UNIVERZITET U SARAJEVU

STOMATOLOKI FAKULTET
KATEDRA ZA ORALNU MEDICINU I PARODONTOLOGIJU

SEMINARSKI RAD
TEMA: Potporna parodontalna terapija za pacijente sa parodontitisom

STUDENTI : Benjamin Badi

Faris Fazlibegovi

SARAJEVO, maj 2016. godine

Uvod :

Pojam potporne parodontalne terapije izraava temeljnu potrebu za terapijskim

mjerama koje podupiru pacijentove napore u kontroli parodontalne infekcije.
Redovite posjete terapeutu slue kao pozitivan povratni mehanizam izmeu
pacijenta i terapeuta sa svrhom osiguranja da pacijent moze odravati svoje zube u
zdravom stanju najdue mogue vrijeme. Integralni dio potporne parodontalne
terapije je kontinuirano dijagnostiko praenje pacijenta koje ima za svrhu
interceptivno djelovanje prikladnom terapijom te usklaivanje terapijskih intervencija
prema pacijentovim potrebama. Potporna parodontalna terapija mora imati za cilj
redovito uklanjanje subgingivalnih mikrorganizama, a mora biti nadopunjena
pacijentovim naporima u provoenju optimalne supragingivalne kontrole plaka.
Pacijenti osjetljivi na parodontalnu bolest u velikoj su opasnosti od reinfekcije i
progresije parodontalnih lezija ako nisu ukljueni u detaljno i organizirano
provoenje PPT. Etiologija gingivitisa i parodontitisa je dobro poznata. Ipak uzroni
faktor, tj opasnost od mikroorganizama koji uzrokuju i odravaju upalni odgovor ne
moe se potpuno uklonit iz dentogingivalnog okolia tokom bilo kolko dugog
razdoblja. Za to je potrebno profesionalno uklanjanje svih naslaga mikroorganizama
u supragingivalnom i subgingivalnom djelu u redovitim intervalima, budui da nakon
ienja moe doi do rekolonizacije koje dovode do reinfekcije a time i do
progresije bolesti. Takav razvoj situacije se moe sprijeiti samo redovitim ulascima
u subgingivalni prostor koji za cilj imaju uklanjanje subgingivalnih bakterija.

Diskusija
U posljednjih 25 godina proveden je niz longitudinalnih istraivanja parodontnih
terapijskih modaliteta, prvo na Sveuilitu Michigan, kasnije na Sveuilitu u
Goteborgu, u vedskoj, a zatim na sveuilitima Minnesota, Nebraska i Loma Linda.
Sva ova istraivanja uvijek su ukljuivala pacijente u dobro organiziran sustav
odravanja i njege s redovitim posjetima u pravilnim razmacima (openito svaka 3 do 4
mjeseca). Iako su pacijenti provodili kontrolu plaka s razliitim stupnjevima uinkovitosti,
PPT je rezultirao odlinim odravanjem postoperativnih rezultata razine privrska kod
veine pacijenata.
U prosjeku, odlini rezultati lijeenja s odranim smanjenim dubinama sondiranja i
odranim dobicima privrska dokazani su kod veine pacijenata u longitudinalnim
studijama, bez obzira na odabrani oblik terapije.
U istraivanju na 75 pacijenata s izrazito uznapredovalim parodontitisom, koji su
uspjeno lijeeni inicijalnom terapijom i zahvatima modificiranog Widmanova renja,
rekurentna se infekcija pojavila samo na malom broju mjesta tijekom
etrnaestogodinjeg trajanja uinkovitog PPT-a. Ipak, mora se priznati da je rekurentni
parodontitis zabiljeen u potpuno nepredvidljivim vremenskim intervalima, ali bio je
koncentriran na oko 25% populacije pacijenata(15 do 61). To pokazuje da, unutar
rizine populacije osjetljive na parodontitis, veina pacijenata moe biti izlijeena pod
uvjetom da se organizira i provodi optimalni PPT, dok e relativno manji dio populacije
(20 do 25%) patiti od povremenih epizodnih rekurentnih parodontnih infekcija.
Dijagnostiaru preostaje izazov prepoznavanja pacijenta s visokom osjetljivou na
bolest te njihovo praenje u drugom razdoblju.
Nasuprot istraivanju Lindhea i Nymana (1984), koje je ukljuivalo samo pacijente s
uznapredovalim parodontitisom, istraivanje na 52 pacijenta s generaliziranim, blagim
do umjerenim adultnim parodontitisom, ispitivalo je uinkovitost PPT-a tijekom osam
godina nakon zavretka inicijalne terapije. Za procjenu radiolokih primjena visine
alveolarne kosti u postotcima duine korijena, iskoritene su intraoralne radiografske
3

snimke cijelih usta.

Kao rezultat terapije uzroka primijeeno je smanjenje dubine

sondiranja i gubitak od 0.5 do 0.8 milimetara tokom osam godina. Radiloki gubitak
visine alveolarne kosti u istom razdiblju iznosio je manje od 2% te je smatran kliniki
nevanim. U toj skupini pacijenata, koja je poetno imala blagi do umjereni parodontitis,
uestalost posjeta na PPT tokom godine nije utjecala na progresiju bolesti. Ipak,
pacijenti koji su bili podvrgnuti PPT-u manje od jedanput na godinu tokom osam godina,
pokazali su daljnji gubitak parodontnog privrska tokom paenja. Iz ovih je istraivanja
jasno vidljivo da pacijenti sa nekim oblikom parodontitisa trebaju neki oblik PPT-a.
Naravno, uestalost posjeta u PPT-u potrebno je prilagoditi osjetljivosti za bolest.
Pacijent s uznapredovalim parodontitisom moraju dobivati PPT u redovitim i prilino
kratkim vremenskim intervalim (3 do 4 mjeseca), dok za pacijente s umjerenim oblicima
bolesti jedan posjet na godinu moe biti dovoljan u spjeavanju daljnjeg gubitka
privrska.

Ciljevi potporne parodontalne terapije :

Cilj terapije odravanja mora biti trajno ouvanje gingivalnog i parodontnog zdravlja
postignutog aktivnom terapijom. Bez obzira na to je li pruena i dodatna terapija u
smislu protetskih rekonstrukci ili implantolokih zahvata, redovito i prikladno
uklanjanje supragingivalnog plaka od strane pacijenta jest, stoga, preduvjet za dobru
dugotrajnu prognozu. Kako bi se postigli ti ciljevi, potrebno je provoditi redovite klinike
provjere s prikladnim interceptivnim mjerama, trajnu psiholoku potporu i potporu
pacijenta, uz ivotno posveivanje lijenika.

Zakljuak:
PPT je apsulutni preduvjet garancije povoljnog ishoda terapije, odnosno odravanje
klinike razine privrska tijekom dugih razdoblja. Iako je dokazano odravanje rezultata
terapije ak do 14 godina za veino pacijenata, mora se znati da e se kod malog udjela
pacijenata ponovno pojaviti bolest, uz napredovanje bolesti na nekoliko mjesta, i to na
potpuno nepredvidljiv nain. Za koncenpciju PPT-a izazov je trajna procjena rizika na
razini pojedinca, zuba i mjesta uza zub.
Etiologija parodontitisa je dobro poznata. Ipak uzroni faktor, tj opasnost od
mikroorganizama koji uzrokuju i odravaju upalni odgovor ne moe se potpuno uklonit iz
dentogingivalnog okolia tokom bilo kolko dugog razdoblja. Za to je potrebno
profesionalno uklanjanje svih naslaga mikroorganizama u supragingivalnom i
subgingivalnom djelu u redovitim intervalima, budui da nakon ienja moe doi do
rekolonizacije koje dovode do reinfekcije a time i do progresije bolesti.

Literatura:

1. Jan Linde, Thorkild Karring, Niklaus P. Lang, Klinika parodontologija i dentalna

implantologija, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2004.