Prof. dr. sc.

Alen Baant
Sveuilite u Zagrebu Fakultet elektrotehnike i raunarstva, 10000 Zagreb, Unska 3
tel: +385-1-6129-727, fax: +385-1-6129-832, e-mail: alen.bazant@fer.hr

Uvod u xDSL i ADSL

1. Razvoj tehnologija pristupnih mrea
Pristupna mrea (engl. access network) se sastoji od lokalnih petlji (engl. local loops), za
koje se koristi i naziv pretplatnike linije (engl. subscriber lines), i pridruene im mrene
opreme (pretplatnika linija je definirana preporukom ITU-T G.101). Lokalne petlje povezuju
lokacije krajnjih korisnika usluge s lokalnim centralama (engl. local exchanges, skr. LEs). U
Sjedinjenim amerikim dravama ee se za lokalnu centralu koristi izraz central office (skr.
CO), to bi se na hrvatski moglo prevesti kao sredinji ured. Tradicionalna pristupna mrea
se sastoji uglavnom od kabela koji sadre na tisue upredenih parica (engl. twisted pairs, skr.
TPs), pri emu svaku paricu tvori par bakrenih vodia. Parice se od lokalne centrale razvode
do krajnjih razdjelnika (engl. feeder distribution interfaces, skr. FDIs). Krajnji razdjelnici su
toke u pristupnoj mrei od kojih se upredene parice razvode sve do krajnjih korisnika
usluge. Prorauni iz 2000. godine koje je provela tvrtka Paradyne pokazuju da diljem svijeta
priblino 700 milijuna parinih pretplatnikih linija povezuje rezidencijalne i poslovne
korisnike s javnom komutiranom telefonskom mreom (engl. Public Switched Telephone
Network, skr. PSTN). Vie od 95% lokalnih petlji sastoji se od jedne upredene parice koja
podrava tradicionalnu fiksnu analognu govornu telefonsku uslugu (engl. Plain Old
Telephone Service, skr. POTS). Glavninu upredenih parica u pristupnoj mrei mogue je
svrstati u kategoriju nazvanu neoklopljena upredena parica (engl. unshielded twisted pair,
skr. UTP). Iako oklapanje smanjuje razinu interferencije i uma u upredenoj parici, glavni
razlog za koritenje neoklopljenih parica u pristupnim mreama lei u dimenzijama kabela.
Kabel zadanog promjera moe sadravati vie UTP-a nego oklopljenih upredenih parica
(engl. shielded twisted pairs, skr. STPs).

POTS
Dugo je vremena tradicionalna parina lokalna petlja koritena samo za POTS, te za prijenos
podataka (engl. data) i faksimila (eng. fascimile), koristei pri tome iskljuivo standardne
kanale koritene u POTS-u (skraeno: POTS-kanali) irine prijenosnog pojasa (engl.
bandwidth) 4 kHz (preciznije, od 300 do 3400 Hz). Prijenos POTS-signala tim kanalom je
analogni u osnovnom pojasu (engl. baseband), a podaci i faksimili se njime prenose pomou
digitalnih modulacijskih postupaka nad analognim nosiocem (engl. carrier). Iz tog je razloga
tradicionalnu parinu pretplatniku liniju mogue zvati i analogna pretplatnika linija.
Podaci su se prenosili analognom pretplatnikom linijom pomou modema za prijenos
signala POTS-kanalima (engl. voice-band modems ili dial-up modems), ija maksimalna
postiziva prijenosna brzina (engl. transmission rate) iznosi 33,6 kbit/s. Daljnji razvoj tih
modema zaustavljen je na brzini od 56 kbit/s koju je mogue postii samo ako nema
analogno-digitalnih (skr. A/D) pretvorbi na komunikacijskom putu koji prolazi PSTN-om i
povezuje modem s drugom krajnjom tokom u komunikaciji. Dakle, modemi za prijenos
signala POTS-kanalima doli su do svoje gornje granine prijenosne brzine koju nameu
irina POTS-kanala i odnos srednje snage signala i srednje snage uma (skr. S/N, dolazi od
engl. signal-to-noise ratio, skr. SNR). Jedan od glavnih nedostataka analogne pretplatnike
linije je nemogunost istovremenog prijenosa razliitih vrsta informacija, npr. istovremeni
prijenos govora (ili glasa, engl. voice) i podataka jednom upredenom paricom.
1

N-ISDN
Sljedei korak u evoluciji lokalne petlje zapoeo je u osamdesetim godinama prolog stoljea
kad je u podruje pristupnih mrea uvedena nova tehnologija nazvana uskopojasna digitalna
mrea integriranih usluga (engl. Narrowband Integrated Services Digital Network, skr. NISDN). Omoguavajui istovremeni prijenos govora i podataka predstavljala je znatno
poboljanje u odnosu na analogne pretplatnike linije. Ako je mreno zakljuenje (engl.
network termination, skr. NT) krajnjeg korisnika povezano s lokalnom centralom koja
podrava N-ISDN-funkcionalnosti pomou suelja osnovne brzine (engl. Basic Rate
Interface, skr. BRI), tada prijenosna brzina na poveznici (engl. link) koja meusobno
povezuje NT i LE iznosi 160 kbit/s. BRI podrava istovremeni prijenos dva kanala B
informacijske brzine (engl. data rate) 64 kbit/s, koji se koriste za prijenos korisnikih
informacija, i jednog kanala D informacijske brzine 16 kbit/s, koji se koristi za prijenos
signalizacije (engl. signalling information) i prijenos podataka malom brzinom. Suelje
primarne brzine (engl. Primary Rate Interface, skr. PRI) podrava istovremeni prijenos 30
kanala B, od kojih svaki ima informacijsku brzinu 64 kbit/s, jednog kanala D informacijske
brzine 64 kbit/s i jednog dodatnog kanala informacijske brzine 64 kbit/s namijenjenog
sinkronizaciji okvira, to ukupno ini 2,048 Mbit/s na suelju korisnik-mrea (engl. user-tonetwork interface, skr. UNI) N-ISDN-a. U Americi PRI ima informacijsku brzinu 1,544
Mbit/s (po svakom okviru 23 kanala B, jedan kanal D i jedan bit po okviru namijenjen
sinkronizaciji okvira). Iz perspektive kunih korisnika osnovni nedostatak PRI-a je u tome to
se on izgrauje nad E1/T1 linijama, pri emu svaka takva linija koristi dvije upredene parice,
po jednu za svaki smjer prijenosa izmeu krajnjeg korisnika i lokalne centrale. Stoga je PRI
zanimljiv iskljuivo poslovnim korisnicima.
Kasnije je standardizacijska organizacija ITU (engl. International Telecommunication Union)
definirala koncept prema kojem irokopojasne (engl. broadband) komunikacije koriste
prijenosne brzine vee od onih koje prua PRI. Sukladno tome, praktina donja granica za
irokopojasne komunikacije iznosi 2 Mbit/s. Budui da lokalnu petlju uglavnom koriste
rezidencijalni (kuni) krajnji korisnici i male tvrtke (ta je skupina korisnika zajedniki
nazvana SOHO, to je skraenica od engleskog naziva Small Office Home Office), prijenosne
brzine podrane N-ISDN-om bile su zadovoljavajue tijekom duljeg vremenskog razdoblja.
Meutim, danas su usluge poput brzog pristupa Internetu i ostale aplikacije i usluge koje su
zahtjevne glede prijenosnog pojasa postale uobiajeni zahtjev SOHO-korisnika, a da pri tome
i ne govorimo o srednjim i velikim poslovnim korisnicima.

Kabelski modemi
Kabelski modemi (engl. cable modems), primarno koriteni za kabelsku televiziju (engl.
cable television, skr. CATV), nude velike prijenosne brzine: do 30 Mbit/s u dolaznom i do 1
Mbit/s u odlaznom smjeru. Pri tome na brzinu izrazito utjee broj korisnika prikljuenih na
sabirniku kabelsku mreu. Veze ostvarene kabelskim modemima nisu same po sebi sigurne
s obzirom da mrea ima sabirniku topologiju i svaki korisnik spojen na sabirnicu (engl. bus)
razailje (engl. broadcast) svoje podatke svim ostalim korisnicima na sabirnici. Imajui u
vidu mogunost obnavljanja signala, domet kabelskih modema nije ogranien unutar
podruja koje pokriva pruatelj kabelske usluge.

E1/T1
E1/T1-usluga je obino previe skupa SOHO-korisnicima. Ona je prvenstveno namijenjena
velikim poslovnim korisnicima i institucijama. Djelomini E1/T1 (engl. fractional E1/T1), tj.
N64 kbit/s, 1 N 31/1 N 24, bi mogao biti odgovarajue rjeenje za male tvrtke.
2

Koritenje E1/T1-usluge zahtijeva uporabu dvije upredene parice, dok je veina SOHOkorisnika povezana s lokalnom centralom pomou samo jedne parice. To je drugi vaan
razlog zbog kojeg se E1/T1 ne uklapa u potrebe SOHO-korisnika. Pored navedenog, E1/T1 je
ujedno i skupa usluga. Povijesno gledano telefonske tvrtke su uvijek naplaivale vee
mjesene svote za E1/T1-usluge, i to u rasponu od 600 USD do 2000 USD, to je znatan
iznos u usporedbi s cijenama izmeu 15 USD i 50 USD mjeseno za analognu pretplatniku
liniju (izvor: Paradyne, 2000.). Praksa pokazuje da je za koritenje E1/T1-usluge potrebno
instalirati posebne E1/T1-sklopove kako bi bilo mogue podrati relativno velike prijenosne
brzine koje te usluge pruaju. Zakupljeni (engl. dedicated) pristup pomou E1/T1-poveznice
je skup djelomino i zbog duljine trajanja i trokova izgradnje poveznice neophodne za
uspostavu E1/T1-usluge, kao i zbog trokova trajnog odravanja takve usluge.
Tradicionalne tehnike linijskog kodiranja koritene na E1/T1-poveznicama omoguavaju
postizanje relativno kratkog dometa komunikacije. Kao neposredni rezultat, implementacija
E1/T1-usluge preko dugakih lokalnih petlji zahtijeva rastavljanje poveznice u viestruke
dionice meusobno povezane regeneratorima (engl. regenerators), odnosno obnavljaima
(engl. repeaters) koji na svom ulazu detektiraju primljeni signal, obnavljaju ga i alju prema
sljedeoj dionici. Regeneratorsku opremu je potrebno postaviti na udaljenost izmeu 600 i
900 metara od krajeva prijenosne poveznice (engl. transmission link), te na udaljenost izmeu
900 i 1800 m izmeu obnavljaa, ovisno o promjeru vodia parice. E1/T1-prijenosna oprema
ne moe djelovati na lokalnim petljama s premotenim odvojcima (eng. bridged taps) Dakle,
prije instalacije E1/T1-opreme nuno je ukloniti sve premotene odvojke. I dok to nekima
moe izgledati kao trivijalan zahvat, vrlo esto nedostatak odgovarajue dokumentacije, kao i
postupak otvaranja i zatvaranja kabelskih spojeva (engl. cable splices) ine proces lociranja i
otklanjanja premotenih odvojaka vremenski zahtjevnim i skupim.

DSL-tehnologije
Tehnologije digitalne pretplatnike linije (engl. digital subscriber line, skr. DSL) su
tehnologije pristupa jezgrenoj (engl. core) mrei pomou fiksnih linija (prema podacima
organizacije ITU u svijetu je krajem 2003. bila instalirana 1,1 milijarda fiksnih pristupnih
linija). Generiki naziv xDSL se esto koristi kako bi se njime oznaile sve DSL-tehnologije
ili bilo koja od njih. xDSL duguje svoj uspjeh najvie brzom pristupu Internetu kao i razvoju
irokopojasnih komunikacija. DSL-tehnologije, koje nude znatno vee prijenosne brzine nego
BRI (neke nude brzine vee i od PRI-a), postale su tehnologija broj jedan za realizaciju
irokopojasnog pristupa. Poeci xDSL-a seu u osamdesete godine prolog stoljea (Slika
1.1).

Slika 1.1 Vremenski slijed razvoja DSL-tehnologija

Meutim, u devedesetima je zapoeo ubrzani masovni razvoj i primjena xDSL-a diljem

svijeta. Digitalna pretplatnika linija velike prijenosne brzine (skr. od engl. High Bit-rate
DSL, HDSL) je bila prva DSL-tehnologija koja je doivjela uspjeh na tritu, asimetrina
digitalna pretplatnika linija (engl. Asymmetric DSL, skr. ADSL) je doivio najvei rast na
tritu, dok digitalna pretplatnika linija vrlo velike prijenosne brzine (skr. od engl. Very
high data rate DSL, VDSL) i dalje nudi najvee prijenosne brzine od svih DSL-a. Neke DSLtehnologije podravaju istovremeni prijenos DSL-podataka (engl. DSL data) i POTS-a
jednom upredenom paricom (npr. ADSL), tj. koncept koji se naziva DSL over POTS.
Nadalje, neke DSL-tehnologije podravaju i istovremeni prijenos BRI-kanala i DSL-podataka
zajednikom lokalnom petljom, npr. ADSL over ISDN.
Osnovnu podjelu DSL-tehnologija mogue je nainiti u dvije odvojene skupine: asimetrine
DSL-tehnologije i simetrine DSL-tehnologije. Simetrinost se u ovom kontekstu odnosi na
prijenosne brzine u dolaznom i odlaznom smjeru prijenosa signala. Ako su joj te dvije brzine
meusobno jednake, tada dotina DSL-tehnologija pripada skupini simetrinih DSLtehnologija. U suprotnom se radi o asimetrinoj DSL-tehnologiji. Tablica 1.1 daje popis
najznaajnijih DSL-tehnologija podijeljenih prema simetrinosti usluge koju pruaju.
Tablica 1.1 Simetrine i asimetrine DSL-tehnologije i pripadajui standardi

Asimetrine DSL-tehnologije

Simetrine DSL-tehnologije

CAP ADSL nije standard

SDSL vlasniki standardi

G.dmt ITU-T G.992.1

HDSL G.991.1, ETSI TS 101 135,

ANSI T1.4-TR28

ADSL over ISDN ITU-T G.992.1, Annex B

HDSL2 ANSI T1.418

DMT2 ANSI T1.413.2

IDSL ISDN over DSL

G.lite ITU-T G.992.2

G.dmt.bis (ADSL2) ITU-T G.992.3

SHDSL ITU-T G.991.2, ETSI TS

102 524, ANSI T1.422

G.lite.bis (half-rate ADSL2) ITU-T G.992.4

ADSL2plus ITU-T G.992.5
VDSL ITU-T G.993.1
VDSL2 ITU-T G.993.2

Tehnologije koje konkuriraju xDSL-u na telekomunikacijskom tritu

xDSL ima jaku i brojnu konkurenciju na telekomunikacijskom tritu. Jedan od konkurenata
mu je HFC (skr. od engl. Hybrid Fiber-Coaxial), tehnologija raspodijeljenog pristupa mediju
koja je dobro prilagoena analognom i digitalnom razailjanju signala, ali jo nije iroko
prihvaena diljem svijeta kao tehnologija adekvatna za istovremeni prijenos POTS-kanala,
interaktivnog videa i brzih podataka. Nadalje, tehnologija FTTH (skr. od engl. Fiber to the
Home) jo uvijek predstavlja vrlo skupu alternativu xDSL-u. Alternativa FTTH-u, koja
predstavlja kombinaciju optikih niti i upredenih parica do krajnjeg korisnika, naziva se
skraeno FTTN (od engl. Fiber to the Neighborhood). Tim su pojmom obuhvaene
tehnologije FTTC (skr. od engl. Fiber to the Curb), koja se temelji na konceptu kratke
zavrne ekstenzije od glavnog kabela do korisnikog podruja (engl. customer premises), i
FTTB (skr. od engl. Fiber to the Building), koja je namijenjena posluivanju visokih zgrada.
Najveu prijetnju xDSL-u danas predstavljaju beine (engl. wireless) tehnologije. Pored
4

njihove fleksibilnosti u primjeni koja je vea nego kod xDSL-a, beine tehnologije
predstavljaju najjeftinije rjeenje za izgradnju lokalne petlje, posebno u podrujima gdje nije
postavljena infrastruktura parinih ili koaksijalnih kabela. Istovremeno mnoga postojea
beina rjeenja jo uvijek nisu dovoljno sazrijela; mnoge beine tehnologije nisu u
potpunosti standardizirane, niti su prihvaene na globalnoj razini. Konano, od svih
raspoloivih pristupnih tehnologija upravo su beine poveznice izloene najveim
smetnjama u prijenosu. Korisnicima koji su ve otprije povezani s lokalnom centralom
pomou upredene parice xDSL jo uvijek predstavlja najuinkovitije rjeenje irokopojasnog
pristupa. Daljnji razvoj xDSL-a ima dobru perspektivu i opravdan je ekonomskim razlozima.

2. Osnovna konfiguracija DSL-a

Slika 2.1 prikazuje osnovnu konfiguraciju DSL-a. Osobno raunalo (engl. personal
computer, skr. PC) ili njegov ureaj za integrirani pristup (engl. integrated access device,
skr. IAD) povezan je s lokalnom petljom pomou DSL-modema.

Slika 2.1 Osnovna konfiguracija DSL-a s podrkom za POTS

DSL-modem ima dvije openite inaice: asimetrina primopredajna jedinica (engl.

Asymmetric Transceiver Unit-Remote, skr. ATU-R) ili simetrina primopredajna jedinica
(engl. Symmetric Transceiver Unit-Remote, skr. STU-R). Mnogi proizvoai komunikacijske
opreme implementiraju komutacijske (engl. switching) ili usmjerivake (engl. routing)
module u svoje DSL-modeme. U takvom scenariju korisnikog podruja (engl. customer
premises) PC ili IAD je povezan s DSL-modemom pomou Ethernet-poveznice
10/100BASE-T.
Za nazive smjerova prijenosa DSL-om koristi se sljedea konvencija: smjer od lokalne
centrale prema korisnikom podruju naziva se dolazni smjer (engl. downstream ili
downlink), dok se suprotni smjer prijenosa naziva odlazni smjer (engl. upstream ili uplink).
Ako se upredenom paricom istovremeno s DSL-podacima prenosi i POTS-promet, ATU-R je
obino povezan s paricom pomou POTS-razdjelnika (engl. POTS splitter) koji u dolaznom
smjeru odvaja POTS-promet od DSL-prometa. U takvom mrenom scenariju tehniar
pruatelja usluge mora doi na korisniku lokaciju kako bi izveo pravilno oienje. POTSrazdjelnik je ujedno integriran u mreno suelje (engl. network interface device, skr. NID).
Openito, NID je toka koja oznaava granicu izmeu lokalne petlje i korisnikog podruja.
Ponekad se na korisnikom podruju umjesto razdjelnika koriste mikrofilteri (engl.
microfilters). Prednost mikrofiltera je u tome to ga krajnji korisnik moe samostalno
instalirati.
5

Na drugom kraju DSL-poveznice, tj. u lokalnoj centrali, lokalna je petlja oiena na glavni
razdjelnik (engl. main distribution frame, skr. MDF), koji povezuje krajnje DSL-korisnike
izravno s pristupnim DSL-multipleksorom (engl. digital subscriber line access multiplexer,
skr. DSLAM), odnosno, s modemskim DSL-karticama ugraenim u DSLAM. Svaka se takva
modemska DSL-kartica naziva ATU-C ili STU-C (slovo C u skraenici potjee od amerikog
naziva za lokalnu centralu, tj. central office), ovisno o tome da li je prijenos nekom DSLpoveznicom nesimetrian ili simetrian. Modemske DSL-kratice imaju varijabilan broj
prikljuaka. Svaki je krajnji korisnik izravno povezan s nekim od tih prikljuaka, pri emu
svaki prikljuak obavlja funkcije fizikog sloja (engl. physical layer, skr. PHY), tj. prvog,
odnosno najnieg sloja koritene protokolne arhitekture. Najnovija generacija DSLAM-ova
ima ugraenu funkcionalnost mrenog sloja utemeljenu na protokolu IP (engl. Internet
Protocol). Uslijed navedenog takvi se DSLAM-ovi nazivaju i IP/DSL-komutatori (engl.
IP/DSL switches). IP/DSL-komutatore je mogue programirati tako da podravaju i
diferencirano posluivanje (engl. differential queuing) utemeljeno na dogovoru o razini
pruanja usluge (engl. service level agreement, skr. SLA). U IP/DSL-komutatore ugraena je
i funkcionalnost multipleksiranja na fizikom sloju.
DSLAM multipleksira DSL-promet koji potjee od mnogobrojnih krajnjih DSL-korisnika na
brzu jezgrenu ATM-mreu (ATM je skraenica od engl. Asynchronous Transfer Mode, u
prijevodu: asinkroni naina transfera) posredstvom tzv. univerzalnog pristupnog
koncentratora (engl. universal access concentrator, skr. UAC) smjetenog u lokalnoj
centrali. Pored samog DSL-prometa UAC moe takoer koncentrirati i ostale vrste prometa.
UAC odabire pruatelja mrene usluge (engl. network service provider, skr. NSP) kojemu je
potrebno proslijediti podatke krajnjih korisnika, te zatim usmjerava ili komutira podatke
prema brzoj glavnoj poveznici (engl. trunk) prema odabranom NSP-u.
Kad se POTS-prometni tokovi (engl. traffic flows) prenose zajedno s podatkovnim prometnim
tokovima istim lokalnim petljama (DSL over POTS), POTS-promet i podatkovni promet se u
lokalnoj centrali frekvencijski razdvajaju pomou viestrukog POTS-razdjelnika (engl. POTS
splitter chassis, PSC). U PSC-u se POTS-promet odvaja prema PSTN-u, a podatkovni promet
prema prikljucima modemskih DSL-kartica smjetenih u DSLAM-u. POTS-razdjelnici su
pasivni ureaji to znai da i u sluaju prestanka napajanja DSLAM-a elektrinom energijom
ili nekog dugog kvara na DSLAM-u POTS-promet ostaje sauvan.

3. Smetnje u prijenosu DSL-om

U usporedbi s modemima za prijenos signala POTS-kanalima, DSL-tehnologije omoguavaju
postizanje znatno veih prijenosnih brzina i to upravo zbog toga to kod xDSL-a ne postoji
ogranienje irine kanala na raspon od 300 do 3400 Hz. Meutim, proirenje prijenosnog
pojasa dovodi do veeg priguenja (engl. attenuation) signala kao i do mnogih drugih
problema koji su bili zanemarivi u prijenosu POTS-kanalima. Iskoristiva irina prijenosnog
pojasa lokalne petlje ovisi o brojnim imbenicima, kao to su duljina petlje, karakteristina
impedancija linije, srednja snaga signala, frekvencija signala i tehnika linijskog kodiranja. to
je via frekvencija signala to je vee i njegovo priguenje te samim time signal postaje slabiji
na ulazu u prijemnik na drugom kraju lokalne petlje, to poveava vjerojatnost pogreke
prilikom detekcije primljenih simbola.
Dominantna pitanja vezana uz smetnje i tetne utjecaje na digitalne pretplatnike linije su
sljedea (Slika 3.1):

priguenje signala,
6

premoteni odvojci,

pupinizacijske zavojnice (engl. loading coils),

neprilagoenja impedancija (engl. impedance mismatches),

presluavanje (engl. crosstalk).

Slika 3.1 Smetnje u prijenosu DSL-om

3.1. Priguenje signala i ogranienje dometa prijenosa

Koritenje viih frekvencija prilikom prijenosa signala upredenim paricama, prije svega radi
podrke brim uslugama, rezultira izmeu ostalog i kraim dometom prijenosa lokalnom
petljom. Razlog tome su gubici snage signala koji su to vei to je i frekvencija signala via.
Dakle, to je vee priguenje signala (tj. gubici snage signala) u nekoj lokalnoj petlji, to je
krai i domet prijenosa tom petljom. Jedan od naina za minimiziranje priguenja signala je
uporaba vodia manjeg otpora. Deblji vodii imaju manji otpor nego tanki vodii, to znai
manje priguenje signala i vei domet prijenosa. Naravno, koritenje vodia veeg promjera
ima za posljedicu vee dimenzija kabela, iz ega izravno proizlaze i vei trokovi izgradnje
kabelske infrastrukture. Zbog toga telekomunikacijske tvrtke prilikom dizajniranja kabelske
infrastrukture koriste vodie najmanjeg mogueg promjera koji je dostatan za podrku
eljenim uslugama.
Svaki par metalnih vodia koji tvore upredenu paricu mogue je opisati pomou etiri
osnovna elektrika elementa: otpor (R), kapacitivnost (C), induktivnost (L) i vodljivost (G),
izraenih odgovarajuim jedinicama po kilometru (npr. jedinica za R je /km). Na priguenje
signala u parici dominantno utjee njen otpor. Kao to je poznato iz osnova elektrotehnike, R
je obrnuto proporcionalan promjeru vodia koji tvore paricu. U SAD-u se debljina vodia
prikazuje pomou jedinice nazvane AWG (skr. od engl. American Wire Gauge). 24 AWG i
26 AWG su promjeri vodia koji su najee prisutni u veini kabelske kanalizacije u
Sjevernoj Americi. U veini ostalih zemalja svijeta promjer vodia se umjesto AWG-om
izraava u milimetrima. Na primjer, promjer od 0,4 mm, koji je usporediv s 26 AWG, i
promjer od 0,5 mm, koji je usporediv s 24 AWG, su najee zastupljeni u kabelskoj
infrastrukturi veine zemalja. Ipak, u nekim zemljama koriste se i vodii veeg promjera, u
rasponu od 0,6 do 0,9 mm. Ako je poznat promjer vodia, d, izraen mjerom AWG, tada je
matematikim izrazom mogue izraunati promjer tog istog vodia u milimetrima:

d [ mm ] = 92

36 d [ AWG ]
39

0.127

Priguenje signala u lokalnoj petlji mogue je adekvatnim modulacijskim tehnikama smanjiti

na minimum. Dobar primjer tome je HDSL. U ranim devedesetim godinama prolog stoljea
neki su proizvoai komunikacijske opreme preferirali koritenje linijskog koda 2B1Q (dva
7

bita prenose se jednim kvaternarnim simbolom) kao alternativni nain pruanja E1/T1-usluga
bez koritenja regeneratora. Tehnika se je sastojala u razdvajanju slijeda bita brzine 2,048
Mbit/s (E1), odnosno 1,544 Mbit/s (T1), na dvije parice. Prijenosom usluge dvjema linijama
te poveanjem broja bita prenijetih po svakom simbolu, linijsku brzinu, izraenu brojem
simbola prenijetih u sekundi, odnosno brojem bauda, i, sukladno tome, potrebnu irinu
prijenosnog pojasa mogue je smanjiti kako bi se postigao vei domet prijenosa lokalnom
petljom. Govorei konkretno o T1, primjena navedene tehnike je rezultirala T1-uslugom
utemeljenom na HDSL-u s dometom prijenosa od 3658 m bez koritenja regeneratora,
pretpostavljajui pri tome da promjer vodia petlje iznosi 0,5 mm (domet prijenosa takve
usluge iznosi 2743 m ako pretpostavimo da promjer vodia petlje iznosi 0,4 mm).
Paralelno s inicijativom za koritenje linijskog koda 2B1Q tvrtka Paradyne (u to vrijeme jo
pod kontrolom AT&T-a) je zapoela razvoj slinog HDSL-primopredajnika koji koristi
amlitudno-faznu modulaciju bez prijenosa nosioca (engl. Carrierless Amplitude/Phase, skr.
CAP). CAP je mogue dizajnirati tako da prenosi dva ili vie bita po simbolu. To je CAPprimopredajnicima omoguilo da, koristei nie podruje frekvencijskog spektra nego 2B1Qinaica HDSL-a, prenesu istu koliinu informacije na vee udaljenosti (uslijed manjeg
priguenja signala u niem podruju spektra). Konano, temeljem prihvaenosti linijskog
koda 2B1Q u N-ISDN-u i poboljanih performansi CAP-a, obje je tehnike podrao odbor za
standardizaciju HDSL-a Amerikog nacionalnog standardizacijskog instituta (engl. American
National Standards Institute, skr. ANSI) i Europskog telekomunikacijskog standardizacijskog
instituta (engl. European Telecommunications Standardization Institute, skr. ETSI).

Slika 3.2 Usporedba irina prijenosnih pojasa koje koriste T1 i HDSL (izvor: Paradyne, 2000.) na
apscisi je prikazana frekvencija u kilohercima (KHz), a na ordinati relativna snaga predajnika

Neki su proizvoai telekomunikacijske opreme razvili HDSL-ureaje koji koriste prijenosne

tehnike razliite od 2B1Q i CAP-a. Meutim, to su izolirani sluajevi, i njih standardizacijske
organizacije nisu uzele u razmatranje. Slika 3.2 prikazuje usporedbu prijenosnog pojasa koju
koristi konvencionalni prijenos T1-usluge utemeljen na linijskom kodu AMI (skr. od engl.
Alternate Mark Inversion), odnosno na njegovoj inaici B8ZS, s prijenosnim pojasevima koje
inaice HDSL-a koriste za prijenos T1. Slika pokazuje da AMI-T1 koristi skoro 4 puta iri
pojas frekvencija nego 2B1Q-HDSL i skoro 9 puta iri pojas od onog kojeg koristi CAP8

HDSL. Slika 3.3 prikazuje usporedbu prijenosnih brzina i dometa prijenosa lokalnom petljom
prilikom koritenja linijskog koda AMI i modulacije CAP, prikazujui i kapacitet
informacijskog kanala izraunat sukladno Shannonovom teoremu (engl. Shannon capacity),
koji predstavlja maksimalnu teoretski postizivu prijenosnu brzinu u lokalnoj petlji danih
obiljeja.

Slika 3.3 Usporedba prijenosnih brzina i dometa simetrinog prijenosa jednom upredenom paricom
promjera 0,5 mm (izvor: Paradyne, 2000.) na apscisi je prikazan domet prijenosa u km (i ft), na
ordinati informacijska brzina u Mbit/s, pretpostavljeni parametri prijenosa su: izvor uma je NEXT,
S/N margina je 0 dB, a vjerojatnost pogreke bita (skr. BER) iznosi 10-7

Pored "normalnog" priguenja signala uzrokovanog promjerom vodia, dodatni izvor

priguenja signala predstavljaju kabelski spojevi (engl. cable splices). Kabeli namijenjeni
prijenosu POTS-a proizvode se u namotima ograniene duljine (obino do nekoliko stotina
metara). Istovremeno mnoge su lokalne petlje dugake i po nekoliko kilometara. Za kreiranje
takvih petlji potrebno je nekoliko kabelskih spojeva. Razina priguenja signala kojeg
uzrokuju kabelski spojevi ovisi o vrsti spoja i o koliini korozije unutar spoja. Svaki kabelski
spoj du linije doprinosi poveanju otpora lokalne petlje, poveavajui na taj nain ukupno
priguenje signala u petlji.
Rjeenje za smanjenje priguenja signala je uporaba regeneratora. Regeneratori mogu znatno
poveati maksimalni ostvarivi domet komunikacije lokalnom petljom. U dananje vrijeme
regeneratore je mogue koristiti u gotovo svim inaicama xDSL-a, simetrinim i
asimetrinim. Postoji jedan problem kojeg Prilikom planiranja uporabe regeneratora
potrebno je uzeti u razmatranje injenicu da su regeneratori aktivni mreni elementi kojima je
nuno potrebno stalno napajanje elektrinom energijom. Postoji nekoliko naina kako rijeiti
taj problem, ali je filozofija veine mrenih planera takva da se uporaba regeneratora
izbjegava kad god je to mogue, ili da se u najmanju ruku broj regeneratora po svakoj
lokalnoj petlji svede na minimum.

3.2. Premoteni odvojci

Premoteni odvojci su nezakljuene ekstenzije upredenih parica koje uzrokuju dodatne
gubitke snage signala u parici. Ako premoteni odvojak ima duljinu l, tada se najvei gubici
javljaju oko frekvencije f koja izravno odgovara valnoj duljini = 4l ( = c/f, pri emu je c
300.000 km/s, a f je frekvencija signala). Budui da su valna duljina i frekvencija signala
meusobno obrnuto proporcionalne, kratki premoteni odvojci imaju najvei utjecaj na
irokopojasne usluge (npr. xDSL), dok dugaki premoteni odvojci imaju vei utjecaj na
uskopojasne usluge (npr. POTS). Postoje lokalne petlje s dva ili vie odvojaka, a tetni uinak
kojeg proizvode viestruki odvojci je kumulativan. Oienje na korisnikom podruju obino
sadri dodatne premotene odvojke. Dodatni gubici snage signala jae su izraeni na kratkim
odvojcima, te su sukladno tome tehnologije koje koriste nia frekvencijska podruja slabije
izloene tom negativnom uinku.

3.3. Pupinizacija
Pupinizacijske zavojnice se umeu u prijenosne linije koritene za POTS kako bi se poveao
njihov domet. Umetanje pupinizacijskih zavojnica smanjuje priguenje signala u prijenosnom
pojasu do 300 do 3400 Hz te omoguava prijenos POTS-signala na vee udaljenosti.
Naalost, priguenje signala u pupiniziranoj parici raste puno bre na frekvencijama viim od
onih koritenih za prijenos POTS-a nego u nepupiniziranoj parici. Naravno, ta injenica nije
smatrana problemom u tradicionalnim analognim pretplatnikim linijama, ali kad je N-ISDN
doao u fazu standardizacije, pupinizacijske zavojnice su postale ozbiljna prepreka. Budui
da DSL-tehnologije koriste jo iri frekvencijski pojas nego N-ISDN, upredene parice s
ugraenim pupinizacijskim zavojnicama ne mogu biti koritene za prijenos korisnikih
signala DSL-om. Ne postoji drugi nain za neutralizaciju pupinizacijskih zavojnica osim da
ih se fiziki ukloni s linije. Uklanjanje pupinizacijskih zavojnica je skup i dugotrajan
postupak. Zbog spomenutih trokova, neki su telekomunikacijski operatori odluili da ne
uklanjanju sve pupinizacijske zavojnice odjednom, barem ne do trenutka dok to ne postane
neophodno za funkcioniranje DSL-usluga (DSL-usluga je skraeni naziv za prijenosnu
uslugu koju korisnicima prua digitalna pretplatnika linija).

3.4. Neprilagoenja impedancija

Karakteristina impedancija upredene parice ovisi o parametrima linije R, L, C i G, ali ne
ovisi o duljini parice. U podruju frekvencija koje se koristi u POTS-u, karakteristina
impedancija parice iznosi otprilike 600 . Na viim frekvencijama ona se smanjuje i iznad
otprilike 10 kHz stabilizira se na vrijednosti izmeu 100 i 120 , ovisno o vrsti parice. Kao
to je ve ranije reeno, dulje se lokalne petlje sastoje od jedne ili vie ulanenih upredenih
parica. Ako zanemarimo kabelske spojeve, bilo koje neprilagoenje impedancija u petlji
predstavlja mjesto nastanka refleksije signala, koja uzrokuje gubitke snage signala uslijed
refleksije (engl. return loss). Primjeri neprilagoenja impedancija u nekoj parinoj lokalnoj
petlji su sljedei: dvije upredene parice meusobno razliitih karakteristinih impedancija
spojene su zajedno u jednu lokalnu petlju, upredena parica je zakljuena impedancijom koja
je razliita od njene karakteristine impedancije itd.
Ako se signal prenosi upredenom paricom i doe do kabelskog spoja na mjestu na kojem je
dotina parica povezana s drugom upredenom paricom razliite karakteristine impedancije,
dio energije signala se pone vraati natrag prema predajniku koji ga je generirao, a ostatak
se prenosi dalje prema prijemniku kojem je i poslan. Posljedica gubitka snage signala je ta da
signal dolazi na ulaz prijemnika oslabljen i samim time je vie izloen tetnim utjecajima
10

interferencije i uma. Dakle, neprilagoenja impedancija efektivno smanjuju domet prijenosa

DSL-om. Pored toga, krajnji korisnici esto sami izvode ekstenzije postojeih telefonskih
linija u svojim domovima i to najee tako da meusobno povezuju upredene parice
razliitih promjera vodia. Nakon primjene DSL-tehnologije na takvim korisnikim
podrujima mogu nastati problemi uslijed neprilagoenja impedancija (pored ve ranije
spomenutog problema s odvojcima).

3.5. Presluavanje
Presluavanje moe poprimiti jedan od dva osnovna oblika. Presluavanje na bliem kraju
(engl. near end crosstalk, skr. NEXT) ima jai (tetniji) utjecaj na korisniki signal u parici
na koju djeluje. Drugi oblik presluavanja je presluavanje na daljem kraju (engl. far end
crosstalk, skr. FEXT), koje obino ima slabiji utjecaj na korisniki signal u parici na koju
djeluje, jer je signal koji se presluavanjem prenosi na dalji kraj ujedno i jae priguen uslijed
prostiranja paricom nego to je sluaj kod NEXT-a. Kad je razina NEXT-a i/ili FEXT-a
dovoljno velika, primljeni signali su krivo interpretirani prilikom detekcije simbola u
prijemniku, uslijed ega se poveava vjerojatnost pogreke bita (engl. bit error ratio, skr.
BER). Oba presluavanja se poveavaju s frekvencijom (NEXT f 1,5, FEXT f 2).
Presluavanje je dominantan imbenik koji utjee na performanse mnogih prijenosnih
sustava. Uslijed toga se performanse nekog DSL-sustava esto prikazuju u odnosu na
prisutnost drugih sustava koji mogu dovesti do pojave presluavanja na promatrani DSLsustav. Na primjer, domet lokalne petlje na kojoj je implementiran DSL-sustav moe biti
prikazan u ovisnosti o prisustvu 49 N-ISDN-sustava ili 24 HDSL-sustava koji ometaju
dotini DSL-sustav u zajednikom kabelu. Zanimljiva pojava koju treba razmotriti je da
istovrsni sustavi koji koriste ponitavanje odjeka (engl. echo cancellation, skr. EC) stvaraju
tzv. samopresluavanje na bliem kraju (engl. self NEXT). Ono stvara znatnu interferenciju
na ostale istovrsne sustave koji koriste ponitavanje odjeka (skr. EC-sustavi) u istoj kabelskoj
grupi. Dakle, primjena viestrukih istovrsnih EC-sustava e dovesti do degradacije
performansi svih istovrsnih sustava unutar kabelske grupe.
Na primjer, jedan T1-HDSL-EC-sustav koji koristi CAP ili 2B1Q moe postii ciljani domet
od 3.658 m. Meutim, dodavanje drugih EC-sustava koji koriste CAP ili 2B1Q u istu
kabelsku grupu dovodi do smanjenja dometa promatranog T1-HDSL-sustava na manje od
2.743 m. Ta je pojava prisutna kod skoro svih EC-sustava kao to su sustavi koji koriste
linijski kod 2B1Q, CAP-HDSL-sustavi, SDSL-EC-sustavi te DMT-ADSL-EC-sustavi,
razmatrani u sljedeim odjeljcima. Zbog toga pruatelji usluga moraju prilikom odabira DSLtehnologije provjeriti performanse sustava u prisustvu samopresluavanja na bliem kraju,
koje e zasigurno djelovati proporcionalno aktiviranju novih usluga u susjednim sustavima.
Razvijeno je nekoliko tehnika za svoenje tetnih utjecaja izazvanih presluavanjem na
minimum. Neki DSL-primopredajnici koriste u predajnom smjeru frekvencijski pojas koji je
razliit od onog koritenog u prijemnom smjeru. Takvo frekvencijsko razdvajanje signala
naziva se multipleksiranje po frekvencijski raspodijeljenim kanalima (engl. frequency
division multiplexing, skr. FDM). Osnovna prednost FDM-sustava nad EC-sustavima lei u
otklanjanju NEXT-a. Razlog tome je to neki sustav ne prima signale u istom pojasu
frekvencija u kojem neki njemu susjedni sustav alje vlastite signale. Stoga FDM-sustavi
esto pokazuju bolje performanse glede presluavanja na istovrsne sustave nego sustavi s
ponitavanjem odjeka.
Kompromis nainjen prilikom dizajniranja FDM-sustava sastoji se u tome to frekvencijski
razdvojeni dolazni i odlazni signali zajedno zauzimaju iri pojas frekvencija nego u ECsustavima (u njima se pojasevi koriteni u dolaznom i odlaznom smjeru meusobno
11

preklapaju), to, naravno, rezultira smanjenjem dometa FDM-sustava. U nekim je scenarijima

prijenosnih sustava priguenje signala najistaknutiji imbenik koji utjee na performanse
sustava. U drugim pak sluajevima presluavanje ima najjae izraeni utjecaj na sustav.
Optimalna implementacija je funkcija okoline sustava. Prilikom primjene u okolini u kojoj je
oekivana umjerena ili niska razina NEXT-a, bolje performanse e pokazati EC-sustav.
Nasuprot tome, u okolini gdje je oekivan dominantniji utjecaj NEXT-a FDM-sustav moe
imati bolje performanse.

3.6. Mjere za otklanjanje smetnji u prijenosu DSL-om

Najuinkovitije mjere koje mogu biti koritene za otklanjanje smetnji u prijenosu DSL-om su
sljedee:

automatska prilagodba prijenosne brzine (engl. automatic rate adaptation),

razliito kanjenje za razliite vrste prometa,

S/N margina,

testiranje lokalne petlje.

Automatska prilagodba prijenosne brzine

Starije inaice ADSL-a imaju fiksnu dolaznu i odlaznu brzinu. Sve novije inaice te
tehnologije koriste tehnike automatske prilagodbe prijenosne brzine. Sukladno tome,
odgovarajue ime za ADSL je DSL s mogunou prilagodbe prijenosne brzine (engl. rate
adaptive digital subscriber line, skr. RADSL). Osnovna ideja prilagodbe prijenosne brzine je
ouvati domet DSL-sustava prilagoavanjem prijenosne brzine trenutnom stanju lokalne
petlje. Prilagodba prijenosne brzine koristi se podjednako u starijim CAP-ADSL-sustavima i
u novijim DMT-ADSL-sustavima.

Razliito kanjenje za razliite vrste prometa

Jedno od osnovnih rjeenja za otklanjanje smetnji u prijenosu DSL-om je dozvoliti odreeni
iznos kanjenja (engl. latency, delay) u svrhu ispravljanja pogreaka. Na primjer, ADSL
podrava dva razliita kanjenja (za kanjenje u ovom kontekstu koristi se engleski termin
latency path) za prijenos podataka lokalnom petljom. Dva razliita kanjenja su utemeljena
na injenici da su podatkovne usluge manje osjetljive na kanjenje nego usluge u stvarnom
vremenu, poput videa i audia. ADSL koristi tzv. brzi podatkovni put (engl. fast data path),
koji omoguava postizanje minimalnog kanjenja kroz DSL-primopredajnik, ali je izloen
poveanom broju pogreaka bita u prijemu to zahtijeva primjenu tehnika za ispravljanje
pogreaka u prijemu. ADSL takoer koristi i tzv. podatkovni put s prepletanjem bita (engl.
interleaved data path), koji osigurava vei integritet prenoenim podacima, ali ga obiljeava
poveano kanjenje prijenosa. Meutim, koritenje podatkovnog puta s prepletanjem bita
rezultira uinkovitim smanjenjem broja pogreaka bita i potrebnih retransmisija.

3.7. Upravljanje spektrom

Upravljanje spektrom (engl. spectrum management, skr. SM) je sinonim za skup pravila koja
bi razliitim pruateljima usluge omoguila koritenje meusobno konkurentnih prijenosnih
sustava unutar istog kabela. U Americi je jedan odbor standardizacijske organizacije ANSI
razvio standard za SM. Osnovni ciljevi tog standarda su omoguiti inovacije, konkurenciju
izmeu pruatelja usluge, konkurenciju izmeu proizvoaa telekomunikacijske opreme, te

12

istovremeno zatititi postojee usluge. To se postie ograniavanjem snage predajnika,

koritenja odreenih frekvencijskih pojaseva i dometa lokalnih petlji.

4. Simetrine DSL-tehnologije
Referencirajui se na simetrine DSL-tehnologije popisane u tablici (Tablica 1.1), samo
HDSL mora koristiti dvije ili ak tri upredene parice, dok je ostalim simetrinim DSLtehnologijama dovoljna i jedna upredena parica za dvosmjerni prijenos DSL-podataka. Vano
je rei da niti jedna simetrina DSL-tehnologija ne podrava prijenos POTS-kanala po istoj
parici po kojoj se prenose i DSL-podaci.

4.1. IDSL
IDSL, kreiran na temelju modela N-ISDN-a, isporuuje korisnicima do 144 kbit/s podataka.
Temelji se na suelju BRI i koristi istu tehniku linijskog kodiranja, tj. 2B1Q. Ukupna
prijenosna brzina na suelju U, smjetenom izmeu NT-a krajnjeg korisnika i linijskog
zakljuenja (engl. line termination, skr. LT) u lokalnoj centrali, iznosi 160 kbit/s, a linijska
brzina iznosi 80 kbaud. IDSL podrava trajno uspostavljene veze. Dakle, uspostava poziva
koja je neophodna u N-ISDN-u, suvina je u IDSL-u i, sukladno tome, kanal D, koji se koristi
u svrhu razmjene signalizacijskih podataka u N-ISDN-u, mogue je koristiti za prijenos
prometa krajnjih korisnika IDSL-om. IDSL obino predstavlja kraj neke veze uspostavljene
tehnologijom komutacije okvira (engl. Frame Relay, skr. FR), protokolom HDLC (skr. od
engl. High-level Data Link Control, u prijevodu: visoka razina upravljanja podatkovnom
poveznicom) ili protokolom PPP (skr. od engl. Point-to-point Protocol, u prijevodu: protokol
komuniciranja od toke do toke). Domet IDSL-a iznosi oko 5.500 m, a mogua je i uporaba
regeneratora za produljenje dometa prijenosa. IDSL, hibridna tehnologija, je posebno
zanimljiv onim pruateljima usluga koji su poduzeli velika ulaganja u N-ISDN infrastrukturu,
ali sada ele integrirati DSL u svoju mreu (na primjer, jedan DSLAM moe ugradnjom
odgovarajuih mrenih kartica podravati i ADSL i IDSL).

4.2. HDSL
Osnovna primjena HDSL-a je produljenje dometa E1/T1-sustava. Sukladno tome, postoje
dvije inaice HDSL-a, E1-HDSL i T1-HDSL, pri emu se prva koristi za prijenos E1-signala,
a druga za prijenos T1-signala.
Osnovna obiljeja: prijenosni pojas kojeg koristi HDSL obuhvaa podruje frekvencija od
80 kHz do 240 kHz. Maksimalni domet prijenosa kojeg je mogue ostvariti HDSLmodemima nalazi se unutar intervala od 2.700 do 4.000 metara, a moe biti produljen i do 12
km uporabom regeneratora. Dolazna i odlazna prijenosna brzina su meusobno jednake i
iznose 2,048 Mbit/s (E1-HDSL), odnosno 1,544 Mbit/s (T1-HDSL). Linijsko kodiranje koje
koristi tehnologija HDSL opisano je u odjeljku 3.1.
E1-HDSL-okviri: HDSL-okviri se alju uzastopno jedan za drugim. Ako krajnji korisnik
privremeno ne generira promet, okviri se popunjavaju sadrajem bez znaenja (engl. dummy
contents). To je neophodno zbog odravanja veze na razini sloja podatkovne poveznice (engl.
data link layer, skr. DLL). HDSL-okviri prenose korisnike podatke i upravljake (engl.
control) podatke. Period ponavljanja HDSL-okvira iznosi 6 ms, to znai da HDSL-predajnik
svake sekunde poalje otprilike 167 okvira na liniju. Svaki okvir sadri 6.960 kvaternarnih
simbola, odnosno 13.920 bita.

13

4.2.1. HDSL standardi

ANSI T1.4-TR28 ANSI je standardizirao prijenos T1 signala pomou dvije upredene

parice pri emu se po svakoj prenosi 784 kbit/s to je tzv. T1-HDSL;

standardi odbora ETSI TM6 definiraju E1-HDSL-sustave koji koriste jednu, dvije ili
tri parice. Prijenosna brzina E1-HDSL-sustava koji koristi jednu paricu iznosi 2.320
kbit/s, ako koristi dvije parice brzina iznosi 1.168 kbit/s po svakoj parici, dok prijenosna
brzina HDSL-sustava koji koristi tri parice iznosi 784 kbit/s po svakoj parici;

Standard ITU-T G.991.1 nazvan skraeno G.hdsl, koritenje parica isto kao u ETSI
standardu, omoguava koritenje linijskog koda 2B1Q i modulacije CAP.
HDSL je mogue koristiti za prijenos E1/T1-prometa izmeu centrala, za meusobno
povezivanje mrea velikih tvrtki pomou zakupljenih kanala (engl. leased lines), za
meusobno povezivanje baznih stanica (engl. base stations) i centrala pokretne mree (engl.
mobile switching centers, skr. MSCs), za pristup lokalnim mreama (engl. Local Area
Network, skr. LAN) i za pristup posluiteljima preko Interneta.

4.2.2. Prednosti i nedostaci HDSL-a

Prednosti HDSL-a:

frekvencijski pojas (od 80 do 240 kHz) je ui nego kod zakupljenih E1/T1-kanala (2/1,5
MHz).

instalacija HDSL-modema je jednostavna i brza usluga postaje raspoloiva unutar

kratkog vremenskog intervala;

nema potrebe za koritenjem regeneratora na udaljenostima do 5 km.

Nedostaci HDSL-a:

mogunost nastanka samopresluavanja na bliem kraju, jer se sve upredene parice

koriste za istovremeni prijenos u oba smjera;

HDSL-sustavi ne podravaju istovremeni prijenos POTS-a i DSL-podataka;

koritenje vie od jedne upredene parice za prijenos HDSL-om je nuno suprotno od

toga, veina korisnika opremljena je iskljuivo jednom paricom;

postojei HDSL-standardi nisu dovoljno precizni proizvoaima opreme ostavljeno je

previe prostora za primjenu specifinih rjeenja u HDSL-opremi (vrlo esto su rjeenja
koja potjeu od razliitih proizvoaa meusobno nekompatibilna).

4.3. HDSL2
HDSL2 ili napredni HDSL je usluga za prijenos T1-okvira koristei pri tome prijenosnu
brzinu od 1,544 Mbit/s po jednoj upredenoj parici na udaljenostima do otprilike 3,7 km, to
se podudara s tzv. podrujem posluivanja koje pokriva pruatelj usluge (engl. Carrier
Service Area, CSA), koje predstavlja skup pravila koritenih u SAD-u. Domet HDSL2
mogue je udvostruiti koritenjem ureaja za produljenje linije (engl. line extenders), koji
predstavljaju odreenu vrstu regeneratora. HDSL2 koristi linijski kod nazvan TC-PAM (skr.
od engl. trellis coded pulse amplitude modulation). Odbor ANSI T1E1.4 je razvio HDSL2tehnologiju ba za potrebe prijenosa T1-usluge i dodijelio mu je oznaku T1.418. HDSL2 se
obino koristi u FR-sustavima, sustavima pokretnih komunikacija (za povezivanje baznih
14

stanica s MSC-ovima), za pristup LAN-ovima i mreama ireg podruja (engl. Wide Area
Network, skr. WAN) i za pruanje T1-usluga.

4.4. SDSL
Tehnologija SDSL ima nekoliko oblika koje su definirali proizvoai opreme. SDSL je
najbolje pojmiti kao generiki opis skupine slinih tehnologija. Nekoliko oblika SDSL-a
definiranih od strane proizvoaa u stvari su dijelovi jednog standarda za simetrine usluge
definiranog na svjetskoj razini. Veina inaica SDSL-a koriste linijski kod 2B1Q, dok neke
od njih jo uvijek koriste modulaciju CAP. Sve inaice SDSL-a koriste jednu upredenu paricu
za istovremeni prijenos signala u oba smjera. Jedna od simetrinih varijanti, nazvana
simetrina digitalna pretplatnika linija s mogunou koritenja veeg broja prijenosnih
brzina (skr. od engl. Multirate SDSL, skr. M/SDSL), podrava promjenu prijenosne brzine
primopredajnika i na taj nain omoguava ujedno i promjenu dometa prijenosa. CAP-inaica
M/SDSL-a podrava osam razliitih prijenosnih brzina, te omoguava prijenos brzinama 64
ili 128 kbit/s na udaljenosti do 8,9 km, pretpostavljajui pri tome koritenje upredene parice
promjera 0,5 mm, odnosno na udaljenosti do 4,5 km pri punoj brzini od 2,048 Mbit/s.
M/SDSL ima ugraenu mogunost automatske prilagodbe prijenosne brzine, slino kao i
RADSL.

4.5. SHDSL
Simetrina digitalna pretplatnika linija velike prijenosne brzine (engl. Symmetric High Bitrate Digital Subscriber Line, skr. SHDSL) je meunarodno prihvaena simetrina DSLusluga. SHDSL podrava prijenosne brzine u rasponu od 192 kbit/s pa sve do 2,312 Mbit/s
(domet prijenosa pri maksimalnoj brzini bez koritenja regeneratora iznosi 4 km).

Slika 4.1 Usporedba prijenosnih brzina i dometa razliitih DSL-tehnologija (izvor: DSL Forum,
2002.) na apscisi je prikazan domet u km (kft, 1 kft 305 m), pod pretpostavkom koritenja
upredene parice promjera vodia 0,5 mm, a na ordinati je prikazana prijenosna brzina izraena u kbit/s

SHDSL je razvijen kao zamjena za sve postojee simetrine DSL-tehnologije: IDSL, HDSL,
HDSL2 i inaice SDSL-a (SHDSL je u stvari formalni standard ITU-T-a za SDSL), kao i
15

zamjena za prijenosne tehnologije E1/T1. ITU-T G.992.1 je utemeljen na modifikaciji

tehnologije HDSL2, te koristi linijski kod TC-PAM, koji signal kodira koristei 16 razina
umjesto etiri razine koliko ih koristi 2B1Q. Na taj nain TC-PAM poveava iskoristivost
spektra. Prijenos SHDSL-om je dvosmjeran i koristi se razdvajanje smjerova prijenosa
ponitavanjem odjeka. Domet SHDSL-a je mogue poveati koritenjem regeneratora.
SHDSL je sa stajalita spektralne kompatibilnosti prihvatljiviji nego prijanje verzije SDSLa, N-ISDN ili E1/T1. Slika 4.1 prikazuje prijenosne brzine i domete koje je mogue postii
razliitim DSL-tehnologijama, te prikazuje kako SHDSL prua potpuno simetrinu
prijenosnu uslugu na udaljenostima veim od drugih DSL-tehnologija.
Takoer je vrlo vano uoiti da su standardi simetrinih DSL-tehnologija razvijani kako bi
podravali rad sustava pomou regeneratora. Standard SHDSL-a podrava i koritenje linijski
napajanih regeneratora to omoguava postizanje velikog dometa korisnicima te DSL-usluge.
Viestruki regeneratori (do ukupno 7 na jednoj lokalnoj petlji) mogu biti koriteni za
postizanje vrlo velikih dometa. Dakle, SHDSL-usluge mogu biti pruane i korisnicima na
udaljenostima veim od 9.144 metara. Nadalje, SHDSL podrava i usnopljavanje linija (engl.
line bonding). Openito, usnopljavanje parica omoguava paralelni prijenos po dvije ili vie
upredenih parica (linija). U kontekstu SHDSL-a usnopljavanje znai uporabu dvije upredene
parice, uslijed ega se ukupna prijenosna brzina usnopljenog SHDSL-sustava udvostruava
(kree se u rasponu od 384 kbit/s do 4,624 Mbit/s).

4.5.1. Spektralna kompatibilnost

Spektralna kompatibilnost (engl. spectral compatibility) dva DSL-sustava definirana je
utjecajem presluavanja kojeg jedan sustav stvara na drugom sustavu u istom kabelu. Budui
da se DSL-usluga ne uvodi automatski svim krajnjim korisnicima, kroz neko vrijeme
tehnologije sazrijevaju i novi se standardi pojavljuju, mogue je u nekom vremenskom
periodu imati mjeavinu DSL-tehnologija ak i unutar iste kabelske grupe.

Slika 4.2 Spektralna gustoa snage SHDSL-signala brzine 768 kbit/s (izvor: DSL Forum, 2002.) na
apscisi grafa prikazana je frekvencija signala u kHz, a na ordinati spektralna gustoa snage u dBm/Hz

16

Iskustvo pokazuje da neke tehnologije generiraju vee presluavanje od ostalih. Razliite

vrste DSL-a u istom kabelu koriste razliite frekvencijske pojaseve. Ovisno o snazi signala i
njenoj spektralnoj gustoi razliite vrste DSL-sustava mogu, a i ne moraju nuno biti
kompatibilne jedna s drugom. Prilikom dizajniranja DSL-sustava spektralna kompatibilnost
predstavlja vaan moment jer primjena novih DSL-usluga ne smije degradirati performanse
drugih ve postojeih prijenosnih usluga u istom kabelu. Na isti nain, postojee usluge u
kabelu ne smiju sprijeiti nove DSL-usluge u dosezanju njihovih planiranih performansi.
Spektralna kompatibilnost je funkcija stupnja preklapanja izmeu spektara primljenog signala
i signala presluavanja, kao i relativne snage tih signala. Nekolicina imbenika utjee na
razinu presluavanja u upredenoj parici: duljina lokalne petlje, utjecaj ponitavanja odjeka ili
FDM-a na prijenos, i drugi.
SHDSL-standard, ITU-T G.992.1, je razvijen ne samo da bi definirao interoperabilnost
sustava, ve kako bi razmotrio i spektralna obiljeja postojeih linijskih kodova i prijenosnih
tehnika koje su rasprostranjene u postojeim mreama. Slika 4.2 prikazuje poboljanu
karakteristiku spektralne gustoe snage (engl. power spectral density, skr. PSD) i
uinkovitost SHDSL-a. Sa smanjenom snagom unutar koritenog frekvencijskog pojasa
smanjena je i razina interferencije s korisnicima ADSL-a. Dakle, SHDSL predstavlja manju
smetnju lokalnim petljama opremljenim ADSL-opremom, ali zbog koritenja relativno uskog
pojasa u niem podruju frekvencija osigurava poboljanu spektralnu kompatibilnost s
postojeim DSL-instalacijama.

4.5.2. Procedura uspostave SHDSL-poveznice

Jo jedna prednost koju SHDSL ima pred ranijim inaicama simetrinih DSL-tehnologija je
koritenje signalizacijskog standarda ITU-T G.994.1 za uspostavu prijenosne poveznice.
Naziv tog standarda u engleskom izvorniku je "Handshake Procedures for DSL
Transceivers", to je mogue prevesti kao "Procedure za uspostavu prijenosne poveznice koje
koriste DSL-primopredajnici". Taj se standard skraeno naziva G.hs. G.hs definira signale,
poruke i procedure koji se razmjenjuju izmeu DSL-opreme. Koritenje tih signalizacijskih
mogunosti nastupa u fazi komunikacije nakon to DSL-oprema proe kroz inicijalizaciju
podsustava vlastitog napajanja elektrinom energijom te ue u fazu automatske uspostave
odreenih djelatnih obiljeja prije nego to zapone sam prijenos korisnikih signala.
Pored ostalog, G.hs procedure se, pored ostalog, koriste i za automatsku prilagodbu
prijenosne brzine. irinu prijenosnog pojasa te sukladno tome i prijenosnu brzinu koje je
mogue podrati na odreenoj lokalnoj petlji mogue je prilagoditi kako bi se postigao BER
definiran ugovorom o razini pruanja usluge (SLA), ili kako bi se ostvario vei domet lokalne
petlje. Prilikom uporabe G.hs-a prilagoavanje prijenosne brzine i podeavanje snage signala
izvode se automatski.

4.5.3. Primjene SHDSL-a

I dok je SHDSL, kao brza simetrina prijenosna usluga, primarno bio namijenjen poslovnim i
SOHO-korisnicima, on je ujedno primjenjiv u rezidencijalnom sektoru telekomunikacijskog
trita. Budui da se prijenos SHDSL-om odvija u digitalnoj domeni, kapacitet SHDSLpoveznice je mogue dinamiki raspodjeljivati izmeu govornih, podatkovnih i
videoaplikacija. SHDSL je mogue uinkovito primijeniti kao transmisijsku podlogu u
sljedeim uslugama:

usluge namijenjene poslovnim korisnicima

prijenos veeg broja govornih linija DSL-om (engl. Voice over DSL, skr. VoDSL),
17

web hosting, u slobodnom prijevodu: povezivanje vlastitog web posluitelja s

Internetom preko SHDSL-a,
videokonferencije,
virtualne privatne mree (engl. Virtual Private Network, skr. VPN),
pristup LAN-ovima s udaljenih lokacija;
usluge namijenjene rezidencijalnim korisnicima

produljenje dometa namijenjeno udaljenim korisnicima,

Residential Gateway Access, u prijevodu: pristup rezidencijalnom prolazu,
igranje putem Interneta,
usluge izmeu ravnopravnih komunikacijskih entiteta (engl. peer-to-peer).

Ostale mogue primjene SHDSL-a su:

realizacija prijenosne usluge unutar zgrada s veim brojem poslovnih ili stambenih
jedinica (engl. Multiple Dwelling Units MDUs i Multiple Tenant Units MTUs,
openita skraenica MxU)

pojam MDU obuhvaa kue s apartmanima na iznajmljivanje ili u privatnom

vlasnitvu te komercijalne zgrade s veim brojem poslovnih ureda,
pojam MTU obuhvaa uglavnom hotele;
zamjena E1/T1-sustava;

migracijski put za VoDSL;

tehnologija za ostvarenje veeg dometa prijenosa;

irokopojasna alternativa optikim nitima.

4.6. Ostale simetrine DSL-tehnologije

ReachDSL je simetrina DSL-tehnologija koja je prvenstveno namijenjena korisnicima koji
zahtijevaju brzi prijenos DSL-usluga na velike udaljenosti. ReachDSL-oprema podrava
prijenosne brzine u rasponu od 128 kbit/s do 1 Mbit/s i dizajnirana je za rad na razliitim
pristupnim linijama i kunim oienjima. Kao nadopuna rjeenjima zasnovanim na primjeni
ADSL-a, ReachDSL-sustavi produljuju domet prijenosa znatno iznad 6,1 km, pri emu su
instalacije ReachDSL-a izvedene i na udaljenostima veim od 9,1 km. U ReachDSL
instalacijama nije potrebna uporaba POTS-razdjelnika na korisnikom podruju. ReachDSL
podrava i dinamiku dodjelu kapaciteta poveznice (engl. dynamic bandwith allocation, skr.
DBA). Nie cijene opreme predstavljaju jednu od najvanijih osobina ReachDSL-a.

5. Asimetrine DSL-tehnologije
Strune studije su pokazale da je signale u smjeru od lokalne centrale prema udaljenim
korisnikim lokacijama mogue prenositi na vee udaljenosti nego to je to sluaj u prijenosu
u suprotnom smjeru. Razlog tome je tetan utjecaj presluavanja koji je jae izraen na strani
lokalne centrale nego na lokaciji krajnjeg korisnika. Tu pojavu uzrokuje injenica da se,
promatrajui odlazni smjer prijenosa, sve vie upredenih parica nalazi u zajednikom kabelu
kako se pribliavamo lokalnoj centrali, pri emu svaka parica u kabelu generira presluavanje
na ostalim sustavima u zajednikom kabelu. Obratno, promatrajui dolazni smjer prijenosa,
lokalne petlje se granaju iz jednog zajednikog kabela, to znai da kabeli koji su blii
18

krajnjim korisnicima sadre manje parica, te su samim time presluavanja u njima manja. U
DSL-sustavima koji koriste FDM postoji drugi nain za iskoritavanje prednosti koji
proizlazi iz karakteristika kabelske infrastrukture koritene za POTS: nii frekvencijski
pojasevi se koriste za prijenos prema lokalnoj centrali. Budui da su nie frekvencije manje
priguene nego vie frekvencije, takav nain rada sustava osigurava da je signal na ulazu
prijemnika u lokalnoj centrali dovoljno jak u odnosu na umnu okolinu na tom dijelu
pristupne mree. Na mjestu gdje kabel ulazi u lokalnu centralu situacija glede presluavanja
je najloija.
Postoje tri osnovne inaice asimetrine DSL-tehnologije: ADSL, suvremena inaica ADSL-a
nazvana RADSL i VDSL. ADSL i RADSL pruaju krajnjim korisnicima dovoljne brzine za
pretraivanje weba (engl. web surfing) i elektroniku razmjenu poruka, ukljuujui i slanje
velikih datoteka u privitku (engl. attachment) poruka. VDSL je primarno dizajniran kao
transmisijska podloga za brzo strujanje (engl. streaming) videa. VDSL moe podrati i
prijenos simetrinim brzinama. ADSL, RADSL i VDSL koriste jednu upredenu paricu.

5.1. ADSL
Od svih DSL-tehnologija ADSL je doivio najveu popularnost kod onih rezidencijalnih i
SOHO-korisnika koji su s lokalnom centralom povezani pomou jedne upredene parice.
ADSL je tehnologija koja podrava trajnu prospojenost (engl. always on ili always
connected) krajnjih korisnika, te sukladno tome, uspostava poziva nije potrebna. ADSL
omoguava istovremeni prijenos POTS-kanala istom paricom kojom se prenose i ADSLpodaci. Na taj nain krajnji korisnici mogu istovremeno koristiti tradicionalnu fiksnu
analognu telefonsku uslugu i brzi pristup Internetu. ADSL moe prenositi i N-ISDN-kanale
umjesto POTS-a, ali pri tome je ukupna raspodjela kanala drugaija. Slika 5.1 prikazuje
referentni model ADSL-sustava.
2

digitalno
razailjanje
irokopojasna
mrea

SM

ATU-C
lokalna petlja

ATU-C

upravljanje
mreom

T.E.
ATU-R

PDN

T.E.
T.E.

razdjelnik

ATU-C
uskopojasna
mrea

T.E.

ATU-C
pristupni
vor
PSTN

telefon(i)

Slika 5.1 Referentni model ADSL-sustava prema dokumentu ADSL Forum TR-001

Znaenje skraenica i naziva komponenti ADSL-sustava na slici je sljedee:

ATU-C (skr. od engl. ADSL Transmission Unit Central Office): transmisijski ADSL-ureaj
u lokalnoj centrali modem u lokalnoj centrali (tj. na mrenom kraju lokalne petlje) koji
moe biti integriran u pristupni vor (engl. access node), a moe se nalaziti i izvan centrale;
ATU-R (skr. od engl. ADSL Transmission Unit Remote): transmisijski ADSL-ureaj na
lokaciji krajnjeg korisnika modem na korisnikom podruju koji obavlja funkcije
komunikacijske opreme korisnikog podruja (engl. Customer Premises Equipment, skr.

19

CPE), ili opreme krajnjeg korisnika. Danas je veina korisnikih ADSL-modema opremljena
Ethernet-sueljima 10/100BASE-T ili ATM-sueljima prijenosne brzine 25,6 Mbit/s.
Pristupni vor (engl. access node): to je mrena toka u kojoj se koncentriraju irokopojasni
i uskopojasni podaci. Pristupni vor moe biti smjeten u lokalnoj centrali ili na nekoj
lokaciji blioj krajnjim korisnicima (dakle, izdvojen iz centrale);
B: pomoni podatkovni ulaz (npr. mjesto spoja sa satelitskom antenom) u servisni modul kao
to je npr. integrirani kuni primopredajnik (izvorni naziv: set top box);
POTS-C: suelje izmeu PSTN-a i POTS-razdjelnika na mrenom kraju lokalne petlje;
POTS-R: suelje izmeu telefona i POTS-razdjelnika na lokaciji krajnjeg korisnika;
PDN (skr. od engl. Premises Distribution Network): distribucijska mrea na lokaciji krajnjeg
korisnika to je sustav za povezivanje ATU-R-a sa servisnim modulima. PDN moe biti
izveden kao mrea od toke do toke (engl. point-to-point) ili kao mrea od toke prema
veem broju toaka (engl. point-to-multipoint) s topologijom zvijezde ili sabirnice. PDN
moe biti izveden s pasivnim oienjem ili kao aktivna mrea;
SM (skr. od engl. Service Module): servisni modul obavlja funkcije prilagodbe krajnjeg
korisnikog ureaja (engl. terminal equipment). Primjeri SM-a su: integrirani kuni
primopredajnici, PC-suelja ili usmjerivai (engl. routers) lokalne mree;
T.E. (skr. od engl. Terminal Equipment): krajnji korisniki ureaj ili krajnja korisnika
oprema, ureaj/oprema koji predstavlja krajnju toku komunikacije;
Razdjelnik (engl. splitter): pasivni ili aktivni filtar koji razdvaja vii frekvencijski pojas
(namijenjen ADSL-u) od nieg frekvencijskog pojasa (namijenjen POTS-u), podjednako na
mrenom kraju lokalne petlje i na lokaciji krajnjeg korisnika;
T: suelje izmeu PDN-a i servisnih modula.
T-SM: suelje izmeu ATU-R-a i PDN-a. U sluaju kad je PDN izveden kao pasivno
oienje od toke do toke tada moe biti isto kao i suelje T (pri tome je samo jedan krajnji
ureaj povezan s ADSL-modemom). ATU-R moe imati vie od jednog suelja T-SM (npr.
suelja E1/T1, ATM i/ili Ethernet).
U-C: suelje izmeu lokalne petlje i POTS-razdjelnika na mrenom kraju lokalne petlje;
U-C2: suelje izmeu POTS-razdjelnika u lokalnoj centrali i ATU-C-a;
U-R: suelje izmeu lokalne petlje i POTS-razdjelnika na lokaciji krajnjeg korisnika.
Neophodno je razdijeliti ovo suelje od suelja U-C na drugom kraju petlje zbog asimetrinih
prijenosnih brzina;
U-R2: suelje izmeu POTS-razdjelnika i ATU-R-a;
VA: logiko suelje izmeu ATU-C-a i pristupnog vora;
VC: suelje izmeu pristupnog vora i mree. Moe obuhvaati viestruke poveznice, a moe
se odnositi i na samo jednu prijenosnu poveznicu kojom se svi DSL-podaci prenose na
relaciji pristupna mrea-jezgrena mrea.

5.1.1. Osnovna obiljeja ADSL-a

Prijenosna brzina i domet: prijenosne brzine ADSL-a podudaraju se s brzinama
sjevernoamerikih i europskih PDH-sustava (PDH je skr. od engl. Plesyochronous Digital
Hyerarchy). Performanse dviju konfiguracija ADSL-a, od kojih jedna omoguava prijenos u
dolaznom smjeru brzinom 1,5 ili 2 Mbit/s te brzinom od 16 kbit/s u odlaznom smjeru, a druga

20

prua dolaznu brzinu od 6,1 Mbit/s i odlaznu brzinu od 64 kbit/s, prikazane su tablicom
(Tablica 5.1).
Tablica 5.1 Performanse prijenosa ADSL-om ADSL-a

Prijenosna brzina

Promjer vodia

Domet prijenosa

1,5 ili 2 Mbit/s

0,5 mm

5,5 km

1,5 ili 2 Mbit/s

0,4 mm

4,6 km

6,1 Mbit/s

0,5 mm

3,7 km

6,1 Mbit/s

0,4 mm

2,7 km

Krajem 2000. godine maksimalna dolazna brzina ADSL-a iznosila je 8,1 Mbit/s, a odlazna se
kretala u rasponu od 16 do 864 kbit/s. Dolazne brzine ovise o duljini lokalne petlje, promjeru
vodia petlje, prisustvu premotenih odvojaka na petlji, presluavanjima i dr. Neke tvrtke kao
npr. ADTRAN, Inc., nude ADSL-regeneratore kako bi poveali domet prijenosa do 9.144
metara.
Transport podataka: Slika 5.2 prikazuje naine transporta podataka podrane ADSL-om.
privatna
mrea

mrea
krajnjeg
korisnika

javna mrea
pristupna ADSL-mrea
OS

servisni
sustavi
usluge
pristup Internetu
pristup LAN-u
interaktivni video
videokonferencija

OS

SM

irokopojasna
mrea
uskopojasna
mrea

pristupni
vor

ATU-C
ATU-C
ATU-C

lokalna
petlja

paketska
mrea

ATU-R

PDN

TV

SM
PC I/O

PC

SM
PC I/O

ISDN
TE

STM
paketski
ATM
ATM

STM
paketski
ATM
naini transporta podataka

Slika 5.2 Odnos izmeu cjelokupne mree i ADSL-a opisan dokumentom ADSL Forum TR-001; I/O
(skr. od engl. input/output) ulaz/izlaz, TE (skr. od engl. Terminal Equipment) krajnja korisnika
oprema, OS (skr. od engl. Operation System) operacijski sustav

Modulacijske tehnike: CAP ili diskretna vietonska modulacija (engl. Discrete Multitone,
skr. DMT). Starije inaice ADSL-a koriste modulaciju CAP. Sofisticiranija tehnologija,
nazvana DMT, je opisana pomou najmanje 4 standarda koji su ve u primjeni ili u razvojnoj
fazi. Najrasprostranjenija inaica DMT-a je svjetski prihvaen standard G.dmt definiran
preporukom ITU-T G.992.1. G.dmt definira povezanost lokalne centrale s podrujem
krajnjeg korisnika s aspekta ADSL-primopredajnika. Standard prua opcije za istovremeni
prijenos POTS-a ili ISDN-a istom upredenom paricom kojom se prenose i ADSL-podaci.
Upravo zahvaljujui sloenom modulacijskom postupku DMT, G.dmt, poznat i pod nazivom
ADSL pune brzine (engl. full-rate ADSL), moe podrati dolazne brzine i do 8,1 Mbit/s.

21

DMT se temelji na raspodjeli bita po potkanalima (engl. subchannels), pri emu svaki
potkanal koristi vlastiti podnosilac (engl. subcarrier), a podaci u svakom potkanalu prenose
se linijom koristei kvadraturnu amplitudnu modulaciju (engl. Quadrature Amplitude
Modulation, skr. QAM). Sjevernoamerika inaica DMT-a pune brzine, DMT2, se takoer
naziva i Issues 2, jer je jezgra njenih tehnikih definicija specificirana u drugom izdanju
originalnog DMT-standarda kojeg je definirao ANSI. Prva inaica standarda koja se je u
javnosti pojavila nekoliko godina prije DMT2 nije prihvaena od strane telekomunikacijske
industrije. G.dmt se razlikuje od DMT2 u svega nekoliko detalja.
Razdvajanje kanala: dolazni i odlazni kanal ADSL-a ne preklapaju se s POTS-kanalima
(primjena FDM-a), to omoguava istovremeni prijenos POTS-a i ADSL-podataka
zajednikom paricom. Dolazni i odlazni kanal se jedan od drugog odvajaju FDM-om ili
tehnikom ponitavanja odjeka. U G.dmt-u koji koristi FDM jedan se frekvencijski pojas
koristi za dolazni smjer, a drugi za odlazni smjer i ta se dva pojasa meusobno ne preklapaju
(Slika 5.3). Nasuprot tome, u G.dmt-u koji koristi tehniku EC dolazni i odlazni kanali se
meusobno preklapaju (Slika 5.4).

Slika 5.3 Dodjela kanala u FDM-inaici G.dmt-a

Slika 5.4 Dodjela kanala u EC-inaici G.dmt-a

ADSL-potkanali: DMT dijeli frekvencijsko podruje do 1,104 MHz u 256 potkanala, svaki
irine 4,3125 kHz (Slika 5.5). Svaki potkanal je neovisan o ostalima, ima svoj vlastiti

22

podnosilac (engl. subcarrier), te vlastiti slijed simbola koje prenosi. Linijska brzina po
svakom potkanalu je konstantna i iznosi 4000 QAM simbola po sekundi. DMT omoguava
pridjeljivanje bita potkanalima na takav nain da propusnost (engl. throughput) svakog
potkanala bude maksimalna mogua (broj bita po simbolu u svakom potkanalu moe varirati
izmeu 0 i 8). Ako bilo kojim od potkanala nije mogue prenositi podatke, mogue ga je
iskljuiti iz prijenosa, a ostatak raspoloivog frekvencijskog pojasa optimalno se koristi.
Potkanali se koriste u oba smjera prijenosa, s time da se vei broj potkanala koristi u
dolaznom smjeru. Teoretski, ATU-C moe slati 256 kanala u dolaznom smjeru, dok ATU-R
moe slati 32 potkanala u odlaznom smjeru, to vodi do teoretski ostvarivih prijenosnih
brzina od 8,192 Mbit/s u dolaznom, odnosno 1,024 Mbit/s u odlaznom smjeru prijenosa.
Meutim, glavnina ADSL-sustava podrava zatitni frekvencijski pojas kako bi izbjegli
interferenciju ADSL-podataka s POTS-om. Interferencija je sprijeena tako da ADSL ne
koristi prvih pet potkanala za prijenos vlastitih podataka.

Slika 5.5 Kanalska struktura ADSL-a koji koristi ponitavanje odjeka

Realni ADSL-sustavi takoer ne koriste 256. potkanal (Tablica 5.2). Stoga su prijenosne
brzine ograniene na 8 Mbit/s u dolaznom i 864 kbit/s u odlaznom smjeru. Stvarna donja
granica za podatkovni promet u odlaznom smjeru ovisi o vrsti POTS/N-ISDN filtra. Time je
ujedno odreeno i preklapanje odlaznog i dolaznog kanala. Na primjer, prilikom
istovremenog prijenosa ADSL-podataka i N-ISDN-podataka zajednikom upredenom
paricom, definiranim preporukom ITU-T G.992.1. Annex B, mogue je koristiti potkanale 32
do 64 umjesto 1 do 32 (Slika 5.6).
Tablica 5.2 Potkanali u ADSL-u; 4B3T vrsta linijskog koda

Potkanal broj:

Frekvencija (kHz)

Znaenje/funkcija

25,875

Donja granica za podatke odlaznom smjeru

18

77,625

Gornja granica za ISDN (ako se koristi 2B1Q)

28

120,75

Gornja granica za ISDN (ako se koristi 4B3T)

32

138,00

Gornja granica za podatke u odlaznom smjeru

64

276,00

Pilot za POTS (ne koristi se za podatke)

96

414,00

Pilot za ISDN (ne koristi se za podatke)

256

1.104,00

Nyquist (ne koristi se za podatke)

23

N-ISDNkanali
Slika 5.6 ADSL over ISDN (BRI na kojem se koristi linijski kod 2B1Q)

Prije samog poetka prijenosa korisnikih podataka, ATU-R i ATU-C meusobno

razmjenjuju ekvilizacijske sljedove kako bi tono mogli proraunati broj potkanala koje e
koristiti u dotinoj komunikacijskoj sjednici (engl. session). Potkanal broj 64 (gornje granine
frekvencije 276 kHz) se koristi za prijenos pilot-frekvencije, te u svrhu sinkronizacije izmeu
ATU-R-a i ATU-C-a. Ti ureaji alju spomenute sljedove po svih 256 potkanala, i mjere
odziva sustava, pri emu u proraun uzimaju i priguenje signala i ostala otkrivena obiljeja
linije. Proraunom odreuju konani broj potkanala i broja simbola po potkanalu koje e
koristiti.

Slika 5.7 Struktura okvira i superokvira koju koriste ADSL i G.lite

ADSL-okviri i superokviri: svakih 17 ms ADSL-primopredajnik alje jedan superokvir

(Slika 5.7). Superokvir (engl. superframe) se sastoji od 68 ADSL-okvira (engl. frame). Neki
okviri slue posebnim funkcijama: okviri 0 i 1 prenose informaciju namijenjenu otkrivanju i
ispravljanju pogreaka, skraeno nazvanom upravljanje pogrekama (engl. error control). Pri
upravljanju pogrekama koristi se tehnika ciklike provjere zalihosti (engl. cyclic redundancy
check, skr. CRC). Okviri 0 i 1 prenose i indikatorske bitove namijenjene upravljanju
poveznicom, dok se ostatak indikatorskih bita prenosi okvirima 34 i 35. Neposredno nakon
zavretka ADSL-superokvira slijedi sinkronizacijski okvir koji ne prenosi korisnike
informacije. S obzirom da su ADSL-poveznice uglavnom poveznice od toke do toke, na
razini ADSL-okvira i superokvira nije potrebno prenositi adrese krajnjih ureaja niti
identifikatore veza uspostavljenih na razini ADSL-a.

Predajnik alje po jedan ADSL-okvir svakih 250 mikrosekundi. Prvi dio okvira se naziva brzi
podaci (engl. fast data) i predstavlja dio okvira koji je osjetljiv na kanjenje, ali tolerantan
prema smetnjama. Brzim podacima se obino prenose audio i video informacije. Brzi podaci
su zatieni bitovima za ispravljanje pogreaka u prijemniku (engl. forward error correction,
skr. FEC). Drugi dio ADSL-okvira sadri informacije iz spremnika za prepletene podatke
(engl. interleaved data buffer). Prepletanje bita (engl. bit interleaving) ini odgovarajue
24

podatke otpornijim na um i interferenciju. Taj je dio okvira uglavnom namijenjen brzom

pristupu Internetu. Cjelokupan sadraj okvira je dodatno kodiran pseudosluajnim slijedom
(engl. scrambled) prije slanja na liniju kako bi se vjerojatnost pogrene sinkronizacije
superokvira smanjila na minimum. Apsolutna veliina ADSL-superokvira nije definirana. S
obzirom da prijenosne brzine ADSL-a mogu varirati i k tome su asimetrine, veliina okvira
moe takoer varirati.

5.1.2. DSL s mogunou prilagodbe prijenosne brzine

Kad se ADSL primijeni u prijenosu sinkronog videa, on mora koristiti specificiranu fiksnu
prijenosnu brzinu. Meutim, podatke je mogue slati irokim rasponom brzina. Stoga u
podatkovnim aplikacijama na raspolaganju stoji opcija smanjivanja prijenosne brzine kako bi
se ostvarilo pruanje dotine usluge na veim udaljenostima. RADSL je komercijalni naziv
za inaicu ADSL-tehnologije koju je mogue prilagoditi razliitim uvjetima u upredenoj
parici (priguenje signala, smetnje, umovi i dr.) pomou jednostavne promjene prijenosne
brzine. Radna skupina E1T1 standardizacijske organizacije ANSI definirala je standard za
RADSL poznat kao ANSI TR59. RADSL je razvijen procesom optimizacije CAP- i DMTprimopredajnika koji se sastojao u dodavanju mogunosti prilagodbe prijenosne brzine
navedenim primopredajnicima, ovisno o stanju parice.
Dodjela frekvencijskih pojaseva: ista je kao i kod ADSL-a, ali s jednom razlikom
prijenosna brzina po pojedinom podnosiocu prilagodljiva je u skladu sa spektralnim
obiljejima prijenosnog medija. Neki proizvoai RADSL-opreme poveali su odlaznu
brzinu preko 1 Mbit/s, a dolaznu brzinu do 12 Mbit/s.
Prilagodba prijenosne brzine: dolazna brzina ADSL-a mogla bi varirati od lokacije do
lokacije, te od upredene parice do upredene parice, tipino u pomacima od 32 ili 64 kbit/s. Te
brzine su morali runo postaviti obueni tehniari u ureajima na svakom kraju lokalne
petlje, i to najee koristei tehniku pokuaja i uenja na pogrekama. To je inilo prve
instalacije ADSL-a vremenski zahtjevnim, sloenim i skupim poslom. Uvjeti u lokalnim
petljama se stalno mijenjaju, tj. mogu se popraviti ili pogorati, ovisno o uvjetima u okolini.

RADSL teoretski posjeduje mogunost prilagodbe spomenutim promjenama ak i za vrijeme

odvijanja neke komunikacijske sjednice. Prvi RADSL-ureaji su barem mogli sami odrediti
svoju maksimalnu prijenosnu brzinu prilikom prvog ukljuivanja u rad, i to bez pomoi
tehniara, te na temelju trenutnog stanja linije. Meutim, ako se uvjeti na liniji poprave,
RADSL-ureaji nisu mogli poveati svoju prijenosnu brzinu. Takoer, ako su se uvjeti na
liniji pogorali, RADSL-ureaji bi prestali s radom ukoliko je nastupilo previe pogreaka pri
automatski odabranoj brzini. Kad su RADSL-ureaji nakon ispada iz rada ponovo uspostavili
meusobnu komunikaciju, ponovili su proceduru odreivanja prijenosne brzine. Noviji
RADSL-ureaji mogu mijenjati svoju prijenosnu brzinu i tijekom komunikacijskih sjednica,
tj. cijelo vrijeme dok su aktivni. RADSL-primopredajnici koji koriste CAP i oni koji koriste
DMT mogu automatski podeavati vlastitu prijenosnu brzinu ovisno o smetnjama na liniji.
DMT-primopredajnik smanjuje brzinu u koracima od po 32 kbit/s, dok CAP-primopredajnik
smanjuje brzinu u koracima od po 320 kbit/s. Procedura smanjivanja prijenosnih brzina
preuzeta je od modema za prijenos podataka POTS-kanalima i neznatno je modificirana.
Podruja primjene: budui da RADSL nudi mogunost prilagodbe prijenosne brzine
kvaliteti prijenosne linije, njegova osnovna primjena se oekuje na korisnikim podrujima
koja su vrlo udaljena od lokalne centrale. Ti e korisnici moi koristiti prijenosnu brzinu koja
predstavlja ostvarivi maksimum u posebnim uvjetima u kojima dotini korisnici
komuniciraju. Pored ostalog, RADSL se primjenjuje kao podloga za pristup kunih i
poslovnih korisnika Internetu, za meusobno povezivanje lokalnih mrea (izmeu kampusa,

25

izmeu tvornikih zgrada i sl.), te u SOHO-konceptu rada na udaljenim lokacijama (engl.

teleworking).

5.1.3. G.lite
Prilikom instalacije ADSL/RADSL-opreme na korisnikom podruju nuna je intervencija
kvalificiranih tehniara. Razdjelnik, ija je uporaba neophodna, i pripadajue mu oienje
doprinose poveanju kanjenja, trokova i sloenosti uvoenja usluge. Stoga su svojevremeno
mnogi proizvoai opreme poeli razmiljati o atraktivnoj alternativi ADSL-u/RADSL-u
koja bi podrala zadovoljavajue prijenosne brzine i domete prijenosa te postojee analogne
ureaje, i sve to bez razdjelnika na korisnikom podruju. Krajem 1997. godine nekoliko je
proizvoaa predloilo inaicu ADSL-a pune brzine, odnosno RADSL-a, nazvanu G.lite,
ADSL polovine prijenosne brzine (engl. half-rate ADSL) ili ADSL bez razdjelnika (engl.
splitterless ADSL). Standard za tehnologiju G.lite, ITU-T G.992.2, je usvojen u lipnju 1999.
Pored toga to G.lite ne zahtijeva koritenje razdjelnika na korisnikom podruju, jedina
znaajna razlika izmeu ADSL-a/RADSL-a i tehnologije G.lite je u ogranienom rasponu
prijenosnih brzina samo do 1,5 Mbit/s u dolaznom smjeru u usporedbi s 8 Mbit/s kod
ADSL-a pune brzine, te do 512 kbit/s u odlaznom smjeru (to je blisko maksimalnoj odlaznoj
prijenosnoj brzini koju podraava ADSL pune brzine). Koritenje frekvencijskog spektra i
dodjela potkanala se u G.lite-sustavima odvijaju na vrlo slian nain kao i u ADSL-u pune
brzine, sa samo jednom bitnom razlikom, a ona je vezana uz dio spektra koji se koristi za
dolazni kanal: gornja granina frekvencija dolaznog kanala kod G.lite-a iznosi 578 kHz, za
razliku od ADSL-a pune brzine kod kojeg iznosi 1.104 kHz (Slika 5.8). Kraj G.lite-poveznice
koji se nalazi u lokalnoj centrali ostaje nepromijenjen u odnosu na ADSL pune brzine,
odnosno RADSL, tj. koritenje PSC-a u lokalnoj centrali je neophodno.

Slika 5.8 G.lite primjena ADSL-a bez razdjelnika na korisnikom podruju

Osnovna obiljeja koja G.lite ine atraktivnim krajnjim korisnicima su: prijenosne brzine
koje odgovaraju veini korisnika, jednostavna instalacija na korisnikom podruju,
istovremeni prijenos POTS-a (govora) i pristup Internetu, niska cijena kotanja usluge, mali
trokovi pruanja usluge (engl. provisioning) i zadovoljavajua razina standardiziranosti
(ITU-T G.992.2).
Problemi koji mogu nastati prilikom koritenja ADSL-a bez razdjelnika su sljedei:

nelinearna impedancija nekih analognih telefona ili drugih ureaja moe izazvati
izoblienja G.lite-signala;

um u POTS-kanalima generiraju G.lite-signali, a nastaje kao posljedica intermodulacije

uzrokovane nelinearnim izoblienjima;

26

brze promjene impedancije analognih telefona i drugih analognih ureaja prilikom

njihova prelaska iz aktivnog (engl. off-hook) u neaktivno (engl. on-hook) stanje uzrokuju
velik broj pogreno primljenih bita, a i brza procedura prilagodbe (engl. retraining)
G.lite-modema je previe spora za rjeavanje tog problema.

Dakle, koritenje mikrofiltera i internih mikrorazdjelnika (engl. microsplitter) je nuno. Slika

5.9 prikazuje osnovno naelo instalacije mikrorazdjelnika. Time su svi problemi koji se
susreu kod izvorne inaice G.lite-a izbjegnuti. Interni mikrorazdjelnici su jeftini ureaji
malih dimenzija, a njihova je instalacija jednostavna ak i onim korisnicima koji ne znaju
puno o telekomunikacijama. Jedini manjak te konfiguracije sustava je ogranienost na
koritenje samo jednog analognog telefonskog prikljuka (za telefon ili telefaks). To nije
pogodno za uobiajene situacije u kojima krajnji korisnik ima G.lite-modem i nekoliko
telefona, modema za prijenos podataka POTS-kanalima i/ili telefaksa. U tom je mrenom
scenariju najbolje rjeenje koritenje internih mikrofiltara. Slika 5.10 prikazuje kunu
instalaciju u kojoj je svaki analogni ureaj koji stvara komunikacijske smetnje opremljen
vlastitim mikrofiltrom.
G.litemodem
POTS-ureaj

PC
mikrorazdjelni
k

NID

lokalna petlja
(POTS + G.lite)

Slika 5.9 Implementacija unutarnjeg mikrorazdjelnika

Slika 5.10 Primjena internih mikrofiltara

5.1.4. ADSL2
ADSL2 je posebno dizajniran radi poboljanja brzine i dometa prijenosa u odnosu na izvornu
inaicu ADSL-a, a ima i bolje performanse na dugakim linijama u prisutnosti uskopojasne
interferencije (Slika 5.11). ADSL2 omoguava postizanje dolaznih brzina do otprilike 12
Mbit/s i odlaznih brzina do 1 Mbit/s, ovisno o duljini lokalne petlje i drugim relevantnim

27

imbenicima. Takvo znaajno poveanje prijenosne brzine u dolaznom smjeru posljedica je

injenice da ADSL2 postie bolju uinkovitost koritenog modulacijskog postupka.
Dijagnostika: utvrivanje uzroka komunikacijskih problema u izvornoj inaici ADSL-usluge
predstavljalo je svojevremeno prepreku primjeni ADSL-a. Kako bi otklonili taj problem,
ADSL2-primopredajnici su poboljani dodavanjem opsenih dijagnostikih mogunosti.
Spomenute mogunosti temelje se na softverskim alatima za rjeavanje problema za vrijeme i
nakon zavretka instalacije, za nadziranje performansi sustava tijekom rada, kao i za
utvrivanje potrebe za nadogradnjom sustava.
Poboljanja glede potronje elektrine energije: prva generacija ADSL-primopredajnika je
danonono koristila odreenu fiksnu snagu napajanja elektrinom energijom, ak i kad nisu
aktivno prenosili korisnike podatke. Imajui u vidu milijune instaliranih ADSL-modema
diljem svijeta, mogue je utediti znaajnu koliinu elektrine energije ako bi ti modemi za
vrijeme neaktivnih perioda mogli prei u tzv. priuvno (engl. standby) stanje, poput npr.
osobnih raunala. Kako bi odgovorio na taj problem, standard tehnologije ADSL2 definira
dva naina upravljanja potronjom elektrine energije koji omoguavaju smanjenje potronje
uz istovremeno ouvanje funkcionalnosti stalne prospojenosti krajnjih korisnika ADSL-a.

Slika 5.11 Poboljanje dometa koje omoguava primjena ADSL2 (izvor: DSL Forum, 2003.)
apscisa prikazuje domet lokalne petlje izraen jedinicom kft (1 kft = 305 m), a ordinata prijenosnu
brzinu u kbit/s graf pokazuje porast prijenosne brzine za 50 kbit/s i poveanje dometa za 200 m

Prilagodba prijenosne brzine: nepovoljne promjene razina presluavanja u kabelskoj grupi

mogu dovesti do ispada nekog ADSL-sustava iz rada. Presluavanja su samo jedan od razloga
zbog kojeg neki ADSL-sustav moe prekinuti komunikacijske veze koje su njime ostvarene.
Drugi razlozi ukljuuju izvore radijskog ometanja u AM-podruju frekvencija (skr. od engl.
Amplitude Modulation amplitudna modulacija), temperaturne promjene i prodor vlage u
kabelsku grupu. ADSL2 odgovara na te probleme kontinuiranom prilagodbom prijenosne
brzine u stvarnom vremenu (engl. seamless real-time data rate adaptation, skr. SRA). SRA
omoguava ADSL2-sustavima da mijenjaju prijenosnu brzinu i za vrijeme rada, i to bez
prekidanja prijenosa.
Usnopljavanje linija: zahtjev koji je zajedniki svim operatorima je mogunost da raznim
krajnjim korisnicima mogu pruati razliite razine usluge. Prijenosne brzine prema kunim i

28

poslovnim korisnicima mogue je znaajno poveati tzv. usnopljavanjem linija. Kako bi

podrao usnopljavanje, ADSL2-standard definira uporabu inverznog ATM-multipleksiranja
(engl. Inverse Multiplexing for ATM, skr. IMA), kojeg je standardizirao ATM Forum.
Pomou koncepta IMA ADSL2 podrava usnopljavanje dvije ili vie upredenih parica u
jednu ADSL2-poveznicu. Rezultat usnopljavanja linija je puno vea fleksibilnost dolaznih
prijenosnih brzina (Slika 5.12).

Slika 5.12 Postizanje veih prijenosnih brzina usnopljavanjem linija (izvor: DSL Forum, 2003.)
apscisa prikazuje duljinu lokalne petlje u kft (1 kft 305 m), a ordinata prijenosnu brzinu u Mbit/s

ADSL2 prua dodatna poboljanja u odnosu na izvornu inaicu ADSL-a:

poboljana meusobna operabilnost izmeu primopredajnika razliitih proizvoaa;

brza uspostava poveznice skraeno trajanje inicijalizacije poveznice s 10 sekundi na

manje od tri sekunde;

potpuno digitalni nain rada omoguava prijenos ADSL2-podataka POTS-kanalom,

ime ostvaruje dodatnih 256 kbit/s u odlaznom smjeru;

podrka paketskim uslugama u ADSL2 je ugraen i sloj skraeno nazvan PMT-TC (od
engl. packet mode transmission trans-convergence layer) koji podrava usluge kao to je
npr. prijenos Ethernet okvira.

5.1.5. ADSL2plus
Za razliku od prva dva lana skupine ADSL2-standarda, koji specificiraju koritenje
dolaznog kanala do gornje granine frekvencije od 1,1 MHz (G.992.3 ADSL2 pune brzine),
odnosno 552 kHz (G.992.4 ADSL2 polovine brzine), gornja granina frekvencija
dolaznog kanala u ADSL2plus (ili ADSL2+) postavljena je standardom G.992.5 na 2,2 MHz.
Rezultat toga je znaajno poveanje dolaznih prijenosnih brzina na lokalnim petljama kraim
od otprilike 1520 m (Slika 5.13), dok odlazna prijenosna brzina see do 1 Mbit/s. Naravno,
obje brzine ovise o uvjetima u lokalnoj petlji. ADSL2plus je mogue koristiti i u svrhu
smanjenja presluavanja.

29

Slika 5.13 Prijenosne brzine ostvarene pomou ADSL2+ (izvor: DSL Forum, 2003.) apscisa
prikazuje duljinu lokalne petlje u kft (1 kft 305 m), a ordinata prijenosnu brzinu u Mbit/s

5.1.6. RE-ADSL2
ADSL2 produljenog dometa (engl. Reach Extended ADSL2, skr. RE-ADSL2) je definiran
relativno novim standardom ITU-T G.992.3 Annex L, koji je usredotoen na produljenje
dometa usluge do 5,5 km na lokalnim petljama promjera vodia 0,4 mm, te uz minimalnu
dolaznu/odlaznu prijenosnu brzinu od 192/96 kbit/s i prijenos POTS-a.

Slika 5.14 Poveanje dometa postignuto koritenjem RE-ADSL2 (izvor: Aware, Inc, 2004.) apscisa
prikazuje duljinu lokalne petlje u kft (1 kft 305 m), a ordinata prijenosnu brzinu u kbit/s

30

Poveanje dometa je postignuto koritenjem ueg prijenosnog pojasa u donjem dijelu

frekvencijskog spektra (vrijedi za odlazni i dolazni kanal) te poveanjem spektralne gustoe
snage signala, ali uz zadravanje iste ukupne snage signala kao u ADSL2. RE-ADSL2 sustavi
pruaju poboljane performanse na dugakim pretplatnikim linijama te uz razne razine
presluavanja. Poveanje razine PSD-a u predaji rezultira poveanjem prijenosne brzine, koje
su postignute unato tome to je ukupna irina prijenosnog pojasa manja nego kod sustava
koji koriste dodatak ADSL-standardu nazvan Annex A. Razlog tome primarno lei u
injenici da vii pojas frekvencija nije iskoristiv kod duljih linija uslijed velikog priguenja
signala u dolaznom kanalu. Pomicanjem pojasa prema niim frekvencijama RE-ADSL2sustavi postiu ujedno i poveanje prijenosne brzine na kraim linijama u usporedbi sa
sustavima koji koriste dodatak ADSL-standardu nazvan Annex A, ak i unato tome to READSL2-sustavi koriste ui ukupni prijenosni pojas.
Testiranje tehnologije koje je provela tvrtka Aware pokazalo je da RE-ADSL2 poveava
domet prijenosa lokalnom petljom prilikom prijenosa brzinom od 768 kbit/s u dolaznom
smjeru za 915 m, pa domet iznosi 5.795 m. Uslijed toga se zona pokrivanja RE-ADSL2tehnologijom poveava za 37%. Slika 5.14 prikazuje usporedbu dolaznih prijenosnih brzina
tradicionalnog ADSL-sustava utemeljenog na preporuci ITU-T G.992.1 i RE-ADSL2-sustava
utemeljenog na preporuci ITU-T G.992.3 Annex L.

5.1.7. Standardizacija i primjene ADSL-a

Tijekom 1992. godine i poetkom 1993. radna skupina ANSI T1E1.4 je nainila pomak
prema odabiru jedinstvenog linijskog koda za standardizaciju usluge nazvane ADSL Video
Dial Tone. Radna skupina se je fokusirala na razne opcije videosustava, od videa koji je
snimljen i komprimiran sukladno standardu MPEG-1 (skr. od engl. Motion Picture Experts
Group) prije poetka prijenosa, pa sve do sustava koji moe podrati i do etiri paralelna
prijenosa MPEG-1-videa ili jednog videa kodiranog u stvarnom vremenu MPEG-2-koderom
informacijskom brzinom od 6 Mbit/s. Nakon toga su svoj interes preusmjerili prema
postizanju maksimalnog dometa lokalne petlje pri zadanim prijenosnim brzinama optimalnim
za video. Priroda sinkronog videa zahtijevala je koritenje fiksne prijenosne brzine kako bi se
izbjegla degradacija kvalitete usluge. Na mnogim je tritima bilo jako teko opravdati
aplikaciju Video Dial Tone zbog njenih poveanih trokova u odnosu na trokove u kabelskoj
i satelitskoj televiziji. Uslijed toga je inicijativa za daljnjim razvojem aplikacije Video Dial
Tone iezla.
Nakon toga ADSL je usmjeren na pristup Internetu i na omoguavanje breg transfera
datoteka s Interneta (engl. download) ili prema Internetu (engl. upload). To ne znai da
prijenos videoaplikacija preko ADSL-a operatorima vie nije zanimljiv. Upravo novije
inaice ADSL-a, ADSL2 i ADSL2plus, podravaju transfer videa kraim lokalnim petljama.
Standardizacijske organizacije koje su radile ili jo uvijek rade na standardizaciji ADSL-a su
sljedee:

1995. godine radna skupina ANSI T1E1.4 objavila je ADSL-standard za prijenosne

brzine do 6,1 Mbit/s prvo izdanje standarda ANSI T1.413, prva kategorija. Druga
kategorija nudi bolje performanse sustava, a drugo izdanje standarda donosi i mogunost
brze prilagodbe prijenosne brzine;

Europski institut za tehniku standardizaciju (engl. European Technical Standards

Institute, skr. ETSI) dodaje aneks standardu T1.413, cilj kojeg je postii kompatibilnost s
europskog standarda s amerikim;

31

ADSL Forum je osnovan u prosincu 1994. godine kako bi promovirao ADSL-koncepte i

olakao razvoj arhitektura ADSL-sustava, protokola i suelja namijenjenih glavnim
primjenama ADSL-a. Danas djeluje DSL Forum (www.dslforum.com), s vie od 340
lanova, meu kojima su pruatelji usluga, proizvoai telekomunikacijske opreme i
proizvoai integriranih krugova iz cijelog svijeta. Trenutno je tehniki dio posla kojeg
DSL Forum obavlja podijeljen u est podruja, pri emu se svakim od njih bavi posebna
radna skupina unutar tehnikog odbora:

ATM over ADSL prijenos ATM elija ADSL-om (ukljuujui i pitanja transporta i
aspekte arhitekture sustava s kraja na kraj),
Packet over ADSL paketski prijenos ADSL-om (ova je skupina zavrila svoj
zadatak),
konfiguracije korisnike opreme i opreme u lokalnoj centrali i odgovarajua suelja,
operacijski sustav (engl. operation system),
upravljanje mreom,
testiranje i meusobna operabilnost sustava;
DAVIC (skr. od engl. Digital Audio-Visual Council) je udruenje osnovano sredinom
1994. godine. Razlog za njegovo osnivanje bila je podrka audio-vizualnim aplikacijama
i uslugama, kao i sama standardizacija tih aplikacija i usluga. DAVIC je svojevremeno
okupljao oko 200 proizvoaa opreme iz 25 zemalja (proizvoaa raunala, potroake
elektronike i telekomunikacijskih ureaja), pruatelje telekomunikacijskih usluga i
usluga radiodifuzije, vladine institucije i sveuilita;
ITU-T je javno objavio nekoliko ADSL-standarda koji su prihvaeni na svjetskoj razini:

ITU-T G.992.1 inaica ADSL-a koja koristi modulaciju DMT,

ITU-T G.992.2 G.lite,
ITU-T G.992.3 ADSL2,
ITU-T G.992.4 ADSL2 polovine brzine,
ITU-T G.992.5 ADSL2plus (ADSL2+).

Tablica 5.3 Aneksi ADSL-standardima ITU-T-a (izvor: Aware, Inc, 2004.); OD odlazni smjer, DO
dolazni smjer, D da, N ne, N/R nije raspoloiv, * samo za ADSL2+, ** ne koriste se svi
potkanali u tom pojasu

uporaba potkanala
aneks

okruje

1-5

POTS

POTS

ISDN

6-31

primjenjiv na

32-64

65-255

256-512

G.992.1

G.992.3

G.992.5

OD

DO

DO

DO *

ISDN

ISDN

OD

DO

DO *

TCM-ISDN

POTS

OD

DO

DO

N/R

TCM-ISDN

POTS

OD

DO

DO

DO

POTS

OD

OD

DO

DO

DO *

ISDN

OD

OD

OD

DO

DO *

POTS

POTS

OD **

DO **

DO **

N/R

POTS

OD

OD

OD

DO

DO *

32

G.992.1 i G.992.2 je ITU-T odobrio i objavio u lipnju 1999. U srpnju 2002. godine ITU-T je
dovrio standarde G.992.3 i G.992.4, namijenjene tehnologiji ADSL2. Konano, u sijenju
2003. ADSL2plus se je pridruio skupini ADSL-standarda ITU-T-a. ITU-T nastavlja s radom
na standardizaciji ADSL-a (npr. G.996.1 i dr.). ADSL-standardima ITU-T-a dodani su i
aneksi koji specificiraju nain djelovanja ADSL-a u pojedinim aplikacijama i regijama diljem
svijeta. Neki aneksi koji su prvobitno dodani poetnoj inaici ADSL-a takoer vrijede i u
skupini standarda namijenjenih tehnologiji ADSL2, ukljuujui i ADSL2+. Govorei
najopenitije, aneksi specificiraju podnosioce i njima pridruene razine snage koje se koriste
pri prijenosu dolaznim i odlaznim smjerom. Tablica 5.3 daje saetak aneksa ADSLstandardima.
Primjene ADSL-a: zahvaljujui njegovoj asimetrinosti, ADSL je posebno atraktivan kao
transmisijska podloga za pristup rezidencijalnih i SOHO-korisnika Internetu. ADSL je
pogodan za sve asimetrine usluge koje karakterizira vea koliina podataka u dolaznom
nego u odlaznom smjeru: interaktivne multimedijske usluge, video na zahtjev (engl. video on
demand, skr. VoD), kupovanje na daljinu (engl. teleshopping), pretraivanje weba, pristup
LAN-ovima i dr. Kvaliteta navedenih usluga uglavnom ovisi o uvjetima na pojedinoj lokalnoj
petlji (njenoj duljini, gubicima uslijed refleksije signala, presluavanjima i dr.).

5.1.8. Prednosti i nedostaci ADSL-a

ADSL ima mnoge prednosti pred tehnologijama koje mu ine konkurenciju u podruju
pristupnih mrea. Kao prvo, podrava znatno vee prijenosne brzine nego modemi za
prijenos signala POTS-kanalima i N-ISDN. Naravno, operator koji nudi uslugu ADSL-a
mora primjenjivati prihvatljivu politiku naplate usluge koja privlai krajnje korisnike i "tjera"
ih na promjenu vlastitih komunikacijskih instalacija u svrhu uvoenja ADSL-a.
Ostale usluge, kao to su na primjer E1/T1, su usmjerene primarno na vee poslovne
korisnike, i nije ih mogue primijeniti po postojeim analognim pretplatnikim linijama, jer
obje tehnologije koriste dvije, a ne jednu upredenu paricu. ADSL predstavlja naroito
atraktivno rjeenje za kune korisnike (oni su uglavnom fiziki povezani s lokalnom
centralom pomou jedne parice) i SOHO-korisnike (glavnina korisnika iz ove skupine
takoer je fiziki povezana s lokalnom centralom pomou samo jedne parice).

Usporedba ADSL-a s modemima za prijenos signala POTS-kanalima:

ADSL podrava permanentnu prospojenost krajnjeg korisnika na razini ADSL-a, to ne

utjee na prijenos POTS-a istom lokalnom petljom, dok kod modema za prijenos signala
POTS-kanalima uspostava poveznice nuno prethodi prijenosu korisnikih podataka, a
po zavretku prijenosa poveznicu je potrebno raskinuti;

modemi za prijenos signala POTS-kanalima previe su spori (prijenosna brzina

ograniena na 56 kbit/s, odnosno 33.600 bit/s) i ne podravaju istovremeni prijenos
POTS-a i podataka jednom paricom.

Usporedba ADSL-a s ISDN-om:

ASDL, za razliku od N-ISDN-a, podrava istovremeni prijenos POTS-a i ADSLpodataka istom upredenom paricom;

u sluaju nestanka napajanja elektrinom energijom, te ukoliko je ADSL-modem na

nekoj lokalnoj petlji izvan pogona, POTS se i dalje nesmetano prenosi tom petljom;

33

ADSL se obino nudi korisnicima kao usluga s ravnomjernim tarifiranjem (engl. flat
rate), za razliku od N-ISDN-a koji se obino tarifira na temelju intenziteta koritenja
usluge.

Usporedba ADSL-a s kabelskim modemima:

temelj sustava kabelskih modema je mrea kabelske televizije, ija dostupnost moe biti
geografski ograniena (izgradnja CATV-infrastrukture zahtijeva suglasnost veeg broja
potencijalnih krajnjih korisnika). CATV-mrea se obino ne protee u rijetko naseljena
podruja;

kabelski modemi su teoretski bri od ADSL modema podravaju do 30 Mbit/s u

dolaznom smjeru i do 1 Mbit/s u odlaznom smjeru. Naravno, prijenosna brzina kabelskih
modema ovisi o broju korisnika prikljuenih na kabelsku sabirnicu;

kod kabelskih modema nema ogranienja dometa unutar podruja koje pokriva neki
kabelski operator razlog tome je vea mogunost regeneracije signala nego kod ADSLa;

veze uspostavljene pomou kabelskih modema nisu sigurne (mrea ima topologiju
sabirnice), dok kod ADSL-a svaki krajnji korisnik koristi zasebnu upredenu paricu koju
ne dijeli s drugim krajnjim korisnicima;

u usporedbi s ADSL-om, maksimalni domet i cijena ine kabelske modeme

konkurentnim ADSL-u, a uz to mogu podrati i vee prijenosne brzine od ADSL-a.

Usporedba ADSL-a s E1/T1:

E1/T1-usluge su obino previe skupe rezidencijalnim i SOHO-korisnicima, dok upravo

ta skupina krajnjih korisnika predstavlja ciljano trite ADSL-a;

veliki poslovni korisnici mogu odabrati opciju prenoenja E1/T1 usluga pomou HDSL-a
(potrebne dvije ili tri upredene parice) ili pomou HDSL2 (potrebna samo jedna parica).

Usporedba ADSL-a s tehnologijama beinog umreavanja:

glavnina beinih tehnologija koje su primjenjive u lokalnim petljama jo nisu dovoljno

tehnoloki sazrijele niti su prihvaene na svjetskoj razini jo uvijek nema dovoljno
dovrenih standarda;

osnovni nedostatak mnogih beinih tehnologija je ogranienost dometa optikom

vidljivou (engl. line of sight, skr. LOS) izmeu krajeva lokalne petlje.
Zbrojivi sve njegove prednosti i nedostatke, mogue je ustvrditi da je ADSL definitivno
atraktivniji rezidencijalnim i SOHO-korisnicima nego to su to modemi za prijenos signala
POTS-kanalima ili N-ISDN. Kabelski modemi mogu istisnuti ADSL u podrujima gdje je
odgovarajua kabelska infrastruktura ve izgraena; u suprotnom je ADSL bolja opcija.
E1/T1 i ADSL su oito usmjereni na razliite populacije korisnika.
Konano, samo beine tehnologije pokazuju znakove da bi mogle ozbiljno ugroziti ADSL.
U odnosu na ine tehnologije, beine tehnologije e unijeti znatno veu fleksibilnost u
pristupne mree. U ruralnim podrujima, u kojima kabelska infrastruktura obino nije
dovoljno izgraena (a takva je situacija u veini ruralnih podruja diljem svijeta), beine
tehnologije ve predstavljaju najbolji izbor za realizaciju pristupa. Operatori ADSL-sustava
se trebaju primarno fokusirati na gradska i prigradska podruja.

34

5.1.9. WDSL
Govorei o beinoj prijetnji xDSL-u, potrebno je istaknuti da beine inaice xDSL-a ve
postoje i generiki su nazvane wireless DSL (WDSL). WDSL je usmjeren na male i srednje
poslovne korisnike, te na kune korisnike. Ta usluga prua dvosmjerni pristup Internetu
brzinama do 1,5 Mbit/s. WDSL moe posluivati korisnike koji se nalaze iznad granica
inherentnih tradicionalnim inim tehnologijama, koja iznosi otprilike 5,5 km (ne uzimajui
pri tome u razmatranje ine sustave s regeneratorima kod kojih je ta granica naravno via).
Krajnji je korisnik povezan s mreom pomou antene koja mora biti usmjerena prema tornju
s antenskim poljem instaliranim u toki prisutnosti beinog operatora (engl. wireless point
of presence, skr. WPOP).

5.2. VDSL
Ve je neko vrijeme sasvim jasno da telekom operatori diljem svijeta donose odluke (ili e ih
donijeti uskoro) o ukljuivanju postojeih parinih lokalnih petlji u svoje irokopojasne
pristupne mree sljedee generacije. S obzirom da krajnji korisnici postaju sve zahtjevniji
glede prijenosnih brzina, ADSL bi mogao, unato novijim inaicama ADSL2 i ADSL2+,
iskazati slabe performanse u sloenoj okolini u kojoj je potreban istovremeni prijenos
govorne telefonije, interaktivnog videa i brzih podatkovnih usluga na vee udaljenosti izmeu
krajnjih korisnika i lokalne centrale. U takvim mrenim scenarijima, gdje operatori radije
odabiru kao rjeenje kombinaciju optikih niti upredenih parica, VDSL postaje dobar izbor.
VDSL je jedna od tehnologija koje omoguavaju ostvarenje koncepta FTTN. Arhitekturu
FTTN-a ini kombinacija optikih niti koje povezuju lokalnu centralu s optikim mrenim
jedinicama (engl. optical network units, skr. ONUs) i od upredenih parica koje povezuju
krajnje korisnike s ONU-ima. VDSL-modemi su instalirani na oba kraja svake lokalne
VDSL-petlje, realizirane jednom upredenom paricom. Arhitektura FTTN-a, odnosno VDSLa, prikazana je slikom (Slika 5.15).

Slika 5.15 Arhitektura FTTN-sustava i VDSL-a kao njegovog sastavnog dijela

5.2.1. Osnovna obiljeja VDSL-a

Prijenosne brzine podrane VDSL-om: VDSL podrava simetrian i asimetrian prijenos.
Cijena koju VDSL plaa zbog poveanja brzine u odnosu na ADSL je smanjeni domet
prijenosa
(

35

Tablica 5.4). Dolazne brzine podrane VDSL-om viekratnici su brzine od 155,52 Mbit/s,
koritene u SDH-sustavima (SDH je skr. od engl. Synchronous Digital Hierarchy), odnosno
SONET-sustavima (SONET je skr. od engl. Synchronous Optical Network): 51,84 Mbit/s,
25,92 Mbit/s i 12,96 Mbit/s. Odlazne brzine podrane VDSL-om mogue je podijeliti u tri
skupine: 1,6 2,3 Mbit/s, 19,2 Mbit/s i brzine koje su jednake dolaznoj.

36

Tablica 5.4 Prijenosne brzine podrane VDSL-om

Inaica VDSL-a

Domet (m)

Dolazna brzina (Mbit/s)

Odlazna brzina (Mbit/s)

asimetrina

900

26

asimetrina

300

52

simetrina

900

13

13

simetrina

300

26

26

Razdvajanje kanala: poetne inaice VDSL-a su za razdvajanje dolaznog od odlaznog

kanala, te za njihovo odvajanje od POTS-a i N-ISDN-a koristile FDM (Slika 5.16).
Ponitavanje odjeka koriste novije inaice koje podravaju simetrian prijenos. Relativno
velika frekvencijska razlika izmeu najnieg podatkovnog kanala i POTS-kanala omoguava
koritenje vrlo jednostavnih i jeftinih POTS-razdjelnika. Gornja granina frekvencija u
pojasu kojeg koristi VDSL iznosi najvie 30 MHz u sustavima iji je domet prijenosa krai
od 300 m, odnosno najvie 10 MHz u sustavima iji domet see do 1 km.
Multipleksiranje dolaznog i odlaznog prometa: lokalna petlja na kojoj je implementiran
VDSL moe imati dvije konfiguracije mrenog zakljuenja (engl. network termination, skr.
NT): aktivnu (Slika 5.17a) i pasivnu (Slika 5.17b). U aktivnoj konfiguraciji VDSL-modem i
POTS-razdjelnik sastavni su dio NT-a, dok je u pasivnoj konfiguraciji samo razdjelnik
ugraen u NT. Razmotrimo prvo multipleksiranje u dolaznom smjeru. Pri pasivnoj
konfiguraciji NT-a ONU razailje podatke svakom korisnikom VDSL-modemu s kojim je
povezan. Pri aktivnoj konfiguraciji NT-a svako je korisniko podruje opremljeno tzv.
koncentratorom linija (engl. hub). ONU alje slijed podataka prema koncentratoru koristei
komutiranje elija (engl. cell switching) ili multipleksiranje po vremenski raspodijeljenim
kanalima (engl. time division multiplexing, skr. TDM). Koristei jedan od tih mehanizama,
koncentrator podatke primljene od ONU-a distribuira krajnjim korisnikim ureajima (npr.
osobna raunala, televizori i dr.).

Slika 5.16 Dodjela frekvencijskih kanala u inaici VDSL-a koja odlazni od dolaznog kanala razdvaja
FDM-om (POTS- i N-ISDN-kanali uvijek su od VDSL-kanala razdvojeni na naelu FDM-a)

Ako VDSL-modem na korisnikom podruju sadri u sebi aktivno mreno zakljuenje, tada
je za multipleksiranje elija ili kanala koje dva ili vie krajnja ureaja alju u jedan zajedniki
slijed podataka odgovorna mrea krajnjeg korisnika. VDSL-modem samo transparentno
prenosi podatkovne sljedove u oba smjera. Aktivnu ulogu, dakle, preuzima koncentrator
37

linija, koji moe biti izveden kao zaseban ureaj ili kao integralni dio VDSL-modema, te
moe djelovati kao multipleksor (engl. multiplexer) ili kao komutator (engl. switch). Jedna od
moguih konfiguracija korisnike mree s aktivnim NT-om podrazumijeva koritenje
koncentratora linija koji je zvjezdastom mreom povezan s krajnjim korisnikim ureajima
(Slika 5.17a). Pored povezivanja krajnjih ureaja s koncentratorom linija poveznicama od
toke do toke mogue je koristiti i konfiguraciju raspodijeljenog medija (engl. shared
media) pri emu su svi krajni ureaji povezani s koncentratorom linija pomou sabirnike
mree.
koncentrator
linija
VDSLONU modem

Ps

UTP

Ps

VDSLmodem

poveznice od toke do
toke ili raspodijeljeni
medij

PSTNkomutator
MAC
PSTNkomutator

ONU

VDSLmodem

Ps

raspodijeljeni
medij
UTP

VDSLmodem
VDSLmodem

Ps

VDSLmodem
VDSLmodem
MAC

Slika 5.17 Mrena zakljuenja u tehnologiji VDSL: a) aktivno mreno zakljuenje, b) pasivno mreno
zakljuenje; Ps pasivni POTS-razdjelnik

Ako je NT pasivan (Slika 5.17b), tada je svakom krajnjem korisnikom ureaju pridijeljen
zaseban VDSL-modem. Takav mreni scenarij, u kojem odlazni kanali krajnjih ureaja
moraju zajedniki dijeliti jednu upredenu paricu koja VDSL-modem u ONU povezuje s NTom, iziskuje uvoenje mehanizma za upravljanje viestrukim pristupom mediju (engl.
multiple access control, skr. MAC) u mreu pretplatnikog podruja. Iako je mogue koristiti
sustav s detekcijom sudara (engl. collisison detection) protokolnih podatkovnih jedinica
(engl. Protocol Data Unit, skr. PDU), zahtjev korisnika za zajamenom prijenosnom brzinom
namee koritenje druga dva rjeenja:

protokol dodjele dozvola za slanje elija (engl. cell-grant protocol) okviri koji se alju
u dolaznom smjeru, a generirani su u ONU ili prije njega u mrei, sadre nekoliko bita
koji odreenom krajnjem ureaju daju dozvolu (engl. grant) za pristup mrei. Temeljem
dobivene dozvole krajnji ureaj moe u vremenskom intervalu koji slijedi neposredno
iza prijema okvira poslati jednu eliju u odlaznom smjeru;

viestruki pristup mediju pomou frekvencijskog multipleksiranja (engl. frequency

division multiple access, skr. FDMA) ta tehnika dijeli odlazni kanal u potkanale i
pridjeljuje po jedan potkanal svakom krajnjem korisnikom ureaju. Koritenjem FDM-a
izbjegnut je viestruki pristup mediju po sluajno dodijeljenim resursima FDM
omoguava viestruki pristup mediju po fiksno dodijeljenim resursima, to je njegova

38

glavna prednost. Nadalje, FDM ne zauzima kanal za potrebe slanja zalihosnih bita
svojstvenih protokolu dodjele dozvola za slanje elija. Osnovni nedostatak ove tehnike je
ograniavanje prijenosne brzine svih krajnjih ureaja svim je krajnjim ureajima
dodijeljen jednak kapacitet poveznice neovisno o njihovim trenutnim komunikacijskim
potrebama.
Linijsko kodiranje i modulacijske tehnike: prilikom definiranja VDSL-standarda
razmatrana su etiri linijska koda i modulacijska postupka:

CAP u pasivnim konfiguracijama NT-a CAP bi koristio kvadraturnu digitalnu

amplitudnu modulaciju (engl. Quadrature Phase Shift Keying, skr. QPSK) i viestruki
pristup mediju pomou vremenskog multipleksiranja (engl. time division multiplexing
access, skr. TDMA) za slanje podataka u odlaznom smjeru, iako CAP ne iskljuuje
uporabu FDMA;

DMT u pasivnim konfiguracijama NT-a DMT bi koristio FDMA za slanje podataka u

odlaznom smjeru, iako DMT ne iskljuuje uporabu TDMA;

DWMT (skr. od engl. Discrete Wavelet Multitone) modulacijski postupak DWMT

takoer koristi FDMA za multipleksiranje podataka u odlaznom smjeru, ali omoguava i
uporabu TDMA;

SLC (skr. od engl. Simple Line Code) u pasivnim konfiguracijama NT-a linijski kod
SLC bi najvjerojatnije koristio TDMA za slanje podataka u odlaznom smjeru, iako je i
uporaba FDMA mogua.

5.2.2. Standardizacija VDSL-a i usluge podrane VDSL-om

Standardizacija VDSL-a: est vodeih svjetskih telekomunikacijskih standardizacijskih
organizacija i foruma provodi viegodinji proces standardizacije VDSL-a: ITU-T SG15
(VDSL-standard su nazvali G.vdsl), ANSI T1E1.4, ETSI TM6, DSL Forum, ATM Forum i
DAVIC. injenica je da su svi zajedno objavili uglavnom privremene ili djelomine
dokumente, kao to je preporuka ITU-T G.993.1, objavljena 2001., kojom su definirani samo
podsloj konvergencije prijenosu (engl. transmission convergence, skr. TC) i plan koritenja
frekvencijskih pojaseva u VDSL-u. Dakle, za razliku od ADSL-a, potpuni i meunarodno
prihvaeni VDSL-standard jo ne postoji. Na tritu takoer djeluje i VDSL-alijansa
(www.vdslalliance.com), koja okuplja mnogobrojne proizvoae telekomunikacijske opreme
i promovira tehnologiju VDSL.
Podrane usluge: zahvaljujui velikim prijenosnim brzinama VDSL podrava najvei
raspon usluga od svih DSL-tehnologija: video na zahtjev, telemedicinu, televiziju visoke
definicije (engl. High Definition Television, skr. HDTV), intranetske komunikacije i rad na
daljinu, razailjanje digitalne televizije, interaktivni video, elektroniko poslovanje (engl.
electronic commerce), videoigre, uenje na daljinu (engl. distance learning),
videokonferencije, elektroniko izdavatvo (engl. electronic publishing) i dr. Budui da
VDSL podrava i asimetrini i simetrini prijenos, mogue ga je primijeniti u podruju novih
usluga koje nije mogue pokriti ADSL-om, kao to je npr. povezivanje velikih korporacijskih
intraneta s Internetom pomou VDSL-a, a naroito u situacijama kad korporacijske mree
generiraju velike koliine prometa prema Internetu.

Poput ADSL-a, i VDSL mora prenositi komprimirani video u stvarnom vremenu. Dakle, radi
se o usluzi koja nije prilagoen retransmisijama koritenim u podatkovnim komunikacijama.
Kako bi se postigla vjerojatnost pogreke usporediva s onom u prijenosu nekomprimiranog

39

videa, VDSL mora koristiti FEC-tehniku s prepletanjem bita kako bi ispravio veinu
pogreaka nastalih uslijed djelovanja impulsnog uma.

5.2.3. Vana pitanja vezana uz VDSL

Prednosti tehnologije VDSL su sasvim jasne: prua najvee prijenosne brzine od svih DSLtehnologija, u mrenoj arhitekturi od toke do toke komunikaciji prua zajamenu sigurnost
(engl. security), i podrava mogunost istovremenog prijenosa POTS-a i VDSL-podataka
istom upredenom paricom. Meutim, VDSL je ipak u fazi definiranja neki preliminarni
proizvodi postoje, ali ne postoje potpune spoznaje o analognim pretplatnikim linijama,
njihovom zraenju elektrine energije u okolinu i njihovoj otpornost na interferenciju iz
okoline, o protokolima multipleksiranja u odlaznom smjeru i informacijskim potrebama
pojedinih usluga, to je sve zajedno neophodno poznavati kako bi se definirao konani
VDSL-standard.
Jedna velika nepoznanica je maksimalni domet kojeg VDSL moe pouzdano podrati pri
nekoj zadanoj prijenosnoj brzini. Razlog tome lei u injenici da su stvarna obiljeja
upredenih parica u frekvencijskom podruju koje koristi VDSL djelomino poznata.
Postojanje kratkih premotenih odvojaka ili nezakljuenih produljenja linija u kunim
instalacijama, koja nemaju utjecaja na POTS, N-ISDN ili ADSL, mogu imati vrlo tetan
utjecaj na VDSL u odreenim mrenim konfiguracijama. Nadalje, svaka nadzemna parica
koja prenosi VDSL-signale predstavlja antenu koja zrai u frekvencijski pojas koriten u
amaterskom radiju i iz njega prima elektromagnetsko zraenje. Balansiranje izmeu niih
razina signala, kako bi se smanjila emisija koja interferira s amaterskim radijskim
prijenosom, i viih razina signala, potrebnih za savladavanje interferencije uzrokovane
amaterskim radijskim prijenosom, mogao bi biti vaan imbenik pri odreivanju dometa
VDSL-a.
Dodatna dimenzija VDSL-a koja je jo dosta nejasna je njegov mehanizam prijenosa usluga
viih slojeva. Jedan nain je da prilikom transfera videa i podatkovnih komunikacija VDSL
prenosi informacije pomou ATM-elija (engl. ATM cells), iako optimalne dolazne i odlazne
brzine nisu utvrene. Ono to je jo tee procijeniti je postojanje potrebe za prijenosom
informacija VDSL-om u formatu razliitom od ATM-elija (npr. tradicionalni E1/T1-okviri) i
potrebe za simetrinim kanalima pri irokopojasnim brzinama (iznad 2 Mbit/s). VDSL nije
niti e biti potpuno neovisan o protokolima viih slojeva, posebno u odlaznom smjeru u
kojem multipleksiranje podataka krajnjih korisnika zahtijeva da je protokol na sloju
podatkovne poveznice definiran. Jo jedan teak problem vezan uz VDSL je distribucija
podataka na korisnikom podruju te suelje izmeu PSTN-a i krajnjeg korisnikog ureaja.
Promatrano s aspekta trokova, favorizirano je pasivno mreno suelje, tj. konfiguracija s
pasivnim NT-om. Nasuprot tome, s aspekta upravljanja sustavom, pouzdanosti, ogranienja
koja proizlaze iz regulative i migracijskih aspekata u prednosti je aktivno mreno suelje, tj.
konfiguracija s aktivnim NT-om (aktivni NT koriste i ADSL i N-ISDN). Nadalje, VDSL s
pasivnim NT-ima moe u iznimnim situacijama biti skuplji od VDSL-a s aktivnim NT-ima,
ali otklanjanje aktivnih elektronikih komponenti iz korisnike mree (misli se primarno na
koncentrator linija) ini ga u pravilu isplativijim rjeenjem, za kojim vlada vei interes unato
svim prednostima koje sa sobom nosi aktivni NT.

5.2.4. VDSL2
Dana 27. svibnja 2005. godine objavljena je preporuka ITU-T G.993.2, kojom je definirana
druga inaica tehnologije VDSL, nazvana skraeno VDSL2. VDL2 je simetrina prijenosna
usluga koja podrava prijenosnu brzinu od 100 Mbit/s u oba smjera. Utemeljena je na
40

modulaciji DMT. Proirenjem frekvencijskog pojasa VDSL2 sve do 30 MHz, novi

primopredajnici podravaju simetrine brzine od 100 Mbit/s jednom upredenom paricom do
udaljenosti vee od 350 metara. Kako bi se zadovoljile potrebe trita pristupnih tehnologija
za lokalnim petljama srednje i velike duljine, srednja snaga predajnika je poveana za 20
dBm, a specificirano je i koritenje tehnike ponitavanja odjeka kako bi se u dugakim
petljama omoguilo postizanje performansi slinih onima kod ADSL-a. Kako bi se prijenosna
brzina i raspoloivi kanali iskoristili na najuinkovitiji nain, u VDSL2-standard su ukljueni
fleksibilno uokvirivanje podataka (engl. flexible framing), tj. kreiranje okvira promjenjive
duljine, rekonfiguracija linije tehnikom SRA i tehnika skraeno nazvana DRR (od engl.
Dynamic Rate Repartitioning). VDSL2 je prije svega specificiran kako bi podrao prijenos
viekanalskog HDTV-a, videa na zahtjev i videokonferencija, te transfer govora protokolom
IP (engl. Voice over Internet Protocol, skr. VoIP).

6. Usporedba osnovnih parametara DSLtehnologija

Tablica 6.1 prikazuje usporedbu najpoznatijih DSL-tehnologija. Slika 6.1 prikazuje
usporedbu spektralnih gustoa snage razliitih DSL-tehnologija. Sasvim je razvidno iz slike
da je VDSL iznimno zahtjevna tehnologija glede potrebne irine prijenosnog pojasa.
Temeljem prikazanih usporedbi mogue je donijeti zakljuak da najbolji izbor glede DSLtehnologije za glavninu SOHO-korisnika, posebno u gradovima i prigradskim podrujima s
postavljenom parinom infrastrukturom, predstavlja ADSL: potpuno je standardiziran (to je
iznimno vano operatorima, ali i korisnicima), njegova prijenosna brzina u oba smjera je
zadovoljavajua za pristup Internetu, podrava koritenje regeneratora, njegov maksimalni
domet ini ga atraktivnim ak i u malim gradovima i selima gdje je postavljena odgovarajua
kabelska infrastruktura, te podrava istovremeni prijenos POTS-a i ADSL-podataka
zajednikom upredenom paricom.
Tablica 6.1 Usporedba DSL-tehnologija (izvor: Cisco)

xDSL

Standard? Maksimalna Maksimalna Maksimalni Regeneracija Podrka

domet
signala?
POTS-u?
dolazna
odlazna
brzina
brzina

ISDN

Da

128 kbit/s

128 kbit/s

5486 m

Ne

Da

IDSL

Da

144 kbit/s

144 kbit/s

5486 m

Ne

Ne

HDSL

Ne

2,320 Mbit/s

2,320 Mbit/s

3658 m

Da

Ne

HDSL2

Da

1,544 Mbit/s

1,544 Mbit/s

3658 m

Da

Ne

SDSL

Ne

2,320 Mbit/s

2,320 Mbit/s

5486 m

Ne

Ne

SHDSL

Da

2,320 Mbit/s

2,320 Mbit/s

5486 m

Da

Ne

ADSL

Da

8 Mbit/s

640 kbit/s

5486 m

Da

Da

G.lite

Da

1,5 Mbit/s

512 kbit/s

5486 m

Da

Da

VDSL

Ne

56 Mbit/s

13 Mbit/s

1372 m

Planirano

Nije trenutno

41

Slika 6.1 Usporedba spektralnih gustoa snage razliitih DSL-tehnologija (izvor: EFMA) podruje
do 1,1 MHz je podruje "prenapueno" raznim DSL-tehnologijama, podruje od 1,1 do 12 MHz je
podruje vrlo visokih razina presluavanja

6.1. Usporedba asimetrinih DSL-tehnologija

Postojee rezidencijalne i rasprene poslovne pristupne linije sastavni su dio stablaste
kabelske infrastrukture (Slika 6.2). Izmeu pojedinih zemalja postoje znaajne razlike glede
duljine i gustoe pristupnih linija, ali glavnina njih ima slina osnovna obiljeja. Uslijed
ogranienog dometa konfiguracije ADSL-a u kojoj se DSLAM nalazi u lokalnoj centrali
mogunosti usluge koje korisnicima stoje na raspolaganju variraju od lokacije do lokacije.
Sukladno slici, definirane su tri zone u nekom pristupnom podruju:

zelena zona: podruje velike prijenosne brzine (> 5,5 Mbit/s), posluuje ju LE (CO);

crvena zona: podruje iznad dosega ADSL-a, koji se kao usluga prua iz lokalne
centrale. To je podruje relativno veliko u Sjevernoj Americi (31%) u usporedbi s
Europom (8%) i ostalim dijelovima svijeta. Bez obzira na to, sve su zemlje suoene s
izazovom da omogue potpuno pokrivanje crvene zone ADSL-om;

siva zona: podruje izmeu crvene i zelene zone, u kojem oprema u lokalnoj centrali
krajnjim korisnicima dodjeljuje najmanji kapacitet poveznice. To podruje predstavlja
izmeu 17 i 30 posto korisnikih lokacija, i osnovna potreba svih krajnjih korisnika je
poveanje kapaciteta linka s kojim mogu raspolagati prilikom komunikacije ADSL-om.
Naravno, unutar veine zemalja, dulje pretplatnike petlje se pojavljuju u ruralnim
podrujima i prigradskim naseljima, pa postoje realni problemi pruanja irokopojasnih
usluga DSL-om u tim podrujima. Veina operatora treba nekim svojim korisnicima
omoguiti brzi pristup Internetu u podrujima gdje ga trenutno nema uope. To je mogue
postii sljedeim dvjema mjerama: proirenja DSL-a u male lokalne centrale koje jo nisu
opremljene DSL-om i proirenje DSL-a na udaljene lokacije kako bi posluivao podruja
koja su trenutno izvan dosega iz lokalne centrale (ta su podruja oznaena kao crvena zona).
Ova druga mjera je posebno vana za zemlje s velikom prosjenom duljinom lokalne petlje.
Ta mjera iziskuje primjenu DSLAM-a na lokacijama udaljenim od lokalne centrale.

Slika 6.3 prikazuje preporuene primjene razliitih inaica ADSL-a i VDSL-a u pristupnom
podruju, temeljem ovisnosti prijenosne brzine o duljini lokalne petlje, parametara koji
dominantno odreuju odabir odgovarajue pristupne tehnologije. Na slici razine (engl. tier)
42

usluge definirane su temeljem prijenosne brzine osnovne podatkovne usluge (zahtijeva

dolaznu brzinu od 0,5 do 1,5 Mbit/s) kojoj se po svakoj razini dodaje po 2 Mbit/s
(pretpostavljena brzina potrebna za prijenos asimetrinog videa kunim korisnicima).

Slika 6.2 Gornji dio slike prikazuje stablastu kabelsku infrastrukturu u pristupnim mreama, dok donji
graf prikazuje razdiobu duljina lokalnih petlji u sjevernoj Americi i Europi izraenu u postocima od
ukupnog broja pretplatnikih linija (izvor: Alcatel, 2003., referenca: duljine bakrenih pretplatnikih
linija prema podacima IEEE-a); manhole telefonski aht, D (skr. od engl. Distribution Area)
distribucijsko podruje, DLC (skr. od engl. Digital Loop Carrier) vrsta multipleksora, produljuje
domet E1/T1 sustava

Slika 6.3 Usporedba dometa asimetrinih DSL-tehnologija (izvor: Alcatel, 2003.) korisnici su
podijeljeni u 6 razina (engl. tier) sukladno prijenosnim brzinama koje zahtijevaju koritene usluge
brzine variraju od 1 do 15 Mbit/s, a za svaku razinu preporuena je odreena xDSL tehnologija,
vodei rauna o dometu kojeg prua; ADSL/ADSL+ from CO pruanje usluge ADSL/ADSL+ iz
lokalne centrale, ADSL+/VDSL from remote pruanje ADSL+/VDSL-usluge iz udaljene lokacije

43

7. Prijenos Ethernet-okvira DSL-om

U posljednje vrijeme pojam prva milja ili zadnja milja (engl. first mile ili last mile) postao je
sinonim za lokalnu petlju. Ethernet u prvoj (ili zadnjoj) milji (engl. Ethernet in the first (last)
mile, skr. EFM) je obeavajua tehnologija utemeljena na popularnom i
irokorasprostranjenom standardu Ethernet, koritenom u lokalnim mreama diljem svijeta.
EFM je razvijen pod patronatom standardizacijske organizacije IEEE i alijanse nazvane
Ethernet in the First Mile Alliance (EFMA), www.efmalliance.org.
U studenom 2000. godine standardizacijski odbor IEEE 802 LAN/MAN Standards Committee
(skr. LMSC) je formirao tim strunjaka nazvan P802.3ah EFM Task Force iji je glavni cilj
bio razvoj tehnikog standarda EFM-a, nazvanog IEEE 802.3ah. Taj tim predstavlja dio
radne skupine IEEE 802.3 Working Group. EFMA ima malo drugaiji zadatak. Formirana u
prosincu 2001. godine, EFMA predstavlja konzorcij tvrtki koje meusobno dijele zajedniku
viziju Etherneta. EFMA promovira Ethernet kao pristupnu tehnologiju te podrava napore
koje IEEE ulae u standardizaciju EFM-a. EFMA je istovremeno i marketinki i tehniki
resurs. I dok IEEE razvija EFM-standard, EFMA radi na prihvaanju EFM-a na tritu. Ulae
napore u bolje razumijevanje tehnologije od srane korisnika i u promoviranje dobitaka koje
korisnicima donosi primjena EFM-a.
Trenutni status standarda IEEE 802.3ah mogue je na najbolji nain opisati informacijom sa
slubene internetske stranice IEEE-a (www.ieee.org): "Rad ekspertnog tima IEEE
P802.3ah Ethernet in the First Mile Task Force je dovren u lipnju 2004. godine
ratifikacijom standarda IEEE Std 802.3ah-2004 na sastanku krovnog
standardizacijskog tijela IEEE-a." EFMA je imala viziju o realizaciji univerzalnog
irokopojasnog pristupa koji koristi jednu tehnologiju s kraja na kraj (engl. end-to-end) i
podrava neogranien skup irokopojasnih aplikacija i usluga namijenjenih rezidencijalnim i
poslovnim korisnicima. Kao rezultat te vizije kreirana je tehnologija EFM, koja bez sloenih i
pogrekama izloenih protokolnih pretvorbi podrava velike prijenosne brzine. EFM moe
koristiti postojee upredene parice, a moe iskoristiti i ve postavljenu optiku kabelsku
infrastrukturu. Dodatna prednost EFM-a potjee iz injenice da promet veine rezidencijalnih
i poslovnih korisnika poinje i zavrava kao transfer IP paketa Ethernet okvirima (engl. IP
over Ethernet).

7.1. Standardizacija EFM-a

Glavna razlika izmeu EFM-a i ostalih pristupnih tehnologija, kao to su npr. xDSL, kabelski
modemi, FTTx i ostale, lei u njegovim protokolnim slojevima. Dok su tradicionalne
pristupne tehnologije uglavnom fokusirane na fiziki sloj, EFM definira i jedan sloj iznad, tj.
DLL. Mnoge pristupne sheme su otvorene prema DLL-u, te transparentno podravaju ATM,
Ethernet i ostale protokole drugog sloja. Sasvim suprotno, EFM se striktno ograniava na,
kao to mu ime govori, Ethernet kao protokol DLL-a, i specificira svoj vlastiti fiziki sloj.
EFM prua jedinstven pristup prijenosu Ethernet-prometa trima razliitim topologijama, pri
emu je svaka od njih pokrivena odgovarajuom inaicom EFM-a:

mree od toke do toke s bakrenim oienjem EFMC (skr. od engl. EFM Copper)

prijenos Ethernet-okvira upredenim paricama,

optike mree od toke do toke EFMF (skr. od engl. EFM Fiber)

prijenos Ethernet-okvira optikim nitima od toke do toke, i

44

optike mree od toke prema veem broju toaka EFMP (skr. od engl. EFM Passive
Optical Network)

prijenos Ethernet-okvira pasivnom optikom mreom (engl. passive optical network,

skr. PON).

Definirana je i etvrta inaica, nazvana hibridni EFM (engl. EFM Hybrid, skr. EFMH).
Operatori mogu kreirati EFMH-topologije mijeanjem EFMC-a, EFMF-a i EFMP-a.

7.2. EFMC
EFMC je jednostavno i jeftino rjeenje za pruanje brzog pristupa i usluga krajnjim
korisnicima, a naroito je atraktivan rezidencijalnim i poslovnim korisnicima. Moe
koegzistirati s POTS-om, N-ISDN-om, ADSL-om i VDSL-om u zajednikim parinim
kabelima, jer je spektralno usklaen s tim uslugama.
Domet prijenosa i prijenosne brzine: odbor IEEE-a zaduen za EFM postavio je sljedei
cilj glede EFMC-a: ostvariti prijenosne brzine od barem 10 Mbit/s uz domet prijenosa od
najmanje 750 metara, ili barem 2 Mbit/s uz domet prijenosa od najmanje 2.700 metara, oboje
po postojeim neoklopljenim upredenim paricama. Odbor za standardizaciju EFM-a postavio
si je te ciljeve kao minimalne brzine, ali standard ne ograniava sustave na striktno koritenje
tih brzina. Veina danas dostupnih EFMC-sustava podrava osjetno vee brzine uz navedene
domete. Odnos izmeu prijenosnih brzina i dometa prikazan je slikom (Slika 7.1).
Modulacija: EFMC PHY (fiziki sloj EFMC-a) koristi modulacijske tehnike xDSL-a
koritenog u podlozi (npr. VDSL ili SHDSL).
Standardi fizikog sloja EFMC-a: postoje dvije vrste fizikog sloja EFMC-a,

EFMC kratkog dometa, skraeno nazvan 10PASS-TS, i

EFMC dugog dometa, skraeno nazvan 2BASE-TL.

Slika 7.1 Odnos izmeu prijenosnih brzina EFMC-a i dometa prijenosa (izvor: EFMA, 2004.) na
apscisi je prikazan domet prijenosa izraen u metrima, a na ordinati prijenosna brzina u Mbit/s

Fiziki sloj EFMC-a kratkog dometa: u Europi koristi plan uporabe frekvencija broj 997, a
u Sjevernoj Americi frekvencijski plan 998 (Slika 7.2).
Fiziki sloj EFMC-a dugog dometa: temelji se na standardu ITU-T G.991.2 za SHDSL.
Inherentno je simetrian i koristi linijski kod TC-PAM. ITU-T i ANSI su standardizirali proirenu

45

inaicu tog koda nazvanu G.SHDSL.bis (ili ESHDSL, od engl. Extended SHDSL), a prihvatio ju
je i IEEE-ov odbor za standardizaciju EFM-a. G.SHDSL.bis omoguava simetrian prijenos
brzinom 5,7 Mbit/s, pri emu se podvrgava i standardima za spektralnom kompatibilnou, kao
to je npr. ANSI T1.417.

Slika 7.2 Frekvencijski planovi koje koristi EFMC PHY kratkog dometa (izvor: Cisco)
Tablica 7.1 Usporedba razliitih mehanizama za prijenos po veem broju usnopljenih parica (izvor:
EFMA, 2004.)
EFM 802.3ah

IMA

G.SHDSL s M parica

Optimizacija
usluge

Ethernet

ATM

TDM

Mrena
integracija

Ethernet/IP-suelje

ATM-mree

Nije definirano
(specifinost sustava)

Potrebna
pretvorba usluge

Da

Ne

Da

Protokolni pretek
(engl. overhead)
Djeluje s
razliitim
brzinama po
raznim paricama

do 5 %

~ 20 % kod mjeovitog
prometa

~ 20 % kod mjeovitog
prometa

~ 40 % u kratkim
okvirima

~ 40 % u kratkim okvirima

Da

Ne

Ne

(moe koristite velike i

male brzine)

(koristi najniu brzinu u

svim paricama)

(koristi najniu brzinu u

svim paricama)

25 - 100 ms

2 - 4 ms

Tipino kanjenje
2 - 4 ms
uslijed
usnopljavanja
Otpornost na um

Visoka do srednja (ovisi o Niska (dugo vrijeme

proizvoau)
oporavka)

Niska (gubitak signala

makar i u jednoj parici vodi
do raskida cijele poveznice)

Sloenost
upravljanja
sustavom

Niska (utemeljena na
Ethernetu)

Nije definirana standardom

(ovisi o implementaciji
sustava)

Visoka (utemeljena na
ATM-u)

Prijenosni medij: EFMC koristi uglavnom jednu upredenu paricu (inaice 10PASS-TS i
2BASE-TL), dok istovremeno postoji i inaica EFMC-a koja koristi 8 upredenih parica i
fiziki sloj 10BASE-TL. Ta se inaica EFM-a naziva usnopljavanje linija EFM-om (engl.
EFM line bonding), omogueno novim podslojem (engl. sublayer) u protokolnoj arhitekturi
Etherneta, nazvanom agregacijski EFM-sloj (engl. EFM aggregation layer).
Druge inaice EFMC-a: IEEE 802.3ah je relativno nova tehnologija. Neke vlastite
proizvoake inaice, kao npr. Ciscov Long Reach Ethernet (u prijevodu Ethernet velikog

46

dometa) ili EtherLoop, postoje ve neko vrijeme. Standardizacija EFM-a je otklonila tu

privatnu prirodu koju rane implementacije prenose na koncept EFM, te je istovremeno
poboljala meusobnu operabilnost opreme razliitih proizvoaa u velikim javnim mreama.
EFMC je vjerojatno najbolje rjeenje za rezidencijalne korisnike i poslovne parkove kod
kojih ve postoji izgraena infrastruktura upredenih parica kategorije odgovarajue za
prijenos analognog govora (engl. voice-grade). To vrijedi i za zgrade s veim brojem
poslovnih ili stambenih jedinica (MTU ili MDU).

7.3. Prednosti i mane EFMC-a

Ethernet kao pristupna tehnologija nudi znaajne prednosti pred tradicionalnim (engl. legacy)
tehnologijama koritenim u prvoj milji:

jednostavan je, meunarodno prihvaen standard koji e omoguiti meusobnu

operabilnost sustava,

prua perspektivan pristup za prijenos podatkovnih, govornih i videoaplikacija,

predstavlja univerzalnu i najuinkovitiju platformu za transfer podatkovnih usluga s kraja

na kraj mree.

Dobitak EFM-a nastaje kao rezultanta tri imbenika:

EFM-infrastruktura je skalabilna,

EFM prua jedinstveni DLL-protokol s kraja na kraj mree, i

mreni operatori mogu koristiti jedinstveni pristup kreiranju razliitih mrenih

arhitektura.
Transportne usluge utemeljene na EFM-u lako je skalirati, a mogunosti njihova pruanja
krajnjim korisnicima vrlo su fleksibilne. Koliinu dodijeljenog kapaciteta poveznice na Ethernetpoveznici lako je skalirati u malim pomacima, a pruatelj usluga moe upravljati dodjelom
kapaciteta poveznice krajnjem korisniku pomou softverske aplikacije. Pruatelji usluga mogu
krajnjim korisnicima pruati i dodatni kapacitet poveznice na zahtjev, ili im mogu pruati
dinamiki kapacitet poveznice sukladno njihovim trenutnim potrebama, upravljajui tim
uslugama pomou istog upravljakog mehanizma i istom metodologijom.
Tradicionalna rjeenja pristupa mrei, kao to su npr. xDSL i kabelski modemi, odgovarajua
su za trita s niskom razinom penetracije, i to u podrujima gdje su korisnici ratrkani na
veoj povrini. Nasuprot tome, EFM je pristupno rjeenje koje je prilagoeno zgradama s
veim brojem poslovnih ili stambenih jedinica s velikim brojem i gustoom krajnjih
korisnika. I dok je veina drugih pristupnih rjeenja usmjerena na pokrivanje uslugom,
EFM je fokusiran na penetraciju.
Mnoge dananje pristupne mree koriste razliite DLL-protokole i mrene protokole. Kako se
korisnika informacija prenosi mreom s jednog kraja na drugi, od korisnikog LAN-a preko
pristupne i jezgrene mree pa zatim kroz drugu pristupnu mreu do drugog krajnjeg korisnika
i konano kroz njegov LAN, ona prolazi kroz razliitu mrenu opremu. Paralelno s
poveanjem sloenosti protokolnih pretvorbi i same opreme poveavaju se i mreni trokovi.
Manji broj protokolnih pretvorbi stvara utedu u potronji raspoloivih kapaciteta poveznica.
Uvoenje EFM-a u pristupno podruje u znaajnoj mjeri smanjuje broj protokolnih pretvorbi
i ostalih procedura koje troe puno vremena i poveavaju novane trokove.

47

7.4. OAM u pristupnim sustavima koji koriste EFM

Tradicionalno gledano, Ethernet nikad nije nudio ugraene mogunosti za operacije nad
mreom, administriranje i odravanje mree (engl. operation, administration and
maintenance, skr. OAM), pa OAM-funkcionalnosti ugraene u standard IEEE 802.3ah
predstavljaju prvi korak u njihovom pruanju u Ethernet-okruju. Vano je uoiti da te
mogunosti nemaju tendenciju da zamijene protokol SNMP (skr. od engl. Simple Network
Management Protocol, u prijevodu jednostavni protokol mrenog upravljanja) kao osnovni
mehanizam upravljanja mreom, nego su uvedene kako bi ga nadopunile. Osnovne funkcije
podrane EFM-OAM-om su:

nadziranje performansi poveznica

prua atribute i informaciju o statusu Ethernet-poveznica;

otkrivanje i signalizacija kvarova

procedure koje otkrivaju poveznice u kvaru i upravljaju otklanjanjem kvarova;

provjera poveznica pomou ispitnih petlji (engl. loopbacks)

testiranje segmenata poveznice pomou slanja ispitnih okvira kroz te segmente.

Ostale funkcije EFM-OAM-a su sljedee:

otkrivanje (engl. discovery)

OAM omoguava mrenim ureajima da otkriju jedan drugog i da jedan drugog

obavijeste o svojim komunikacijskim mogunostima;
dohvat objekata iz baze upravljake informacije (engl. management information base,
skr. MIB);
podrka protokolnim proirenjima koja potjeu od proizvoaa opreme.

Djelovanje OAM-a na nekom Ethernet-suelju ne stvara tetan utjecaj na podatkovni promet

jer je OAM-protokol spor i ima vrlo ograniene potrebe za kapacitetom poveznice. Taj
protokol moe biti implementiran hardverski ili softverski.

8. Protokolne arhitekture xDSL-a

Kao to je oito iz prethodnih odjeljaka, xDSL-om je uglavnom definiran fiziki sloj
pristupnih sustava koji koriste DSL. Za potpuno razumijevanje primjene xDSL-a vano je
poznavati i vie protokolne slojeve koji se koriste u kombinaciji s DSL-tehnologijama. Danas
se u xDSL-okruju koriste mnogobrojne protokolne arhitekture, od kojih e est
najuobiajenijih biti poblie opisano u ovom odjeljku (s posebnim naglaskom na njihove
prednosti i nedostatke):

Integrated routing and bridging (skr. IRB) definirano dokumentom RFC 2684

u prijevodu: integrirano usmjeravanje (engl. routing) i premotavanje (engl.

bridging),
Routed bridge encapsulation (skr. RBE) definirano dokumentom RFC 2684,

u prijevodu: usmjeravana inkapsulacija u mostu (engl. bridge),

Point-to-point protocol over Ethernet (skr. PPPoE) definirano dokumentom RFC 2516

48

u prijevodu: transfer protokola PPP Ethernetom,

Point-to-point protocol over ATM (skr. PPPoA) definirano dokumentom RFC 2364

u prijevodu: transfer protokola PPP ATM-om,

Layer 2 tunneling protocol (L2TP) definirano dokumentom RFC 2661

u prijevodu: protokol tuneliranja (engl. tunneling) na drugom sloju,

Multiprotocol label switching (MPLS) tunneling definirano dokumentom RFC 2917

u prijevodu: tuneliranje vieprotokolnim komutiranjem pomou oznaka (engl.

Multiprotocol Label Switching).

8.1. IRB
IRB je najjednostavnija, najmanje skalabilna, najnesigurnija i najjeftinija protokolna
arhitektura xDSL-a. Navedena ogranienja govore da ga je mogue nai u starijim mreama,
u kojima su jeftiniji modemi poeljni ili su jeftini modemi ve instalirani i nema resursa
potrebnih za nadogradnju sustava. IRB ograniava skalabilnost mree pruatelja usluge, kao i
mree krajnjeg korisnika (PDN-a). IRB nema ugraenu mogunost za autentikaciju korisnika.
Sigurnost komunikacije i skalabilnost mree su glavni pokretai migracije s IRB-a na
monije protokolne arhitekture, kao to je npr. PPPoE. Slika 8.1 prikazuje protokolne slojeve
IRB-konfiguracije pristupa. Funkciju DSL-CPE-a na slici, odnosno krajnjeg DSL-ureaja,
obavlja DSL-modem ili PC s ugraenom DSL-modemskom karticom.

Slika 8.1 Protokolna arhitektura IRB-konfiguracije pristupa; ATM-PVC (skr. od engl. ATM
Permanent Virtual Conection) trajna virtualna veza ostvarena ATM-om, AAA (skr. od engl.
Authentication, Authorization, Accounting) autentikacija, autorizacija i praenje koritenja mree,
AAL (skr. od engl. ATM Adaptation Layer) podsloj prilagodbe ATM-a, AAL5 inaica AAL-a

Osnovne prednosti IRB-a su sljedee:

mogue ga je koristiti u svim postojeim DSL-modemima,

mogua je jednostavna migracija s IRB-a na PPPoE,

49

vie krajnjih korisnikih ureaja (npr. PC-ovi) moe dijeliti zajedniku DSL-poveznicu.

Osnovni nedostaci IRB-a su sljedei:

nema inherentnu mogunost praenja koritenja mrea (engl. accounting),

osjetljiv je na prekomjerna razailjanja na drugom sloju (engl. broadcast storms) i na tzv.

napade na uslugu (engl. denial of service attacks, skr. DoS attacks),

IRB-ATU-R koristi premotavanje pa uslugu DHCP (skr. od engl. Dynamic Host

Configuration Protocol) nije mogue koristiti lokalno,

nema mogunosti za upravljanje ATU-R-om s udaljene lokacije, jer IRB-ATU-R-u nema

IP adresu djeluje kao most i stoga mu IP adresa nije potrebna.

8.2. RBE
Jednako kao i u sluaju PPPoE-a, raspoloivost RBE-a za primjenu u tradicionalnim ili
jeftinim modemima koji rade na naelu premotavanja je njegova najvea prednost. RBE ne
nudi sigurnost inherentnu PPPoE-u, ali svakako ispravlja odreene propuste svojstvene IRBu. Za razliku od PPPoE-a, RBE ne zahtijeva koritenje softvera na opremi krajnjeg korisnika
(klijentski softver). Koristi istu protokolnu arhitekturu kao i IRB (Slika 8.1).
Glavna prednost RBE-a lei u tome to RBE predstavlja posebno dobro rjeenje za
integraciju jedne ili vie tradicionalnih mrea koje koriste premotavanje pomou
jednostavnog DSL-ureaja. U tom sluaju RBE nudi prijelazno rjeenje prije samog
migriranja prema PPPoA ili PPPoE. Krau IP-prometa (engl. IP hijacking), zlonamjerno
simuliranje ARP-a (Address Resolution Protocol spoofing, prijevod skraenice ARP:
protokol adresne rezolucije) i prekomjerna razailjanja na drugom sloju mogue je izbjei
koritenjem RBE-a. RBE, poput IRB-a, omoguava da viestruki krajnji korisniki ureaji
mogu dijeliti zajedniku digitalnu pretplatniku liniju viestruke komunikacijske sjednice
po jednom ATM-virtualnom kanalu (engl. virtual channel, skr. VC) su mogue. RBE je
mogue koristiti u svim postojeim DSL-modemima.
Njegova osnovna mana je ta to RBE-ATU-R ne alje DHCP ili IPCP-zahtjeve (IPCP je skr.
od engl. Internet Protocol Control Protocol) za IP-adresom kad je konfiguriran kao most. To
znai da je upravljanje RBE-ATU-R-om s udaljene lokacije nemogue.

8.3. PPPoE
PPPoE predstavlja pravi odabir za velik broj pruatelja usluga jer je vrlo skalabilan, to se
odnosi podjednako na pruatelje usluga i na krajnje korisnike, te omoguava autentikaciju
korisnika. Slika 8.2 prikazuje protokolnu arhitekturu PPPoE-konfiguracije pristupa. Openito
gledano, PPPoE ne donosi sa sobom poveane trokove i sloenost primjene, koje
predstavljaju inherentna obiljeja PPPoA. PPPoE zahtijeva samo minimalnu konfiguraciju
ATU-R-a. Djeluje na svim postojeim modemima pri emu nudi usluge kao to je SSG (skr.
od engl. Service Selection Gateway softver koji povezuje korisnikovu vezu s IP adresom
koritene usluge) ili tuneliranje. Prilikom primjene PPPoE-a viestruki krajnji korisniki
ureaji (najee su to PC-ovi) mogu dijeliti zajedniku digitalnu pretplatniku liniju. PPPoE
omoguava provoenje AAA-procedura po svakoj komunikacijskoj sjednici zasebno.
Osnovni nedostatak PPPoE-a je u tome to prilikom koritenja jeftinog DSL-modema koji ne
moe biti konfiguriran kao PPPoE-klijent, klijentski softver za podrku PPPoE-a mora biti
instaliran na svim osobnim raunalima koja su povezana s digitalnom pretplatnikom linijom
putem dotinog modema. To znai da pruatelj pristupne usluge mora snositi odgovornost
50

barem za ATU-R ili za klijentski softver na osobnim raunalima. Ta odgovornost moe

ukljuivati isporuku i instalaciju, ili barem testiranje lokalne petlje. Nadalje, budui da
PPPoE koristi premotavanje utemeljeno na dokumentu RFC 2684, izloen je prekomjernim
razailjanjima na drugom sloju i napadima na uslugu. PPPoE-ATU-R radi kao most pa DHCP
nije mogue koristiti lokalno. Budui da PPPoE-ATU-R nema IP adresu, upravljati njime s
udaljene lokacije nije mogue.

Slika 8.2 Protokolna arhitektura PPPoE-konfiguracije pristupa

8.4. PPPoA
PPPoA je vrlo skalabilno rjeenje, to se odnosi podjednako na pruatelje usluga i na krajnje
korisnike, te podrava funkcionalnosti treeg sloja, ukljuujui i sigurnost komunikacije.
Naravno, via razina funkcionalnosti ukljuuje i dodatne trokove implementacije. Slika 8.3
prikazuje protokolnu arhitekturu PPPoA-konfiguracije pristupa. Vano je napomenuti da se
kao NCP (skr. od engl. Network Control Protocol, u prijevodu: protokol upravljanja
komunikacijom na mrenom sloju) komponenta protokola PPP u IP-okruju koristi IPCP.
U implementaciju PPPoA ukljueno je konfiguriranje ATU-R-a s autentikacijskom
informacijom PPP-a (korisniko ime i zaporka, engl. login i password), to predstavlja glavnu
prednost PPPoA pred protokolnim arhitekturama kao to su IRB ili RBE. PPPoA omoguava
da se AAA-procedure izvode po svakoj komunikacijskoj sjednici posebno. Takav pristup
doputa pruateljima usluga da korisnike trokove naplauju prema trajanju pruanja
odreene usluge. Koristei PPPoA pruatelj usluge moe po svakoj pretplati na uslugu
dodijeliti samo jednu IP-adresu. Pri tome, naravno, ATU-R moe biti konfiguriran tako da
obavlja i funkciju pretvorbe mrenih adresa (engl. network address translation, skr. NAT).
PPPoA podrava samo jednu komunikacijsku sjednicu po svakm virtualnom kanalu. S
obzirom da su korisniko ime i zaporka konfigurirani na ATU-R-u, svi korisnici "iza" DSLmodema mogu koristiti samo jedan skup usluga po nekom VC-u. To drugim rijeima znai
da korisnici ne mogu sluajno odabirati razliite skupove usluga, ali zato mogu koristiti
viestruke VC-ove i po razliitim VC-ovima mogu uspostavljati razliite PPP-sjednice.
Naravno, uporaba viestrukih VC-ova poveava sloenost dotine konfiguracije lokalne
petlje, poveavajui na taj nain i trokove izvedbe. Ako je ATU-R-u pridijeljena samo jedna
51

IP-adresa i koristi se NAT ili translacija brojeva softverskih prikljuaka (engl. port address
translation, skr. PAT), neke aplikacije, kao to je npr. IPTV, koje ugrauju IP-informaciju u
korisniki sadraj paketa (engl. payload), nee moi raditi.
PVC
jezgrena mrea
(L3)

DSLAM
PC/ATU-R

UAC usmjeriva
IP

usmjeriva

PPP over ATM

IP

IP

PPP

PPP

AAL5

AAL5

IP

IP

ATM

ATM

ATM

ATM

ATM

ATM

ADSL

ADSL

PHY

PHY

PHY

PHY

korisniko
podruje

DSLAM

UAC

NSP

Slika 8.3 Protokolna arhitektura PPPoA-konfiguracije pristupa

8.5. Tuneliranje pomou L2TP-a

Tuneliranje prua privatnoj mrei sigurnost i standardizaciju, na transparentan nain u odnosu
na korisnike unutar javne mree. Glavne komponente tuneliranja L2TP-om su pristupni
koncentrator L2TP-a (engl. L2TP access concentrator, skr. LAC) i mreni posluitelj L2TP-a
(engl. L2TP network server, skr. LNS).

Slika 8.4 Protokolna arhitektura L2TP-konfiguracije pristupa

52

Tunel je virtualni kanal izmeu LAC-a i LNS-a. Za spremanje atributa tunela i korisnikih
atributa mogue je koristiti AAA-posluitelj. L2TP moe podrati inkapsulaciju pomou
PPPoA ili PPPoE na ATM-PVC-u iniciranom u krajnjoj korisnikoj opremi. Slika 8.3
prikazuje protokolne slojeve L2TP-konfiguracije pristupa.
L2TP je dobro rjeenje za korisnike koji mijenjaju lokaciju i za situacije kad krajnji korisnik
prilikom raznih sjednica komunicira s razliitim odreditima. L2TP je mogue koristiti i u
jednostavnim, tradicionalnim krajnjim DSL-ureajima. L2TP zahtijeva po jedan tunel (ili
vie) po svakom pruatelju usluge i po POP-u (skr. od engl. point of presence, u prijevodu:
toka u mrei u kojoj se pruatelj usluge sueljava s krajnjim korisnikom). Svaki usmjeriva
uspostavlja jedna tunel prema LNS-u pruatelja usluge. Broj raspoloivih tunela i
komunikacijskih sjednica moe onemoguiti implementacije vrlo velikih sustava.

8.6. Tuneliranje pomou MPLS-a

MPLS omoguava optimalno kreiranje virtualnih privatnih mrea (engl. virtual private
networks, skr. VPNs), pomou kojih je mogue realizirati privatne mree nad javnom
infrastrukturom. MPLS je posebno dobro rjeenje zbog podrane sigurnosti i
meuoperabilnosti. Prilikom konfiguriranja MPLS-a na DSL-sustavu, DSLAM ili IP/DSLkomutator moe biti konfiguriran kao PE-usmjeriva (PE je skr. od engl. provider edge, u
prijevodu: rub mree promatran s aspekta pruatelja mrene usluge), dok se ATU-R moe
konfigurirati kao CE-usmjeriva (CE je skr. od engl. customer edge, u prijevodu: rub mree
promatran s aspekta korisnika mrene usluge). CE- i PE-usmjerivai razmjenjuju meusobno
usmjerivaku informaciju koristei statiko usmjeravanje pomou protokola RIPv2 (skr. od
engl. Routing Information Protocol version 2), OSPF (skr. od engl. Open Shortest Path First)
or EIGRP (skr. od engl. Enhanced Interior Gateway Routing Protocol). PE-usmjeriva mora
odravati VPN-smjerove (engl. routes) samo za one VPN-ove s kojima je izravno povezan.

9. DSL-usluge namijenjene poslovnim korisnicima

DSL-tehnologije mogu na jednostavan nain podrati prijenos usluga namijenjenih
poslovnim korisnicima, kao to su npr. transfer govora DSL-om (engl. Voice over DSL, skr.
VoDSL) i nove inaice tehnologija koje su provjerene u praksi i koje korisnici dobro
razumiju, kao to je npr. transfer FR-okvira DSL-om (engl. Frame Relay over DSL, skr.
FRoDSL), pri emu se koristi najnovija generacija DSL-opreme koja podrava upravljanje
razinom pruanja usluge (engl. service level management, skr. SLM) s kraja na kraj.

9.1. VoDSL
VoDSL podrava transfer viestrukih govornih linija (tipino izmeu 4 i 12 telefonskih linija)
vezom uspostavljenom nad DSL-om, koristei pri tome ATM-VC-ove s malim kanjenjem.
Govorni promet se iz DSL-sustava usmjerava prema VoDSL-prolazu (engl. gateway) i dalje
prema PSTN-u (Slika 9.1).Takav pristup krajnjim korisnicima DSL-a prua nie cijene
usluge i pogodnost koritenja jednog pruatelja usluge za transfer vlastitih podatkovnih i
govornih prometnih tokova, pri emu krajnjim korisnicima ne treba pruati dodatne upredene
parice. Jedna parica moe zadovoljiti potrebe mnogih malih i srednjih poslovnih korisnika za
istovremenim prijenosom govora i podataka.
VoDSL je paketska tehnologija, to korisnicima VoDSL-a omoguava da kapacitet poveznice
pridijeljen nekoj vezi uspostavljenoj nad DSL-om koriste dinamiki. To znai da govorni
pozivi koriste kapacitet poveznice samo za vrijeme dok su aktivni, a zahvaljujui tome to
53

govorne usluge koriste manji dio kapaciteta poveznice nego podatkovne usluge, nekoliko je
govornih poziva mogue istovremeno prenositi nekom vezom uspostavljenom nad DSL-om.

Slika 9.1 Sistemska arhitektura VoDSL-a

Poslovni korisnici ne mogu izgubiti migracijom na VoDSL. Ostvarene utede vie nego
uravnoteuju iznos koji moraju platiti za mogunost transfera eljenih govornih kanala i za
zadovoljavanje njihova zahtjeva za kvalitetom usluge (engl. quality of service, skr. QoS) u
razredu rt-VBR (skr. od engl. real-time Variable Bit Rate, u prijevodu: usluga koja se prua u
stvarnom vremenu promjenljivom informacijskom brzinom), koji im prua visoku kvalitetu
prenijetog govora.

9.1.1. CVoDSL
ADSL2 prua podrku jednostavnom, fleksibilnom i isplativom CVoDSL-u (skr. od engl.
Channelized Voice over DSL, u prijevodu: prijenos govornih E1/T1-kanala DSL-om),
mehanizmu za transparentan prijenos kanala iz TDM-okvira DSL-potkanalima. CVoDSL
predstavlja jedinstveno VoDSL-rjeenje po tome to prenosi govor iskljuivo fizikim
slojem, i pri tome podrava istovremeni transport POTS-a i brzi pristup Internetu.
Kako bi prenio kanale PCM-E0 (DS0) informacijske brzine 64kbit/s od DSL-modema do
lokalne centrale, CVoDSL rezervira odreene potkanale u odlaznom i dolaznom ADSL2kanalu. Pristupna oprema u centrali (npr. DSLAM) tada izravno alje kanale E0 (DS0) u
komutator kanala (engl. circuit switch) pomou PCM-poveznice (PCM je skr. od engl. Pulsecode Modulation, u prijevodu: impulsno-kodna modulacija). Takav pristup otklanja potrebu
da se govor za potrebe transporta DSL-om paketizira u protokole viih slojeva, kao to su
npr. ATM i IP. Viestruke govorne linije mogu biti aktivne istovremeno; poznavajui tipina
ogranienja odlaznog ADSL2-kanala, etiri nekomprimirane govorne linije predstavljaju
prihvatljiv maksimum, pri emu koriste dio raspoloivog kapaciteta poveznice u iznosu od
256 kbit/s.

9.2. FRoDSL
Kad se FRoDSL (Slika 9.2) kombinira sa sustavom za upravljanje razinom pruanja usluge s
kraja na kraj, tada on ispunjava dva kritina uvjeta: ekonomian pristup mrei s komutacijom
okvira i poboljanje zajamenih performansi usluge. FRoDSL poslovnim korisnicima
omoguava da ine isto ono to su inili ve neko vrijeme, ali sada po nioj cijeni. FRoDSL
znaajno smanjuje trokove pruanja usluge komutacije okvira krajnjim korisnicima
reducirajui cijenu pristupnog dijela mree. Korisnici koji koriste pristup FR-mrei pomou
54

zakupljenih kanala plaaju obino i do 38% od ukupnih trokova usluge samo za takav
mehanizam prijenosa. Koritenje jeftinijeg pristupa utemeljenog na DSL-u, zajedno s SLMom s kraja na kraj mree, koji osigurava postizanje iste kvalitete usluge kao i zakupljeni
kanali, moe stvoriti znatne utede u pruanju FR-a krajnjim korisnicima, a posebno onim
pruateljima FR-usluge koji su prisiljeni zakupiti komponente pristupnog sustava od
operatora lokalne centrale (engl. Local Exchange Carriers, skr. LECs).

Slika 9.2 Sistemska arhitektura FRoDSL-a; FR-IXC-operator (od engl. Frame Relay Interexchange
Carrier) mreni operator veza izmeu FR-komutatora

10. Primjena xDSL-a i evolucija telekomunikacijskog

trita
xDSL je postao globalni fenomen. Diljem svijeta regulatorna tijela objavljuju regulative koje
su povoljne za primjenu xDSL-a. Ve nekoliko godina xDSL, a posebno ADSL, predstavlja
najuestalije rjeenje za realizaciju brzog pristupa Internetu u mnogim zemljama. U nekim
zemljama xDSL je integriran u sustav obrazovanja te uenicima i studentima omoguava da
svoje zadae obavljaju koristei mrene resurse i aplikacije. Takoer, i cijela jedna nova
generacija igraa raunalnih igara, iji se broj poveava iz dana u dan, uivaju u
pogodnostima koje im ADSL prua u umreenom igranju s drugim igraima. VoD i VoIP
postaju kljune usluge u milijunima irokopojasnih veza. Kombinacija govora, videa i
podataka (u engleskom se za tu kombinaciju koristi naziv triple-play services) koju je
omoguio DSL (iako ne samo on) vodi prema poveanju broja aplikacija i poveanom
zahtjevu za uslugama. Dakle, trite xDSL-a ima dobar potencijal glede pruanja
irokopojasnih usluga.
Trenutni status primjene xDSL-a krajem 2004. godine mogue je ukratko opisati sljedeim
podacima, iji je izvor DSL Forum:

107 milijuna pretplatnika na DSL-usluge diljem svijeta,

DSL pokriva preko 63% svjetskog trita irokopojasnog pristupa,

u najrazvijenijim zemljama DSL je dostupan za 75% ljudske populacije, a oekuje se da

e ta brojka prei 90% u nekoliko narednih godina.
Danas su dva prva pitanja koje krajnji korisnici postavljaju pruateljima usluga: "Mogu li
dobiti ADSL u mojoj kui/stanu?" i "Koliko ta usluga kota?" U svijetlu tih pitanja, treba rei
55

da dostupnost DSL-tehnologija stalno raste. Razvoj xDSL-a permanentno poveava

prijenosne brzine i domet DSL-tehnologija. Pruatelji usluga pokuavaju poboljati vlastitu
kabelsku infrastrukturu i nadograditi postojeu DSL-opremu kako bi krajnjim korisnicima
omoguili vei domet i prijenosnu brzinu.
Cijene DSL-usluga naroito su pale u posljednje dvije do tri godine, a oekuje se i njihov
daljnji pad. Poetni uspjeh xDSL-a mogue je pripisati i fiksnom tarifiranju usluge (engl. flat
rate). Taj je pristup pruateljima usluge pojednostavnio praenje koritenja mree u svrhu
naplate, dok istovremeno i mnogi korisnici preferiraju predvidljive trokove koritenja
usluge, jer im to omoguava jednostavnije planiranje vlastitog budeta. Meutim, danas
tarifiranje DSL-a doivljava prelazak na svojevrsnu naplatu prema stvarnom intenzitetu
koritenja mrenih resursa.

10.1.Penetracija DSL-a
Podaci koje je DSL Forumu podastrijela tvrtka Point Topic, koja provodi industrijske analize,
pokazuju da je primjena xDSL-a u porastu u cijelom svijetu (Tablica 10.1). Prema najnovijim
podacima koje je objavio DSL Forum, u prvom tromjeseju 2005. godine preko 10 milijuna
novih pretplatnika odabralo je DSL kao opciju pristupa irokopojasnim uslugama. Do 31.
oujka 2005. DSL je, kao najpopularnija svjetska tehnologija pristupa irokopojasnim
uslugama, na globalnoj razini dosegao brojku od 107 milijuna korisnika, a prorauni
pokazuju da e broj pretplatnika na DSL-usluge do lipnja ove godine dosegnuti iznos od 115
milijuna.
Tablica 10.1 Petnaest drava s najveim ukupnim brojem DSL-a u prvom tromjeseju 2005. (izvor:
Point Topic, 2005.)

Redni
broj

Drava

Ukupan broj DSL-a

1.

Kina

19,497,000

2.

SAD

15,106,294

3.

Japan

13,887,000

4.

Njemaka

7,450,000

5.

Francuska

7,184,000

6.

Juna Koreja

6,729,406

7.

UK

4,987,450

8.

Italija

4,935,000

9.

Tajvan

3,200,000

10.

panjolska

2,884,807

11.

Kanada

2,807,911

12.

Brazil

2,092,500

13.

Nizozemska

2,032,500

14.

Australija

1,351,000

15.

Belgija

1,112,350

Istraivanje koje je proveo Point Topic takoer je pokazalo da porast broja DSL-pretplatnika
u prva tri mjeseca 2005. u Kini iznosi vie od 2,5 milijuna novih DSL-pretplatnika, u SAD-u
vie od 1,37 milijuna, a u Kanadi gotovo 165.000. U istom razdoblju u Francuskoj, UK-u,
56

Njemakoj i Japanu zajedno broj pretplatnika na irokopojasne DSL-usluge porastao je za

vie od pola milijuna. Od petnaest zemalja navedenih u tablici, UK je zemlja s najbrim
rastom stabilnog DSL-trita i taj je porast u prvom tromjeseju ove godine iznosio 20%. U
Turskoj je tijekom 2005. broj DSL-pretplatnika porastao za gotovo 180.000, predstavljajui
porast od ak 39%. Znaajan porast broja DSL-pretplatnika u prvom tromjeseju 2005.
zabiljeen je i u Tajlandu (27%), Poljskoj (25%), Meksiku (19%) i Portugalu (18%).
Izraeno u obliku penetracije na trite, osam zemalja je trenutno prelo prvi prag kojeg je
DSL Forum postavio pred svjetsko trite irokopojasnog xDSL-a, a koji iznosi 20% u
odnosu na broj POTS-linija (Tablica 10.2). I Norveka i Japan se pribliavaju tom pragu. Od
20 zemalja s najveom penetracijom DSL-a u podruje tradicionalnih POTS-linija, 13 ih se
nalazi u Europi.
Sukladno podacima prikazanim tablicom, zemlje Europske unije (EU) i dalje tvore svjetsku
regiju broj jedan glede primjene DSL-a, pri emu u njima egzistira gotovo treina ukupnog
broja DSL-pretplatnika u svijetu. Broj DSL-pretplatnika u EU je u prvom tromjeseju 2005.
porastao za gotovo 4,2 milijuna.
Tablica 10.2 Dvadeset drava s najveom penetracijom DSL-a u svijetu (izraena brojem DSL-a na
100 POTS-linija, izvor: Point Topic, 2005.)

Redni Drava
broj

Penetracija
DSL-a

Redni Drava
broj

Penetracija
DSL-a

1.

Juna Koreja

28.9%

11

Danska

18.3%

2.

Tajvan

24.4%

12

Italija

18.0%

3.

Izrael

22.9%

13

vicarska

16.5%

4.

Finska

22.2%

14

Singapur

15.5%

5.

Belgija

21.7%

15

panjolska

15.4%

6.

Francuska

21.1%

16

vedska

14.3%

7.

Hong Kong

21.1%

17

UK

14.2%

8.

Nizozemska

20.3%

18

Kanada

14.1%

9.

Norveka

19.6%

19

Njemaka

13.9%

10.

Japan

19.5%

20

Austrija

13.0%

10.2.DSL u Hrvatskoj
DSL-usluge u Hrvatskoj prolaze kroz svoju ranu fazu primjene. Proces informatizacije
cjelokupnog hrvatskog drutva trebao bi rezultirati sa 100.000 korisnika ADSL-a u Hrvatskoj
do kraja 2005. godine. Od projekta na nacionalnoj razini, nazvanog e-Hrvatska, u kojeg su
ukljuene brojne usluge, oekuje se da znaajno doprinese porastu broja korisnika DSL-a.
Prema podacima s internetskog portala www.tportal.com od 26. travnja 2005., broj korisnika
DSL-a u Hrvatskoj je vei od 35.000 (za usporedbu, krajem 2004. godine bilo ih je 22.536).
Raunajui u odnosu na 1.676.482 fiksne POTS-linije u Hrvatskoj krajem 2004., penetracija
DSL-a iznosi oko 2%. Naalost, velik dio Hrvatske jo uvijek nije pokriven ADSL-om
(podaci preuzeti s www.nacional.hr, 14. srpnja 2005.).
Hrvatski telekomunikacijski operator T-HT je bio prvi koji je ponudio ADSL kao uslugu u
Hrvatskoj, nazvavi je MAXadsl. Ona se sastoji od etiri razliita paketa: "Start" (512 MB u
dolaznom i odlaznom smjeru), "Moj paket" (512 MB, 2 GB, 5 GB ili 10 GB u dolaznom i
odlaznom smjeru), "Flat" i "Business Flat", svi s dolaznom/odlaznom brzinom 384/64 kbit/s,
57

768/128 kbit/s ili 1536/192 kbit/s. Paketi "Start" i "Moj paket" se naplauju mjeseno prema
broju MB podataka prenijetih u dolaznom i odlaznom smjeru, dok paketi "Flat" i "Business
Flat" omoguavaju neogranieni prijenos u oba smjera po fiksnoj mjesenoj cijeni. to se tie
cijena usluge (izvor: www.nacional.hr, 14. srpnja 2005.), paket "Start" s minimalnim
prijenosnim brzinama kota 79 kuna mjeseno, dok prijenos pri maksimalnim brzinama kota
369 kuna mjeseno. Pored toga, podaci prenijeti u dolaznom ili odlaznom smjeru naplauju
se prema koliini prenijetih MB: osnovni paket obino iznosi 512 MB i kota 20 kuna. Paket
"Flat" kota 299 kuna mjeseno.
Noviji sudionik na tritu ADSL-a u Hrvatskoj je tvrtka Vodatel, koja nudi uslugu nazvanu
SatADSL. SatADSL podrava sljedee brzine u dolaznom smjeru: 384, 512, 768 i 1024
kbit/s. Dolazni smjer prijenosa realiziran je satelitskom poveznicom (svaki korisnik
SatADSL-a mora imati satelitski modem i odgovarajuu antenu), dok se odlazni smjer
prijenosa ostvaruje upredenom paricom koritenom za POTS, pri emu se koristi modem za
prijenos podataka POTS-kanalom ili N-ISDN-modem (izvor: www.vodatel.hr, 2005.).

10.3.Usluge s dodanom vrijednou i xDSL

Implementacija usluga s dodanom vrijednou (engl. value-added services, skr. VAS) moe
udahnuti ivot u DSL-industriju koja se na tritu bori za opstanak. Ta borba nije posljedica
tehnologije same po sebi. Paul Kellett, vii direktor istraivanja u tvrtki Pioneer Consulting
(www.pioneerconsulting.com), izjavio je u prvom tromjeseju 2004. sljedee: "Trenutna
slabost trita DSL-a odraava bolne poetke relativno mlade industrije. Pruatelji usluga i
proizvoai opreme jo nisu u potpunosti iskoristili puni potencijal tog trita, koje je od
trenutka ulaska usluga s dodanom vrijednou omoguenih DSL-om spremno za oporavak."
Tablica 10.3 Penetracija usluga s dodanom vrijednou u SAD-u u razdoblju od 2001. do 2005.
godine (izvor: Pioneer Consulting, 2004.) brojevi DSL-korisnika i pretplata na VAS izraeni su u
tisuama

kraj 2001.

kraj 2002.

kraj 2003.

kraj 2004.

kraj 2005.

Ukupno korisnika
DSL-a

4.483

10.982

13.743

15.328

16.165

Ukupno pretplata na
VAS

1.524

6.071

11.891

18.178

25.029

33,99%

55,28%

86,52%

118,60%

154,84%

0,34

0,55

0,87

1,19

1,55

% VAS-a
Broj usluga po
korisniku

Takoer, u jednom od izvjea tvrtke Pioneer Consulting iz 2004. godine naglaeno je

sljedee: "U SAD-u e se do kraja 2005. godine preko 16 milijuna korisnika DSL-a pretplatiti
na preko 25 milijuna usluga s dodanom vrijednou (Tablica 10.3)." Usluge s dodanom
vrijednou su definirane kao poboljanja osnovne pristupne usluge ostvarene DSL-om.
Primjeri VAS-a su sljedei: VoD, VoDSL, glazba kodirana MPEG-om (engl. MPEG Music),
umreeno igranje izmeu veeg broja igraa (engl. Multi-Player Gaming),
videokonferencije, razailjanje TV signala (engl. broadcast TV) i VPN-ovi. Pioneer
Consulting je proraunao da usluge s dodanom vrijednou predstavljaju dobru priliku na
zaradu na tritu, koja varira od 15,8 do 26,6 milijardi USD-a godinje, ovisno o nainima
naplate trokova koritenja usluge koje operatori odaberu.

58

10.4.Zakonska regulativa vezana uz xDSL

Promatrano na svjetskoj razini, poslovanje s telekomunikacijskim uslugama se je znaajno
izmijenilo tijekom zadnjih pet godina. Mnoge su zemlje otklonile prepreke konkurenciji
izmeu pruatelja usluga koji ele prodrijeti na domae trite, te potiui nove pogodnosti,
podjednako za operatore i korisnike usluga. Telefonske tvrtke koje su u trenutku liberalizacije
ve imale renomiranu poziciju na tritu telekomunikacijskih usluga (engl. incumbent
telephone companies) takoer profitiraju i to na nain da mogu razgranati svoje poslovanje i
ponuditi inovativne usluge postojeim korisnicima, vrei pri tome samo relativno skromna
dodatna ulaganja u vlastite sustave.
Jednako kao to je zakonski akt nazvan Telecommunications Act, doneen 1996. godine,
revolucionarizirao telekomunikacijsku industriju u Sjevernoj Americi, tako se i zakonski akt
Svjetske trgovake organizacije (engl. World Trade Organization, skr. WTO) iz veljae
1997., nazvan Globalni telekomunikacijski sporazum (engl. Global Telecommunications
Agreement), smatra poetkom globalne revolucije u telekomunikacijskoj industriji. Taj
sporazum:

tvrtkama iz SAD-a i tvrtkama iz drugih zemalja daje priliku da ponude irok spektar
postojeih i novih usluga na telekomunikacijskom tritu;

kompanijama omoguava investiranje u strane telekomunikacijske tvrtke;

potvruje usvajanje zakonskih regulativa koje promoviraju konkurenciju na tritu.

Sporazum je postao vaei poevi od 1. sijenja 1998. godine, iako e trebati jo nekoliko
godina da ga neke zemlje primijene. Europska unija je zacrtala cilj da otvori svoja trita u
sijenju 1998. Iako sve zemlje EU-a jo uvijek nisu u potpunosti usvojile taj sporazum,
mnoge od njih su potovale dogovoreni rok (ili su ak poele primjenjivati sporazum prije
roka) i u njima je na djelu visoka razina konkurencije na telekomunikacijskom tritu. Finska
je svoje trite informacijskih tehnologija (engl. information technology, skr. IT) otvorila jo
osamdesetih godina prolog stoljea i u 1994. je zakonski omoguila konkurenciju u
lokalnom, meugradskom i meunarodnom sektoru IT-trita. Susjedna Danska je otvorila
svoje IT-trite prema potpunoj konkurenciji sredinom 1996. godine. U Hrvatskoj je
liberalizacija telekomunikacijskog trita zapoela u sijenju 2005. temeljem novog Zakona o
telekomunikacijama.
Pored deregulacije trita, privatizacija je drugi kljuni problem u regulatornom okruju.
Privatizacija nacionalnih PTT-kompanija (PTT je skraenica od pota, telegraf, telefon) u
zemljama u razvoju, nakon koje je uslijedila poveana konkurencija, je ubrzana potrebom za
prihodom kako bi se dostigli zahtjevi postavljeni na usluge i na taj nain postalo konkurentno
na globalnoj razini. injenica koja postaje univerzalno potvrena u telekomunikacijskom
svijetu je sljedea: odreena razina sigurnosti utemeljena na zakonskoj regulativi ohrabruje
novana ulaganja, a ulaganja vode prema inovacijama. Inovacije su osnova za evoluirajue i
prosperitetno trite sa zdravom konkurencijom. Razdvajanje lokalnih petlji (engl. local loop
unbundling, skr. LLU) ili raspetljavanje lokalnih petlji ima vitalan znaaj za trite
internetskih usluga. Nema puno operatora koji su voljni izgraditi svoje vlastite pristupne
mree kao alternativu pristupnim mreama od ranije postojeih operatora. Dakle, bez LLU-a
samo bi operatori koji otprije djeluju na tritu (engl. incumbents) opstali na tritu, a
konkurencija bi nestala. Budui da je konkurencija pokretaka snaga svakog trita, LLU je
jedno odvanih rjeenja za postizanje konkurencije u telekomunikacijskom sektoru. Naravno,
regulator mora preuzeti aktivnu ulogu u smislu odreivanja cijena komponenti LLU-a i dajui
jamstva da e proces koji okruuje LLU biti izveden na ist nain i dosljedno proveden u
59

djelo. Pitanje je do koje mjere neki regulator treba biti utjecajan i to je razlog zato neki
tradicionalni i renomirani operatori, kao to je npr. British Telecom (skr. BT), osjeaju
nelagodu glede LLU-a. Tablica 10.4 prikazuje zemlje EU-a u kojima je penetracija LLU-a
najvea. U UK-u, Maarskoj, Litvi, Malti, Poljskoj, Slovakoj i Sloveniji u tom su trenutku
zabiljeene nulte stope LLU-a.
Tablica 10.4 Penetracija LLU-a u Europi (izvor: Telecommunications International, sijeanj 2005., a
preuzeto iz ECTA, "LLU scorecard", lipanj 2004.); ISP (skr. od engl. Internet Service Provider)
pruatelj internetskih usluga
Drava

Finska

DSL veze prodane

na veliko od strane
incumbenta

DSL veze prodane

na veliko od strane
neovisnih ISP-a

LLU

Ukupno

Penetracija
LLU-a

277.100

29.500

93.400

400.000

23%

Nizozemska

1.086.536

3.054

330.110

1.419.700

23%

Francuska

2.270.407

1.489.360

730.720

4.490.487

16%

vedska

434.400

153.200

98.767

685.967

14%

Danska

427.322

56.788

78.002

562.112

14%

Njemaka

4.700.000

650.000

5.350.000

12%

Italija

2.435.802

519.198

337.258

3.292.258

10%

Austrija

249.400

71.300

35.018

355.718

10%

Estonija

50.780

4.206

54.986

8%

Grka

10.245

11.600

1.082

22.927

5%

Luksemburg

18.101

1.651

741

20.493

4%

1.535.179

508.549

42.444

2.086.172

2%

44.955

10.545

1.380

56.880

2%

Belgija

747.875

160.763

7.433

916.071

1%

Portugal

260.339

32.525

4.290

297.154

1%

panjolska
Irska

10.5.Predvianje stanja na tritu DSL-a

ADSL je najuspjenija irokopojasna pristupna tehnologija dananjice. Izraeno brojem
korisnika, prestigla je tehnologiju kabelskih modema krajem 2001. godine. Ovum, tvrtka za
istraivanje trita, predvidjela je 2003. godine da e prednost ADSL-a pred njegovim
glavnim konkurentima nastaviti rasti i u sljedeih pet godina (Slika 10.1).
Iste godine Ovum je takoer predvidio da e DSL imati najvie uspjeha u Zapadnoj Europi, i
na taj nain pretei azijsko-pacifiku regiju, koja ionako prelazi sve vie na nove tehnologije
kao to je FTTB. Slika 10.3 prikazuje status DSL-a po regijama diljem svijeta 2005. godine, i
djelomino potvruje i predvianja tvrtke Ovum. Sjeverna Amerika sa svojom
irokorasprostranjenom primjenom kabelskih modema ostat e i dalje manje trite za ADSL
od Zapadne Europe i azijsko-pacifike regije, pri emu se narednih godina naroito oekuje
intenzivan nastavak uvoenja ADSL-a u Kini i Indiji (Slika 10.2).

60

Slika 10.1 Predvianje primjene irokopojasnih tehnologija (izvor: Ovum, 2003.) na apscici su
prikazane godine, a ordinati broj irokopojasnih linija izraen u milijunima; Broadband fixed wireless
(skr. BFW) fiksni irokopojasni beini (odnosi se na nain pristupa mrei)

Slika 10.2 Oekivani porast broja DSL-a diljem svijeta (izvor: Ovum, 2003.)

Slika 10.3 Broj korisnika DSL-a po svjetskim regijama (izvor: DSL Forum, 2005., podatke prikupio i
obradio Point Topic)

61

11. Zakljuak poglavlja

U posljednjih nekoliko godina irokopojasni pristup je etabliran kao norma; u skoroj
budunosti uskopojasni pristup e postati izuzetak. Organizacija za ekonomsku suradnju i
razvoj (engl. Organization for Economic Cooperation and Development, skr. OECD) trai
naine kako bi proirila irokopojasni pristup na ruralna i druga udaljena podruja. Svijet bi
mogao konano premostiti digitalnu podjelu (engl. digital divide) izmeu razvijenih i
nerazvijenih zemalja, umjesto da se ona produbljuje i dalje. Dakle, DSL-tehnologije, koje
posjeduju izraenu irokopojasnost, imaju sasvim dobru perspektivu, uglavnom zbog
injenice da se oslanjaju na infrastrukturu upredenih parica, instaliranih diljem svijeta.
Pronalazak novih tehnika digitalne obrade signala, uvoenje novih tehnika linijskog
kodiranja i modulacija u digitalni prijenos i proizvodnja upredenih parica bolje kvalitete od
postojeih predstavljaju imbenike koji stalno poveavaju prijenosne brzine xDSL-a.
Meutim, pria o xDSL-u nije samo pria o signalima i paricama, ve takoer i o potpunom
pristupnom sustavu koji povezuje krajnje korisnike s lokalnim centralama. Kljuni kriteriji
pri odabiru fleksibilnog DSL-sustava su sljedei:
mogunost sistemskog rjeenja da podri viestruke vrste usluga na jednoj zajednikoj
platformi,

skalabilnost sustava temeljem koje moe podrati od nekoliko korisnika do nekoliko

stotina tisua korisnika,

mogunost sistemskog rjeenja da prua pouzdano upravljanje mreom s kraja na kraj,

posebno prilikom podrke aplikacijama kljunim za neije poslovanje,

jednostavnost pruanja sustava korisnicima na uporabu i njegove integracije s

aplikacijama operacijskog sustava (engl. Operation System Support, skr. OSS).
Nakon nekoliko godina komercijalne primjene simetrinih i asimetrinih sistemskih rjeenja,
pruatelji mrenih usluga su raspoznali da DSL-tehnologije nisu "sljedea generacija" ve
"sadanja generacija" digitalnog pristupa mrei. Kako bi osigurao dobru budunost DSL-u,
DSL Forum je morao poduzeti korake kako bi osigurao da DSL-tehnologije i usluge
zadovoljavaju osnovne potrebe trita. Tehnologija koja predstavlja dobar izbor mora
zadovoljiti sve trenutne i nastupajue potrebe korisnika na svjetskoj razini, ukljuujui
integraciju multimedijskih aplikacija kao podlogu zabavi, edukaciji i poslovanju
elektronikim putem. Ostala razmatranja ukljuuju dostupnost usluge, potreban kapacitet
poveznice, sigurnost, jednostavnost uporabe, cijenu kotanja usluge, pouzdanost i mobilnost
usluge unutar korisnikog podruja.
xDSL mora biti konkurentan kabelskim, optikim, beinim i PLC-alternativama (PLC je skr.
od engl. Power-line Communications, u prijevodu: komunikacije linijama za napajanje
elektrinom energijom). Kako bi nastavio svoju dominaciju u podruju pristupa temeljnoj
mrei, vrlo je vano da xDSL omogui i sinergiju s ostalim tehnologijama irokopojasnog
pristupa. Za daljnji razvoj xDSL-a dva su momenta od posebnog znaaja: zakonska
regulativa koju provode vladina tijela i daljnji napredak u razvoju tehnologije. Napredne
simetrine DSL-tehnologije e koristiti prijenos utemeljen na modelu MIMO-sustava (skr. od
engl. Multiple Input Multiple Output), dinamiko upravljanje spektrom (engl. dynamic
spectrum management, skr. DSM) i uinkovito usnopljavanje od dvije do pet upredenih
parica. DSL Forum sa "sigurnou" predvia sljedee:

pristupna usluga utemeljena na ADSL-u bit e sve dostupnija, prijenosne brzine u

rasponu od 2 do 4 Mbit/s postat e popularne, a cijene usluge e pasti;

62

do kraja 2006. godine raspoloivost xDSL-a e iznositi 90% ili vie u veini razvijenih
zemalja. Do tog e trenutka broj korisnika xDSL-a narasti na vie od 200 milijuna;

u razdoblju od 2005. do 2007. godine brzine xDSL-a e rasti, poevi od ADSL2plus te

nastavljajui porast preko VDSL-a i VDSL2 prema brzinama od 100 Mbit/s, pa i veim.

Konano, pored tih "sigurnih" predvianja postoje i optimistinije vizije DSL Foruma, koje
predstavljaju neku vrstu plana djelovanja kojeg e DSL Forum nastojati ostvariti:

dosei brojku od 500 milijuna lokalnih petlji na kojima se koriste DSL-usluge,

stimulirati razvoj novih usluga koje se krajnjim korisnicima isporuuju xDSL-om kao
univerzalnom pristupnom platformom, i

brzo mijenjati poslovne modele xDSL-a i permanentno ih prilagoavati uvjetima na

tritu.

Literatura
[1]

Dokumenti s web-stranice http://www.dslforum.com.

[2]

EFMA. June 2004. EFM Copper (EFMC) Tutorial. http://www.efmalliance.org.

[3]

GORALSKI, W.J. 2002. ADSL & DSL Technologies. 2nd ed, McGraw-Hill, Berkeley.

[4]

GUMASTE, A., T. ANTONY. 2004. First Mile Access Networks and Enabling
Technologies. Cisco Press, Indianapolis.

[5]

HERON, R., N. VAN PARIJS. 2003. Evolutionary Pathways for the Broadband Access
Network. Alcatel Telecommunications Review, 2nd quarter, 1-9.

[6]

PARADYNE. 2000. The DSL Sourcebook. http://www.paradyne.com.

[7]

STARR, T.J., J.M. CIOFFI, P. SILVERMAN. 1999. Understanding Digital Subscriber Line
Technology. Prentice-Hall, New York.

[8]

VERMILLION, W. 2003. End-to-end DSL Architectures. Cisco Press, Indianapolis.

[9]

WARRIER, P., B. KUMAR. 2000. XDSL Architecture. 2000, McGraw-Hill, Berkeley.

[10] WIELAND, K., 2005. In search of level playing fields. Telecommunications

International. January, 37-44.

63