (slika6.8.).

70

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

Sl. 6.8. Funkcionalna shema dvokanalnog analognog osciloskopa

Pritomeseprimjenjujumetodezamjeneimetodasjeckanja.
Primjenom
prvemetodejedna
se
pojavaprikazujezavrijemejedneperiode
pilastognapona, adrugapojavazavrijemedrugeperiodeitakodalje (slika6.9.b).
Drugom metodom elektronskapreklopkaukljuujemnogoputa (najeesfrekvencijom
100[kHz]) jednuidrugupojavuzavrijemejedneperiode pilastognapona (slika6.9.c).
Zboggustogsjeckanjadobivaseutisakneprekinutihlinija.
Generator
pilastognaponaokidajednaodmjerenihpojava,
pa
se
kodobjemetodedobivamirnaslikajedinokadsefrekvencijemjerenihpojavaodnosekaocijel
ibrojevi.

71

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Ulaz 1
POJAALO
1

Ulaz 2

POJAALO
2

Slika 6.9.a Blok shema

Ux
t
Uy

Slika 6.9.b Metoda zamjene

Ux
t
Uy

Slika 6.9.c Metoda sjeckanja

72

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Digitalni osciloskop
Svojim mogunostima i svojstvima digitalni osciloskop nadmauju analogne (sl.
6.10.). Sastavljen je odanalognih i digitalnih sklopova -> A/D pretvornici, memorija za
prihvat, memorija zaprikaz, D/A pretvornici, digitalno brojilo i mikroprocesor.

Slika 6.10. Funkcionalna shema digitalnog osciloskopa

FIFO memorija frekvencija signala mora biti nia od frekvencije uzorkovanjasignala.
Prednost signal se moe pamtiti neogranieno vrijeme, matematikiobraivati,
zapamena slika moe se prenositi normiziranim sueljima zakomunikaciju i
povezivati s raunalom (koristi se GPIB sustav, rjee serijski RS232).
U posljednje vrijeme umjesto katodne cijevi primjenjuju se LCD zasloni (jeftiniji ne
treba D/A pretvornik).
Maksimalna frekvencija signala koji se moe uzorkovati i zadovoljavajueobnoviti na
osciloskopu odreena je frekvencijom uzorkovanja koja mora biti barem10 puta vea
od maksimalne frekvencije signala kojeg elimo promatrati (najviiharmonik koji je
znaajan za valni oblik). Ta frekvencija uzorkovanja kree se od 10M uzoraka/s, pa
do 20 G uzoraka/s. Ako elimo vie pojava pratiti istodobno, tada se smanjuje
frekvencija uzorkovanja zato to osciloskopi imaju najee jedan A/Dpretvornik.
Znaajke digitalnog osciloskopa
Digitalni osciloskop sastavljen je od analognih i digitalnih sklopova. Ima sve znaajke
kao ianalogni: jo frekvencija digitalizacije (broj digitalizacija u sekundi), vertikalnu
rezoluciju broj bita u digitalnoj rijei (8 bita razluivosti 0,4% ,10 bita razluivost
0,1% ), duljina zapisa kapacitet posmane memorije (to je memorija dulja
razluivanje je bolje),automatski postavlja mirnu sliku, signalni se mogu matematiki
obraivati, esto imasklop za spektralnu analizu po Fourieru, neki raunaju efektivne
vrijednosti signala.

MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
Prednosti digitalnog osciloskopa
73

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Prednosti su trajno pamenje signala, mogunosti prijenosa na raunalo, mogunost
zapisivanja na papir, omoguuje informacije o signalu prije okidnog impulsa,
automatsko mjerenje, prikaz vrlo sporih pojava u tzv. ROLL MODU, vee mogunosti
sinkronizacije signala.
Mane digitalnih osciloskopa
Digitalni su osciloskopi skupi, imaju sporo obnavljanje slike (10 puta u sekundi kod
standardnih, 200 000puta u sekundi kod analognih).Digitalni fosfor osciloskop (DPO)
osciloskopi imaju 400 kHz obnavljane slike (sl. 6.11.).

Slika 6.11. Usporedba analognog i digitalnog osciloskopa frekvencija snimanja

Mjerenje osciloskopom
Mjerenje amplitude
Kod izmjeninog signala mjerimo njegovu amplitudu ili zbog vee tonosti mjerimo
dvostruku amplitudu ( peak to peak - od vrha do vrha ). Osjetljivost vertikalnog
kanala Volti/podjeli ( Volts/div ) treba odabrati tako da signal porije to vei dio
ekrana po vertikali.
U pp broj vertikaln ih podjela X
(V
)
podjeli
Mjerenje vremenskog intervala i frekvencije
Vremenski interval mjerimo izmeu proizvoljno odabranih toaka na signalu
prikazanom na osciloskopu. Preklopnik za izbor vremenske baze Vrijeme/podijeli
( Time/div ) postaviti na vrijednost koja omoguava da se signal to vie proiri po
horizontalnoj osi.
74

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

t broj horizonta ln ih podjela X

(s

podjeli

Frekvencija se izrauna iz perioda signala:

f

1
T

( Hz )

Mjerenje faznog pomaka

Za mjerenje faznog pomaka koristimo dva kanala na osciloskopu. Na oba kanala
dovedemo signale iji fazni pomak elimo mjeriti. Fazni pomak odreujemo iz izraza :

t
3600
T

gdje je t vremenski pomak izmeu dva signala, a T je period signala.

Primjer :
Na osciloskopu je odabrana vertikalna osjetljivost
baze je 1ms

0.5 V

. Prikaz signala je na slici 6.10 .

Slika 6.10. Fazni pomak

75

, a osjetljivost vremenske

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Dvostruka amplituda mjernog napona e biti :
U pp 5.6 ( podjela ) 0.5 ( V

podjeli

) 2.8 V ,

odnosno amplituda signala je :

U m 1.4 V .

Period signala je :
T 8 ( podjela ) 1( ms

podjeli

) 8 ms

odnosno frekvencija :
f

1
125 Hz .
T

Fazni pomak je :

0.6 ( podjela) 1( ms )

3600
270 .
8 ( ms )

Osciloskopski nul-indikator
U radu izmjeninih mostova i nulmetoda sve se vie koriste elektroniki nul-indikatori
koji su znatno podesniji za rad od vibracijskih galvanometara. Za nul-indikator
moemo upotrijebiti osjetljivi izmjenini voltmetar sa selektivnim pojaalom. Jo je
bolje upotrijebiti osciloskopski indikator, gdje se minimum napona promatra na
ekranu katodne cijevi. Ako dovedemo napon dijagonalne grane mosta na vertikalne
otklonske ploice, a na horizontalne ploice dovedemo referentni napon iste
frekvencije, koji uzimamo iz izvora za napajanje mosta, na ekranu e se pojaviti
nagnuta elipsa. Kada uravnoteimo obje komponente, na ekranu e se pojaviti ravna
crta. Osjetljivost nul-indikatora deset puta je vea nego vibracijskih galvanometara.

76

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

GITALNI M
7. DIGITALNI MJERNI UREAJI
Za digitalne mjerne ureaje karakteristino je da se mjerni rezultati prikazuju
brojano. Njihov naziv potjee od latinske rijei digitus (prst), od koje je kasnije
nastala engleska rije digit (brojevi od 0 do 9). Izraavanje rezultata mjerenja u
digitalnom obliku ima znatnih prednosti. Tako se otklanjaju subjektivne greke
oitanja i to je jo vanije, dobivaju se rezultati mjerenja u obliku koji je vrlo
prikladan za daljnu obradu na raunalnim strojevima i za daljinska mjerenja. Digitalni
nain izraavanja mjernih rezultata nije novijeg datuma. U biti se ve i klasini
istosmjerni kompenzator s dekadskim otpornicima moe smatratidigitalnim ureajem,
jer se kod njega brojana vrijednost mjernog napona dobiva neposredno pomou
brojeva kojima su oznaeni poloaji na dekadskim otpornicima. Neke osnovne
karakteristike digitalnih mjerenja vide se na ovom primjeru. Tu mjerni rezultat ne
moe poprimiti beskonaan broj vrijednosti, ve samo diskretne vrijednosti, iji broj
ovisi o broju upotrebljenih dekada. Pri tome je najmanji korak jednak desetom dijelu
zadnje dekade. Veliina koraka, tj. broj dekada, odabira se prema traenoj tonosti
mjerenja. Tako se naprimjer pomou kompenzatora s tri dekade moe postii 999
razliitih mjernih vrijednosti i time osigurati tonost oitanja od 0,1[%] maksimalne
vrijednosti.
Prednost BCD i binarnog prikazivanja moe se uvidjeti na primjeru klasinog
kompenzatora. Kako bi se ovdje postigla tonost oitanja od 0,1[%], bilo bi nuno
upotrijebiti 3 dekade, odnosno 39 = 27 otpornika (9 otpornika po 100 ; 9 otpornika po
10 i 9 otpornika po 1). Tu nisu uraunane dekade potrebne za odravanje konstantne
struje u pomonom krugu kompenzatora. Za istu tonost potrebno je u binarnom
sustavu samo 10 otpornika (20 = 1; 21 = 2; 22 = 4; 23 = 8; 24 = 16;25 = 32; 26 =
64; 27 = 128; 28 = 256 i 29 = 512, to ukupno daje 1023, uz korak od 1). U BCD
sustavu bit e potrebno 12 otpornika (1; 2; 4; 8; 10; 20; 40; 80; 100; 200; 400 i 800).
Posebno je povoljno da su u binarnom i tetradskom sustavu brojanja potrebna samo
dva broja, koja se vrlo lako i jednostavno daju prikazati pomou elemenata koji mogu
zauzeti dva razliita stanja. To naprimjer moe biti sklopka ili kontakt releja u
zatvorenom, odnosno otvorenom poloaju, elektronska cijev ili tranzistor u stanju
voenja ili nevoenja struje, ili magnetska jezgra u toki remanencije -Br, odnosno
+Br. Predoavanje rezultata pomou binarnog sustava naroito je prikladno tamo
gdje se mjerni rezultati neposredno dalje obrauju u nekom raunalnom stroju.
Meutim, mjerni rezultati u tom obliku nisu pogodni za izravna oitanja zbog naeg
naina miljenja koje je prilagoeno dekadskom sustavu brojanja. U tim prilikama,
potrebno je mjerne rezultate preraditi pomou posebnih sklopova u dekadski oblik.

MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM

77

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
7.1.

Elektroniki brojai

Za brojenje elektrinih impulsa upotrebljavaju se elektromehaniki i elektroniki

brojai. Kod prvih jedan elektromagnet nakon prestanka svakog impulsa pomie
mehaniki broja za jednu jedinicu. Njihova je izvedba jednostavna, ali omoguava
brojanje do samo nekoliko stotina impulsa u sekundi. Zato se u poslijednje vrijeme
sve vie upotrebljavaju znatno bri elektroniki brojai s kojima se danas moe brojiti
ak i do 108 impulsa u sekundi. Elektroniki brojai se izvode u razliitim spojevima i
izvedbama. esto su sastevljeni od takozvanih bistabilnih multivibratora koji imaju to
svojstvo da dalje prenose samo svaki drugi primljeni impuls. Svaki takav multivibrator
sastoji se od dva tranzistora T1 i T2 (Slika 7.1.) iji su kolektori spojeni preko djelitelja
R1 i R2 s bazom drugog tranzistora. Drugi kraj tih djelitelja prikljuuje se na negativni
pol prikladnog pomonog napona.
+

R
C

R1

R1

T1

T2
R2

R2

Slika 7.1. Bistabilni multivibrator

Pretpostavlja se da je tranzistor T1 u zasienju. Tada je napon na njegovom kolektoru
mali, pa baza tranzistora T2, preko dijelitelja R1-R2, dobiva negativni napon. Zato
tranzistor T2 ne vodi struju. Napon na njegovom kolektoru je veliki, pa baza
tranzistora T1 dobiva struju i on je u zasienju, kako je to na poetku i
pretpostavljeno. Kroz jedan tranzistor tee struja, a kroz drugi ne tee. To stanje je
stabilno i nee se samo od sebe promijeniti. Pri tome je kapacitivnost C, koja je
spojena na bazu tranzistora T1, napunjena, te je njen napon znatno vei od napona
kapacitivnosti C, spojene na bazu tranzistora T 2. Ako na obje stezaljke Q i Q
istodobno naie dovoljno veliki kratkotrajni negativni impuls to e prekinuti struju
tranzistora (slino se dogaa ako impulsi nadou na baze tranzistora). Kada impuls
nestane, napon na bazi tranzistora T2 prije e dostii pozitivnu vrijednost jer je
kapacitivnost te baze napunjena na manji napon. Zbog toga e sada tranzistor T 2
preuzeti voenje struje. Ovo novo stanje je stabilno i promijenit e se tek nadolaskom
sljededeeg impulsa. Pri tom napon njegova kolektora, odnosno napon toke Q ili Q,
78

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
pada gotovo na nulu, pa se ovakvim sklopom moe dalje proslijediti svaki drugi
primljeni negativni impuls. Ako se povee vie ovakvih bistabila jedan za drugim,
dobiva se iza prvog svaki drugi, iza drugog svaki etvrti, iza treeg svaki osmi itd.
Impulsi se dovode na ulaz T bistabila B0 (slika 7.2. ), koji je na odgovarajui nain
povezan s bazama, odnosno s kolektorima njegovih tranzistora.
Ulaz brojila
a)

T B0

T B1

T B2

Q
Q
1

Ulaz
1

Q od B0

Q od B1
b)

Q od B2

Slika 7.2. Brojilo od tri bistabila

Stanje brojila 110=6[V]
a) blok shema
b) vremenski slijed impulsa na ulazu brojila i na Q izlazima bistabila.
Ulazi T sljedeih bistabila spojeni su na Q izlaze prethodnih bistabila, pa svaka
promjena stanja od 1 na 0 djeluje na sledei bistabil. etiri ovakva bistabla mogu se i
tako povezati da tvore jednu dekadsku jedinicu, koja dalje proputa svaki deseti
primljeni impuls. Takva jedna mogunost je prikazana na slici 7.3. Izlaz bistabila B3
vezan je za jedan ulaz logikog sklopa I izmeu bistabila B 0 i B1, a na drugi ulaz
spojen je izlaz iz bistabila B0. Logiki sklop I prosljeuje impulse u bistabil B1 jedino
ako oba njegova ulaza dobiju napon. Do osmog impulsa izlaz Q bistabila B3 je pod
naponom, pa impulsi iz bistabla B0 ulaze u bistabl B1. Deveti impuls mijenja samo
stanje bistabila B0, a deseti impuls nemoe ui u bistabil B1 jer drugi ulaz logikog
sklopa I nije pod naponom. Taj impuls preko veze b djeluje izravno na bistabil B3 i
mijenja mu stanje. Na taj se nain dobiva impuls za sljedeu dekadu, a svi bistabili
ove dekade su opet u poetnom poloaju. Napomenimo jo da impulsi iz bistabila B 2
djeluje samo na prvi tranzistor T1 bistabila B3, a impulsi preko veze b samo na njegov
drugi tranzistor T2. Stoga impulsi preko veze b mijenjaju stanje bistabila B 3 jedino
kada njegov tranzistor T2 vodi struju, a to se dogaa samo kod desetog impulsa.

T B0

Q
Q

T B1

Q
Q

T B2

Q
Q

T B3

Slika 7.3. Primjer povratne veze u dekadskom brojilu

79

Q
Q

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Najjednostavnija mogunost oitavanja broja primljenih impulsa u brojilo suarulje
prikljuene na izlaze bistabila preko tranzistorskih sklopki. Kada je bistabil u stanju 1,
arulja svijetli, a ne svijetli kada je u stanju 0. Ipak se umjesto toga redovito
upotrebljavaju dekadski indikatori s brojevima od 0 do 9 u raznovrsnim izvedbama.
Tako se za tu svrhu upotrebljavaju posebne cijevi punjene plinom, koje imaju jednu
zajedniku anodu i deset katoda u obliku brojeva od 0 do 9 (slika 7.4.). Anoda je, ve
prema konstrukciji, sva u obliku mreice ili je djelomice masivna, a djelomice
mreasta. Katode u obliku cifri, postavljene su paralelno ili okomito na podnoje
cijevi, ovisno o tome je li predviena horizontalna ili vertikalna montaa cijevi. Katoda
koja je pod naponom tinjajue svijetli pa se iz priline daljine vidi svijetlei broj.

a) ravnina brojki paralelna s podnojem cijevi

b) ravnina brojki okomita na podnoje cijevi
Slika 7.4. Pokazne plinske cijevi s katodama u obliku brojeva:
Kod nekih izvedbi brojevi se projiciraju na mlijeno staklo. Pri tome se upotrebljava
za svaki broj posebna arulja (slika 7.5.) ili postoji samo jedna sijalica ispred koje se
pomie ploa s izrezanim brojevima od 0 do 9.

1- dijafragma; 2- blok objektiva; 3- blok kondenzor-lea;

4- toplinski filter koji zatiuje lee od zagrijavanja;
5- dra; 6- arulje; 7- grla za arulje; 8- kutija;
9-mlijeno staklo na koje se projiciraju znamenke od 0 do 9;
Slika 7.5. Presjek ureaja za projiciranje brojeva na mlijeno staklo
MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM
80

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
U posljednje vrijeme sve se vie upotrebljavaju indikatori nainjeni od malih
poluprovodnikih dioda koje svijetle pri struji od nekoliko miliampera i naponu
manjem od 2[V] (engl. light emitting diodes - LED). Obino se brojevi od 0 do 9
sastavljaju od sedam segmenata (slika 34.), a posebni sklop (dekoder s pobudnim
sklopom) na osnovi podataka, dobijenih iz brojila u tetradskom ili nekom drugom
sustavu brojanja, ukljuuje odgovarajue segmente preko tranzistorskih sklopki i
zatitnih otpora (T i R2 na slici 7.6.) na naponski izvor.

1- spoj svijetleih dioda;

2- dekoder s pobudnim sklopom, koji na osnovi podataka
u tetradskom sustavu ukljuuje odgovarajue svijetlee diode;
3- spoj na sklop koji odreuje decimalnu toku;
4- vanjski izgled sedam-segmentnog indikatora
(npr. kad indikator pokazuje brojku 1,
osvijetle segmenti B i C, a brojku 2 segmenti A, B, G, E i D itd.)
Slika 7.6. Segmenti indikator od svijetleih dioda
Upotrebljavaju se jo indikatori s tekuim kristalima, gdje tanki sloj prozirnog kristala
u tekuem stanju pod djelovanjem elektrinog polja postane neproziran, sijalice sa
sedam niti, iz kojih se sastavljaju brojevi, te razna druga rjeenja. Pri tome su sama
brojila, te dekoderi i pobudni sklopovi redovno izvedeni u tehnici integriranih kola.
Elektroniki brojai nalaze vrlo iroku primjenu u mjernoj tehnici. Oni se na primjer koriste za
vrlo tona mjerenja vremena, frekvencije, odnosa frekvencija i trajanja perioda.

7.2.

Mjerenje vremena

Izvor izmjeninog napona, ija je frekvencija fN tono poznata, prikljui se preko

elektronike sklopke na broja, tako da on broji samo u vremenskom intervalutkad je
sklopka zatvorena
(sl. 7.7.). Vrijeme t moemo tada odrediti iz broja
impulsa n koje je broja prebrojao: t = n/fN.
81

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

Oscilator
fn

Elektronicka
sklopka

Start

Brojac

Stop

Slika 7.7. Blok-shema digitalnog mjerenja vremena

n1=4
n2=5
n3=6

t3
t2
t1

Slika 7.8. Nesigurnost mjerenja vremena (t1, t2 i t3 su gotovo jednaki

vremenski intervali, a n1, n2 i n3 pripadni brojevi impulsa)
Zatvaranje i otvaranje elektronike sklopke izaziva pojava ije se trajanje mjeri. Pri
tome, trenutak zatvaranja i otvaranja sklopke moe imati razliite fazne pomake
prema impulsima iz izmjeninog izvora, to, u krajnjem sluaju, moe izazvati
pogreku od 1 impulsa (slika 7.8.).
Zato treba frekvenciju fN tako odabrati da se dobije dovoljno veliki broj impulsa n. Na
primjer, n = 1000, pogreka e biti ograniena na 0,1[%].

7.3.

Mjerenje frekvencije (digitalni frekventmetar)

Broja je preko elektronike sklopke prikljuen na izvor ija se frekvencija mjeri, te

broji impulse iz tog izvora tono odreeno vrijeme t 0 (Slika 7.9.). Ovim postupkom
mogu se postii izvanredne tonosti, jer se pomou etalonske frekvencije f N, dobijene
iz termostatskog kvarcnog oscilatora, moe odrediti vrijeme t 0 ak u tonosti oko
10-8.

Slika 7.9. Digitalno mjerilo vremenskih intervala

82

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Mjeri se vrijeme izmeu start i stop (sl.7.10.).

Slika 7.10. Prikaz mjernog intervala

to je vei, vea je i razluivost. Start i stop impulsi nisu istodobno sinkronizirani s

oscilatorom i zato dolazi do pogreke kvantizacije i odbrojavanja i ona iznosi 1
impuls.
Digitalni frekventometar
Na slici 7.11.je prikazana blok shema digitalnog frekventmetra.

Slika 7.11. Digitalni frekventometar

Impulsi iz kvarcnog oscilatora dovode se na elektroniku sklopku preko djelitelja koji
proputa na primjer svaki milijuntni impuls(sl. 7.12). Ako je pri tome frekvencija
oscilatora na primjer 1[MHz], nailazit e impulsi pred elektroniku sklopku jedanput u
sekundi. Prvi takav impuls zatvorit e sklopku, a drugi e je otvoriti tono nakon jedne
sekunde. Ovakav postupak nije prikladan ako mjerni izvor ima nisku frekvenciju, jer
e tada doi do izraaja pogreka od 1 impulsa, koja openito nastupa pri takvim
83

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
mjerenjima. Ona naprimjer pri mjerenju frekvencije 50[Hz] i uz t 0=1[s] znai postotnu
pogreku od 2[%]. Stoga jepri mjerenju niskih frekvencija povoljnije mjeriti trajanje,
naprimjer jednog perioda mjerene frekvencije (Slika 7.13.).Tu jedan impuls iz
mjernog izvora zatvara, a drugi otvara elektroniku sklopku, dok broja za to vrijeme
broji impulse pomonog oscilatora tono poznate frekvencije fN.
Izv or
mjerene
f rekv encije

Elektronicka
sklopka

Start

Brojac

Stop

Djelitelj
f rekv encije

Oscilator
fn

Slika 7.12. Blok-shema digitalnog mjerenja frekvencije

fx

fN

Start

Izvor
Elektronicka
mjerne
sklopka
frekvencije Stop

Brojac

Oscilator
fn

Slika 7.13. Princip i blok shema digitalnog mjerenja trajanja

jedne periode mjerene frekvencije
Uz mjerenu frekvenciju od na primjer 50[Hz] broja e biti prikljuen u trajanju od
1/50 [s] pa e, prikljuen na pomoni oscilator frekvencije od 1 [MHz], prebrojati za to
vrijeme 20 000 impulsa. Tu mjerna nesigurnost od 1 impulsa predstavlja samo
0,05[%]. Mjerni izvor moe se prikljuiti na elektroniku sklopku preko djelitelja
frekvencije koji proputa na primjer svaki deseti ili stoti impuls, pa e se tada mjeriti
trajanje 10, odnosno 100 perioda. Na taj se nain dobiva jo vea tonost.

7.4.

Pretvaranje analognih veliina u digitalne

Velika veina mjernih pojava po svojoj je prirodi kontinuirano promjenljiva, pa ih se

moe mjeriti pomou digitalnih mjernih metoda jedino ako se prethodno pretvore u
digitalni oblik. Pri tome je istosmjerni napon posebno pogodan, pa se razne druge
84

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
elektrine i neelektrine veliine, kao to su struja, snaga, otpor, temperatura,
geometrijski pomak, brzina okretanja, ubrzanje itd. nastoje prethodno svesti na
istosmjerni napon. Najee se pretvaranje u digitalni oblik ostvaruje na osnovi
pretvaranja istosmjernog napona u vrijeme, odnosno frekvenciju, ili pomou
stepenastih pretvaraa. Digitalne metode imaju znatnih prednosti kada se trai velika
tonost. Njima se postie tonost koja je jednaka tonosti najpreciznijih
kompenzatora, oitavanje rezultata je objektivno, a ulazna impedancija vrlo
visoka.Na taj je nain mogue neposredno badarenje s etalonskim elementom.
Digitalna su mjerenja posebno su povoljna za daljinska mjerenja, jer omoguavaju
tona prenoenja mnotva podataka na daljinu bilo inim ili beinim putem.
Ostvarenje digitalnih mjernih metoda zahtijeva sloene elektronike sklopove, to
ograniava najiru primjenu.

7.5.

Pretvaranje istosmjernog napona u vrijeme

Pretvaranje napona u vrijeme zasniva se na mjerenju vremena potrebnog da neki

napon koji linearno raste (pilasti napon Up) naraste do iznosa mjerenog napona Ux
(slika 7.14.).

%
100
Up
Ux

Krajnja v rijednost
Mjerna v rijednost
Stop
Elektricna
sklopka

Oscilator
Mjerena
v elicina(Ux)

Start
N1
Nulindikator

Start

U0

Brojac
Stop

Generator
testerastog
napona

N2
Nulindikator
Ux

t1

t2

t1

t2

Vrijeme za ocitanje

Slika 7.14. Princip i blok shema pretvaranja istosmjernog napona u vrijeme

Pilasti napon poinje od nekog negativnog iznosa (da se izbjegnu pogreke pri
pokretanju generatora pilastog napona) i u trenutku t1 postie vrijednost jednaku nuli,
a trenutku t2 izjednaava se s mjernim naponom Ux u njemu proporcionalnom
vremenskom intervalu:
tx = t2 - t1
koji se moe vrlo tono mjeriti pomou ve opisanih elektronikih brojaa. U trenutku
t1 (Up = 0) nulindikator N1 zatvori elektroniku sklopku i broja poinje brojati impulse
iz oscilatora. Brojanje prestaje u trenutku t2, kada nulindikator N2 otvori elektroniku
85

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
sklopku. Broj impulsa koje je broja prebrojio proporcionalan je vremenskom intervalu
tx, odnosno mjerenom naponu Ux. Izborom frekvencije oscilatora i strmine pilastog
napona moe se postii da broja direktno pokazuje vrijednost mjerenog napona.
Impuls za ponovno ukljuenje pilastog napona istodobno brie rezultat prethodnog
mjerenja.
Tonost mjerenja napona ovim postupkom najvie ovisi o linearnosti pilastog napona.
Postiu se granice pogreaka od 0,1[%] do 0,2[%] i mjerni opsezi od 1[V] pa do
1000[V]. Izbor podruja obavlja se automatski, a ureaj pokazuje predznak napona i
decimalnu toku. Mjerenje traje od nekoliko mili-sekundi do jedne sekunde.
Izvanredna tonost i mala osjetljivost na smetnje, uz relativno jednostavnu izvedbu,
postie se pomou digitalnih voltmetara s dvostrukim pilastim naponom (Slika 7.15.).
Mjerni napon Ux dovodi se integriranom pojaalu i integrira tono odreeno vrijeme t 0
(obino 100[ms]), pa napon na izlazu nakon toga iznosi:
Uo =Ux to / RC
Integrator

P1
t0
U

C
R

t2
t

Ux
Nulindikator

U0

N0

-UN

Davac
takta

Os

Brojac

Slika 7.15. Digitalni voltmetar s dvostrukim pilastim naponom

Nakon toga prebacuje se preklopnik P1 s mjernog napona Ux na tono poznati napon
UN, suprotnog predznaka, i integrira, sve dok na izlazu ne padne na nulu. Vrijeme t x,
koje je za to potrebno, srazmjerno je omjeru Ux/UN, odnosno:
tx = to Ux/UN.
Umjesto vremena elektroniki broja broji impulse primljene iz oscilatora Os u
vremenskom intervalu t 0 i tx, pa ako broj tih impulsa iznosi N0 i N, dobiva se:
Ux

UN N
N0

86

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Pokazivanje brojaa ne ovisi o tonosti frekvencije oscilatora Os niti o vremenskoj
konstanti RC, ve samo o tonosti napona UN i broja impulsa N0 i N, to se moe vrlo
tono realizirati na relativno jednostavan nain.
7.6.

Pretvaranje napona u frekvenciju

Jedan od naina pretvaranja napona u frekvenciju prikazan je na slici 7.16.

RN
C
Ux

Komparator

Impulsni
generator

Frekv entometar

UN

Slika 7.16. Blok-shema pretvaranja napona u frekvenciju

Mjerni napon je prikljuen na integrirajue pojaalo koje se sastoji od otpora R,
kapaciteta C i pojaala.
Kada napon na izlazu pojaala dostigne napon UN etalonskog izvora napona,
kompenzator ukljuuje impulsni generator koji impulsom iznosa UN,Cdovodi
odgovarajue pojaalo na nulti poloaj, pa proces integriranja poinje nanovo. Naboj
koji primi kapacitet C u sekundi iz mjernog izvora, praktiki iznosi Ux/R. Ako je
integriranje ponovljeno n puta u sekundi, onda je iz impulsnog generatora kapacitet C
n
primio naboj: U N C n U N TN
, gdje je TN trajanje impulsa a UN njegov napon. Pri
RN
velikom n naboji primljeni iz mjernog izvora i etalonskog izvora bit e jednaki ali sa
suprotnim predznakom, pa mjerni napon iznosi :

U N TN R f
U N TN R n

RN
RN
Vidimo da se mjerni napon dobiva iz veliina koje se daju vrlo tono mjeriti i
realizirati. Tonost se sve vie poveava ako se svaka sljedea integracija provede s
komutiranim prikljucima mjernog i etalonskog napona. Time se otklanja greka zbog
napona klizanja pojaala ( takav pretvara koristi tvornica Iskra u svojim preciznim
elektronikim brojilima).
Ux

7.7.

Stepenasti pretvarai

Pretvaranje analognih veliina u digitalne pomou stepenastih pretvaraa postie se

u principu na isti nain kao kod preciznih kompenzatora i mostova s runim
uravnoteenjem, s tom razlikom da je njihov proces uravnoteenja potpuno
87

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
automatiziran. Stepenasti pretvarai se u biti sastoje od grupe preciznih otpornika,
osjetljivog elektronikog nulindikatora i upravljakog ureaja koji redom ukljuuje i
iskljuuje otpornike, sve dok se ne postigne ravnotea. Ukljuivanje otpornika provodi
se pomou releja ili elektronikih sklopki, a stupnjevanje otpornika je ili binarno ili
dekadsko. Rezultat slijedi iz poloaja sklopki nakon uravnoteenja i moe se redovito
oitati na brojanoj skali instrumenta.

64

32

16

Nulindikator

Ux
Kompezator
napona
Uprav ljacki
uredjaj

Nulindikator

Pokaziv anje

Mjereni
napon

Uz
45

t
64
0

32
1

16
0

8
1

4
1

2
0

1
1

Slika 7.17. Princip i blok-shema stepenastog pretvaraa

Na slici 7.17. pokazani su kao primjer naelna shema i proces unapreenja

jednostavnog stepenastog pretvaraa koji radi na principu kompenzacije i slui za
digitalno mjerenje istosmjernih napona. U njegovu pomonom krugu, kroz koji tee
konstantna struja Ip, nalazi se 7 binarno stupnjevanih otpora koji slue za dobivanje
kompenzacijskog napona Ukomp .Na poetku procesa uravnoteenja svi su otpornici
88

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
kratko spojeni (Ukomp = 0). Ugaanje poinje otvaranjem sklopke na najveem
otporniku. Ako nulindikator ustanovi da je tako dobijeni kompenzacijski napon vei od
mjerenog napona (Ukomp> Ux), uslijedit e ponovno kratko spajanje najveeg otpora.
Ako je Ukomp manji ili jednak Ux, njegova e sklopka ostati otvorena. U primjeru na slici
7.17. mjerni napon ima vrijednosti 45, dok je pad napona na najveem otporu 64, pa
e uslijediti ponovno zatvaranje njegove sklopke. Nakon toga slijedi otvaranje
sklopke na sljedeem manjem otporu.
Kako je 45>32, sklopka ostaje otvorena. Uravnoteenje se tako dalje nastavlja sve
dok ne doe red i na najmanju otpornost. Ako se odabere dovoljno binarno ili
dekadski stupnjevanih preciznih otpornika, ovim se rjeenjem moe dosei tonost
najpreciznijih kompenzatora (0,01[%]). Brzina uravnoteenja, ovisno o izvedbi, iznosi
od 5[ms] do 100[ms] po stupnju. Na slici 7.18. prikazan je digitalni multimetar koji pri
mjerenju istosmjernih napona ima granice pogreaka od samo (0,01[%] mjerene
veliine +0,002[%] mjernog opsega). Sline tome su mu granice pogreaka kada
slui kao ommetar, dok su mu pri mjerenju izmjeninih napona pogreke znatno vee
i ovise o frekvenciji. On automatski odabire odgovarajui mjerni opseg, a moe se
osim toga izravno ukljuiti u mjerni sustav upravljan procesnim raunalom.

Slika 7.18. Digitalni multimetar (voltmetar za istosmjerne i naizmjenine napone i ommetar )

s mjernim opsezima 0,1 ...1000[V] , 10[W] ... 10[MW].

89

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

8. MJERENJE NAPONA I STRUJA

8.1.

Prikljuak voltmetra i ampermetra

Za mjerenje napona koristimo voltmetar spojen u paralelni spoj s izvorom, odnosno

troilom, dok za mjerenja struje koristimo
ampermetar u serijskom spoju s troilom
I
( sl. 8.1.). Voltmetri su stalno prikljueni na
A R
A
IV
mreu, pa njihov unutarnji otpor mora biti
vrlo velik, da bi struja kroz voltmetar bila
RT
G U
V
to manja, a time i gubici vrlo mali.
Suprotno od voltmetra, unutarnji otpor u
RV
ampermetru mora biti to manji, kako bi
pad napona na njemu bio zanemariv u
odnosu na otpor troila. To su uvjeti u
kojima gubitke svodimo na najniu razinu.
Slika 8.1. Shema mjerenja jakosti struje
8.2.

Kompenzacijske mjerne metode

8.2.1.

Princip rada

Kompenzacijske mjerne metode omoguuju najtonije mjerenje napona i struje, pri

emu tijekom mjerenja izvor mjernog napona nije optereen. Slika 8.2
pokazujeprincipijelnispoj kompenzatora. Gornji strujni krug sastavljen je od baterije
i otpornika
koji treba biti izraen kao mjerna ica i snabdjeven
odgovarajuom skalom. U tom strujnom krugu tee struja , koja na otporniku
e
izmeu toaka A i B uzrokuje pad napona . Tu struju namjetamo regulacijskim
otpornikom u gornjem strujnom krugu.

Ip

b1
A

U1

R1
A

B
C

Rx

b2

Ux

Sl. 8.2. Principkompenzacijskogmjerenjanapona

90

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Donjistrujnikrugsbaterijom
,
iji napon
elimo izmjeriti, u toki
Astalnojeprikljuen na mjernu icu, dok je drugi pol baterije prikljuen preko
osjetljivog miliampermetra (galvanometra) G na kliznu stezaljku C. Ako kliznu
stezaljku Cpomiemo po mjernoj ici, opazit emo da se na jednom dijelu mjerne
ice
galvanometarotklanja
ulijevo,anadrugomdijeluudesno,
doke
na
jednommjestugalvanometarbitibezotklona.Tojeznakdaustrujnomkrugusbaterijom
netee nikakvastrujaiujednoznakdajeizvormjerenognapona , neoptereen. Na
tome je mjestu napon
, baterije
jednak padu napona
, izmeu taaka A i
C.

Ako nam je poznata jakost pomone struje , moemo na taj nain odrediti
napon
. Kako bi se to postiglo, moraju biti ispunjeni sljedei uvjeti:
1. Oba strujna kruga moraju biti u opoziciji (pozitivni pol baterije
mora biti
spojen s pozitivnim polom baterije
i analogno za negativne polove).
2. Pad napona
na mjernoj ici mora biti velik kao napon
koji se
kompenzira.
Jedino ako su oba uvjeta ispunjena moe se na mjernoj ici nai toka u kojoj e
galvanometar biti bez otklona.
Kod mjerenja pomou opisane kompenzacijske metode,ako elimo postii to je
mogue tonije mjerenje, moramo poznavati jakost struje u pomonom strujnom
krugu, pa ju je stoga potrebno izmjeriti vrlo tonim miliampermetrom,. Iz toga slijedi
da je tonost mjerenja ovisna o tonosti miliampermetra.
8.2.2.

Laboratorijski kompenzator

Za laboratorijska mjerenja prikazan je

princip
kompenzatora za istosmjernu
struju (sl. 8.3.) U ovom spoju imamo
pomonu bateriju i otpornik RP , pomou

IP
R1

kojeg ugaamo struju I P u pomonom

strujnom krugu i u mjernom otporniku R1 .

RX

Razlika se pojavljuje kada preklopku

postavimo u poloaj 1 i ugaamo
IP
pomonu struju
sve dok na
galvanometru ne dobijemo nulti poloaj. U
tom poloaju vrijedi:

Un
R1

U n I P R1

IP

UX
1

Un
Slika 8.3. Laboratorijski
kompenzator

Prebacimo preklopku u poloaj2 na

nepoznati napon U X , te bez promjene
91

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
vrijednosti otpora RP mijenjamo vrijednost otpora RX sve dok galvanometar ne
pokae nulti otklon. U toj toki pad napona jednak je nepoznatom naponu :

U X I P RX
Znamo da je omjer

Un

R1

U X RX

Un
R1

za vrijeme mjerenja stalan, pa je mjereni napon

UX

upravo razmjeran otporu RX , iju vrijednost oitamo na skali mjernog otpornika. Za

izmjeninu struju ujednaenje treba postii ne samo po veliini ve moramo ugoditi i
fazu i frekvenciju.
8.2.3.

Kompenzatori za izmjeninu struju

Kompenzatori za izmjeninu struju djeluju u sutini na istom principu kao i

kompenzatori za istosmjernu struju.Od njih se razlikuju u prvom redu po tome da
u veini sluajeva takoer omoguuju mjerenje faznog kuta napona ( Geygerov
kompenzator i kompenzator Krokowskog ).
'
Budui da ne postoji naponski etalon za izmjeniinu struju, kod ovih kompenzatora
kontroliramo i namjetamo pomonu struju mjernim instrumentom slino kao i kod
tehnikih kompenzatora za istosmjernu struju, i to npr. preciznim elektrodinamikim
ampermetrom razreda 0,2. Kao nulinstrument moe posluiti slualica ili vibraciiski
galvanometar, no u novije vrijeme se sve vie upotrebljavaju specijalna elektronika
pojaala s maginim okom, Braunovom cijevi ili pokaznim instrumentom kao
neposrednim nulindikatorom.
Kako, dakle, kod ovih kompenzatora za izmjeninu struju namjetanje pomone
kompenzacijske struje ovisi o preciznosti elektrodinamikog instrumenta,; mjerna
tonost je znatno manja nego kod kompenzatora za istosmjernu struju, te pod
nepovoljnim uvjetima pogreka moe postii 0,5 %.Kada nas pak fazni kut
izmjeninih veliina ne zanima (npr.pri badarenju izmjeninihinstrumenata), te
veliine moemo mjeriti praktino istom tonou kao i istosmjerne napone. U
posljednje vrijeme pojavili su se izmjenini kompenzatori sa specijalno izraenim
termopretvaraima pomou kojih se mjerenje izmjeninih struja i napona moe
reducirati na mjerenje pripadajuih istosmjemih napona koji se zatim mogu
obinim nainom s preciznim istosmjernim kompenzatorima vrlo tono izmjeriti
(npr. precizni izmjenini kompenzator tvrtke EG). Takvi izmjenini kompenzatori
odlikuju se takoer razmjerno velikom frekventnom neovisnou te dozvoljavaju
mjerenja do otprilike 1000 Hz, a s manjom tonou i preko te frekvencije.
8.3.

Mjerenje izmjeninih napona i struja

Ako radimo s malim strujama i niskim naponima, instrumente prikljuujemo

neposredno. Za mjerenje struja velike jakosti i visokih izmjeninih napona mjerni
92

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
opseg proiruje se obino mjernim transformatorima. U poglavlju 9. opisano je na
koji se nain prikljuuju mjerni transformatori, kako se na njih prikljuuju mjerni
instrumenti i kakvi su uvjeti za ispravan rad mjernih transformatora. To se vidi i
kod prikljuivanja mjernih transformatora u trofaznim sustavima.
8.3.1.

Neizravno mjerenje napona u trofaznim sustavima

Obino se neizravno mjerenje napona radi pomou mjernih transformatora. U

trofaznim sustavima mogu se upotrijebiti trofazni mjerni transformatori, koji se u
sutini prikljuuju jednako kao i uinski veliki transformatori u mreama. Kada je
dostupna neutralna toka, mogu se mjeriti fazni naponi prikljuenjem voltmetara
izmeu pojedine faze i neutralne toke. Ako nema neutralne toke, prikljuenjem
voltmetara izmeu faza mjerimo linijske napone. Umjesto trofaznih mjernih
transformatora vrlo esto se upotrebljavaju i jednofazni mjerni transformatori. U
tom sluaju mogu se primijeniti tri vrste spajanja. Na slici 8.4. prikazan je
najjednostavniji nain spajanja transformatora.
L1
L2
L3
A

B
a

B
b

Slika 8.4. Prikljuak triju jednofaznih naponskih transformatora u trokut

Transformatori su na primarnoj i na sekundarnoj strani spojeni u trokut, te se
sekundarni napon 100 V odnosi na mjereni linijski napon. Uzemljenje
sekundarnog namotaja transformatora moe se izvesti gdje hoemo.
Poznato je da su u trovodnom trofaznom sustavu dovoljno mjeriti samo dva
napona (Aronov spoj) onda su i dovoljna samo dva transformatora prikljuena u
takozvanom V spoju kao to je prikazano na slici 8.5. Ova dva transformatora
spojena su na dva linijska napona, pa se tako dolazi do otvorenog naponskog
trokuta, kako se vidi na kompleksnom dijagramu na slici 8.6.
L1

L3

L1

L2

L3

L2

Slika 8.6. Kompleksni V dijagram

93

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Sekundarnu stranu transformatora uzemljimo u toki u kojo su spojena oba
sekundarna napona. Kao to se vidi iz komleksnog dijagrama napon na otvorenim
krajevima V spoja jednak linijskom naponu. Zato se moe mjeriti i trei linijski
napon ako se prikljui trei voltmetar (na slici iscrtkano).

L1
L2
L3
A
a

B
b

V
V

Slika 8.6. Prikljuak dvaju jednofaznih mjernih transformatora u spoju V

Kod mjerenja u etverovodnim trofaznim sustavima naponski mjerni transformatori
su spojeni u zvijezdu, kao to je pokazano na slici 8.7. Vidljivo je da se mjere fazni
naponi, pa se 100 V na sekundarnoj strani transformatora odnosi na fazni napon.
U skladu s primarnom neutralnom tokom, ovaj put se neutralna toka uzemlji na
sekundarnoj strani.

L1
L2
L3
0
A

Slika 8.7. Prikljuak triju jednofaznih mjernih transformatora u zvijezdu

8.3.2.

Neizravno mjerenje struje u trofaznim sustavima

U trofaznim sustavima obino se u svaki fazni vod prikljuuje po jedan strujni

mjerni transformator. Na njihovu sekundarnu stranu prikljuuju se instrumenti, i to
serijski, u sluaju prikljuenja vie ampermetara na isti strujni transformator. Ovdje
nema nikakve razlike u usporedbi s jednofaznim sustavom.
94

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Osim ovog naina spajanja koristimo i spoj sa dva strujna transformatora (Aronov
spoj) u trovodnim trofaznim sustavima kao to se vidi na slici 8.8. Ako prikljuimo
dva ampermetra i oni pokazuju jednake vrijednosti znai da se radi o
uravnoteenom sustavu. Meutim ukoliko pokazuju razliite vrijednosti, sustav nije
uravnoteen to znai da treba mjeriti sve tri struje (tri ampermetra). Da ne bismo
koristili tri strujna transformatora, mjerenje moemo izvesti i s dva, ako ih spojimo
kao na slici 8.8. Kod ovog spoja strujni transformatori su uzemljeni na stezaljkama
sekundara (s)

L1
L2
L3
P1
s1

P2 P1

P2

s2 s1

s2

A3

A1
A2

Slika 8.8. Mjerenje triju faznih struja s dva strujna transformatora

95

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

9. MJERNI TRANSFORMATORI
Mjerenje izmjeninih napona, struja, snaga i energije velikih iznosa, nije praktino
izravnim ukljuivanjem u mjerni krug, a esto je i neizvedivo. U takvim sluajevima
koriste se strujni i naponski mjerni transformatori, koji mjerene vrijednosti
transformiraju na prikladne za mjerenje. Osim proirenja mjernog opsega, takvi
transformatori ujedno izoliraju mjerne instrumente od visokih napona u mjernom
krugu, to znai da omoguavaju sigurno rastavljanje visokonaponskih strujnih
krugova od niskonaponskih.
Osim toga postiu se i znatne prednosti, a neke od njih su:

mjerene struje i naponi razliitih iznosa transformiraju se na uvijek iste normirane

vrijednosti (struje od 1 A ili 5 A, napone od 100 V, 200 V, 100/3 V ili 200/3 V);
ime je omoguena ujednaena uporaba mjernih, zatitnih i regulacijskih ureaja,
mjerni se instrumenti i ureaji izoliraju od visokih napona u mjernome krugu pa
rukovanje njima postaje neopasno;
dobiva se mogunost galvanskog odvajanja strujnih krugova, a time i prostornog
udaljavanja mjernih instrumenatata i ureaja od mjernoga strujnog kruga, ime se
ujedno sprjeava utjecaj esto snanih magnetskih i elektrinih polja na rad
ureaja;
posebnim se izvedbama mjernih transformatora zatiuju mjerni instrumenti i
ureaji od tetnoga dinamikog i termikog uinka struja kratkog spoja u
mjerenome strujnom krugu.
Mjerni se transformatori sastoje od jezgre izraene od magnetskog materijala te
od primarnog i sekundarnog namotaja, koji su meusobno odvojeni i izolirani ovisno
o visini napona u mjernom krugu. Primarni se namotaji ukljuuju u mjereni krug, a na
sekundarne se prikljuuju mjerni instrumenti ili zatita. Upotrebljavaju se dvije vrste
mjernih transformatora, naponski i strujni, a njihov nain spajanja u mjerni krug
pokazuje slika 9.1.

Slika 9.1. Spajanje mjernih transformatora u mjerni krug

96

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Od mjernog se transformatora oekuje da sprega primarne i sekundarne veliine
(napona ili struje) bude u praktiki stalnom omjeru i bez faznog pomaka. Takve bi
zahtjeve ispunio idealni transformator sljedeih svojstava:

nema nikakvih padova napona na otporu namotaja;

struja magnetiziranja jednaka je nuli zbog neizmjerne magnetske vodljivosti jezgre;
primarni i sekundarni namotaji obuhvaaju cijeli magnetski tok;
postoji stalni odnos izmeu napona, odnosno struja, a taj je odnos odreen
odnosom broja zavoja N primarnog i N sekundarnog namotaja.
1

Slino mjernim instrumentima, mjerni transformatori razvrstani su u razrede tonosti

kojima su definirane njihove prijenosne i fazne pogreke. Prijenosna pogreka
pokazuje odstupanje stvarnog omjera primarne i sekundarne veliine u odnosu na
nazivni prijenosni omjer transformatora, dok je fazna pogreka iskazana razlikom
njihovih faza. Pogreke u naponskim mjernim transformatorima uzrokuju padovi
napona na otporima namotaja i njihovim rasipnim induktivitetima, dok je kod strujnih
transformatora dominantni uzrok pogreke struja magnetiziranja jezgre.

9.1.

Naponski mjerni transformatori

Poznato nam je iz osnova elektrotehnike da transformatori na jednostavan nain

smanjuju ili poveavaju napon, razmjerno broju zavoja primarnog i sekundarnog
namotaja. U1 :U 2 N1 : N 2 Ovaj napon vrijedi potpuno tono samo za inducirane
napone. Vrijedi i na stezaljkama transformatora, ako nije optereen, dok kod
optereenja imamo padove napona u namotaju primara i sekundara, pa moramo
uzeti u obzir pogreku.
9.1.1.

Nain rada:

izvedba kao i normalan transformator snage;

prikljuen paralelno s potroaima na gotovo konstantan napon (neovisan o
impedanciji prikljuenoj na sekundarni namotaj NMT-a);
osnovna razlika spram transformatora snage relativno je slabo optereen kako
bi pogreka mjerenja bila to manja;
struja magnetiziranja je ovisna samo o primarnom naponu.

Osnovne karakteristike:
-

prijenosni omjer
naponska pogreka
klasa tonosti
kutna pogreka
nazivni teret ili snaga NMT-a.

97

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Prijenosni omjer:
omjer nazivnog primarnog i nazivnog sekundarnog napona;
nazivni primarni napon je jednak linijskomnazivnom naponu mree (npr.110
kV) ako se radi o dvopolno izoliranom NMT-u;
nazivni primarni napon je jednak faznomnazivnom naponu mree (npr.
kV) ako se radi o jednopolno izoliranom NMT-u;
u prvom sluaju sekundarni je nazivni napon 100 V, a u drugom sluaju
V.
Naponska pogreka:
definicija:
pn

kn U 2 U1
100
U1

= prijenosni omjer NMT-a=

Kutna pogreka:
definira se analogno kutnoj pogreci SMT-a;
razlika kuta sekundarnog i primarnog napona.
Klasa tonosti:
jednaka je maksimalno dozvoljenoj naponskoj pogreci kada je primarni napon u
granicama 0.8-1.2
;
prema VDE razlikujemo sljedee klase tonosti NMT-a: 0.1 0.2 0.5 1 3 doputene
kutne pogreke za te klase tonosti su: 5 102040(za klasu tonosti 3 nije
definirana dozvoljena kutna pogreka)

Nazivna snaga:
maksimalna snaga instrumenata na sekundarnoj strani kojom je mogue
opteretiti NMT a da naponska i kutna pogreka ostanu u granicama vrijednosti
definiranih klasom tonosti
pri veim optereenjima raste naponska pogreka NMT-a (npr. za optereenje
koje je dva puta vee od nazivnog, naponska pogreka moe biti tri puta vea
od one doputene klasom tonosti);
realno je granina termika snaga, kojom je mogue trajno opteretiti NMT, a
da se pri tome ne zagrije iznad doputene vrijednosti, nekoliko puta vea od
njegove nazivne snage.

9.1.2.

Nain prikljuivanja naponskog mjernog transformatora

Naponski mjerni transformator prikljuujemo izmeu vodia iji napon mjerimo i

zemlje. Primarne i sekundarne stezaljke izolirane su za puni napon. S obzirom na
izvedbu, razlikujemo transformatore sa suhom izolacijom (niski naponi) i
98

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
transformatore s uljnom izolacijom ( visoki naponi ). Na slici 9.2. pokazan je princip
spajanja naponskog mjernog transformatora. Spajamo ga izmeu vodia kojem
elimo izmjeriti napon i zemlje.

U1
A

b
U2

Slika 9.2. Prikljuak naponskog mjernog transformatora u mjerni krug

Kod visokih napona zbog ekonominosti esto koristimo kaskadni spoj naponskih
transformatora ( sl. 9.3. ). To su serijski vezani transformatori izmeu vodia i zemlje.
Svaki od njih je izoliran za nii napon od nazivnog. Pomou njih uvijek mjerimo samo
potencijal prema zemlji, to znai daje slabije izoliran to je blie potencijalu
zemlje, a jae onaj koji je blie potencijalu vodia.Kao to sevidi na slici, primarni
namotaji spojeni su serijski, pri emu je sredina svakog namotaja spojena s jezgrom.
Na taj je nain kod tri serijski vezana transformatora
A
napon izmeu namotaja i jezgre samo jedna estina
mjerenog napona, pa za taj napon treba dimenzionirati
izolaciju. Meutim svaku jezgru treba izolirati od drugih
jezgri i zemlje, gdje je izolacija to vea to je vii potencijal
jezgre. Taj uvjet najee ispunjavamo tako da
transformatore postavimo jedan iznad drugog u zajedniko
porculansko kuite koje se napuni uljem. Transformatori
su meusobno povezani kompenzacijskim namotajima koji
omoguuju da se pri optereenju mjereni napon
ravnomjerno raspodjeli na sva tri transformatora.
Kaskadni mjerni transformatori upotrebljavaju se samo za
vrlo visoke napone ( iznad 100 kV ). to se tie tonosti,
a
za njih vae ista mjerila kao i za obine transformatore. Za
vrlo visoke napone upotrebljavamo i kapacitivne mjerne
b
B
transformatore. Koristimo se kapacitivnim djeliteljem
napona, na koji prikljuujemo mjerni transformator ( sl. 9.4.
).
Slika 9.3. Kaskadni spoj

99

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

P1
C1
L

s1

C2

s2

P2

Slika 9.4. Kapacitivni mjerni transformator

Na slici je prikazan osnovni spoj gdje je paralelno kondenzatoru C2 spojen mjerni
transformator. Izmeu transformatora i kondenzatora je prigunica koja se ugodi tako
da kod nazivne frekvencije postigne rezonanciju pa time povea sekundarnu struju
transformatora na najveu . Kapacitivni mjerni transformatori su ekonomini tek iznad
150 kV. Kapacitivni djelitelj obino se nalazi u porculanskom tijelu u kojem je ulje,
dok se prigunica i transformator nalaze u drugom kuitu u podnoju. Ovaj
djelitelj moemo upotrijebiti za spregu s dalekovodom, koja je potrebna za
visokofrekventne veze.

9.2.

Strujni mjerni transformator

U biti to su praktino kratko spojeni transformatori. Upotrebljavamo ih za proirivanje

mjernog opsega ampermetara i strujnih svitaka instrumenata za izmjeninu struju, a
prikljuujemo ih neposredno u strujni krug kao ampermetar ( sl. 9.5.). Suprotno od
naponskih, kod strujnih transformatora na primarnoj strani je narinuta struja koja tee
prema troilima. Jakost joj odreuju potroai, a ne optereenje na sekundarnoj
strani transformatora. Kod strujnih transformatora primarni napon je zapravo pad
napona na primarnom namotaju, koji ovisno o struji optereenja, ima razliitu
vrijednost. Sekundarna strana praktino je kratko spojena jer je na nju prikljuen
samo ampermetar ili strujni namotaj vatmetra. Kratki spoj na sekundarnoj strani
transformatora ne moe utjecati na struju primarne strane jer ona ovisi o
potroaima. Broj zavoja na primarnoj i sekundarnoj strani obrnuto je razmjeran
strujama:

I 1 : I 2 N 2 : N1

100

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Struje I 1 i I 2 su nazivne struje na primaru i ova jednadba vrijedi samo za idealni
strujni transformator (zanemarene pogreke).

Slika 9.5. Spajanje strujnog transformatora u mjerni krug

Vano je znati da se strujni transformatori uvijek prikljuuju primarnom stranom
(stezaljke P1 i P2 ) u krug potroaa, i to stezaljka P1 na stranu generatora, a stezaljka

P2 na stranu potroaa. Upotrebljavamo ih i u niskonaponskim i visokonaponskim

mreama, s tim da u visoko naponskim mreama moramo voditi rauna o
odgovarajuoj izolaciji, a kuite mora biti uzemljeno. Ako to spoj doputa uzemljimo i
jednu stezaljku sekundara transformatora.
9.2.1.

Nain rada

Kratki spoj ne izaziva nikakvu opasnost po strujni mjerni transformator, jer

sekundarna struja ovisi samo o primarnoj struji. Strujni mjerni transformator je

mogue ostaviti trajno u pogonu s kratko spojenim sekundarnim stezaljkama

jer e pri tome struja na sekundarnoj strani biti tek neznatno vea od struje u
normalnom pogonu uz prikljuenu impedanciju Z.
Osnovne karakteristike:
prijenosni omjer
strujna pogreka
kutna pogreka
klasa tonosti
strujni viekratnik
nazivni teret ili nazivna snaga transformatora.
Prijenosni omjer:
omjer primarne i sekundarne nazivne struje (ne odgovara omjeru broja zavoja
zbog struje magnetiziranja0 );
101

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
prema primarnoj nazivnoj struji SMT-a odabire se tako da ona bude
neposredno vea od maksimalne pogonske struje u dijelu mree gdje se SMT
prikljuuje (treba izbjegavati velike razlike izmeu 1 i )jer su time
vee strujne pogreke SMT-a;
standardne vrijednosti primarnih struja:m*10, m*15, m*20, m*30, m*50, m*75
(A) za m=1, 10, 100;
standardne vrijednosti sekundarnih struja:5 A i 1 A(1 A se koristi samo kada
jeduljina vodova izmeu SMT-a i mjernih ili zatitnih ureaja velika na taj je
nain za iste 2 gubitke potreban manji presjek vodova.U sekundarnom
krugu1 Anije preporuljivo koristiti kada je snaga i strujni viekratnik SMT-a
velik (to znai da sekundarna struja vrlo vjerno pratiporast primarne struje
za vrijednosti struja puno vee od nazivnih vrijednosti) jer e u sluaju kratkog
spoja u primarnom strujnom krugu doi do znaajnog poveanja sekundarnog
napona, pa time i mogunosti proboja izolacije u sekundarnom krugu; npr.
neka je SMT nazivne snage 240 kVA, strujni viekratnik n=10,
,
pri kratkom spoju u primarnom krugu sekundarna struje moe postii i deset
puta veu vrijednost zbog ega je i
znai, 1Aje
preporuka koristiti u postrojenjima gdje struje kratkog spoja nisu velike i gdje je
mogue koristiti SMT manje snage, to je gotovo redovit sluaj u rasklopnim
postrojenjima s
.
Strujna pogreka:
- Kako kod stvarnog mjernog transformatora sekundar i prikljueni mjerni
instrument (ampermetar) imaju mali ali konani otpor, potreban je sekundarni
napon U za protjecanje sekundarne struje I .Za induciranje tog napona troi se
2

odreeni dio primarnih amperzavoja koji magnetizira jezgru. Ti amperzavoji,

odnosno struja magnetiziranja (struja praznog hoda) I uzrokom su prijenosne
0

(ili strujne) i fazne pogreke strujnog mjernog transformatora. Strujnu pogreku

definiramo prema
k I I
p n 2 1 100 % ,
I1
gdje je k n nazivni prijenosni omjer strujnog transformatora.
Kutna pogreka:
definirana je kutom izmeu primarne i sekundarne struje (pozitivna je ako
sekundarna struja prethodi primarnoj).
Klasa tonosti (kl):

kada bi SMT bio izveden s prijenosnim omjerom K jednakim omjeru broj zavoja
sekundarne i primarne strane (

), strujna pogreka bi stalno bila negativna:

102

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

Na slici 9.6. je to vidljivo

Slika 9.6. Ovisnost pogreke

o struji

ako SMT ima manji broj zavoja na sekundarnoj strani (

imoe biti i pozitivna, ali i nula za neku vrijednost

), onda vrijednost
.

Klasa tonosti:odgovara maksimalno doputenoj strujnoj pogreci SMT-a pri nazivnoj

struji i nazivnom teretu, npr. SMT klase tonosti kl=0.1 ima doputenu strujnu
pogreku i0.1% pri
Razlikujemo sljedee klase tonosti:0.1, 0.2, 0.5, 1, 3, 5 osim pri nazivnoj struji
definirane su i maksimalno dozvoljene strujne pogreke i pri primarnim strujama
.
Strujni viekratnik (n):
njime je opisano ponaanjeSMT-a pri primarnim strujama puno veim od
nazivne vrijednosti
;

103

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
poveanjem primarne struje, uz konstantnu impedanciju na sekundarnoj
strani, raste pogreka SMT-a;
ako primarna struja toliko naraste da indukcija znatno prijee koljeno na krivulji
magnetiziranja, porast sekundarne struje biti e proporcionalan s porastom
primarne , jer e se tad transformator ponaati kao da eljeza nema;
na slici 9.7. dan je prikaz ovisnosti relativne sekundarne struje (

) o

relativnoj primarnoj struji (

). Pravac oznaen isprekidanom linijom
pokazivao bi ovisnost relativnih struja kada ne bi bilo struje pogreke (i=0)

Nadstrujna karakteristika SMT-a

Slika 9.7. Ovisnost relativne sekundarne struje o relativnoj primarnoj struji
strujni viekratnik (n) je viekratnik primarne nazivne struje pri kojem je strujna
pogreka, uz sekundarno prikljuenu nazivnu impedanciju, 10%strujni
viekratnik je definiran apscisom toke u kojoj se nadstrujna karakteristika
sijee s pravcem i=10%;
strujni viekratnik ovisi o impedanciji prikljuenoj na sekundarnu stranu.
Nazivni teret
ili nazivna snaga :
- nazivnu sekundarnu snagu, odnosno maksimalnu snagu kojom je mogue
opteretiti SMT ako se ali ostati u granicama struje pogreke, mogue je
definirati na dva naina:
stariji: pomou nazivne impedancije Zn
104

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
noviji: pomou nazivne snage Pn2pri emu vrijedi:

9.2.2.

Izvedbe strujnih mjernih transformatora

Kod tehnike izvedbe strujnih transformatora razlikujemo mnogo vrsta. Za

mjerenja u laboratoriju upotrebljavaju se prenosivi strujni transformatori, koji gotovo
uvijek imaju vie mjernih opsega. U praksi se uveliko upotrebljavaju strujna klijeta
(vidi sliku 9.8.) jer se mjerenje izvodi bez prekidanja strujnog kruga.

Slika 9.8. Izvedba strujnog transformatora - strujna klijeta

U podruju vrlo visokih napona upotrebljavaju se kaskadno vezani strujni
transformatori. Ako nekoliko strujnih transformatora spojimo u
kaskadu ( sl. 9.9. ) te svaki izoliramo prema zemlji, tedimo na
izolaciji. Gornji lan kaskade je u gornjem naponskom krugu;
posljednji lan napaja mjerne instrumente. esto kaskadne
strujne transformatore smjetamo u izolatore (potporni
rastavljai).
U veim elektroenergetskim objektima imamo kombinirane
strujne transformatore s vie jezgri u zajednikom kuitu ( jedna
jedinica ) pri emu su svojstva pojedinih transformatora
prilagoena specifinim zahtjevima mjerenja ili zatite. Kao
primjer moemo navesti kombinaciju u kojoj je jedan
transformator izraen za prikljuak mjernih instrumenata, drugi
za zatitu od preoptereenja, a trei za zatitu od zemljospoja.
Slika 9.9. Kaskadni
Spoj SMT-a
105

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm
Primjer 8:
Strujni mjerni transformator 300/5 A spojen je u jednu fazu trofazne simetrine mree nazivnog linijskog
napona 10 kV. Kolika je djelatna snaga troila faktora snage 0.5, ako ampermetar na sekundaru transformatora
pokazuje 2.2 A ?
Rjeenje:

P 3 U I cos

P 3

300
10 103 2.2 0.5 1143000 W
5
P 1143kW

106

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

10.

MJERENJE SNAGE

Elektrina snaga je brzina proizvoenja (zraenja) elektrine energije, P=dW/dt [W].

Mjeri se vatmetrima (mnoilo dva signala napona i struje).Elektrodinamiki vatmetar
je instrument s elektromehanikom pretvorbom, dva svitka i etiri stezaljke (dvije
strujne i dvije naponske) to se vidi na slici 10.1. Strujni se svitak spaja u seriju troilu
doknaponski u paralelu troilu. Izolacija nije jaka, otprilike za napone do 100V.

Slika 10.1. Shema mjerenja snage uz pomo vatmetara

Pokazivanje vatmetra pri istosmjernoj struji proporcionalno je umnokunapona i struje
(
). Da ne doe do preoptereenja strujnog i naponskogsvitka treba
kontrolirati struju, odnosno napon. Kada vatmetar ima vie podrujanapona i struje,
treba odrediti konstantu vatmetra
Konstanta vatmetra

Promjenom struje i napona mijenja se i snaga:

izmjeninim strujama sinusnog oblika

(trenutne vrijednosti).Pri

Gdje je UefIefcos istosmjerna stalna komponenta, a UefIefcos(2

komponenta koja ima dvostruku frekvenciju.
P=UIcos

t-

) izmjenina

-> djelatna snaga, jer se troi na rad (troilo je nepovratno uzima iz

izvora).

Srednja vrijednost snage:

107

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Jalova (reaktivna) snaga:
[Var]

Slika 10.2. Trokut snage

Prividna snaga

Ako su mali faktori snage, otkloni kazaljke vatmetra su mali. to je otklonmanji,

pogreka je vea zato se za mali cos
koriste posebni vatmetri (npr. prikratkom
spoju transformatora).Instrumenti za 0,2, 0,1, 0,05

- faktor snage, kod sinusnog oblika je

Osim elektrodinamikih postoje i elektrostatski, indukcijski i termikielektromehaniki
vatmetri. Elektromehanike vatmetre zamjenjuju elektroniki.
Elektroniki vatmetri
Mogu biti analogni, analogno-digitalni i digitalni to se vidi na slikama 10.3a, 10.3.b,
10.3.,c

Slika 10.3.a Analogni vatmetar

108

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

Slika 10.3.b Analogno-digitalni vatmetar

Slika 10.3.c Digitalni vatmetar

S elektronikim vatmetrima mjerenje je jednostavnije, bre i komfornije,automatski
odabiru strujna i naponska podruja. Na digitalnom pokazniku pokazuje inapon i
struju i snagu, rauna jo i jalovu i prividnu snagu, te faktor snage. Osimtoga imaju
meusklopove za serijsku i paralelnu komunikaciju s PC ureajem toomoguava
automatizaciju mjerenja, te brzu obradu i prikaz rezultata. Takoersinkrono i
simultano uzimaju napon i struju.
Princip mjerenja (raunanja)
Mjeri:

109

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

Rauna:

Kod elektronikih vatmetara nisu nam potrebni ampermetri i voltmetri zazatitu.

Spajaju se jednako kao i analogni. Podruja odreuju maksimalne vrijednostinapona,
a ne efektivne. Treba paziti na tonost kod malih cos

(proizvoai ga nedaju). Cos

je jako bitan kod gubitaka velikih transformatora.

Iz ovih se formula analogno dobijaju i formule za struju.
Analizatori snage su digitalni voltmetri s dodatnim funkcijama mjerenja npr.viih
harmonika napona i struje, odreivanje izoblienja napona i struja...

10.1.

Posredno mjerenje snage u istosmjernom krugu

10.1.1. Naponski spoj

Slika 10.4. Shema posrednog mjerenja snage naponski spoj

110

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Gdje

izravno mjerimo,

je mjerena snaga,

je korekcija.

10.1.2. Strujni spoj

Slika 10.5. Shema posrednog mjerenja snage strujni spoj

Gdje je

mjerena snaga, a

Ovdje

korekcija.

je korekcija.

Treba odabrati onu shemu kod koje su korekcije zanemarivo male.Ako nisu
zanemarivo male preporuuje se naponski spoj za
(jer je
poznat,
jetemperaturno osjetljiv), a
za strujni spoj.
10.2.

Izravno mjerenje snage u istosmjernom krugu

10.2.1. Naponski spoj

Slika 10.6. Shema izravnog mjerenja snage naponski spoj

111

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

10.2.2. Strujni spoj

Slika 10.7. Shema izravnog mjerenja snage strujni spoj

10.3.

Mjerenje djelatne snage u izmjeninom jednofaznom strujnom krugu

Djelatna snaga se pri industrijskim frekvencijama mjeri elektrodinamikim ili

digitalnim vatmetrima. Pri velikim strujama i visokim naponima rabe se strujni i
naponski transformatori koji prilagouju napon i struju i izoliraju od visokog napona.

Gdje je
mjerena djelatna snaga troila,
je nazivni omjer transformacije
naponskog/strujnog transformatora i
je ispravljena vatmetrom izmjerena snaga.

112

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

Slika 10.8. Shema mjerenja djelatne snage u izmjeninom jednofaznom strujnom krugu
Ako raspolaemo umjernim krivuljama mjernog transformatora, pogrekemoemo
smanjiti ispravkom. Ako nemamo umjernu krivulju i ne moemo provestiispravak
onda se ukupna mjerna nesigurnost procjenjuje na temelju graninihpogreaka
vatmetra, strujnog i naponskog mjernog transformatora i pogreke kutnogzakretanja.

10.4.

Mjerenje snage trofaznog sustava pomou triju vatmetra

U ovoj metodi kroz strujne grane vatmetra teku fazne struje tereta, dok su njihove
naponske grane prikljuene na pripadne fazne napone. U tom sluaju svaki vatmetar
mjeri snagu jedne faze, gdje suma pokazivanja sva tri vatmetra daje ukupnu snagu
trofaznog sustava. Ako sustav nema nulvodia, odvodni krajevi naponskih grana
spojeni su zajedno, pa ine zvjezdite sustava sastavljenog od tri naponske grane. I
ovdje se moe pomou posebne preklopke mjeriti metodom triju vatmetara sa samo
113

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
jednim vatmetrom. Pomou preklopke prebacuju se strujne i naponske stezaljke
redom iz jedne faze u drugu. Preklopka mora biti pri tome tako izvedena da ne
prekida strujni krug tereta.
U sustavima s neutralnim vodiem upotrebljava se metoda s tri vatmetra (sl. 10.9.),
dok kod sustava bez nulvodia moemo koristiti i metodu dvaju vatmetra. Ukoliko je
teret faktora snage blizu jedinice,utoliko prednost ima metoda dvaju vatmetra. Za
mjerenje snage tereta s malim faktorom snage nije prikladno koristiti metodu tri
vatmetra ako su vatmetri za cos =1.Pravo je rjeenje upotreba ove metode uz
primjenu vatmetara za mali faktor snage (na primjer 0,2 ili 0,1 ili ak 0,005 ).

L1

L2

L3

Slika 10.9.. Mjerenje djelatne snage metodom triju vatmetara

10.5.

Mjerenje djelatne snage pomou dvaju vatmetra (aronov spoj)

Metodom dvaju vatmetara mjeri se snaga nesimerinih sustava bez nulvodia. Pri
tome su strujne grane vatmetara W1 i W2 prikljuene u dvije faze, a dovodne stezaljke
njihovih naponskih grana na istu fazu u kojoj je i strujna grana (slika 10.10.).
Odvodne stezaljke naponskih grana prikljuuju se na fazu u kojoj nema strujnih grana
vatmetara. Treba paziti da dovodne stezaljke strujnih grana budu na strani izvora.
Metoda dvaju vatmetara moe se najlake objasniti promatranjem trenutnih
vrijednosti snage u svakoj grani. Suma trenutnih vrijednosti snaga u svakoj fazi daje
ukupnu trenutnu vrijednost snage trofaznog sustava:
Ptren e1i1 e2 i2 e3i3 .

Budui da je trofazni sustav bez nulvodia, suma struja svih triju faza mora biti u
svakom trenutku jednaka nuli:
i1 i2 i3 0,

ili, iz ove jednadbe moemo pisati:

i3 i1 i2 .

114

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
W1

e3

e1 - e3

e1
i

e2 - e3

e2
i

W2

Slika 10.10. Mjerenje aktivne snage metodom dvaju vatmetara

(Aronov spoj)
Ako sada iz jednog izraza uvrstimo u drugi dobijamo da je:
Ptren e1i1 e2 i2 e3 i1 i2

Ptren i1 e1 e3 i2 e2 e3 .

Kako je naponska grana vatmetra W1 na naponu e1-e3, a kroz njegovu strujnu granu
tee struja i1, to znai da e taj vatmetar pokazati srednju vrijednost P1 . Na
naponskoj grani vatmetra W2 je napon e2-e3, a kroz njegovu strujnu granu tee struja
i2 , pa e vatmetar W2 pokazati srednju vrijednost P2 . Prema tome, suma
pokazivanja prvog i drugog vatmetra: P1+P2 daje srednju vrijednost snage svih triju
faza:
P P1 P2

Na slici 10.11. prikazan je vektorski dijagram trofaznog sustava sa simetrinim

optereenjem, gdje fazne struje zaostaju za pripadnim faznim naponom za kut .
UT

IS

US

30

UR
IR

30

URT

UST

Slika 10.11.. Vektorski dijagram Aronova spoja za mjerenje aktivne snage

115

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Na naponsku granu vatmetra W1 djeluje linijski napon UR-UT, prikazan na dijagramu
vektorom URT. Taj napon, prema naponu UR zaostaje za 30, a izmeu struje IR i
napona URTpostoji pomak 30-, odnosno vatmetar W1 e pokazati:

P1 I RU RT cos 30 .

Na naponsku granu vatmetra W2 djeluje linijski napon UST koji je ispred napona USza
30, pa izmeu struje IS i napona UST postoji pomak 30+.Vatmetar W2e pokazati:

P2 I SU ST cos 30

Vatmetri imaju skalu sa nulom na lijevom kraju skale. Stoga, kada je P1negativan,
treba obrnuti naponske prikljuke kako bi se mogao oitati otklon, jer u sluaju
negativnog otklona kazaljke ona prelazi na lijevi kraj skale.
U simetrino optereenim trofaznim sustavima moe se odrediti faktor snage tereta iz
omjera jednog i drugog vatmetra. Oduzimanjem izraza dobivamo:
P1 P2 UI cos 30 cos UI sin 30 sin UI cos 30 cos UI sin 30 sin UI sin .

Zbrajanjem izraza za P1 i P2 dobiva se:

P1 P2 3UI cos .

Sada ako podijelimo izraz s izrazom slijedi:

P1 P2
UI sin
1

tg
P1 P2
3UI cos
3
ili
tg 3

Oznaimo li sa

P1 P2
.
P1 P2

P1
dobivamo da je:
P2

tg 3

1
,
1

ili
1

cos

1 3
1

Oitanja na vatmetrima treba numeriki zbrajati ili oduzimati, ovisno o faktoru snage
tereta. Katkada ni priblino nije poznat faktor snage tereta, pa su mogue zabune.
Stoga treba voditi rauna o pravilnom prikljuivanju, to jest mora se paziti na
vremenski slijed faza, a i na to koje su dovodne stezaljke na naponskoj i strujnoj
grani vatmetra.
116

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
10.6.

Mjerenje jalove snage u jednofaznim sustavima

Indukcijski mjerni instrumenti imaju otklon proporcionalan umnoku struja kroz

njihove zavojnice i sinusa faznog pomaka izmeu tih struja, pa mogu sluiti za
izravno mjerenje jalove snage, ako je jedan svitak prikljuen na napon tereta preko
dovoljno velikog aktivnog otpora, a kroz drugi tee struja tereta. Ipak se za mjerenje
jalove snage ee koriste elektrodinamiki instrumenti kod kojih je potrebno postii
fazni pomak od 90 izmeu struje kroz naponski svitak i napona mjernog tereta.
Takav pomak ne moe se postii pomou samo jedne zavojnice spojene u seriju s
naponskim svitkom, zbog neizbjenog djelatnog otpora zavojnice. Potrebna je
kombinacija induktiviteta i otpora, kao npr. na slici 10.12..

Slika 10.12. Shema spoja za mjerenje jalove snage

Kombinacija je frekvencijski ovisna, pa se tona mjerenja dobivaju samo na
frekvenciji za koju je kombinacija ugoena.

10.7.

Mjerenje jalove snage u trofaznim sustavima

Mjerenje jalove snage u trofaznim sustavima moe se izvesti pomou instrumenata

koji mjere jalovu snagu (var-metri), spajajui ih onako kako se spajaju vatmetri pri
mjerenju djelatne snage u trofaznim sustavima. Stoga je i tu mogua metoda jednog,
dva ili tri varmetra.

Slika 10.13.a Mjerenje jednim varmetrom Slika 10.13.b Mjerenje sa tri varmetra
Mjerenje jalove snage u trofaznim simetrinim sustavima mogue je i pomou vatmetara, ako
se njihova naponska grana prikljui na napon fazno pomaknut za 90 prema naponu koji bi
117

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
imala naponska grana pri mjerenju djelatne snage. Tako e se za mjerenje jalove snage

po metodi jednog vatmetra upotrijebiti spoj prema slici 10.13.a. Tu je strujna grana
vatmetra ukljuena u fazu R, a naponska grana na linijski napon UST, umjesto na
fazni UR, kao to bi bilo potrebno pri mjerenju djelatne snage. Odabran je linijski
napon USTjer je fazno pomaknut za 90 prema naponu UR. Taj napon je 3 puta vei
od faznog, pa to treba uzeti u obzir pri raunanju jalove snage, ili poveati predotpor
naponske grane vatmetra za 3 puta.
Slino se postupa pri mjerenju jalove snage metodom tri vatmetra (slika 10.13.b.).
Jalova snaga PX trofaznog sustava se odreuje iz izraza:
PX

1
( PXR PXS PXT )
3

Slika 10.14. Fazorski dijagram mjerenja jalove snage

U trofaznim sustavima bez nulvodia, mogue je mjerenje jalove snage metodom
dva vatmetra ( slika 10.15.).

Slika 10.15. Mjerenje metodom dva vatmetra

118

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Ovdje se naponske grane prikljuuju na fazni napon. Stoga je potrebno, ako nultoka
sustava nije pristupana, izvesti umjetnu nultoku. Pri odreivanju jalove snage treba
uzeti u obzir da je upotrijebljen za 3 puta manji napon:
PX 3 ( PX 1 PX 2 )

U trofaznim sustavima sa simetrinim optereenjem moe se jalova snaga odrediti

i na osnovu oitanja dva vatmetra u Aronovu spoju, ako se oduzmu, ( a ne zbroje )
njihovi otkloni kako se to vidi iz izraza:
P1 P2 UI cos 30 cos UI sin 30 sin UI cos 30 cos UI sin 30 sin UI sin .

Dobivenu razliku treba jo pomnoiti s 3 .

U opisanim spojevima vlada pun linijski napon izmeu strujnog i naponskog
svitka, to ograniava njihovu upotrebu na viim naponima. Stoga se obino za
napone iznad 110 [V] upotrebljavaju mjerni naponski transformatori.
Kao i sve druge instrumente i vatmetre treba badariti nakon odreenog vremena.
Badarenje se obavlja tako da se otkloni na kontroliranom instrumentu usporeuju s
drugim preciznim instrumentima ija je pogreka pet puta manja od kontroliranog
instrumenta. (sl. 10.16.) te se moe zanemariti pri kontroli.Vatmetar se kontroliratako
da se promjenjivim otpornikom R1 namjesti napon na nazivnu vrijednost, a zatim se
pomou R 2 podeava struja, a time i otkloni vatmetara. Otkloni se namjetaju na

Slika 10.16. Umjeravanje vatmetra

numerirane vrijednosti kontroliranog instrumenta, a zatim se oitaju na preciznom
instrumentu prave vrijednosti. Shema na slici je za istosmjerne struje. Kod
izmjeninih struja umjesto promjenjivih otpornika mogu se koristiti transformatori za
regulaciju prikljueni na stabilizator napona. Za precizne vatmetre (tonije od
0.5%) koristimo laboratorijske kompenzatore i komparatore,tako da se svaka
namjetena vrijednost struje odredi na kompenzatoru, uz prethodno namjetenu
vrijednost napona.
119

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Primjer 9:
Postupkom dva vatmetra ( Aronov spoj ) dobili smo otklone

1 80 d .sk .

jalova snaga simetrinog trofaznog troila ako su vatmetri za 450 V, 2.5 A i

?
Rjeenje:

P1

450 2.5 0.5

80 300 VAr
150

P2

450 2.5 0.5

( 20 ) 75 VAr
150

P 3 P1 P2 3 375 VAr

P 649.5 VAr

120

2 20 d .sk . Koliko iznosi

cos 0.5 , a imaju 150 d.sk.

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

11. MJERENJE ELEKTRINE ENERGIJE

Elektrina energija je snaga u vremenu:

za izmjeninu struju najee su u primjeni indukcijskabrojila i

elektronikabrojila;
energija (utroak energije) se mjeri brojilima(istosmjerna i izmjenina);
izmjenina brojila mogu biti jednofazna i trofazna, za mjerenje djelatne, jalove i
prividne energije.
11.1.

Istosmjerna brojila

Za mjerenje rada koji obavljaju elektrini strojevi i ureaji koristimo se elektrinim

brojilima. Uglavnom, elektrino brojilo registrira elektrinu energiju koju daje
generator ili prima troilo. Razmjerno struji i naponu dobivamo zakretni moment
brojila. Brojila su badarena u vatsatima ili kilovatsatima. Postoje brojila koja mjere
koliinu elektriciteta koju daje generator ili prima troilo i ona su badarena u
ampersatima. Tako razlikujemo dvije vrste elektrinih brojila u istosmjernoj tehnici:
- ampersatna brojila ( brojila elektriciteta );
- vatsatna brojila ( brojila energije ).
Brojila elektriciteta esto su izvedena kao mali istosmjerni motori. Rotor se sastoji
od trodijelnog namota smjetenog izmeu dvije aluminijske ploe, koje se rotiraju u
polju dva permanentna magneta. Kada struja protjee kroz namot rotora, na njega
djeluje elektromotorna sila koja stvara zakretni moment upravo razmjeran struji
optereenja.
M e k1 I
Kako se rotor okree, aluminijske ploe sijeku silnice pemanentnih magneta , pa se
u njima induciraju naponi koji prouzrokuju vrtlone struje. Ove struje se svojim
momentom opiru vrtnji i koe rotor. Zato ove ploe nazivamo koionim ploama.
Brzina rotora raste dok se ne uspostavi ravnotea ova dva momenta. Tada kod
konstantne struje ostane i konstantna brzina vrtnje. to znai da brzina vrtnje zavisi o
jakosti struje koja se mijenja s optereenjem. Koni moment je razmjeran
magnetskom toku i brzini vrtnje. Kako je magnetski tok kod permanentnih magneta
konstantan vrijedi:
M z k2 n
Kada brojilo postigne ravnotenu brzinu vrtnje, izjednauju se momenti:

121

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Me M z

k1 I k2 n

Ako zdruimo obje konstante, vidimo da je brzina vrtnje razmjerna struji:

n k I

Pomnoena s vremenom jednadba daje potroene ampersate :

n t k I t

Brojeve okretaje sumira broja badaren u ampersatima.

Brojila energije su slina elektrodinamikim voltmetrima. Fiksni strujni namotaji
prikljueni su na glavni strujni krug i kroz njih tee struja optereenja. U njihovom
polju giba se rotor. Kroz oba namota i statorski i rotorski teku struje. Zbog zakretnog
momenta rotor se poinje okretati.. Zakretni moment je upravo razmjeran umnoku
obiju struja :
M e k1 I I r
Kako je struja rotora upravo razmjerna naponu, vidimo da je zakretni moment
razmjeran snazi:
M e k2 I U k2 P
Na istu os privrena je kona ploa koja se giba izmeu polova permanentnog
magneta i stvara koni moment razmjeran brzini okretanja.
M z k3 n

Kod ravnotenog stanja oba su momenta jednaka.Zdruivanjem konstanti

mnoenjem cijele jednadbe s vremenom da je broj okretaja pomnoen s
vremenom razmjeran utroenom radu.

n t k2 P t k W
Ovakva brojila upotrebljavaju se uglavnom za istosmjernu struju. Za mjerenje
izmjenine struje koristimo indukciona brojila koja su mnogo isplativija.
11.2.

Izmjenina brojila

U tehnici izmjeninih struja imamo tri vrste snage te sukladno tome dijelimo i brojila
za izmjeninu energiju:
- brojila djelatne energije
- brojila jalove energije
- brojila prividne energije
122

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Brojila djelatne energije rade na principu indukcijskih instrumenata, s tim da
trebamo stvoriti putujue magnetsko polje za ostvarenje zakretnog momenta
(sl.11.1.).

Slika 11.1. Indukcijsko brojilo

Na slici 11.1 vidimo: dva elektromagneta strujni (2) i naponski (1), koni permanentni
magnet (5), pomina aluminijska ploa (4)izmeu polova elektromagneta, stremen za
povrat magnetskog toka (3), petlja (6)za ugaanje faznog pomaka, prijenos na broja
(7).
Izmeu polova elektromagneta rotira aluminijska ploa. Na jednu eljeznu jezgru
smjeten je mali broj zavoja kroz koje protjee struja optereenja, a na drugoj
eljeznoj jezgri nalazi se naponski svitak. Ovakvo brojilo djeluje na principu putujueg
magnetskog polja koje stvaramo poloajem polova i faznim pomakom magnetskoga
toka koji stvaraju struje u naponskom i strujnom svitku.
Da se indukcijskim instrumentima moe mjeriti djelatna snaga i energija, fazni pomak
izmeu naponskog i strujnog magnetskog toka mora biti 90. Magnetski tok strujnog
svitka nije tono u fazi sa strujom koja ga stvara, zaostaje za neki mali kut, pa
moramo napraviti da i magnetski tok naponskog svitka zaostaje za isti kut
(slika11.1.), kako bi pomak u fazi izmeu njih bio tono 90. Za zakretni moment
openito vrijedi:
M e k U I sin
Kod istog djelatnog optereenja 90 sin 1
M e k U I k1 U I k3 P
123

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
U ovom sluaju imamo maksimalni zakretni moment, za razliku od mjeovitog
optereenja gdje su napon i struja u faznom pomaku:
M e k U I sin(90 ) k2 U I cos

Aluminijska ploa vrti se i kroz silnice permanentnog magneta to stvara koni

moment koji je razmjeran brzini vrtnje, a u ravnotenom stanju dolazi do
izjednaavanja zakretnog i konog momenta. Brzina vrtnje brojila djelatne energije
upravo je razmjerna elektrinoj snazi, a broj okretaja u odreenom vremenu registrira
broja badaren u vatima.
n t k2 U I cos t k3 P t k3 W

Indukcijska brojila su graena za struje do 100 A, registriranje moe biti u jednoj ili
u dvjema tarifama do registriranih 106 ili 107kWh.
Tipino su razreda tonosti 2 za djelatnu energiju, dok za reaktivnu (jalovu) energiju
pogreka moe biti i vea (tipino razred 3).
Za indukcijska brojila definira se konstanta brojila ckoja se izraava u broju okretaja
po kWh (npr. 1200 okr / kWh).
Ako se ploica brojila okrenula za vrijeme mjerenja Nputa, onda brojilo pokazuje
utroak energije:

Brojila jalove energije imaju maksimalni zakretni moment suprotno od brojila

djelatne energije, to znai kod istog induktivnog optereenja ( sl. 11.2..). Iz slike je

vidljivo da je to samo u sluaju da je . U tom su

sluaju oba magnetska toka kod istog djelatnog
optereenja u fazi, pa je brojilo bez zakretnog
momenta. Kad se izmeu struje i napona pojavi
pomak nastaje zakretni moment koji dok kod kuta od
90 ne postigne maksimum. Da bi ispunili zadani
uvjet
paralelno strujnom svitku spojimo
otpornik, a u seriju s naponskim svitkom spojimo
predotpornik. Vrijednosti tih otpornika su takve da
zadovoljavaju gornji uvjet. Brojila jalove energije
badare se u kVAhr ( kilovarsat ).
Slika 11.2. Fazorski dijagram
brojila jalove energije

124

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

P ( kW )

P ( kW )

Brojila prividne energije vrlo malo se koriste u praksi za izravno prikazivanje

utroene prividne energije. U osnovi mjerenje se svodi na pokazivanje utroka
djelatne energije i utroka jalove energije, pa ih se zbroji. To znai da se brzine
okretanja zbrajaju, ali kao vektori, pa je ukupna brzina rezultat vektorskog zbroja, koji
pomnoen s vremenom daje energiju badarenu u kVAh ( kilovoltampersat ).
Kod velikih potroaa nije odluujua samo ukupna potronja, nego i kolika je ona u
pojedinim intervalima, kako bi mogli znati koliko je optereenje izvora. Kod istog broja
kW, potroa moe biti prikljuen samo kratko vrijeme uz veliku prikljunu snagu, ili
due vrijeme uz malu prikljunu snagu ( sl. 11.3.).

t(h)

t(h)

Slika 11.3. Raspodjela optereenja u vremenu

Usporedbom povrina potronje vidimo da su one jednake, to znai da je potroena
energija jednaka. Uoljivo je da se u prvom primjeru cijeli utroak dogodio u poetku
mjerenog intervala, dok je u drugom primjeru rasporeen jednoliko kroz cijeli interval.
Proizvoau mnogo vie odgovara jednolika potronja kod koje nema udarnih
preoptereenja, pa mu je lake osigurati dovoljnu koliinu energije u svakom
trenutku. Za nejednoliku potronju mora imati uvijek dovoljno rezerve da moe pokriti
nagle skokove. Za stimuliranje jednolike
potronje uvode se brojila s pokazivaem
maksimuma. Ona pokazuju maksimalnu
potronju po intervalima ( 15 ili 30 min. ).
Princip rada vidi se na slici 11.4. U
poetku djelovanja kazaljka je u crtkanom
poloaju. Brojilo preko zupanika pomie
kazaljku prema toki maksimuma. Nakon
odreenog vremena (15 min.), uklopni sat
ukljuuje sklopku. Relej puta kotvu koju
privlai elastino pero i vraa zupanik u
poetni poloaj. Kazaljka je ostala na
mjestu gdje je pomaknuta zupanikom. Taj
otklon je razmjeran energiji koju je potroa
Slika 11.4. Maksimetarnnnnnnnnnnn
potroio u tom intervalu. Taj

125

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
proces se stalno ponavlja jer sklopka je samo za trenutak bila ukljuena. im se
iskljui, relej opet privlai kotvu i zupanik opet gura kazaljku.Ako je potronja vea
nego u prethodnom ciklusu, zupanik e gurnuti kazaljku jo dalje, a ako ne, nee
ni doi do nje. Taj se proces odvija sve do oitanja brojila kada se kazaljka vraa u
poetni poloaj. Budui da je vrijeme pomicanja kazaljke poznato, moemo
potroenu energiju podijeliti tim vremenom. Zato su ploe pokazivaa maksimuma
obino badarene u kilovatima, to znai da je otklon kazaljke razmjeran srednjoj
prikljunoj snazi u tom periodu.
11.3.

Elektronika brojila

Koriste se na obraunskim mjernim mjestima veih potroaa, dok se u

niskonaponskim mreama tek probijaju.
Prednosti:
1. znatno ue granice pogreaka (mogu se postii pogreke i 0,1 %)
2. znatno manji vlastiti potroak
3. neosjetljivost na nagib i poloaj pri ugradnji
4. manja ovisnost pokazivanja o promjenama napona i frekvencije
5. sposobnost pohranjivanja obraunskih podataka nekoliko mjeseci i
automatsko oitavanje mjernih vrijednosti na mjernom mjestu.
Trofazne izvedbe su za linijske napone od 100 V do 415 V, odnosno, za fazne
napone od 57,7 V do 240 V.
Kljuni sklop elektronikog brojila energije jest mjerni pretvornik koji mjerenu
snagu pretvara u njoj razmjeran istosmjerni napon.
Pretvornik se sastoji od mjernih transformatora (1i 2)(NMT i SMT), mnoila (3)
i niskopropusnog filtra(4), koji izdvaja istosmjernu komponentu izlaznog
napona razmjernu snazi troila.

11.5. Blok shema elektronikog brojila

126

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Nakon pojaanja (5)izlaznog napona, napon se pretvara u frekvenciju (niz
impulsa), kojom upravlja posebna jedinica (7).
Broj impulsa u vremenu tiza tog pretvornika razmjeran je energiji W= Pt.
Impulsi se privode brojau (8)i izlaznim kontaktima (9)koji omoguuju prijenos
podataka na daljinu ili obradu podataka raunalom.
Posebnim sklopom dobivaju se pomoni naponi napajanja potrebni za rad
pojedinih elektronikih sklopova (napajanje se uzima sa naponskih stezaljki
brojila).
Neke tipine znaajke:
1. nazivna sekundarna struja InSMT-a je 1 A ili 5 A
2. mjerni opseg od 0,2 % do 120 % In
3. vlastiti potroak snage pri In je 0,3 VA
4. razred tonosti 1,0.
Za elektroniko brojilo definira se konstanta brojila ckoja se izraava u broju
impulsa po kWh (npr. 1000 imp / kWh).

11.4.

Ispitivanje jednofaznog brojila djelatne energije

Elektrinim brojilima mjerimo energiju predanu potroau u nekom vremenskom

razdoblju. Kako bi zadovoljilo zahtje mjerenja, brojilo mora zadovoljavati vaee
propise. Brojilo ispitujemo tako da usporeujemo potronju koju prikazuje ispitivano
brojilo s potronjom koju odreujemo vrlo preciznim mjerenjem. Postotna pogreka
brojila je:
W WP
p% X
100
WP
Razred tonosti mjerenja moe biti najvie 2, odnosno

p % 2 . Ispitivanje brojila

moemo provesti kod stvarnog optereenja, ili s umjetnim optereenjem (sl.50.). Pri
umjetnom optereenju, strujna i naponska grana su posebno prikljuene na izvore.
Izvor na koji je prikljuena naponska grana optereujemo samo malom strujom te
grane i naponske grane kontrolnih instrumenata. Izvor na koji je prikljuena strujna
grana daje samo mali napon, jednak padu napona u strujnoj grani ispitivanog
brojila i strujnoj grani kontrolnih instrumenata. Na ovaj nain provodimo ispitivanje
brojila uz utroak neznatne energije.
Brojila elektrine energije (sl. 11.6.) badare se vatmetrom i stop-urom,
preciznim brojilom, sinkronim postupkom i stroboskopski. Konana provjera obavlja
se ispitivanjem na trajni rad. Kod ispitivanja vatmetrom ( snaga P ) i stop-urom
(vremenski interval t ) usporeuje se pokazivanje brojila s energijom odreenom
vatmetrom i stop-urom:

WP P t
Energija koju pokazuje brojilo je:
127

ws

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

ws

n
WX 3600103
c

.
Slika 11.6. Shema ispitivanja jednofaznog brojila

ws

n
WX 3600103
c

gdje je n broj okretaja aluminijske ploice u vremenskom intervalu, a c

okr. kWh

konstanta brojila. Kod stabilnog naponskog izvora postotnu pogreku odredimo iz:
p%

tX t
100
t

t je stvarno vrijeme izmjereno stop-urom, a t X

zahtijevano vrijeme koje se
odreuje iz snage optereenja P , broja okretaja alumunijske ploice u vremenskom
intervalu i konstante brojila:

tX

n 3600103
c P

s .

Primjer 7:
Aluminijska ploa magnetomotornog brojila za U=110[V] i 5[A] obavila je 10[okretaja] u 17,4[s], pri
optereenju od I=4[A]. Kolika je postotna greka brojila, ako je konstanta brojila c=4600[okr/kWh]?
Rjeenje:
Energija koju brojilo pokazuje rauna se na sljedei nain:

128

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Wb

N
10
3600 10 3
3600 10 3 7826 [Ws] .
c
4600

Energija se moe izraunati i preko napona, struje i vremena:

Wt P t U I t ,
Wt 110 4 17 ,4 7656 [Ws].
Ove dvije energije bi trebale biti iste. Budui da nisu, onda postoji greka koja se rauna na sljedei nain:

g%

Wb Wt
100 [%],
Wt
g% = 2,2[%].

129

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

12.

MJERENJE OTPORA

Kod mjerenja otpora moramo voditi rauna o pojedinostima koje nisu beznaajne. Ne
smijemo zaboraviti pomone ice, pomou kojih mjerimo otpor. Njihov otpor se
pribraja mjerenom otporu. Priblino 50 metara bakrene ice presjeka 1mm 2 ima otpor
od

1 . Loija obrada kontaktnih povrina, oksidacija na spojevima i niz drugih

sitnica utjeu na pogreke pri mjerenju koje su posebno izraene kod mjerenja
malih vrijednosti otpora. Termonaponi na prikljunim stezaljkama moraju biti to
manji, pa treba izabrati prave materijale koji zadovoljavaju kvalitetu mjerenja. Utjecaj
termonapona eliminiramo tako da u jednom mjerenju pustimo da struja protjee u
jednom smjeru, a kod drugog mjerenja u drugom smjeru. U jednom sluaju dobivamo
viu vrijednost, a u drugom niu, pa za rezultat uzimamo srednju vrijednost. Kod
mjerenja omskog otpora zavojnica, ili kod nul metoda, treba poekati da nastupi
statiko stanje pa zatim oitati vrijednost. Toplinski koeficijent je razliit za razliite
materijale, pa treba voditi rauna o temperaturi okoline. Kod tonijih mjerenja najbolje
je raditi na temperaturi od 20 C , a ako nije mogue, poeljno je navesti temperaturu
pri kojoj su mjerenja obavljena. Nekim otpornicima i izolacijskim materijalima opada
vrijednost otpora s visinom napona,pa zato treba navesti vrijednost ispitnog napona.
12.1.

Mjerenje malih otpornosti u-i metodom

UI metoda omoguava mjerenje otpornosti u pogonskim okolnostima, to je posebno

vano kod otpornika ija se otpornost mijenja ovisno o pogonskim okolnostima (npr.
zbog zagrijavanja, ovisnosti o naponu itd.). Odreivanje otpornosti otpornika
mjerenjem napona i struje pogodno je za sve vrijednosti otpornosti (male, srednje i
velike). Za izvoenje mjerenja potrebni su samo voltmetar i ampermetar. Dakle,
instrumenti koji se i inae vrlo esto koriste. Mogua su dva spoja: naponski (slika
12.1.)
i strujni (slika 12.2.).
.
Rv

Rv

Iv

V
I

Ra

Iv

V
Ra

Rx

Slika 12.1. Mjerenje otpora UI metodom

naponski spoj

Slika 12.2.
130

Rx

Mjerenje otpora UI metodom

strujni spoj

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
U naponskom spoju voltmetar je prikljuen na stezaljke nepoznatog otpornika, pa je
oitani napon U jednak naponu na otporniku. Ampermetar mjeri struju I koja jesuma
struje kroz otpornik i struje kroz voltmetarIv. OtpornostRvvoltmetra jepoznata, pa se
moe odrediti njegova struja: Iv = U / Rv. Kako kroz mjereni otporniktee struja I Rx

I Iv

U
I

U
Rv

Iv,njegova je otpornost:
U strujnom spojuampermetar mjeri struju kroz nepoznati otpornik, a voltmetar pad
naponana ampermetru i nepoznatom otporniku. Ako je otpor ampermetraRa, tadaje:

Rx

U Ra I U
Ra
I
I

Openito se upotrebljava onaj spoj u kojem se moe zanemariti potronja instrumenata iupotrijebiti jednostavan izraz:Rx = U / I. To znai da se pri malim
otpornostima upotrebljava naponski spoj (slika 66.), jer kroz voltmetar zbog njegove
velike unutarnje otpornosti protie neznatna struja, najee zanemariva prema struji
koja protiekroz otpornik nepoznate vrijednosti, odnosno1 Iv
U sluaju velikih vrijednosti otpornosti nepoznatog otpornika, upotrebljava se
strujni spoj, jer se tada moe zanemariti napon na ampermetru u odnosnu na napon
na nepoznatom otporniku, tj. napon na ampermetru ne djelujeu znatnoj mjeri na
promjenu ukupnog napona na voltmetru.
Tonost mjerenja otpornosti zavisit e od klase tonosti upotrebljenih
instrumenata i veliini njihova otklona. Poeljno je da otkloni budu to blie punom
otklonu. Za preciznija mjerenja upotrebljavaju se instrumenti klase 0,2 (ili ak 0,1) s
mnogo mjernih opsega, tako da se mogu dobiti zadovoljavajui otkloni. U blizini
punog otklona postiu se s instrumentima klase 0,2 sigurne granice pogreaka
mjerenog otpora od oko 0,5 %.

12.2.

Mjerenje velikih otpornosti metodom gubitka naboja

Izrazito
velike
vrijednosti
otpornosti otpornika mogue je
izmjeriti
mjerenjem
trajanja
izbijanja kondenzatora poznatog
kapaciteta C preko otpornika
nepoznate otpornosti (sl.12.3.).

P
Rx
E
C

Slika12.3. Metoda mjerenja gubitkom naboja

131

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
C
+

Slika 12.4. Pranjenje kondenzatora

Pretpostavimo da je kondenzator u kolu na slici 12.4. savren, te da se u trenutku
t0 =0 poinje prazniti preko otpornika R.
Diferencijalna jednadba za ovo kolo za t 0 u tom sluaju glasi:

U c RC

dU c
.
dt

Ope je rjeenje te jednadbe:

t

U c Ae RC .
Konstanta A odreuje se tako to se uzima da je za t0<0 napon na kondenzatoru
Uc = Uc0, pa je napon na kondenzatoru:

U c U c0e

t
RC

Ako se prethodni izraz logaritmira kao

ln U c ln U c 0

t
,
RC

dobiva se
R

1 t
,
C ln U c
U c0

gdje je t t 2 t1 trajanje izbijanja kondezatora.

Uc i Uc0 - naponi na kondenzatoru na poetku i na kraju izbijanja, respektivno.
Kondenzator nije idealan, pa se on prvo isprazni preko neke otpornosti R0 koji
predstavlja vlastitu otpornost kondenzatora i prikljuenog voltmetra. Potom se odredi
i otpornost Re pranjenjem kondenzatora preko otpornika otpornosti Rx. Otpornost

132

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Repredstavlja paralelnu vezu otpornika nepoznate otpornosti Rxi otpornosti R0 te je
mogue otpornost Rx odrediti kao:
R R0
Rx
.
R0 R
Metode usporeivanja mjerenja djelatnog otpora

12.3.

Kod poredbenih metoda uvijek imamo poznati otpornik i mjereni otpornik u serijskom
ili paralelnom spoju. U serijskom spoju (sl. 12.5.) otpore prikljuujemo na istosmjerni
napon. Struju u strujnom krugu podeavamo promjenljivim otpornikom. Struja
stvara
pad napona U x na nepoznatom
otporniku, a

Un

na poredbenom

otporniku. Ta dva napona mjerimo

voltmetrom. Pri stalnoj vrijednosti
struje izmjereni naponi moraju biti
razmjerni vrijednostima otpora:
U x :U n R x : R n
Rx Rn

Ux
Un

Slika 12.5. Metoda usporeivanjato je manji utjecaj voltmetra to je

sl. 70.
tonije mjerenje.

Paralelni spoj je podobniji za mjerenje velikih otpora (sl. 12.6.). U ovakvom spoju
mjerimo struju u strujnom krugu. Kada je
sklopka u poloaju 1 mjerimo struju I x , a
kad je u poloaju 2 mjerimo struju

In .

Budui da su otpori obrnuto razmjerni

vrijednosti mjerenih struja vrijedi:

Rx : Rn I n : I x
R x Rn

In
Ix

Slikaa12.6. Metodazzammjerenje
velikih otporammmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmvelikih otpora

133

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Metoda zamjene je prikazana na slici 12.7. Nepoznati otpor Rx prikljuuje se u seriju
s ampermetrom i promjenljivim otpornikom R . Promjenljivim otpornikom namjetamo
jakost struje tako da bude u zadnjoj treini mjernog podruja, nakon toga umjesto
nepoznatog otpora ukljuujemo u strujni krug promjenljivi otpornik Rn i mijenjamo mu
vrijednost sve dok ne dobijemo istu mjerenu vrijednost kao i s nepoznatim otporom.
Tada vrijedi jednakost:
Rx Rn
Vrijednost oitavamo na skali promjenljivog otpornika.

12.4.

Izravno mjerenje djelatnog otpora (ommetri)

Za izravno pokazivanje vrijednosti otpora koristimo

ommetre. Izvedbe tih
instrumenata baziraju se na ve opisanom principu rada instrumenata s pominim
svitkom ili digitalnih mjernih ureaja. Koristimo se njima iskljuivo za brza mjerenja
malih, srednjih i velikih otpora. Posebne izvedbe su za neposredno mjerenje otpora
od vie stotina M .To su mjerila izolacije ili megaommetri.
Po Ohmovom zakonu jakost struje u strujnom krugu (sl. 12.8.) zavisit t e od
veliine otpora. Zato se skala ampermetra moe badariti u omima, pa moemo
izravno oitati vrijednost otpornika u strujnom krugu.

Slika 12.8.. Ommetar za vee otpore

Cijeli postupak podrazumijeva da je napon nepromjenljiv za vrijeme mjerenja.
Opisani spoj nije pogodan za male otpore jer bi se baterija previe opteretila, pa bi
dolo do brzog pada napona.Za mjerenje malih otpora prikladniji je spoj na slici 12.9.

Slika 12.9. Ommetar za male otpore

134

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
U ovom sluaju mjerni otpor je paralelno prikljuen mjernom instrumentu, pa je kod
kratko spojenih stezaljki R x instrument bez otklona ( R 0 ), a ako su stezaljke
otvorene instrument pokazuje puni otklon.

12.5.

Mosne metode mjerenja djelatnih otpora

Wheatstoneov most
Sastavljen je od etiri otpornika (sl. 12.10.) u obliku kvadrata. Dijagonalno je narinut
istosmjerni napon. Izmeu toaka druge dijagonale prikljuen je galvanometar. Struja
I koju daje izvor dijeli se na otpornicima u
mostu na etiri struje. Kroz galvanometar
protjee struja I g . Mijenjanjem vrijednosti
otpornika mijenjamo i vrijednosti struja.
Dobrom kombinacijom moemo postii da
struja kroz galvanometar prestane protjecati
( I g 0 ). U tom su sluaju toke B i D na
istom potencijalu ( U BD 0 ), to je mogue
samo ako je pad na otporniku R1 jednak
padu napona na otporniku R3 .Isto vrijedi i za
padove napona na otpornicima R2 i R4 . Iz
toga slijedi da vrijede sljedee jednadbe:
Slika 12.10. Wheatstoneov most
Struja I g 0 , pa su onda jednake i struje:
I1 I 2

I3 I 4

Dijeljenjem jednadbi dobivamo:

I1 R1 I 3 R3

I 2 R2 I 4 R4

Ako traimo vrijednost otpornika R1 , izraunamo iz izraza:

R1 R2

135

R3
R4

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Iz svega ovoga zakljuujemo da moramo poznavati vrijednosti tri otpornika kako bi
odredili etvrti nepoznate vrijednosti. Zato moemo razmotriti neto jednostavniju
mogunost. Iz zadnje jednadbe vidimo da je dovoljno poznavati vrijednost otpornika
R2 i omjer otpornika R3 i R4 . Pogledajmo Wheatstoneov most s mjernom icom
(sl. 12.11.) Vidimo da smo umjesto otpornika R3 i R4 , izmeu toaka A i C, spojili
mjernu icu koja na sebi ima skalu. Mjerenje obavljamo tako da mjerni kontakt
pomiemo po ici sve dok se kazaljka galvanometra ne zaustavi u nultom poloaju,
ime je postignuta ravnotea lijeve i desne strane mosta. Nepoznati otpor
izraunamo iz:
R1 R x R2

l3
l4

Tonost mjernih mostova zavisi od

tonosti otpornika u mostu, a naroito o
tonosti poredbenog otpornika R2 . to je
vei mjerni otpor to mora biti vei poredbeni
otpor, pa na taj nain odreujemo i granice
napona. Pogreka pogonskih mjernih
mostova iznosi oko 1%, dokkpogreka
mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmpreciznih mostova iznosi 0.05%
Slika 12.11. Most ss mjernom icom

Thomsonov most
Za mjerenje malih otpora pogodniji je od Wheatstoneovog mosta. Pri mjerenju otpora
manjih od 1 otpor dovoda previe utjee na mjerenje, pa je Wheatstoneov most
skoro neupotrebljiv. Taj nedostatak je eliminiran kod Thomsonovog mosta (sl.12.12.).
U ovom mostu otpornici su tako kombinirani, da glavni dio struje protjee kroz
nepoznati i poredbeni otpornik, a kroz ostale otpornike protjee vrlo slaba struja.
Jakost struje podesimo tako da na
nepoznatom otporniku dobijemo dovoljno
veliki pad napona. U ravnotenom stanju
kroz galvanometar ne protjee struja, pa
vrijede sljedee jednadbe:
I 2 R x I 3 R3 I 1 R1
I 2 Rn I 3 R4 I 1 R2

Iz ovih jednadbi slijedi:Slika 12.12. Thomsonov most

136

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Iz ovih jednadbi slijedi:

I 2 Rx
I R
1 3 3
I1 R1
I1 R1
I 2 Rn
I R
1 3 4
I1 R2
I1 R2
Iz praktinih razloga izjednaimo otpornike: R1 R2

R3 R4 , pa dobivamo jednake

desne strane u gornjim jednadbama

I 2 Rx
I
1 3
I1 R1
I1
I 2 Rx I 2 Rn

I1 R1 I1 R2

I 2 Rn
I
1 3
I1 R2
I1

Jednadbu podijelimo sa strujama i ostane omjer otpornika:

Rx Rn

R1 R2

Rx Rn

R1
R2

ili

Rx Rn

R3
R4

Spajanje galvanometra na spojno

mjesto izmeu R3 i R4
umjesto
spojnog mjesta izmeu

Rx i Rn

nema znaaja, a time smo

eliminirali otpor dovoda. Izvedbu
laboratorijskog
Thomsonovog
mosta vidimo na slici 12.13.
Poredbeni otpornik je obino
etalonski i za vrijeme mjerenja je
stalan, a ravnotea mosta se
dobiva istodobnim mijenjanjem
R1 i R3 . Thomsonovim
otpora
mostom mjerimo otpore kovinskih
traka, ipki, ica i sl.
Slika 12.13. Laboratorijski Thomsonov most

137

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Mostovi za izmjeninu struju
Opa spoj i uvjet ravnotee mosta (sl. 12.14.)

Slika 12.14. Most za izmjeninu struju

Mostovi koji se napajaju istosmjernom strujom omoguuju mjerenje samo omskih
otpora, ali kad ih prikljuimo na izmjeninu struju moemo mjeriti i induktivne ili
kapacitivne otpore, a moemo ih koristiti za mjerenja otpora uzemljenja, za mjerenje
frekvencije i sl. Uglavnom se koristimo izmjeninom strujom raznih frekvencija. Kod
niskih frekvencija za nul-instrumente koristimo se vibracijskim galvanometrima, dok
se za srednje frekvencije koristimo slualicama. Za nul-instrument upotrebljavamo i
elektronska pojaala, kojima podesimo mjernu frekvenciju radi poveanja osjetljivosti.
Na izlazu iz pojaala je miliampermetar ili katodna cijev. Jednakost omjera otpornika
u istosmjernim mostovima moemo primijeniti i kod izmjeninih

Z1 : Z 2 Z 3 : Z 4 .
Prividne otpore izrazimo pomou njihova kompleksnog zapisa:

( R1 jX1 ) :( R2 jX 2 ) ( R3 jX 3 ) :( R4 jX 4 )

R1 : R2 R3 : R4 X 1 : X 2 X 3 : X 4
Vrijednosti jalovih otpora znamo iz relacija :
X L L

XC 1

C .

U sluaju da imamo i jedan i drugi jalovi otpor, na primjer u serijskom spoju:

X L 1

C .
138

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Iz ovoga vidimo da kod mostova za izmjeninu struju u ravnoteu treba dovesti i
jalove otpore, to postiemo promjenljivim zavojnicama ili promjenljivim
kondezatorima.

12.6.

Mjerenje specifinog otpora (metala)

Za odreivanje specifinog otpora metala potrebna su nam svojstva koje ima

Thomsonov most. Metal u obliku ice ili trake kojoj elimo mjeriti specifini otpor
uronimo u petrolejsku kupelj, koju stalno mijeamo . Tako postiemo konstantnu
temperaturu mjerenog predmeta. Izmjerimo presjek i duljinu predmeta, pri odreenoj
temperaturi i izraunamo specifini otpor;

S
l

R izmjereni otpor pomou Thompsonovog mosta.

Kako je petrolejska kupelj snabdjevena grijaima to moemo po elji mijenjati
temperaturu mjerenom predmetu, a samim ti odrediti i
toplinski
koeficijentotpora.Izmjerimo otpor pri temperaturama 1 i 2 i izraunamo toplinski
koeficijent iz poznate jednadbe:

12.7.

R2 R1
R1 (2 1 )

Mjerenje otpora izolacije (megaommetri)

Mjerenje izolacijskih otpora spada u podruja mjerenja velikih otpora. Za takva

mjerenja potreban je dovoljno visok napon. To postiemo ugraivanjem malih
generatora istosmjernog napona i tranzistorskih pretvaraa, koji mogu proizvoditi
napone i do nekoliko tisua volti, u instrumente za mjerenje velikih otpora
(megaommetre).

Slika 12.15. Kontrola izolacije

139

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
U osnovi razlikujemo dvije vrste megaommetara. Jedni imaju instrument s pominim
svitkom, a drugi su s unakrsnim svicima. Kod mjerila s pominim svitkom napon mora
biti konstantan, to zahtjeva vrlo konstantan broj okretaja generatora. Kod mjerila s
unakrsnim svicima broj okretaja ne mora biti u tolikoj mjeri konstantan, pa im ne
treba kontrola broja okretaja. Otpor izolacije mjeri se izmeu vodia i vodia, kao i
izmeu vodia i zemlje. Otpor se mjeri na novim instalacijama, ali i povremeno u
kasnijem radu, radi slabljena otpora zbog starenja izolacijskog materijala. Kod
izmjeninih struja zbog kapacitivnih jalovih struja mjerenje se ne moe obavljati za
vrijeme rada, pa kontrolu izolacije obavljamo pomou voltmetara (sl.12.15.) , kojima
kontroliramo napon izmeu vodia i zemlje. Ako se pojavi dozemni spoj, ili oteenje
izolacije na nekom od vodova dolazi do pada napona izmeu tog vodia i zemlje, dok
e naponi na druga dva vodia porasti. Ovakav spoj koristimo i kod viih napona,s
tim da voltmetre prikljuimo preko naponskih transformatora. Ponekad se izvodi i
spoj u koji spajamo i sirenu, koja u sluaju proboja izolacije zvunim signalom
upozorava na nastalo oteenje.
Primjer9:
Za postrojenja s pogonskim naponom ispod 1000 V, mjerenja treba obaviti pogonskim
naponom ili naponom od najmanje 100 V.
Kaemo da takva postrojenja imaju zadovoljavajuu izolaciju, ako gubitak izmeu dva
susjedna osiguraa, ili iza posljednjeg osiguraa ne prelazi 1 mA, pri pogonskom naponu (
za 220 V to iznosi 220 k )
Ove vrijednosti uzimamo kao informaciju uz koju moramo provjeriti vaee propise i
iskustvene podatke.
Jo je potrebno naglasiti da se kod ovih ispitivanja ne trai neka posebna tonost, zbog naravi
samih izolacijskih otpora. Oni nemaju stalnu vrijednost radi utjecaja praine, vlage,
temperature itd.
Mjerenje izolacije u pogonu
Upravo u pogonu nam je vano znati vrijednost otpora izolacije.
Frischovom metodom odreujemo napone izmeu dva neuzemljena vodia , a
zatim i napone vodia prema zemlji (sl. 12.16.)

Slika 12.16. Mjerenje izolacije u pogonu ( Frschova metoda )

140

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Omjer napona vodia prema zemlji razmjeran je omjeru otpora:
U 1 R1

U 2 R2

R1 R2

U1
U2

Napon prema zemlji odnosi se prema naponu izmeu dva vodia, isto kao otpor
paralelne veze otpora RV i otpora R1 , prema otporu te paralelne kombinacije
vezane u seriju s otporom R 2 . Iz toga slijedi:

RV R1
RV R1
U1

RV R1
U
R2
RV R1

R1 RV

U U1 U 2
U2

isto vrijedi i za drugi vodi:

R2 RV

U U1 U 2
U1

Primjer 10:
Koliki otpor ima otpornik preko kojeg se kondezator od 0.08 F izbija na polovinu poetnog napona za 1.53 s
? Kondezator se sam izbije na polovinu poetnog napona za 62 s .
Rjeenje:

62
62

89.4
U ln 2

ln

2
1.53
1.53
CR

2.207
U ln 2

ln
U
2
C R0

Rx

R0

89.4 6
10 1118 M
0.08

2.207 6
10 27.59 M
0.08

R R0
28 .28 M
R0 R

Primjer 11:
Koliki je otpor izolacije, ako smo mjerenjem ( Frischova metoda ) dobili napon izmeu vodia 220 V. Napon
prvog vodia prema zemlji je 31 V, a drugog vodia je 45 V ? Otpor voltmetra je 300 k .

141

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Rjeenje:

12.8.

R1

220 31 45
960 k
45

R2

220 31 45
1390 k
31

Mjerenje specifinog otpora tla

Pri projektiranju uzemljenja moramo odrediti dimenzije uzemljivaa. Zato trebamo

prethodno odrediti specifini otpor tla. Moramo voditi rauna o:
-

nehomogenosti tla
ovisnosti otpora o klimatskim uvjetima

Upravo zato mjerenja obavljamo vie puta u razliita doba godine.

Mjerenja obino radimo pomou etiri sonde (sl. 12.17.) zabijene u zemlju na
jednakim dovoljno velikim udaljenostima a.
Na vanjske elektrode prikljuuje se izvor izmjeninog napona, a pomou voltmetra s
velikim unutarnjim otporom izmjerimo pad napona izmeu unutarnje dvije elektrode.
Ako su elektrode razmjerno male u odnosu na njihovu meusobnu udaljenost
tretiramo ih kao tokaste uzemljivae.

Slika 12.17. Mjerenje specifinog otpora tla

Potencijal elektrode B je:

VB

I
I
I

2 a 2 2 a 4 a

Potencijal elektrode C je:

142

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
VC

I
I
I

2 2 a 2 a
4 a

Razlika potencijala izmeu elektroda B i C iznosi:

U BC VB VC

I
2 a

Vrijednost specifinog otpora tla dobijemo iz:

2 a

12.9.

U BC
I

Mjerenje otpora uzemljenja

Prema propisima kuita elektrinih ureaja moraju biti uzemljena, kao zatita u
sluaju greke u izolaciji. Takva zatita ima svoju svrhu samo ako je pravilno
izvedena, to znai da otpor
uzemljenja mora biti dovoljno nizak. U
tu svrhu radimo mjrenja otpora
uzemljenja. Nakon izvedbe uzemljenja
pristupimo mjerenju otpora uzemljenja,
da odredimo dali je svrsishodno.
Poslije povremeno provjeravamo radi
eventualnih oteenja koja mogu
utjecati na ispravnost uzemljenja. Da
bi
razumjeli
kako
funkcionira
uzemljenje, prvo moramo znati kako
zemlja provodi elektrinu struju.
Postavimo dva uzemljivaa (sl.12.18.)
na odreeni razmak. Kada na njih
narinemo napon, dolazi do protjecanja
elektrine struje od jednog prema
drugom uzemljivau. Slika pokazuje
da struja izlazi u svim smjerovima. iri
se u okolini uzemljivaa, da bi se
sjedinila u blizini drugog uzemljivaa.
Slika 12.18. Mjerenje otpora
U neposrednoj blizini uzemljivaa
uzemljenja
struja ima mali presjek, pa mora
svladati veliki otpor, zbog ega je pad
napona velik, dok u sredini izmeu dva uzemljivaa presjek velik, otpor je
malevrijednosti, pa je i pad napona malen. to znai da se napon razdjeli
nejednoliko izmeu uzemljivaa. Veliki pad napona je u neposrednoj blizini
uzemljivaa, dok je vrlo mali na srednjoj udaljenosti od njih. Podruje gdje je najvei
143

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
pad napona nazivamo zapornom plohom. Veliina zaporne plohe zavisdi od veliine
uzemljivaa. Kod malih uzemljivaa njezin promjer je oko 5 m. Vidimo da zapornu
plohu moemo mjeriti voltmetrom s dovoljno velikim unutranjim otporom. Pomou
voltmetra moemo snimiti krivulju pada napona izmeu uzemljivaa. Iz ove krivulje
vidimo da se sav otpor uzemljenja nalazi u podruju zaporne plohe ( najvei pad
napona ) pa ga tu i mjerimo. Otpor mjerimo tako da postavimo pomoni uzemljiva C
i mjerimo otpor izmeu A i C. Pomoni uzemljiva toka C mora biti najmanje
udaljen za dvostruki polumjer zaporne plohe. Za male uzemljivae najmanje 10
metara, uz preporuku da se uzemljivai postavljaju na 15 do 20 m. da se zaporne
plohe ne bi preklopile to bi izazvalo pogreku u mjerenju. Otpor uzemljenja mjerimo
izmjeninom strujom, jer kod istosmjerne struje dolazi do polarizacije koja ometa
mjerenje i kvari tonost rezultata. Za ovakva mjerenja postoji vie naina kako se ono
izvodi, pa emo ih spomenuti, da bi dobili uvid o mjerenju .
Mjerenje otpora uzemljenja mjerenjem struje i napona
U spoju kao na slici 66. pomou ampermetra mjerimo struju koja protjee izmeu
uzemljivaa , a voltmetrom mjerimo napon izmeu uzemljivaa i pomonog
uzemljivaa, koji je postavljen izvan zaporne plohe. Otpori uzemljivaa A i B su:
RA

U AC
I

RB

U BC
I

Za ovakvo mjerenje potreban je voltmetar s vrlo velikim ulaznim otporom. Pomoni

uzemljiva mora biti malog otpora, da bi postigli dovoljnu jakost elektrine struje.

12.10. Mosne metode mjerenja otpora uzemljenja

Wiechertov most
Princip je potpuno isti kao u Wheatstoneovom
mostu
s
mjernom
icom
(sl.12.19.).
Omoguava
podesnije
mjerenje
od
prethodnog. Imamomo pomoni uzemljiva B i
sondu C . Izvodimo dva mjerenja. Uprvom
mjerenju ( sklopka u poloaju 1 ) traimo na
mjernoj ici toku C ' , koja u ravnotei ima isti
potencijal kao toka F . U tom sluaju obadva
otpora uzemljenja nalaze se u jednoj grani pa
vrijedi jednakost :

( RA RB ) : R a1 :b1 1
Slika 12.19. Wiechertov most

gdje je R otpornik.za usporedbu.

.
144

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Kod drugog mjerenja ( sklopka u poloaju 2 ) otpornici

RB

nalaze se u

serijskom spoju u istoj grani. U tom sluaju dobijemo novu jednakost :

RA :( RB R ) a2 :b2 2
Iz ovih jednadbi odredimo otpor uzemljenja uzemljivaa A .
RA R 2

1 1
1 2

Ova metoda je sloenija, ali i tonija.

Stselov most
Na slici 12.20.. prikazan je princip mjerenja pomou ovakvog mosnog spoja. Takoer
nam trebaju dva mjerenja, ali rezultate
moemo izravno oitati , za razliku od
Wiechertovog mosta. U prvom mjerenju
(sklopka u poloaju 1) pomicanjem klizaa
C ' dovodimo most u ravnoteno stanje, a
tada vrijedi:

R1 : R2 R :( RA RB )
Kod drugog mjerenja (sklopka u poloaju
2) pomiemo kliza za novu ravnoteu u
mostu :
R1 R3 R R3

R2 RA
RB

RA R3

Slika 12.20. Stoselov most

R2
R1

Ako stavimo

R1 R2 , a skalu na mjernoj ici badarimo u omima moemo

neposredno oitati vrijednost otpora uzemljenja uzemljivaa A . Za promjenu

mjernog opsega, mijenjamo omjer otpornika R1 i R2 za onoliko puta koliko elimo
da se promijeni mjerni opseg.
Behrendova kompezacijska metoda
Shema na slici 12.21. omoguuje mjerenje otpora uzemljenja samo jednim
mjerenjem. U strujnom krugu nalazi se transformator s prijenosnim omjerom
1,uzemljiva A kojem mjerimo otpor i pomoni uzemljiva B. U sekundarnom krugu
145

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
transformatora je poredbeni otpornik u obliku mjerne ice, te je sekundarni krug
transformatora u stvari pomoni strujni krug kompezatora. Nulti instrument mogu biti
slualice ili instrument s pominim svitkom. Kada klizaem podesimo nulu na
instrumentu u strujnom krugu vrijedi:
I1 RA I 2 Rm

Gdje je Rm otpor mjerne ice u nultom poloaju.

Kod jednakih napona U1 U 2 jednake su i struje I1 I 2 , pa je RA Rm
Ovu metodu danas vrlo esto primjenjujemo. Mjerni opseg moemo mijenjati pomou
transformatora s nekoliko prijenosnih omjera, ili da mjernom otporu paralelno
prikljuimo drugi otpor poznate vrijednosti

Slika 12.21. Berendova kompezacijaska metoda

146

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

13.

ODREIVANJE MJESTA GREKE NA KABELU

Prilokom greke na kabelu moramo to tonije odrediti mjesto greke , jer su kabeli
obino ispod zemlje . Kod kabela registriramo tri vrste greaka :
- dozemni spoj
- kratki spoj
- prekid vodia
Za lociranje greke na kabelu postoji vie naina koje emo opisati. Osnovno to
moramo znati je kako i gdje je kabel poloen , da bi na osnovu mjerenja zakljuili na
kojoj udaljenosti od mjesta mjerenja je greka na kabelu.
ini most
U sutini to je Wheastoneov most (sl.
lp
b
13.1.). Za mjerenje trebamo pomoni
G
vod. Obino koristimo zdravu icu u
lx
l - lx
a
kabelu,
ili
paralelan
kabel.
R
Pomjeranjem klizaa dovedemo
l
most
u
ravnoteno
stanje,
aatadaavrijedi:
mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmSlika 13.1. ini most

a
lx

b l p ( l lx )
Odakle lako odredimo udaljenost do mjesta greke:
lx

a
( l l p )
a b

Pretpostavlja se da je presjek vodia jednak presjeku pomonog voda.

Heinzelmannova metoda
Kod ove metode utjecaj otpora pomonog voda eliminirao tako da izvedemo jo
jedno mjerenje, ali oteeni kabel iskopamo. Za to nam je potreban jo jedan
pomoni vod, podrazumijeva se da presjek mora biti isti (sl. 13.2.) U prvom mjerenju
preklopka se nalazi u poloaju 1, u ravnotenom stanju vrijedi :

a1
lx

b1 l p ( l lx )

147

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Kod drugog mjerenja preklopka je u poloaju
2,
pa
odredimo
omjer
otpora
kabela i pomonog voda p1 , pri emu

p2
p1

l0

2
1

pomoni vod p2 slui samo za dovod struje

G
R

lx

drugom
kraju
kabela,
njegov otpor ne utjee na mjerenje.
ravnotenom stanju vrijedi:

l0 - lx

Slika 13.2. Heinzelmanova metoda

te
U

a2 l

b2 l p

Ako iz ovog mjerenja izraunamo l p i uvrstimo ga u prijanju jednadbu dobijemo

udaljenost greke od mjesta mjerenja:
lx l

a1 a2 b2

a2 a1 b1

Kako je a2 b2 a1 b1 imamo:
lx l

a1
a2

Iz ovoga vidimo da bi odredili udaljenost greke na kabelu moramo poznavati

odsjeke a1 i a2 ( koje dobijemo prvim i drugim mjerenjem ), kao i duinu oteenog
kabela. Otpor i duina pomonih vodova nisu vani.

Murayeva metoda
Upotrebljava se u spoju koji pokazuje slika 13.3., za odreivanje mjesta greke u
kabelima velikog otpora npr. telefonski kabeli. Umjesto mjerne ice imamo
promjenljive otpornike. Most dovodimo u ravnoteu mijenjanjem otpora R1 . U
poloaju ravnotee vrijedi:
R2
l0
G
lx

l0 - lx

R
l

R1

Slika 13.3. Murayeva metoda.

148

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

R'1
lx ( l l p ) '
R 1 R2
R '1 dio otpornika R1 u ravnotenom stanju
l duina oteenog kabela

lp

duina pomonog voda

Da ne bi preraunavali presjek pomonog voda , uobiajeno je da ima isti presjek kao

i oteeni kabel.
Murayeva metoda za odreivanje mjesta greke kod kabela malog otpora zahtjeva
dva pomona voda (sl.13.4.),ali samo jedno mjerenje. Otpor R2 mora biti toliko
velik,

da se moe zanemariti otpor pomonog voda. Pomou otpora R1 most

dovedemo u ravnoteno stanje :

lx l

R '1
R1' R2

Ovakav spoj koristimo kod kabela jake struje .

R2

G
lx
R
l

R1

Slika 13.4 Metoda s dva pomona voda

Varleyeva metoda
Upotrebljava se za odreivanje greke kod kabela velikog otpora . U seriju s
oteenim kabelom spajamo promjenljivi otpornik. Budui da se njegov otpor zbraja s
otporom kabela moramo ga preraunati u nadomjesnu duinu kabela s istim
presjekom. Oznaimo li presjek kabela kao A, dobit emo da je otpor preraunat u
duinu kabela :
lR 57

149

R1
A

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Naravno radi se o bakrenom vodiu, gdje je za bakar

R1

l0

. Most se
mm2
dovodi
u
ravnoteu
mijenjanjem otpora R1 , (
sl.13.5.. ).
Uravnotei
vrijedi:

R2 ( l lx ) l p

R3
lR l x

G
l -lx

lx

57 m

R
R3

R1

U sluaju
udaljenost od
kvara iznosi:

R2 R3
mjesta

Slika 13.5. Varleyeva metoda

Lx

l l p lR

2
Slika 13.5. Varleyeva metoda
Ako za povratni vod upotrijebimo zdravi vodi istog kabela dobijemo jo jednostavniji
izraz:
2l lR
lx
2

Ovakvim mjerenjem dobiju se dovoljno toni rezultati, pa je mjesto kvara vrlo blizu
izmjerenom.
.
13.1.

Oreivanje mjesta dozemnog spoja

Metoda s povratnim vodom

Mjesto dozemnog spoja odreujemo pomou pada napona. Krajeve kabela
prikljuimo na istosmjerni napon, tako da protjecanje struje prouzrokuje pad napona
u njemu (sl.13.6.). Na taj nain mjerimo pad napona cijelog kabela i mjerimo

A
R1
lx

l - lx

V2

V1

Slika 13.6. Metoda s povratnim vodom

150

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
pad napona cijelog kabela i pad napona do mjesta kvara. Zatim se prema padu
napona odredi udaljenost od poetka do toke kvara. Da bi to odredili moramo znati
otpor kabela po jedinici duine. Prilikom mjerenja, baterija treba biti izolirana od
zemlje. Povratni vod nam slui za prikljuak drugog kraja kabela na istosmjerni
napon. U seriju s baterijom stavili smo promjenljivi otpornik kojim mijenjamo jakost
struje u strujnom krugu. Voltmetre smo postavili tako da jedan mjeri pad napona od
poetka kabela do mjesta Kvara, a drugi od mjesta kvara do kraja kabela. Omjeri
pokazivanja voltmetara razmjerni su duinama do mjesta dozemnog spoja s jednog i
drugog kraja kabela:
lx
U
1
l lx U 2
Isti zapis moemo zabiljeiti u slijedeem obliku:
lx
U1

l U1 U 2
lx l

U1
U1 U 2

to nam daje traenu duinu od poetka kabela do mjesta kvara.

Metoda bez povratnog voda

U sluaju da nemamo mogunosti za povratni vod posluit emo se ovom metodom
(sl.13.7.). U seriju s kabelom prikljuimo otpor poznate vrijednosti. Jedan kraj
otpornika je spojen s baterijom, a drugi sa zemljom. Napon emo mjeriti na tri mjesta
. Mjerimo pad napona na otporniku i padove napona s obadva kraja kabela do mjesta
kvara. Omjeri padova napona i otpora u strujnom krugu su:
R

V1

V2

lx

l - lx

Slika 13.7. Metoda bez povratnog voda.

U1
R

U 2 Rx Rp

151

U1 R

U 3 Rp

V3

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Gdje je R p prijelazni otpor na mjestu dozemnog spoja. Iz gornjih jednadbi
izraunamo traeni otpor od poetka kabela do mjesta kvara:
Rx R

U 2 U 3
U1

Ako znamo opor kabela po jedinici duine moemo odmah izraunati kolika je duina
od poetka kabela do mjesta kvara.

13.2.

Odreivanje mjesta kratkog spoja

Razlikujemo kratki spoj koji je istovremen s

b
dozemnim spojem i kratki spoj koji nije zdruen
G
s
dozemnim
spojem.
Mjesto
greke
a
odreujemo prema dosad opisanim principima,
s tim da ih prilagodimo za mjerenje kratkog
spoja (sl.13.8.). U takvom sluaju jedan od
vodia u kratkom spoju smatramo zemljom. Na
slici vidimo u ovakvu svrhu preureen ini mostSlika 13.8. Odreivanje mjesta
most.kratkog spojammmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmkratkkratkog spoja spoja

13.3.

Prekid vodia

Kod prekida vodia mjesto prekida odreujemo tako da izmjerimo kapacitet vodia s
obadvije strane kabela do mjesta prekida. U tom sluaju kabel promatramo kao
kondenzator koji elektroniki nabijemo, a potom ispraznimo preko galvanometra.
Kako mjerimo dva kapaciteta dobijemo dva otklona galvanometra:

1
l
x
2 l lx
odakle izraunamo duinu do mjesta prekida:
l x l

1
1 2

1 - otklon galvanometra od poetka kabela

- otklon galvanometra od kraja kabela

152

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
13.4.

Metode za odreivanje svih triju vrsta kvarova na kabelima

Ubraja se u novije metode i slui za odreivanje sve tri vrste kvarova na kabelima i
vodovima.
Zasniva se na mjerenju vremena potrebnog da putujui val prevali udaljenost od
mjernog mjesta do mjesta kvara. Kratkotrajni impuls poaljemo s mjernog mjesta u
ispitni vod . Putujui val nailazi na mjesto oteenja gdje se zbog promjene
impedancije stvara reflektirajui val. Na osnovi vremena od polaska impulsa do
povratka reflektirajueg vala moemo odrediti udaljenost do mjesta kvara.

lX

t1
l
t2

t1 - vrijeme od polaska do povratka reflektiranog impulsa s mjesta kvara

t 2 - vrijeme od polaska do povratka reflektiranog vala ispravnog voda

l

- ukupna duljina voda

Za mjerenje u praksi koristimo ton-generatore koji ukljuuju 500 puta u sekundi

impulsni generator , koji svaki put poalje jedan kratkotrajni impuls u vodi s
oteenjem, kao i u zdravi vodi. Na zaslonu osciloskopa paralelno pratimo slike
dogaaja i usporeujemo ih. Otklanjanje elektronskog snopa je badareno u mikrosekundama, pa vremena t1 i t 2 izravno oitamo na osciloskopu.
Metoda stojnih valova
Iz oscilatora frekvencije 30 kHz do

10000 kHz , dovodimo izmjenini napon na

ispitivani vod. Napon se rasprostire du voda i reflektira na mjestu oteenja. Pri

odreenoj frekvenciji nastaje stojni val koji lako odredimo na osnovi maksimalnog
otklona voltmetra, prikljuenog na ulazu ispitnog voda.
lX

vn
2 f1

Nakon toga poveavamo frekvenciju dok opet ne dobijemo maksimalni otklon na

voltmetru, pa je:
lX

v ( n 1)
2 f2

Iz toga slijedi:

153

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
lX

v
v

2 ( f 2 f1 ) 2 f

Brzinu rasprostiranja v odredimo ako isti postupak primjenimo na zdravi vod, ili ako
mjerenje obavimo s oba kraja oteenog voda.

Indukcijska metoda
Do sada opisane metode omoguavaju da se mjesto kvara odrediti s veom ili
manjom tonou . Nakon toga mjesto kvara tono odreujemo indukcijskom
metodom. Kabel napajamo ton-frekventnom strujom ili visokofrekventnim impulsima,
koji oko njega stvaraju magnetsko polje. Stoga seu svitku inducira napon koji stvara
zujanje u slualicama prikljuenim na taj svitak. Na mjestu kvara prestaje zujanje u
slualicama.

Primjer 12:
Pri odreivanju mjesta dozemnog spoja

Murayevom metodom, dobili smo ravnoteu za

'
R1 32.8 , a

R 2 67.2 . Na kojoj duljini je nastao kvar , ako je ukupna duljina kabela 2000 m ?

Rjeenje:

R1'
32.8
lX (l l p ) '
2 2000
32.8 67.2
R1 R2
l X 1312 m
mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm
mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm

mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm

mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm
mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm
mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm

mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm
mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm

154

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

14.

MJERENJE INDUKTIVITETA

Odreivanje induktiviteta mjerenjem napona i struje

Zavojnica bez eljezne jezgre ima omski i induktivni otpor. Ako joj narinemo
izmjenini napon protjecat e struja:
I

U
R 2 ( L )2

Izraz u nazivniku je impedancija ( prividni otpor ) zavojnice:

Z R2 ( L )

Induktivitet zavojnice moemo odrediti iz izraza :

Z 2 R2

Na zadatak je da odredimo omski i prividni otpor zavojnice (sl.14.1.). U tu svrhu

izvest emo dva mjerenja. Kod prvog mjerenja preklopka e biti u poloaju 1, pa
metodom mjerenja struje i napona mjerimo omski otpor . Istosmjernu struju koju mjeri
ampermetar podesimo promjenljivim otpornikom tako da je otklon oko dvije treine
punog otklona. Voltmetrom mjerimo napon na zavojnici. Iz obadva oitanja odredimo
omski otpor zavojnice.
Kod drugog mjerenja preklopka je u poloaju
izmjenini napon. Kod tog mjerenja
ampermetrom mjerimo struju koju
namjestimo
na
prikladnu
jakost
promjenljivim otpornikom. Voltmetar i
R
ampermetar daju nam
vrijednost
prividnog otpora zavojnice:

2, a zavojnica je prikljuena na

2
1

A
V3

U
Zx 2
I2

A2

2
1

A1

Na osnovu obadva mjerenja moemo

izraunati induktivitet zavojnice,s tim da
je poznata frekvencije izmjenine struje.

LX R X

Slika 14.1

155

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

Z x2 Rx2

Lx

mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm
Zavojnica sa eljeznom jezgrom , razlikuje se od zavojnice bez jezgre po tome to
osim gubitaka u bakru , koji ovise o omskom otporu zavojnice, ima i gubitke u
eljezu. Zato se djelatna komponenta prividnog otpora zavojnice povea za otpor
gubitaka u eljezu (sl.14.2.) . Na osnovu toga kod zavojnice sa eljeznom
jezgrom
dobijemo slijedei izraz za
impedanciju:
R

Z ( RCu RFe )2 ( L )2

Zavojnicu prikljuimo preko

promjenljivog
otpornika
na
izmjenini napon. vatmetrom
mjerimo djelatnu snagu koja se
troi za pokrivanje gubitaka u
bakru i eljezu, ampermetrom
mjerimo struju kroz zavojnicu, a
voltmetrom napon na zovojnici.
Prividni otpor
odredimo
iz
rezultatammjerenja:

LX RX
W

V
Slika 14.2.Zavonica sa eljeznom jezgrom

Kao to vidimo za dobiti vrijednost induktiviteta trebamo odrediti otpore bakra i

eljeza. Te otpore odredimo iz podataka pri mjerenju djelatne snage:
RCu RFe

P
I2

Sada imamo sve potrebne podatke za odrediti induktivitet:

U 2 P2
4 2 L2x
2
I
I

Lx

U 2 I 2 P2
I 2

Kako gubici u eljezu ovise o struji i frekvenciji , mjerenje treba izvesti pod normalnim
pogonskim uvjetima.
Za ampermetar i voltmetar obino se koriste instrumenti spominim eljezom, a za
vatmetar elektrodinamiki instrument, ukoliko mjerenja ne obavljamo pomou
digitalnih instrumenata.
156

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm
14.1. Mosne metode mjerenja induktiviteta
Most s mjernom icom( zavojnica bez eljezne jezgre )
Principjelni spoj je prikazan na slici 14.3. Mjerna ica s klizaem spojena je izmeu
toaka A i B . Na jednoj strani mosta je etalonski induktivitet ( Ln i Rn ), a na drugoj
strani je zavojnica iji induktivitet mjerimo i promjenljivi omski otpornik. Most
napajamo izmjeninom strujom sinusnog oblika. Most je u ravnotei ako je :
Rx Lx a

Rn Ln b

U ravnotenom stanju za omske otpore vrijedi:

Ln , Rn

LX , RX

Rx R' a

Rn
b

V.G.

isto tako vrijedi i za indukivitete:

Lx a
Slika 14.3. Most s mjernom icom
Ln b

Iz obadvije jednadbe dobijemo ukupni izraz kao uvjet za ravnoteu mosta:

Rx R' Lx a

Rn
Ln b

a
Rx Rn R' i
b

Lx Ln

a
b

R ' - otpor uklopljenog dijela promjenljivog otpora R.

Poeljno je da razlika etalonskog induktiviteta i mjerene zavojnice bude to manja.
Zavojnica sa eljeznom jezgrom
Ve smo rekli da kod zavojnice sa eljeznom jezgrom osim gubitaka u bakru imamo i
toplinske gubitke u eljeznoj jezgri. Kada most dovodimo u ravnoteu moramo uzeti i
ove gubitke kao dodatni otpor:

RCu RFe R' a

Rn
b
Za induktivitet ostaje isto kao kod zavojnice bez eljezne jezgre:
Lx a

Ln b

157

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Iz gornje dvije jednadne dobijemo:
a
RCu RFe Rn R '
b

Lx Ln

a
b

Ako bi htjeli omski otpor izdvojiti od otpora gubitaka trebali bi otpor zavojnice izmjeriti
istosmjernom strujom.
Maxwellov most
Za mjerenje induktivnog otpora odnosno induktiviteta esto koristimo upravo ovaj
most (sl.14.4.). U donjem dijelu
mostasu isti omski otpori, a u gornjem
je mjereni induktivitet i poredbeni
induktivni otpor. Kod ravnotee mosta
imamo;
Z1 Z 3

Z2 Z4

R1 R3 L1

R2 R4 L2

Zato je nepoznati induktivitet :

L1 Lx L2

R3
Slika14.4. Maxwellov most
R4

a omski dio otpora je:

R1 Rx R2

R3
R4

Most dovodimo u ravnoteu izmjeninim mijenjanjem R2 i L2 .

Maxwell-Wienov most
Razlikuje se po tome to se kao poredbeni lan upotrebljava kondenzator (sl. 14.5.) .
Naizmjeninim mijenjanjem vrijednosti promjenljivog kondenzatora i otpornika
dovodimo most u ravnoteu.
R1 R x R2

158

R3
R4

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
L1 L x R2 R3 C 4

Slika 14.5. Maxwell-Wienov most

Prednost je to se lake izvode promjenljivi kondenzatori nego promjenljive
zavojnice.

Mjerenje induktiviteta pomou rezonancije

Prikljuimo zavojnicu u titrajni u kojem mijenjamo kapacitet uz stalnu frekvenciju, ili
mijenjamo frekvenciju uz stalan kapacitet. Posluit emo se metodom supstitucije.
Rezonantni krug kojeg ine mjerna zavojnica i promjenljivi kondenzator napajamo
izmjeninom strujom. Tada vrijedi:

i
Lx Cn

Poslije ovog mjerenja zavojnicu zamijenimo zavojnicom poznatog induktiviteta, pa

rezonanciju dobijemo u drugom poloaju kondenzatora, pri emu se frekvencija ne
smije mijenjati.
1
2
Ln C ' n
Iz ove dvije jednadbe izraunamo imduktivitet :

Lx Ln

159

Cn'
Cn

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
14.2.

Mjerenje meuinduktiviteta

Meuinduktivitet moemo mjeriti pomou vie metoda.

Balistike metode
Meuinduktivitet izmeu dva namota moemo izmjeriti pomou balistikog
galvanometra (sl.14.6.) ili pomou instrumenta za mjerenje magnetskog toka
(fluksmetra).

Slika 14.6. Metoda balistikog galvanometra

Svitak S 1 prikljuimo preko komutataora K na istosmjerni izvor napona. Otporom R
namjestimo pogodnu struju I koju oitamo na ampermetru.
Na svitak S 2 prikljuimo balistiki galvanometar preko otpora R P .
Promjena struje u prvom svitku inducirat e napon u drugom svitku, pa e kroz
galvanometar prostrujati odreena koliina elektriciteta Q .
Pomou komutatora komutiramo struju u prvom svitku ( promjenimo je od +1 na -1)
pa kroz galvanometar prostruji naboj:
Q

2M I
Ra R g

Ra RS RP - vanjski granini otpor galvanometra

R g - otpor galvanometra

Galvanometar postigne neki otklon proporcionalan naboju Q C B .

C B - poznata konstanta galvanometra

Meuinduktivitet iz ovoga je:
160

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

C B ( Ra Rg )
2I

Toniji rezultati dobiju se upotrebom mosnog spoja s balistikim galvanometrom

U mostu imamo poznati meuinduktivitet M 2 , iji je jedan namot preko preklopke
spojen na istosmjerni izvor. Drugi ( sekundarni namot ) optereen je serijkom
kombinacijom otpora R1' i R2' . Drugu granu mosta ine namoti mjernog induktiviteta.
Spoj sekundarnog namota i serije otpornika premoten je galvanometrom. (sl. 14.7.)
Most e biti u ravnotei za:
M1 M 2

R1 R 2

Slika 14.7. Mosni spoj s balistikim galvanometrom.

Mjerenje meuinduktiviteta pomou metode samoinduktiviteta

Pomou mosnih
meuinduktivitet.

spojeva

za

mjerenje

samoindukcije

moemo

mjeriti

Spajanjem u seriju primarnog i sekundarnog namota, tako da im se magnetski tokovi

potpomau, dobijemo:
L' L1 L2 2 M

Ako ih spojimo da su suprotni dobivamo:

L'' L1 L2 2 M

161

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
L1 i L2 - samoinduktiviteti primara i sekundara

meuinduktivitet izmeu njih

Oduzimanjem gornjih izraza dobijemo:

M

L' L''
4

Dakle iz izmjerenih vrijednosti samoinduktiviteta moemo odrediti i meuinduktivitet.

Metoda opozicije
Primarni namoti transformatora (sl. 14.8.) nepoznatog meuinduktiviteta i
transformatora poznatog promjenljivog induktiviteta, spojeni su u seriju i kroz njih
protjee ista izmjenina struja.

I1

MX

M
I2

I2
R

I2 I2 0

Slika 14.8. Metoda opozicije

Sekundarni namoti su takoer spojeni u seriju, ali u opoziciji, tako da se inducitani
naponi protive jedan drugom. Nul-indikator prikljuen na slobodne stezaljke
sekundarnih namota pokazat e nulu kada se naponi inducirani u sekundarnim
namotima izjednae.
Ravnotea se postie ugaanjem promjenljivog poznatog induktiviteta:

MX M
Primjer 13:
Koliki je meuinduktivitet zranog transformatora ako serijski spoj njegovih svitaka ima induktivitet
L1 152 mH , a protuspoj L2 96 mH ?
Rjeenje:

162

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Serijski spoj:

L1 L' L'' 2 M

Protuspoj:

L2 L' L'' 2 M

Pa imamo:

4 M L1 L2

M 26 mH

163

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

15.
15.1.

MJERENJE KAPACITETA
Mjerenje kapciteta mjerenjem napona i struje

Apsolutno mjerenje kapaciteta

Kondenzator u izmjeninom strujnom krugu (sl. 15.1.) predstavlja kapacitivni otpor:
XC

1
C

pa je struja koju protjera izmjenini napon:

I

U
C U 2 f C U
XC

CX

A
V

I
2 f U

Frekventmetrom mjerimo frekvenciju, dok

struju i napon mjerimo ampermetrom i
voltmetrom. Uvrtavanjem podataka u
gornju jednadbu dobivamo vrijednost
kapaciteta. Mjerenje je tono iskljuivo za
sinusni oblik struje.
Mjerna tonost zavisi od tonosti mjerenja
frekvencije i normalno o razredu tonosti
instrumenata. Upotrebom instrumenata
razreda 0.5, pogreka iznosi do 2 %, to je
dobro za pogonska mjerenja.

Slika 15.1. Apsolutno mjerenje kapaciteta

Metoda supstitucije
Spoj za mjerenje je jednak prijanjem, jedino treba izvesti dva mjerenja. U prvom
mjerenju je prikljuen mjerni kondezator, a u drugom poznati kondezator
promjenljivog kapaciteta. U prvom mjerenju pomou promjenljivog otpornika
podesimo struju na dovoljno veliku vrijednost, a zatim u drugom mjerenju
podeavamo promjenljivi kondezator sve dok ne dobijemo isti otklon na ampermetru.
Tada su kapaciteti obadva kondenzatora jednaki:

164

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
C x Cn

Sa skale promjenljivog kondezatora oitamo vrijednost kapaciteta.

Mjerenje kapaciteta balistikim galvanometrom

Na slici 15..2. prikazan je spoj za ovakvo mjerenje. Imamo mjerni kondenzator kojeg
ukljuujemo kada je preklopka u poloaju 1. Prebacivanjem preklopke u poloaj dva
on se isprazni preko balistikog galvanometra. Otklon na galvanometru je razmjeran
kapacitetu kondezatora:

x k Cx

CX

R
1

Cn

s1

s2

B.G.

Slika 15.2. Mjerenje kapaciteta

balistikim galvanometrom

Sada prikljuimo poznati kondenzator na

istosmjerni izvor, pa ga zatim ispraznimo
preko galvanometra, dobijemo otklon koji je
razmjeran
kapacitetu
poznatog
kondenzatora:

n k Cn

x Cx

n Cn

C x Cn

x
n

Zadatak otpornika u strujnom krugu je da sprijei kratki spoj, ako doe do proboja
kondenzatora. Dobivena vrijednost kapaciteta je u istom redu veliine kao i poznatog
kondenzatora.
15.2.

Mosne metode mjerenja kapaciteta

Pristup mjerenju kapaciteta mosnom metodom prikazan je na slici15.3. U stvari je

isti princip kao u Wheatstonovom mostus tim da se u gornjim granama nalaze
kondenzatori , a u donjim dva ista omska otpora. Za razliku od mosta za istosmjernu
struju, zamijenjeni su prikljuci nul-instrumenta i izvora struje. Uz pretpostavku da se
gubici u kondenzatoru mogu zanemariti dobijemo jednostavan omjer:
X 1 R3

X 2 R4

165

ili

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
1
C1 R3

1
R4
C2
B

C2

C1

V.G.

R4

R3
D

Slika 15.3.Mosna metoda za mjerenje kapaciteta.

Odatle dobijemo konaan rezultat:
C x C1 C2

R4
R3

Vidimo da je ovisnost o frekvenciji eliminirana, dok su kapaciteti obrnuto razmjerni

otporima u treoj i etvrtoj grani mosta.

Wienov most
Do sada smo radili bez uzimanja u obzir gubitaka na kondenzatoru, meutim oni
postoje (manji ili vei), pa u nadomjesnom spoju kondenzatore predoavamo s
omskim otporom, vezanim serijski ili paralelno s kapacitetom. Ako u most na slici
15.4. prikljuimo kondenzator C1 kao kondenzator s gubicima, a poredbeni
kondenzator C 2 je bez gubitaka, ne moemo postii ravnoteu u mostu. Uklanjanje
te tekoe postiemo tako da u seriju s kondenzatorom stavimo promjenljivi otpornik,
pa do ravnotenog stanja dolazimo kao i kod mjerenja induktiviteta :
C1 R2 R4

C2 R1 R3

Iz ovih omjera dobijemo vrijednosti za kapacitet i omski otpor mjernog kondezatora.

166

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

C2

C1 R1

tg

R2

V.G.

R3

R4

Slika 15.4. Wienov most.

C x C1 C2

R4
R3

R1 R2

R3
R4

Ono to nas zanima je koliki je koeficijent gubitaka kondenzatora, a njega odredimo

iz dobivenih vrijednosti:
tg R1 C1
Tonost Wienovog mosta je vrlo velika. Pogreka je u granicama 0.1% .

Mjerenje kapaciteta pomou rezonancije

Kao i kod mjerenja induktiviteta, ovu metodu koristimo iskljuivo u tehnici
visokofrekventnih struja. Postupak je isti , s tim da ovdje moramo imati poznate
kapacitete, da bi mogli odrediti vrijednost mjerenog kondenzatora.

Sheringov most
Upotrebljava se pri ispitivanju izolatora, provodnika, kondenzatora, kabela i raznih
visokonaponskih aparata.
Ovakav most (sl. 15.5.) se prvenstveno koristi za mjerenje kuta gubitaka

C 2 - etalonski kondezator
C 4 , R3 i R4 - poznate vrijednosti koje moemo podeavati

167

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

Slika 15.5. Sheringov most

Impedancije pojedinih grana mosta su:

Z1 R X

R4
1
1
, Z2
, Z 3 R3 , Z 4
j CX
j C2
1 j C 4 R4

Uvjet ravnotee postignut je za:

1
R X
j CX

R3
R4

1 j C4 j C2

Nakon odvajanja realnih od imaginarnih komponenti imamo:

C X C2

R4
R3

R X R3

C4
C2

Tanges kuta gubitaka iznosi:

tg C X R X C 2

R4 C 4
R3
R2 C 2

Podeavanjem komponenti moemo dobiti:

tg C 4 R4
Kod velikih vrijednosti kapaciteta C X , kroz treu granu tee znatna struja , pa se ona
shantira prikladno dimenzioniranim shantom ( sl. 15.6. ).

168

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

Slika 15.6. Shantiranje velikih vrijednosti kapaciteta

Ra i Rb - dijelovi otpora klizne ice

Paralelno shuntu nalazi se seruijska kombinacija fiksnog otpornika klizne ice, iji je
kliza prikljuen na nul-indikator.
Pretvorimo zadani trokut u zvijezdu s nadomjesnim otporima :
R'

Ra R S
Ra Rb Rs

R ''

Rb RS
Ra Rb RS

Iz ravnotee mosta slijedi :

C X C2

esto je C 2

R Rb R S
R4
C 2 R4 a
''
Rb RS
R

Ra
znatno manji od C 4 , pa onda vrijedi :
Rb

tg R4 C 4

Mjerenje kapaciteta elektrolitskih kondezatora

Na elektrolitski kondezator smije se prikljuiti samo istosmjerni napon odreenog
polariteta. U suprotnom dolazi do razaranja dielektrika. Isto se dogaa i kod

169

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
superponiranja veeg izmjeninog napona. O tome vodimo rauna pri mjerenju
njihovog kapaciteta (sl.15.7.)

Slika 15.7. Mjerenja kapaciteta elektrolitskih kondezatora

Prolaz istosmjerne struje kroz transformator i nul-indikator sprjeavaju kondezatori
C3 , C 4 i C5 .

Primjer 14:
Prilikom mjerenja kapaciteta Sheringovim mostom uz C 2 180 p F i R3 30 k u ravnotei se dobilo:
C 25 n F , R 14 k . Napon na mostu je 75 kV, frekvencija je 50 Hz. Kolika je snaga disipacije na
4

otporniku R , u trenutku ravnotee.

3

Rjeenje:

C X C2
X CX

R4
4.167 M
R3

1
37 .894 M
CX

Z X C2 X ( R X R3 ) 2 38.125 M
I

U
1.967 mA
Z

P( R3 ) I 2 R3 0.117W

170

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

16.

MAGNETSKA MJERENJA

Mjerenje balistikim galvanometrom

Za mjerenje magnetskog toka balistiki
galvanometar spojimo s mjernim svitkom ije su
dimenzije usklaene s rasporom u kojemu
mjerimo magnetski tok
(sl.16.1.). Svitak
postavimo okomito na silnice polja, a onda ga
naglo izvuemo iz polja. U tom trenutku u njemu
se inducira naponski impuls ovisan o broju
zavoja svitka i magnetskom toku. U strujnom
krugu u kojem je galvanometar pojavi se
odreena koliina elektriciteta o kojoj zavisi
koliki je otklon galvanometra. Ako znamo
konstantu galvanometra odredimo vrijednost
magnetskog toka kojeg zatvara svitak:

N K B 1
Slika 16.1. Mjerenje balistikim
galvanometrom
Kako se radi o homogenom polju iz geometrije svitka moemo izraunati i gustou
magnetskog toka B. Za mjerenjamagnetskog polja , pri serijskom mjerenju
permanentnih magneta kod brojila ili mjerne instrumente, radije emo upotrijebiti
mjerae magnetskog toka ( fluksmetre ). Njihova prednost u poreenju s balistikim
galvanometrom je u tome to je njihovo pokazivanje praktiki neovisno o brzini
promjene magnetskog toka ( brzini pomicanja svitka), pa se otklon galvanometra lako
oita.
Mjerenje rotirajuim ili titrajuim svitkom
U ovom sluaju mjerimo napon koji se inducira u svitku koji rotira ili titra odreenom
frekvencijom. Izmjenini napon koji se inducira u svitku s N zavoja , povrine A , a
rotira jednolikom brzinom n iznosi:
U im 2 n N A Bm
Bm

U im
2 n N A

Inducirani izmjenini ispravljamo komutatorom na osi mjernog svitka, ili poluvodikim

ispravljaem i mjerimo ga instrumentom s pominim svitkom.
171

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Na slian nain mjerimo gustou magnetskog toka titrajuim svitkom, koji titra
frekvencijom od nekoliko kHz, pri emu se u njemu inducira napon koji mjerimo.
Mjerenje Hallovom sondom
U ovom mjerenju koristimo se Hallovim efektom (sl,16.2.) koji je naroito izraen kod
poluvodia, kao to su indijev arsenid, indijev antimonid i silicij. Ploicu napravljenu
od jednog od navedenih materijala stavimo u magnetsko polje gustoe B , tako da
jepolje okomito na ploicu , a ploicu spojimo na konstantnu istosmjernu struju, u
poprenom smjeru se pojavi Hallov napon, koji je razmjeran gustoi magnetskog
toka:

U H RH

I B
k B
d

RH - Hallova konstanta
d - debljina ploice
Hallov napon mjerimo instrumentom, a osnovni
mjerni spoj je prikazan na slici 109. Uzbudnu
struju dobivamo iz istosmjernog izvora, a
podeavamo je pomou promjenljivog otpora.
Kod tvornikih izvedbi mjerila, na skali
instrumenta je oznaena vrijednost na koju Slika 16.2.Hallova sonda
treba namjestiti struju.
Hallove sonde se izrauju u raznim oblicima i dimenzijama, ovisno o potrebama
mjerenja. Mogu se izraivati vrlo malih
dimenzija
(debele
nekoliko
desetinki
milimetra), mjerenje magnetskih polja je
omogueno u vrlo malim zranim rasporima.
Mjerni opseg za mjerenja u zraku je od
0.005 do 2T. Za manje ili vee gustoe
magnetskog polja koristimo posebne
izvedbe. Mjerna tonost kree se u okviru
1% .

Slika 16.3. Mjerenje pomou Hallove sonde

172

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Mjerenje otpornom sondom
Kod mjerenja magnetskog polja otpornom
sondom koristimo se pojavom da se omski
otpor nekih materijala mijenja ovisno o
magnetskom polju (sl.16.4.) toliko da se ta
pojava moe koristiti u mjerne svrhe. Ova pojava
je jako izraena kod bizmuta. Spirale izraene od
bizmuta, kao na slici, postave se u magnetsko
polje, iju gustou elimo mjeriti. Spiralu
ukljuimo u jednu granu Wheatstoneovog mosta.
Otpor spirale iznosi od 5 do 20 , ali pri
promjeni magnetskog toka za 0.1 T otpor se
povea za cca. 5 %.

Slika 16.4. Mjerenje otpornom sondom

Mjerenje magnetske indukcije pomou sile na vodie
Sila koja djeluje na vodi (sl.16.5.) duljine l , protjecan strujom I u polju magnetske
indukcije B je:

Slika 16.5. Mjerenje magnetske indukcije pomou sile na vodie

Ovakav postupak se ne koristi mnogo u praksi. Koristimo ga samo u ekstremno
tonim mjerenjima (0.005 %). Struju mjerimo najpreciznijim kompenzatorima i provodi
173

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
se kroz vodie namotane na pravokutnu plou, objeenu za jedan krak precizne
analitike vage.

Magnetometri

Slika 16.6. Magnetometar

Za brzo mjerenje magnetskog polja u zraku, upotrebljavamo magnetometre.
Magnetsku indukciju odreujemo na osnovi zakretnog momenta permanentnog
magneta dovedenog u magnetsko polje.
Magnetometar postavimo tako da kazaljka pokazuje nulu, to nam pokazuje smjer
polja. Zatim zakreemo kuite dok ne dobijemo maksimalni otklon, to znai da je
os magneta okomita na polje. Otklon kazaljke pokazuje mjerenu indukciju.
Koristimo ih za mjerenja od 10 8 do 0.5T .

16.1.

Mjerenje svojstava magnetskih materijala

Istosmjerno magnetiziranje magnetskih materijala

Prvenstveno nas zanima krivulja prvog magnetiziranja, komutacijska krivulja i
histerezna petlja. Za takva mjerenja postoji mnogo metoda zbog raznolikosti
magnetskih materijala. Mjerenja se kreu od 10 1 do 106 A
ovisno da li se radi o
m
mekomagnetskim ili tvrdomagnetskim materijalima. Podudarno s time razlikuju se
oblici i veliine uzoraka, te brzina i tonost mjerenja. Uzorci su najee oblika
prstena ili ipke. Prednost prstena je lako odreivanje jakosti magnetskog polja, a
174

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
nedostatak je tekoa izrade od pojedinih tvrdomagnetskih materijala. Kod ipke
izrada je jednostavna i zamjena laka, bez obzira o kojem se materijalu radi, a
nedostatak je to za njihovo mjerenje trebamo posebnu opremu (magnetski jarmovi i
slino.) i odreivanje jakosti magnetskog polja nije tako jednostavno.
Snimanje krivulje magnetiziranja ( prstenasti uzorak )
Na slici 16.7. prikazan je spoj za snimanje krivulje prvog magnetiziranja.

Slika 16.7.Snimanje krivulje magnetiziranja.

U primarnom krugu struju postupno mijenjamo uklapanjem otpornika. Kada su sve
sklopke iskljuene nema struje, postupnim ukljuivanjem otpornika dobivamo
pripadne jakosti magnetskog polja H1 , H 2 , ..., H n koje su odreene :
H

N1 I
N1 I

lsr
2 rsr

Srednji polumjer prstena je :

r r
rsr 1 2
2
Struja magnetiziranja se povea, prilikom uklapanja svakog opora, za pripadajuu
vrijednost , u jednakim skokovima poveava se i gustoa magnetskog toka. To
registrira galvanometar.
B

Kn

N2 A

K n - konstanta galvanometra

N 2 - broj zavoja sekundarnog mjernog svitka

A - presjek prstena
- otklon galvanometra

Za vrijeme snimanja nema korekcija struje. Struju stalno poveavamo, inae svaka
promjena struje u drugom smjeru pomjerila bi krivulju.
175

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Snimanje statike komutacijske krivulje
Krivulja koja spaja vrhove pojedinih histereznih, petlji snimljenih za razliite
maksimalne vrijednosti jakosti polja, zove se statika komutacijska krivulja. Spoj za
mjerenje prikazan je na slici 16.8.

Slika 16.8. Snimanje statike komutacijske krivulje

Mjerenje se odvija na slijedei nain: Uzorak treba razmagnetizirati. Promjenljivim
otporom namjestiti struju na neku poetnu vrijednost koja nam odredi poloaj poetne
toke A. Komutiramo struju i dobijemo toku B suprotnu od poetne toke.
Pripadajua promjena gustoe AB dva puta je vea od gustoe u toki A, pa je
izrazimo kao:

BA

KB

2 N2 S

odnosno

N1 I1
lsr

Ponovo komutiramo struju, vratimo se u toku A , pa je poveamo da bi dobili toku

C, opet je komutiramoi dobijemo toku D i tako nastavljamo dok ne postignemo
toke vrhova E i F . U tim tokama imamo maksimalnu gustou magnetskog toka.
Na taj nain imamo sve potrebne vrijednosti, pa moemo nacrtati cijelu krivulju.

Snimanje petlje histereze

Koristimo isti spoj kao za snimanje komutacijske krivulje, s tim da na poetku struju
namjestimo na maksimalnu vrijednost, znai da polazimo iz toke E ( sl.11. ).
Linearno smanjujemo struju magnetiziranja, tako da doemo u toku G. Kada struju
potpuno iskljuimo dobijemo toku H, koja definira toku remanentnog magnetizma,
to je remanentna gustoa magnetskog polja Brem . Za nastavak snimanja krivulje
treba struju komutirati i poveavati u suprotnom smjeru sve dok ne dobijemo toku
F. Ponovnim smanjivanjem struje dobijemo toku K . Zadnji dio histerezne
krivuljedobijemo tako da struju opet komutiramo i poveavamo do toke E. Treba
ponovo napomenuti da za vrijeme ovog mjerenja struju treba kontinuirano mijenjati u
istom smjeru, u suprotnom doi e do pomaka krivulje, pa bi cijelo mjerenje trebalo
ponoviti u cijelosti.
176

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

Slika 16.9. Petlja histereze

Mjerenja osobina magnetskih materijala na prstenastim uzorcima su vrlo pogodna i
tona. Ipak esto se odluujemo za mjerne ureaje i postupke koji omoguuju
upotrebu ipkastih uzoraka. U pravilu kod tvrdomagnetskih materijala upotrijebit
emo ipkaste uzorke.

Steinitzov jaram
Do sada je razvijeno nekoliko mjernih ureaja za mjerenje magnetskih materijala.
Jedan od njih je i Steinitzov jaram (sl. 16.10.). To je ureaj koji za mjerenje gustoe

Slika 16.10.
177

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
magnetskog toka ima ugraena dva mjerna generatora s rotirajuim ili titrajnim
svitkom. Jaram se sastoji iz dva dijela, tako da magnetski tok uzbuuje dva para
svitaka, te da se magnetski tokovi u sredini jarma kompenziraju, ako u jarmu nema
uzorka. Kad u magnetski krug ubacimo uzorak, magnetski tok u tom stupu se povea
, a u srednjem stupu se pojavi magnetski tok razmjeran magnetskoj polarizaciji
uzorka:
J B0 H

U srednjem stupu smjeten je rotirajui ili titrajni svitak, u njemu se inducira napon
U J , koji je razmjeran magnetskom toku, odnosno magnetskoj polarizaciji uzorka.
Jakost magnetskog polja mjeri se drugim rotirajuim svitkom smjetenim uz povrinu
uzorka. On mjeri napon U H razmjeran jakosti magnetskog polja H .
Cijeli jaram je izraen od visokopermeabilnog magnetskog materijala dovoljno
velikog presjeka , da bi mogli zanemariti utjecaj magnetskog otpora jarma. Na ovaj
nain moemo snimati cijele petlje histereze ili samo jedan dio, koji nam je bitan.

16.2.

Izmjenino magnetiziranje magnetskog materijala

Mjerenje gubitaka u magnetskom limu

Epsteinov aparat (sl.16.11.) se esto upotrebljava za mjerenje gubitaka u
magnetskim limovima. Za
mjerenje trebamo uzorak
magnetskog lima. Obino su
to trake odreene mase,
irine i duine. Kod traka
treba voditi rauna o smjeru
valjanja lima, jer prema
njemu ih slaemo u jezgru.
Trake meusobno izoliramo
i umetnemo ih u etiri
duguljasta svitka, koji ine
kvadrat. Trake se okrue s
dva namota. Jedan je za maSlika 16.11. Epsteinov aparat
gnetiziranje i drugi je mjerni
namot. Primarni (za magnetiziranje) spojenje na izmjenini sinusni napon,
namjetenim na traenu vrijednost. U napojnom strujnom krugu serijski su prikljueni
ampermetar i strujna grana vatmetra, a na mjerni sekundarni ) napon prikljueni su
voltmetar i naponska grana vatmetra. Gubitke u limu obino mjerimo pri gustoi od
1T ili 1.5T . Gustou odreujemo iz induciranog napona u sekundarnom svitku:
U 4 Bm A N 2 f

178

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
- koeficijent oblika koji kod gustoe od 1T iznosi 1.1, ili kod 1.5T iznosi1.14
A - presjek uzorka, odreen iz mase uzorka i gustoe materijala

Vatmetrom mjerimo snagu gubitaka u uzorku magnetskog lima, kao i potroak

naponskog svitka vatmetra i voltmetra. Zato iskljuimo voltmetar poslije namjetanja
napona, a potroak vatmetra odbijemo od mjerene vrijednosti.

P PW

U2
RW

Specifine gubitke dobijemo ako snagu koju smo dobili podijelimo s masom uzorka
m.

U2
P
P W RW
Pspec
m
m

W
kg

U posljednje vrijeme koristi se mali Epsteinov aparat za uzorke od 28 mm, ukupne

mase do 2 kg. Za ovakva mjerenja trebaju osjetljiviji instrumenti .
Snimanje petlje histereze elektronikim osciloskopom
Relativno jednostavno moemo snimiti petlju histereze pomou osciloskopa . Za
uzorak moemo uzeti prstenastu jezgru ( sl.16.12. ).

Slika 16.12. Snimanje petlje histereze elektronikim osciloskopom

Najpogodnije je da primarni namotaj bude namotan du cijele jezgre, a preko njega
sekundarni namotaj. Pad napona U R1 dovedemo na osciloskopske ploice za
horizontalni otklon, pa je otklon elektronske zrake u smjeru X- osi, razmjeran struji
magnetiziranja I m1 . Budui je u prstenastoj jezgri , horizontalni otklon elektronske
zrake razmjerno je ovisan i o jakosti magnetskog polja:
179

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
U R1

R1 l
H kH H
N1

Na ploice za vertikalno otklon dovedemo pad napona U C . Treba voditi rauna da

je ispunjen uvjet :
R2

1
C

U tom sluaju u sekundarnom krugu prevladava omsko optereenje, koje je potrebno

za pravilan zakret napona na ploicama za vertikalni otklon, pa imamo:

UC

N2 A
R2 C

B kB B

A- efektivni presjek uzorka.

Na ovakav nain na zaslonu osciloskopa dobijemo dinamiku histereznu petlju
uzorka, koja je to vea to je uzorak vie magnetiziran.

Primjer 15:

napona, frekvencije 50 Hz, potreban da bi kod malog Epsteinovog

aparata dobili indukciju 1T, u uzorku od trafo- lima mase 0.470 kg, a duljina uzorka je 0.28
m. Primarni i sekundarni namoti imaju po 700 zavoja. ( Fe 7.65 kg 3 ).
dm
Koliki je efektivni iznos

Rjeenje:

U ef 4 Bm f N AFe

AFe

m
4 l Fe

5.485 10 5 m 2

U ef 8.52 V

Primjer 16:
Za neki magnetski materijal treba ustanoviti koliki su gubici histereze, a koliki vrtlonih struja, pri frekvenciji
100 Hz. U tu svrhu izmjerili smo ukupne gubitke uz istu indukciju pri frekvenciji 60 Hz i 100 Hz. Pri
frekvenciji 60 Hz iznosili su 414 W, a pri 100 Hz su 850 W. Koliki su gubici histereze i vrtlinih struja ?
Rjeenje:

180

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
P2 f12
Ph

P1 f 2
f1
450 W
f 2 f1
P1 Ph PV

PV P1 Ph 850 450 400 W

181

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

17.

ELEKTRINO MJERENJE NEELEKTRINIH VELIINA

Elektrina mjerenja neelektrinih veliina su esta zbog prednosti koje uodnosu na

druge mjerne sustave pokazuju mjerni ureaji. Usavravanjemmjerne i raunalne
tehnike ova mjerenja postaju nezaobilazna u tehnikojpraksi, kao i u svim podrujima
gdje se izvode mjerenja i kontrole. Prethodnonabrojane prednosti, i sada ve
relativno pristupana cijena, omoguavaju iroku primjenu i za komercijalne svrhe
mjerenja.
17.1.

Elektrini mjerni sustav

Elektrini mjerni sustav predstavlja skup ureaja i dodatne opreme zamjerenje

parametara rada (neelektrinih veliina) nekog mjernog objekta iliprocesa. Velika
prednost ovakvih mjernih sustava je mogunost izvoenja mjerenja na objektima koji
tijekom rada pokazuju velike dinamike promjene.
Mjerni sustav u principu sadri tri dijela povezana u lanac i to :
mjerni pretvornik
mjerno pojaalo
registracijsk lan.

Mjerni
pretvornik

Predpojaalo

Pojaalo

Demodulacijski
filter

Registracijski
lan

Slika 17.1. Blok shema mjernog sustava

Na poetku mjernog lanca mjerna neelektrina veliina se uz pomo mjernog
pretvornika pretvara u odgovarajuu elektrinu veliinu. Ulaznisignal mehanike
veliine mogu biti statikog i dinamikog karaktera. Statikim mjerenjem lake se
postie linearan odnos izmeu ulazne i izlazneveliine. Kod dinamike ulazne
veliine, odnos veliine ovisne ovremenu treba uspostaviti relaciju izmeu ulaza i
izlaza.
Osnovne su karakteristike mjernog pretvornika : linearnost ulaza i izlaza, idinamikih
veliina koje se mjere. Neki mjerni instrumenti daju linearanodnos ulazne i izlazne
veliine koji je opisan jednadbom y=ax, gdje je akalibracijski faktor.

182

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Mjerni instrumenti, koji uspostavljaju linearan odnos ulaza iizlaza zanemaruju utjecaj
histereze, klizanja i drugih negativnih pojava.Meutim, ove pojave su realne i one
kvare linearnu relaciju izmeu ulaznihi izlaznih karakteristika.
Prvi dio mjernog lanca, mjerni pretvornik, prima neelektrinu veliinu koja semjeri i
pretvara je u odgovarajui elektrini signal.
Elektrini signal, koji je obino slabog intenziteta, u drugom se dijelupojaava,
demodulira i filtrira, a zatim se u pogodnom obliku alje doregistracijskog lana koji
moe biti u sklopu mjernog ureaja ili udaljen odnjega.
Ovisno o veliinama koje se mjere i registriraju, registracijski lan moe biti raunalo,
pisa, osciloskop, oscilograf, zaslon, magnetska traka ili disketa.Izmjerene veliine
mogu se prikazati na analogan ili digitalan nain.
17.2.

Elektromehanika analogija

Izmeu elektrinih i mehanikih veliina mogu se uspostaviti analogneveze. Analogni

sustavi su takvi fiziki sustavi koji imaju jednadbe istogoblika. Ako se jedan sustav
ispita, po analogiji se mogu uspostaviti veze iprenijeti rezultati, tj. donijeti zakljuci o
ponaanju njemu analognogsustava.
Mehaniki sustavi su analogni elektrinim sustavima jer su opisanijednadbama koje
se razlikuju samo po vrsti nepoznatih veliina ikoeficijentima. Kao jedinstven primjer
elektromehanike analogije mogu sepromatrati izrazi u mehanici za silu i u
elektrotehnici za napon.

Vidljivo je da su izrazi u formulama istog oblika. Analogna je veliina sili F u

mehanici, napon U u elektrotehnici, masi m analogan je induktivitet L, a brzini v
jakost struje I.
Primjer analogije elektrinih i mehanikih veliina moe se prikazati preko
mehanike i elektrine snage:

(za translacijski sustav)

(za rotacijski sustav)
183

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
(za elektrini sustav),
gdje je: P - snaga
- kutna brzina
F - sila I - jakost struje
x - pomakU - napon
M momentv - brzina
m - masa t vrijeme.
Ako se izjednae izrazi za snagu translacijskog i elektrinog, te rotacijskog
ielektrinog sustava dobiva se :

Lijeve strane jednadbi mogu se proiriti faktorom n i napisati u obliku :

a zatim napisati u dva dijela :

Faktor n zove se "translacijski" faktor i pomou njega se odreuje vezaizmeu

elektrinih i mehanikih veliina.
Kada je faktor n=1, analogija je izravna. Izravna analogija postoji izmeumomenata
M i napona U. Izravna analogija takoer postoji izmeu jakosti struje I i kutne brzine
. Osim izravne, postoji i neizravna analogijaelektrinih i mehanikih veliina. U tom
sluaju je n 1.
Na slici 17.2 prikazan je primjer i shema izravne i neizravne analogijemehanikog i
elektrinog sustava.

184

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

Slika 17.2. Izravna i neizravna analogija mehanikog i elektrinog sustava

a) mehaniki vibracijski sustav, b) izravna analogija, c) neizravna analogija.
Mehaniki sustav koji vibrira sadri masu m, oprugu k, priguiva D.Elektrine
veliine, koje su analogne, nabrojane su induktivitet zavojnice L,kapacitet
kondenzatora C i otpor otpornika R.
Kod izravne i neizravne analogije u elektrinom sustavu isti su elementi sustava, a
razlikuju sesamo u povezanosti. U sluaju izravne analogije elementi
elektrinogsustava spojeni su serijski, a u sluaju neizravne analogije spojeni
suparalelno. Izravna analogija u elektromagnetskom sustavu jepogodnija tamo gdje
postoji neposredna veza izmeu sile i elektrinognapona (piezoelektrinih sustava).
Diferencijalne jednadbe kojima se opisuje mehaniki vibracijski sustavi injemu
analogni elektrini, dane su u funkciji o, brzini v i jakosti struje I.

Na slici 17.3 prikazan je ureaj za priguenje udara. Ureaj se sastoji odcilindra

ispunjenog viskoznom tenou, klipa i opruge. Klip vri translacijsko kretanje pod
djelovanjem sile F=f (t).
Prilikom modeliranjaovog sustava treba napraviti mehaniku shemu sustava (slika
17.3.b) i sveelemente mehanikog sustava spojiti u krug. Na osnovi mehanikog
kruga, u kojem su elementi spojeni paralelno, formira se elektrini analogni krugu
kome su odgovarajui elementi povezani serijski (slika 17.3.c).

185

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Viskozna tekuina

Klip

Opruga

f (t)

Vanjska sila

Cilindar

Kanal

a) Ureaj za priguenje

fD

fL

fM

fD

fL

fM

f (l )

L
R

m
D

1/C

v(t )

U(t)

c) Elektrini krug

b) Mehanika shema sustava

Slika 17.3. Primjer primjene analogije sa ureajem za priguenje udara.

Diferencijalne jednadbe kojima su opisani mehaniki sustav (slika 17.3.b) ielektrini
sustav (slika 17.3.c) su:

Mehaniki i elektrini krug na slici 17.3 razlikuju se po obliku, jermehanikom

paralelnom krugu odgovara elektrini serijski spoj. Umehanikom krugu postoji jedna
brzina, brzina vkretanja klipa i jednastruja koja protjee kroz sve elemente elektrinog
kruga.Rotacijski mehaniki sustavi bitno se ne razlikuju od translacijskih kada je
upitanju njihova analogija s elektrinim sustavima. Jednadbe kretanjamehanikih
rotacijskih sustava su istog oblika, ali se parametrirazlikuju.U tablici 17.1 dane su
analogne veliine translacijskih rotacijskih sustava.
186

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
Translacijske karakteristike
mehanikog sustava
Naziv
Oznake
Masa
M
Translacijska krutost
k
Translacijski otpor
D
Translacijski pomak
x
Translacijska brzina
v
Sila
F

kr 2

Rotacijske karakteristike
mehanikog sustava
Naziv
Oznake
Moment inercije
I
Krutost uvijanja
kr
Ootpor uvijanja
Dr
Kutno zakretanje
Ugaona brzina
Moment sile
M

kr 2
Tk 2

Ty

Dr

TD

Tk 2

k/2

k/2

k/2

b) Mehaniki krug

a) Skica sustava

Slika 17.4. Rotacijski sustav

Rotacijski sustav na slici 17.4 mehaniki je vibracijski sustav koji se sastojiod
zamanjaka i elastine osovine uklijetene na oba kraja. Zamanjak jepostavljen na
sredini osovine. Dijelovi osovine lijevo i desno od zamanjaka imajukrutost uvijanja
kr/2, a moment inercije zamanjaka je 1. Vibracije uvijanja zamanjaka priguuje
viskozno trenje, iji je otpor uvijanja Dr.
Kada se zamanjak izvede iz ravnotenog poloaja i zakrene za neki poetni kut
on se nastavlja kretati. Sustav ima odreeni stupanj slobodekretanja, a kretanje je
opisano koordinatom . Sustav vibrira kutnom brzinom
opisano kretanje sustava na slici 2.4 je:

17.3.

Mjerni pretvornici neelektrinih veliina

Mjerne pretvornike dijelimo prema vrsti pretvorbe :

187

. Jednadba kojom je

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
-

mjerenje pomaka
mjerenje sile
mjerenje razine (volumena) tekuina
mjerenje temperature
mjerenje brzine vrtnje (broja okretaja)
mjerenje protoka fluida
mjerenje zakreta.

Osjetila su elementi ili sklopovi koji pretvaraju informaciju iz jednogoblika u drugi.

Rabe se u pretvornicima elektrinih i neelektrinih veliina uelektrine veliine. Mjerni
instrument je takoer vrsta pretvornika koji elektrinu veliinupretvara u promjenu
neelektrine, vidljive veliine ili informacije (npr.struju pretvara u mehaniku veliinu,
tj. kut zakreta kazaljke relativno uodnosu prema ljestvici, ili napon pretvara u
svjetlosne znakove, optikiinterpretirane kao brojke na zaslonu digitalnog
instrumenta).
Gotovo
se
sve
neelektrine
veliine
uporabom
prikladnih
pretvornika(transducera) mogu mjeriti elektrinim postupcima:
razne fizikalne veliine mjeriti jednom vrstom mjernog instrumenta ili jednom
metodom.
Tom pretvorbom mogu se :
male promjene neelektrine veliine, nakon pretvorbe u elektrinu,pojaati, a zatim
lako prikazati i izmjeriti manje osjetljivim mjerilima;
obaviti mjerenja na daljinu;
mjeriti i biljeiti vrlo brze promjene neelektrinih veliina.
Naelna blok shema pretvornika (sl. 17.5.):

Slika 17.5. Blok shema mjernog pretvornika

Pretvornik ini:
- osjetilo (dava, senzor, sonda);
- sklop za oblikovanje signala;
- pokaznik (mjerni instrument, registracijski ureaj, osciloskop i sl.);
- osjetilo pasivno ili aktivno:
- pasivno osjetilo - za iji je rad potreban izvor napajanja;
- aktivno osjetila stvaraju elektrini signal bez takva izvora;

188

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
-

osjetilo pretvara neelektrinu veliinu u elektrinu, a sklop zaoblikovanje stvara

normirani (propisani) oblik i opseg vrijednosti(npr. od 0 do 20 mA, ili od 0 do 5
V) izlaznog signala;
izbor osjetila ovisi o oekivanom opsegu promjene mjerene veliine, njezinoj
frekvenciji, oekivanoj tonosti mjerenja, vrsti i razini normiranog izlaznog
signala, dozvoljenom vlastitom potroku (kod pasivnih osjetila), utjecaju
(interakciji) mjerene veliine s ostalim fizikalnim veliinama;
ako ne postoji prikladno osjetilo komercijalne izvedbe, tada moramo projektirati,
izvesti i umjeriti osjetilo vlastite izvedbe.

Prijenosne znaajke osjetila:

dijele se na statike i dinamike;
statike znaajke opisuju ovisnost izlaznog signala o mjerenoj veliini i mogu
biti linearne, nelinearne i s histerezom;
dinamike znaajke pokazuju ovisnost izlaznog signala osjetila promjenom
mjerene veliine, u vremenskoj domeni (mogu biti prigueno titrajne ili
aperiodske naravi);
primjer: otporno osjetilo temperature.
17.3.1. Mjerenje pomaka

Za mjerenje pomaka rabe se otporna, induktivna i kapacitivna osjetila.

A. Otporna osjetila pomaka
1. Pasivno osjetilo pomaka klizni otpornik u potenciometarskom spoju (sl.
17.6.)

Slika 17.6. Klizni otpornik u potenciometarskom spoju

189

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
klizni otpornici mogu biti slojni i iani teorijska statika karakteristika im je
pravac;
uz neprekinutu promjenu mjerene veliine, izlazna veliina mijenja se u vrlo
malim, diskretnim koracima (sl. 17.7.).

Slika 17.7. Promjena izlazne veliine

pojam razluivanja (razloenost, rezolucija) statike karakteristike;
odlikuju se robusnou, jednostavnou i dugim ivotnim vijekom (vie od
milijun operacija);
izlaz se ne smije opteretiti, jer dolazi do nelinearnosti statike karakteristike;
opsezi od 0 do 1 mm pa sve do 1 m, razluivanje oko 0,1 %, linearnost bolja
od 0,5 %;

2. Rastezna otporna osjetila (strain gauges)

-

koriste se za odreivanje deformacija (relativnih promjena pomaka ili duljine), a

rastezno tijelo je ica ili listi od vodljivog ili poluvodljivog materijala koji se
privruje na promatrani objekt;
pod djelovanjem sile objekt se, zajedno s osjetilom rastee ili stee, a kako su
deformacije male povoljnije ih je iskazivati u relativnom obliku (npr. mm/m,
m/m ili ppm);

iana rastezna osjetila izrauju se od tanke ice (0,02 mm u promjeru) od nikla

ili nehrajueg elika, oblikovanih vijugavo (ime se poveava osjetljivost);

ica (b) nalijepljena je na osnovicu (a) od epoksidne smole ili papira i zatiena
istim materijalom, s izvedenim prikljucima (c):

190

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

Slika 17.8. iano rastezno osjetilo

-

folijska rastezna osjetila nainjena su jetkanjem otporne folije (konstantan, Isoelastica, slitina Ni-Cr) debljine od 3

m do 8

m, nanesene na osnovicu:

Slika 17.9. Fokijska rastezna osjetila

-

osjetilo se privruje na mjerno mjesto tako da moe vjerno slijediti deformacije

objekta (npr. torzijsko uvijanje osovine, progib mosta pod optereenjem i sl.);
privruje se lijepljenjem, a uspjenost mjerenja uveliko ovisi o pripremi
povrine na koju se osjetilo lijepi, nainu lijepljenja i izboru lijepila (lijepilo je
uvijek mnogo skuplje od samog osjetila!);
elektrike znaajke su otpor i najvea doputena struja;
191

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
-

otpor je tipinih iznosa 60 , 120 , 240 , 300 , 600 i 1000 , a

doputena struja u granicama od 10 mA do 20 mA;
deformaciju odreujemo mjerenjem promjene otpora osjetila Wheatstoneovim
mostom napajanim istosmjernom ili ee izmjeninom strujom (nema
pogreaka zbog termonapona);
mjerni opseg deformacija je do 0,15 %, dok se za mjerenja mnogo manjih
deformacija koriste poluvodika osjetila;

Slika 17.10. Mjerenje deformacije promjenom otpora osjetila

B. Induktivna osjetila pomaka

-

pasivna osjetila koja se koriste za mjerenja pomaka do reda 1 nm rade na

naelu promjene L ili M, pa je potrebna manja sila nego za otporna osjetila
pomaka;
iduktivitet ravnog jednoslojnog svitka s N zavoja ice djelatnog otpora R,
povrine S i duljine l iznosi:

promjena induktiviteta L moe biti prouzroena promjenom bilo kojeg

parametra;

najjednostavnija je promjena permeabilnosti

uvlaenjem feromagnetske
jezgre u svitak (slika 17.11.);
promjene X = L i Z = R + j X nisu linearne;

192

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

Slika 17.11. Promjena permeabilnosti feromagnetskom jezgrom

-

promjene X = L i Z = R + j X nisu linearne;

linearno promjenjivim diferencijalnim transformatorom (LPDT) postie se
mnogo bolja linearnost prijenosne funkcije:

Slika 17.12. Linearno promjenjivi diferencijalni transformator (LPDT)

-

uzbudni svitak P i dva identina svitka S1 i S2 u serijskom protuspoju pomak

jezgre J iz centralnog simetrinog poloaja dovodi do razlike napona u1 i u2, tj.
do pojave napona ui, koji je faza ovisna o smjeru pomaka jezgre;
izlazni signal osjetila (napon ui) s pomou fazno osjetljiva sklopa pretvara se u
istosmjerni napon odgovarajueg predznaka;
u opsegu pomaka jezgre statika karakteristika osjetila je linearna;
utjecaj stranih magnetskih polja uklanja se oklapanjemmagnetskim materijalom;
ovakvim osjetilom mjere se pomaci u opsegu od nekoliko nm do nekoliko cm, s
granicama pogreaka 0,5 % i linearnou 0,5 %.

193

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

Slika 17.13. Izlazni signal osjetila (napon

C. Kapacitivna osjetila pomaka

-

kapacitet geometrije s dvije elektrode ovisi o dielektrinoj stalnici tvari izmeu

elektroda, njihovoj efektivnoj povrini i efektivnom razmaku:

impedancija ovisi o kapacitetu osjetila (tipino 10 pF ili 100 pF) i frekvenciji

signala izvora kojim se osjetilo napaja;
pogreke mogu nastati zbog izolacijskog otpora osjetila te otpora i parazitskog
kapaciteta kabela kojim se ono povezuje s mjernim ureajem, pa se kao
dielektrik esto uzima zrak, a kabel se posebno oklapa;

kapacitivim osjetilima mjere se pomaci reda veliine m ili ak nm, a prikladna

su i za mjerenja dinamikih pomaka frekvencije do 1 kHz.

Slika 17.14. Kapacitivno osjetilo

194

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
-

tri tipa izvedbe, kod kojih se promjena kapaciteta C postie promjenom

razmaka elektroda d, promjenom povrine S i promjenom dielektrine kon. :
esto se koriste diferencijske izvedbe, a promjene kapaciteta mjere se
poznatim metodama, najee mosnim (Wienov most).

D. Digitalna osjetila pomaka

-

pomak se opaa binarnim sustavom kao niz impulsa;

koriste se staklene, od izolacijskog materijala ili metalne binarne ljestvice;

Slika 17.15. Digitalno osjetilo pomaka

-

neprozirni segment daje izlaz 0, a prozirna izlaz 1;

broj segmenata i razluivanje uvjetovan je brojem digita u binarnom broju;
mjere pomake od reda veliine mm do nekoliko m s granicama pogreaka reda
veliine
.
17.3.2. Mjerenje zakreta

A. Otporna osjetila zakreta

1. Pasivno osjetilo zakreta otporni je element krunog oblika s kliznikom koji se
takoer giba kruno (sl. 17.16.):
2.

Slika 17.16. Zakretno pasivno osjetilo

195

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
-

za kuteve vee od 360 - helikoidalni klizni otpornik u potenciometarskom spoju

(tipino do 3600, 10 okretaja kliznika).
3. Osjetilo zakreta sa ivom koristi se u eksplozivnoj ili agresivnojatmosferi

osjetilo je zataljeno u krunoj staklenoj cijevi;

Slika 17.17. Osjetilo zataljeno u krunoj staklenoj cijevi

-

zakretanjem cijevi ivom se kratko spaja vei ili manji dio platinske ice, pa se
otpor izmeu izvoda A i C te B i C mijenja.
B. Induktivno osjetilo zakreta

sinkropretvornici (Selsyn) sastavljeni od rotora (kotve) s jednim primarnim

svitkom i statora s tri sekundarna svitka;
osjetilo je zataljeno u krunoj staklenoj cijevi;
sekundari su simetrino rasporeeni oko rotora i spojeni u zvijezdu
primar se napaja naponom frekvencije 400 Hz,a u sekundarima se induciraju
naponimeusobno fazno pomaknuti za 120;
mjerni opseg je 360 s granicama pogreaka od

0,1.

Slika 17.18. Induktivno osjetilo zakreta

196

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
C. Kapacitivno osjetilo zakreta
kapacitivna osjetila izvedena za mjerenje krunog gibanja pominogdijelaizvedbe: s polukrunim elektrodama i diferencijska;

Slika 17.19. Kapacitivno osjetilo zakreta

omoguuju mjerenja kutova do 360s granicama pogreakamanjim od 0,1 %.
17.3.3. Mjerenje sile

A. Piezoelektrina osjetila sile

-

aktivno osjetilo iji se rad temelji na piezoelektrinoj pojavi

povratna povezanost mehanike veliine (deformacija, naprezanje) i elektrine
veliine (naboj i jakost elektrinog polja);
piezoelektrine znaajke pokazuju monokristalne tvari (turmalin, segnetova sol,
kremen) kao i polikristaline tvari (keramike);
primjenom sile F na takve tvari nastaje deformacija i pojava raznoimenih naboja
na dvjema njegovim suprotnim plohama:

Slika 17.20. Piezoelektrino osjetilo sile

197

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
-

izmeu tih ploha postoji razlika potencijala:

kremen: K = 2,3 pAs/N uz C = 230 pF, osjetljivost je 10 mV/N

primjena: vage i osjetila vibracija (kod automobila tzv. knock-senzori).
B. Osjetila sile temeljena na osjetilu pomaka
-

iskoritavaju se dvije aktivno osjetilo iji se rad temelji na piezoelektrinoj pojavi

Slika 17.21. Osjetila sile temeljena na osjetilu pomaka

-

koriste se posebna tijela od elika, fosforne ili berilijeve bronce razliitih oblika
(gredice, membrane, prstenovi i stupci) uporaba: u suvremenim elektronikim
vagama.

17.3.4. Mjerenje razine tekuina

Otporna i kapacitivna osjetila

- osjetila linearnog pomaka ili kutnog zakreta, te kapacitivna osjetila.
kapacitivna osjetila:
1. s vodljivom tekuinom, promjenom kapaciteta putem promjene djelatne
povrine elektroda;
2. s nevodljivom tekuinom, promjenom kapaciteta putem promjene relativne
dielektrinosti izolacije kondenzatora.
198

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

Slika 17.22. Mjerenje razine tekuina

17.3.5. Mjerenje temperature

Rad osjetila temperature zasniva se na promjeni obujma tijela, tekuina ili

plinova, elektrikog otpora vodia ili poluvodia, energije zraenja tijela te
elektromotorne sile (termonapona) na spojitu dvije razliite kovine.

Otporna osjetila:
1. Kovinski otporniki termometri iji je otpor s promjenom referentne
temperature dan izrazom:

R0 otpor osjetila pri referentnojtemperaturi;

,,stalnice za pojedini materijal za veinu istih kovina vrijedi priblienje:

kovinska osjetila izrauju se namatanjem ice ili naparivanjem tankog kovinskog

sloja na izolator;
najee se rabe kovine velikog temperaturnog koeficijenta otpora (od 0,35 %
do 0,7 % po kelvinu) koje se mogu rafinirati s velikom istoom, jer imaju
ponovljivost otporne karakteristike platina (Pt), nikal (Ni), volfram (engl.
tungsten - W) i bakar (Cu);
najea su platinska osjetila, koriste se za mjerenje temperature u rasponu od
200 C do 850 C;
otpori platinskih osjetila pri 0 C mogu biti 10 i 100 (najee);

199

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

Slika 17.23. Otporna temperaturna osjetila

-

kod platinske sonde R0 je otpor pri 0 C, a vrijednosti stalnice iznosi

3,90810 3
;
u pogledu pogreaka, podijeljena su u dva razreda: A, za temperaturni opseg
od 200 C do 650 C i B, za opseg od 200 C do 850 C;
oznaka platinskih osjetila sastoji se od otpora R0, razreda, naina spajanja i
mjernog opsega: npr. Pt 100/A/3 -100/+200;

Slika 17.24. Temperaturna osjetila

-

za mjerenje se koristi Wheatstoneov most u dvoinom, troinom i

etveroinom spoju ili neka od metoda za mjerenje otpora;
2. Poluvodika otporna osjetila temperature
200

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
-

NTC otpornici (negativni temp. koeficijent otpora), mnogo veepromjene otpora

s temperaturom, nelinearne karakteristike i mnogo irihgranica pogreaka ( 10
%), osim specijalnih izvedaba ( 0,1 %);

Slika 17.25. Poluvodika otporna osjetila temperature

-

postoje i PTC izvedbe s pozitivnim temp. koeficijentom otpora.

Termoelektrina osjetila
Ova osjetila rade prema naelu termoelektrinog efekta termoelektrini
napon(TEMS) E priblinoje razmjeran razlicitemperatura (T2 T1) toplog spojita i
hladnih krajeva termoparanainjenog od dviju kovina A i B :

Slika 17.26. Termoelektrina osjetila

mjerenje temperature svodi se na mjerenje napona;
u mjerne svrhe koriste se parovi kovina s dobrim fizikim i
kemijskimznaajkama te dovoljno linearnom statikom karakteristikom (bakarkonstantan,eljezo-konstantan, nikal-krom-nikal, platina-platinorodij);
-

zbog promjene temperature T1 potrebno je provesti kompenzaciju referentnog

spojita:
201

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

Slika 17.27. Termo-elektrini efekt

17.3.6. Mjerenje brzine i vrtnje

brzina vrtnje rotacijskih strojeva najee se iskazuje brojem okretaja u minuti:

1. Tahogenerator generator istosmjernog ili izmjeninog napona posebne
izvedbe, iji je izlazni napon precizno razmjeran brzini vrtnje rotora od 7 V/
1000 okr/min do 500 V/ 1000 okr/min gornja granica mjernog opsega je 50
000 okr/min, a granice pogreaka od
0,1 % do 0,5 %, s linearnou od
0,05 %.
2. Indukcijski tahometar vrtnjom permanentnog magneta (a) povezanog s
osovinom (f) stvaraju se vrtlone struje u aluminijskom ili bakrenom bubnju (b)
smjetenom izmeu magneta i jarma (c).

Slika 17.28. Indukcijski tahometar

-

zakretni moment bubnja razmjeran je vrlonim strujama, a one brzini vrtnje

magneta.
3. Induktivno osjetilo brzine vrtnje
202

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
-

rad ovih osjetila temelji se na naelu promjenjivog magnetskog otpora

(reluktancije) zbog ega dolazi do induciranja napona na krajevima svitka;

Slika 17,29. Induktivno osjetilo brzine vrtnje

-

frekvencija induciranog napona razmjerna je brzini vrtnje i broju zubaca na

rotoru;
koristi se i za mjerenje brzine vrtnje kotaa vozila i kao osjetilo blokiranja
prilikomkoenja (ABS senzor).
17.3.7. Mjerenje protoka fluida

1. Osjetilo volumnog protoka fluida:

-

indukcijski pretvornik izolirana cijev kroz koju tee tekuina nalazi se u

izmjeninom magnetskom polju dvaju svitaka na elektrodama, dijametralno
uvrenim na stijenku cijevi, inducira se napon razmjeran brzini tekuine,
razmaku elektroda i indukciji:

za ovaj postupak vodljivost tekuinemora biti barem 1

S/cm (vodljivost
destilirane vode je svega 10 nS/cm);
brzinom, promjerom cijevi i gustoom tekuine moe se mjeriti i volumni njezin
protok.

Slika 17.30. Mjerenje protoka

2. Osjetilo masenog protoka zraka
-

radi prema naelu hlaenja platinskog osjetila grijanog mjerenom strujom;

203

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________
-

automatskom regulacijom struje odrava se stalna temperatura osjetila, a struja

je podatak o protoku mase.

Slika 17.31. Osjetilo masenog protoka zraka

17.3.8. Ostali pretvornici

akcelerometri
ultrazvuni pretvornici za mjerenje pomaka i udaljenosti
termometri s detekcijom u infracrvenom spektru
osjetila tlaka na kapacitivnom naelu
mjerila sastava plina (npr. lambda senzor).
........

204

ELEKTRINA MJERENJA

___________________________________________________________________________

LITERATURA
1. F. Mlakar, Opa elektrina mjerenja, Tehnika knjiga, Zagreb, 2003.
2. V. Bego: Mjerenja u elektrotehnici, 9. izdanje, Graphis, Zagreb, 2003.
3. C.F. Combs: Electronic Instrument Handbook, 3rd ed., McGraw-Hill, New
York, 1999.
4. A. Muharemovi: Elektrina mjerenja, ETF Sarajevo 2005.
5. Prirunici proizvoaa mjerne instrumentacije

205