Pogled U Život Jedne Žene U Posljednjim Decenijama Osmanske Uprave U Sarajevu

DAA JELI
Hana Younis DAA JELI
Hana Younis
Hana Younis
DAA JELI
Izdava
Everest Media, Beograd
Za izdavaa:
Boban Kneevi
Urednik
Zoran Stefanovi
tampa i povez:
Zuhra, Beograd
Tira:
300 primeraka
Objavljivanje ove knjige omoguilo je preduzee Gross

uvozizvoz d.o.o. iz Beograda, vlasnik dipl. ing Vladeta
Jeli, praunuk Dae i Gavre Jelia.
Hana Younis
DAA JELI
Pogled u ivot jedne ene
u posljednjim decenijama
osmanske uprave u Sarajevu
Beograd, 2016.
Sadraj
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Daa Jeli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
Zakljuak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
Izvori i literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
Summyry . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
Pisma i prilozi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
Prepiska elektronskom potom Miroljuba
Todorovia, Hane Younis i Zorana Stefanovia . . . . 79
Alija Bejti: Ulica Jelia u Sarajevu . . . . . . . . . . . . .102
Miroljub Todorovi: Iz dnevnika.
23. novembra 1981. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .103
:
?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .105
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .109
Beleka o autoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
Apstrakt: Na osnovu dostupnih historijskih izvora iz

druge polovine 19. stoljea, autorica u uvodnom dijelu rada
analizira poloaj ene u drutvu, odnosno u kojim prilikama
i na koji nain se spominju. Iako su postojale znatne razlike
u njihovim ivotnim iskustvima u Sarajevu, u lanku se na
primjeru pisama Dae Jeli, kao i drugih dostupnih izvora,
pokuava pridonijeti poznavanju njihove ivotne svakodnevnice uope. Daina pisma, kao i ona upuena njoj i ona
koja ukazuju na njen ivot direktno ili indirektno, posluila
su kao primjer za rekonstrukciju ivota ene, jer ona govore
o njenim eljama, tenjama i patnjama o kojima je nekad i
sama pisala i time bar djelimino ukazala na ono to je njoj
kao eni u odreenom trenutku bilo vano, ali esto i na
ono to je eljela preutjeti.
Kljune rijei: Osmansko carstvo, Sarajevo, 19. stoljee,
ena, Daa Jeli, ivot, svakodnevica
Uvod1
Izuzetno je rijetka izvorna graa koja nam ukazuje na
svakodnevnicu ene u posljednjim decenijama osmanske
uprave, ne samo u Sarajevu, nego i u cijelom Bosanskom
ejaletu/vilajetu. Stoga smo uglavnom uskraeni za saetu
i temeljitu rekonstrukciju ovog vanog historijskog pitanja,
posebno ukoliko je cilj sagledati ivot ene upravo iz njenog
ugla, tj. kroz zapise koje je sama ostavila. Tek u rijetkim
sluajevima imamo i poneku njihovu linu biljeku koja
nam prua mogunost sagledavanja pojedinih, iz njene perspektive, vanih i manje vanih dogaaja u odreenim ivotnim razdobljima. Upravo zbog toga, na poetku ovog
rada kratko emo se osvrnuti i na neke od podataka o enama, zabiljeenih u putopisima, hronologijama, sudskim
registrima, dostupnoj izvornoj grai, kao i u tampi iz ovog
perioda.2
1
Ova studija predstavlja dopunjeni rad koji je objavljen u asopisu

Historijska traganja. Vidi: Younis H. 2014. Poloaj ene u posljednjim desetljeima osmanske uprave u Sarajevu s posebnim osvrtom na ivot Dae Jeli.
Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH), Zbirka Generalnog Austrijskog

konzulata Sarajevo (GAKS), Porodine zbirke; Historijski arhiv Sarajevo (HASA) Porodine zbirke i fondovi; Orijentalni institut Sarajevo (OIS), Zbirka ANUBiH Sidil Mula Muhameda Mestvice, ikajet
defteri 18261878; List Bosna 18661878; ami M. 1981.; Hadiselimovi O. 1989.; Hadihuseinovi S. S. Muvekkit, 1999.; Baeskija Mula M. 1987.; Giljferding A. 1972.; Roskiewicz J. 1868. (prevod se nalazi u Historijskom arhivu Sarajevo); Asboth J. 1878.
Od historijskih izvora za ovu temu, najvanije podatke

prua nam analiza arhivskih porodinih fondova, mada u
njima o enskim lanovima porodice uglavnom nalazimo
samo osnovne podatke, u sluaju smrti, razvoda ili ukoliko
je neko otkupio neki dio imovine od njih ili one od nekoga
drugog.3 Meutim, neto vie podataka postoji ukoliko se
radi o enama koje su ostavile vasijetnamu, vakufnamu ili
oporuku, ali su i o tim enama podaci dosta oskudni.4 Na3
Navest emo kao primjer neke podatke iz fondova uglednih i bogatih

sarajevskih porodica poput Hadiabanovia, Kumaina i Krea. U
privatnoj zbirci porodice Hadiabanovi za sredinu 19. stoljea,
izmeu ostalog, imamo podatke o ostavtini iza umrle Amine Hadiabanovi, koja je bila imuna i obrazovana ena, ali je taj dokument jedini u toj zbirci koji je o njoj sauvan. Fond porodice Kumain, iako relativno ouvan, iz ovog perioda prua dosta ture podatke
o enama iz ove porodice. Tako imamo podatke, izmeu ostalih, i o
Lejli, koja se spominje u kontekstu nasljednika iza umrlog brata
Pirije. Zatim tu su i Habiba Hatida, ker Ahmed efendije, koja je
spomenuta u dokumentu koji je sastavljen kada je ona prodala duan
u Velikom bezistanu, a kupila ga je hadi Atija hanuma, ker Batal
Abdiage, a ena Kumain Avdage. U fondu porodice Kreo, koji je
obimom dosta manji, imamo takoer podatak o Hafizi, keri Osmanovoj, u dokumentu u kojem se govori o njenom nasljeivanju neke
od Kreinih kerki. Iako su ove ene, oito, imale vanu ulogu kako
u privatnom, tako i poslovnom ivotu, o njima nemamo dovoljno
podataka koji bi nam bar djelimino ukazali na detalje iz njihovog
ivota. Vidi: HASA, Zbirka lini i porodini fondovi: Fond Hadiabanovi, kutija br. 5, 358; Fond Kumain, kutija br. 3, 109113.;
kutija br.9, 991; Fond Kreo kutija br.1, 5. i 9.
Vasijetname i vakufname, pisale su muslimanske ene koje su s ob
zirom na materijalne mogunosti ostavljale i rasporeivale svoj imetak. U porodinim zbirkama se, izmeu ostalih, nalazi i vakufnama
Merjeme Bakarevi, kao i vasijetname Afife kerke Saliha Hadiabanovia i Vasvije kerke Husein age Zildia. Vidi: HASA, Fond
Bakarevi, kutija br. 5., Vakuf Merjeme; Fond Hadiabanovi, kutija br. 2, 164; Fond Zildi, kutija br. 1, 26. i 29; itd. O enskim
zadubinama vie vidi: OmanoviVeladi A. 2009. 179205.;
arDrnda H. 2004. 267294.; arDrnda H. 2007. 124153.;
Filan K. 2007. 99127.
alost, u nekim sluajevima samo je taj dokument jedino

pisano svjedoenje o njihovom postojanju. U porodinim
zbirkama koje su neto obimnije, unutar mnogobrojnih
privatnoposlovnih dokumenata mukog svijeta, nalazi
se poneki zapis ili pismo napisano rukom majke, supruge,
sestre ili kerke, a takvi izuzetno vrijedni i rijetki dokumenti, obino su rezultat razdvojenosti lanova porodice,
te su kao takvi malobrojni u pojedinim porodinim zbirkama.5 Ovakvo stanje sauvane i dostupne grae ne moe se
ni u kom sluaju posmatrati kao odraz pismenosti ena, ve
je to vie pokazatelj tradicionalnih i obiajnih normi u kojima su se ponajvie uvali zvanini i poslovni dokumenti.
Ne treba zanemariti ni zavisnost od datih okolnosti koje su
nametale potrebu za ostavljanje pisanih tragova, kao i mogunosti njihovog uvanja.6
Zanimljiva je slika o osmanskim podanicama koju su
ostavili stranci u putopisima, kao neku vrstu istone
mistinosti, ne samo u kulturi oblaenja, nego i u nainu
ivota o kojima ranije nisu imali mogunost kompletnijeg
uvida. Na opi dojam i zakljuke koje su oni iznijeli o
5
Analiza dostupne grae/privatnih zapisa/ ukazuje da dopisivanje izmeu mukih i enskih lanova porodice u posljednjim decenijama
osmanske uprave nije bilo uobiajeno, osim ukoliko se nije radilo o
duem vremenskom periodu razdvojenosti ili je neto vano bilo neophodno saopiti. Tako u fondu porodice Hadiristia, sarajevske
ugledne trgovake porodice, koja je bila mnogobrojna i podijeljena na
sarajevski i beki dio, izmeu hiljada pisama tek njih nekoliko pisani
su enskom rukom. Vidi: ABH, Lini i porodini fondovi: HadiRisto
Todorovi Hadiristii Sarajevo, kutije IX11IX118.
Ovdje prvenstveno mislimo na problem grae koja je izgorjela tokom

agresije na BiH u periodu 19921995., tako da ne moemo sa sigurnou ustanoviti ni ta je sve bilo sauvano. Meutim, dostupna
graa ukazuje da su ene dosta rjee ostavljale pisani trag, a da
dopisivanje unutar porodice ukoliko bi jedan od lanova bio odsutan
krae vrijeme nije bilo uobiajeno.
enama u Bosni utjecale su esto i njihove line predrasude

o poloaju i nainu ivota bosanskih stanovnika.7 I pored
toga, njihova analiza daje jednu opu karakteristiku, koja
se obino sastoji od pohvala o enama koje su pristojne i
vjerne, marljive i kuevne, posveene svom muu i djeci,
ali ponekad i na to da su u kui one bile gospodarice.8
Koliko su ene imale utjecaja i kakva je bila jedna od
percepcija o njima, moda najbolje ilustriraju neke od tada
aktuelnih poslovica koje je zapisao Renner: ena je jedna
muka, bez koje se biti ne moe,(...) ena je dobra koja jezika
nema,(...) ena nee kazati to ne uje,(...) ena uvijek ima
po kesu suza uzase.9 Meutim, on je posebno istakao jednu
od poslovica, koja se odnosi na Sarajke napisavi: Samo
sarajevske djevojke kao da su u svem drugaije ve druge,
jer o njima kae poslovica: 'Tko uzme Sarajku, zaboravi i
oca i majku'.10 Za zapadnoevropske putopisce, kada se radi
o enama i branom ivotu, posebno je bilo interesantno
pitanje poligamije. Iako je vieenstvo bilo dozvoljeno, u
okvirima erijatskih odredbi, oni ukazuju da u praksi nije
bilo zastupljeno, kao i to da nije nailazilo na ope odobravanje
u drutvu.11 Na isti zakljuak ukazuje i analiza druge
7
Tako su neki od francuskih putnika, koji su proli kroz Bosnu u drugoj polovini 19. stoljea, muslimanske ene koje su nosile tradicionalnu odjeu, feredu, a koje su ovim putnicima bile neto novo,
opisivali kao sjenke i utvare, dok jedan engleski putnik ensko
uivanje (...) u savrenoj slobodi (...) koje se oitovalo kroz njihovu
mogunost duesatnog izlaska iz kue, povezuje s moralnim osobinama. Vidi: Hadiselimovi O. 1989. 211.; ami M. 1981. 254.
Renner H. 1900. 71. i 85.; Roskiewicz J. 1868. 210.
Renner H. 1900. 71.
10 Ibid
11 Renner je zapisao: Teko da ima srdanijega i kuevnijega porodi
noga ivota nego kod njih (misli na muslimane, op.a.). Mnogoenstvo je dozvoljeno, no uistinu jedva ga ima. Teko da je u Bosni
10
dostupne grae.12 Zato je to tako, teko je utvrditi, s obirom

da je odnos prema tom pitanju ovisio od linih uvjerenja
svake osobe, ali i njenih materijalnih, tradicionalnih i
drugih normi. Putopisci posebno, u sklopu opih
karakteristika o bosanskom drutvu, ukazuju i na socijalne
razlike, koje su direktno utjecale i na svakodnevni ivot.13
nekoliko tuceta muhamedovaca, koji imadu ve jednu enu, a gdje
ih koji ipak ima vie, mora da svakoj udesi zasebno kuanstvo. Tu
treba novca i na koncu konca i muhamedovac je s jednom enom sit
i presit. Isti zakljuak je zapisao i Giljferding, dok A. Evans pie:
Doznajemo da mnogoenstvo gotovo nije postojalo irom pokrajine. Meutim, istina je da ono ve izumire i u drugim dijelovima
Turske, ali ovdje nikad nije, izgleda, ni uhvatilo korijena. Ono to je
kod bogatih Turaka jo uvijek samo izuzetak, ovdje je redovna pojava, tj. da bogati Bosanci imaju samo jednu enu. Vidi: Renner H.
1900. 84.; Giljferding A. 1972. 86.; Evans A. 1973. 174.
12 Navest emo kao primjer Alipainu mahalu. Analiza popisa sta
novnika ove mahale iz 1867. govori nam da su u cijeloj mahali od
125 kua i 525 stanovnika bila dva sluaja poligamije. Jedan od njih,
Nalo Ahmed, imao je dvije ene koje su stanovale u odvojenim
kuama, a same su bile vlasnice istih, ali on nije imao djecu niti s
jednom, to bi mogao biti razlog za enidbu drugi put. Da je vieenstvo u Sarajevu smatrano posebnom situacijom i u drugoj polovini
18. i poetkom 19. stoljea istakla je Filan, analizirajui Baeskijine
zapise. Ona je navela da je Baeskija u periodu od 50 godina zapisao
samo desetak takvih primjera. Vidi: Bejti A. 1966. 5253.; Filan K.
2009. 317.
13 Zapadni putopisci su uglavnom ukazivali na razlike koje su vidne
posmatrau izvana. Shodno tome Roskiewicz je naglasio kako stranac kome je uvid u kuni ivot potpuno onemoguen, moe ga upoznati samo na izletima ili kod etnje. On se tako iz ugla ulinog
posmatraa osvrnuo na njemu vidan nain prevoza ena, zapisavi
kako se siromanije ene koje putuju slue jahaim konjima kao i
mukarci, dok ene visokog poloaja putuju u nosiljkama koje se
u istom obliku upotrebljuju i u Evropi i koje umjesto staklenih prozora imaju drvene reetke. Za razliku od Roskiewicza, Asboth je
ukazao i na razlike u privatnom prostoru, tj. kuama gdje su ene
11
Slika o eni, koju su ostavili u svojim zapisima domai

autori, razlikuje se od stranih putopisaca, uglavnom, po
nainu na koji je ena privukla panju da bi se o njoj neto
zabiljeilo. Oni nisu imali potrebu opisivati njihove vrline
ili mane jer su oni bili dio njihove svakodnevice koja se
podrazumijevala. Shodno tome, sasvim je logino da su
i zapisi o njima ostavljeni tek ukoliko se zaista desi neto
nesvakidanje, neto to je bar privremeno promijenilo
ustaljeni ritam ivota. Tako ene uglavnom upoznajemo
kroz nesvakidanje dogaaje, ili u odreenim situacijama
u kojima se spominju kao lanovi odreene porodice.
Analiza Muvekkitovih biljeki potvruje navedenu
konstataciju. Tako on, izmeu ostalog, posebno spominje
Zubejdu hanumu, suprugu Mustafe Babia, u kontekstu
njihovog razvoda i posljedica koje je prouzrokovao, zatim
smrt Kamila hanume, majke Muhamed Fadilpae erifovia,
kao i smrt supruge valije, Hurid Mehmedpae, Hadide
Ferdanehanume.14 Muvekkit, takoer, spominje i neke
provodile najvie vremena. On je opisao kako u bogatijim kuama
postoji odvojen muki i enski dio kue, to je bila tradicionalna
podjela privatnog prostora koja se praktikovala u cijelom Osmanskom carstvu, pa tako i u Sarajevu. To je omoguavalo enskim lanovima porodice veu slobodu kretanja. Meutim, kako je Asboth i
primijetio, to su mogli sebi priutiti samo bogatiji slojevi stanovnika.
U svakodnevnom ivotu ena vidne su bile i druge razlike poput vrste
odjee, mogunosti obrazovanja i drugih potreba, zavisnih od materijalnih mogunosti. Vidi: Roskiewicz J. 1868. 205.; ehi Z. 158.
14 Muvekkit je o ovim enama zapisao sljedee: Kamila hanuma, ki
Omer age Fazlia, majka Muhameda Fadilpae erifovia, jednog od
sarajevskih uglednika, kada je umrla, ukopana je pored svojih roaka prema mezarju zvanom Alifakovac, u ovom gradu. Ovaj tarih
uzet je s kamena niana 1285/86 (1868/69). Ah! Na ovom prolaznom svijetu nema opstanka, Svako ivi ispije au rastanka, Nakibulerefova ena, amilahanuma Bijae estita i uz to edna,
Osamdesetu bijae navrila, U svojoj bai mnogo rua uzgojila,
12
osmanske podanice u kontekstu neuobiajenih, udnih,

dogaaja poput neke Marije, ene Petra Anelkovia,
iftije Bakirbega Hamzalajbegovia, koja je rodila
tekom mukom muko dijete, koje je nakon to su ga
izvagali: bilo teko oko petnaest oka15 ili enu nekog
Tadije Nikolia, koja je: ugledala zmiju za koju su poslije
ustanovili da je bila teka: trideset i pet oka, a iji se krik
kad su je upucali uo: na udaljenosti od pola sata hoda.16
Nuno je napomenuti da su ovakvi, iako usputni, podatci
izuzetno vrijedni.17
Odputovala i, eto, pod zemlju skrasi se, Ahiretskom saraju uputi se,
Sroi joj se tarih puni kad preseli, Denetski saraj amila naseli,
Godine 1264. (1847/48) (...). U to vrijeme razboljela se supruga
spomenutog valije Hurid Mehmedpae (Hadide Ferdanehanuma), pa je kratko vrijeme bolovala i umrla. Ukopana je u rebiu
lahiru 1272. godine (II.XII 18558.I 1856) uz turbe merhum Gazi
Husrevbega. Umrla je bila pobona ena. Stalno je posjeivala
damije, mesdide i tekije. Izmeu ostalog, ona bi svake subote dolazila u turbe Gazi Husrevbega gdje bi ibadetila i sirotinji obilato
dijelila milostinju. Nek joj se Bog smiluje (...) Poto je njegova (misli
na Osman Mazharpau, op. a.) ena (Kamila hanuma) bila Bosanka, ona je odabrala da se u Bosni nastani. A kako su joj roena
braa Rustembeg, Dedaga i Hajdarbeg engi bili u Sarajevu, i
ona je dola u Sarajevo, kupila jedan lijep konak u Jahjapainoj
mahali i tu je do kraja ivota stanovala. Kako je iza umrlog Osman
Mazharpae ostalo dosta imovine, a on nije imao potomaka, sav
imetak i prihodi preli su na njegovu enu. Zbog toga ona nije imala
nikakvih potekoa i do smrti je vezirski ivjela. Vidi: Huseinovi
S. S. Muvekkit, 1999. 1031. biljeka 304. 1066. i 1093.
15 Jedna oka je imala vrijednost 1,28 kilograma.
16 Huseinovi S. S. Muvekkit. 1999. 1126. i 1128.
17 Odreeni podaci kroz prizmu nesvakidanjeg jasno ukazuju na ono
to se smatralo uobiajenim. Tako nam je Muvekkit ostavio podatak
i o nekoliko ena koje su prilikom napada ustanika iz Crne Gore na
Ljubinje, uzele aktivno uee u borbama. Za ovu hrabrost koju su
spomenute ene pokazale kao da su mukarci, erifahanuma i
13
I tampa je imala slian princip, urednitvo je poku

avalo biti to zanimljivije pa je, shodno aktuelnim doga
ajima, donosilo i razne novosti koje su direktno ili indi
rektno ukazivale i na ene i njihov ivot.18 injenica da je
objavljivan znatan broj lanaka u kojima se urednitvo
obraalo enama, pored elje da im se na neto ukae tim
tekstom, govori da su ene bile znaajan dio italake
publike.19
Uloga i znaaj ena u porodici moe se vidjeti i u
njihovom ostvarivanju prava na porodino nasljedstvo, kao
njenih pet drugarica nagraene su, po carskoj milosti, sa po pet stotina groa, pa im je to isplaeno iz dvorske blagajne. Spomenutoj
erifahanumi dodijeljeno je odlikovanje, orden Mededije petog
stepena, zapisao je Muvekkit. 1999. 1262.
18 Tako je list Bosna objavio da je ena airage Jakupovia rodila
trojke i kako se to u 1868. na vie mjesta dogodilo da su ene vie
od jednog djeteta rodile. Bosanski vjestnik je ukazao i na problem
raanja neeljene djece. Iz primjera djevojke Erefe koju je momak
Mustafa Hasanovi dohvatio rukom saznajemo da je to bilo zakonom
kanjivo, te da je Mustafa za takvo ponaanje bio osuen na mjesec
dana zatvora. Interesantno je da je sedmicu dana nakon toga isti list
objavio vijest da su Salih Krki i Muan Muminovi osueni na 15
dana zatvora jer su zateeni kod prostitutke koja je kanjena sa 7
dana zatvora. U istoj obavijesti saznajemo da je neki Ibrahim ranio
enu Hanifu, nije nam poznato da li namjerno ili sluajno, ali je on
bio kanjen sa 10 dana zatvora. Vidi: Bosna, br. 93, 2. i 16.3.1868.
1; Bosanski vjestnik, 9.7.1866. godina I, br. 14, 107.; Bosna, br. 84,
25.12.1867. i 6.1.1868. 1.
19 Tako su u jesen prije poetka loenja vatre opomenute i ene koje
prema pisanju Bosne (...) imaju obiaj, kad polaze u susjedstvo,
ostavljati svoju djecu u kolijevci, ili stariju od jedne, ili dvije godine
koja sama sebe uvati nemogu, samu kuu, i kuu zatvarati. Ovijem
nainom one same svoju djecu u opasnost bacaju, jer djeca se najradije s ognjem zabavljaju. Ovako postupanje s djecom niti je pametno niti je ovjeno, pa zato se ene opominju, da u tome pametnije postupaju. Bosna br.79, 20.11. i 2.12.1867. 1.
14
i u ulozi koju su imale u raspolaganju imovinom.20 ene,

ne samo da su koristile svoje zakonsko pravo na naslijee,
nego su se, ukoliko bi im to pravo bilo zloupotrebljeno,
alile i ustrajno traile svoja prava. Mnogobrojni su primjeri
koji ukazuju na pokuaje da se neka imovina u vlasnitvu
ene zloupotrijebi na to su one reagirale i traile sudsku
zatitu.21 Tako su sudski registri jedan od izvora koji ukazuje
na aktivnu borbu ena za vlastita prava, ali i na probleme
s kojima su se one susretale.
Historijski izvori koji nam daju prilian broj detalja o
ivotu ena, austrijskih podanica u Sarajevu posljednjih
decenija osmanske vladavine, su dokumenti generalnog
Austrijskog konzulata. Iako podaci ukazuju na prenoenje
obiaja koje austrijske podanice prakticiraju i u novom
mjestu prebivalita, oni nam indirektno govore i o pitanju
ene uope u Sarajevu u ovom periodu. Slika koju ovi izvori
pruaju dosta je arolika, a o problematinim osobama
ostalo je ponajvie podataka, na osnovu kojih bi se mogao
stei dojam da su problemi bili svakodnevni u raznim
aspektima, od prostitucije, tua, krae, ubistava, dugova,
vrijeanja asti do poslovnih malverzacija.22 Meutim, nu
20 Godine 1850/51. izdata je nova carska kanunnama u kojoj je promijenjena odredba da kada umre uivalac obradive zemlje nasljednik bude muko dijete, a ako nema muke djece tek onda enska
djeca. U novoj kanunnami je u sluaju smrti roditelja nasljedstvo
dijeljeno izmeu enske i muke djece na jednake dijelove bez plaanja tapijske pristojbe. Ostali nasljednici imali su pravo naslijea,
ali uz plaanje odreene pristojbe. Vidi: Hadihuseinovi S. S. Muvekkit. 1999. 1049.
21 Vidi: OIS, ZANUBIH, 86/II, ikajet defteri IX 18261878.; Sidil
Mula Muhameda Mestvice inv.br.237.
22 Vidi: ABiH, GAKS 671/60, 509/60, 46/61, 130/61, 1021/62,
1045/62, 1046/62, 1047/62, 1301/62, 341/63, 350/63, 1213/64,
179/64, 302/64, 340/64, 605/66, 641/66, 569/66, 760/67,
1760/67, 92/67, 1157/67, 1887/69.
15
no je imati u vidu da su se evidentirale uglavnom proble

matine situacije, u nadi da e Konzulat stati iza svojih
podanika, dok o austrijskim podanicama koje su vodile
miran ivot, a tih je bilo mnogo vie, skoro da i ne znamo
nita. O njima su ostali zapisani tek osnovni lini podatci i
to ukoliko su zatraili nove dokumente, dozvolu za pre
seljenje ili neku informaciju iz konzulata.23
Ukoliko se eli rekonstruisati slika ivota ene u po
sljednjim decenijama osmanske uprave, analizom navede
nih izvora uvidjeli bismo da su svi oni ukazali na neke od
segmenata ivota ene, iz linog ugla i shodno datoj situaciji,
ali da je izuzetno vano to to svi oni zajedno ukazuju na
vanost i prisutnost njene uloge kako u privatnom, tako i
u javnom ivotu.24 Dostupna graa nam potvruje da su
ene bile aktivne i u poslovnom ivotu.25 Neophodno je
23 Vidi: ABiH, GAKS 1/55, 375/56, 504/56, 06/70.
24 Hatida arDrnda je u radu Drutveni i pravni poloaj ene muslimanke u osmanskoj Bosni osvrnuvi se i na dosadanja nauna
dostignua navela: (...) da su ene osmanske Bosne tokom minulih
stoljea ravnopravno s mukarcima aktivno uestvovale u svim oblicima drutvenog ivota. I Kerima Filan je u radu pod naslovom
Sarajevo u 18. stoljeu: svijet mukaraca i ena, Prema medmui
Mula Mustafe Baeskije, jasno ukazala na prisutnost ena u javnom
ivotu. Vidi: arDrnda H. 2007. 143.: Filan K. 2009. 304322.
25 ene iz bogatih porodica su svoj novac ulagale uglavnom u trgovinu,
a imovinu su najee iznajmljivale. Siromanije ene su radile razne
poslove, a u julu 1869. godine dozvoljeno je enama da hljeb koji
ispeku u kui, a koji im je viak, mogu slobodno prodavati. Miljenja
smo da je pitanje uestvovanja ena u poslovnom ivotu i razvoju
privrede u Bosni u 19. stoljeu, bespravno zanemareno. Koliki je bio
udio ena u vlasnitvu imovine, koja se koristila u poslovne svrhe,
ilustrirat emo samo preko primjera Umihane Gloe. Umihana je
samo na podruju Vrela Bosne bila vlasnik, izmeu ostalog, oranica
od kojih je imala samo u itu oko 4 tone godinjih prihoda! Interesantan je i podatak da je ena mogla biti svjedok u trgovakim poslovima na sudu, ali samo ukoliko je i sama bila trgovac. Vidi: OIS,
16
napomenuti da su ene u sklopu svakodnevnih poslova

obavljale i funkcije koje su imale ugledni karakter, poput
mutevelija.26
Pria o ivotu jedne od osmanskih podanica, koja se
doselila u Sarajevo sredinom 19. stoljea, u ovom tekstu
predstavlja samo jedan mali prilog poznavanju ivota ene
u Sarajevu posljednjih decenija osmanske vladavine. Cilj
nam je prvenstveno na osnovu dostupnih sauvanih linih
dokumenata Dae Jeli, kao i drugih izvora koji indirektno
dopunjuju podatke o njenom ivotu, koliko je to mogue,
rekonstruisati ivot ene u Sarajevu. Njen ivot, u datom
historijskom okviru, predstavlja jedinstvenu formu, koja
se moe posmatrati tek kao jedan primjer u ivotu ene u
odreenom vremenu i u odreenim okolnostima, usko
povezanim i zavisnim od deavanja u njenoj porodici. Njena
svakodnevica se, svakako, umnogome razlikovala od
svakodnevice Fatima Aide, koja je bila iz bogate i ugledne
porodice Imaretlija, koja se udala za kadiju Ahmeda Muniba
Glou, iako materijalno potpuno zbrinuta, ona je mlada
ostala udovica s dvije kerke; zatim, svakodnevice udovice
Osmanpae, koja je prva u Sarajevu imala kola, na emu
su joj mnogi zavidili; Hatide Ferdane hanume, koja je
svakodnevicu uglavnom provodila u molitvama i pomaui
ZANUBiH, Sidil Mula Muhameda Mestvice, inv. br.237. L70 b.;
HASA, Fond Despii Sarajevo, kutija br. 9, Defter Stanbolske veresije.; Bosna, br. 162, 7 i 19 julija 1869. 2; Bosna, br. 85, 1. i
13.1.1868.1; Bosanski vjestnik, br.2, 1866. 18; Bonjaki institut,
fakture 19. i 20. stoljea: Bosna, br. 124, 14. i 26.10.1868. 1.
26 Mutevelija je bila uvijek osoba od povjerenja koja je upravljala odreenim vakufskim dobrom. Nafisa, ker Abdusameda, bila je mutevelija evladijet vakufa dobrotvora hadi Alije iz Davudelebijine
mahale. Graa ukazuje da je i iz porodice Kumain, takoer, bila
jedna ena koja je obavljala ovu uglednu funkciju. Vidi: OIS ZANUBIH, Sidil Mula Muhameda Mestvice, inv.br. 237, L67a; HASA,
Fond Kumain, kutija br.10.
17
siromasima; Fate Zukanove, ija je svakodnevica bila

ispunjena gatanjem u grah ime se bavila sve do tragine
smrti 1878. godine; Savke Despi, koja se udavala dva puta,
oba puta za izuzetno bogate ljude to joj je omoguavalo
esta putovanja i praenje mode, kao i Afife Mori, koja je
modne detalje iz Istanbula prenosila u Sarajevo; svako
dnevice Olge Gorup, austrijske podanice, koja je doselila u
Sarajevo sredinom 19. stoljea, gdje je rodila dvoje vanbra
ne djece, a za jedno od njih bila optuena da ga je usmrtila,
njena svakodnevica bila je ispunjena radom u krmi,
stalnim problemima zbog ponaanja i naina ivota kojeg
je vodila, itd.27
Sve ove ene ivjele su u isto vrijeme u istom gradu,
Sarajevu, ali se njihova svakodnevica u mnogim segmentima
razlikovala. Takoer, ivotne prie se razlikuju i u odnosu
prema dostupnoj grai, kao to su putopisi, tampa i drugi
izvori. Upravo, zbog toga smatramo da je za upoznavanje
s ivotom ene neophodno analizirati i ukazati na svaki
mogui kameni u tom arenom mozaiku svakodnevice,
jer upravo njihova razliitost ukazuje koliko svaka ena
predstavlja zaseban svijet u svim svojim kompleksnim
javnim i privatnim odnosima, ali ipak u odreenim opim
okvirima po mnogome slinim, spojenih vremenom i
prostorom u kojem su ivjele.
27 Hajdarevi R. 1978. 195.; ABiH, GAKS, 1324/64; 1/65; 28/65;

29/65; Hadihuseinovi S. S. Muvekkit. 1999. 1066; Pertev. 1906.
prilog br. 44, 7.; HASA, Fond Jeftanovii Sarajevo, kutija br.1, 260;
HASA, Fond Despii Sarajevo, kutija br. 6, Knjiga trokova Jeftana
Despia 18761882.
18
Daa Jeli
Porodina zbirka Jelia jedna je od rijetkih koja ima
sauvana i dostupna, enska pisma, ali i ona druga, koja
nam direktno ili indirektno omoguavaju prikaz ivota
jedne ene. Stoga emo, koliko nam graa dozvoljava, pokuati rekonstruisati upravo ivot Dae, supruge Gavre Jelia.28 Daina pisma, koja su posluila za analizu u daljem
tekstu, pisana su u periodu izmeu 1857. i 1874. godine, a
pisala ih je suprugu dok je on bio na putu ili kad je ona bila
kod roditelja u Tenju. Sauvana pisma nam pruaju Dain
ugao posmatranja braka i ivota uope. Meutim, iako je
porodina zbirka Jelia prilino sauvana, Daina pisma u
njoj su veoma malobrojna.29 Meutim, bez obzira na nji
hovu brojnost, smatramo da su izuzetno vrijedna. Njihova
analiza prua sliku jednog drugog enskog vienja sva
kodnevice, odnosno govore o onome to je u odreenom
trenutku za nju bilo vano, ili manje vano, o utjecaju ma
terijalnih mogunosti na ivot, o odnosu i promjenama u
iskazivanju osjeaja posebno prema suprugu, i o mnogim
drugim detaljima koji ine svakodnevicu.
Daa Jeli roena je u Tenju u pravoslavnoj porodici
Tanasia, kao jedno od etvero djece.30 Njena porodica
bavila se trgovinom na malo, uglavnom kao posrednici
28 Ovdje iskljuivo mislimo na pisma koja su pisale i potpisivale ene.
29 Vidi:Younis H. 2009. 152153
30 Analiza dostupne grae ukazuje da je u porodici bilo etvero djece:
Daa, Mara, Simo i Jovo.
19
izmeu teanjske arije i sarajevskih veletrgovaca. Tanasii

su bili poznati meu sarajevskim trgovcima kao potena
porodica, zbog ega su je mnogi od njih smatrali dobrim
izborom za sklapanje braka. Nemamo tane podatke kako
su se Daa i Gavro upoznali, ali moemo pretpostaviti da
je nju za brak preporuila njena tetka Koka koja je bila udata
u sarajevsku trgovaku porodicu Hadiristia ili je neko od
trgovaca prethodno vidio Dau i preporuio Gavri da se
upoznaju.31 Bez obzira koja je od ove dvije opcije bila tana,
njih dvoje su, kako se moe zakljuiti iz poslovnoprivatnih
pisama, brak dogovorili vrlo brzo, najvjerovatnije tokom
decembra 1855. godine.32 U vrijeme kada su njih dvoje
dogovorili brak, trgovaka kua Jeli bila je stabilna i
31 Daina tetka Koka bila je udata za hadi Iliju Hadiristia. Hadiristii su u ovom periodu bili jedna od najuglednijih veletrgovakih
porodica u Sarajevu, a zbog svog ugleda i bogatstva esto su zauzimali i vane upravne funkcije. Vie o njima vidi: Skari V. 1976.:
Takoer vidi: Younis H. 2012. 7879.
32 Kada se Jakov Trifkovi, tada Gavrin najbolji prijatelj, elio oeniti,
djevojku je otiao vidjeti njihov trei prijatelj ore Hadiavakumovi. Djevojka je takoer bila iz Tenja, a ore je dobio ovaj zadatak
zato to je putovao za Lajpcig, te mu je bilo usputno svratiti i pogledati kako ona izgleda. U pismu koje je poslije adresirao na gdaru
Gavri Eliu prvom objeenjaku i njegovu privereniku Jakovu
Trifkoviu o Mari, djevojci koju je trebao vidjeti napisao je sljedee:
Brate Jakove nisam ti ni jedan put imao vremena ljepotu najprvu
Mare eri Anonine u Tenju, tako mi Boga brate u vetrinu budi, kad
sam bio kod njegove kue sa Saviem znaj dobro kada smo se vidjeli
da smo obadvojica kao izumani ostali i koji bi se mogo bude par nai
ka ljepoti njezinoj u cilom Sarajevu to se djevojka nalazija bi se ono
ivo opkladio a pri svem tom dobro vaspitana kako se najbolje moe
biti, ne znam more li je uzeti, a to se ljepote tie tako mi Boga da
ti je smio dovesti pak to god biti runo bilo neka bi ja kriv bio, velika
i grdna teta ako onakva djevojka na drugu stranu osim Sarajeva
ode. Vidi: ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX32, pismo od 28.9.1856.
20
ugledna veletrgovaka kua u Sarajevu, a Dain izabranik

Gavro bio je trea generacija trgovaca u ovoj porodici.33
Porodica Jeli, tanije Jefto Jeli doselio se u Sarajevo
u 18. stoljeu, a trgovake poslove ove porodice moemo
pratiti od 1802. godine.34 Trgovina je bila ujedno i jedino
zanimanje kojim su se Jelii bavili tokom 19. stoljea.
Gavrin otac, Aleksa, trgovinu je preuzeo od oca jo 1818/19.
godine, a cilj mu je bio postepeno proiriti svoje poslove.35
To mu je i uspjelo, pa je sredinom 19. stoljea njegova
trgovaka kua bila jedna od sarajevskih veletrgovakih
kua, koja je poslovala irom Osmanskog carstva, ali i izvan
njegovih granica.36 Trgovinu je Aleksa vodio samostalno,
sve dok njegov najstariji sin, Jefto, nije stasao da moe
preuzeti dio odgovornosti u duanu.37
33 Neophodno je napomenuti da se Jelii sve do sedamdesetih godina
19. stoljea, kako u poslovnim tako i privatnim dokumentima, potpisuju sa Eli.
34 Skari navodi da su se Jelii doselili u Sarajevo sredinom 18. stoljea
iz Branog Dola kod Bilee. Najstariji dostupni dokument o porodici
Jeli datira iz 1797. godine, a iz njega se ne moe zakljuiti koliko
su dugo Jefto i njegova supruga Sofija ve u Sarajevu. Ono to moemo tvrditi jeste da se on 1802. godine aktivno bavio trgovinom. O
vanosti ove porodice svjedoi i naziv ulice u samom jezgru historijskog dijela Sarajeva koja od kraja 19. stoljea, izuzev jednog kraeg
perioda kada se zvala kolska, nosi ime po ovoj porodici. Vidi: Skari
V. 1985. 161; Younis H. 2012. 91.: Bejti A. 1973. 200.
35 Jefto Jeli je najvjerovatnije te godine i umro jer je njegov sin jedinac,
Aleksa, svom najstarijem sinu roenom 1819/20 dao ime po ocu.
36 Jelii su odravali trgovake veze i sa Beom, Trstom, Lajpcigom,
kao i drugim Europskim centrima. Younis H. 2012. 115.
37 Na trgovaka putovanja Aleksa je takoer putovao sam; godine
1829. otputovao je u nabavku robe u Pazar, a u duanu je ostavio
Jovu uria. Analiza grae ukazuje da su lanovi porodice uri
tokom cijelog 19. stoljea bili prisni prijatelji Jelia, te da su prilikom
putovanja trgovinu i finansije povjeravali upravo njima. Tako je i
21
Godine 1841. Aleksa je imao 46 godina, ivio je sa po

rodicom u Ferhadija mahali u kui br. 15. Prema podacima
iz popisa uzajamne jamevine stanovnika Sarajeva, vidimo
da je Aleksa te godine imao tri sina, Jeftu od 20 godina,
Gavru od 12 godina, i Ristu koji je imao samo 2 godine.38
Gavrin stariji brat, Jefto, u trgovakim poslovima poeo je
ocu pomagati prije 1845. godine, dok je 8 godina mlai
Gavro poeo raditi oko 1847. godine, od kada se poinje
spominjati u trgovakoj korespondenciji.39 Meutim, nije
dan od njih se nije smatrao glavnim trgovcem, tako se
trgovaka korespondencija nije oslovljavala na njih, nego
iskljuivo na njihovog oca Aleksu. Tek nakon njegove smrti
20. augusta 1852. godine, braa Jefto i Gavro su preuzeli
poslove trgovake kue Jeli, koja je imala ustaljeni sistem
rada i znatan broj stalnih dobavljaa i kupaca.40
Do podjele kompletne imovine dolo je tek etiri
godine nakon smrti Alekse Jelia. Naime, Gavro i Jefto su
prvih godina nakon smrti oca pokuavali izgladiti sve
nesporazume i zajedniki voditi trgovaku kuu. U tom
periodu se privatni odnos brae prilino naruio, iako se to
u trgovakim poslovima nije osjetilo. Meutim, privatna
pisma ukazuju da je podjela, neminovno, slijedila.41
Daa Jeli kad je njen suprug 1856. godine otputovao u nabavku
trgovakih artikala bila upuena na Kostu uria. Isto kao biljeka
br. 66.
38 Naalost, u popisu su upisivani samo muki lanovi porodice, ali se
iz dostupnih dokumenata jasno moe zakljuiti da je Gavro imao i
sestre, dok se Risto u dokumentima vie ne spominje, tako da moemo pretpostaviti da je kao mlad preminuo. Vidi: Mestvica Mula
M. 1970. 307.; ABiH, Fond Jeli, kutija br.I X32.
39 ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX32. pisma od 4.6.1847. i 20.6.1847.
40 ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX32. pismo od 19.10.1852.
41 U pismu od njihove tetke iz Kikinde, napisanom povodom smrti
Alekse pisalo je nakon to ste ostali sami izmeu sebe, jedno drugo
22
Ovdje je neophodno spomenuti jedan dogaaj koji je

najvjerovatnije imao veliki utjecaj na karakter i samu linost
Dainog supruga Gavre, a to je bio gubitak majke. Naime,
kada je Gavro imao izmeu 12 i 15 godina njegova majka
je preminula, a njegov otac je jedno vrijeme nastavio sam
voditi brigu o djeci. Meutim, nakon odreenog vremena,
on se ponovo oenio nekom Marom, 24. augusta 1848.
godine.42 Gavro je tada imao 18 godina, i dolazak maehe
u kuu ostavio je neizbrisive tragove koji su se odrazili ne
samo na njegov odnos s njom, nego i sa starijim bratom
Jeftom, koji je pokuavao uspostaviti mir u kui. To je
predstavljalo stalnu taku sukoba zbog koje se braa nisu
godinama privatno slagala, to je neminovno utjecalo i na
poslovni ivot. Nakon podjele oev duan naslijedio je
Gavro, koji je bio mlai, ali su ga po svemu sudei trgovaki
poslovi vie interesovali.43 Poslovna korespondencija
ukazuje na to da je Gavro pored oevog duana naslijedio
i njegove poslovne komitente.44
razgovarajte, i blaite, i nezaboravite to savita vaega po tome radite, i pazite se i zbijte se, slono ivite, ako elite da i u budue svaku
sreu poruite ABiH, FJ, kutija br. IX31.
42 Nije nam poznato iz koje je porodice bila Mara. Vidi: Srpskopravoslavna optina (SPO), Protokol vjenanih od 1844. godine.
43 Trgovaka kua Jelia bila je sve do smrti Alekse prepoznatljiva po
njenoj trgovakoj marki koju je Aleksa napravio tako to je sastavio
inicijale svog imena i prezimena AE. Nakon to su Gavro i Jefto
podijelili trgovake poslove, prepoznatljiva oznaka, od preklopljena
dva slova AE, pretvorena je u dvije odvojene marke, Jefto je dodao
inicijal svog imena, a Gavro svoga, tako da su nove marke bile JAE
i GAE. Formiranjem odvojenih trgovakih marki Jelii su jasno dali
do znanja ostalim trgovcima da je svaki od njih samostalni vlasnik
svoje trgovake kue.
44 Moe se pratiti kontinuitet pisama, najveeg dijela poslovne korespondencije, koja je bila adresirana na Aleksu Jelia, a nakon diobe
je upuivana na Gavru Jelia.Vidi: ABiH, FJ, kutija br. IX32.
23
1. Slika s vjenanja 1856. godine45

45 Ova fotografija objavljena je u djelu Nikole Maruia, koji je istu
pronaao u Historijskom arhivu Sarajevo. Naalost ova, kao ni fotografija iz 1871. godine, vie se ne mogu pronai u zbirci fotografija
navedenog arhiva. Stoga smo bili prinueni koristiti ih, kao
nemjerljivo vrijedne uspomene o Dai Jeli, ne u originalu nego ve
objavljene. Vidi: Marui. N. 2002. 33.
24
U takvoj atmosferi razmirica, a nakon smrti oca 1852.

godine, Gavro je bio sve odluniji da se oeni. Pored
finansijske samostalnosti, on je prvenstveno elio to prije
da se odvoji od brata i odseli iz porodine kue, u kojoj je
ivio ne samo s ostalom braom, sestrama i maehom, nego
i s Jeftinom porodicom.46 To mu kao samcu nije bilo lako
izvodljivo, pa je brak bio idealno rjeenje, a izabranica je
bila Daa.47 Bez nekog posebnog aikovanja i prethodnog
upoznavanja, Gavro je dogovorio s Dainom porodicom da
e doi u Teanj i zaprositi Dau. Kada se odluio za brak,
Gavro je imao oko 27 godina.48 Koliko je imala Daa, nije
nam poznato, ali analiza dokumenata ukazuje da je bila
dosta mlaa.49 Vjenanje je obavljeno najvjerovatnije u
46 Njegov brat Jefto takoer se enio dva puta. Prvi put je bio oenjen
Anom Radulovi i s njom je imao dvoje djece. Meutim, ona je 1872.
umrla, a on se dvije godine nakon toga, tanije 7.1.1874. ponovno
oenio Jelkom, nije nam poznato prezime. Vidi: SPO, Protokol vjenanih od 1872. do 1882. godine.
47 Nije nam poznato da li je Gavro imao iri izbor djevojaka niti ta je
on traio, ali u jednom pismu iz iste godine on je napisao kao preporuku za neku djevojku koju je vidio, nekom od prijatelja, sljedee
poeljne atribute: djevojka je podpuna i liepa i odrasla pametna i
uena samo daj Boe da mu bude sretna. Pretpostavljamo da je i
sam kada je birao suprugu teio za istim osobinama. Vidi: ABiH,
Fond Jeli, kutija br. IX32, 1.7.1856. napomena br. 30.
48 U popisu stanovnika iz 1841. godine, Gavro je upisan kao djeak od 12
godina, dok je u pasoima kada je putovao 1866. i 1869. godine napisano, oba puta, da ima 39 godina. Kada je umro 1896. u protokol umrlih je upisano da je imao 65 godina. Uporedi: Mestvica Mula M. 1970.
307.; Younis H. 2009. 152.; SPO, Protokol umrlih od 1895. do 1990.
49 Jedan od pokazatelja da je bila dosta mlaa je i injenica da su Daini
roditelji bili zabrinuti to e ona, odmah nakon udaje, ivjeti sama
jer su smatrali da ona jo uvijek nije spremna da samostalno vodi
domainstvo. Zbog toga joj je u kui, kao iskusnija, pomagala Gavrina sestra Rua, za koju se hadinica Mara Hadiristi nadala da
e se udati za njenog sina Vasu, koji je od Gavre bio mlai punih 8
godina. To znai da je Rua bila mlaa minimalno toliko od Gavre.
25
januaru 1856. godine, bez nekog slavlja, mogue da je bila

upriliena samo za te dogaaje uobiajena sveana veera
u kui mladenaca.50 Ipak, Daa je na vjenanju dobila neto
posebno, neto to je u to vrijeme izuzetno malo mladenki
imalo, a to je fotografija s vjenanja. Na fotografiji vidimo
da je Daa bila sitne konstrukcije. Ona u vjenanici stoji
uspravno s Gavrinom rukom na svom ramenu. Njihova
garderoba ukazuje na materijalno blagostanje u koje je
Daa te godine dovedena.
Odmah nakon vjenanja, Gavro je poeo traiti kuu
za sebe i Dau. Da je Dau u kui Jelia doekala neugodna
situacija ukazuje i to da ona nikada nije uspostavila dobar
odnos s djeverom Jeftom, i ukoliko bi ga uope pozdravljala, to je radila samo usputno, iako je ponekad znala dopisati posebne pozdrave za babu Maru. Meutim, s Gavrinim sestrama, a posebno s Ruom, vrlo brzo je postala
dosta prisna. Kuu su pronali dosta blizu, u Ajaspainoj
mahali, i ve 19. aprila 1856. godine kua je bila kupljena
i njih dvoje su poeli s pripremama za useljenje.51 Da je bilo
nesuglasica izmeu Gavre i njegovog brata Jefte ukazuje i
savjet koji je Dain brat, Simo, napisao Gavri: (...) koju
godinu zajedno budite ako mene pitate mudri budite (...).52
On je ovim jasno ukazao da poznaje situaciju u koju je
njegova sestra dola, ali da je on mislio da je bolje da ostanu
Vidi: ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX32. 7.4.1856.; Mestvica Mula
M. 1970. 351.; Skari V. 1976. 58.
50 Knjiga protokola u kojoj su detalji o obavljenom vjenanju nije sauvana, ali je u protokolu njihovo vjenanje upisano prvo u toku
1856. godine. S obzirom na privatnoposlovna pisma moemo zakljuiti da je obavljeno u toku januara. Vidi: SPO, Protokol vjenanih od 1844. godine.
51 Tano 40 godina poslije, Gavro je umro u istoj kui. Vidi: SPO, Protokol umrlih od 18951900.
52 ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX32. 29.4.1856.
26
zajedno jo neko vrijeme. Ovakav savjet Simo mu je uputio

ne samo zbog Dae, nego i zbog materijalnih sredstava koji
su bili neophodni za odvajanje. Meutim, Gavro nije bio
osoba koja bi lako posluala neki savjet, a za kuu se ve
bio odluio. Tako se Daa brzo nakon vjenanja preselila u
novu kuu koju je trebala voditi samostalno.53 Njen brat je
u ime cijele porodice takav in prokomentirao na sljedei
nain: (...) vidim da piete da ste uzeli kuu i da ete prei
vi i Daa sami u tu kuu koje nam nisma po volji nije zato
Daa sama kue neumije kuiti.54 Meutim, Daa se uspjela
snai, te su joj u kunim poslovima, uglavnom, pomagale
Gavrine sestre, a najvie Rua, koja ih je esto posjeivala.
Nakon to su se odvojili privatno, u toku naredna etiri
mjeseca, tanije u augustu 1856. godine, i cjelokupna
poslovna imovina je bila podijeljena. Za razliku od Daine
rodbine, koja je mislila da nema potrebe uriti s podjelom i
da se Gavro treba jo malo strpiti, Gavrina tetka Katarina iz
Kikinde bila je zadovoljna.55 Ona je bila upoznata sa svim
problemima koja su braa imala meusobno preko njene
sestre Anne koja je takoer ivjela u Sarajevu. Stoga, ona je
u pismu u kojem je ujedno Gavri i brak estitala, izmeu
ostalog, napisala: Ljubezni moj sine Gavro ula sam da si
se sa Evtom podijelio, elim vam neka bude sretno i ula sam
da si kuu kupio koje mi to uti bilo vrlo drago i estitam vam
53 O kupovini kue Gavro je dobio detaljan izvjetaj u februaru, a u
augustu mu je tetka estitala novu kuu i preseljenje. Iz toga moemo
zakljuiti da je on u tom periodu kupio kuu i preselio s Daom. Vidi:
ABiH, kutija br. IX32, 19.2.1856.
54 ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX32, 29.4.1856.
55 Nisu svi ni s Jelia strane imali o tome pozitivno miljenje. Jedan
od porodinih prijatelja napisao je: (...) i piete zato ste se odvojili
od ortakluka (...) malo mi istina krivo bilo zara kismeta (sudbina,
op.a.) bilo toliko ako nije mogla trgovina bratski (...). ABiH, Fond
Jeli, kutija br. IX33, 5.2.1856.
27
tvoj sretan prelazak u kuu i elei vam svim srcem mojim

od milostivog Boijeg premila da vam sreu i dobro zdravlje
daruje i da Bog da da mnogo godina u njojzi proivite i
provedete sa velikom sreom i u radostima i u dobrom i
potpuno savrenom zdravlju i u tihom i ljubkom srcu i dui
sa zadovoljstvom sa cjelom vaom estitom familijom (...).
Na kraju pisma u elji da naglasi da nije bila pozvana na
vjenanje te da jo uvijek nije upoznala Dau napisala je:
Svakim falim tvoju gospoju a moju nepoznatu snaju da je
potena i ljubkog ophoenja, (...) ostajem kako tebe tako i
moju nepoznatu snaju ljubezno pozdravljaju (...).56 Dau
kao potenu i ljubkog ophoenja, Katarini je mogla opisati
Gavrina tetka Anna, koja ih je povremeno posjeivala ili
neka od njegovih sestara, Koka ili Rua. Bez obzira ko je to
napisao oito je da su oni bili zadovoljni izborom Dae za
snahu. Nakon zavrene poslovne i privatne podjele, Gavro
je bio nasljednik oeve trgovake kue koju je poeo
samostalno voditi, te su Dau u poslovnoj korespondenciji
njegovih zaposlenika poeli oslovljavati sa majstorica.57
Kada je doselila, Daa je u Sarajevu imala tetku Koku
i njenu djecu Konstantina i Dau, i u prvim mjesecima
ivota u gradu druila se, uglavnom, samo s njima. Ubrzo
nakon toga, i njena sestra Mara udala se za ora Ha
diavakumovia, najboljeg Gavrinog prijatelja i, sarajevskog
trgovca.58 Nakon udaje i doseljenja u Sarajevo, Mara je esto
57 Pisma su se obino zavravala s pozdravima, a momci koji su radili
u trgovakoj kui Jeli su ih u kasnijim godinama uglavnom zavravali sa ostajem ljubazno vas pozdravljaju i ruku vam ljubim (misle
na Gavru, op. a.), a tako i moju majstoricu i djecu (...). Vidi: BiH,
Fond Jeli kutije br. IX36. IX38, 5.7.1869. i 28.7.1869.
58 Mara se udala prije septembra iste godine 1856., od kada datiraju
prva pisma u kojima se ona spominje u Sarajevu. Vidi: ABiH, Fond
Jeli, kutija br. IX32, 29.9.1856.
28
dolazila kod sestre.59 Dok su u posjetu Dainim i Marinim

roditeljima svraali obino usputno kada su putovali u Brod
njihovi zetovi, Gavro i ore. Te su posjete obino trajale
po nekoliko dana, najdue sedmicu, a ore se tokom jedne
takve posjete pohvalio Gavri kako ga je punica primila: kao
roenog sina,60 dok je Dai napisao da je cijela familija
dobro i da ona nema potrebe da se brine.61
Tokom prve godine Dainog braka, ona nije ila u
posjetu roditeljima. Da li im je pisala nije nam poznato, ali
oni njoj nisu posebno slali pisma. Samo je jedno pismo
sauvano iz te godine koje je sadrajem bilo upueno njoj,
ali je adresirano na Gavru. U tom pismu koje je u ime njene
majke napisao njen brat, ona je samo pozdravila cijelu
Dainu rodbinu u Sarajevu i prenijela joj pozdrave od brata
i prijatelja iz Tenja.62 Dain brat, koji se dopisivao sa
Gavrom, sestri bi slao posebne pozdrave i pitao za njeno
zdravlje, u sklopu poslovne korespondencije to je ujedno
predstavljalo i jedini kontinuirani kontakt koji su oni imali
te godine. Daa je, izgleda, bila komunikativna i vesela
djevojka, pa je te godine dobivala posebne pozdrave skoro
u svakom pismu koje bi poslao neki trgovac iz Tenja. Za
razliku od nje, Gavro je bio ozbiljan, a prijatelji su ga
59 Kada je ore prvi put otputovao zbog trgovakih poslova na due
vrijeme i ostavio je u porodinoj kui s ocem i bratom, pisao joj je,
ali je pismo za nju adresirao na Gavru. Njega je molio da Maru pozove i proita joj pismo, te da joj kae kako je on nju poelio kako
je ona dua njegova i kako bi on najradije svaku potu njoj jedno
pismo poslo ali se boji i stid ga babe i Avakuma (brata starijeg,
op.a.). On je takoer u pismima molio Dau da se to ee sastaje
sa sestrom, a Maru je molio da pazi: koliko moe babu i Avakuma.
ABiH, Fond Jelii, kutija br. IX32, 29.9.1856.
61 Ibid
29
opisivali kao tvrdoglavog, naglog, krtog i ljubomornog.63

Daa ga zasigurno nije posmatrala u tom svjetlu, posebno
ne u prvim godinama braka, a njena zaljubljenost u njega
jasno se oitovala tokom njegovog prvog dueg odsustva
od kue. To se desilo godinu dana nakon vjenanja, to
ukazuje da je Gavro vodio rauna da Daa ne ostaje sama
dok se bar malo ne navikne na ivot u Sarajevu. On je
otputovao u martu 1857. godine, a kod Dae je preselila
njegova sestra Rua, a to je najvjerovatnije uradila kako
Daa koja je tada bila po prvi put u drugom stanju ne bi
boravila sama u kui.64 Prije nego je krenuo na put, Gavro
je Dai obeao pisati svaki put kada bude pisao i poslovno
pismo. Da nije odrao obeanje saznajemo iz njenog treeg,
a prvog sauvanog pisma. U njemu se ona alila kako joj ne
pie svake pote kako je obeao, nego je dobila samo dva
pisma, a da je ona njemu ve poslala tri iako je ona kad je
63 Vie je pisama u kojima su se Gavrini radnici alili na njega i opisivali
ga kao tvrdoglavog i nagle naravi, i prijatelji s kojima je on odrastao takoer su ga opominjali zbog toga. On se tako zbog ljubomore
na Jakova Trifkovia koji je zakupio menzilhane na istoj licitaciji
na kojoj je i on uestvovao naljutio i godinama nije kontaktirao s
njim. ore Hadiavakumovi mu je u jednom pismu izmeu ostalog napisao: (...) bilo da se blagodarei Bogu zdravo nalazite (misli
na Jakova i Gavru, op. a.) a to se tie pameti da je nekad sabere i
namiri Gavro to vidio da tebi nikada biti nee ali da hoe samo Bog
dati da one tvoje mirave oi malo bolje otvori da bi i pametniji bio,
a tebi pak Jakove osobito blagodarim koji me onako o svemu pie
ali tko je pametan pametan (...). U drugom pismu mu je napisao:
(...) a ti kukave nikud prosto nisi, nebi mi stalo bilo da te sutra crna
voda ponese, ali si mi se trefio sretan peeno. Pak me srce boli ta
bolan nisi da te sebi pak dato ednako sjetujem, ve ne znam ta bi
vie na svijetu piso, ve ako bi ti glavu razbio (...). Vidi: ABiH, Fond
Jeli kutija br. IX33, 6.10.1856. i 30.11.1856.
64 Rua je uvijek ostajala u kui s Daom kada je Gavro bio na putu, ali
je ostajala i sa Gavrom dok je Daa boravila kod roditelja.
30
odlazio rekla da mu nee pisat nikako. Daa je oito eljela

da joj suprug ne otputuje, moda i zbog toga to je bila u
drugom stanju, te je u ljutnji, koja je sliila na djeiju,
izjavila da ona njemu nee pisati uope. Oito da nije
izdrala i, ne samo to, nije ekala ni da mu odgovori, nego
je pisma slala zajedno s poslovnim izvjetajima iz radnje.
Od tih pisama sauvana su dva, prvo od 23. marta koje je
napisala kako bi mu rekla koliko ga je poeljela, i drugo od
18. aprila 1857. godine. Prvo pismo je vrlo interesantno,
duplo krae od narednog, koje je bilo odgovor napisan isti
dan nakon prispjea Gavrinog pisma. Cilj pisma iz marta
bio je rei Gavri koliko joj je nedostajao iako je on tek bio
otputovao, te je pismo adresirala u Brod, a u njemu je nakon
pozdrava napisala: Vrlo mi je neobino Gavro bez tebe.
Ostajem ljubazno pozdravljaju Gavru i ja ti ljubim ruku i
te male brkove to na me namiguju i to me bodu i te male
zubie to bi me ujedale. A zatim je napisala (...) i
pozdravlja te Gavro Rua. Napisa Daa Gavre Elia.65
Dakle, pismo je bilo kratko i sasvim jasno, a oito je postiglo
svoj cilj jer je Gavro na njega ubrzo odgovorio. Kao odraz
sree koju, kako je napisala, na poetku aprilskog pisma
on nebi mogao vjerovati, to je dobila odgovor, njeno
pismo je bilo na dvije stranice. Pored toga, na kraju pisma
se potpisala: Daa supruga Gavre A. Elia. I u ovom pismu
ona je eljela iskazati koliko ga je poeljela, ali sada malo
detaljnije pa je napisala: Kako si ti Gavro tamo otio ja sam
zaboravila matere u Tenju pri tebi samo si mi ti sve na
pameti, ja i kad neu tebe sve spomenem (...) i ini mi se
Gavro da si otio ima i tri mjeseca (...). Takoer, u pismu
je napisala slinu reenicu kao i u onom martovskom: (...)
ja te pozdravljam i ljubim ti malu ruicu i obraz i te tvoje
brkove to na me namiguju (...). A na samom kraju, zavrila
65 ABiH, Fond Jeli kutija br. IX33, 28.3.1857.
31
je s pozdravima od cijele porodice poimenino, a onda i nje,

dodavi: i ruku ljubim po sto puta.66 Interesantno je da
ovakve reenice Daa vie nikad nije ponovno napisala
suprugu, bez obzira koliko dugo bi on ostao na putu. Ipak,
ova dva pisma, iz prve godine braka, jasno ukazuju da su
njih dvoje imali skladan brak i da je Daa bar te godine bila
sretna.
U narednim godinama njena pisma imala su sasvim
drugaiji ton utive ljubaznosti, koja je vie bila odraz
uobiajenog izraavanja potovanja prema suprugu, nego
mladalake zaljubljenosti i izraavanja intimnosti. Ipak,
konstanta u njenim pismima je bilo pisanje svega to se
deava s njom, sree i ljutnje, svake pojedinost onako kako
ih je i doivjela. Ona je to radila sve vrijeme jo od prvih
sauvanih pisama u kojima je Gavri odmah napisala da on
nije odrao obeanje i da nije pisao esto koliko je obeao.
Jedan veoma vaan podatak Daa je navela jo u prvim
pismima, a to je pitanje novca kojim je ona raspolagala.
Ona nije bila iz bogate porodice u kojoj bi nasljedstvom
dobila odreena materijalna sredstva, tako da je finansijski
potpuno bila ovisna od Gavre, a iz njenih prvih pisama
saznajemo da joj je ostavljao odreenu sumu novca kada
bi kretao na put. Kolika je to suma bila nije nam poznato,
ali je zasigurno bila nedovoljna, s obzirom da je on ve prvi
put kada je ostala sama savjetovao da ukoliko joj zatreba
dodatno novca pismeno obavijesti njega.
Daa je bila praktina osoba i to joj je bila nepotrebna
procedura, koja bi trajala prilino dugo. Naime, ona bi
morala poslati pismo u grad u kojem se on u tom periodu
nalazio, zatim ekati da on nekome od prijatelja javi da joj
daju odreenu sumu novca, stoga je ona odmah ponudila
najbolje rjeenje bez da ga pita za saglasnost. U pismu je
32
napisala: to mi pie za pare ako mi nestane da ti piem

ja ti neu pisati ve u od Koste uria zaiskati kada mi
nestane a to god po raunu sve piem pa kad ako Bog da
doe ondar u ti tefter dati.67 Kosta uri bio je sarajevski
trgovac i Gavrin prijatelj, i on je 1856. godine, kada je ovo
pismo i napisano, najvjerovatnije ostao u duanu kod
Gavre da mu pomogne u voenju poslova. Ono to je vano
istai jeste da je Gavro smatrao da ona treba njega
obavijestiti o nedostatku novca, iako je on bio kilometrima
daleko, a ne da ona sama kao supruga vlasnika trgovine
uzme novac, koji joj je potreban, tj. iz duana nekoliko
metara udaljenog od kue. Iz navedenog, moemo zakljuiti
da ona nije imala pristup trgovakoj kasi i nije mogla
uzimati novac iz nje kako je eljela ili bolje reeno koliko
joj je bilo neophodno za svakodnevne potrebe. Ovim
postupkom, on je najvjerovatnije elio napraviti jasnu
razliku izmeu poslovnog i privatnog ivota, te je smatrao
da se ona ne treba uplitati u njegove poslove. Takoer,
prije nego to je Gavro krenuo na put, Daa je dobila
tefter u koji je trebala upisivati sve to je potroila i na
ta je potroila novac, ali je najvanije to da je ona ve prvi
put kad je ostala sama dobila sumu novca za koju je i sam
Gavro pretpostavljao da e joj biti nedovoljna, mada je u
ovom periodu Gavro jo uvijek imao finansijski stabilnu
trgovinu, bez ikakvih materijalnih problema, to e se vrlo
brzo promijeniti. Daa oito nije bila ukljuena u poslovni
ivot svog mua, kako na poetku braka, tako i poslije.
Meutim, ona to poslije kad su problemi postali sastavni
dio njihovog ivota, nije ni eljela. U jednom pismu koje
je ona napisala u junu 1858. godine, dok je bila u posjeti
roditeljima u Tenju, nekoliko puta je ponovila suprugu
da se nje njegovi poslovi, a posebno poslovni problemi
67 Ibid
33
ne tiu.68 U objanjenju je naglasila da se ona brine

ukoliko joj on pie o problemima, te da je zbog toga nema
potrebe ni obavjetavati o njima, mada je Daa sigurno
bila upoznata sa svim problemima, od finansijskih do
problema koje je Gavro imao sa zaposlenicima, ali s
obzirom da na sve te probleme ona nije mogla nikako
utjecati, bilo je jednostavnije da je o tome on i ne
obavjetava, bar onda kada se nalazila daleko od kue.
Daa je u Teanj, prvi put nakon udaje, otputovala u
maju 1858. godine, dakle pune dvije godine nije posjeivala
roditelje. Na put je krenula u pratnji supruga Gavre, koji se
odmah vratio nazad u Sarajevo. Daa je tad ve imala
djevojicu Maru, koju je rodila 8. juna 1857. godine.69 Moe
se pretpostaviti da je razlog njenog tadanjeg odlaska u
Teanj bilo njeno narueno zdravstveno stanje nakon
poroda.70 Dok je boravila kod roditelja, Daa je pisala malo
dua pisma u kojima je, pored ostalog, obavjetavala Gavru,
ali i Ruu, o tome ta mala Mara radi. Najvanije je bilo da
se ona privikla na novu okolinu. Naviknuta na pomo u
Sarajevu oko djeteta, Daa je i u Tenju pronala momka
koji je trebao voditi rauna o Mari i kako je napisala nosati
je.71 Iako je to bilo prvi put da je ona napustila suprugovu
kuu i to na dui period, od nekoliko mjeseci, Daa vie nije
68 Daa je napisala: (...) a to pie za trgovinu da je rava to meni za
to pie, zar javlja da se ja ovamo brinem (...) da sam zdrava ne bi
mi piso za trgovinu i vamo nema trgovine pa nije tolikoga kijameta
kazivo pa mi sada i u knjigama pie ja nek nisam iva mira ti veemi
i ovamo pie zar hoe da ti ja ovamo brinem o tijem tvojim poslom
nemoj mi vie zato pisati rava trgovina (...). ABiH, Fond Jeli kutija br. IX33, 15.6.1858.
69 SPO, Zapisnik krenih 18541861. godina.
70 Gavro je u to vrijeme pokuavao proiriti obim svojih poslova, pa je
otvorio i filijalu u Brkom. Vidi: Younis H. 2012. 94.
34
slala poljubce niti je pisala da joj nedostaje, pisma je,

uglavnom, samo kratko zavravala pozdravima i reenicom
i ruku ti ljubim.72 Da je bila bolesna kada je dola kod
roditelja, potvruje podatak da je sredinom maja morala
zbog izuzetno jakih bolova prestati dojiti malu Maru. Ona
je oito bila mirno dijete, pa se kako je Daa napisala brzo
odvikla i samo je malko plakala.73 Nakon odreenog
vremena je najvjerovatnije bila boljeg zdravstvenog stanja
pa je, s obzirom da due vrijeme nije boravila u Tenju,
krenula u obilazak prijatelja. Tako se poetkom juna, dok
se vraala roditeljskoj kui pjeice, prehladila, to je
umnogome pogoralo njeno zdravlje. Gavri je napisala da
72 Neophodno je napomenuti da pisma koja je Daa pisala, najee
dok je bila kod roditelja u Tenju odiu nekim leernijim odnosom
koji je ona stvorila sa suprugom i ukoliko ih uporedimo sa pismima
izmeu Jovanke i Vase Hadiristi uoit emo jasnu razliku. Iako je
Vaso bio mlai od Gavre osam godina, njegova supruga se njemu
obraala iskljuivo u formi brige za njegovo zdravlje i sa utivim
uobiajenim pozdravima. Jovanka je obino pisala kratka pisma koja
je najee poinjala sa ljubezni suprue Vaso ili najmiliji suprue
Vaso. Obino bi suprugu napominjala da se uva i da pazi na zdravlje, a izvjetavala bi ga i o zdravlju porodice kod nje. Ovu formu nije
mijenjala godinama i ljubaznost koju je izraavala u prvom pismu,
bez detaljnih opisa osjeaja ili dogaaja, sauvala je u svim dostupnim pismima. Za razliku od Jovanke, Daa je u pismima uglavnom
izostavljala klasine forme pozdrava i iskazivanja brige za zdravlje
supruga kao i oslovljavanje sa mili ili najmiliji, zbog toga su njena
pisma jednostavnija, ivotnija, prisnija i izraavaju tano ono to je
Daa u odreenom trenutku vjerovatno mislila. Meutim, to u isto
vrijeme ukazuje da je dogaaje o kojima nije pisala najvjerovatnije
namjerno ignorirala. Vidi: HASA, Fond Hadiristii, kutija br. 1,
privatna pisma.
73 U pismu datiranom od 15. juna 1858. godine, Daa je napisala: Kai
babici da se odbila od sise i mjesec malko je bila nije za sisom plakala
kada mene bolilo () u drame rane nestanem da je nadojim. ABiH,
Fond Jeli, kutija br. IX33, 15.6.1858.
35
joj poalje limuna, ali se nije posebno alila na bolest.

Meutim, u toku narednih 15 dana, Daa se ozbiljno
razboljela. Njena majka je mislila da se strunila ili da je
dobila uticu, zbog ega je pozvala enu da joj izmeu
ostalog i stravu salije.74 Ali, nakon to ju je dotina ena
pregledala, prvo je posumnjala da je Daa trudna. Daa je
time bila iznenaena, ali ne i razoarana, tu vijest je
prokomentirala na sljedei nain: (...) i kae da sam ponea
a ja nevjerujem, zato ne znam, pa da sam jesam i nealim.75
Meutim, to nije bilo sve, lijeenje se nije zavrilo na stravi,
nego su nakon toga pozvali i popa koji joj je kao lijek
proitao molitvu za strah.76 Daa je bila uvjerena da je to
sve samo od uroka, te je insistirala da ona i Mara piju,
umivaju se i kupaju vodicom protiv uroka. Nakon toga, kako
je sama tvrdila, bilo joj je malo lake. Da je bila ozbiljno
bolesna ukazuje i injenica da je na Gavrino pismo, koje je
dobila 12. aprila, odgovorila tek nakon tri dana. Gavro se
oito zabrinuo za suprugu i kerku, pa je mislio da je bolje
da se odmah vrate kui. Meutim, Daa se nije s tim slagala
i svoje miljenje je iznijela otvoreno, bez ostavljanja
mogunosti dalje rasprave o tome. Ona ne samo da je
mislila da se njena mama moe bolje brinuti o njima dvjema,
nego je izrazila i ljutnju zbog toga to joj Gavro nije poslao
limun, kad ga je traila. S obzirom na navedeno, smatrala
je da povratak ne dolazi u obzir. Iako je u pozadini njene
ljutnje na Gavru bilo neto drugo, ona je neslanje limuna
iskoristila kao odlinu priliku, da mu pismeno uputi izraze
ljutnje. Izmeu ostalog napisala je: (...) ti se nemoj za
74 Daa je napisala: kako sam bila sad sam dobro fala Bogu bila sam
strunila pa na stravu napala uanica pa smo dovodili te mi je trla i
stravu ? i zagasivala (...). Ibid
75 Ibid
76 Ibid
36
mnom brinut vamo (...) da si mi kupio limuna bolje bi

uradio ve sam ovde ja kurtavala 3 (...) i samo mi iz Brkog
dobavili a koliko sam tebi pisala pa mi nisi poslo (...).77 Iz
ovog moe se stei utisak da je ona zaista vie puta traila
da joj se limun nabavi, meutim, ona je to uradila samo
jednom u pismu od 1. jula i tada je napisala: ako ima.78
Meutim, pravi razlog njene ljutnje na Gavru bio je taj to
je on nju uope doveo kod roditelja i ostavio, iako je znao
da je boleiva. Razloge je otkrila nakon to joj se Gavro
poeo aliti na posao. Ona je smatrala da se on pravda time,
jer (...) znadem da si me boleu ostavio, a onda je jo
dodala i da sam zdrava ne bi mi piso za trgovinu.79
Ovim je Daa jasno dala do znanja Gavri, ne samo da
je ljuta to je doveo i ostavio bolesnu, nego i to da mu nee
opravdati takvo ponaanje zbog bilo ega, pa ni poslovnih
problema. Ovakav ton pisma izgleda da je naljutio Gavru,
pa je on narednih nekoliko pisama slao iskljuivo kao
poslovna i adresirao ih na njenog brata Simu. U jednom od
tih pisama, on je njoj ponovno poruio da je vrijeme da se
vrati kui. Daa je shvatila poruku pa vie nije ekala pismo
adresirano na nju, nego je napisala Gavri nakon ljubaznog
pozdrava i elje da ga njeno pismo: zatee u dobrom
zdravlju i rahatluku, kako ona ne zna zato joj on nije i
ove pote pisao. Takoer, napisala mu je da se ona jo
uvijek ne eli vratiti u Sarajevo. To je obrazloila injenicom
da nema nikog od mukih lanova porodice ko bi je pratio
do Sarajeva. Naglasivi da njen brat Sima nema posla u
Sarajevu, te da on ne more hodati brezposlen kada nema
77 Ibid
78 Reenica je glasila: Gavro da mi uzme lemunova ako ima. ABiH,
Fond Jeli kutija br. IX33, 1.6.1858.
37
tamo posla a ja brez Sime neu.80 Znajui da se moe vratiti

sa kiridijima, ona je i tu opciju odmah eliminirala,
napomenuvi da to ne bi bilo uredu, te da ona ne moe
sama sa kiriijama putovati.81 To, naravno, nije bilo
prikladno i ona je to znala, na takvo neto ni Gavro ne bi
pristao, ali je ona zapravo ovim eljela dati do znanja Gavri
da je sve opcije razmotrila, te da bi on trebao doi po nju.
To je na dnu istog pisma i napisala, vie kao usputno, ali
sasvim dovoljno da se poruka razumije.82 Meutim, on oito
nije namjeravao doi. Poetkom augusta, Daa je odluila
vratiti se kui, bila je ve mnogo boljeg zdravlja, a kod
roditelja je ve provela vie od tri mjeseca. Tada je ve i njoj
bilo oito da njen suprug nee doi po nju, stoga je na
poetku jednog pisma nakon pozdrava napisala: (...) ja bi
ako ti more po mene doi prije bi pola ako nemore poalji
konja u put, Simo e me dovest do u Zenice a ti izai u
Zenicu preda me.83 Da je bila ozbiljna u namjerama ukazuje
i to da je naredila da se kua okrei prije njenog dolaska i
da se pozove njena zaova Rua da poisti cijelu kuu. S
obzirom da se vie nije mogla uzdati u muev dolazak, Daa
je traila da joj Gavro poalje novac ukoliko joj, kako je
napisala, zatreba. Traila je ukupno 3 rubije, 1 madariju
i 1 igirmiluk.84 To nije bila mala, ali za njenog supruga, ni
velika suma novca. Da li joj je novac bio potreban zbog toga
to nije planirala ostati tako dugo kod roditelja nije nam
81 Ibid
82 Nakon zavrnih pozdrava, Daa je dopisala: mogo bi ti do, a zatim
nastavila s pozdravima od njenih roditelja, i na kraju umjesto potpisa supruga, napisala je skraenicu: Daa su Gavre Elia. To je
praktikovala i u svim narednim pismima. Ibid
84 To je sveukupno u groima iznosilo izmeu 90 i 100 groa, zavisno
od provizije za zamjenu.
38
poznato.85 Njen zahtjev ukazuje da joj Gavro nije slao novac,

ukoliko ga ona nije traila. Nakon tog pisma, Daa je dobila
novac, i odluila produiti svoj boravak kod roditelja. Na
takvu odluku utjecalo je i to to je u to vrijeme kod njih u
posjetu dola i Mara, njena sestra. To nije bila prilika da se
njih dvije vide s obzirom da su obje ivjele u Sarajevu i da
su se esto posjeivale, ali je Daa to iskoristila kako bi
moda Gavro konano doao po nju. U isto vrijeme, nije
eljela da ga naljuti, pa je u pismu, u kojem ga je obavijestila
o svojoj odluci da e jo jedno vrijeme ostati kod roditelja,
navela kako Simo trenutno nije nikako u mogunosti nju
dovesti, ni do Zenice. Meutim, ako se on boji da e ona
zadugo ostati posavjetovala ga je da ne brine jer e to brzo
proi.86 Napisala je: (...) ako ti je ana zadugo da u ostati
a to e brzo prtakati (...). Da li je Daa ovim htjela poruiti
suprugu da je ve prolo mnogo vremena, a da on nije doao
po nju, pa e i ostatak proi brzo ili je poruka oznaavala
da je jo uvijek ljuta to je uope i ostavio kod roditelja,
teko je utvrditi, ali je jasno poruila da ona zapravo ne
planira ostati jo samo nekoliko dana. Gavro je u odgovoru
na njeno pismo svoju elju da se odmah vrati kui obrazloio
time to je trebala da se odri krsna slava njihove Mare.87
85 Navest emo usporedbe radi da su bogati sarajevski trgovci lanovima svoje porodice davali po 1 dukat ili oko 60 groa za apra, tj.
line potrebe bar nekoliko puta mjeseno, dok je recimo sudski iznos
alimentacije u istom periodu za jedno dijete mjeseno bio 45 groa.
Vidi: HASA, Fond Despi, kutija br. 12, Defter trokovakunih
obaveza: ABiH GAKS, 1505/67.
87 U arhivskoj grai sauvan je spisak osoba koje su trebale biti pozvane
na krtenje. Nije nam poznato da li se radi o Marinom krtenju ili je
to spisak za krtenje nekog drugog djeteta, s obzirom da dokument
nije datiran. Na njemu su zapisane sljedee osobe: Mara Adiva
kumovia, Jelka Elia, Jelka Adiavakumovia, (H)adija Piti,
Umli, Evto Eli, Ana Ukanua, Ruina mater, Jovanka etrnovica, u
39
Pored toga, on je sve njene zahtjeve ispunio i kua je ekala

ista i okreena, to je u odgovoru Daa prokomentirala na
sljedei nain: (...) krsno ime moremo staviti kada ja
doem a vi na krsno ime zgotovite ruak lepo i sveu
zapalite.88 Da njena ljutnja to je uope poslao roditeljima
nije ni nakon svega prola, jasno ukazuje jedna reenica iz
istog pisma u kojoj kae: (...) veemi je omrzlo to me
zovete od svake knjige, a onda je jo dodala (...) da si
mislio otud zvati ne bi me ni slao. Ona je napisala da e
doi kad Simo bude mogao, te da: nije lako spremati se
esto da se oda tamo i amo.89 Iako je izmeu prethodno
dobivenog novca i pisanja ovog pisma prolo samo 15 dana,
Daa je ponovno traila da joj Gavro poalje novac i to ovaj
put mnogo veu sumu od 4 dukata.90 Ni ovaj put nije navela
zbog ega joj treba novac. I ovo pismo, nakon uobiajenih
poimeninih pozdrava, Daa je zavrila sa: Ja kad mogdnem
dou i sama nemoj me vie zvat. Napisa Daa su Gavre
Elia.91 Da je Gavro shvatio da je ona zaista ozbiljna u
svojim namjerama i da e uraditi onako kako je i napisala,
tj. ostati jo koliko bude eljela, potvruje to to je on nakon
toga otiao po nju. Kada je on tano otiao po nju, nije nam
poznato, ali je to bilo najvjerovatnije u periodu izmeu 19.
augusta i 9. septembra, s obzirom da u tom periodu nemamo
sauvano niti jedno pismo koje je Gavro poslao iz Sarajeva.92
Radulovia Savka kuma Spasoja, u Sarandia Kosta uri. ABiH,
Fond Jeli, kutija br. IX34.
89 Ibid
90 Vrijednost od 4 dukata bila je oko 244 groa.
92 Iz tog perioda sauvano je 12 pisama koja su adresirana na Gavru,
ali nema niti jedno koje je on napisao. ABiH, Fond Jeli, kutija br.
IX33.
40
Da je bio odsutan iz duana ukazuje i to da je 2. septembra,

umjesto njega, jedno pismo napisao Risto Trifkovi.93
Prema dostupnoj grai moemo utvrditi da je Daa u
Sarajevo stigla u septembru 1858. godine. U kui je doekala
Rua, ali i ostali lanovi ire porodice, koji su posebno
poeljeli malu Maru.94
Godine koje su uslijedile nisu bile jednostavne za
Dau. U augustu 1859. godine, rodila je sina, kojem su dali
ime Hristo, ali je on vrlo brzo umro.95 Nakon tano godinu
i dva mjeseca, ponovno je rodila, ovaj put djevojicu Anu.96
Pored toga, njena prva kerka Mara nije se vie spominjala
te moemo pretpostaviti da je, u meuvremenu, i ona
preminula.97 Da li zbog toga, ili ne, teko je utvrditi, ali je
Daa bili dosta vezana za Anu, koja je postala glavna tema
njenih dostupnih pisama u narednim godinama. Ni Gavro
nije 1859. i 1860. godine nigdje putovao, cijele dvije godine
je trgovinu vodio iz svog duana. Pretpostavljamo da se
Daa u tom periodu bavila uobiajenim svakodnevnim
poslovima, tj. odgajanjem djece i voenjem kue koju je jo
uvijek polako opremala. Meutim, 1860. godine, Gavro je
imao znatnih poslovnih problema, koji su zasigurno ostavili
traga i na Dau, kao i na cijelu porodicu. Posebno neprijatan
93 Radi se o poslovnom pismu datiranom od 2. 9. upuenom Petru
Cvetkoviu koji je nabavljao robu za Gavru u Rumeliji. Fond Jeli,
kutija br.IX33, 2.9.1858.
94 U jednom pismu od Rue za Dau ona je napisala: Svi te ekamo,
ueljeli smo te se a naroito male Mare. Fond Jeli, kutija br. IX
33, 8.7.1858.
95 I 1862. godine Daa je rodila sina, Mitu, koji je takoer ubrzo umro.
Vidi: SPO. Protokol krenih od 1844. godine.
96 Ana je roena 15.10. 1860. godine. SPO, Regeste krenih,
18541861.
97 SPO, Protokol roenih, od 1854. godine.
41
dogaaj bio je kada je Gavrin momak, kojem je povjerio

filijalu u Brkom, pronevjerio znatnu sumu novca. Gavro
je zbog toga pokrenuo sudski postupak i veoma brzo dobio
presudu, ali se u meuvremenu i razbolio.98 Iako je momak
kojeg je tuio mjesecima pokuavao da mu se izvini i
ponovno zadobije njegovo povjerenje, Gavro nije htio ni da
uje za njega.99 Kako je to utjecalo na Dau nije nam poznato,
ali s obzirom da je u ve spomenutom pismu iz 1858. godine
napisala da ne eli znati nita o poslovnim problemima jer
se onda samo brine o njima, moemo pretpostaviti da je i
ova epizoda, u koju je bila ukljuena skoro cijela sarajevska
arija i koja je trajala godinama, znatno i Dau pogodila.
Moda je i to bio razlog zbog kojeg ona Gavri nije pisala
godinama, od 1860. kada se desio skandal, pa sve do
1864. godine, kada bi odlazio na put.100
Naredna sauvana pisma datiraju iz 1864. godine. Ona
je tada imala jo jednu djevojicu Koku, koju je rodila 1863.
godine.101 U februaru 1864. godine, Gavro je otputovao u
98 O ovom dogaaju vie vidi: Younis H. 2014. Odnos prema pitanju
asti u Sarajevu u posljednjim decenijama osmanske uprave.
216220.
99 U jednom od pisama koje je ovaj momak napisao svom kumu za
kojeg se nadao da e uticati na Gavru da mu oprosti zapisao je: (...)
na moju veliku alost ne znajui njegove (Gavrine, op. a.) naravi pa
sam u njegovu zadatku falio(...). Vidi:ABiH, Fond Jeli, kutija br.
IX34, 14.10.1860.
100 U to vrijeme je ovakav dogaaj predstavljao veliki skandal, a momak
koji je zbog pronevjere izgubio ast, ostao je bez mogunosti da se
zaposli kod bilo kog poznatog trgovca. On je zbog toga napustio Bosanski vilajet, a ivot je nastavio kao prosjak u predgrau Beograda,
gdje ga niko nije poznavao. Vidi: Younis H. 2014. Odnos prema
pitanju asti u Sarajevu u posljednjim decenijama osmanske uprave.
220.
101 Djevojica je u krsni list upisana kao Joka iako su je svi u porodici
oslovljavali sa Koka. Vidi: SPO, Protokol roenih, od 1844.
42
Be po robu, a Daa mu je prvo pismo napisala 12. marta.

Glavna tema pisma bila je njihova kerka Ana koja je ve
bila dovoljno velika da se igra, crta i jasno govori. Ona je
izgleda bila i oeva miljenica, a njegova briga za nju bila je
jo vea jer je najvjerovatnije bila boleljiva beba. To nam
potvruje i reenica u kojoj Daa pie: Anom se nemoj
brinut hvala Bogu sad je zdravija, kako se zapostilo nita
ne spominje, samo uzima oraha i ljenika i jabuka i narani
a somuna i varenike nije uzela usta niti je upitala kad e se
piti sa varenikom kafa i samo tebe sve spominje i kae da
te se vrlo poelila.102 Ana je bila glavna tema ne samo ovog
pisma, nego i svih narednih te godine, a Daa je nastojala
u svakom pismu napisati detaljno kako je, ta radi, ali i
koliko spominje svog babanu. U jednom pismu, to je
opisala na sljedei nain: (...) stalno te spominje, kae moj
e babano u poneeljnik doi.... i svata e mi doneti i svaki
te dan spominje i knjigu ti pie.103 A ve u narednom pismu
je napisala: Ana te je vala poelila, svaki dan dovati uzme
i age pa ti si pie knjigu Gavri gospodaru mome babi
slatkome roenom Gavri Eliu donesi mi njemake haljine
i zlatnu kitu malu, tako sama sebe sve govori niko je ne
nagovara, seka Rua pone govoriti ona kae stante ta me
pometate za Boga nemojte govoriti da babanu knjigu
napiem.104 U to vrijeme, najvjerovatnije je i Rua, Gavrina
sestra, ivjela s njima, ili je boravila kod njih dok je Gavro
bio na putu, nije sigurno, a Daa je u pismima uvijek
spominjala, a njene pozdrave je redovno prenosila, tako da
se stie dojam da je Rua stalno bila prisutna kada je Daa
pisala pisma.
43
Daa u svojim pismima nije pisala da li je ona poeljela

supruga ili ne, niti da li joj nedostaje ili ne, ali je u svakom
pismu na kraju pisala ta eli da joj donese. Iako je Daa
bila svjesna da je njihova finansijska situacija svakim
mjesecom bila sve gora, nju ni u kom sluaju ne moemo
okarakterizirati kao skromnu. To je posebno uoljivo u
prvim godinama braka, kada je redovno u pismima,
naruivala razne stvari od Gavre. Naruivala je obino dok
je on bio u Beu, Lajpcigu ili Trstu. Ona je slala posebne
narudbe u kojima se nalazio i spisak raznih stvari od ilima
i garderobe, pa sve do muzike.105 U aprilu 1857. godine, s
obzirom da su tek bili uselili u novu kuu, Daa je naruila
iz Bea da se kupe i poalju ilimi, ali i muzika. Njena
naredba, kako je napisano na poleini pisma, je i
posluana, pa je uz trgovaku robu stigla i poiljka za nju,
nekoliko mjeseci kasnije.106 Kako je vrijeme odmicalo
spisak je bivao sve vei. Tako je 12. marta traila da joj kupi:
svile i jedan prsten i tri kamena i jedne menue lepe i
jednu kitu zlatnu.107 Samo nekoliko dana kasnije, traila
je, pored svile, s tanom mustrom koju je poslala u pismu,
vunicu, materijal za haljinu, jo jednu zlatnu kitu koju je
eljela staviti za Vaskrsenje, ali je napomenula da ukoliko
Gavro ne stigne do tada da on tu kitu poalje po Despiu
jer je on trebao stii prije praznika.108
Pored nakita i odjee to je traila za sebe, Daa je
obino neto traila i za kuu. Tako je i prilikom Gavrine po105 Vidi: ABiH, FJ, kutija br. IX34, 26.6.1858.
106 Na poleini pisma bio je napisan spisak stvari koje je Daa naruila,
a iznad toga je pisalo: Naredba Daina. ABiH, Fond Jeli, kutija
br. IX33, 18.4.1857.
107 ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX33. List deftera junijuli 1857.
108 Despii su bili poznati sarajevski veletrgovci. Vie o njima vidi: Tepi
I. 1974. 65100.; Despia kua. 2009.; Younis H. 2012. 5763.
44
2. Uzorci materijala i svilenog konca koje je Daa naruivala
sjete Beu 1864. godine, naruila: 12 tanjira dubokih za orbe, 35 plitkih, 12 poveih, 6 za ribe, 6 srednjih, 12 plitkih
tacni za slatka i dodatnih 6 tanjira za slatko. Neophodno je
napomenuti da je Gavro sve to bi Daa naruila i kupio, bez
obzira da li je to bilo za nju ili kuu ili nekog treeg.109
Stvari koje je naruila te godine nisu jo bile ni stigle
kad je Daa dobila vijest o smrti majke, pa je ona hitno ot109 I njegova tetka Ana je naruivala od njega stvari. Tako je jednom
prilikom naruila sljedee: jedne ozluke od 60 godina koje dobro
vide i molim te podaj neka izbere kome ima 60 godina neka niesu
utelu okovane neka su u kosti to te puno molim moj dragi Gavro jer
sam jedne imala pa sam ih razbila (...). ABiH, Fond Jeli, kutija br.
IX35, 5.3.1864. i 26.3.1864.
45
putovala s djecom u Teanj.110 Iako je tada bilo punih osam

godina nakon to je doselila u Sarajevo to je bio drugi, ali i
posljednji put da je ona ila u posjetu svojoj porodici. U
Teanj je doputovala krajem maja i ostala je sve do sredine
septembra 1864. godine, dakle puna etiri mjeseca, iako
ona nije planirala toliko dugo ostati. Dok je bila s djecom
u roditeljskoj kui, Daa je pokuala voditi i kuu u Sarajevu, pa je Gavri davala upute ta se treba pripremiti od
ljetnih plodova, koji sok napraviti i gdje ta da se smjesti
od pribora koji je naruila iz Bea.111 Da je Daa bila vezana
ne samo za svoju kuu nego i supruga, jasno ukazuje njeno
pismo napisano 4. juna, samo nekoliko dana nakon dolaska
u Teanj. U njemu je na samom poetku odmah nakon pozdrava napisala: (...) vidim kako zame mari i kako ti je
neobino brez mene poslo si mi do sada i dvije knjige.112
Time je izgleda eljela dati do znanja da su dva pisma koja
je on poslao bila malo te da bi, ukoliko je zaista poelio,
trebao pisati ee. S obzirom da je na put s djecom krenula
iznenada, nije se dovoljno spremila. Djeci je ponijela garderobu koju je imala, tako da im je ubrzo bilo, zbog stalne
igre, kako je napisala: sve izderano (...) stid me djetetu
obu.113 Da je Daa eljela ovaj put da se pokae u najboljem svijetlu, a to je obavezno podrazumijevalo i dobru garderobu, vie je razloga. Jedan od njih, bio je i taj to je trgovaka kua njenog mua imala finansijskih problema za
110 Ona se najvjerovatnije razbolila jo 1862. kada je Dain brat pisao
Vasi Hadiristiu kako im je baba malo loe. ABiH, FH, kutija br.
IX113, Pismo 18.3.1862.
111 Pored ostalog zamolila je Gavru da seki Rui da novac da kupi rue
i da napravi sok. Sok od rue ulbeeerke je tradicionalno pie koje
su pravile skoro sve kue u Sarajevu, a oito da je to radila i Daa.
Vidi: ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX35, 1.6.1864.
113 Ibid
46
koje ona nije eljela da svi saznaju, a tu je pored toga bila i

njena sestra Mara, udata u kuu Hadiavakumovia, kojima
je trgovina cvjetala, te je htjela pokazati da su u istom rangu,
bar u pogledu garderobe. Daa je jasno suprugu napisala
kako je Anna, kerka njene sestre Mare, lijepo obuena, a
kako njihova Ana plae zbog toga to nema isti tepeluk i
koparan.114 Ona je traila da joj on poalje koparan i to iste
kvalitete kakav je kupio njoj kad se porodila, ali i tepeluke
koje je Ana eljela. Ova usputna Daina primjedba govori
o obiaju koji se u njihovoj kui oito potovao, a to je poklanjanje vrijednih stvari eni prilikom poroda. Oito je
bilo da je Daa dobila, kad je rodila Anu, koparan od izuzetno lijepog i vrijednog materijala, im je eljela isti za
kerku u nadi da e ostaviti najljepi dojam i ukazati na
materijalne mogunosti njene kue. Ona u pismu prepriava Anine rijei, pa pie kako je ona rekla:(...) nisi meni
mili (misli na oca, op.a.) nee mi da poalje teluke, pa stane
plakati. Jel de mama poslae meni babo. Kako bi Gavro
uvidio koliko je to vano, Daa je dodala da je Ana nakon
stalnog plakanja izjavila kako ga je poeljela, ali malo.115
Meutim, problem nije bio samo u garderobi, Dai su bili
potrebni i dukati i to suma od ak 30 dukata, za koje je napisala da ih treba dati Simi. Da li joj je novac bio neophodan
zbog trokova pogreba ili za voenje kue dok su u Tenju,
nismo sigurni, ali je ova suma bila jednaka godinjoj plati
bolje plaenih zaposlenika u Sarajevu u ovom periodu.116
114 Tepeluk je mala kratka enska kapa okiena dukatima ili biserima,
ili vezena srmom ili zlatom. Koparankoporan je gornji dio odjee
obino se io od crne ohe, poput fermana, jeerme i dumadana, a
nosile su ga imunije osobe.
116 Godine 1869. austrijski konzul plaao je usluge kuharice, koju je
doveo iz Zagreba, godinje 36 dukata ili oko 2.160 groa, dok se
47
Malo je vjerovatno da joj je novac trebao za trokove dok

je bila tamo, jer ona nije planirala ostati due vrijeme, a u
pitanju je bila velika suma novca. ak i ukoliko je eljela
uestvovati u trokovima majine sahrane, to je bila velika
suma jer ona nije bila jedino dijete, te ni trokove nije morala snositi sama. S obzirom da nemamo ni nagovjetaja o
emu je bila rije, moemo samo pretpostaviti da je bio u
pitanju neki dug koji se morao izmiriti, ali to je samo pretpostavka. Novac Daa vie nije spominjala.
Krajem augusta, Daa se nadala povratku u Sarajevo.
Zbog toga je od Gavre traila da poalje po nju kola. Naime,
kolski put do Tenja trebao je biti zavren ba u to vrijeme
i ona je oekivala da e se s djecom kui po prvi put vratiti
kolima. Vie nije spominjala probleme s garderobom, niti
novcem, to ukazuje da je sve dobila na vrijeme. Kao i uvijek sve to je bilo vezano za Anu, Daa je pisala detaljno.
Tako ga je obavijestila i o tome da je Ana izjavila kako nije
ba poeljela svoju tetku Ruu. Meutim, ona ga je strogo
napomenula da to ni u kom sluaju ne govori Rui, kako je
ne bi povrijedili.117 Interesantno je da mlau djevojicu
Koku nije niti jednom spomenula. Gavro je u odgovoru na
ovo pismo obeao poslati Jovu, Dainog mlaeg brata, po
njih kolima, ali to nije uradio. To je Dau ponovno naljutilo,
posebno jer je mislila kui stii prije praznika. U pismu
je napisala: (...) poalji Jovu nama nemoj pisati da e poslati do deset dana a ne alje kada jednom rekne poalji
nemoj na po deset do deset dana, a zatim je pismo zavrila
godinja plata momka zaposlenog kod sarajevskih trgovaca, sredinom 19. stoljea, kretala izmeu 10 i 55 dukata. Vidi: Younis H.
2012. 209.
117 Nemoj kazivati seki Rui Ana kae nije je vrlo ba poelila (...),
napisala je Daa. Vidi: ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX35,
26.8.1864.
48
bez uobiajenih pozdrava i fraze ljubim ti ruku, ve samo:

ostavljam te neimajui vie ta pisati.118 Vrlo zanimljivo,
Gavro je sve njene naredbe sluao ukoliko je on bio odsutan, ali ukoliko bi ona traila neto iz Tenja onda je, uglavnom, zanemarivao njene zahtjeve. To je Dau izgleda ponajvie ljutilo. Iako Daa nije stigla kui za praznike, ubrzo
nakon njih Jovo je doao po nju i djecu i vratio ih u Sarajevo.
Nakon majine smrti, Daa vie nikad nije posjetila
roditeljsku kuu, a i pisma je slala mnogo rjee. Gavri je
posao bio sve slabiji, pa je i on sve rjee kontaktirao sa
njima. Njen brat Simo se u decembru 1867. godine zbog
toga alio, u pismu je napisao: (...) brinu (se) kod kue to
nema pisma od tebe za toliko vrijeme (...).119 Nije nam poznato, kada tano, ali nakon to je Daa izgubila majku,
otprilike iste godine je i njena sestra Mara preselila iz Sarajeva u Brko. Ali, to nije bilo sve, i Daa, njena imenjakinja i tetina, udala se 1865. godine, ali, iako je ostala u Sarajevu, nakon udaje, njih dvije su se mnogo rjee mogle
viati. Njena tetka Koka, koja je u to vrijeme ivjela u Beu,
molila je Dau da se via s njenom kerkom i savjetovala
je da se njih dvije posebno paze, i (...) jot Dai kai da bi
nam milo bilo da se sastajete barem vas dvje kad niko drugi
neima (...), bilo je napisano u jednom od pisama.120

119 Pismo je bilo adresirano na Gavru, pa pretpostavljamo da je on u
ime Dae slao pozdrave i pisao o novinama u kui njenoj porodici,
ee nego ona, ali je oito i on u ovom periodu pisao dosta rjee.
Vidi: ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX36, 13.12.1867.
120 Koka Hadiristi bila je nepismena, ali su pisma u njeno ime pisala
njena djeca, a poslije njena snaha Jelka Hadiristi, djevojaki Despi. U jednom nedatiranom pismu ona je Dai napisala: (...) ti umije pisati ako ja neumijem da tebi piem (...). ABiH, Fond Jeli,
kutija br. IX37. nedatirano pismo.
49
U augustu 1865. godine, Daa je rodila sina kojem su

dali ime Aim.121 Meutim, u jesen sljedee godine, tanije
od septembra do novembra, u Sarajevu je izbila epidemija
kolere.122 Svi imuniji stanovnici, i oni koji su imali gdje,
pobjegli su iz grada. Bogati muslimani su, uglavnom, odlazili na svoja imanja irom Bosanskog vilajeta, dok su bogatiji pravoslavni trgovci uglavnom pobjegli u Visoko.123 Daa
je s porodicom otila u Kreevo.124 Tamo su ostali cijelu
zimu, a vratili su se u Sarajevo tek u januaru 1867. godine,
iako je kolera potpuno prestala poetkom novembra 1866.
godine.125 To su najvjerovatnije uradili zbog djece, ali je to
u isto vrijeme bila idealna prilika za odmor, koji oni sebi
do tada nisu nikada priutili. Da je to bio razlog, ukazuje i
sadraj jednog poslovnog pisma upuenog Gavri iz Sarajeva, u kojem je napisano kako je pametno to su se malo
odmorili.126 S obzirom da je Aim bio prvi preivjeli sin
121 U protokolu krtenih mu je upisano ime Haim, ali su ga u dokumentima oslovljavali iskljuivo sa Aim. On je roen 28. 10. 1865.,
a krtenje je obavljeno 8. novembra iste godine. SPO, Protokol krenih, od 1844.
122 O koleri vie vidi: Kuan V. 1934. 2426.; Bosna, br.19, 19.9. i
1.10.1866. 1.; Bosanski vjestnik, 17.9.1866, br. 24. 187.
123 I Hadiristii, sarajevski veletrgovci, su pobjegli u Visoko, ali ih je
roak iz Broda upozorio da ukoliko bolest doe u Visoko bjee negdje dalje. U isto vrijeme jedan od prijatelja iz Sarajeva im je napisao
4. oktobra kako u Sarajevu radi svega nekoliko duana. Vidi: ABiH,
Fond Hadiristi, kutija br. IX114, 15.9.1866. i 4.10.1866.; Skari V. 1985. 260.
124 Skari pie kako su Jelii i Hadiavakumovii pobjegli u Kreevo.
Vidi: Skari V. 1985. 260.
126 Ana, Gavrina dugogodinja poslovna saradnica, iz Uupa napisala
je 2. februara kako joj je drago to su pobjegli iz Sarajeva, dok je u
gradu bila bolest i da su dobro uinili to su se due zadrali i malo
odmorili. ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX36, 2.2.1867.
50
Dae i Gavre Jeli, on je vrlo brzo, kad je imao nepunu godinu, bio posebno pozdravljan u poslovnim pismima.127
Godine 1868., 13. januara, Daa se ponovno porodila i u
porodicu je doao Duan.128 Tako je Aim dobio mlaeg
brata. Njih dvojica su u ljeto iste godine bolovali od ospica
koje je Aim dobio i prenio na Duana. U junu 1868. godine
dok je Gavro bio na putu u Brodu, Daa ga je o tome samo
kratko obavijestila. Prema nainu na koji je to uradila moemo pretpostaviti da su oni imali ospice i prije nego je
Gavro otputovao, te je ona samo napomenula da bi on znao
da su jo uvijek bolesni.129 Aim je bio najstariji sin, i Daa
ga je u pismima spominjala malo ee nego Duana. I
momci koji su radili kod Gavre u duanu, u pismima su ga,
dok je on bio na putu, izvjetavali o porodici, te pisali da su
djeca dobro. Imenino su navodili Koku i Aima, a ponekad
i Anu, dok su Duana rijetko spominjali.130 Tih godina, Gavri je posao bio sve gori i finansijski problemi postali su
oigledni.131 Meutim, da li zbog toga to je rodila dva sina,
Aima i Duana, ili ne, ali Daa je ponovno dobila volju za
127 Pismo je bilo poslovnoprivatnog karaktera, a pozdravi su zapisani
sljedeim redoslijedom: (...) ja vas od moje strane bratimski
pozdravljam i vau gospoju seku Dau i malu Anu, Koku i Aima.
ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX36, 5.11.1867.
128 SPO, Protokol krenih, od 1844. godine.
129 U pismu je napisala: (...) i mi se hvala Bogu zdravo nahodimo do
ovoga asa sa svom naom familijom Aimu sam i Duanu urezali
ospice, a zatim je zapoela narudbu. ABiH, Fond Jeli, kutija br.
IX36, 20.6.1868.
130 Samo u rijetkim pismima poput onog od 28.7.1869. godine, spominju se sva djeca poimenino: Ana, Koka, Aim i Duan, ali tada su
bili s njim svi zajedno na odmoru u Kiseljaku. Dok je uobiajena
fraza u pismima bila: pozdravljaju te majstorica i djeca, ponekad
bi dodali: majstorica i djeca Koka Aim i svi (...). Vidi: ABiH, Fond
Jeli, kutija br. IX36, 20.6.1868., kutija br. IX38, 15.7.1872.
131 Vidi napomenu br. 171.
51
naruivanjem stvari, a posebno garderobe po najnovijoj

modi iz Bea. U istom pismu iz juna 1868. godine, naruila
je pored ita, za koji je poslala urnek, mindue, balije,
raif za kosu naglasivi da eli da bude lijep, zatim suknju
i posebno jednu amrelu, ali neka nije velika niti mala.132
Izbor garderobe jasno ukazuje da je Daa pratila modne
novine i da se tako i nosila. Njene narudbe su bile detaljne,
ona je uvijek insistirala na tanom opisu materijala koji je
eljela, a najee je slala uzorke kako bi joj se kupio tano
onaj koji eli.133 Ukoliko nije imala kod sebe uzorak onda
bi opis bio detaljan: (...) uzmi mi svilu za fistana (...) neka
bude sade (jednobojna, op.a.) neka nema grana, neka je
koprelevaa i uzmi mi ara mrkoga sa bobcima (...), i
obino bi na ovakav nain naglaavala ta tano eli.134 Pored garderobe, traila je i neki nakit da joj se kupi, za koji
je takoer davala taan opis ili jednostavno je napisala kod
koga ga je vidjela i da ona eli ba takav.135 Godine 1869.,
19. juna, naruila je sljedei nakit: (...) i uzmi mi menue
koje nisu goleme neka su malene i prsten na mali prst
(...).136 Kada su joj djeca malo odrasla onda je naruivala
poneto i za njih, a obino je to bila garderoba. Godine
1869. Gavro je proveo u Beu dva mjeseca, a Daa mu je
poslala pismo u kojem ga je napomenula na stvari koje je
traila kada je krenuo na put. Prvo je traila da kupi za
133 Daa bi izrezala komadi materijala i poslala ga umotanog u pismo.
Vidi sliku br. 2 u ovom radu. ABiH, Fond Jeli, kutija br.IX36,
20.6.1868. i 19.6.1869.
135 Kada je naruila bisere, Daa je napomenula da eli da budu isti kao
kod neke ene iz Hadiristia kue, pa da je najbolje da on pita njih
gdje su ih kupili. Ibid
52
Aima novu garderobu, pa onda igraku, karadoza ili konja. Kako bi doarala Gavri koliko je vano da se Aimu
kupi poklon, napisala je: (...) jednako govori to e mu
donijet pue nam glavu.137 Ostalu djecu, Anu, Koku i Duana, nije spominjala, niti je traila da im se neto donese.
U to vrijeme, kua je ve bila opremljena, pa je Daa
traila da joj se iz Bea poalje samo kofa za avlije to se
avlija pere, pa onda i kefau za zuba i britvu.138 Kada se
vratio iz Bea, Gavro je s Daom i djecom, otiao na odmor
u Kiseljak. To je ujedno bilo prvi put da je Daa s djecom i
suprugom otila negdje na odmor. Koliko su ostali nije nam
poznato, ali nam podaci iz grae ukazuje da su tamo stigli
izmeu 25. i 28 jula, a da su ostali najranije do 4. augusta
jer je tog datuma Gavro napisao i poslao upute iz Kiseljaka
u duan, a najkasnije do 30. septembra, od kada datira prvo
dostupno pismo koje je Gavro napisao iz svog duana u
Sarajevu.139 U Kiseljaku su iznajmljivali sobe, a da je ovaj
odmor bio glavna tema dugo nakon to su se vratili u Sarajevo ukazuje i to da su sljedee godine ponovo otili, ali
ovaj put ne samo oni, ve njihovo oduevljenje odmorom
odluili su isprobati i Hadiristii, Vaso i Jovanka. Prvo su
otputovali Jelii, poetkom jula 1870. i u Kiseljaku su ostali
cijeli mjesec, a Vaso ih je zamolio da i njemu pronau dvije
sobe, jednu za njega, a drugu za enu i dijete.140 To je ujedno
bilo i posljednji put da je Daa otila na odmor. Dok je bila
na odmoru u julu 1870. godine, Daa je bila u drugom stanju, to joj je bila osma trudnoa i dosta je teko podnosila.
Iste godine, njenu porodicu zadesila je velika alost kada
je dosta mlad umro njen teti. Njegova majka, a njena tetka,
137 Ibid
138 Ibid
139 ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX37.
140 ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX37a, 14.7.1870.
53
krajem 1870. godine u pismu joj je poruila kako je u alosti: (...) koju nikad zaboravit nee, ali da se u isto vrijeme
brine za nju i njeno zdravlje.141 Da li zbog Gavrinih finansijskih ili svojih zdravstvenih problema, Daa se izgleda u
to vrijeme dosta povukla i nije esto kontaktirala sa ostatkom familije. Njena tetka je zbog toga molila da se ne odbacuje. Ona je molila da joj pie kako je ostatak porodice
u Tenju, to nam govori da je Daa bila s njima bar povremeno u kontaktu.142 Daina pisma koja je poslala tetki nisu
sauvana, ali kako vidimo iz odgovora koji je njoj tetka napisala u januaru 1871. godine, ona joj je odgovorila odmah,
a ubrzo je poslala jo jedno pismo. U tom drugom pismu,
obavijestila ih je da se porodila i da je rodila djevojicu. Interesantno je da Daa nije obavijestila tetku u prvom pismu
da se porodila i dobila djevojicu, iako je kada je pisala prvo
pismo, u novembru, beba imala punih mjesec dana.143 Uz
estitke za Boi u januaru od tetke, dola je i estitka za
novoroene. Djevojica je dobila ime Marija kao i prvo
dijete. Da li zbog toga ili je i ona zaista bila boleljiva, ali je
u aprilu 1871. godine Gavro iz Lajpciga posebno pitao za
njeno zdravlje, na to je Daa odgovorila kratko, bez ikakvih detalja napisavi nemojte se brinuti za Maru malu fala
Bogu dobro je.144
Kada je otputovao u proljee 1871. godine, Gavro je
trebao ostati due vrijeme i poslovno posjetiti etiri grada:
141 U pismu je napisano: Draga bratina elim da te ovo moje pismo u
dobrom zdravlju nae a na preko svoje alosti velim koju nikad zaboraviti neu moi a osta se tobom brinem kako si nita ne znam
jesil rodila (...). ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX37a pismo iz
decembra 1870.
142 ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX37a pismo iz decembra 1870.
143 Daa se porodila 24.10.1870. godine. SPO, Protokol roenih.
144 ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX37a, 17.4.1871.
54
Lajpcig, Petu, Be i Trst. Daa je za svaki grad nala ta bi

trebao kupiti za nju i kuu, ali i za muku djecu Duana i
Aima.145 Tada je po prvi put ona poslala svoje zlato, mendue, koje je Gavro trebao pretopiti u dukate, ali je u isto
vrijeme naruila nove i jo jedan bro. Da li je to uradila
zbog nedostatka novca ili je eljela zamijeniti staro zlato,
ne moemo utvrditi, ali moramo napomenuti da nije bio
obiaj da ene koje imaju dovoljno finansija tope svoj
nakit. Da je nedostatak finansija najvjerovatnije bio razlog
tome, ukazuje i to to je sedamdesetih godina Gavro imao
znatne poslovne probleme. Pored toga, u istoj reenici, napisala je: pazi one pare. Koliko nam je poznato iz pisama,
Gavro je uvijek na takav put nosio znatnu sumu novca, a
da ona nikada prije nije izraavala svoju zabrinutost, tako
da moemo samo pretpostaviti da je ona njemu dala i odreenu sumu svog novca i da se brinula. Ovdje se namee
pitanje odakle bi ona mogla imati novac? Moemo samo
pretpostaviti da ga je naslijedila od oca ili brata ili je u meuvremenu utedila odreenu sumu koja se smatrala njenim vlasnitvom. Da je novac smatrala svojim, potkrepljuje
reenica u kojoj je napisala: ako bi zatrebalo Duanu i
145 Kompletna narudba iz pisma napisanog 17. 4. 1871. sadravala je:
(...) jednu etku za avlije to se pere avlija i deterenta a ne safte
ko to je Jefto uzimo, ovo aljem jedno pare? ako bi od te sorte nali
uzmi za jedan fistanluk, uzimae majstor (J)Efto morete zajedno,
ako ne bi nali tud imade u Trstu, moe Eftom jeftinije uzeti, uzmi
mi arene haljine mrke (...) I kada ako Bog da ode u Be uzmi enalu od dvije sorte vunice za fistana, neka Jelka Ristina probere
jedno sukno vuneno neka vam Jelka probere nego molim pareta
vunene zatne to e uzeti zapletivo embera estoga to se udara za
jake i embera za veziva evrma tankoga i beza uzmi za mindera u
Peti, ono zlato od menua to sam vam dala podajte neka se kali
u dukate, pazi one pare, uzmi 2 mendue i jedan bro, ama ti ako
bi zatrebalo Duanu i Aimu spominju to e im donijet, nemoj se
zaboraviti (...). ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX37a, 17.4.1871.
55
Aimu pominju to e im donijet, mislei na koritenje

spomenutog novca, da on uzme, ali samo ako bi to bilo neophodno. Njih dvojica su sigurno oekivali poklone te Daa
napominje da ih sluajno ne zaboravi kupiti, pa makar morao uzeti dio i iz tog njenog novca. Iako sa sigurnou
moemo tvrditi da su i djevojice oekivale poklone, one se
ne spominju, ak ni poimenino u pozdravljanju, nego samo
na kraju Daa pie i pozdravljaju te djeca.146 Ovakvo pozdravljanje Daa je praktikovala nakon to je rodila Duana,
s tim da nije ni muku djecu poimenino u pozdravima nabrajala, nego bi od sviju zajedno poslala pozdrave i znake
potovanja u tradicionalnom stilu: ljube ti ruku.147 Poimenino ih je spominjala samo ukoliko bi neko bio bolestan
ili je nekome trebalo neto posebno kupiti.148
Iz 1871. godine ostala je sauvana njihova druga zajednika fotografija. Za razliku od fotografije s vjenanja iz
januara 1856. godine, ovaj put Gavro je stajao mirno, a
Daa ga je drala ispod ruke. Fotografija je napravljena u
studiju, i najvjerovatnije je prema obiaju trebala biti poslana rodbini.149 Na ovoj fotografiji, njihova garderoba bila
je skromnija i ukazuje na materijalnu razliku u odnosu na
146 Ibid
147 Kao primjer navest emo pisma od 1.4. i 17.4.1872. godine. U prvom
je napisala: (...) ostajete ljubezno pozdravljajui i ruku ti ljubim i
pozdravljaju te djeca i ruku ti ljube, a u drugom: ljubazno te pozdravljam i ruku ti ljubim tu mi robu uzmi i zlata i pozdravljaju te
djeca. ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX37a, 1.4.1871. i 17.4.1871.
148 Najstariju ker Anu spomenula je tako u pismu kada joj je naruivala
garderobu 1.6.1864., a onda 1.4.1872. godine, kada je traila da joj
kupi vunice raznih boja, tano onakvih kakve je poslala u pismu.
Vidi:ABiH, Fond Jeli, kutija br.IX35, 1.6.1864. kutija br. IX
37a, 1.4.1872.
149 U rijetkim privatnim pismima u kojima se spominju usluge
fotografa, uglavnom se govori o njihovom slanju rodbini. Opirnije
vidi: Younis H. 2012. 293294.
56
3. Slika iz 1871. godine150
godinu kada su se vjenali. Takoer, interesantno je da su

tada imali petoro ive djece, ali niti jedno nije bilo s njima
na fotografiji.150
150 Marui N. 2002. 33.
57
U martu sljedee godine, Gavro je otputovao u Lajpcig,

gdje ga je zatekao pravoslavni vjerski praznik, Vaskrs. Daa
mu je estitala praznike i uz elje za dobro zdravlje poeljela
rahatluk puno godina da zajedno sa mnom i sa svom djecom, uz to napomenuvi da je Duan odvee plako gdje
si ti i gdi si, a ao mu je bilo to si otio (...).151 To je bilo
sve to mu je napisala od novosti iz kue, a ostatak pisma
posvetila je narudbi odjee i nakita, kako za nju, tako i za
djecu.152 Zanimljivo je da iako Daa nije nikada bila na nekom sajmu, niti je poznavala cijene robe koju je naruivala,
ona je najvjerovatnije o tome danima uz kafu razgovarala
sa enama drugih trgovaca, te je stvorila sebi sliku da je i
ona poznavalac cijena i trita. Tako je uz ovu narudbu
pisala gdje da se kupi roba jer je jeftinija i u koje vrijeme.
Za bisere je napisala biser kau u Trstu da je najjeftiniji,
jeftinije nego u Beu.153 Dok je Gavru posavjetovala kada
bude u Lajpcigu, da robu, uglavnom materijale za haljine,
kupi kad pone sajam robe koji se odravao u tom gradu
smatrajui da (...) za vaer ondar more se uzeti evtinije
(...).154 Iako nam je poznato da je Daa u tom periodu bila
ponovno u drugom stanju, i to u visokoj trudnoi s obzirom
da se porodila 16. maja, ona niti jednom rijeju nije ukazala
na to. Navedeno pismo je napisano 7. aprila 1872., a ona o
svom stanju nije napisala niti slovo, zapravo nije eljela
napisati niti slovo. To je bio period kada se njen djever Jefto
ponovno oenio to je izgleda utjecalo da se braa ponovno
152 Naruila je: dva topa materijala djeacima za pantalone, mate
rijal na kojem se moe vezti, it, svilu za haljinu ali jednobojnu,
vunice raznobojne, zatim 12 struka bisera, 2 kite zlatne i naunice.
Ibid
153 Ibid
154 Ibid
58
zblie.155 Tako je Gavro na poslovno putovanje te godine

otiao zajedno s njim. Daa je i njemu poslala posebne pozdrave.156 S obzirom da je Gavro ostao nekoliko mjeseci na
putu, pretpostavljamo da se Daa porodila dok je on bio u
Beu. I ovaj porod nije proao sretno za nju, rodila je djevojicu Savku, koja je takoer ubrzo umrla.157 Kako je to
Daa preivljavala teko je utvrditi, moda njena utnja o
tome najbolje ilustrira njeno stanje.
Godine 1874., dok je Gavro boravio u Lajpcigu, dobio
je pismo od prijatelja ora Lazarevia iz Sarajeva koje je
bilo vrlo zanimljivo. Naime, ore je bio prisan Gavrin prijatelj i esto su putovali zajedno, ali je 1874. godine Gavro
otiao s bratom, a njemu je povjerio ne samo posao, nego
i porodicu. U ovom periodu kada su trgovci putovali u velike centre i tamo ostajali odreeno vrijeme spominju se i
njihove posjete pozoritu, kafanama, ali i javnim kuama.158
ta je ore, kada je pisao Gavri u Lajpcig, u aprilu 1874.
godine, upozorivi ga da se ponaa samo pametno i uredno
molim zna ??? (u originalu tri upitnika, op.a), mislio pod
tim, teko je utvrditi, posebno jer je u nastavku pisma napisao: nego se sve bojim kada ja nijesam tudi da ne uini
kakve nerede jerbote poznam dobro kakoven (u
155 Braa su se najvjerovatnije pomirila nekoliko godina ranije jer je u
jednom pismu, aprila 1870. godine, Gavro molio Jeftu da bude
mukajet njegovoj djeci i da idu u kolu i crkvu da to prati. Vidi:
ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX37a, 17.4.1870.
156 Nakon to je pismo potpisala: Daa su Gavre Elia, dopisala je:
Pozdravi brata (J)Eftu Elia. ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX38,
1.4.1872.
157 Daa je rodila nakon Savke, jo troje djece, Dragoljuba 10.9.1873.,
Zorku 1875. i Danicu 1877. godine, ali je sve troje umrlo. Vidi: SPO,
Protokol krenih, od 1844. godine.
158 Posebnu zabiljeku o tome ostavio je Makso Despi. Vidi: NUB BiH,
Zbirka rukopisa, Rukopisi Makse Despia, inv.br.11.
59
originalu crtice, op.a). Pismo je bilo u aljivom tonu, iako

ga je nakon ovih upozorenja obavijestio da posao ide loe
i da je veliki esatluk (...) a na kraju je napisao da (...) i
tvoja djeca zdrava su hvala Bogu. Aim mali svaku veer
izlazi u crkvu kao babin sin.159 Da li je Daa bila upoznata
s Gavrinim pametnim i urednim ponaanjem teko je
ustanoviti, ali je injenica da mu je ona 70tih godina slabo
pisala. U toku ovog putovanja ona je napisala samo jedno
pismo u kojem nije iskazala nikakva osjeanja. Naime, nakon Lajpciga, Gavro je trebao otii u Be kod Daine tetke,
a ona mu je tada napisala jedino pismo, iako je on bio odsutan od kue nekoliko mjeseci. Analiza ovog pisma koje
ukupno ima tri reenice ukazuje da je pismo napisala tek
usput i stie se utisak da je to uradila iskljuivo radi sina
Aima. Sam Aim oito nije imao hrabrosti sam napisati
pismo nego je ona poela standardnim pozdravima, a onda
je on sam dopisao sljedeu reenicu Aim te moli i ruku ti
ljubi da mu uzme kesu za knjiga. A onda se i potpisao
ljubezno te pozdravljam Aim Jeli,160 i pismo je zavreno
uobiajenim pozdravima prvo poimenino tetkinoj rodbini
kod koje je iao, pa onda i Gavre od nje i djece. Daa nije
pisala u Aimovo ime da mu se donese potrebna kesa za
knjige, nego je on sam, kao najstarije muko dijete, molio
oca da mu to kupi. A mogue je da je Daa bila upoznata s
Gavrinim urednim ponaanjem, pa nije eljela da ga moli
za bilo to, pa ak ni za potrebe najstarijeg sina. Kraj te
1874. godine bio je izuzetno teak za cijelu porodicu. Naime, u decembru se desio jedan izuzetno neugodan dogaaj
zbog kojeg je Gavro bio uhapen. Nemamo podatke kako
se to odrazilo na Dau i djecu. Razlog Gavrinom hapenju
bio je taj to se momak koji je radio kod njega u duanu
159 esatluk je izraz koji se koristio kada nije bilo prometa. Vidi: ABiH,
60
objesio u avliji njihove porodine kue. To je sigurno bio

ok cijeloj porodici, ali naalost nemamo detalje o tome.
Dva novinska lanka objavljena u listu Bosna bacaju malo
vie svijetla na cijeli dogaaj. U prvom, koji je objavljen u
obliku saopenja, pisalo je kako je Simo itelj sarajevski
mladi od petnaest do esnaest godina sluitelj ovdanjeg
trgovca Gavre Jelia objeen.161 Iz istog lanka saznajemo
da je Gavro Simu tajno sahranio sa svojim ukuanima, a da
o tome nije nikoga obavijestio! Vlasti su za ovaj sluaj saznale nakon 22 dana. Tanije nakon to se u gradu proulo
da se Gavrin momak Simo jedne noi u njegovoj kui objesio i od toga umro.162 Nakon toga, sud je ne samo Gavru,
nego i sve ukuane pozvao da daju izjavu ta se zaista dogodilo, dakle, i Dau i djecu. Nemili dogaaj desio se krajem
decembra, a vijest je u listu Bosna bio objavljen u januaru
1875. godine. Epilog ovog dogaaja objavljen je u drugom
lanku, u aprilu iste godine, i iz njega saznajemo da je vlast
pokrenula istragu u vezi sa Siminom smru, ali da u ovoj
istragi nije se nalo da je reeni trgovac vinovnik smrti umrloga, ali je okrivljen time to je istoga sahranio nejavivi
stvar sudu radi pregleda. I radi toga kanjen je po propisu
Carskog kaznenog zakona, zatvorom od dva mjeseca i jedanaest dana.163 Pored zatvorske, Gavro je bio duan platiti i novanu kaznu u iznosu od pet utih meedija. Zatvorsku kaznu Gavro je odsluio cijelu, a u tampi je objavljeno
da poto se je reeno vrijeme zatvora navrilo ujemo da
je u slobodu puten.164 Iako novinski lanak ne govori o
tome, za ovaj in bio je optuen i neki Jovo, nismo sigurni
da li je to Dain brat ili neko drugi jer se prezime ne spo
161
162
163
164
Bosna, br. 447, 6. i 18. januar 1875. 2.

Bosna, br. 447, 6. i 18. januar 1875. 2.
Bosna, br. 458, 24. mart i 5. april 1875. 1.
Ibid
61
minje, ali je on puten nekoliko dana prije Gavre.165 Gavro

je proveo u zatvoru vie od dva mjeseca, a vidimo iz sauvane korespondencije da je njegovu trgovinu u to vrijeme
vodio Spasoje Poli, njegov momak od povjerenja. Ono
to je zaista neobino jeste da je cijela porodica zapravo
uestvovala u ukopavanju jadnog momka u vlastitom dvoritu. ta se zapravo desilo i zato su to uradili, teko je
utvrditi. Meutim, zatakavanje smrti od strane cijele porodice jednog od momaka koji je radio u njihovom duanu
i pomagao u kui, utjecalo je i na njihov ugled u drutvu,
koji je nakon ovog dogaaja bio znatno naruen.166 Jedino
dostupno pismo u fondu porodice koje ukazuje na ovaj
dogaaj, datirano je od 23. marta 1875. godine. Pismo je
potpisao spomenuti Spasoje, a dio koji govori o navedenom dogaaju glasi: i evo fala svemilosnom Bogu doemi
radosni dan kao da se jako rodija na ovoj vjest doe majstor Jefto donese dobar glas telegraf od tebe od 11. marta
vidim da si se pustio blagodarim Boga kad i taj sretni as
doe da Bog poivi Gospodara vjeno i sve njegove upravitelje. Da ih Bog poivi hvala Bogu i Bogorodici kad si ti
ve u svoj poso stupio tvoju kuu i djecu obradovo. A od
koga je da od Boga nae Bog mu sudio a Bog svemilostivi
i pravda pravda nikad zaginula nije i ja sam pak u Boga i
pravdu uzdo se Boga molio vie za te nego za mene ja sam
kao osuen kao brez (neitko jedna rije, op.a.) samo ovjek treba sve da zaboravi i posla gleda (...).167 Iz pisma
165 U pismu od Spasoja pisalo je: (...) i vidim da se nisi jo bio pustio
i Jovo kako puen i otio po tefter (...). ABiH, Fond Jeli, kutija br.
IX39, 23.3.1875.
166 Trgovaka kua Gavre Jelia je tad ve bila poslovno na velikom
gubitku, a ovaj dogaaj je utjecao i na ugled koji su imali kod veletrgovaca, kako u Sarajevu, tako i irom Bosanskog vilajeta, ali i kod
trgovaca izvan granica s kojima su poslovali. Opirnije vidi: Younis
H. 2012. 210211.
62
se jasno vidi da je Spasoje krivio nekoga zbog ovog to se

desilo njegovom gospodaru, ali nije naveo koga.168 Moemo samo pretpostaviti da su bili kivni na onog ko je
uope upoznao iru javnost s tim da se Simo objesio i
umro. Naalost, graa iz ovog perioda djelimino je sauvana, tako da nemamo podatke kako je ovaj dogaaj utjecao na Dau. Meutim, da je cijela porodica bila sretna
kada je Gavro izaao iz zatvora ukazuje podatak da je on
naruio iz Pazardika kutiju rahatlokuma kako bi poastio
svoje ukuane.169
Nakon ovog dogaaja, Daa se vie nije dopisivala sa
suprugom, bez obzira gdje se nalazio i koliko dugo je ostajao, ali nemamo sauvana ni pisma od njene rodbine. Naredni period koji je bio teak za Dau moemo rekonstruisati tek indirektno, kroz dostupna rijetka poslovna kao i
Aimova pisma, ali i tampu. Od godine 1868. u duanu
Gavre Jelia pojavljuje se Spasoje Poli, koji nije obini egrt niti momak koji je obavljao poslove za njega. On je vodio duan dok je Gavro bio na putu i savjetovao Gavru ta
da radi, koliko robe i po kojoj cijeni da kupi. Prema njihovoj sauvanoj korespondenciji, moemo pretpostaviti da je
Spasoje Poli ve tada bio partner u duanu Gavre Jelia.
Meutim, iako je bio partner u robi, ukoliko je on iao u
nabavku i bilo neophodno da se zadui, onda je on u temesu uvijek upisivao ime Gavre Jelia.170 To znai da, iako je
bio partner, nije imao pravo zaduivanja, dakle nije imao
nikakvo vlasnitvo u duanu ili robi. Stoga moemo pretpostaviti da je Spasoje, zapravo, bio partner samo u radu,
te da je za svoj rad i trud dobivao procenat. Od 1875. godine
168 Vlasnike trgovakih kua njihovi zaposlenici su uglavnom oslovljavali sa gospodar.
169 ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX39. Popis robe iz Pazarika 1875.
170 ABiH, FJ, kutija br.IX36.
63
dostupna pisma su iskljuivo poslovna i odnose se uglavnom na probleme u trgovini.171

171 Analizom poslovne korespondencije i trgovakih deftera moe se
rekonstruisati propadanje trgovake kue Gavre Jelia. Dostupni
defteri ukazuju da je Gavro imao prilino stabilnu dobit u sarajevskom duanu tokom sedme decenije 19. stoljea. On je 1864. godine
pazario sumu od 276.920,8 groa, naredne godine suma je iznosila
415.283,0 groa, dok je u 1869. godini pazar iznosio 673.121,19
groa. Dakle, niti jedne godine u ovoj deceniji nije bilo stagnacije
pazara u sarajevskom duanu. Meutim, ostala korespondencija
jasno ukazuje na opadanje znaaja i moi njihove trgovake kue,
to se moe povezati sa loim izborom poslova u koje je Gavro ulagao
svoju dobit. Prva loa investicija zbog koje je napravio znatne dugove, bila je trgovina bosanskim ljivama. S obzirom na njegove
dobre odnose sa ostalom trgovakom elitom, oni su mu pokuavali
pomoi koliko je to bilo u njihovoj mogunosti. Tako su Hadiristii,
1864. godine, otkupili njegove ljive koje su godinama stajale u Beu
kod Radovia. Merhemii su preko njega slali novac u Filib i Trnovu,
tako da je Gavro mogao jedno vrijeme raditi sa tim novcem, jer novac
nije morao odmah slati komisionarima u ove gradove, a Merhemii
nisu traili dodatne garancije niti su mu davali rok za isplatu. Jeftanovii su, takoer, nekoliko puta zajedno sa svojom robom na
umruku prebacili i Gavrinu. U martu 1867. godine Jeli je preko
Brkog poslao 363 eme ploa (tanke eljezne ploe) i 182.000 klinaca u Beograd. Meutim, prodaja nije bila na oekivanom nivou.
Suma koju je ova kua uloila u ploe i klince u toku 1867. godine
iznosila je 20.670 groa. Tek naredne godine u junu, znatna koliina
ploe i klinaca prodata je Salihu Hasanoviu na veresiju uz proviziju
od 2%. Provizija koju su beogradski trgovci naplatili Jeliu za ovaj
posao bila je velika, procentualno na robu 2% ali i 20 groa za trokove prilikom predavanja robe. Nakon toga Gavro je trgovinu em
ploama i klincima obustavio skoro cijelu deceniju, tanije do jula
1876. godine, kada se u dokumentima ponovo spominje otkup em
ploa iz Fojnice, koje su bile proslijeene u Be. U toku jeseni 1876.
godine Jeli je kupio 220 em ploa koje su kotale 7.400 groa. U
isporuci sa em ploama u Be poslao je i 82 komada saa. Gubitke
koje je imao na trgovini sa Beogradom, Gavro je pokuao pokriti
trgovinom sa rumelijskim gradovima preko kojih je slao robu u Istanbul i nabavljao u obratnom smjeru. Da je Gavro sve vie finansijski
propadao potvruje nam i podatak iz 1874. godine kada je bio
64
U narednom periodu, jedini dogaaj koji se moe okarakterisati kao sretan za porodicu bilo je to to je veliki poar,
koji je 1879. godine, opustoio skoro cijelu Sarajevsku ariju, zaobiao njihova kuu, koja je ostala netaknuta.172 U
to vrijeme Dain najstariji sin Aim najvjerovatnije pod pritiskom finansijskih problema, ali i naruene asti, poslan
je u Ljubljanu ne samo radi kolovanja, nego i posla. Kako
je to Daa podnijela ne moemo utvrditi, ali je i njemu pisala
rijetko, na to ukazuju Aimova pisma u kojima je molio i
oca i majku da mu piu ee.173 Aim je imao 14 godina kada
prisiljen sklopiti sporazum sa Moizeom Fincijem koji je trebao prodavati njegovu robu, ali pod uslovom da sebi uzima proviziju od 8%!
Ako nam je poznato da je realna i uobiajena provizija na preprodaju
robe koju su uzimale druge trgovake kue u Beu, pa i sama kua
Fincija, bila 2%, onda nam je jasno o kakvom se poslovnom dogovoru radi. Ovaj zakljuak potvruje i jedno pismo njegovog posrednika za duhan iz 1876. godine, u kojem ga je obavijestio da nije bio
u mogunosti kupiti ovaj artikal u ime njegove trgovake kue, jer
mu nije poslao dovoljno novca. Gavro je te godine umjesto duhana
kupio razne zaine. Svi Gavrini pokuaji da trgovaku kuu dovede
ponovno u status ugledne veletrgovine nisu uspjeli, a kada mu je
duan u velikom poaru 1879. godine izgorio prestala su i njegova
nadanja u to. ABiH, FJ, kutija br. IX36, pisma 02.03.1867,
28.03.1867., 27.04.1867., 08.05.1867., 26.06.1868., 27.06.1868.,
25.07.1867., 23.10.1876., 26.02.1877. ABiH, Fond Jeli, kutija
br.IX37, defter 18641869.
172 Dain brat Jovo je tom prilikom napisao da je: (...) zdravlje najpree, dok je Dimitrijevi iz Trsta napisao kako mu je drago da je
bar Gavro kuu spasio. ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX39,
1.9.1879. i 24.9.1879.
173 Aim je 14. januara 1879. napisao pismo u kojem ih je pitao zato
su ljuti na njega, pa mu nisu tri mjeseca nita pisali, a na poleini
pisma Gavro je napisao da su na ovo pismo odgovorili 7.2.1879. U
jednom pismu iz 1878. Gavro mu je napisao da on treba voditi posebnu biljenicu u kojoj e pisati kada je dobio pismo od babe, a
kada od mame, ali i to da je on esto na putu, pa mu ne stie pisati.
Vidi: ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX39, 12.11.1878. i 14.1.1879.
65
je otiao u Ljubljanu na kolovanje. Iako je tamo naao prijatelje teko mu je padalo to mu roditelji ne piu. Stalno
je pitao zato su ljuti, majci je pisma poinjao sa mila mati,
a ocu dragi babo.174 Nije nam poznato da li je Daa urgirala
da se Aim vrati iz Ljubljane ili da mu Gavro ee pie, ali
ukoliko i jeste to radila, onda je to bilo bez efekta, jer je ponekad Aim molio i po nekoliko mjeseci da mu otac odgovori.175 Gavro nije bio zadovoljan njegovim ponaanjem kada
je trebao obaviti poslove i smatrao je da se ponaa kao
dijete.176 Nakon kolovanja u Ljubljani, Aim se nije vratio
u Sarajevo roditeljima, nego je poeo trgovati zajedno s ocem
u drugim gradovima po Bosni. Godine 1882., od kada imamo
i posljednji podatak koji se odnosi na porodicu u njihovom
fondu, vidimo da su njih dvojica bili u Derventi. Godine
1882. u duanu Gavre Jelia pojavljuje se Petar Peut. On
vrlo brzo trgovaku kuu Gavre Jelia u potpunosti preuzima.177 To potvruje i podatak da na popisu trgovakih firmi
koju je objavila austrougarska vlast nema Jelia, ali se manufakturna firma Poli&Peut nalazi u registru.
174 Vidi: ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX39, 24.5.1878., 27.12.1878.
i 27.1.1879.
175 Naalost, nemamo niti jedno kompletno dostupno pismo koje je
Daa napisala Aimu.
176 U jednom pismu je napisao: Nego Bogu se moli i ui govorit za
svaku stvar rije pii kako se zove pa je zapii, pa opet vidi iz egeta.
Ti jesi ko onome u Trstu kad razbi inije a poe plakat klipan pa zar
od njega vidio te tako i ti?, a onda ga je savjetovao da slua gospodina direktora i gospoju da te pofale da si revnest (...). Vidi: ABiH,
177 H. Kreevljakovi pie da je Petar Peut doao iz Trebinja kao momak, da je radio kod Gavre Jelia i da je poslije zajedno sa skopskim
tabakom Muhamedom sinom hadi Beirovim preuzeo njegovu radnju. Analiza arhivske grae ukazuje da je Peut preuzeo Gavrin duan ali o Muhamedu sinu Beirovom nema nikakvog pomena. Vidi:
Hamdija Kreevljakovi, 1955. 114 fusnota 44.
66
I pored toga moemo rei da se Gavro nije predavao

iako je njegova trgovaka kua potpuno propala, on je poslove pokuavao pronai u drugim gradovima, iako je raspolagao ogranienim materijalnim sredstvima. Tokom jednog takvog poslovnog putovanja njegova kerka Ana napisala je pismo u kojem se nalaze posljednje sauvane
Daine reenice. Pismo je datirano 14. decembra 1882.
godine, a Daa je dopisala dvije reenice na kraju pisma, u
kojima je zajedno s Anom poslala poljupce sinu, i obavijestila ga da su njemu i ocu njih dvije u paket stavile i dvije
kabanice da im nebi bilo hladno. U pismu je Daa jo dopisala: Vrlo mi je neobino bez vas uvajte se zime ostajem
vas najljubaznije pozdravljaju i Aima, neka dobro slua.
Esam tvoja su Daa Gavre A. Elia.178
Nakon toga, izvori ute o tome ta se deavalo s Daom
i njenom porodicom, sve do 1890. godine.179 Te godine iz
jednog novinskog lanka saznajemo da je Daa bila u tako
tekoj finansijskoj situaciji da je bila primorana zbog dugova, prema Isaku A. Papi i Avramu J. Papi, prodati odreeni dio imovine na drabi. Kompletna imovina koja se
sastojala od pet nepokretnih dobara procijenjena je na poetnu cijenu od 8000 tor.180 Kako je dolo do tako teke
situacije i da li je zaista Daina imovina prodata, teko je
utvrditi. Meutim, ono to je zaista neobino jeste da je
imovina koja je bila na drabi bila na ime Dae Jeli. To bi
178 Nakon toga je pozdrave dopisala i Ana. Vidi: ABiH, Fond Jeli, kutija
br. IX39, 14.12.1882.
179 U aprilu 1889. godine, umro je Dain djever Jefto Jeli, u novinama je objavljen lanak u kojem je pored ostalog pisalo kako je
on nekada bio ugledan i imuan trgovac, (...) no docnije je s raznih
nedaa posrnuo u radnji i gotovo sve svoje imanje izgubio. Izgleda
da su oba brata doivjela istu sudbinu. Vidi: Sarajevski List,
28/4/1889. 4.
180 Sarajevski List, br.147, 10/12/1890. 4.
67
podrazumijevalo da je Gavro ve umro, te da je imovina

prela dijelom i na njeno ime. Ali Gavro je prema podacima
SrpskoPravoslavne optine, koja je i obavila sahranu umro
19. juna 1896. godine u 65 godini ivota,181 a u rubrici ko
je ostao iza njega navode se supruga Daa i djeca u Sarajevu. To bi moglo znaiti da je imovina, koja nije prodata
kada im je trgovina potpuno propala, prepisana na Daino
ime, to nije bilo uobiajeno. Takoer, u ulici u kojoj je navedeno da je Gavro umro i da mu je porodica ostala, na
popisu iz 1910. godine nema niko od Jelia.182 Interesantan
je i detalj koji je zapisan u Gavrinoj smrtovnici gdje su kao
oaloeni upisani Daa i djeca u Sarajevu. Da li su time
eljeli u posljednoj oporuci rei da se Gavro nije pomirio
sa Aimom koji nije ivio u Sarajevu, te je time bio iskljuen
i iz oaloenih, teko je utvrditi.
Ono to je zaista neobino jeste da nema podataka
kada je umrla Daa Jeli. Naime, na popisu umrlih u Sarajevu Dae nema.183 Moemo samo pretpostaviti da je
Daa nakon smrti supruga napustila Sarajevo i otila kod
sina Aima, koji se nikada nije vratio u Sarajevo, te da je
tamo najverovatnije i umrla.184 S obzirom da o tome u
181 Vidi napomenu br.47.
182 Zahvaljujem se Fuadu Orhanoviu koji mi je provjerio podatke iz
Popisa stanovnika Sarajeva 1910. godine, dok je popis bio u obradi.
183 U popisu umrlih u periodu 18441948. godine upisane su dvije Dae
Tanasi, kako se ona prezivala djevojaki. Meutim, niti jedna od
njih nije bila Daa Jeli. Prva je umrla 13.8.1895. u 66. godini ivota.
Ona nikako nije mogla biti Daa, supruga Gavre Jelia, jer je ona u
to vrijeme jo uvijek bila iva. Druga, Daa Tanasi, umrla je
16.8.1919. i nosila je to prezime kao udato, djevojaki se prezivala
elija. Vidi: SPO, Protokol umrlih.
184 Kao stanovnice Sarajeva 1897. godine spominju se u jednom lanku
Daine kerke Koka i Mara Jeli. lanak govori o dobrotvornoj zabavi u kojoj su svoj doprinos dale i njih dvije. Interesantno je da niti
68
dostupnoj grai nema podataka, uskraeni smo za detalje

ta se deavalo u onim godinama kada im je trgovina potpuno propala, imovina poela da se rasprodaje na drabi
i kada su problemi postali sastavni dio njihove svakodnevice.185
Koka koja je tada imala 35, niti Mara od 27 godina jo uvijek nisu
bile udate. Vidi: Bosanska Vila, 15/5/1897.
185 O posljednjim godinama ivota Dae Jeli saznali smo mnogo vie
od njenog praunuka, Aimovog unuka, knjievnika Miroljuba Todorovia. S obzirom da se ti podatci nalaze u prilogu ovog rada, smatrali smo da je najbolje ovaj dio ostaviti kao to je i bio u ve objavljenom radu sa mnogo upitnika, ali jasnom slikom koliko su mali
ljudi, neizmjerno vani za sagledavanje velikih i vanih politi
koekonomskodrutvenih dogaaja. Miroljubu Todoroviu is
kreno se zahvaljujemo na trudu, vremenu, elji i volji da se ova studija samostalno objavi.
69
Zakljuak
Izvorna graa koja nam govori o ivotu ena u posljednim decenijama osmanske uprave u Sarajevu dosta je
oskudna i parcijalna. Podatke o njima pronalazimo uglavnom u putopisima, memoarima, tampi i arhivskim dokumentima, a ponajmanje je onih koje su ene same o sebi
napisale. Dok su strani putopisi nastojali dati jednu opu
sliku ene u Bosni, u hronologijama i tampi o njima imamo
povremeno podatke u kojima se ena spominje tek ukoliko
se desio neki za iru javnost interesantan dogaaj u kojem
je uestvovala ili je umrla neka ena iz ugledne porodice.
Daa, supruga Gavre Jelia, je jedna od rijetkih ena
iz ovog perioda koja je zahvaljujui odreenim okolnostima
ostavila nekoliko linih pisama. Njena pisma ukazuju na
nain razmiljanja o ivotu i realnosti u kojim je ivjela
jedna ena. Iako Daina pisma govore uglavnom o njenom
odnosu sa suprugom, ona indirektno govore i o nekim prioritetima koje su ene imale u tom periodu. O njenom ivotu saznajemo i iz indirektnih dokumenata koji nam, iako
ne daju njen ugao vienja ivota, jasno ukazuju kroz ta je
sve ona prolazila. Nekada je njena utnja o problemima,
kojih je imala zaista mnogo, sasvim dovoljna da se vidi njen
stav i miljenje o njima. Iako Daa u pismima kako su godine prolazile mijenjala nain na koji je iskazivala ljubav,
brigu ili potovanje za svog supruga, ona sasvim oito pokuava ukazati i na svoje elje i potrebe, i to sasvim jasno.
Njena pisma su odraz i slika jednog vremena, ivota jedne
70
ene, za koju moemo sa sigurnou rei da je posljednje

godine ivota provela skromno i uz mnoge probleme koje
je imala, a koji 1856. godine, kada se udala i kada je dola
u Sarajevo, za nju nisu bili ni u snu mogui. Daa se udala
u bogatu i uglednu porodicu, i iako je to njoj kao mladoj
djevojci koja je po prvi put dola u Sarajevo izgledalo idealno, ubrzo je shvatila da joj je ivot priredio neto sasvim
drugo. U braku je provela punih 40 godina, u toku kojih je
preivjela smrt svoje estero djece, potpunu poslovnu propast svog supruga i njegov odlazak u zatvor, morala je svjedoiti na sudu s malom djecom zbog smrti njihovog zaposlenika, a njena imovina je bila ponuena na javnoj drabi.
Takoer, je preivljavala stalne probleme izmeu supruga
i njenog najstarijeg preivjelog sina Aima, kao i razdvojenost s njim. ivot Dae Jeli u svim njenim sretnim i manje
sretnim trenucima slika je ivota samo jedne ene u Sarajevu u drugoj polovini 19. stoljea, ivota koji je ona dijelila
sa svojom porodicom, ali ipak bila posebna i u svojoj svakodnevici jedinstvena.
71
Izvori i literatura
IZVORI
a) Neobjavljeni izvori
Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH), Sarajevo
Zbirka: Generalni Austrijski konzulat Sarajevo (GAKS);
Lini i porodini fondovi: HadiRisto Todorovi Hadiristii Sarajevo;
Lini i porodini fondovi: Jelii Sarajevo;
Bonjaki institut (BI), Sarajevo
Zbirka: Fakture 19. i 20. stoljee.
Historijski arhiv Sarajevo (HASA)
Porodini fond: Hadiabanovi;
Porodini fond: Kreo;
Porodini fond: Kumain;
Porodini fond: Zildi;
Porodini fond: Bakarevi;
Porodini i lini fond: Despii Sarajevo;
Porodini i lini fond: Hadiristi Sarajevo;
Porodini i lini fond: Jeftanovii Sarajevo.
Uprava: Statistiki odsjek Zemaljske vlade za BiH Popis
iteljstva u Bosni i Hercegovini Sarajevo 1910.
Nacionalna i Univerzitetska biblioteka BiH (NUB BiH),
Sarajevo:
Rukopisna zbirka: Rukopisi Makse Despia;
72
Orijentalni institut (OISA), Sarajevo:

Zbirka ANUBiH (ZANUBIH): Sidil Mula Muhameda Mestvice;
Zbirka ANUBiH (ZANUBIH): ikajet defteri.
Srpskopravoslavna optina, Sarajevo:
- Protokol umrlih,
Protokol krenih,
Protokol roenih,
Protokol vjenanih,
Regeste krenih,
Zapisnik krenih.
b) Objavljeni izvori:
Mestvica Mula M. 1970. Popis uzajamnog jamenja stanov
nitva u Sarajevu iz 1841. godine. Sarajevo: Muzej grada.
c) tampa:
Bosanska Vila, Sarajevo,
Bosanski Vjestnik, Sarajevo,
Bosna, Sarajevo,
Sarajevski List, Sarajevo.
d) Memoari, putopisi
Baeskija Mula M. 1987. Ljetopis 1746.1804. Sarajevo:
SarajevoPublishing.
Evans A. 1973. Pjeke kroz Bosnu i Hercegovinu tokom
ustanka augusta i septembra 1875. Sarajevo: Veselin Maslea.
Giljferding A. 1972. Putovanje po Hercegovini, Bosni i Sta
roj Srbiji. Sarajevo:Veselin Maslea
Hadihuseinovi S. S. Muvekkit. 1999. Povijest Bosne 2.
Sarajevo: ElKalem.
Hadiselimovi O. 1989. Na vratima istoka, engleski put
nici o Bosni i Hercegovini od 16. do 20. vijeka. Sarajevo:
Veselin Maslea
73
Renner H. 1900. HercegBosnom uzdu i poprijeko. Mitrovica: Naklada Hrvatske dionaarske tiskare (N.Dogan).
Roskiewicz J. 1868. Studien ber Bosnien und die Herce
govine. Leipzig und Wien: (prijevod se nalazi u Historijskom
arhivu Sarajevo).
ami M. 1981. Francuski putnici u Bosni i u Hercegovini
u XIX stoljeu 18361878. Sarajevo: Veselin Maslea
LITERATURA
a. Knjige
Bejti Alija, 1973. Ulice i trgovi Sarajeva, topografija, geneza
i toponimija Sarajevo: Muzej grada Sarajeva.
Despia kua. 2009. Sarajevo: Muzej grada Sarajeva.
Kreevljakovi H. 1991. Izabrana djela III. Sarajevo: Veselin Maslea.
Kuan V. 1934. Zdravstvene prilike starog Sarajeva. Beograd: tamparija Centralnog higijenskog zavoda.
Marui N. 2002. Istorija fotografije u Bosni i Hercegovini
do 1918. Tuzla: Fotosavez Bosne i Hercegovine
Skari V. 1985. Izabrana djela I. Sarajevo: Veselin Maslea.
b. lanci u asopisima i zbornicima radova
Bejti A. 1966. Alipaina mahala u Sarajevu. Prilozi za
prouavanje istorije Sarajeva, godina II, knjiga II. Sarajevo: Muzej grada Sarajeva. 1959.
arDrnda H. 2004. Vakufski objekti u Bosanskom sandaku. Prilozi za orijentalnu filologiju 5253. Sarajevo:
Orijentalni institut Sarajevo. 267294.
arDrnda H. 2007. Drutveni i pravni poloaj ene muslimanke u Osmanskoj Bosni. Znakovi vremena 37. Sarajevo: Nauno istraivaki institut IbnSina. 124153.
74
Filan K. 2007. Women Founders of Pious Endowments in

Ottoman Bosnia. Women in the Ottoman Balkans: Gender,
Culture and History. London NewYork: I. B. Tauris; Palgrave Macmillan. 99126.
Filan K. 2009. Sarajevo u 18. stoljeu: svijet mukaraca i
ena, Prema medmui Mula Mustafe Baeskije. Godinjak
Preporoda godina IX. Sarajevo: Bonjaka zajednica kulture. 305322.
Hajdarevi R. 1978. Zaostavtina iza Ahmed Munib ef.
Gloe, mutevelije i dabije Gazi Husrevbegova vakufa.
Anali IIIII. Sarajevo: Gazi Husrevbegova biblioteka.
193224.
Kreevljakovi H. 1995. izmeijski obrt i stara gradska
obua u BiH. Radovi br. III. knj. 2. Sarajevo: Nauno drutvo NR BiH.
OmanoviVeladi A. Sarajevske vakufname u Kadievoj
Hronici (18441877). Prilozi za orijentalnu filologiju 58.
Sarajevo: Orijentalni institut Sarajevo. 179205.
Skari V. 1976. Razvoj jedne sarajevske trgovake porodice. Graa ANUBiH XX, Odjeljenje drutvenih nauka
knjiga 16. Sarajevo: ANUBiH. 4766.
Tepi I. 1974. Trgovina Despia u prvoj polovini XIX vijeka. Godinjak Drutva istoriara (GDI) XX, 1972/73.
Sarajevo: Drutvo istoriara BiH. 65100.
Younis H. 2009. Osvrt na fond trgovake kue Jeli u Arhivu BiH. Graa Arhiva
Bosne i Hercegovine 1. Sarajevo: Arhiv Bosne i Hercegovine. 149154.
Younis H. 2014. Odnos prema pitanju asti u Sarajevu u
posljednjim decenijama osmanske uprave Molim vas,
kleim u ruku i nogu vas ljubim, smilujte se pa oprostite mi
pod vae krilo i u vau post samo mi ast sauvajte... Almanah 5758, Meunarodni nauni skup 100 godina od
odlaska Osmanlija sa Balkana, knjiga I, Podgorica: Udruenje Almanah Podgorica. 207224.
75
Younis H. 2014 Poloaj ene u posljednjim desetljeima

osmanske uprave u Sarajevu s posebnim osvrtom na ivot
Dae Jeli, Historijska traganja, br.13, Sarajevo: Institut
za historiju u Sarajevu. 187236.
c) lanci u tampi
Pertev. Slike iz starog Sarajeva Fata Zukanovice. Sara
jevski list prilog 44. Sarajevo. 1906. 7.
d) Neobjavljeni rukopisi
ehi Z. Sarajevo u putopisnoj literaturi na njemakom
jeziku 15311995. (knjiga u rukopisu, zahvaljujem se prof.
dr. Zijadu ehiu na ustupljenom rukopisu).
Younis H. 2012. Trgovaka elita u Sarajevu 18511878.
godine. (rukopis doktorske disertacije). Sarajevo: Filozofski
fakultet Univerziteta u Sarajevu.
76
Summary
Sources about life of women during the last decades
of the Ottoman rule in Sarajevo are scanty and partial. The
data about them are usually found in travelogues, memoirs,
media and archival documents and least of them were records composed by women themselves. Whereas foreign
travelogues tended to present a general image of a woman
in Bosnia, in the chronologies and media there are occasional records which mention women only if an interesting
event for the general public had happened in which a woman took part or if a woman from a prominent family died.
Daa, the wife of Gavro Jeli was one of the rare women
from this period, who by the virtue of certain circumstances, left several personal letters. Her letters show the way
of thinking about life and reality of a woman. Even though
Daas letters mainly speak about the relationship to her
husband, they indirectly speak about certain priorities that
women had during this period. We also learn about her life
from indirect documents which, although not offering her
views on life, clearly indicate what she was going trough.
Sometimes her silence about problems of which she had
many was sufficient to distinguish her attitude and opinion
about them. Even though over time Daa changed the way
she expressed her love, concern or respect for her husband,
she obviously attempted to stress her wishes and needs and
that very clearly. Her letters are also the reflection and an
image of a period, life of a woman for who we may certainly
77
argue that she spent the last years of her life humbly with
many problems that she, in 1856 when she got married and
came to Sarajevo, could not even have dreamt of. Daa was
married off into a rich and esteemed family and even though it seemed ideal to her as a young girl who came for the
first time to Sarajevo, she soon understood that life had
prepared something different for her. She spent 40 years
in a marriage, survived the death of her six children, the
total business fiasco of her husband, his imprisonment, she
had to stand as a witness in court with young children because of the death of their employee, she was forced to sell
her property at an auction and she was constantly exposed
to problems between her husband and her eldest son Aim
as well as the fact that she was separated from him. The life
of Daa Jeli in all its happy and less happy moments is a
picture of life of only one woman in Sarajevo in the second
half of the 19th century; the life she shared with her family,
but she was special and unique in her daily routine.
78
PISMA I PRILOZI
Napomena: sva prepiska je
vrena elektronskom potom
Zoran Stefanovi
[Beograd] 24. XII 2014.

,
(50 .)
. :
etvrti rad je Hane Younis, koja je, na osnovu
povijesnih izvora razliite provenijencije, oslikala
ivot ene u posljednjim desetljeima osmanske
uprave u Sarajevu. Pria o Dai Jeli, rekonstruirana prema sadrajima sauvanih pisama, pribliila nam je mnoge aspekte iz svakodnevice
jedne od srpskih trgovakih porodica u Sarajevu
u 19. stoljeu
, :
http://www.ceeol.com/aspx/issuedetails.aspx?issueid
=32685f6d-f2c2-44a0-952c-b404e10860ff&articleId
=c310e755-a0d6495091df-4ea88203d7e9
, .
,
79
POLOAJ ENE U POSLJEDNJIM

DESETLJEIMA OSMANSKE UPRAVE
U SARAJEVU S POSEBNIM OSVRTOM
NA IVOT DAE JELI
Translated Title: THE POSITION OF WOMEN
DURING THE LAST DECADES OF THE
OTTOMAN RULE IN SARAJEVO WITH
SPECIAL REFERENCE TO THE LIFE OF
DAA JELI
Publication: Historical Searches (13/2014)
Author Name: Younis, Hana;
Language: Bosnian
Subject: History
Issue: 13/2014
Page Range: 187236
No. of Pages: 50
File size: 1373 KB
Download Fee: (only for nonsubscribers) 4
Euro ()
Summary: Sources about life of women
during the last decades of the Ottoman rule
in Sarajevo are scanty and partial. []
Keywords: Ottoman Empire; 19th century;
woman; Daa Jeli; life; daily life
80
Miroljub Todorovi

Draga gospoo Younis,
od svog prijatelja Zorana Stefanovia, vlasnika i urednika Projekta Rastko sluajno saznah da ste ove godine
objavili veliku studiju o mojoj prababi Dai Jeli. Do te sluajnosti dolo je udno, da ne kaem udesno. Imam legat
u Istorijskom arhivu Beograda http://www.arhivbeograda.
org/index.php/rs/legattodorovic iji se popis ovih dana
kompletira i sreuje (vie stotina stranica dugogodinjeg
rada) kako bi se ukoriio i stavio u itaonicu na neposredno
korienje istraivaima. Gospoa Olga Latini, koja sreuje legat, zamolila me je da ovaj popis (rukopis) uputim
Zoranu Stefanoviu jer je saznala da Projeklat Rastko ima
program koji lovi tamparske pa ak i pravopisne greke.
Rukopis sam prosledio Zoranu s napomenom da ima i faktikih greaka koje e se naknadno ispraviti. Jedna od tih
greaka je da mi je Teofanija Jeli prababa. Teofanija Jeli,
ena moga dede Aima Jelia (Sarajevo 1865 Skoplje
1935), je moja baba, a prababa je Daa Jeli.
Godine 1990. dobio sam iz Sarajeva umrlicu mog pradede Gavre Jelia u kojoj je stajalo da je umro 1896 godine.
Podataka o tome gde je i kada roen nije bilo.
Neto o svojoj prababi saznao sam posredno u zagrebakom knjievnom listu Oko 1981. godine u tekstu In
memoriam povodom smrti Novaka Simia, Dainog
unuka, poznatog hrvatskog knjievnika i akademika. Tamo
je stajalo da je Mali Novak rastao uz majku i baku, snanu,
odreitu i odlunu enu, pred kojom je strahovao, kako se
prialo u Sarajevu, i sam ef policije.
I to je sve to o svojoj prababi Dai znam.
Nadam se, gospoo Younis da ete mi pomoi u ovom
traganju za svojim precima.
Srdano vas pozdravljam,
Miroljub Todorovi
81
Hana Younis
vao!
[Sarajevo] 26. XII 2014
Potovani gospodine Todorovi,

Moram vam priznati da me va mail izuzetno obrado-
S obzirom na teme koje istraujem porodica Jeli je

ve vie godina dio moje svakodnevnice, tako da me podatak da je Aim osnovao porodicu i nastavio uspjean ivot
zaista usreila!
Rad o vaoj prababi Dai Jeli ro. Tanasi sam ja ve
dugo vremena eljela objaviti. Naime, moja doktorska teza
se odnosi na sarajevsku trgovaku elitu 1851.1878. i tokom istraivanja pregledala sam sve porodine zbirke, u
sarajevskim arhivima, koje su ugavnom jo uvijek neobraene i potpuno nesreene. Trgovaka kua porodice Jeli
jedna je od pet elitnih trgovakih kua koje sam detaljno
analizirala. Moda su Jelii, sa Hadiristiima, i najzastupljeniji u njoj, ponajvie zbog arolikosti dostupne grae
koju njihova zbirka prua, ali i njihovog propadanja pred
kraj osmanske uprave u Bosni. Pisma Dae Jeli sam tada
ostavila za posebnu studiju, smatrajui da je ona kao linost
zasluila da bude spomenuta, a njena pria ispriana. Meutim, poseban problem mi je predstavljalo to to su dokumenti o Jeliima nakon Austrougarske okupacije rijetki
i to samo iz prvih godina, nakon toga se Dai gubio svaki
trag. Ja sam pretpostavila da je ona otila da ivi kod Aima,
vaeg dede, a naalost pogreno sam zakljuila da je Savka
umrla, iskljuivo zato to je nikad niko u dostupnim pismima nije spomenuo. Svaki detalj do kojeg sam uspjela
doi o Dai ja sam napisala u radu, dok o Jeliima ima vie
podataka u disertaciji.
82
Nakon objave sam sluajno pronala jo jedan dokumenat, tokom istraivanja potpuno druge teme, u kojem se
spominje Duan Jeli, brat vaeg dede Aima, iz godine
1903. kad je ivio u Bugojnu i traio dozvolu da erijatski
vjena Julku Nikoli (Julka je ve bila udata i to za popa,
te je crkveni brak bilo nemogue sklopiti).
Voljela bih da sam imala ove podatke koje ste mi proslijedili prije objave, rad bi zasigurno bio potpuniji.
aljem vam u prilogu dvije slike koje su objavljene,
original je naalost izgubljen, jednu sa vjenanja vaeg pradede Gave i prababe Dae iz 1856.g. i drugu iz 1871. godine.
Slike su objavljene po prvi put u knjizi autora Marui N.,
Istorija fotografije u Bosni i Hercegovini do 1918. Tuzla:
Fotosavez Bosne i Hercegovine, 2002.g, ja sam ih u navedenom radu o Dai takoer objavila. Takoer vam aljem
jedno pismo koje je va deda poslao svojoj majci Dai 24.
05. 1878.g pismo se nalazi u Arhivu BiH, Lini i porodini
fondovi: Jelii Sarajevo, u kutiji br. IX39.
U dokumentu u prilogu sam vam kopirala tri stranice
mog neobjavljenog doktorata u kojima se govori kratko o
istoriji porodice Jeli, vjerujem da e vam biti od koristi.
Nadam se da ste rad o Dai Jeli (objavljen u: Historijska
traganja br. 13, Izdava Institut za istoriju u Sarajevu,
Sarajevo, 2014.) ve dobili (ukoliko niste javite mi ja u
vam poslati), a mogu vam obeati da u vam disertaciju kad
bude objavljena, najvjerovatnije tokom 2015.g., ako Bog
da, poslati.
Ukoliko vam budem mogla bilo kako dodatno pomoi
rado u to uiniti.
Srdano
Hana Younis
83
Doktorska disertacija Trgovaka elita u

Sarajevu 1851.1878.
Str. 8991.
Trgovaka kua Jeli
Porodica Jeli doselila se u Sarajevo u 18. stoljeu.1
Prema pisanim podacima koji se nalaze u porodinoj zbirci,
ova porodica je krajem 18. stoljea ve bila nastanjena u
Sarajevu gdje se bavila trgovakim poslovima. Nekoliko
dosta oteenih i teko itljivih dokumenata iz 1802., 1805.
i 1808. godine, ukazuje na to da se Jefto Jeli, osniva trgovake kue Jeli u Sarajevu, ve tada aktivno bavio trgovinom.2 On se krajem 18. stoljea oenio Sofijom, koja je
bila porijeklom iz Pete. Prema jednom pismu adresiranom
na Sofiju od njene sestre Marije iz Pete, iz aprila 1797.
godine, moemo zakljuiti da je Sofijina porodica takoer
pripadala trgovakom sloju, kao i to da su joj roditelji ve
umrli.3 Njena sestra je posjedovala duan, ali je, ini se
vrlo esto, imala probleme zbog toga.4 Meutim, i pored
ovako bliskih rodbinskih veza, nemamo podatke da je tr1
Skari navodi da su se Jelii doselili u Sarajevo sredinom 18. stoljea

iz Branog Dola kod Bilee. Vidi: Vladislav Skari, Izabrana djela I,
161.
S obzirom na sauvanu grau moemo zakljuiti da je Aleksa sin

Jefte i Sofije Jeli najvjerovatnije, roen 1795. godine.
Sofija je imala jednu sestru Mariju i dva brata, Marka, koji nije u bio
Peti, i Antu koji je ivio sa sestrom Marijom. Anto je bio jo uvijek
mali, pa je mogue da je Marija naslijedila oev duan. Vidi: ABiH,
FJ, kutija br.IX31
Ona u jednom pismu opisuje kako su joj potpuno polomili radnju,

te kako su momka koji je radio u njemu objesili za zid. Ona dalje pie
kako su se, nakon to je izbavila momka njih dvoje sklonili u varoku kuu. Ibid.
84
govaka kua Jeli, pored privatne, odravala i poslovne

odnose sa Sofijinom porodicom u Peti.5
S obzirom na dostupnu grau, teko je utvrditi da li je
trgovaka kua Jeli profitirala u periodu pamune trgovine, poetkom 19. stoljea. Ali jedno pismo iz 1815. godine, govori o dosta ivim trgovakim vezama koje je Jefto
imao sa trgovcem Filipom iz Splita, koji je trgovao pamukom sa trgovakom kuom Budimli, to nam ukazuje na
mogunost njihovog udjela u pamunoj trgovini.
U prvim decenijama 19. stoljea Jeli aktivno trguje,
pored Bosanskog ejaleta, sa ostalim dijelovima Osmanskog
carstva, a posebno Rumelijom, kao i sa Dalmacijom.6 Iz
sauvane prepiske moemo zakljuiti da je ova trgovaka
kua dosta postepeno irila svoje poslove.
Jefto Jeli je, najvjerovatnije, imao samo jednog sina
Aleksu, koji se 1818/19. godine oenio i naslijedio trgovaku
kuu.7 Godine 1841. Aleksa je imao 46 godina, ivio je sa
porodicom u Ferhadija mahali u kui br. 15. Prema podacima iz popisa uzajamne jamevine stanovnika Sarajeva,
vidimo da je Aleksa, te godine, imao tri sina, Jeftu od 20 godina, Gavru od 12 godina, i Ristu koji je imao samo 2 godine.8
5
Godine 1815., za razliku od Jelia, trgovaka kua Hadiristia je

vodila aktivnu trgovaku korespondenciju sa Petom. Uporedi:
ABiH, FJ, kutija br.IX31: ABiH, FH, kutija br.IX21.
ABiH, FJ, kutije br.IX31, IX32.
Jefto je najvjerovatnije te godine preminuo, jer se vie nije spominjao u dokumentima, a Aleksa je svom najstarijem sinu dvije godine
nakon toga dao ime po ocu.
Risto se vie ne spominje pa pretpostavljamo da je kao mlad preminuo, a Gavro se u pasou iz 1866. godine navodi kao 39godinjak,
ali isti podatak upisan mu je u paso i tri godine poslije. Vidi: Hana
Younis, Osvrt na fond trgovake kue Jeli u Arhivu BiH, u: Graa
Arhiva Bosne i Hercegovine, br.1, Sarajevo, 2009., 152153.: ABiH,
FJ, kutija br. IX36.
85
Trgovinu Aleksa vodi samostalno, sve dok njegov najstariji sin nije stasao da moe preuzeti dio odgovornosti u
duanu. Na trgovaka putovanja Aleksa je takoer putovao
sam, godine 1829. otputovao je u nabavku robe u Pazar, a
u duanu je ostavio Jovu uria.9
Najstariji sin Jefto u trgovakim poslovima je poeo
pomagati ocu prije 1845. godine, dok je 8 godina mlai
Gavro poeo raditi oko 1847. godine, kada se poinje spominjati u trgovakoj korespodenciji.10 Meutim, nijedan
od njih se nije smatrao glavnim trgovcem, tako se trgovaka
korespodencija nije oslovljava na njih, nego iskljuivo na
njihovog oca Aleksu. Tek nakon njegove smrti 20. augusta
1852. godine, braa Jefto i Gavro su preuzeli poslove trgovake kue Jeli.11
Aleksa Jeli je naslijedio oevu trgovinu, koju je vodio
samostalno skoro pola stoljea. Trgovaka kua Jeli je sredinom 19. stoljea znatno proirila svoje poslove prvenstveno unutar Bosanskog ejaleta, a zatim i na vane trgovake centre u Osmanskom carstvu, kao i na zapadnoeuropske centre.12
Do podjele kompletne imovine dolo je tek etiri godine nakon smrti Alekse Jelia. Gavro i Jefto su prvih godina nakon smrti oca pokuavali izgladiti sve nesporazume
i zajedniki voditi trgovaku kuu. U tom periodu se pri9
Skari spominje Stojana uria koji se bavio trgovinom i imao duan

u Velikom uriluku, sa braom Skariima. Moemo samo pretpostaviti da je spomenuti uro bio Stojanov otac. Vidi: Vladislav Skari, Izabrana djela I, 253.
10 ABiH, FJ, kutija br.IX32.

11 Ibid.
12 Jelii sredinom 19. stoljea trguju i sa: Taslidom, Pazarom, Istanbulom, Beom, Trnovom, ibenikom, Uupom, Dubrovnikom,
Filibom, Zemunom i Trstom. Ibid.
86
vatni odnos brae prilino naruio, iako se to u trgovakim

poslovima nije osjetilo. Meutim, privatna pisma ukazuju
da je podjela, neminovno, slijedila.13
Trgovinu braa, Jefto i Gavro, zajedniki su vodili kao
trea generacija trgovaca sve do 1856. godine, kada su podijelili nasljeenu imovinu. Oev duan naslijedio je Gavro,
koji je bio mlai, ali su ga po svemu sudei trgovaki poslovi
vie interesovali. Jefto je preuzeo duan koji su imali u izmeiluku.14 Trgovaka kua Jelia bila je sve do smrti
Alekse prepoznatljiva po njenoj marki koju je Aleksa napravio tako to je sastavio inicijale svog imena i prezimena
AE.15 Nakon to su Gavro i Jefto podijelili trgovake poslove, prepoznatljiva oznaka, od preklopljena dva slova AE,
pretvorena je u dvije odvojene marke Jefto je dodao inicijal
svog imena, a Gavro svoga, tako da su nove marke bile JAE
i GAE.16 Formiranjem odvojenih trgovakih marki Jelii
su jasno dali do znanja ostalim trgovcima da je svaki od
njih samostalni vlasnik svoje trgovake kue.17
13 U pismu od njihove tetke iz Kikinde, napisanom povodom smrti

Alekse pisalo je nakon to ste ostali sami izmeu sebe, jedno drugo
razgovarajte, i blaite, i nezaboravite to savita vaega potome radite,
i pazite se i zbijte se, slono ivite, ako elite da i u budue svaku
sreu poruite ABiH, FJ, kutija br. IX31.
14 ABiH, FJ, kutija br. IX32.
15 Jelii se tek u sedmoj deceniji povremeno nazivaju Jeli sve do tada
oni se potpisuju sa Eli.
16 Interesantno je da bez obzira na ove jednostavno sastavljene trgovake marke, nismo naili niti na jednu zloupotrebu iste ili neki
problem vezan za nju. ABiH, FJ, kutija br.IX32.
17 U periodu od oeve smrti pa do diobe vlasnitva poslovi su se obavljali sa potpisom Sinovi Alekse Elia ili Gavro i Jefto Eli.
87
Miroljub Todorovi

Draga gospoo Younis
Veoma sam uzbuen vaim pismom i dokumentima
koje ste mi poslali. U tom uzbuenju hteo sam vae pismo
da prosledim svom sinu Viktoru u ikago koji se veoma
interesuje za poreklo nae porodice, pa sam pisamce upueno njemu grekom poslao vama.
Ovo o Gunduliu govorila je moja majka Stojka, erka
Aima Jelia, tvrdei da je porodica Jeli imala rodoslov na
pergamentu da potie, po enskoj liniji od Gundulia. Neto
tako, da je plemenita, pominjao je i Novak Simi u nekim
razgovorima.
O svemu tome, ako vas bude interesovalo: o mom dedi
Aimu, njegovoj sestri Savki Jeli Simi pisau vam opirnije kada se preveliko uzbuenje povodom vaih otkria
smiri i kada prou praznini dani,
Uz srdaan pozdrav,
elim vam sve najbolje u Novoj istraivakoj i stvaralakoj godini,
Miroljub Todorovi
88
Miroljub Todorovi
[Beograd] 2. januar 2015.

Draga gospoo Hana,
evo, posle velikog i lepog uzbuenja koje sam doiveo
posle vaih izuzetnih otkria, da nastavimo sagu o porodici
Jeli. To e ovog puta biti moja pria o Aimu Jeliu poto
videh da ste bili zainteresovani za njegovu sudbinu.
Po kazivanju moje majke Stojke Jeli (Koani, Istona
Makedonija 1906. Beograd 1988.) Aim je zavrio trgovaku akademiju u Lajpcigu. Poetkom 1891 (videti
lanak Smrt uitelja Aima Jelia, list Vardar, 3. XII
1935, Skoplje) on dolazi u Makedoniju gde je u poetku
bio uitelj a kasnije prosvetni nadzornik za Makedoniju i
Kosovo i Metohiju. Druio se sa Vasom Pelagiem i srpskim konzulima u Pritini i Skoplju, Nuiem i Milanom
Rakiem. Zbog svog rada na oslobaanju od Otomanske
imperije zatvoren je, bio muen i osuen na smrt, ali je
intervencijom srpske vlade i regenta Aleksandra Karaorevia bio pomilovan. Uestvovao je u Balkanskom i Prvom svetskom ratu. enio se dva puta. Od prve ene imao
je dve erke i petoro unuadi. Od druge, moje babe Teofanije imao je estoro ive dece. Moja majka Stojka, uiteljica, najstarija, zatim Nada Jeli Bali profesorka francuskog jezika. Nada je bila udata za Fehima Balia rodom
iz Bosanske Krajine. Fehim je zavrio geografiju na Beogradskom univerzitetu, a doktorirao u Zagrebu. Bio je
profesor u Niu na Pedagokoj akademiji i kasnije na Pritinskom univerzitetu.
Posle dve erke dola su i etiri sina: Gavrilo, Duan,
Jovan i Sreten. Sretena je dobio 1920. u svojoj 55 goddini.
89
Od ove dece imao je desetoro unuadi. Naalost, svi smo

roeni posle deda Aimove smrti. Umro je u Skoplju 1935.
godine oaljen kao nacionalni radnik i borac. (Videti napred pomenuti list Vardar).
Po prii moje majke deda je imao dva brata i dve (?)
sestre. Jedan od brae, u svojim trgovakim ili lutalakim
puteestvijima doao je ak do Kine. Drugi se obogatio u
Egiptu ali umro bez poroda (naslednika) pa je bogatstvo
pripalo Britanskoj imperiji. Deda Aim nije imao para da
se parnii s Englezima. Da li je to porodina bajka ili istina,
ne znam.
Sestra Aimova Tatjana (Savka) bila je lepotica i
predstavljala je Bosnu na svetskoj izlobi u Parizu 1900.
godine. U nju se tada zaljubio hrvatski knjievnik Antun
Gustav Mato. Od te ljubavi zbog verske i klasne razlike nije
bilo nita ali su Savka i Mato jo neko vreme nastavili da
se dopisuju.
Tatjana (Savka) se udala u Vare za trgovca Milana
Simia. Simi je kao trgovac propao i napustio porodicu.
Savka je ostala sa dvoje male dece u ijem je odgajanju pomagala i majka Daa.
I ovde prii o Jeliima nije kraj. Kao to ste videli iz
prolog mejla, koji sam umesto da ga uputim svom sinu,
grekom uputio vama, tu su se umeali i Gundulii.
Moja majka, koja je kao najstarije Aimovo dete, bila
mnogo bolje od ostalih upoznata sa istorijatom porodice
Jeli, tvrdila je da su poreklom iz Hercegovine (to ste vi i
dokazali) i da su imali rodoslov ispisan na pergamentu da,
po enskoj liniji, potiu o Gundulia (porodice Gunduli).
Pa sada, da li je i to porodina bajka, ili istina moete samo
vi da potvrdite jer bolje od svih poznajete istoriju Jelia a i
najblii ste izvorima.
90
Ja poslednjih dvadesetak godina, u Beogradu, stanujem u ulici koja se zove Gunduliev venac, pa esto prijateljima u ali kaem, kako sam sada siguran u rukama
svog dalekog pretka.
Miroljub Todorovi
P. S.
Va rad o Dai Jeli nemam, sem kraeg inserta, na
engleskom, koji sam dobio od svog prijatelja Stefanovia,
pa vas molim da mi ga poaljete.
M. T.
91
Hana Younis
[Sarajevo] 2. I 2015.
Potovani gospodine Todorovi,
Hvala vam na ovim podatcima, zaista su interesantni,
vidim da se Aim kao deda njegov dva puta enio! Trenutno
sam na kratkom odmoru pa nisam u mogunosti poslati
vam rad o Dai ali im se vratim to u uraditi, tu ete vidjeti
i druge podatke koji e vam sigurno biti interesantni.
Srdano,
Hana Younis
Hana Younis
Dragi gospodine Todorovi,

Moram vam rei da sam i ja bila prilino uzbuena
zbog vaeg pisma, Dau sam zbog svakodnevnog druenja
sa njenim pismima poela smatrati svojom, a evo sad je
dijelim sa vama i to je krasno.
Zaista sam oduevljena podatcima koje ste mi poslali
i sada nekako imam kompletniju sliku. to se tie podataka
o kolovanju vaeg dede Aima, ja mogu na osnovu grae
samo rei da se on kolovao u Ljubljani, imao je, ukoliko je
Savka ostala iva, etiri sestre Anu, najstariju, zatim Joku
koju su nekad zvali Koka i Maru. Jedan njegov brat Duan
se spominje u dokumentima, ali on je 1903. godine bio u
Bugojnu, da li je poslije neuspjelog pokuaja sklapanja
braka otiao za Egipat, ja bez dokumenata nisam u mogunosti potvrditi, ostala braa su prema dokumentima poumirala jo dok su bili mali.
Pitanje veze sa Gunduliima je zaista interesantno, ve
sam vam poslala dio doktorata u kojem se vidi da su Jelii
iz Hercegovine doselili u Sarajevo, meutim enska linija
je meni uvijek bila interesantna, poevi od Sofije, supruge
Jefte Jelia (?1818/1819 Sarajevo). Vidite, prvo sauvano
pismo u zbirci je od 23. 04. 1797. godine, a napisala ga je
92
Mara iz Pete sestri Sofiji u Sarajevo, to pismo sam oznaila

kao ensko pismo, u njemu je ona obavijestila sestru o
njenoj trgovini i zdravlju, iz istog se moe zakljuiti da su
se njih dvije dopisivale povremeno, ali naalost samo ovo
pismo je sauvano. Zato vam ovo piem, naime ja nisam
u mogunosti ak niti pretpostaviti neto ukoliko nemam
neki konkretan dokaz na koji se mogu pozvati, tako da ne
mogu tvrditi ali ni opovrgnuti porodinu priu o Gunduliima. Mogu vam samo u tom smjeru rei da se iz navedenog
pisma moe zakljuiti da Mara nije bila porijeklom iz Pete,
te da ostali dokumenti ne daju podatak odakle bi ona i Sofija mogle biti, ja samo mogu pretpostaviti da nisu iz Sarajeva s obzirom da se njihova rodbina ne spominje u redovnim pozdravima. Naredna ena je Gavrina mama, tj. prva
supruga Alekse Jelia; ko je bila ona teko je utvrditi, jer
niti jedan od dokumenata koje sam pregledala o njoj nita
ne govore; meutim Aleksina druga supruga se zvala Jovanka, a Gavro sa njom nije bio u dobrim odnosima. Nakon
toga dolazi Daa i o njoj ete proitati detalje u radu. Dakle,
Sofija bi moda mogla biti klju porodine prie o Gunduliima, moram istai da je vrlo vano to to su ona i njena
sestra u tom periodu bile pismene, ali gdje su se kolovale
i gdje je ostatak njihove porodice to zaista ne znam. Takoer vam skreem panju da nema podataka da li je Sofija
doselila sa Jeftom ili se Jefto oenio poslije.
Dragi gospodine Todorovi, voljela bih da vam mogu
vie pomoi, ali moje interesovanje je bilo vie usmjereno
na trgovinu uopte u drugoj polovini 19. stoljea, a ostale
podatke sam sakupila vie radi sebe, kako bi mi slika odreenih dogaaja u kasnijem periodu bila jasnija.
aljem vam u prilogu rad o Dai, u nadi da e vam biti
od koristi.
Srdano,
Hana Younis
93
Miroljub Todorovi
Beograd, 11. I 2015.

Draga Hana,
sve to ste mi poslali vie je nego korisno i inspirativno.
Prema vaim istraivanjima uspeo sam da uem u trag porekla svoje porodice unazad vie od dvesta godina. Va tekst
o Dai Jeli je pravo romaneskno tivo koje evo itam vie
puta imajui u svesti jasnu sliku ene, i porodinih prilika,
iz tog vremena. Iako pisan naunoistraivakim jezikom,
tekst nije suv ve iv i uzbudljiv, knjievnojeziki dobro
oblikovan kao prava literarna fikcija. Vidi se da ste ga pisali
s ljubavlju kao neko ko se duhovno poistovetio sa Daom i
njenom porodicom iz tog vremena.
Nedavno je ovde, na Radio Beogradu, bio razgovor o
mom delu i signalizmu koji su vodili dvoje mladih doktoranata knjievnosti. Moj sin koji je taj razgovor sluao javio
mi se ovim reima: Zna ja sam tvoje bioloko dete, a ovo
dvoje su tvoja duhovna deca. Tako i u ovom sluaju, ja sam
bioloki potomak prababe Dae i porodice Jeli, a vi ste
njihov duhovni potomak.
Da sam mlai, neoptereen starakim boljkama, pokuao bih da napiem roman o svojoj prababi na osnovu
podataka koje ste vi pronali i istraili. Ovako, sve to ste
mi poslali, i to ete mi postati, zajedno sa naom prepiskom, nai e se u mom legatu u Istorijskom arhivu Beograda, pa e neko, ako bude zainteresovan i inspirisan,
moda i knjievno oiveti Dau i porodicu Jeli.
Povodom Daine smrti izneo bih neke stvari koje su
mi jo iz detinjstva ostale u seanju. Prema reima moje
majke baka Daa je doivela duboku starost. Ako uzmemo
da je Gavro roen 1831. (umro 1896 u 65 godini), a da je
Daa, po vaem navodu bila dosta mlaa, onda bi ona
mogla biti roena oko 1840. godine. U tom sluaju Daa bi
poetkom dvadesetog veka imala oko 60 godina. Ona je
94
posle Danice (1877) rodila jo jedno dete Tatjanu koju su

zvali Savka ili Tata. Tatjana je, kako sam naveo u prolom
mejlu, predstavljala Bosnu na Svetskoj izlobi u Parizu
1900. godine. O tome mora da postoje neki podaci u ondanjoj sarajevskoj tampi ili slubenim dokumentima.
Ona se kasnije udala za trgovca iz Varea Milana Simia,
koji je finansijski propao i napustio porodicu ostavivi Tatjanu sa dvoje male dece: Novakom i Mirom (Mirjana?). U
odgajanju dece, to se vidi iz materijala koje aljem, pomagala joj je majka Daa. To je ve i vreme Prvog svetskog
rata. Po meni, baka Daa je preivela rat i umrla negde
dvadesetih godina prolog veka u osamdeset i nekoj godini.
Ako je nema u sarajevskim knjigama umrlih, moda je
umrla kod erke u Vareu i tamo sahranjena.
Novak je posle Varea, gde je roen, i Sarajeva, otiao
u Zagreb gde se proslavio kao knjievnik, postao akademik
JAZU, i gde je umro 1981. godine. U jednoj od svojih prvih
knjiga pripovedaka Suton Talihana on je opisao propadanje starih trgovakih porodica u Sarajevu.
Njegova sestra Mira Simi, udata Vukovi, ivela je u
Beogradu. Kod nje sam, krajem pedesetih godina, kao student, jedno kratko vreme stanovao sa svojom sestrom od
tetke Ljiljom Bali. Njen sin Predrag Vukovi, bio je poznati
novinar beogradskog nedeljnika NIN, dopisnik iz Moskve.
udi me da u dokumentaciji o Jeliima (pisma i ostalo)
nema pomena o njihovoj krsnoj slavi Joakim i Ana (22
septembar), u narodu poznatija kao Aim i Ana ili Mala
gospojina. Joakim (Aim) i Ana su bili roditelji Bogorodice,
baba i deda Isusa Hrista. Poznaje ih i islamska religija. Jelii imaju ikonu sa Joakimom i Anom staru vie od dvesta
godina. Ikona se daje najstarijem mukom detetu. Tako je
Gavro dao ovu ikonu Aimu a Aim svom najstarijem sinu,
mom ujaku, Gavrilu Jeliu. Gavrilo (Gavra), dao je ikonu
svom srednjem sinu Vladi (Vladeta Jeli) poto stariji Srba
95
(Srboljub) nije imao muke dece. Vlada je dugo sam slavio

slavu (opisao sam to u svom Dnevniku), a sada je slavi i
njegov mlai brat Aim koji sa porodicom ivi u Novom
Sadu. Kao to se vidi i deca su dobijala imena po tim slavskim svetiteljima (Aim i Ana).
to se Gundulia tie, posle vaeg otkria da Jelii potiu iz okoline Bilea (Istona Hercegovina) veza s porodicom Gunduli postaje neto izglednija. Blizu smo Dubrovnika, trag je tu, ali bez vrih dokaza ne moemo neto
kategoriki tvrditi. Mene, pak, Brani Do i porodina saga o
rodoslovu uveravaju da u toj prii ima istine. Pretpostavljam da bi se neki dokazi mogli nai u Dubrovakom arhivu.
U nadi da ova pria o Dai i Jeliima jo nije zavrena,
srdano vas pozdravljam,
Miroljub Todorovi
P. S.
aljem vam neto od materijala u kojima se vidi da je
Daa Jeli ivela i u dvadesetom veku. Sve je to vezano za
njenog unuka Novaka Simia. Tu su i dve fotografije Aima
Jelia iz mlaih dana koje se sada nalaze u mom legatu u
Istorijskom arhivu Beograda.
Novaka sam stavio na Srpsku vikipediju (nema ga na
Hrvatskoj i Bosanskoj vikipediji), a tekst Da li je Novak
Simi i srpski pisac? objavio sam u Knjievnim novinama
broj 12001201, aprilmaj, 2012, str. 5. To je moj pokuaj
da Novaka uvedem u srpsku knjievnost, gde mu je, pored
hrvatske, gde uiva znaajan ugled, takoe mesto. Neosporna je njegova velika uloga i u bosanskohercegovakoj
knjievnosti, ne samo po mestu roenja ve i po motivima
i ljudima koje je u svom delu obraivao i prikazivao.
M. T.
96
1858 .
97

98
99
100

1909.
.
101
Alija Bejti
Ulica Jelia u Sarajevu

... Ulica u sreditu grada, u blizini Katedrale, razvijena
izmeu Vase Miskina ulice i Titove. Nastala je u tursko doba
u okviru Mahale Ferhadije koja se ve formirala u drugoj
polovini 16. vijeka oko dananje damije Ferhadije u Vase
Miskina ulici iz 1562. godine.
Dananji naziv ulice potjee, takoer, iz turskog vremena, iz zadnjih decenija turskog perioda, a nastao je po
prezimenu jednog od dvojice brae Jelia, Gavri ili Jefti,
koji su bili uveni predokupacioni trgovci urijskom robom, a ija je porodica ovamo doselila iz Branog Dola u
bilekom kraju najkasnije krajem 18. vijeka. Upravo u toj
ulici imala su braa porodinu kuu pa otud i uzrona veza
takvog naziva ulice.
(Iz knjige Alije Bejtia, Ulice i trgovi u Sarajevu, topografija,
geneza i toponimija, Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1973.)
102
Miroljub Todorovi
Iz Dnevnika
etvrtak, 23. novembar 1981.
Ovih dana umro je u Zagrebu knjievnik Novak Simi,

brat od tetke moje majke. Jo u detinjstvu sluao sam prie
o njemu, o poznatoj porodici Jeli iz Sarajeva, iji je i on
potomak, po enskoj liniji, bio. ()
U Oku In memoriam pie Duko Areina:
Umro je Novak Simi. Akademik, pjesnik, pripovjeda, romansijer, kritiar. Pisac bogata, slojevita
i specifina djela. Samosvojna stvaralaka linost, na
alost jo uvijek nedovoljno poznata u odnosu na ono
to nam je ostavila kao trajnu vrijednost u prostorima
ovih naih jugoslavenskih knjievnosti.
Novak Simi roen je u Vareu 14. sijenja 1906.
godine, u malom bosanskom mjestu poznatom po eljeznoj rudi i bogatim umama. Otac Milan iz osiromaene trgovake obitelji Simia, majka Tatjana
(Savka) iz talihanske sarajevske trgovake obitelji
Jelia. (I danas jedna ulica u Sarajevu nosi ime po toj
obitelji!). Godine 1911. obitelj seli u Sarajevo a 1913.
otac Milan, pustolov i skitnica nepoznata boravita
(kako napisa sam Novak Simi prijatelju Jovanu Popoviu 16. svibnja 1928), naputa obitelj. Mali Novak
raste uz majku i baku, snanu, odreitu i odlunu enu,
pred kojom je strahovao, kako se prialo u Sarajevu, i
103
sam ef policije. Rastao je u nemirnim igrama na

uskim baarijskim ulicama, i tipino sarajevskoj izmijeanosti vjera i nacija, polazi osnovnu kolu i gimnaziju, trgovaku akademiju, mladalaki se zaljubljivao, pa bjeao i od kue. Godine 1923. pobjegao je
u selo Rudanku (kasnije motiv njegovih djela!) i pola
godine radio kao umski radnik. (Radio sam na pilani
10 sati dnevno, i umoran lijegao.) Nakon diplomiranja od 19251927. radi u sarajevskoj tvornici ilima.
Ve tada pokuava objelodaniti svoje prve knjievne
radove pjesme, ali ga urednici asopisa odbijaju.
Godine 1927. Novak Simi prelazi u Zagreb, ko
me e ostati vjeran do smrti, polae diferencijalne ispite i upisuje se na visoku ekonomsku kolu. Te iste
godine u Vijencu objavljuje prve pjesme (Sentimentalne pjesme, Utjeha), a ve slijedee godine objavljuje i prozne fragmente
(Miroljub Todorovi Dnevnik signalizma,
Tardis, Beograd, 2012, str. 165167)
104

?

. ,

,[1] . ,
, . ( . .) .[2]

.[3]
, ,
. ,
1976. , ,
, ,
1980. ,
, .

105
, 1997. ,
.
, ,
, ,
.
,
, , , ,
. ,
,
.
, ,

:

.
( , , 2008), , .

(, , 1983)
( )
(1929).
: , , , . ?

?
, ,
,
,
. ,
106
, , ,
,
?
[1] . ,
, 1987, . 368 369.
[2] . ,
, 2003, . 393.
[3] , . 394.
( , ,
12001201, 2012, . 5)
107
108

(, 14. 1906 , 19.
1981) .
() 1906.
. ()
, ,

.

.

.

.

( )
.
(), , 1936.
, , 1937.
, , 1937.
, , 1938.
, , 1940.
, , 1946.
, , 1947.
109
, , 1949.
, , 1952.
, , 1955.
, , 1958.
,
( ), ,
, 1976.
, ,
, 1984, . 744.
, ,
, 1987, . 368369 517
518.
,
( ), , 1997.
,
, , 2003, . 393394.
:
, 2012.
,
110
, , 1932.
111
Hana Younis

Dragi gospodine Todorovi,
Iskreno vam se zahvaljujem na lijepim rijeima i komentarima na moj lanak, vai komentari mi posebno
mnogo znae.
Slike koje ste mi poslali su zaista divne, Aim je bio
ba lijep ovjek i mislim da je liio na Dau i Tanasie fiziki. Nadam se da mi dozvoljavate da, ukoliko se nekad
ponovno budem bavila Jeliima, objavim slike i vas stavim
kao izvor (to neu uraditi bez vae dozvole, naravno). Slaem se sa vama da je Daa najvjerovatnije umrla u Vareu,
meni su u SrpskoPravoslavnoj optini savjetovali, obzirom da je nema u Sarajevu, da pogledam u Tenju, njenom
rodnom gradu. Meutim, ja sam nekako bila sigurna da
ona nije umrla u Tenju, nego negdje kod nekog od svoje
djece. Iskreno da vam kaem, ja mislim da je ona zasluila
glavni lik romana, ima tu divnih detalja o njenom ivotu
koji bi se knjievno mogli doarati, bez naunih ogranienja
obaveze da se svaki podatak mora potkrijepiti izvorom.
Hvala vam za podatke o krsnoj slavi, ja sam pretpostavljala da je u septembru, ali u pismima koja sam ja pregledala ona se konkretno ne spominje. to se tie vaeg
roaka, akademika Novaka Simia, ja sam odmah nakon
vaeg prvog javljanja pronala ba knjigu Suton Talihana
i uvjerila se da je Daa imala veliki utjecaj na njega. To nimalo ne udi jer Daa je zaista bila jedna fiziki sitna i krhka
ena, ali emotivno izuzetno snana i doslijedna.
Hvala vam jo jednom na svim podatcima, slika o Jeliima sada mi je kompletnija.
Srdano,
Hana
112
Miroljub Todorovi
[Beograd] 16. I 2015.

Draga Hana,
Nadam se da e se naa saradnja nastaviti. to se tie
slika i podataka koje sam vam poslao moete ih slobodno
koristiti.
Uz elju da i dalje nastavite svoj uspeni naunoistraivaki rad,
Miroljub Todorovi
Hana Younis
[Sarajevo] 19. I 2015

Dragi gospodine Todorovi
Hvala vam velika, i ja vama i vaoj porodici elim sve
najbolje!
Srdano
Hana
113
Beleka o autoru
Hana Younis roena je u Sarajevu, gdje je zavrila osnovno,
srednje i visoko obrazovanje.
Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu magistrirala je 2007. godine i doktorirala 2012. Od 2003. godine
zaposlena je u Institutu za historiju Univerziteta u Sarajevu, prvo na mjestu strunog
saradnika, zatim vieg strunog saradnika, a od 2013. godine ima zvanje naunog saradnika. Teite njenog istraivanja je historija Bosne i Hercegovine u posljednjim decenijama osmanske uprave i austrougarskom periodu, sa
posebnim osvrtom na drutvenoekonomsku historiju i
historiju svakodnevnog ivota.
Uestvovala je na vie naunih konferencija i skupova
u Bosni i Hercegovini i van nje. Objavila je knjigu na arapskom jeziku Alhayat bayn alarq wa algarb Al
Hayat alyawmiyyah linas fi Sarayifu fi nahayati al
qarn altasii aer (ivot izmeu Istoka i zapada Sva
kodnevni ivot u Sarajevu pred kraj osmanske uprave,
Sarajevo, 2012), prevela i priredila putopis Ljetno putova
nje u Bosnu i Hercegovinu Muhameda Alipae (Sarajevo,
2008), kao i vie naunih radova, priloga i prikaza u relevantnim naunim asopisima. lan je upravnog odbora UG
Centar za osmanistike studije Sarajevo, poasni lan
udruenja Arab Women Media Centar Jordan. Udata je i
ima jednu kerku.
115
CIP - ,
929 .
316.66-055.2(497.15)18
94(497.15)
YOUNIS, Hana, 1976Daa Jeli : pogled u ivot jedne ene u posljednjim decenijama
osmanske uprave u Sarajevu / Hana Younis. - Beograd : Everest media,
2016 (Beograd : Zuhra). - 115 str. : ilustr. ; 19 cm
Tekst ir. i lat. - Autorkina slika. - Tira 300. - Napomene uz tekst. Beleka o autoru: str. 115.
ISBN 978-86-7756-064-5
a) , (19) b) - - - 19
c) -
COBISS.SR-ID 223470348

Pogled U Život Jedne Žene U Posljednjim Decenijama Osmanske Uprave U Sarajevu

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Pogled U Život Jedne Žene U Posljednjim Decenijama Osmanske Uprave U Sarajevu

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

DAA JELI

Hana Younis DAA JELI

Objavljivanje ove knjige omoguilo je preduzee Gross

Apstrakt: Na osnovu dostupnih historijskih izvora iz

Ova studija predstavlja dopunjeni rad koji je objavljen u asopisu

Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH), Zbirka Generalnog Austrijskog

Od historijskih izvora za ovu temu, najvanije podatke

Navest emo kao primjer neke podatke iz fondova uglednih i bogatih

alost, u nekim sluajevima samo je taj dokument jedino

Ovdje prvenstveno mislimo na problem grae koja je izgorjela tokom

enama u Bosni utjecale su esto i njihove line predrasude

Renner H. 1900. 71. i 85.; Roskiewicz J. 1868. 210.

Renner H. 1900. 71.

dostupne grae.12 Zato je to tako, teko je utvrditi, s obirom

Slika o eni, koju su ostavili u svojim zapisima domai

osmanske podanice u kontekstu neuobiajenih, udnih,

I tampa je imala slian princip, urednitvo je poku

i u ulozi koju su imale u raspolaganju imovinom.20 ene,

no je imati u vidu da su se evidentirale uglavnom proble

napomenuti da su ene u sklopu svakodnevnih poslova

siromasima; Fate Zukanove, ija je svakodnevica bila

27 Hajdarevi R. 1978. 195.; ABiH, GAKS, 1324/64; 1/65; 28/65;

izmeu teanjske arije i sarajevskih veletrgovaca. Tanasii

ugledna veletrgovaka kua u Sarajevu, a Dain izabranik

Godine 1841. Aleksa je imao 46 godina, ivio je sa po

Ovdje je neophodno spomenuti jedan dogaaj koji je

1. Slika s vjenanja 1856. godine45

U takvoj atmosferi razmirica, a nakon smrti oca 1852.

januaru 1856. godine, bez nekog slavlja, mogue da je bila

zajedno jo neko vrijeme. Ovakav savjet Simo mu je uputio

tvoj sretan prelazak u kuu i elei vam svim srcem mojim

dolazila kod sestre.59 Dok su u posjetu Dainim i Marinim

opisivali kao tvrdoglavog, naglog, krtog i ljubomornog.63

odlazio rekla da mu nee pisat nikako. Daa je oito eljela

je s pozdravima od cijele porodice poimenino, a onda i nje,

napisala: to mi pie za pare ako mi nestane da ti piem

ne tiu.68 U objanjenju je naglasila da se ona brine

slala poljubce niti je pisala da joj nedostaje, pisma je,

joj poalje limuna, ali se nije posebno alila na bolest.

mnom brinut vamo (...) da si mi kupio limuna bolje bi

tamo posla a ja brez Sime neu.80 Znajui da se moe vratiti

poznato.85 Njen zahtjev ukazuje da joj Gavro nije slao novac,

Pored toga, on je sve njene zahtjeve ispunio i kua je ekala

Da je bio odsutan iz duana ukazuje i to da je 2. septembra,

dogaaj bio je kada je Gavrin momak, kojem je povjerio

Be po robu, a Daa mu je prvo pismo napisala 12. marta.

Daa u svojim pismima nije pisala da li je ona poeljela

2. Uzorci materijala i svilenog konca koje je Daa naruivala

putovala s djecom u Teanj.110 Iako je tada bilo punih osam

koje ona nije eljela da svi saznaju, a tu je pored toga bila i

Malo je vjerovatno da joj je novac trebao za trokove dok

bez uobiajenih pozdrava i fraze ljubim ti ruku, ve samo:

118 ABiH, Fond Jeli, kutija br. IX35, 8.9.1864.

U augustu 1865. godine, Daa je rodila sina kojem su

naruivanjem stvari, a posebno garderobe po najnovijoj

Lajpcig, Petu, Be i Trst. Daa je za svaki grad nala ta bi

Aimu pominju to e im donijet, mislei na koritenje

3. Slika iz 1871. godine150

godinu kada su se vjenali. Takoer, interesantno je da su

U martu sljedee godine, Gavro je otputovao u Lajpcig,

zblie.155 Tako je Gavro na poslovno putovanje te godine

originalu crtice, op.a). Pismo je bilo u aljivom tonu, iako

objesio u avliji njihove porodine kue. To je sigurno bio