Digitalni udbenik

M. Essert, J. Grilec

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
- fizikalne osnove -

Katedra za strojarsku automatiku

Fakulteta strojarstva i brodogradnje
Zagreb, 2009.

Predgovor
Ovaj udbenik iz podrucja elektrotehnike, eli pomoci studentima obnoviti srednjokolsko znanje elektrotehnike, koja se uci u fizici, kako bi lake svladali predmet ELEKTROTEHNIKA na studiju. Namijenjen je ponajprije studentima Fakulteta
strojarstva i brodogradnje, ali moe korisno posluiti i drugima.
Pojam elektrotehnika, ukljucuje u sebi dva pojma. Prvi je upoznavanje osnovnih
fizikalnih zakona o elektricitetu i magnetizmu, a drugi njihovu primjenu u tehnickoj
praksi. Upoznati fizikalni zakon najcece znaci opisati posljedice njegova djelovanja, dok nam uzrok i bit zakona ostaju skriveni. Matematicki aparat kojim se u
teoriji sluimo i instrumenti kojima mjerimo ovise dakako o dubini naih proucavanja. Gradivo izneseno u ovom udbeniku koristi matematicki aparat primjeren
srednjokolskoj matematici.
Elektrotehnika i strojarstvo dva su vrlo bliska znanstvena podrucja, c ije se discipline znatno ispreplecu, od mjeriteljstva do automatskog vodenja
proizvodnih

procesa. Buduci da su mnoge tehnologije u strojarstvu usko vezane uz elektrotehniku, ovaj udbenik moe posluiti i strojarskim strucnjacima u njihovoj svakodnevnoj praksi.
Gradivo je podijeljeno u pet poglavlja koji obuhvacaju osnovna elektrotehnicka
podrucja:
1. elektrostatika
2. istosmjerna struja
3. magnetizam
4. prijelazne pojave
5. izmjenicne struje
Udbenik koristi vecinu gradiva obradenog
u rasprodanom izdanju udbenika

M. Essert, Z. Valter: "Osnove elektrotehnike", SNL Liber 1991. god., a prakticnu orjentaciju interaktivnim applet-ima na CD-u zahvaljuje diplomskom radu Valentine
Frankovic, prof. fizike. Svako poglavlje ukljucuje i niz zadataka s rjeenjima, za
provjeru naucenog gradiva.
Kvalitetan prijenos znanja trai danas i nove alate. Oni su prisutni ponajvie
zahvaljujuci racunalima i razlicitim edukacijskim programima. Temeljna znacajka
takvih programa je interaktivnost i usmjerenost na fizikalne modele. Racunala i
i

P REDGOVOR
programi omogucuju da korisnik vie razmilja o tomu to i zato, nego o kako.
Sam izracun - dobivanje numerickog ili grafickog rezultata, u takvim je metodama,
programima, manje znacajan. Java applet-i su popularni programi koji nude sve
nabrojeno i danas su zahvaljujuci Internetu dostupni na mnogim sveucilitima i
kolama. Pisani su u besplatnom Java okruenju pa su vec od samih pocetaka (oko
1995.) postali osnovna nastavna pomagala.
Iako postoje applet-i za mnoga podrucja fizike (i ne samo nje), u ovom radu
pokualo se prikupiti najbolje uzorke za podrucje fizikalnih osnova elektrotehnike.
Potujuci autorska prava, svi prikupljeni applet-i prilagodeni
su naim prilikama

(za slucaj da u nastavi nema mogucnosti koritenja Interneta i/ili da korisnici ne

znaju engleski). Direktni linkovi na pojedinacne Java applete navedeni su u dodatku, a obradeni
i prilagodeni
appleti za ovaj udbenik mogu se dohvatiti na adresi:

http://scriptrunner4.fsb.hr/EIM.
Na istom stroju, pod Scriptrunner sustavom nalazi se i digitalni oblik ovog udbenika. Kako se s ovim sustavom provodi cjelokupna nastava iz nekoliko kolegija
na naem Fakultetu (od predavanja i vjebi, modeliranja, rada na daljinu, interaktivnog c itanja nastavnog sadraja, domacih zadaca, preko kolokvija i ispita, do
studentskog kartona) zamiljeno je da ovo bude prvi od triju udbenika iz elektrotehnike. Iduca dva odnose se na gradivo iz kolegija "Elektrotehnika" - prvi za
predavanja, a drugi za auditorne vjebe.
Prednost ovakve realizacije je mogucnost dodavanja interaktivnog sadraja (iviPDF udbenici, zahvaljujuci Scriptrunner-u), smanjeni trokovi objavljivanja, besplatno dohvacanje s web-a, ljepi viebojni izgled i na koncu, zatita okolia (manje
papira, vie uma). Nadamo se da c e studenti biti zadovoljni ovakvim pogledam i
jo vie ga podupirati. To nam pak, s druge strane, omogucuje trajno poboljavanje
objavljenog materijala, kako u ispravljanju eventualnih pogreaka, tako i dodovanju
novog, kvalitetnijeg sadraja.
Elektricne sheme i slike izradio je student Matija Kovacic i to u TikZ/PGF grafickom paketu koji je dio LATEX programskog alata s kojim je sloen ovaj udbenik.
Njemu, a takoder
i svim kolegama s Katedre za strojarsku automatiku Fakulteta
strojarstva i brodogradnje Sveucilita u Zagrebu, koji su pogledali i komentirali rukopis, najsrdacnije se zahvaljujemo.
Autori

ii

Sadraj

Predgovor

Sadraj

iii

Popis slika

vii

ELEKTROSTATIKA
1.1 Struktura materije . . . . . . . . . . . . . .
1.1.1 Elementarni naboj . . . . . . . . .
1.1.2 Elektricna svojstva tvari . . . . . .
1.2 Elektricno polje naboja . . . . . . . . . . .
1.2.1 Polarizacija i influencija . . . . . .
1.2.2 Gustoca elektricnog toka . . . . .
1.2.3 Coulombov zakon . . . . . . . . .
1.3 Elektricni potencijal . . . . . . . . . . . . .
1.4 Elektricni kapacitet . . . . . . . . . . . . .
1.5 Kondenzator . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.5.1 Spojevi kondenzatora . . . . . . .
1.5.2 Energija nabijenog kondenzatora
1.5.3 Prirodni kondenzator . . . . . . .
1.6 Appleti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.6.1 Elektricno polje naboja . . . . . .
1.6.2 Test naboj u elektricnom polju . .
1.6.3 Elektroskop . . . . . . . . . . . . .
1.6.4 Kapacitet plocastog kondenzatora
1.6.5 Applet - prirodni kondenzator . .
1.7 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

1
1
3
5
5
9
10
11
12
15
16
18
21
22
23
23
25
25
26
27
28

ISTOSMJERNA STRUJA
2.1 Elektricni napon . . . . . . . . . . . . . . .
2.2 Elektricni izvori . . . . . . . . . . . . . . .
2.3 Elektricna struja . . . . . . . . . . . . . . .
2.4 Elektricni otpor . . . . . . . . . . . . . . .
2.4.1 Promjena otpora s temperaturom
2.5 Ohm-ov zakon . . . . . . . . . . . . . . . .

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

31
32
32
34
35
35
37

iii

S ADRAJ
2.6

2.7

2.8
2.9

2.10
2.11
2.12

2.13
2.14
2.15

2.16
3

iv

Kirchhoff-ovi zakoni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.6.1 I. Kirchhoff-ov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.6.2 II. Kirchhoff-ov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Elektricni otpor u strujnom krugu . . . . . . . . . . . . . . . .
2.7.1 Serijski spoj otpornika . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.7.2 Paralelni spoj otpora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Elektricna struja u ioniziranom plinu . . . . . . . . . . . . . . .
Elektrokemijske pojave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.9.1 Faraday-evi zakoni elektrolize . . . . . . . . . . . . . .
2.9.2 Primarni elementi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.9.3 Sekundarni elementi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Jednostavni strujni krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Sloeni strujni krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Realni naponski izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.12.1 Vanjska karakteristika realnih izvora . . . . . . . . . .
2.12.2 Spojevi elektricnih izvora . . . . . . . . . . . . . . . . .
Mjerenje struje, napona i otpora . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.13.1 Mjerni instrumenti: voltmetar, ampermetar, ommetar
Rad i snaga istosmjerne struje . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Appleti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.15.1 Ohmov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.15.2 Jednostavni strujni krug . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.15.3 Mjerenje napona, struje i snage u strujnom krugu . .
2.15.4 Multimetar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.15.5 Serijski spoj otpora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.15.6 Paralelni spoj otpora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.15.7 Kirchhoff-ovi zakoni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

MAGNETIZAM
3.1 Magnetsko polje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3.2 Zakon protjecanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3.2.1 Magnetsko polje ravnog vodica . . . . . .
3.3 Magnetske velicine . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3.4 Magnetska histereza . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3.5 Magnetski krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3.6 Djelovanje magnetskog polja . . . . . . . . . . . .
3.6.1 Sila na gibljivi naboj . . . . . . . . . . . . .
3.6.2 Sila na vodic kojim tece struja . . . . . . .
3.6.3 Sila izmedu
dva vodica kojima teku struje
3.7 Elektromagnetska indukcija . . . . . . . . . . . . .
3.7.1 Lenz-ovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . .
3.7.2 Samoindukcija . . . . . . . . . . . . . . . .
3.8 Meduindukcija
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

3.9 Energija magnetskog polja . . . . . . . . . . . . . .

3.9.1 Izmjenicno magnetiziranje eljeza . . . .

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

38
39
40
41
41
42
44
46
47
48
50
52
54
56
57
58
61
62
66
67
67
68
69
70
70
71
72
73

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

77
. 77
. 78
. 79
. 80
. 85
. 87
. 89
. 89
. 92
. 94
. 95
. 98
. 98
. 99
. 101
. 102

3.9.2 Privlacna sila magneta . . .

3.10 Appleti . . . . . . . . . . . . . . . . .
3.10.1 Naboj u magnetskom polju
3.10.2 Lorentz-ova sila . . . . . . .
3.10.3 Faraday-ev zakon . . . . . .
3.10.4 Lennz-ovo pravilo . . . . .
3.11 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . .
4

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

104
105
105
106
107
108
109

PRIJELAZNE POJAVE
4.1 RC-krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
4.1.1 Energija nabijenog kondenzatora . .
4.1.2 Energija na otporu . . . . . . . . . . .
4.1.3 Nabijanje (punjenje) kondenzatora .
4.1.4 Izbijanje (pranjenje) kondenzatora .
4.2 RL-krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
4.2.1 Energija zavojnice . . . . . . . . . . .
4.2.2 Ukapcanje RL - kruga . . . . . . . . .
4.2.3 Iskapcanje RL - kruga . . . . . . . . .
4.3 Elektromagnetski oscilirajuci krug . . . . . .
4.4 Elektromagnetski valovi . . . . . . . . . . . .
4.5 Appleti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
4.5.1 RC-krug . . . . . . . . . . . . . . . . .
4.5.2 RL-krug . . . . . . . . . . . . . . . . .
4.5.3 Elektromagnetski oscilirajuci krug . .
4.6 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

111
111
111
112
112
113
114
114
115
116
117
119
120
121
121
122
124

IZMJENICNE
STRUJE
5.1 Harmonicki oblik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5.1.1 Frekvencija i kruna frekvencija . . . . . . . . .
5.1.2 Srednja i efektivna vrijednost . . . . . . . . . . .
5.1.3 Faza i razlika faza . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5.2 Predocivanje izmjenicnih velicina . . . . . . . . . . . .
5.2.1 Prikazivanje rotirajucim duinama i vektorima
5.2.2 Fazni pomak u vektorskom prikazu . . . . . . .
5.3 Jednostavni krug izmjenicne struje . . . . . . . . . . . .
5.3.1 Otpor u krugu izmjenicne struje . . . . . . . . .
5.3.2 Kapacitet u krugu izmjenicne struje . . . . . . .
5.3.3 Induktivitet u krugu izmjenicne struje . . . . .
5.4 Spojevi R, L i C u krugu izmjenicne struje . . . . . . . .
5.4.1 Serijski RL - krug . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5.4.2 Serijski RC - krug . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5.4.3 Serijski RLC -krug . . . . . . . . . . . . . . . . .
5.4.4 Paralelni RL - krug . . . . . . . . . . . . . . . . .
5.4.5 Paralelni RC - krug . . . . . . . . . . . . . . . . .
5.4.6 Paralelni RLC - krug . . . . . . . . . . . . . . . .
5.5 Rezonancija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

125
126
128
130
133
134
135
138
139
139
140
142
144
145
146
147
149
150
151
152
v

S ADRAJ
5.6
5.7

5.8

5.9

Snaga i faktor snage . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

5.6.1 Trokut snaga . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Trofazni sustav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5.7.1 Naponi i struje u spoju zvijezda . . . . . . . .
5.7.2 Naponi i struje u spoju trokut . . . . . . . . .
5.7.3 Snaga trofaznog sustava . . . . . . . . . . . . .
Appleti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5.8.1 Elektricni elementi u krugu izmjenicne struje
5.8.2 Sloeni R, L i C strujni krugovi . . . . . . . . .
Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

154
155
157
157
158
159
159
159
160
162

A WEB-adrese applet-a

165

Literatura

167

Indeks

169

vi

Popis slika

1.1
1.2
1.3
1.4
1.5
1.6
1.7
1.8
1.9
1.10
1.11
1.12
1.13
1.14
1.15
1.16
1.17
1.18
1.19
1.20
1.21
1.22
1.23

Sastav atoma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Modeli jednostavnih atoma (e-elektron, p-proton, n-neutron)
Ionizacija atoma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Elekticna sila u okoliu nabijenog tijela . . . . . . . . . . . . . .
Elektricno polje jednog naboja . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Elektricno polje dvaju naboja . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Homogeno elektricno polje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Polarizacija dielektrika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Elektricna influencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Sila na naboj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Ekvipotencijalne linije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Elektricno polje i potencijal kondenzatora . . . . . . . . . . . .
Simboli kondenzatora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Serijski spoj triju kondenzatora . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Paralelni spoj kondenzatora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Mjeoviti spoj kondenzatora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Nabijanje kondenzatora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Prirodni kondenzator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Applet - elektricno polje naboja . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Test naboj u elektricnom polju . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Elektroskop - oznake . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Model elektroskopa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Plocasti kondenzator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

2
3
4
6
7
8
9
9
10
11
14
17
17
18
20
21
22
23
24
25
26
27
27

2.1
2.2
2.3
2.4
2.5
2.6
2.7
2.8
2.9
2.10

Istosmjerni izvori . . . . . . . . . . . . . . . .
Oznacavanje naponskih i strujnih velicina .
Simbol i oznaka elektricnog otpora . . . . .
Ovisnost otpora i temperature . . . . . . . .
I=f(V) u metalnom vodicu . . . . . . . . . .
I Kirchhoff-ov zakon . . . . . . . . . . . . . .
Serijski spoj otpornika . . . . . . . . . . . . .
Paralelni spoj otpornika . . . . . . . . . . . .
(V,I) karakteristika elektricne struje u zraku
Proces elektrolize . . . . . . . . . . . . . . .

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

33
34
35
37
38
40
41
43
45
46

vii

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

P OPIS SLIKA
2.11
2.12
2.13
2.14
2.15
2.16
2.17
2.18
2.19
2.20
2.21
2.22
2.23
2.24
2.25
2.26
2.27
2.28
2.29
2.30
2.31
2.32
2.33
2.34
2.35
2.36
2.37

Leclanch-ov element . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Element baterije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Olovni akumulator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Jednostavni strujni krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Vanjska karakteristika realnog izvora napona . . . . . . . . . . . . .
Realni jednostavni strujni krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Primjer primjene II. Kirchhoff-ova zakona u petlji elektricne mree
Sloeni strujni krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Realni naponski izvor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Vanjska karakteristika realnih izvora . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Serijski spoj realnih elektricnih izvora . . . . . . . . . . . . . . . . .
Paralelni spoj realnih naponskih izvora . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pojedinacno mjerenje u jednostavnom strujnom krugu . . . . . . .
Istodobno mjerenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Instrument s pomicnim svitkom i permanentnim magnetom . . .
Proirenje mjernog podrucja voltmetra . . . . . . . . . . . . . . . . .
Proirenje mjernog podrucja ampermetra . . . . . . . . . . . . . . .
Nadomjesna shema ommmetra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Skala ommetra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Ommetar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Jednostavni strujni krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Jednostavni strujni krug - arulja svijetli punim sjajem . . . . . . .
Mjerenje napona, struje i snage . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Multimetar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Serijski spoj otpora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Paralelni spoj otpora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kirchhoff-ovi zakoni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

49
50
51
52
54
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
63
64
65
65
67
68
69
69
70
71
71
72

3.1
3.2
3.3
3.4
3.5
3.6
3.7
3.8
3.9
3.10
3.11
3.12
3.13
3.14
3.15
3.16
3.17
3.18

Magnetsko polje oko vodica kojim tece struja . . . . . . . . . . . . . .

Primjer uz zakon protjecanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Magnetsko polje ravnog vodica kroz koji tece struja . . . . . . . . . .
Ovisnost H=f(r) ravnog vodica kroz koji tece struja . . . . . . . . . . .
Magnetsko polje ravnog vodica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Magnetsko polje zavojnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Magnetiziranje eljeza s pomocu indukcije . . . . . . . . . . . . . . .
Magnetsko polje ravnog vodica, prstena i okvira . . . . . . . . . . . .
Magnetiziranje feromagnetskog materijala . . . . . . . . . . . . . . .
Magnetska histereza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Petlja histereze . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Magnetski materijali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Magnetski krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Djelovanje sile na naboj koji se giba u magnetskom polju pod kutem
Magnetsko polje naboja u gibanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Gibanje nabijene c estice u magnetskom polju . . . . . . . . . . . . .
Sila na vodic kojim tece struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Dijelovi galvanometra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

78
79
80
81
81
82
82
83
84
86
86
87
88
90
91
91
92
93

viii

3.19
3.20
3.21
3.22
3.23
3.24
3.25
3.26
3.27
3.28
3.29
3.30
3.31
3.32
3.33
3.34

Galvanometar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Sila izmedu
dva vodica protjecana strujom . . . . . . .
Definicija jedinice amper . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Faraday-ev pokus elektromagnetske indukcije . . . . .
Elektromagnetska indukcija . . . . . . . . . . . . . . . .
Gibanje vodica po metalnom okviru . . . . . . . . . . .
Samoindukcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Meduinduktivna
veza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Transformator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Izmjenicno magnetiziranje feromagnetskog materijala
Razmagnetiziranje jezgre . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Privlacna sila magneta . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Naboj u magnetskom polju . . . . . . . . . . . . . . . . .
Lorentz-ova sila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Faraday-ev zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Lennz-ovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

93
94
95
95
96
97
98
100
101
103
104
105
105
106
107
108

4.1
4.2
4.3
4.4
4.5
4.6
4.7
4.8
4.9
4.10

RC krug . . . . . . . . . . . . . . . .
v=f(t) u RC krugu . . . . . . . . . . .
RL krug . . . . . . . . . . . . . . . .
i=f(t) za ukljucenje RL kruga . . . .
i=f(t) za iskljucenje RL kruga . . . .
LC oscilator . . . . . . . . . . . . . .
Elektromagnetski valovi . . . . . . .
RC-krug . . . . . . . . . . . . . . . .
RL-krug . . . . . . . . . . . . . . . .
Elektromagnetski oscilirajuci krug

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

112
114
115
115
117
118
120
121
122
122

5.1
5.2
5.3
5.4
5.5
5.6
5.7
5.8
5.9
5.10
5.11
5.12
5.13
5.14
5.15
5.16
5.17
5.18

Istosmjerne struje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Izmjenicna struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Periodicke struje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Periodicka struja sa I s r 0 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Harmonicka struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Referentni smjer struje i pripadajuci polaritet napona izvora
Shematizirani prikazi generatora izmjenicne struje . . . . .
Srednje vrijednosti struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Odredivanje
efektivne vrijednosti struje . . . . . . . . . . . .

Izmjenicna struja i njezina efektivna vrijednost . . . . . . . .

Fazni pomaci napona i struje . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Dobivanje sinusoide pomocu rotirajuce duine . . . . . . . .
Prikaz sinusoida rotirajucim duinama . . . . . . . . . . . . .
Vektor koji rotira u koordinatnom sustavu . . . . . . . . . . .
Vektorski prikaz napona i struja . . . . . . . . . . . . . . . . .
Zbroj dviju struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Fazni pomak u vektorskom i vremenskom prikazu . . . . . .
Radni otpor u strujnom krugu . . . . . . . . . . . . . . . . . .

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

125
126
126
127
127
128
128
131
132
132
134
135
136
136
137
138
138
139

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

ix

P OPIS SLIKA
5.19
5.20
5.21
5.22
5.23
5.24
5.25
5.26
5.27
5.28
5.29
5.30
5.31
5.32
5.33
5.34
5.35
5.36
5.37
5.38
5.39
5.40
5.41
5.42
5.43
5.44

Napon i struja kroz radni otpor R . . . . . . . .

Kapacitet u strujnom krugu . . . . . . . . . . .
Napon i struja kroz kondenzator kapaciteta C .
Induktivitet u strujnom krugu . . . . . . . . . .
Napon i struja kroz zavojnicu induktiviteta L .
Serijski RL-krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Vektorski dijagram serijskog RL-kruga . . . . .
Trokuti napona i otpora . . . . . . . . . . . . . .
Serijski RC-krug . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Trokuti napona i otpora serijskog RC-kruga . .
Serijski RLC-krug . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Vektorski dijagram serijskog RLC-kruga . . . .
Trokut otpora serijskog RLC-kruga . . . . . . .
Paralelni RL-krug . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Dijagrami paralelnog RL-kruga . . . . . . . . .
Paralelni RC-krug . . . . . . . . . . . . . . . . .
Dijagrami paralelnog RL-kruga . . . . . . . . .
Paralelni RLC-krug . . . . . . . . . . . . . . . . .
Dijagrami paralelnog RLC-kruga . . . . . . . .
Trokuti otpora i snaga . . . . . . . . . . . . . . .
Trokut snaga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Krivulje trenutnih vrijednosti i vektorski prikaz
Naponi i struje u spoju zvijezda . . . . . . . . .
Naponi i struje u spoju trokut . . . . . . . . . .
Elektricni elementi u krugu izmjenicne struje .
Kombinacija R, L i C u krugu izmjenicne struje

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

140
141
142
142
144
145
145
146
146
147
147
148
148
149
149
150
151
151
152
155
156
157
158
158
160
161

ELEKTROSTATIKA

P OGLAVLJE

Elektrotehnika kao znanost i ljudska djelatnost bavi se izucavanjem i primjenom

elektricnih i magnetskih pojava. Dio koji se bavi izucavanjemodvo pripada prirodnim znanostima i c ini njezinu fizikalnu osnovu, a dio koji se bavi primjenom c ini
nadgradnju i pripada tehnickim znanostima.
U tumacenju elektricnih i magnetskih pojava polazi se od poznavanja strukture materije i njezinih elektricnih svojstava. Ta se svojstva pripisuju postojanju
elektricnih naboja u osnovnoj strukturi svake tvari. Elektricni naboji mogu se smatrati svojevrsnim elementarnim c esticama, djelicima materije i nosiocima njezinih
elektricnih svojstava. Spoznat ih se moe preko njihovih vanjskih manifestacija, a
to su elektricne i magnetske sile. Djelovanje elektricnih naboja ovisi i o znacajkama
prostora oko njih.
Elektricni naboji mogu u prostoru mirovati ili biti u pokretu. Naboji u mirovanju
nazivaju se staticki naboji. Naboji u gibanju mogu imati razlicite smjerove, a oni u
usmjerenom gibanju c ine elektricnu struju.
Elektrostatika opisuje i objanjava pojave koje nastaju u prostoru oko mirujucih
elektricnih naboja. Djelovanje naboja u prostoru tumaci se elektricnim poljem,
posebnim stanjem prostora, koje svaki naboj stvara u svom okoliu.
U prostoru oko statickih naboja zbivaju se elektricne pojave, pa se to stanje
prostora naziva elektricnim poljem. U prostoru oko naboja u gibanju odvijaju se
uz elektricne i magnetske pojave. U njemu se pored elektricnog javlja i magnetsko
polje, a zajednicki se naziva elektromagnetskim poljem.

1.1

S TRUKTURA MATERIJE

Poznato je da se materija sastoji od tvari u c istom stanju i od onih u obliku sm

jesa. Ciste
tvari mogu biti jednostavne i sloene. Jednostavne se nazivaju kemijskim elementima, jer se nikakvim kemijskim postupkom ne daju razloiti na jednostavnije. Sloene pak tvari nastaju spajanjem elemenata, imaju potpuno nova
svojstva i nazivaju se spojevi. Smjese su sastavljene od razlicitih elemenata i spojeva.
1

1. ELEKTROSTATIKA
Najsitnije su c estice elementa koje jo predstavljaju element atomi. Danas je
poznato 105 elemenata, a time i 105 razlicitih vrsta atoma. Najmanji medu
njima
je atom vodika i moe ga se zamisliti kao kuglicu promjera 2 1010 m, a najveci je
atom cezija, promjera 5, 31010 m. Velicina svih ostalih atoma krece se u spomenutim granicama.
Svi atomi izgradeni
su od elementarnih c estica, a njihovu gradu

utvrdili su fizicari E. Rutherford i N. Bohr. Svaki atom sastavljen je od jezgre i omotaca (slika
1.1). U sreditu atoma na vrlo malom prostoru zgusnute su elementarne c estice
koje c ine njegovu jezgru. To su protoni, neutroni i ostale c estice. Oko jezgre atoma
krecu se velikim brzinama elektroni tako da c ine omotac oko nje.
Elektroni su elementarne c estice koje posjeduju negativni elektricni naboj. Masa
elektrona je oko 1836 puta manja od jedinice atomske mase, odnosno mase koju
ima najmanji atom, atom vodika.
Protoni su elementarne c estice koje posjeduju naboj jednak po velicini naboju
elektrona, ali suprotnog predznaka. Masa protona priblino je jednaka jedinici
atomske mase.
omotac
atom

elektroni (+ naboj)

protoni (- naboj)
jezgra

neutroni
ostale c estice

S LIKA 1.1: Sastav atoma

Kolicina naboja koju posjeduju elektron i proton naziva se elementarni naboj,

jer ga u prirodi nema manjeg.
Neutroni nemaju elektricnog naboja, a masa im je priblino jednaka masi protona, odnosno jedinici atomske mase. Ostale c estice u jezgri kao npr. pozitron,
mezon, neutrino i hiperon pojavljuju se samo povremeno i brzo se raspadaju. Pri
raspadanju pretvaraju se jedne u druge i bez znacenja su za elektricne pojave.
U normalnim uvjetima broj elektrona u omotacu jednak je broju protona u jezgri, to znaci da svaki atom sadri jednaku kolicinu pozitivnog i negativnog naboja
i promatrano izvana elektricki je neutralan.
Dimenzije elektrona i protona nije moguce pouzdano odrediti, jer te c estice nemaju otre granice. Nije ih moguce ni vidjeti, vec je moguce u odredenim
uvjetima

vidjeti i snimiti tragove koje ostavljaju pri prolazu kroz odredena

sredstva. Iz tih

tragova moguce je odrediti njihovu brzinu, energiju, masu i naboj.

Izmedu
protona, neutrona i ostalih c estica u jezgri djeluju vrlo jake sile koje ih
dre na okupu. To su nuklearne sile. Izmedu
postoje
protona i elektrona, medutim,

elektricne sile koje zajedno s nuklearnim dre atom jednom cjelinom.

Gibanje elektrona u atomu ima sloen karakter, jer oni pored gibanja u omotacu
istovremeno rotiraju i oko vlastite osi. Ta rotacija naziva se elektronski spin. Uz to
2

Struktura materije
se mijenja i poloaj omotaca u odnosu na jezgru.
Atomi razlicitih elemenata medusobno
se razlikuju po broju protona u jezgri i

broju elektrona u omotacu. Tako atom vodika kao najjednostavniji ima jedan proton u jezgri i jedan elektron u omotacu. Atom helija ima dva protona i dva elektrona, litija tri protona i tri elektrona itd.
Atomi istog elementa mogu se medusobno
razlikovati samo po broju neutrona.

Pritom imaju isti atomski broj jer posjeduju isti broj protona, ali se razlikuju u masi
zbog razlicitog broja neutrona. Takvi atomi se nazivaju izotopi. Najsloeniji atom je
izotop urana U koji ima 146 neutrona, 92 protona i 92 elektrona. Neke jednostavnije
primjere modela atoma prikazuje slika 1.2.
Jedino je jezgra atoma obicnog vodika bez neutrona, dok jezgre svih ostalih
atoma pored protona sadre i neutrone.
Svi elektroni u omotacu nemaju jednaku energiju. S obzirom na sadraj energije
pojedinih elektrona u atomu, elektroni se mogu u omotacu raspodjeliti u 7 ljusaka
ili ovojnica.
L
e

e
K

p
p

n
p
e

vodik 11 H

helij He

litij Li

S LIKA 1.2: Modeli jednostavnih atoma (e-elektron, p-proton, n-neutron)

Te se ljuske prema svojem redoslijedu oznacavaju slovima K , L, M , N , O, P i

Q, pri c emu se ljuska najblia jezgri oznacava s K , a najudaljenija s Q. Elektroni u
ljuskama bliim jezgri imaju energiju manju od onih u udaljenijim ljuskama. Vanjska ljuska sadri najvie do 8 elektrona, a unutranje do 2 n 2 , gdje je n broj ljuske
racunajuci od jezgre. Na slici 1.2 prva dva atoma imaju jednu, a treci dvije ljuske.

1.1.1

E LEMENTARNI NABOJ

U prirodi, dakle, postoje dvije vrste elementarnih naboja, jednima je dogovorno

pridodan naziv pozitivni (kod protona), a drugima negativni (kod elektrona).
Iako je masa protona veca od mase elektrona, njihov naboj je po apsolutnom iznosu
jednak i iznosi:
Q 0 = 1, 6 1019 As
3

1. ELEKTROSTATIKA
Velicinu elementarnog naboja utvrdio je 1917. god. fizicar R. A. Millikan, a
izraava se u ampersekundama [As] ili kulonima [C ].
Proton je c vrsto vezan u jezgri i pojavljuje se slobodan samo u reakcijama medu

jezgrama, nuklearnim reakcijama. U tim reakcijama dolazi do promjene sadraja

jezgre, a traju vrlo kratko.
Elektron u normalnim uvjetima postoji i slobodan, jer se u procesu ionizacije
atoma moe osloboditi veze s jezgrom. Njegovo sudjelovanje u elektricnim pojavama je stoga aktivnije.
Elektroni u atomu mogu posjedovati samo odredenu
konacnu kolicinu energije

i gibati se putanjama odredenim

njihovom energijom. Oni nastoje zaposjesti putanje

koje odgovaraju najnioj energetskoj razini i popunjavaju ljuske blie atomskoj jezgri. Takav se atom nalazi u normalnom stanju.
Dovodenjem
energije atomu u obliku npr. topline ili svjetlosti, postie se nje
govo uzbudeno
stanje, pri c emu elektroni mogu primiti toliko energije da mogu

promijeniti ljusku i prijeci u ljuske udaljenije od atomske jezgre.

Mogu se c ak i osloboditi veze s jezgrom i napustiti atom. Obratno, elektroni
mogu izvana biti ubaceni u putanje oko jezgre. Postupak koji vodi do promjene
broja elektrona naziva se ionizacijom.
Ako elektron napusti atom, naruava se nabojska ravnotea atoma, jer ukupni
pozitivni naboj protona postane veci od ukupnog negativnog naboja preostalih
elektrona. Atom izvana vie nije neutralan, a zbog prevladavanja pozitivnih naboja
postaje pozitivni ion. Ako medutim
u atom ude

jedan elektron i time ukupni negativni naboj elektrona postane veci od ukupnog pozitivnog naboja protona, atom
postaje negativni ion (slika 1.3).

atom

pozitivni ion

atom

negativni ion

S LIKA 1.3: Ionizacija atoma

Svaka kemijska veza temelji se na razmjeni elektrona medu

atomima. U skupini
atoma elektroni mogu istovremeno i u jednakoj mjeri pripadati svim atomima u
njoj. Kako i skupina atoma moe biti izvrgnuta procesu ionizacije, ionima se smatraju elektricki nabijeni atomi ili njihove skupine.
Dok negativni naboj u normalnim uvjetima moe biti prisutan ili kao naboj
elektrona ili kao naboj negativnih iona, pozitivni naboj prisutan je samo kao naboj
pozitivnih iona.

1.1.2
4

E LEKTRI CNA
SVOJSTVA TVARI

Elektricno polje naboja

Pokretljivost i gustoca naboja nastalih ionizacijom, utjece na osnovno elektricno
svojstvo tvari - elektricnu vodljivost.
Tvari koje se odlikuju velikom elektricnom vodljivocu nazivaju se vodicima. U
njih se ponajprije ubrajaju metali i njihove legure. To su tvari s kristalnom strukturom, kojih se atomi medusobno
povezuju metalnom vezom. Pri tom vezivanju

javlja se veliki broj slobodnih elektrona koji se lako stavljaju u gibanje i pritom
nailaze na razmjerno mali otpor u kristalnoj reeci. To su kruti vodici.
Vodicima takoder
pripadaju elektroliti i vodljivi plinovi. Elektroliti su soli odnosno
krute tvari kristalne strukture s ionskom vezom medu
atomima, te kiseline i luine
otopljene u vodi. Pri tom otapanju javlja se odredeni
broj suprotno nabijenih iona.

Slicno se stanje javlja i kod nekih plinova.

Elektrolite i vodljive plinove za razliku od metala odlikuje istovremena pokretljivost i iona i elektrona. Pri gibanju iona javlja se i gibanje materije, c ega pri gibanju
elektrona nema. Oni se stoga za razliku od krutih nazivaju ionskim vodicima.
Uz vodice postoje i tvari koje se odlikuju vrlo malom ili gotovo nikakvom elektricnom vodljivocu. Te se tvari nazivaju izolatorima ili dielektricima. U njih se
ubrajaju krute tvari s kristalnom strukturom, kojih se atomi medusobno
povezuju

kovalentnom vezom. U toj vezi elektroni su c vrsto vezani uz jezgre fiksirane u

kristalnoj reeci. Pored krutih tvari s kristalnom strukturom u izolatore se ubrajaju i neke tvari nekristalne strukture kao npr. guma, papir, staklo, mineralna ulja,
c ista voda i nevodljivi plinovi, te vakuum.
Medu
tvarima s kristalnom strukturom nalaze se i tvari u kojih veza medu
atomima moe biti bliska i kovalentnoj i ionskoj vezi. Te se tvari odlikuju znatno manjom vodljivocu nego to je imaju vodici, ali vecom od one izolatora, pa se nazivaju
poluvodicima. Vodljivost im je jako ovisna o vanjskim fizickim i kemijskim utjecajima. Tu se ubrajaju npr. olovni sulfid i neki spojevi silicija, germanija i selena.
Slobodni elektroni u krutim vodicima gibaju se u prostoru izmedu
atoma kaoticno,
bez rezultatntnog smjera, to podsjeca na gibanje molekula plina. Pritom je njihov statisticki raspored takav da je vodic, izvana promatrano, elektricki neutralan.
Usmjereno gibanje slobodnih elektrona javlja se u vodicu tek pod vanjskim utjecajem, kojim se elektronu dodaje usmjerena komponenta. Srednja brzina kaoticnog
gibanja elektrona u vodicu reda je velicine 106 m/s, a brzina njihova usmjerenog
gibanja 102 m/s.
Pri prolazu struje kroz pojedine tvari mogu se ostvariti toplinski, magnetski,
kemijski, svjetlosni i fizioloki ucinci. Oni se mogu vrlo uspjeno koristiti i njima se
bavi tehnicki dio elektrotehnike. Toplinski ucinci koriste se u elektrotermiji, magnetski kod elektricnih strojeva, kemijski u elektrolizi, a fizioloki u djelovanju elektricne struje na ive organizme.

1.2

E LEKTRI CNO
POLJE NABOJA

Proucavanje elektriciteta povijesno se bilo zapocelo proucavanjem sila koje se uocavaju izmedu
nabijenih, elektriziranih tijela. Najpoznatiji nacin elektriziranja (odvo5

1. ELEKTROSTATIKA
denja
ili dovodenja
naboja nekom tijelu) bio je trenjem. Analiza uocenih sila dovela

je do zakljucka da u elektricnim pojavama postoje dvije elektricne velicine: naboj i

polje. Elektricni naboj javlja se kao svojstvo c estica, a elektricno polje se zamjecuje
kao polje sila oko nabijenih c estica, oko naboja.
A. Coulomb je jo 1785. godine uocio i formulirao osnovni zakon o sili izmedu

elektricki nabijenih tijela. Coulombova sila oblikom se izraza podudara s Newtonovom gravitacijskom silom, samo to u njoj umjesto masa dolaze elektricni naboji,
a s obzirom da mogu biti i pozitivni i negativni, slijedi da se elektrizirana tijela mogu
i odbijati, a ne samo privlaciti.
Zakon se moe eksperimentalno potvrditi samo za silu izmedu
vrlo malih elektricnih tijela, koja se mogu smatrati matematickim tockama (tzv. tockasti naboj ili
test-naboj; eksperimentalno: nabijena kuglica). Isto tako prilike postaju jednostavne za proucavanje i mjerenje kad se tockasti naboj nade
u okoliu velikog, na
primjer metalnog, nabijenog tijela (slika 1.4). Neka se pretpostavi da su i tijelo i
kuglica nabijeni pozitivnim elektricnim nabojem. Pokusom se opaa da je sila na
nabijenu kuglicu to veca to je veci iznos Q naboja kojim je nabijena i to u bilo kojoj
tocki prostora.

P3
+

P2

+
+

P1

+
+

S LIKA 1.4: Elekticna sila u okoliu nabijenog tijela

Ako se pak, uz neizmjenjen naboj kuglice, mijenja njezin poloaj oko metalnog
tijela (P 1 , P 2 , P 3 ,. . . ) sila na kuglicu imat c e opcenito razlicitu velicinu i smjer.
Sila ovisi dakle i o fizikalnoj velicini stvorenoj prisutnocu nabijenog tijela. Ta
se velicina zove elektricno polje nabijenog tijela i njen iznos oznacuje se s E . Sila na
tockasti naboj moe se prema tome izraziti umnokom dviju nezavisnih velicina:
F =Q E

[N ]

(1.1)

gdje su:
Q - naboj [As]
E - jakost elektricnog polja [V/m]
Elektricno polje zamjecuje se dakle, kao polje sila oko nabijenih c estica. Kad
se u okoliu nekog naboja nalazi vie drugih naboja, tada se ukupna sila na taj
6

Elektricno polje naboja

naboj moe dobiti superpozicijom, tj. dodavanjem pojedinih sila svakog od okolnih naboja po smjeru i po iznosu (vektorski zbroj). Elektricno polje je rezultat djelovanja svih naboja koji se nalaze u nekom prostoru (unoenjem dodatnog naboja u
taj prostor mijenja se i polje).
Jakost elektricnog polja E , u nekoj tocki jednaka je omjeru sile F na naboj (postavljen u tu tocku) i velicine naboja Q, a smjer polja jednak je smjeru koji bi imala
elektricna sila na pozitivni naboj postavljen u tu tocku. J
Jakost polja u odredenoj
tocki prostora moe se odrediti, poznavajuci silu F na

naboj Q (doveden u tu tocku) s pomocu jednadbe

E=

F
Q

[V /m]

Jedinica za jakost elektricnog polja je volt po metru (V /m).

Silnice elektricnog polja su linije po kojima bi se, pod djelovanjem elektricne
sile u polju, gibao pozitivni naboj. Silnice izlaze (izviru) iz pozitivnih naboja i usmjerene su prema negativnim nabojima u kojima zavravaju (poniru). Gustoca silnica razmjerna je gustoci elektricnog polja.
Obicno se pod pojmom elektricno polje misli na jakost elektricnog polja, tj.
na iznos vektora. Buduci da se sila u svakoj tocki opcenito mijenja (po smjeru i/ili
iznosu), znaci da se i polje mijenja. Odredi li se polje u svakoj tocki prostora, moe
se izravno iz izraza (1.1) izracunati sila na bilo koji elektricni naboj koji se dovede u
bilo koju tocku tog prostora. Odavde se razabire prakticna korist elektricnih polja,
koja se zbog toga i graficki predocuju.
Elektricno polje nije rezultat samo nabijenog tijela, nego i svakog naboja posebno. Buduci da predstavlja polje sila, dakle vektorsko polje, moe se predociti linijama polja ili silnicama. Smjer elektricnog polja jednak je smjeru djelovanja elektricne sile na pozitivan naboj (slika 1.5), pa je u okoliu pozitivnog naboja suprotan
od onog u okoliu negativnog naboja. To se vidi po vektoru sile na test naboj koji je
doveden u njihov okoli.

a) elektrino polje pozitivnog naboja

b) elektrino polje negativnog naboja

S LIKA 1.5: Elektricno polje jednog naboja

1. ELEKTROSTATIKA
Elektricno polje dvaju naboja prikazuje slika 1.6. Tu je polje u svakoj tocki vektorski zbroj polja iz slike 1.5. Tangenta u svakoj tocki silnice pokazuje pravac djelovanja sile. I ovdje se ta sila zorno uocava kao vektor sile test naboja.
Dugo vremena su polja bila shvacana kao matematicke konstrukcije kojima su
se pregledno mogle prikazati sile u okoliu elektricnih naboja. Realnim su smatrane
samo sile i naboji. Zahvaljujuci Maxwell-u i Faraday-u, polja dobivaju realna obiljeja, nita manje stvarna nego su vidljivi mehanicki predmeti koji nas okruuju.
Dokaze o opstojanju takvih polja iznijeli su proucavanjem elektromagnetskih valova.

a) naboji suprotnog polariteta

b) naboji istog polariteta

S LIKA 1.6: Elektricno polje dvaju naboja

Tu naboji nemaju vie svoja primarna znacenja, vec polje. Naboji postaju samo
mjesta u prostoru u kojima izviru ili poniru elektricne silnice. Za pozitivan naboj
kae se da je izvor, a za negativan da je ponor elektricnog polja (slika 1.6).
Za elektricno polje veli se da je homogeno ako u svakoj tocki ima jakost jednakog
inteziteta i smjera. Sila na dovedeni pozitivni naboj +Q u homogeno elektricno
polje (slika 1.7) je u smjeru polja, a sila na negativni naboj Q suprotna je smjeru
polja. Buduci da i dovedeni elektricni naboj stvara vlastito elektricno polje, redovito
se pretpostavlja da je iznos tog naboja malen, pa je njegovo djelovanje zanemarivo.
Polje oko elektroda, vodljivih tijela izoliranih od okoline, pocinje na pozitivnim i
zavrava na negativnim nabojima smjetenim na povrini. Buduci da se naboji kojim je elektroda nabijena (zbog istog polariteta) medusobno
odbijaju, sav se naboj

rasporedi po povrini, pa u unutranjosti elektrode nema elektricnog polja. Svojstvo elektricnih polja da zavravaju na povrinama vodica koristi se kod zatite tijela od djelovanja elektricnih polja zastorima od metalnih limova ili metalnih mrea.
To je nacelo tzv. Faraday-evog kaveza.

1.2.1
8

P OLARIZACIJA I INFLUENCIJA

Elektricno polje naboja

~
E

+
+

F, +Q

F, Q

S LIKA 1.7: Homogeno elektricno polje

Kao neposredni rezultat djelovanja sile u elektricnom polju uocavaju se dvije vane
pojave: polarizacija dielektrika u izolatoru i influencijski ucinci u vodljivim tijelima.
Staticka elektricna polja pri mirujucim nabojima moguca su samo u elektricki
nevodljivim sredstvima, tj. izolatorima. Izolatori se stoga nazivaju i dielektrici
(grcki: dia - kroz), jer kroz njih djeluju elektricne sile.
U njima normalno nema slobodnih naboja. Ako se dielektrici unesu u elektricno polje, u njima moe doci samo do odredenog
razmjetanja naboja u atom
ima i molekulama: pozitivni naboji se malo pomaknu u smjeru polja, negativni u
suprotnom, stvarajuci tako dipole. Ta je pojava nazvana polarizacija (slika 1.8).
+
+
+
+

~
E

+ + ... +

+ + ... +

......

+
+
+
+

+ ... +

S LIKA 1.8: Polarizacija dielektrika

S druge pak strane, djelovanje polja na vodice, koji imaju slobodne naboje, manifestirat c e se u razdvajanju naboja suprotnog predznaka.
Ta se pojava zove influencija (slika 1.9). Kolicina influenciranog naboja (razdvo9

1. ELEKTROSTATIKA
jenog) jednaka je kolicini naboja koje je influenciju izazvalo (slucaj a).
~
E

+
+
+
+
+

+
+
+
+
+
+
+
+
+

~
E
+

a) pod 90o

b) pod 45o
S LIKA 1.9: Elektricna influencija

Moe se pokazati da kolicina influenciranog naboja ovisi i o povrini na koju

je polje djelovalo. Metalne plocice postavljene u homogeno polje na slici 1.9 b)
pod kutem od 450 , zatim razdvojene u polju, pa izvucene iz polja, primit c e svaka
otprilike 71% naboja u odnosu na pokus a).

1.2.2

ELEKTRI CNOG

G USTO CA
TOKA

Sve silnice koje izlaze iz nekog naboja Q, c ine u prostoru oko naboja elektricni tok
. Radi lakeg proucavanja pojava u polju pri razlicitim dielektricima uvodi se nova
vektorska velicina D. Istog je smjera kao i jakost polja, a iznos joj je jednak plonoj
gustoci influenciranog naboja koji bi se na vodicu u toj tocki elektricnog polja izdvojio, inducirao. Naziv tog vektora je gustoca elektricnog toka, dielektricni pomak,
ili elektricna indukcija.
Gustoca elektricnog toka D u nekoj tocki prostora razmjerna je jakosti polja E :
D = E

(1.2)

Faktor razmjernosti , naziva se dielektricnost (ili dielektricna konstanta) i znac ajka je tvari u kojoj se elektricno polje nalazi. Dielektricnost vakuma je 0 = 8, 85
1012 [As/V m].
Dielektricnost tvari iskazuje se pomocu dielektricnosti vakuma i relativne dielektricnosti r :
= 0 r
10

Elektricno polje naboja

Relativna dielektricnost r je znacajka pojedine tvari koja pokazuje koliko puta
je veca gustoca elektricnog toka u toj tvari, nego to bi, uz istu jakost polja, bila u
vakumu. Relativna dielektricnost r je bezdimenzijski broj i za vecinu materijala
manji je od 10 (3 za gumu, 6 za porculan, 2 4 za staklo), u nekim keramickim
masama do 100, a najvece vijednosti idu c ak i do 10000.
Poznavanjem naboja, geometrije tijela i materijala u prostoru elektricno je polje
u svakoj tocki potpuno odredeno.

Primjerice, uz naboj na jednoj ploci Q i povrinu ploce A, za gustocu elektricnog

toka D u homogenom polju, prema slici 1.7 vrijedi:
D=

Q
A

U slucaju kugle polumjera R 0 nabijene nabojem Q povrinska gustoca naboja

je iz razloga simetrije istog iznosa u svakoj tocki povrine:
D=

1.2.3

Q
4R 0 2

C
m2

(1.3)

C OULOMBOV ZAKON

Sila F kojom elektricno polje jakosti E stvoreno od naboja Q djeluje na tockasti

naboj Q 0 (u tocki A, slika 1.10 a) jednaka je:
F = Q0 E = Q0
gdje je k =

Q
Q Q0
=
k

4r 2
r2

[N ]

(1.4)

1
konstanta.
4 0 r

Izraz (1.4) zove se Coulombov zakon, a dobiven je povezivanjem izraza (1.1),

(1.2) i (1.3).
E~
r ez

-Q3
E~3
+Q

E~1

E~1,2

+Q
r

~, F
~
E

+Q2

E~2

+Q1
S LIKA 1.10: Sila na naboj

11

1. ELEKTROSTATIKA
Buduci da je u nazivniku izraza (1.4), ocevidno je da se sila izmedu
dvaju
naboja smanjuje, ako se izolator zamijeni s nekim vece dielektricnosti. Ovisnost
elektricnih sila o prisutnosti materije jedan je od osnovnih utjecaja materije izolatora na prilike u elektricnom polju.
Ako se u prostoru nalazi vie tockastih naboja, kao na primjer +Q 1 , +Q 2 i Q 3
na slici 1.10, jakost polja u nekoj tocki A odreduje
se vektorskom superpozicijom

jakosti polja svakog pojedinog naboja. Sila na neki naboj Q A u tocki A imala bi
iznos i smjer prema (1.4) jednak F = Q A E r ez .

1.3

E LEKTRI CNI
POTENCIJAL

Odredivanje
jakosti polja u nekoj tocki kao rezultat djelovanja vie polja pojedi
nacnih naboja, na primjer naboja na elektrodama, zahtijeva dui racun zbog vektorske prirode polja. Ocevidna je potreba za jednostavnijom, lako mjerljivom skalarnom velicinom, koja bi ipak pruala bitne informacije o prilikama u elektricnom
polju. Tu potrebu, osobito u pogledu energetskih odnosa, zadovoljava elektricni
potencijal.
Kad se naboj nade
u elektricnom polju jakosti E , na njega djeluje sila F prema
(1.1). Ako se naboj giba po putanji s, sila c e na putu d s obavljati rad:
dW = F d s cos() = Q E d s cos()

(1.5)

gdje je kut izmedu

putanje naboja i smjera polja (silnice) u promatranoj tocki.
Ako se naboj giba po silnici, kut = 0. Naboj se giba dok na njega djeluje sila, tj.
dok se nalazi pod djelovanjem polja. Sila icezava i naboj se prestaje gibati tek u ,
gdje i polje poprima iznos 0. Ukupni rad kojeg naboj obavi gibajuci se iz neke tocke
polja A do iznosi:

Z
W=

Q E d s cos()

Rad koji naboj Q moe obaviti krecuci se do ocevidno je vana znacajka te

tocke. Ako se taj rad podijeli s nabojem Q, dobiveni omjer ne ovisi o naboju, nego
predstavlja energetski potencijal neke tocke polja i naziva se elektricni potencijal.

W
=
Q

Z
E d s cos() =

Z
E d s cos() =

E d s cos()

(1.6)

Granice integracije isputaju se, jer A moe biti bilo koja tocka.
Jedinica za potencijal je volt [V ], a vane znacajke potencijala su:
dvije su tocke na istom potencijalu ako izraz (1.5) daje za svaku isti iznos.
Takve tocke zovu se ekvipotencijalne tocke.
oblik putanje s od tocke polja A do ne utjece na iznos (1.6) potencijala
12

Elektricni potencijal
ako putanja ima istu pocetnu i zavrnu tocku, onda je obavljeni rad jednak
nuli, tj.
I
E ds = 0
,
rad potreban za gibanje naboja po tockama istog potencijala jednak je nuli
( = 900 ) (slika 1.11),
linije (plohe) koje c ine tocke istog potencijala okomite su na silnice (smjer
polja),
potencijalna energija koju ima naboj u nekoj tocki polja iz (1.6) iznosi jednostavno
W =Q = 0
poznavajuci potencijale bliskih tocaka moguce je iz (1.6) izracunati jakost
polja:
d
d
=
E =
d s cos()
dl
gdje je d l element silnica u smjeru polja
polje je uvijek usmjereno od tocke vieg potencijala prema tocki nieg potencijala.
Analogne prilike postoje i u mehanici. Tijelima na istoj razini pripisuje se jednaka "potencijalna energija". Ako se tijelo spusti pod utjecajem gravitacijske sile,
na novoj razini pripisuje mu se energija nia za onoliko koliko se rada dobije kod
tog sputanja. Pomaci tijela po putu okomitom na smjer djelovanja sile ne mijenjaju razinu i ne daju rad.
Slicno se i naboju u elektricnom polju, a i samim tockama u kojima se naboj
moe naci, mogu pripisati razlicite potencijalne energije, odnosno energetske razine. Opravdano je pocetni nivo potencijalne energije uzeti u beskonacnosti. Tamo je
jakost elektricnog polja E jednaka 0 i nema sile na naboj, pa niti promjene energije
pri pomicanju. Ako se pozitivni naboj Q dovede iz beskonacnosti u neku tocku
elektricnog polja izvreni rad jednak je elektrostatskoj potencijalnoj energiji u toj
tocki. Rad je pritom jednak nuli za elementarne pomake okomite na smjer polja.
Ako bi pak pozitivan naboj pod utjecajem polja bio odveden u beskonacnost, na
tom putu bi se dobio (a ne utroio) rad. Omjer izmedu
rada potrebnog da se naboj
Q iz bskonacnosti dovede u neku tocku polja i naboja Q na kome je rad izvren zove
se elektricni potencijal te tocke.
W
=
=
Q

Q E cos() d s =

R
A

E cos() d s
Q

Z
=

E cos() d s (1.7)

Potencijalna energija naboja Q u nekoj tocki elektricnog polja lako se izraava

pomocu potencijala te tocke i iznosa naboja:
W =Q

[J ]
13

1. ELEKTROSTATIKA
Prema tomu, ako se kod pomaka d l u smjeru djelovanja polja od bilo koje tocke
potencijala do bilo koje tocke potencijala 1 , potencijal promijeni za
1 = d = E d l

(1.8)

onda iz gornjih izraza (1.7) i (1.8) slijedi i osnovni izraz za jakost polja izraen s
pomocu potencijala:
E =

d
dl

(1.9)

Razlika potencijala dviju tocaka u elektricnom polju zove se napon i oznacuje se

s V (americka varijanta) ili s U (njemacka varijanta). Napon je jedan od najvanijih
pojmova u elektrotehnici i za razliku od E lako se mjeri.
Treba uociti da bi rad izmedu
dviju tocaka u elektricnom polju E bio isti bez
obzira na krivulju s po kojoj bi se naboj gibao. Drugim rijecima, to znaci da rad
ovisi samo o razlici potencijala, tj. naponu:
Z
Z
Es d s =
E s d s = . . . = 1 = V
(s)

(s 1 )

U posebnom slucaju, kad su izvorina i odredina tocka iste, tj. kad je krivulja
puta zatvorena, krivuljni integral vektora E po bilo kakvoj zatvorenoj krivulji imat
c e vrijednost nula:
I
Es d s = 0
(1.10)
Isto tako, ako se gibanje izvodi po linijama istog potencijala (pa je razlika potencijala izmedu
dviju tocaka jednaka nuli), ne troi se (niti dobiva) rad. Linije istog
potencijala prema latinskom zovu se ekvipotencijalne linije,(slika 1.11).

a) jedan naboj

b) dva istovrsna naboja

c) dva razliita naboja

S LIKA 1.11: Ekvipotencijalne linije

S obzirom da je u realnosti prostiranje elektricnog polja trodimenzionalano,

govori se o ekvipotencijalnim plohama. Buduci da za gibanje naboja po ekvipoten14

Elektricni kapacitet
cijalnoj plohi nije potreban rad, vektori jakosti elektricnog polja (elektricne silnice)
okomiti su na ekvipotencijalne plohe.
Ako primjerice u elektricnom polju, zbog jednostavnosti homogenom, tocka A
ima potencijal A , a tocka B potenijal B i neka je A > B , polje E bit c e u smjeru
A B . Razlika potencijala iznosi

A B =
=
=

Z B

Z A
B

= V AB

Z
E dl +

Z A

E dl

E dl
Z
E dl +

E dl

E dl
[V ]

Napon V AB je potencijal tocke A u odnosu na referentnu tocku B , a VB A je potencijal tocke B u odnosu na referentnu tocku A. Ocevidno vrijedi:
VB A = V AB
Pozitivni naboj Q koji prolazi razliku potencijala V AB krecuci se od A prema B
obavlja rad
W = Q V AB
(1.11)
Ako se naboj krece od tocke B prema A, giba se nasuprot polju i rad se treba
uloiti.
Napon se kao razlika potencijala dostupnih tocaka mnogo koristi i lako se mjeri
voltmetrima.

1.4

E LEKTRI CNI
KAPACITET

Prikljuce li se plocaste elektrode na elektricki izvor (npr. na bateriju ili akumulator), na njima c e se pod utjecajem napona izvora V razdvojiti jednake kolicine
naboja suprotnog predznaka Q, koji c e u dielektriku medu
plocama stvoriti elektricno polje stalne jakosti E (slika 1.12).
Ako se za referentnu tocku izabere negativna elektroda s potencijalom 0, tocka
udaljena l od referentne imat c e potencijal
Z
Z
= E d l = (E ) d l = E l
(1.12)
dakle, potencijal linearno raste. Za l = d razlika potencijala jednaka je prikljucenom
naponu = V , te slijedi
V = E d

ili

E=

V
d
15

1. ELEKTROSTATIKA
Izraz (1.12) je u suglasju s (1.9) i omogucuje lako nalaenje iznosa polja E .
U homogenom polju homogena je i elektricna influencija D = E s iznosom
Q
jednakim plonoj gustoci naboja D = A . Naboj Q koji se izdvojio na elektrodama
jednak je
Q = A D = A E = A

A
V
=
V = C V
d
d

Faktor C sadri znacajke materijalaa i geometrije izmedu

ploca i naziva se kapacitet. Kapacitet pokazuje sposobnost sustava elektroda da kod prikljucenog naboja
pohranjuje naboj. Ako se djelovanjem napona u nekom sustavu pohranjuje razmjeran naboj, onda taj sustav posjeduje kapacitet
C=

Q
V

(1.13)

Oznaka za kapacitet je C , a jedinica farad (F ).

Vrijedi uociti da se nabijene elektrode mogu i odvojiti od izvora, a da se nita
ne mijenja: ostaje naboj na elektrodama i napon medu
njima, te elektricno polje u
dielektriku.
Ovdje se moe pokazati korist potencijala pri racunanju energije (rada). Ako
se (slika 1.12) pozitivni naboj Q pomice iz tocke M 1 u tocku M 2 , utroit c e se rad
jednak razlici potencijalnih energija
W = Q 1 Q 2 = Q(1 2 ) = Q V12
Kako je 1 < 2 , tj. V12 < 0 i rad je negativan, jer je utroen na pomicanje naboja
suprotno silama polja.

1.5

KONDENZATOR

Elektricni element koji e namijenjen ostvarivanju kapaciteta i kome je glavno svojstvo kapacitet naziva se kondenzator. Tvore ga plocaste elektrode izmedu
kojih se
nalazi dielektrik. Izvedbe kondenzatora razlikuju se s obzirom na oblik elektroda
(plocasti, cilindricni, kuglasti...) i vrstu izolatora (zracni, keramicki, elektrolitski,
. . . ).
Ako se nabijeni kondenzator prikljuci na izvor napona V , naboj iz izvora strujat c e prema elektrodama dok se izmedu
njih ne uspostavi isti napon. Taj proces
naziva se nabijanje kondenzatora. Na svakoj elektrodi naci c e se jednaka kolicina
naboja, samo suprotnog predznaka. Izolator izmedu
elektroda sprijecava da se
naboji ponite.
Kapacitet se mjeri u faradima F [As/V], a realne izvedbe kondenzatora imaju
kapacitete u iznosima F (106 F), nF (109 F) i pF (1012 F).
S obzirom na stalnost kapaciteta razlikuju se nepromjenljivi i promjenljivi kondenzatori. Simboli kondenzatora prikazani su na slici (1.13).
Osnovna obiljeja kondenzatora su:
16

Kondenzator
d
~
E

+
+Q

V
V2
V1

M1

M2 l

S LIKA 1.12: Elektricno polje i potencijal kondenzatora

a) stalnog kapaciteta

b) promjenljivog kapaciteta

c) elektrolitski

S LIKA 1.13: Simboli kondenzatora

nazivni kapacitet C n u [F ],
tolerancija (doputeno odstupanje od C n ) u postocima,
doputeno temperaturno podrucje u 0C ,
nazivni radni napon [V ] i napon proboja
Vrijednosti kapaciteta standardizirane su u nizove.
Napon proboja proizlazi iz najveceg iznosa jakosti polja koji dielektrik moe
podnijeti. Kod previsokih iznosa polja dolazi u dielektriku do lavinske ionizacije
popracene lokalno ekstremnim temperaturama. Pojava traje kratke i zbog prom17

1. ELEKTROSTATIKA
jena u dielektriku redovito dovodi do neupotrebljivosti kondenzatora. Kvalitetniji
dielektrici posjeduju vie iznose probojnih polja.

1.5.1

S POJEVI KONDENZATORA

Ako su u praksi potrebni kapaciteti c ija vrijednost se ne nalazi u nizu raspoloivih,

moguce je razlicitim spajanjem vie kondenzatora postici eljenu vrijednost kapaciteta. Spajanje dvaju kondenzatora moguce je na dva osnovna nacina: serijski i
paralelno. Sloeni ili mjeoviti spojevi dobiju se kombinacijom osnovnih nacina s
tri i vie kondenzatora.
Serijski spoj postie se spajanjem kondenztora u niz, tako da je svaki kondenzator povezan sa susjednim s pomocu jedne svoje elektrode. Pocetna elektroda prvog
i zavrna zadnjeg serijski spojenog kondenzatora nemaju susjedni konedenzator i
predstavljaju izvode serijskog spoja.
U paralelnom spoju jedna elektroda svakog kondenzatora spaja se u jednu zajednicku tocku, a druga u drugu zajednicku tocku. Zajednicke tocke predstavljaju
izvode paralelnog spoja.
1.5.1.1 Serijski spoj
Prikljuci li se serijski spoj triju kondenzatora na izvor napona V (slika 1.14), lijeva
ploca kondenzatora C 1 i desna ploca kondenzatora C 3 nabit c e se u kratkom vremenu nabojima istog iznosa i suprotnog predznaka.
Influencijom c e se i na desnoj ploci kondenzatora C 1 , kao i na lijevoj ploci kondenzatora C 3 , pojaviti jednak naboj, dakako suprotnog predznaka. Lijeva ploca
kondenzatora C 2 osiromaena odlaskom negativnog naboja na desnu plocu C 1 postaje pozitivna, a njegova druga ploca s istog razloga negativna. Tako se nakon nabijanja (prijelaznog procesa strujanja naboja) na svakom kondenzatoru nalazi jednak iznos naboja, i to je ujedno ukupni naboj Q s serijskog spoja doveden iz izvora
napona V :
C1
+

C2
+

C3
+

V1

V2

V3

+
V
S LIKA 1.14: Serijski spoj triju kondenzatora

Q1 = Q2 = Q3 = Q s
18

(1.14)

Kondenzator
Onaj ekvivalentni C s koji bi pod djelovanjem istog napona Vs pohranio isti naboj
Q s je:
V = Vs =

Qs
Cs

(1.15)

ocevidno je identican u nabojskom pogledu serijskom spoju. C s se naziva kapacitet serijskog spoja kondenzatora.
Ukupna razlika potencijala jednaka je zbroju pojedinacnih:
V = V1 = V1 + V2 + V3

(1.16)

Iz (1.14) mora i za svaki kondenzator vrijediti:

V1 =

Q1
C1

V2 =

Q2
C2

V3 =

Q3
C3

to zajedno s (1.15) i (1.16) daje za spoj na slici (1.14):

1
1
1
1
=
+
+
C s C1 C2 C3
odnosno opcenito:
X 1
1
=
Cs
n Cn

(1.17)

Kapacitet serijskog spoja dva kondenzatora prema (1.17) iznosi tako:

Cs =

C1 C2
C 1 +C 2

a za n jednakih kondenzatora C 1 :
Cs =

C1
n

Kapacitet serijskog spoja C s manji je od najmanjeg kapaciteta serijsko spojenih

kondenzatora. Serijski se spoj c esto primjenjuje tamo gdje je doputeni napon
jednog kondenzatora manji od napona izvora Vs .
1.5.1.2 Paralelni spoj
Prikljuce li se dva ili vie kondenzatora paralelno spojena na izvor napona V , kao
na slici (1.15), na svakom c e od njih postojati isti napon:
V = V1 = V1 = V2 = V3

(1.18)

a naboj na pojedinom kondenzatoru ovisit c e od velicine njegova kapaciteta. Za

pojedine kondenzatore vrijedi:
Q 1 = C 1 V1

Q 2 = C 2 V2

Q 3 = C 3 V3

(1.19)
19

1. ELEKTROSTATIKA

C1

C2

C3

S LIKA 1.15: Paralelni spoj kondenzatora

Paralelni spoj kondenzatora bit c e nabojski ekvivalentan kondenzatoru kapaciteta

C p ako vrijedi:
Qp = Cp V

(1.20)

gdje je:
Q p = Q 1 +Q 2 +Q 3
Iz izraza (1.18), (1.19) i (1.20) slijedi da ekvivalentni kapacitet C p paralelno spojenih kondenzatora jednak:
C p = C 1 +C 2 +C 3
odnosno opcenito:
Cp =

Cn

Za paralelni spoj n kondenzatora jednakog kapaciteta C, ekvivalentni Cp jednak

je:
C p = n Cn
Kondenzatori se spajaju paralelno kad je kapacitet pojedinacnog nedostatan.
Kapacitet paralelnog spoja veci je od kapaciteta najveceg paralelnog kondenzatora.
1.5.1.3 Mjeoviti spoj
Paralelnim spajanjem povecava se ukupni kapacitet spoja, a serijskim smanjuje.
Kod serijskog spoja ukupni prikljuceni napon dijeli se na pojedine kondenzatore, a
kod paralelnog spoja je napon na svim kondenzatorima isti. Ponekad je potrebno
realizirati kapacitet c ija vrijednost nije u standardiziranom nizu. U tu svrhu koriste
se razliciti mjeoviti spojevi, od kojih jedan prikazuje slika (1.16).
Mogu se ostvariti razlicite kombinacije. Ukupni kapacitet mjeovitog spoja izracunava se postupnim odredivanjem
kapaciteta pojedinih paralelnih i serijskih grupa.

On moe biti manji ili veci od kapaciteta pojedinog kondenzatora ili pojedine skupine
kondenzatora, vec prema tome da li prevladava utjecaj serijskih ili paralelnih skupina.
20

Kondenzator
C3

C2

C 23

C1

C1
C5

C4

C 45

C3
C 23 = CC22+C
3

C1

C5
C 45 = CC44+C
5

CP

V
C1 C p

C p = C 23 +C 45

C = C 1 +C p

S LIKA 1.16: Mjeoviti spoj kondenzatora

1.5.2

E NERGIJA NABIJENOG KONDENZATORA

Kad se prazan kondenzator prikljuci na izvor napona V , kao na slici (1.17), kondenzatoru se dovodi naboj i time povecava razlika potencijala V medu
plocama. Nakon
odredenog
kratkog vremena kondenzator se nabije nabojem Q = C V i poprimi

napon izvora V .
Tijekom nabijanja kondenzatora porast naboja za d q uzrokuje porast napona
za d v, prema:
dq =C dv
Malim slovima oznacuju se trenutne vrijednosti pojedinih velicina. Kod gibanja
naboja d q, elektricno polje prema izrazu (1.11) obavlja rad:
dW = v d q = v C d v = C v d v
21

1. ELEKTROSTATIKA
i Q C
+

+
V
S LIKA 1.17: Nabijanje kondenzatora

Ovaj je rad utroen u stvaranje polja u dielektriku i povecanju energije kondenzatora. Kondenzator se nabija na napon V , te je pohranjena energija:
V

Z
dW = C

v dv =

C V 2
2

[J ]

S pomocu izraza (1.13) slijede jo dva ekvivalentna izraza za energiju nabijenog

kondenzatora:
W=

C V 2 Q V
Q2
=
=
2
2
2 C

(1.21)

Energija nabijenog kondenzatora sadrana je u izolatoru izmedu

ploca (elektroda), kao energija elektricnog polja. Kod izbijanja kondenzatora, elektricno polje
u izolatoru se razgraduje.
Ta se energija oslobada

i moe se pretvoriti u neki drugi

oblik energije: toplinsku, svjetlosnu ili opet u elektricnu. Pritom se nabijeni kondenzator moe izbiti u duem ili kracem vremenu. Srednja snaga kod izbijanja,
ako se odvija u kratkom vremenu, moe biti velika. To se koristi kod elektronskih
bljeskalica, za paljenje stroboskopskih cijevi i sl. Kod pranjenja u zraku ili izolacijskoj tekucini mogu nastati iskre, pa se na tome zasniva i nacelo elektroerozijske
obrade metala.
Da je energija u kondenzatoru lokalizirana u izolatoru kao energija elektricnog
polja, lako se vidi povezujuci izraze (1.21) i (1.11):

W=

C V 2
A
A
E2
E2
=
V 2 =
E2 d2 =
A d =
Vol
2
2d
2d
2
2

gdje je:
Vol - volumen kondenzatora.

1.5.3

P RIRODNI KONDENZATOR

Oblaci i zemlja se mogu usporediti s velikim kondenzatorom. Proces isparavanja i

kondenziranja vode u unutranjosti oblaka uzrokuje sudare izmedu
kapljica vode i
22

Appleti
razlicitih c estica u oblacima (praina, ioni, fotoni). U tim sudarima elektroni izbijeni iz c estica c ine negativan naboj, koji se nakuplja u podnoju oblaka. Tako se
podnoje oblaka moe usporediti s negativnom plocom kondenzatora. Taj naboj
uzrokuje nakupljanje pozitivnog naboja na zemlji, koja se zbog toga moe usporediti s pozitivnom plocom kondenzatora.

S LIKA 1.18: Prirodni kondenzator

Zrak izmedu
oblaka i zemlje postaje dielektrik prirodnog kondenzatora. Elektricno polje izmedu
oblaka i zemlje moe proizvesti ione i slobodne elektrone u
zraku. Razlika potencijala izmedu
oblaka i zemlje moe postati tako velika i polje
tako jako da se ostvari ionizacija u lavinskom obliku; kae se da je dolo do proboja
zracnog dielektrika. Ioni i slobodni elektroni ostvaruju svojim gibanjem struju izmedu
oblaka i zemlje, to je popraceno optickom i akusticnom pojavom (munja, grom).
Pritom se nastali prirodni kondenzator ispraznio (atmosfersko pranjenje).

1.6
1.6.1

A PPLETI

E LEKTRI CNO
POLJE NABOJA

Ovaj applet omogucuje promatranje elektricnog polja dobivenog razlicitim kombinacijama pozitivnih i negativnih naboja. uti krug predstavlja pozitivni naboj, a
plavi krug negativni naboj. Bijele krivulje oko njih su ekvipotencijalne linije (linije istog potencijala). Zelene strelice pokazuju vektore elektricnog polja. Naboje
moemo pomicati po ekranu pomocu mia.
Slijedi opis padajuceg izbornika:
SETUP - prua mnogo mogucnosti, od kojih je ovog c asa zanimljivo samo elektricno polje naboja (pozitivnih i negativnih):
SINGLE CHARGE - jedan pozitivan naboj
23

1. ELEKTROSTATIKA

S LIKA 1.19: Applet - elektricno polje naboja

DOUBLE CHARGE - dva pozitivna naboja

DIPOLE CHARGE - jedan pozitivan i jedan negativan naboj
MOUSE - odreduje
to c e se dogadati

lijevim click-om mia:

MOVE OBJECT - vuku se objekti po zaslonu
DELETE OBJECT - briu se objekti po zaslonu
ADD + DRAGGABLE CHARGE - dodaju se pozitivni naboji na zaslon
ADD DRAGGABLE CHARGE - dodaju se negativni naboji na zaslon
CLEAR SQUARE - briemo pozadinu
SHOW - odreduje
to c e biti prikazano na ekranu:

SHOW ELECTRIC FIELD (E) - bit c e prikazano elektricno polje pomocu strelica. Strelice idu od tamno zelenih do svijetlozelenih, zatim postaju bijele,
kako polje postaje jace.
SHOW E LINES - bit c e prikazane linije elektricnog polja. Boja linija ide od
tamno zelene do svijetlo zelene, zatim postaje bijela kako polje postaje jace.
Gustoca linija se skoro ne mijenja, pa ako nas zanima jacina polja trebamo
gledati boju linija, a ne njihovu gustocu.
ACCURACY - odreduje
se tocnost prikazivanja polja

Lijevim click-om na gumb CLEAR ALL brie se cijeli zaslon.

STOP CALCULATION - zaustavlja se izracun polja
24

Appleti
ENABLE CURRENT - prikazuje se tok struje
DRAW EQUIPOTENTIALS - prikazuju se ekvipotencijalne linije
S pomocu klizaca:
RESOLUTION - namjeta se rezolucija
BRIGHTNESS - namjeta se osvjetljenje
EQUIPOTENTIAL COUNT - namjeta se broj ekvipotencijalnih linija bez obzira
na osvjetljenje

1.6.2

T EST NABOJ U ELEKTRI CNOM

POLJU

Ovaj applet na slici 1.20 omogucuje promatranje djelovanja elektricnog polja na

test naboj. Elektricno polja moe se stvoriti s jedinim ili dva naboja u razlicitim
kombinacijama polariteta i iznosa. Mogu se prikazati ekvipotencijalne plohe, silnice i vektori polja. Click-om na restart/play zapocinje djelovanje polja, animacija,
na test naboj. Naboji se takoder
mogu pomicati po ravnini.

S LIKA 1.20: Test naboj u elektricnom polju

1.6.3

E LEKTROSKOP

Za model elektroskopa (1.22) sastavljenog od dvije kuglice jednakih masa m i naboja

q, objeenih na klatno duljine L vrijede jednadbe:
25

1. ELEKTROSTATIKA

m, q
mg

S LIKA 1.21: Elektroskop - oznake

T cos() = m g

T si n() = F e =

k q2
r2

r = 2L si n()

tocno:
t an() si n 2 () =

k q2
4m g L 2

ili priblino:
3 =

k q2
4m g L 2

Ovaj applet (slika 1.22) omogucuje animaciju elektroskopa za razlicite m, q i L.

1.6.4

K APACITET PLO CASTOG

KONDENZATORA

DIELECTRIC (dielektrik) - bira se dielektrik izmedu

ploca kondenzatora
PLATE AREA (povrina ploca) - bira se povrina ploca
DISTANCE (udaljenost) - bira se udaljenost izmedu
ploca
Za odabrane vrijednosti (dielektricnost), A (povrina ploca) i d (udaljenost
ploca), izracunava se vrijednost kapaciteta kondenzatora (engl. capacitance).
Moe se zakljuciti sljedece:
povecanjem povrine ploca, povecava se i kapacitet,
ako se poveca udaljenost medu
plocama, kapacitet se smanjuje,
26

Appleti

S LIKA 1.22: Model elektroskopa

S LIKA 1.23: Plocasti kondenzator

dielektrik vece dielektricnosti uzrokovat c e i veci kapacitet.

To znaci da je kapacitet proporcionalan dielektricnosti i povrini ploca, a obrnuto proporcionalan razmaku izmedu
ploca.

1.6.5

A PPLET - PRIRODNI KONDENZATOR

Skupljanjem (gomilanjem) pozitivnog naboja na zemlji i negativnog u oblacima

(atmosferi) dolazi do prirodnog izbijanja naboja (munje), to se moe vidjeti u prirodi
ili na applet-u, slika 1.18.

27

1. ELEKTROSTATIKA

1.7

Z ADACI

1.1
Dvije kuglice jednakih masa i polumjera objeene su na nitima tako da im
se povrine dodiruju. Poto smo ih nabili nabojem 5109 C, one su se otklonile tako
da medusobno
zatvaraju kut 400 . Kolika je masa svake kuglice ako je udaljenost od

mjesta gdje je nit objeena do sredita kuglice 20 cm?

Rjeenje: 3, 364 106 kg
1.2
Atom vodika ima jedan proton u jezgri i jedan elektron koji krui oko jezgre.
Uz pretpostavku daje staza elektrona kruna, nadite:

a) silu kojom medusobno

djeluju proton i elektron ako je razmak izmedu

tih dviju c estica 5, 3 1011 m,

b) linearnu brzinu elektrona.
Rjeenje: a) 8, 202 108 N

b) 2, 1844 106 m/s

1.3
Koliki rad moramo utroiti da u elektricnom polju premjestimo naboj 109
C iz jedne tocke polja u drugu ako je razlika potencijala izmedu
tih tocaka 200 V?
Rjeenje: 2 107 J
1.4
Dva naboja Q 1 = 1, 5 109 C i Q 2 = 6 108 C nalaze se u zraku i udaljeni su
medusobno
za r = 70 cm. Kolika je jakost elektricnog polja u sredini izmedu

njih?
Rjeenje: 4298 N/C
1.5
Dvije paralelne nabijene ploce svaka s povrinom 1 m2 nalaze se u vakumu
udaljene 2 cm. Izmedu
tocaka A i B postoji razlika potencijala 5 V.
a) koliki je napon izmedu
ploca
b) koliki je iznos plone gustoce na plocama
c) koliki je iznos vektora elektricne indukcije u tocki A, a koliki u tocki B i
kojeg je smjera
d) koliki je iznos energije po jedinici volumena medu
plocama
e) ako naboj negativne ploce c ine elektroni, a naboj pozitivne se sastoji u
manjku elektrona, kolika je razlika u broju elektrona na plocama.
Rjeenje: a) 10 V

28

b) 4, 427 109 C/m2 c) D je neovisan o tocki, iznosa D, smjer

A B d) 1, 101 106 J/m3 e) 5, 534 1010 [elektrona]

Zadaci
1.6
U homogeno elektricno polje jakosti 4000 V/m uleti okomito na silnice
polja elektron brzinom 5, 7 103 km/s.
a) Koliko c e elektron skrenuti od svojega pocetnog smjera poto u polju prijede
put od 8 cm?
b) Kakav oblik imastaza elektrona?
Rjeenje: a) 6.88 cm b) parabola (horizontalni hitac)
1.7
Na istosmjerni izvor stalnog napona E serijski su spojeni kondenzatori C 1 =
1 F i C 2 = 3 F.
a) koliki je napon na C 1 ako je na C 2 napon V2 = 50 V,
b) koliki je napon izvora E ,
c) kolika je energija pohranjena u spoju,
d) ako se paralelno kondenzatoru C 1 doda jo jedan istog kapaciteta, koliki
c e napon biti na njemu,
e) koliki naboj sadri tada C 1 ?
Rjeenje: a)150 V

b) 200 V

c) 15 mJ

d) 120 V

e) 1, 2 104 C

1.8
Kondenzator kapaciteta C 1 = 0, 6 F nabijemo na napon 200 V i zatim ga
iskljucimo s izvora napona. Zatim paralelno kondenzatoru prikljucimo drugi kondenzator kapaciteta C 2 = 0, 4 uF. Odredite toplinske gubitke koji nastaju (energiju
iskre koja preskoci pri spajanju kondenzatora).
Rjeenje: 4, 8 mJ

29

ISTOSMJERNA STRUJA

P OGLAVLJE

Elektricnom strujom naziva se usmjereno gibanje elektricnih naboja. Da bi gibanje

bilo moguce, nuna su dva uvjeta: postojanje slobodnog (pokretnog) naboja i postojanje elektricnog polja.
Slobodan naboj je za razlicite tvari razlicit: u metalima i njihovim legurama slobodni naboj c ine elektroni, u elektrolitskim otopinama to su pozitivni i negativni
ioni, kod poluvodica elektroni i upljine, a kod plinova elektroni i ioni. Zbog jednostavnosti prikaza i tumacenja promatrat c e se u nastavku djelovanje elektricnog
polja na metalne vodice, a struji u elektrolitskim otopinama i plinovima posvetit c e
se posebna potpoglavlja.
Elektricno polje je vektor, pa osim inteziteta (sile na naboj) ima i smjer. Ako se
smjer elektricnog polja ne mijenja, ne mijenja se ni smjer gibanja naboja u vodicu,
pa odatle naziv istosmjerna struja. Ako se uz to ni jakost polja ne mijenja, onda je
struja stalna ili konstantna istosmjerna struja.
U prakticnoj primjeni izvori konstantnog elektricnog polja najcece su elektrokemijski izvori (ili galvanski elementi), tj. razlicite vrste baterija i akumulatora.
Takvi izvori pretvaraju kemijsku energiju u elektricnu i pritom na svojim stezaljkama
osiguravaju stalnu razliku potencijala. Svi slobodni elektroni unutar metalnog vodica konstantnog presjeka spojenog na takav izvor bit c e izloeni djelovanju sile
iste jakosti i smjera, pa c e kroz sve paralelne presjeke vodica istodobno prolaziti
isti broj elektrona. Brzina gibanja pojedinacnog naboja mnogo je manja od brzine
irenja elektricnog efekta: iako arulja u New Yorku spojena preko transatlanskog
kabela zasvijetli gotovo istodobno s ukljucenjem izvora u Zagrebu, elektroni kroz
to vrijeme produ
neznatan put.
Smjer istosmjerne struje jednak je smjeru elektricnog polja, dakle suprotan je
smjeru gibanja elektrona.
Gibanje naboja ima za posljedicu nekoliko razlicitih ucinaka: zagrijavanje vodica
(Jouleov efekt), stvaranje magnetskog polja u njegovu okoliu, prijenos tvari u elektrolitickim otopinama, te emitiranje zracenja pri vodenju
u plinu. Ponekad tetne,

sve te pojave prakticno se koriste u velikom broju troila, uredaja

i procesa.

2.1

E LEKTRI CNI
NAPON

31

2. ISTOSMJERNA STRUJA
Energija koju naboj ima u elektricnom polju naziva se elektricna potencijalna energija [W ]. Omjer te energije i velicine naboja u nekoj tocki je stalan i predstavlja
svojstvo pojedine tocke elektricnog polja, koje se zove elektricni potencijal.
Elektricni potencijal (prema izrazu (2.1)) oznacuje se sa , a jedinica mu je volt
[V ].
W
(2.1)
Q
Razlika potencijala izmedu
dvije tocke naziva se napon. Napon izmedu
tocaka
B i A, VB A , je pozitivan ako je tocka B na vecem potencijalu od tocke A, a negativan je ako je obrnuto. Za uspostavljanje elektricnog napona treba razdvojiti
raznoimene naboje, a za to je potrebno uloiti rad, tj. utroiti energiju.
Pozitivni i negativni naboji razdvajaju se u izvorima elektricnog napona na racun
neke uloene energije (kemijske, mehanicke, . . . ). Zbog toga se prikljucnice izvora
oznacuju sa + i i nazivaju se polovi naponskog izvora. Instrument za mjerenje
napona zove se voltmetar.
Postoje istosmjerni i izmjenicni naponi. Istosmjerni napon stalnog je polariteta,
a kod izmjenicnog, polaritet se izmjenicno mijenja.
=

2.2

E LEKTRI CNI
IZVORI

Elektricni izvor je uredaj

koji na svojim stezaljkama trajno odrava razliku potencijala kako bi mogao davati struju prikljucenom troilu.!
Troilo c e u nacelu obavljati neki koristan rad. Izvor ima zadatak pretvoriti
jedan oblik energije (mehanicku, kemijsku, toplinsku i sl.) u elektricnu, dok troilo
radi obrnut postupak. S obzirom na vrstu i nacin pretvorbe jednog oblika energije
u drugi, najvaniji tipovi elektricnih izvora su :
Kemijski elektricni izvori: pretvaraju kemijsku energiju u elektricnu. Takav izvor
se (nazvan galvanski element u c ast L. Galvaniu) sastoji unacelu od dviju
elektroda i elektrolita. Na elektrodama se pojavljuje napon kao posljedica
kemijskog procesa u kojem sudjeluju tvari od kojih su elektrode napravljene
i elektrolitska otopina u koju su uronjene. Razlikuju se primarni i sekundarni
elementi. Za razliku od primarnih, u sekundarnima je kemijski proces reverzibilan, to znaci da se elektricna energija dovedena iz drugog izvora moe u
izvoru koji je "ispranjen" opet povratiti u kemijsku. Kemijski izvori su uvijek
istosmjerni.
Fotonaponski elementi: izvori koji djelovanjem vidljivog svjetla stvaraju elektricni
napon. Na temelju ponaanja poluvodica kao osnovni materijal koristi se
silicij i galijev arsenid. Vrlo efikasnim smatraju se silicijevi fotonaponski elementi, koji danas pretvaraju do 20% dobivene svjetlosne energije u elektricnu. Napon takvog fotoelementa iznosi do 0, 6 V, a maksimalna postiziva
struja ovisi o materijalu, povrini i tehnologiji. Solarni silicijevi elementi daju
i do 180 W/m 2 ovisno o svjetlosnom zracenju.
32

Elektricni izvori
Termoelementi: izvori koji daju napon pretvorbom toplinske energije. U nacelu
se za tu svrhu uzmu dvije ice razlicitog materijala i na jednom kraju medu
sobno spoje. Ako se spojno mjesto izloi vioj temperaturi, onda se na hladnijim krajevima javlja istosmjerni napon. Velicina tog napona ovisi o razlici
temperatura i vrsti upotrijebljenih materijala. Primjerice, kod para eljezokonstantan dobiva se prosjecno 52V/0 C.
Generatori: strojevi koji mehanicku energiju (rotacija rotora) magnetskim putem
(indukcija) pretvaraju u (izmjenicni) napon. Daleko najveci dio u svijetu koritene elektricne energije dobiva se danas putem generatora. Istosmjerni se
napon lako dobiva iz izmjenicnog s pomocu ispravljaca.
Nuklearni izvori: atomska se energija sloenim postupkom preko toplinske i mehanicke putem generatora (atomske centrale) pretvara u elektricnu energiju.
Ekonomicni i neopasni izvori s izravnim pretvaranjem nuklearne energije u
elektricnu jo se ocekuju.
Elektricni izvori dijele se na naponske i strujne. Zadatak naponskog izvora je da
na svojim stezaljkama (vanjskim prikljucnicama) daje konstantan napon, a strujnog izvora da daje konstantnu struju, neovisno o opterecenju. Zbog uobicajene
upotrebe ovdje se promatra samo ponaanje realnog naponskog izvora.
Istosmjerni naponski i strujni izvori u elektricnim shemama obiljeavaju se simbolom kao na slici (2.1. Elektroda na viem potencijalu oznacuje se oznakom +.

a) naponski

b) strujni

S LIKA 2.1: Istosmjerni izvori

Oznaci li se u spojnoj elektricnoj shemi, prema slici (2.2), jedna tocka s oznakom
a, a druga s oznakom b (to mogu biti i elektrode, tzv. stezaljke izvora), onda je
napon izmedu
tocaka a i b jednak razlici potencijala a i b, pa se dogovorno
oznacuje indeksima:
Vab = Va Vb
Ako je algebarski iznos Vab pozitivan, onda je tocka koja odgovara prvom indeksu a pozitivna, odnosno, nalazi se na viem potencijalu od tocke drugog indeksa b. Za slucaj negativnog iznosa V tocka b ima vii potencijal od tocke a.
Dobro je uociti da je Vab = Vba .
Uvedenim oznacivanjem potencijala odreden
je i smjer struje koja u strujnom
krugu s takvim izvorom tece izvan izvora. Smjer struje izvan izvora poklapa se s
33

2. ISTOSMJERNA STRUJA
a, +

Vab > 0

Vab < 0

b, +

S LIKA 2.2: Oznacavanje naponskih i strujnih velicina

orijentacijom od tocke vieg prema tocki nieg potencijala i u spojnim shemama

najcece se oznacuje strelicom (slika 2.2).

2.3

E LEKTRI CNA
STRUJA

Medu
raznoimenim nabojima, razdvojenim na prikljucnicama izvora, vlada privlacna sila. Ako se prikljucnice izvora vodljivo spoje, izmedu
naboja se uspostavi
vodljivi put, kroz koji nastaje usmjereno gibanje naboja, koje se zove elektricna
struja.
Uzrok struje je elektricno polje, a smjer struje jednak je smjeru polja, dakle
smjeru kojim bi se gibali pozitivni naboji. Glavna znacajka elektricne struje je njena
jakost. Jakost struje jednaka je omjeru kolicine naboja koja prode
presjekom vodica
u nekom vremenu i tog vremena.
i=

dQ
dt

(2.2)

gdje je dQ diferencijal (djelic) naboja, a d t diferencijal vremena. Mjerna jedinica jakosti struje je amper [A]. Za stalnu istosmjernu struju izraz (2.2) postaje:
I=

Q
t

Instrument za mjerenje jakosti struje zove se ampermetar. Kao i naponi, struje

mogu biti istosmjerne i izmjenicne. Istosmjerna struja tece stalno istim smjerom,
dok se kod izmjenicne struje smjer s vremenom mijenja.
Gustoca struje definirana je kao kvocijent iznosa struje i povrine okomitog presjeka kroz koji tece:
J=

34

2.4

I
A

E LEKTRI CNI
OTPOR

[A/m 2 ]

Elektricni otpor
Pri toku struje kroz metalnu icu (vodic) slobodni elektroni nailaze na atome, koji
zbog topline titraju oko svojih ravnotenih poloaja u kristalnoj reetki metala. Moe
se zamisliti da atomi tako prijece slobodni put elektronima, to se ocituje kao opiranje tvari protoku elektricne struje.
Opcenito, naboji pri strujanju nailaze na otporna djelovanja, koja se nazivaju
elektricni radni otpor (krace elektricni otpor ili samo otpor). Oznaka za elektricni
otpor je R, a jedinica .
Otpor vodica razmjeran je duljini vodica l , a obrnuto razmjeran njegovu presjeku A. Faktor razmjernosti razlicit je za pojedini materijal i naziva se otpornost (ili
specificni otpor) i oznacava sa % .
Prema tomu, otpor vodica racuna se prema:
l
A
Reciprocna vrijednost otpora zove se vodljivost i oznacuje s G:
R =%

G=

A
1 1 A
= =
R % l
l

(2.3)

(2.4)

gdje je specificna vodljivost:

=

1
%

[S/m]

Specificni otpor % ima jedinicu m, a zbog c estog izraavanja presjeka vodica u

mm 2 i duljine u m koristi se i mm 2 /m.
Jedinica elektricnog otpora je om (), a elektricne vodljivosti simens (S). Simbol
i oznaka elektricnog otpora prikazuje slika (2.3).
R

S LIKA 2.3: Simbol i oznaka elektricnog otpora

2.4.1

P ROMJENA OTPORA S TEMPERATUROM

Povecanje temperature metalnih vodica izaziva vecu amplitudu titranja kristalne

reetke. To uvjetuje povecanje broja sudara slobodnih elektrona, smanjenje njihove rezultantne brzine i smanjenje gustoce struje. Pad jakosti struje uz isti napon
odgovara povecanju otpora . Dakle, otpor vodica se kod vecine materijala povecanjem temperature povecava:
R = R 20 + R

(2.5)

gdje su:
35

2. ISTOSMJERNA STRUJA
R 20 - vrijednost otpora kod sobne temperature (20 C),
R - povecanje otpora s porastom temperature,
R - vrijednost otpora na temperaturi .
Prirast otpora ovisi o materijalu (temperaturni koeficijent otpora [1/0 C], prirastu temperature ( = 20 C) i pocetnoj vrijednosti otpora R 20 :
R = R 20

(2.6)

Uvrsti li se izraz (2.6) u izraz (2.5) dobiva se linarni model:

%l
[1 + ( 20)]
(2.7)
A
Lako se iz ovog izraza vidi da se kod pozitivnog a smanjivanjem temerature kod
istog materijala smanjuje i njegov otpor, tj. da je za temperature manje od 20 C
otpor R manji od R 20 .
R = R 20 (1 + ) =

TABLICA 2.1: Elektricna svojstva metalnih vodica

Naziv
Aluminij
Bakar (mek)
Bronca
Kositar
Mjed
Nikal
Olovo
Srebro
eljezo
iva
Cekas
Kanthal
Manganin
Konstantan

Oznaka
Al
Cu
Bc
Sn
Mj
Ni
Pb
Ag
Fe
Hg

%[mm 2 /m]
0,0270
0,0172
0,0278
0,115
0,075
0,09
0,208
0,0163
0,098
0,958
1,11
1,45
0,48
0,49

[Sm/mm 2 ]
37
58
35,8
8,6
13,3
11
4,8
61,4
10,1
1,04
0,93
0,7
2,14
2,1

[1/0C ]
0,0040
0,0039
0,004
0,0042
0,0016
0,006
0,0043
0,0041
0,0065
0,0009
0,00019
0,000032
0,000015
0,00005

Tablica 2.1 pokazuje metale i metalne legure s njihovim specificnim otporom,

specificnom vodljivosti i temperaturnim koeficijentima. Treba napomenuti da je
temperaturni koeficijent konstantan samo za uski temperaturni opseg. Za tocniju
temperaturnu ovisnost linearni model nije dovoljan, pa se proiruje s kvadraticnim
koeficijetnom i pocetak izraza (2.7) postaje:
R = R 20 (1 + + []2 )
Zanimljivo bi bilo izracunati kod koje temperature otpor vodica postaje jednak
nuli. Iz izraza (2.7) uz pretpostavku konstantnog slijedi:
36

Ohm-ov zakon

R = R 20 [1 + ( 20)] = 0
pa je

1
=
20

(2.8)

Primjer:
Za bakar ( = 0, 00392) iz izraza (2.8) slijedi = 235, 140C . Medutim,

mjerenja pokazuju da bezotporno stanje, tzv. supravodljivost, nastaje tek na temperaturama oko apsolutne nule (0K = 273, 150C ). To ujedno potvrduje
da ovis
nost R = f () nije linearna.
Veza otpora i temperature moe se prikazati dijagramom prema slici 2.4. Pri
stanovitoj kriticnoj temperaturi K (koja je, na primjer, za ivu 4, 12K , aluminij
1, 14K , cink 0, 79K ) otpor naglo pada i priblino je jednak nuli.
R

S LIKA 2.4: Ovisnost otpora i temperature

Pojava supravodljivosti za buducu elektrotehniku je od izuzetnog znacenja. Usmjereno gibanje naboja u takvoj okolini ne nailazi na prepreke, pa nema toplinskih
gubitaka.

2.5

O HM - OV ZAKON

Jakost struje kroz vodic ovisi samo o naponu na vodicu i otporu vodica: raste s porastom napona V, a opada s porastom otpora R. To je Ohm-ov zakon , koji napisan
u obliku jednadbe izgleda ovako:
V
(2.9)
R
Iz grafickog prikaza tog zakona (slika 2.5) predocena linearnost izmedu
napona,
kao uzroka pojave, i njegove posljedice, elektricne struje znaci da je otpor R konstantan. Elektricni otpor R predocuje kut nacrtanog pravca i jednak je kotangensu tog kuta. Za veci otpor (pravac b) uz isti napon tece manja struja (I 2 < I 1 ). Otpor vodica moe se povecati izraz (2.3) smanjenjem presjeka, povecanjem duljine
I=

37

2. ISTOSMJERNA STRUJA
I
a
I1

I2
V

I
S LIKA 2.5: I=f(V) u metalnom vodicu

vodica ili uporabom materijala veceg specificnog otpora. Jednakovrijedan graficki

prikaz dobiva se medusobnom
zamjenom koordinatnih osi.

Ohmov zakon nije ogranicen materijalom. S obzirom na njihov specificni otpor, materijale dijelimo na vodice (srebro, bakar, aluminij, eljezo, konstantan i dr.),
poluvodice (germanij, silicij) i izolatore (staklo, teflon, kvarc i dr.).

2.6

K IRCHHOFF - OVI ZAKONI

Spajanjem dvaju ili vie elektricnih elemenata dobiva se elektricna mrea. Teorijsko proucavanje elektricnih mrea temelji se na teoriji grafova, jer se svaka realna
elektricna mrea moe predociti grafom. Osnovni elementi grafa su grane i c vorita.
Svaka grana ima dva c vorita. Realni elektricni elementi koji se ovdje spominju (otpornik, kondenzator, zavojnica, izvor) imaju po dvije stezaljke ili prikljucnice. Realnim stezaljkama odgovaraju apstraktna c vorita grafa, a realni elementi oznacuju
se odgovarajucim simbolima u granama (teorijski: oznakom grane).
Jednostavni strujni krug, npr. kondenzator spojen na naponski izvor, je takoder

elektricna mrea, i to s dvije grane i dva c vorita. U jednoj grani je simbol naponskog izvora, a u drugoj, paralelno spojenoj, simbol kondenzatora.
U elektricnim mreama vrijede tri temeljna zakona. Prva dva su Kirchhoff -ovi
zakoni i izricu strujno-naponske prilike u mrei. Pritom je bitno samo kako su
elementi medusobno
spojeni (topologija mree), a nije bitan karakter (vrsta) ele
menata. Treci zakon definira odnos struje i napona u pojedinoj grani, to dakako
ovisi o vrsti realnog elementa koji predstavlja tu granu. Za otpor, predstavljen otpornikom, ovaj je odnos vec izrecen u obliku Ohm-ova zakona.

2.6.1
38

I. K IRCHHOFF - OV ZAKON

Kirchhoff-ovi zakoni
Buduci da je elektricna mrea izoliran sustav, iz zakona o ocuvanju materije moe
se zakljuciti, a eksperimentalno potvrditi, da je zbroj jakosti struja koji u bilo koje
c vorite ulaze jednak zbroju jakosti struja koje iz tog c vorita izlaze. Struje koje
ulaze u c vorite imaju suprotan predznak od onih koje izlaze iz c vorita. Prvi Kirchhoff -ov zakon govori kako u elektricnoj mrei ne postoji c vorite u kojem bi se
naboj gomilao, stvarao ili nestajao.
Opcenito vrijedi: zbroj struja koje ulaze u c vorite mree jednak je zbroju struja
koje iz te tocke (cvorita) izlaze.
Prvi Kirchhoff -ov zakon izraen jednadbom, za bilo koje c vorite mree, dakle
glasi:
n
X

Ii = 0

(2.10)

i =1

gdje je n broj grana spojenih u promatrano c vorite.

Ako postoji neko c vorite u koje ulazi struja I , a iz tog c vorita izlaze struje I 1 , I 2
i I 3 , onda vrijedi:
I = I1 + I2 + I3
Prebace li sve struje na lijevu stranu gornje jednadbe, dobiva se sljedeci izraz:
I I1 I2 I3 = 0
S lijeva strane jednadbe nalaze se (s razlicitim predznacima) sve struje iz promatranog c vorita. Pozitivan predznak pritom imaju struje koje ulaze u c vorite, a
negativan predznak koje iz c vorita izlaze.
To vrijedi za bilo kako sloeni elektricni krug u kojem moemo odabrati bilo
koje c vorite s bilo kojim brojem grana. Kad se algebarski zbroje pojedine struje I i
u svim granama promatranog c vorita (ulazne s pozitivnim, a izlazne s negativnim
predznakom, ili obratno), rezultat mora biti nula.
Ovo je lako objasniti imajuci u vidu da elektricna struja pretstavlja protok naboja
u vremenu. Koliko naboja ude
u neku tocku, toliko mora iz nje i izaci.
Primjer:

Za c vor na slici 2.6. po I. Kirchhoff -ovom zakonu vrijedi:

I1 + I2 + I3 = I4 + I5

I1 + I2 + I3 I4 I5 = 0
Ako je mjerenjem utvrdeno
da su I 1 = I 2 = I 3 = 2A, a I 4 = 1A, onda se sigurno

zna (nesigurni neka provjere :), da je I 5 = 5A.

Ako je uz iste vrijednosti struja I 1 , I 2 i I 3 izmjereno I 4 = 10A, znaci da je I 5 = 4A,
ali ovog puta suprotnog smjera (struja I 5 utjece u c vorite).
39

2. ISTOSMJERNA STRUJA

I4
I2

I1
I5

I3

S LIKA 2.6: I Kirchhoff-ov zakon

2.6.2

II. K IRCHHOFF - OV ZAKON

Drugi Kirchhoff -ov zakon odnosi se na naponske prilike u mrei. Put po mrei
kojim se iz bilo kojeg c vorita, iduci po uvijek novim granama mree, dode
u isto
c vorite, zove se petlja.
Drugi Kirchhoff -ov zakon izrice da je zbroj napona u bilo kojoj petlji u elektricnoj mrei jednak nuli. Buduci da je napon u svakoj grani mree razlika potencijala dvaju njezinih c vorita, taj zakon primjenjuje poznati izraz (1.10) iz elektrostatike na prilike u elektricnoj mrei. Zakon se obicno formulira u sljedecem obliku:
n
X
i =1

Ei =

m
X

I i Ri

(2.11)

i =1

gdje je:
n - broj elektricnih izvora u promatranoj petlji
m - broj otpora u ostalim granama iste petlje
Primjerice, ako se mrea sastoji od izvora napona E i dva serijski spojena otpora
na kojima postoje naponi V1 i V2 , za obilazak petlje po II. Kirchhoff -ovom zakonu
vrijedi:
E = V1 + V2

(2.12)

Prebace li se svi naponi na jednu stranu jednadbe (2.12), dobiva se:

E V1 V2 = 0
S lijeve strane jednadbe nalaze se (s razlicitim predznacima) svi naponi iz promatrane petlje, to potvrduje
opci oblik da je algebarski zbroj napona uzdu (zatvo
rene) petlje elektricnog kruga jednak nuli, tj.
40

Elektricni otpor u strujnom krugu

n
X

Ei

m
X

Vi = 0

i =1

i =1

Ovo vrijedi za bilo kako sloeni elektricni krug u kojem moemo odabrati bilo
koju zatvorenu putanju (petlju) i obici je zbrajajuci algebarski pojedine napone Vi
svakog elektricnog elementa na tom putu. Rezultat uvijek mora biti nula.
To je lako objasniti gleda li se napon kao razlika potencijala: iz koje god tocke
kruga zapoceli obilazak, na kraju se vratimo na istu tocku, a to znaci na isti potencijal.

2.7

E LEKTRI CNI
OTPOR U STRUJNOM KRUGU

U bilo kojem dijelu strujnog kruga dva otpornika mogu biti medusobno
spojena

na dva nacina: serijski ili paralelno. Kombinacijom tih nacina dobivaju se razlicite
sloene sheme. Pri rjeavanju odnosa u strujnim krugovima c esta je potreba da se
spoj s vie otpora zamijeni ili izrazi ekvivalentnim otporom. Sljedeci primjeri, osim
rjeavanja tog zadatka, pokazuju i tehniku rjeavanja elektricnih mrea, koristeci
Ohm-ov zakon i Kirchhoff -ove zakone.

2.7.1

S ERIJSKI SPOJ OTPORNIKA

Neka se spoje serijski dva otpornika u strujni krug, kao to prikazuje slika 2.7. Po I
Kirchhoff-ovom zakonu vrijedi da je struja kroz oba otpora ista (slika 2.7 a):
I1

R1

I2

R2

RS

a) dva serijski spojena otpornika

b) ekvivalentan spoj

S LIKA 2.7: Serijski spoj otpornika

I1 = I2 = I

(2.13)

a po II. Kirchhoff-ovom i Ohm-ovom zakonu da je:

V = V1 + V2 = I 1 R 1 + I 2 R 2

(2.14)
41

2. ISTOSMJERNA STRUJA
Za ekvivalentni strujni krug (slika 2.7 b) u kojem pod djelovanjem istog napona
tece ista struja I kao u a) slucaju, vrijedi:
V = I Rs

(2.15)

Poveu li se sva tri izraza: (2.13), (2.14) i (2.15) dobiva se:

I R s = I R1 + I R2
odnosno:
R s = R1 + R2
Za vie serijski spojenih otpora, razmatranje bi bilo analogno, pa se moe zakljuciti: ekvivalentni otpor serijski spojenih otpora jednak je njihovu zbroju:
Rs =

n
X

Ri

(2.16)

i =1

Kroz serijski spojene elemente tece ista struja. Zbog toga se intrument za mjerenje
struje - ampermetar, uvijek spaja serijski. Opcenito, za serijski spoj raznih otpora iz
uvjeta jednakosti struja dobiva se omjer napona:
I = I1 = I2
V1 V2
=
R1 R2
iz c ega proizlazi:
V1 R 1
=
V2 R 2

(2.17)

Na serijskom spoju otpora napon se dijeli u omjeru velicina otpora.

Ako se mijenjaju serijski spojeni otpori u strujnom krugu, zbroj napona na otporima ne mijenja se i bit c e uvijek jednak ukupnom naponu izvora.
Kod serijskog spoja n jednakih otpora, ukupni otpor je n puta veci od pojedinog
otpora. Prikljucak serijskog spoja otpora na izvor opterecuje izvor isto kao jedan
otpor jednak ukupnom otporu tog serijskog spoja.

2.7.2

PARALELNI SPOJ OTPORA

Paralelno spojeni otpori imaju isti napon, jer imaju zajednicka c vorita.
Ako su u strujnom krugu paralelno spojeni otpori R 1 i R 2 , naponi na njima V1 i
V2 , bit c e jednaki
V1 = V2
42

Elektricni otpor u strujnom krugu

I

I
I1

I2

R1

R2

a) dva paralelno spojena otpornika

+
Rp

b) ekvivalentan spoj

S LIKA 2.8: Paralelni spoj otpornika

Nakon primjene Ohm-ovog zakona (2.9)slijedi:

I 1 R1 = I 2 R2
Iz ovoga proizlazi sljedeci odnos struja kroz paralelno spojene otpore:
I 1 R2 G 1
=
=
I 2 R1 G 2
gdje su G 1 i G 2 vodljivosti.
Struja se dijeli na paralelne grane elektricnog kruga tako da se jakosti struja u
granama odnose obrnuto razmjerno otporima grana, a upravo razmjerno vodljivostima grana.
Ovo znaci da u paralelnom spoju otpora jaca struja tece kroz manji otpor.
U krajnjem slucaju, ako bi u jednoj paralelnoj grani otpor bio jednak nuli, onda
bi sva struja paralelnog spoja tekla kroz kratki spoj.
Ako se strujni krug sastoji od izvora napona V i dva paralelno spojena otpora R 1
i R 2 , vrijedi Kirchhoff-ova jednadba za struje (2.10):
I = I1 + I2
Dijeljenjem obje strane jednadbe s naponom izvora dobiva se:
I1 I1 I2
= +
V
V V
Omjer struje i napona jednak je reciprocnoj vrijednosti otpora ili elektricnoj
vodljivosti G.
Na desnoj strani jednadbe su vodljivosti pojedinih paralelnih grana, dok lijeva
strana (omjer struje i napona izvora) pretstavlja ukupnu vodljivost kruga, to se
moe napisati kao:
G p = G 1 +G 2
Ukupna vodljivost paralelnog spoja otpora jednaka je zbroju vodljivosti paralelnih grana.
43

2. ISTOSMJERNA STRUJA
Za vie paralelno spojenih otpora razmatranje bi bilo analogno, pa se moe zakljuciti: ekvivalentna vodljivost (vidi (2.4)) paralelno spojenih otpornika jednaka je
zbroju njihovih pojedinacnih vodljivosti:
Gp =

n
X

Gi

(2.18)

i =1

odnosno
n 1
X
1
=
R p i =1 R i

ili:

n 1
X
1
1
1
=
+
+...+
R p i =1 R 1 R 2
Rn

(2.19)

Na temelju ove jednadbe (2.19), otpor dvaju paralelno spojenih otpora R 1 i R 2

iznosi:
Rp =

R1 R2
R1 + R2

Iz jednadbe za vodljivost (2.18) vidi se da povecanjem broja paralelno spojenih

otpora raste ukupna vodljivost, tj. smanjuje se ukupni otpor spoja R p .
Otpor paralelnog spoja n jednakih otpora R, n puta je manji od pojedinog otpora, tj.
Rp =

2.8

R
n

E LEKTRI CNA
STRUJA U IONIZIRANOM PLINU

Dok je u metalnim vodicima struja moguca pod djelovanjem polja zahvaljujuci

utvrdenom
postojanju slobodnih elektrona, unaprijed nije sigurno ima li u plino
vima slobodnih naboja. Na prvi pogled nisu jasne okolnosti pod kojima struja nastaje i odrava se u plinu. Takoder
je problematicno da li struja moe teci u vakuumu
(plinu pri tlaku 0) ili ne. Intenzivno eksperimentiranje strujom u plinu, vec od sredine 19. stoljeca, dovelo je do spoznaja koje se mogu saeti u nekoliko tocaka:
1. Struja u plinu znaci naboj u gibanju, za to su neophodni dakako naboji i
polje. Polje se odrava vanjskim izvorom prikljucenim na granice prostora s
plinom (elektrode).
2. Naboji mogu biti razlicitog porijekla. U prvom slucaju jedna od elektroda
(katoda) arenjem isijava elektrone u plin (katodne zrake), a druga elektroda
(anoda) ih skuplja, a u drugom slucaju (hladna katoda), naboj se stvara ionizacijom atoma plina pomocu stranog zracenja i/ili djelovanjem polja.
44

Elektricna struja u ioniziranom plinu

3. Na jakost struje u plinu, osim jakosti elektricnog polja utjece i vrsta koritenog
plina (helij, neon, argon, ivine i litijeve pare itd.) i njegov tlak. Plin vodi
struju kod normalnog tlaka (oko 100kP a), pri razrijedenom
plinu (izmedu

100 i 1000P a), te uz tehnicki vakuum (izmedu

1 i 100mP a). Idealni vakuum
predstavlja savren izolator, koji to prestaje biti kada se u njega ubace naboji,
na primjer, elektroni.
4. Povecanjem napona izmedu
elektroda raste brzina slobodnih naboja u plinu.
Oni sudarom s drugim c esticama plina generiraju nove slobodne ione i taj se
ucinak moe razviti poput lavine.
Na slici 2.9 prikazana je (V, I ) karakteristika zraka za normalni tlak uz razmak
elektroda od 1 mm. Pojedina su podrucja:
0 - A : vrijedi priblino Ohmov zakon - povecanjem napona struja raste, premda
izuzetno male jakosti. Medu
27 1018 molekula po cm 3 zraka postoji samo
100 do 1000 ioniziranih.
A - B : podrucje zasicenja. Kineticka energija slobodnih elektrona tako je mala da
se ponitava prilikom sudara s molekulama plina, pa porastom napona ne
raste jakost struje. Protee se na naponima od nekoliko volta do nekoliko
desetaka volta.
B - C : udarna ionizacija. Povecanjem napona elektroni dobivaju dovoljnu energiju
za ionizaciju plina, uslijed c ega se broj nosilaca naboja (ioni i elektroni) povecava. U tocki C pojavljuje se tinjavi izboj - pojava svjetla izmedu
katode i
anode.
C - D : daljnjim povecanjem napona gustoca struje na katodi raste, svjetlosni ucinak se pojacava i u tocki D dolazi do lucnog izboja. Za lucni izboj karakteristicne su velike gustoce struje (od 102 do 104 A/cm 2 ) i smanjenje napona na
samo 15 do 55 V.

I [A]
D

1
103
106

109
1012
1015

B
10

102

103

V [V ]

S LIKA 2.9: (V,I) karakteristika elektricne struje u zraku

45

2. ISTOSMJERNA STRUJA
Premda pojedini slucaji struje u plinu imaju tetan karakter, kao na primjer
iskrenje na kontaktima ili pojava korone na dalekovodima visokog napona, ipak
elektricna struja u plinu ima brojne primjene: razlicite svijetlece cijevi (podrucje
C-D), zavarivanje (iznad tocke D), elektrofilter, elektrostatsko lakiranje i slicno.

2.9

E LEKTROKEMIJSKE POJAVE

Kad se u vodi ili nekom otapalu otope molekule soli, kiseline ili luine, dolazi do dijeljenja neutralnih molekula na pozitivno i negativno nabijene ione. Atomi vodika i
metala predaju svoje valentne elektrone ostalom dijelu molekule koja tako postaje
negativni ion. Urone li se elektrode u takvu otopinu (elektrolit) i na njih prikljuci
istosmjerni napon dolazi do elektrolize. Pozitivna elektroda (anoda) privlaci negativne ione, dok negativna elektroda (katoda) privlaci pozitivne ione. Gibanje iona molekula i/ili dijelova molekule znaci prijenos tvari prema elektrodama, na kojima
su moguce i naknadne, sekundarne kemijske reakcije. Kao primjer moe se promotriti proces elektrolize u vodenoj otopini srebrnog nitrata Ag NO 3 . Kao anoda
koristi se srebrena plocica, a kao katoda neki metalni predmet, na primjer od bakra
(slika 2.10).
-K

+A

Ag

Ag

Cu
AgNO3

V
S LIKA 2.10: Proces elektrolize

Ioni srebra koji su predali svoje valentne elektrone kiselinskom ostatku NO3
postaju pozitivni, pa se taloe na bakrenoj katodi, dok se NO3 lako spaja sa srebrom anode, dajuci opet AgNO3 u otopinu. Koncentracija soli AgNO3 ostaje tako
46

Elektrokemijske pojave
u otopini nepromijenjena i konacni rezultat je da se srebro s ploce, posredstvom
elektrolita i elektricne struje, prenosi na katodu. To je jedan od brojnih postupaka
u galvanostegiji, gdje se na predmete zbog zatite od korozije ili zbog estetskih razloga elektricnim putem nanosi sloj metala.

2.9.1

FARADAY- EVI ZAKONI ELEKTROLIZE

Proucavajuci elektroliticke reakcije Faraday je uocio i formulirao dva zakona. Prvi

izrice da je kolicina izlucenih c estica materije na elektrodama ovisna o vrsti tvari
koja se izlucuje i kolicini protjecanog elektriciteta koji u elektrolizi djeluje. Ako se
sa m oznaci masa izlucene tvari, a s Q kolicina elektriciteta, onda vrijedi:
m = a Q

(2.20)

Faktor razmjernosti a naziva se elektrokemijski ekvivalent i razlikuje se za pojedine tvari. To znaci da c e za istu kolicinu elektriciteta kolicina izlucene tvari za
razlicite tvari biti razlicita. Kako je Q = I t , isti se izraz moe napisati i kao:
m = aI t
Kolicina izlucene tvari na elektrodama razmjerna je ukupnoj kolicini elektriciteta
koja je prola kroz elektrolit. Pritom svaki ion u elektrolitu u sebi nosi odredenu

kolicinu naboja (koja je za razlicite tvari razlicita, a za iste ista).

Drugi Faraday-ev zakon opisuje elektrokemijski ekvivalent elementa s obzirom
na njegovu atomsku strukturu, te medusobne
odnose elektrokemijskih ekvivale
nata razlicitih kemijskih elemenata.
Ako se s A oznaci atomska masa, a s v valencija, onda za dva kemijska elementa
vrijedi:
a1 : a2 =

A1 A2
:
v1 v2

(2.21)

To znaci da se elektrokemijski ekvivalenti dvaju elemenata odnose kao njihove

ekvivalentne mase (omjer atomske mase i valencije). Drugim rijecima: ioni elemenata kojih je valencija dva, tri, c etiri, ... puta veca u odnosu na vodik, prenose
dvostruku, trostruku, c etverostruku, ... kolicinu naboja.
Iz izraza (2.21) slijedi jo jedan zanimljiv rezultat:
A2
A
A1
=
= ... =
= QF
a1 v 1 a2 v 2
av

(2.22)

gdje je Q F = 96, 489106 As/kg (Faraday-eva konstanta).

Elektrokemijski ekvivalent nije neka empirijska konstanta razmjernosti, kako bi

se to iz izraza (2.20) moglo pomisliti, nego egzaktna velicina koja se za svaki element moe unaprijed izracunati (a = A/Q F v). Tako se povezujuci oba izraza (I.
47

2. ISTOSMJERNA STRUJA
Faraday-ev zakon (2.20) i II. Faraday-ev zakon (2.22)) za masu izlucene tvari kao
rezultat elektrolize dobije:
m=

A
A 1
1
Q

I t =
v QF
96, 489106 v

[kg ]

i time elektroliticki odnosi postaju potpuno odredeni.

2.9.2

P RIMARNI ELEMENTI

Do sada je bilo opisano ponaanje elektrolita pod djelovanjem elektricnog napona

prikljucenog na elektrode uronjene u elektrolit. Druga zanimljiva pojava vezana je
uz elektrolitsku polarizaciju koja se dogada
kad se u elektrolit urone dvije elektrode
razlicitog kemijskog sastava. Izmedu
takvih dviju elektroda, bez vanjskog djelovanja, pojavit c e se napon. Iznos napona osim o kemijskom sastavu elektroda ovisi
takoder
i o elektrolitu. Tako su dobiveni prvi elektricni izvori, nazvani galvanski
elementi. Na istim nacelima, uz stanovita poboljanja u velicini napona i vijeku
trajanja, ti elementi nalaze svoju iroku primjenu gotovo vec dva stoljeca. (Prvi element konstruirao je A.Volta 1800. godine.) Ne ulazeci u kemijske promjene koje se
pritom dogadaju
vrijedno je napomenuti da se izmjenom kemijskog sastava (kako

elektroda tako i elektrolita) mijenja i potencijal pojedine elektrode. To se dogada

c ak i kad je elektroda uronjena u otopinu vlastitih iona. Buduci da se ne moe

mjeriti apsolutni potencijal jedne elektrode, vec samo razlika potencijala izmedu

dviju elektroda, dogovorno je utvrdeno

da se svi potencijali usporeduju
s poten

cijalom vodikove elektrode. Drugim rijecima, dogovorno je proglaen njezin potencijal jednakim nuli. Kemijski elementi poredani po velicini njihova potencijala
prema vodikovoj elektrodi tvore elektrokemijski naponski niz. U tablici 2.11 navedeni su potencijali nekih elemenata s obzirom na vodikovu elektrodu u elektrolitskoj otopini vodikovih iona.
Spoji li se galvanski element kao izvor napona u zatvoreni strujni krug, on c e,
ovisno o troilu i naponu izmedu
svojih elektroda, davati elektricnu struju.
TABLICA 2.2: Elektrokemijski naponski niz

Elektroda
Li
K
Ca
Mn

48

Potencijal [V]
-3,02
-2,92
-2,87
-1,05

Elektrokemijske pojave
Elektroda
Zn
Pb
Cu
Ag

Potencijal [V]
-0,76
-0,13
+0,52
+0,79

Ona c e dakako, osim u vanjskom krugu, teci i u samom izvoru: od katode preko
elektrolita do anode. Pritom c e se zbog elektrokemijskih procesa neutralizacije
iona elektrolita s molekulama elektroda dogadati
promjene u kemijskom sastavu
elektroda, to c e smanjivati prvotni napon izmedu
njh.
Na primjer, ako se na anodi Voltina elementa Cu/H2 SO4 /Zn (prva elektroda/elektrolit/druga elektroda) vodik razvija bre nego to se moe ukloniti, dobiva se
novi element H2 /H2 SO4 /Zn kojem je napon izmedu
elektroda puno manji nego prvotnom. To smanjenje napona zbog promjena na elektrodama zove se polarizacija.
Taj nepoeljni efekt nastojali su mnogi znanstvenici u prolom stoljecu (Daniel,
Meidinger, Bunsen, Leclanch) ponititi koritenjem takozvanih depolarizatora. Depolarizatori slue da bi se najcece oksidacijom uklonio vodik s pozitivnog pola. U
Leclanch-ovom elementu (slika 2.11) iz kojeg se razvio najveci broj dananjih baterija (slika 2.12) kao depolarizator slui MnO2 kojim je obloena ugljikova anoda.
-

C
Zn

MnO2
NH4 Cl
S LIKA 2.11: Leclanch-ov element

Takve baterije koriste cinkovu limenu posudu kao negativnu elektrodu, dok je
ugljeni tapic pozitivna elektroda obloena prakastim manganovim superoksidom.
Napon jednog elementa je 1, 5 V, a serijskim spojem takvih elemenata dobivene su
plosnate baterije od 4, 5 V, c etvrtaste od 9 V i sl.
Spomenuta izvedba pripada baterijama s tekucim elektrolitom koji je pogodnim dodacima zgusnut (suhe baterije). U klasu suhih baterija ubrajaju se i ivine
baterije (odravaju razmjerno konstantan napon do potpunog iskoritenja), srebrno-kloridne (nizak napon i dug vijek trajanja), vanadijeve i druge.
Danas su sve vie u uporabi ivine (ivin oksid - cink), srebrene (srebrni oksid cink), magnezijeve i litijeve baterije, koje se odlikuju stabilnim naponom (od 1, 3V
49

2. ISTOSMJERNA STRUJA

Zn

MnO2

S LIKA 2.12: Element baterije

do 3V), irokim podrucjem radnih temperatura, mehanickom c vrstocom i dugim

vijekom skladitenja.
Postoje i baterije s krutim elektrolitom (malih dimenzija i naponom vrlo duga
vijeka, c ak do 20 godina), zatim baterije koje se aktiviraju tekucinom (nalivne baterije), plinom ili grijanjem (termalne baterije). Sve one uglavnom slue za posebne
(vojne) svrhe.
Regeneracija, obnova primarnih elemenata nije moguca, pa su istroene baterije neupotrebljive. Zahtjev za regeneracijom ostvaruje se kod akumulatora.

2.9.3

S EKUNDARNI ELEMENTI

Osnovno svojstvo akumulatora kao elektricnog izvora u kojem se kemijska energija

pretvara u elektricnu je njegova mogucnost regeneracije. S obzirom da se radi o
reverzibilnom kemijskom procesu, regeneracija se ostvaruje strujom iz stranog elektricnog izvora koji se na elektrode akumulatora prikljucuje tako da struja u elektrolitu tece u suprotnom smjeru od onog kojim je tekla kad je akumulator davao
struju prikljucenom troilu ostvarujuci suprotni kemijski proces. Prvi olovni akumulator nacinio je G. Plante 1859. godine. Iako danas postoji vie razlicitih vrsta
akumulatora, osnovna nacela izvedbe i rada u nastavku se prikazuju na olovnom
akumulatoru. Napon jedne c elije olovnog akumulatora je oko 2 V, i obicno se 6 ili
12 c elija povezuje serijski, pa daju ukupni napon od 12 V, odnosno 24 V.
Jednu c eliju akumulatora prikazuje slika 2.13. Elektrolit je razrijedena
sumporna

kiselina, anoda je olovni superoksid, a katoda c isto olovo. Prikljuci li se troilo na

stezaljke napunjenog akumulatora, poteci c e struja, koja c e u elektrolitu potaknuti
sljedecu kemijsku reakciju:
P bO 2+ + P b + 2H2 SO 4 P bSO 4+ + P bSO 4 + 2H2 O
50

(2.23)

Elektrokemijske pojave
troilo
I
+,A

,K

PbO2

Pb
H2 SO4

S LIKA 2.13: Olovni akumulator

To znaci da se obje elektrode postupno kemijski izjednacuju i pretvaraju u olovni

sulfat, to c e dakako smanjivati njihovu medusobnu
razliku potencijala. Iz kemi
jske reakcije (2.23) vidljivo je jo neto: u elektrolitu se kiselina sve vie razrjeduje

vodom, pa nam uz naponske promjene i gustoca kiseline moe posluiti kao kazalo
da li je akumulator pun ili prazan. Posebno izgradeni
areometri za mjerenje gus
toce kiseline koriste se za takva mjerenja. Kad napon akumulatora padne ispod
90% nazivnog, potrebno je akumulator "napuniti". Izvor istosmjerne struje za regeneraciju akumulatora treba sada spojiti tako da na anodu dode
+ pol, a na katodu - pol izvora. To c e rezultirati odvijanjem suprotnog kemijskog procesa:
P bSO 4+ + P bSO 4 + 2H2 O P bO 2+ + P b + 2H2 SO 4

(2.24)

Za vrijeme punjenja, dakle, elektrode i elektrolit vracaju se po svom kemijskom

sastavu u prvotno stanje, koje osigurava i prvotne naponske prilike (usporedite
kemijske jednadbe (2.23) i (2.24)).
Postoje jo tri pojma koja je korisno poznavati u radu s akumulatorima: kapacitet akumulatora, dobrota i korisnost.
Kapacitet akumulatora je umnoak struje i vremena u kojem tu struju akumulator moe davati. Oznacen je na izvedenim akumulatorima za nazivnu struju,
to znaci da se akumulator kapaciteta 90 Ah i nazivne struje 10 A, moe njome
opteretiti 9 sati.
Kapacitet ipak nije konstanta akumulatora nego ovisi o uvjetima eksploatacije.
Za struje manje od nazivnih, za intermitirajuci pogon, te pri viim temperaturama
kapacitet je veci. Za gornji primjer: strujom od 15 A isti akumulator ne bismo mogli
opteretiti 6 sati, nego manje. Omjer
=

Ah pr an j en j a
Ah pun j en j a
51

2. ISTOSMJERNA STRUJA
zove se dobrota akumulatora. Punjenje c e trebati vie ampersati nego to se
dobiva pri pranjenju, pa je kod olovnih akumulatora dobrota oko 0, 95.
S obzirom da se prilikom punjenja privodi vii napon na stezaljke akumulatora
nego to je napon pranjenja, energetski omjer koji se zove korisnost
=

Vpr an j en j a
Vpun j en j a

W h pr an j en j a
W h pun j en j a

bit c e manji od , te za olovne akumulatore iznosi oko 0, 80. Osim olovnih postoje i alkalijski eljezno-nikaljni (otporni na elektricne i mehanicke udarce), nikaljno-kadmijevi (najveca brzina punjenja), srebreno-cincani (mala teina i volumen) i drugi akumulatori.

2.10

J EDNOSTAVNI STRUJNI KRUG

Elektricni strujni krug nastaje povezivanjem elektricnog izvora s troilom. Vodljiva

veza izvora s troilom u elektroenergetici se naziva vod. Troilo c e primljenu energiju izvora u nacelu pretvarati u koristan rad. Jednostavni strujni krug sastoji se
dakle od tri osnovna dijela: elektricnog izvora, troila i dvoicnog voda (slika 2.14).
U elektricnom se izvoru djelovanjem neelektricne sile razdvajaju raznoimeni
naboji i povecava njihova potencijalna energija. To rezultira naponom na polovima
(stezaljkama) izvora c iji se najveci moguci iznos zove elektromotorna sila izvora i
najcece se oznacuje s E ili E M S.
I

I
+
RT

a) bez instrumenata

A
+
RT

b) s mjernim instrumentima

S LIKA 2.14: Jednostavni strujni krug

Ako se negativnoj stezaljki izvora pridjeli referentni potencijal iznosa 0, najveci

potencijal bit c e na pozitivnom (+) polu, a onda c e u smjeru struje potencijal opadati.
Iz elektrostatike je poznato (poglavlje 1, izraz 1.11) da gibanje naboja u prostoru
u kojem se elektricni potencijal tog naboja mijenja predstavlja rad (W = QV ). Neka
se pretpostavi da su svi otpori strujnog kruga izraeni otporom R. Dakako, na njemu
vrijedi Ohm-ov zakon: struja c e uz isti napon biti manja ako je otpor veci, i obratno.
52

Jednostavni strujni krug

Opcenito, u prirodi postoje dva temeljna zakona: zakon o ocuvanju energije i
zakon o ocuvanju materije (moglo bi se u nacelu govoriti o istom zakonu). Prvi
zakon izrice da je energija u izoliranom sustavu (nezavisnom od svoje okolice) uvijek konstantna. To znaci da je u idealnom slucaju energija koju daje izvor jednaka
energiji koja se dobiva u troilu:
E Q i = VT Q T

(2.25)

Prema drugom zakonu kolicina je naboja (materije) u izoliranom sustavu takoder

konstantna, a to znaci da je kolicina naboja koja iz izvora ode jednaka kolicini

naboja koja kroz troilo prode
i natrag se u izvor vrati (Q i = Q T ). Buduci da na
otporu troila vrijedi Ohm-ov zakon (VT = I R T ), gornji izraz (2.25) sad izgleda:
E = I RT
Iz dobivenog rezultata moe se zakljuciti sljedece:
1. Napon VT na R (tzv. pad napona na troilu), jednak je elektromotornoj sili
izvora:
E = VT
2. Struja koja u jednostavnom strujnom krugu tece ovisi o naponu izvora i otporu kruga:
E
(2.26)
I=
RT
3. Jakost struje jednaka je u svakom dijelu jednostavnog strujnog kruga, samo
je smjer s obzirom na stezaljke u izvoru od - prema + polu, a kroz vanjski
strujni krug od + pola prema - polu.
Svi navedeni zakljucci mogu se provjeriti spajanjem mjernih instrumenata (slika
2.14 b).
Jakost struje mjeri se ampermetrom. Ampermetar se u strujni krug prikljucuje
serijski (prekidom vodica i spajanjem instrumenta na prekinute prikljucke). Da bi
to manje utjecao na prilike u krugu, zahtijeva se da mu je otpor to manji.
Iznos napona mjeri se voltmetrom. Voltmetar mjeri razliku potencijala izmedu

dviju tocaka. Zato se prikljucuje paralelno izvoru ili troilu c iji napon elimo mjeriti. Da bi to manje utjecao na prilike u krugu, zahtijeva se da mu je otpor to
veci. Veliki otpor instrumenta paralelno spojenog manjem otporu troila ne mijenja znacajno ukupni otpor paralelnog spoja.
U realnom strujnom krugu pojave su neto sloenije u odnosu na opisani. Prije
svega elektricni izvor ima svoje gubitke, pa dovedena energija (mehanicka, kemijska, magnetska i sl.) nije jednaka odvedenoj elektricnoj energiji. Nadalje, realni
izvor nema na svojim stezaljkama isti napon kad mu se prikljuci troilo i kad je
neopterecen. Realno ponaanje takva izvora moe se prikazati dijagramom kao na
slici 2.15.
Da bi se takvo ponaanje uzelo u obzir, pretpostavlja se da u svakom realnom
izvoru postoji stanoviti otpor R u na kojem dolazi do pada napona, pa se u slucaju
53

2. ISTOSMJERNA STRUJA
V

I
S LIKA 2.15: Vanjska karakteristika realnog izvora napona

prikljucenog troila na vanjskim stezaljkama izvora pojavljuje napon jednak elektromotornoj sili umanjenoj za taj pad napona. Zato se u realnom izvoru uz simbol
elektromotorne sile E crta i otpor R u , koji se zove unutarnji ili nutarnji otpor izvora
(slika 2.16).
Nadalje, vod ima svoj elektricni otpor (oznacuje se najcece s R v ), koji treba
uzeti u obzir, ako nije zanemariv prema otporu troila.
U novim okolnostima struja I vie nece zadovoljavati izraz (2.26) vec c e biti
manja (zbog dodanih otpora izvora i otpora voda). Zbog manje struje je i napon
na troilu VT takoder
manji od napona izvora E .
I

1
2 RV

Ru

+
E

RT

1
2 RV

S LIKA 2.16: Realni jednostavni strujni krug

Dakako, u praksi se ni troilu dovedena elektricna energija ne pretvara potpuno

u koristan rad. Sve tehnicke tvorevine rade s nekim stupnjem iskoritenja, tj. korisni, dobiveni ucinak manji je od uloene energije.

2.11

S LOENI STRUJNI KRUG

Zadatak rjeavanja elektricne mree je potpuno odrediti struje u svim granama (po
velicini i smjeru) i razlike potencijala izmedu
c vorova. Svaki elektricni element (otpornik, kondenzator, izvor,. . . ) predocen je u elektrickoj mrei s vlastitom granom
54

Sloeni strujni krug

i to obicno sa svojim simbolom, oznakom i iznosom fizikalne velicine koju predstavlja. Za rjeavanje elektricne mree razvijene su brojne metode (metoda napona
c vorova, metoda konturnih struja, metoda superpozicije, razlicite transfiguracije i
slicno), te izvedeni brojni teoremi koji pomau u analizi elektricnih mrea (Thevenen-ov teorem, Norton-ov teorem, Millman-ov teorem i drugi). Treba naglasiti da
sve metode i teoremi samo doprinose brzini i lakoci rjeavanja naponsko-strujnih
prilika u mrei, a da se temelji rjeavanja uvijek nalaze u Ohm-ovu zakonu i Kirchhoff -ovim zakonima.
U postupku rjevanja mree treba najprije utvrditi to je zadano, a koje se nepoznanice trae, te postaviti primjenom I. i II. Kirchhoff-ova zakona, toliko nezavisnih
jednadbi koliko ima nepoznanica. Primjena I. Kirchoff-ova zakona na c vorove,
razmjerno je jednostavna, ako se na pocetku definiraju smjerovi struja po granama.
U primjeni II. Kirchhoff-ova zakona treba biti pozorniji jer treba posebno voditi
racuna o strujama koje teku kroz iste grane koje pripadajaju razlicitim petljama.
Tako na primjer za izdvojenu petlju u nekoj sloenoj mrei, kao na slici 2.17 da
bi se primijenio II. Kirchhoff-ov zakon potrebno je:
1. Definirati smjer obilaenja petlje. Po volji moemo odabrati u smjeru (kao na
slici, crtkano) ili suprotno od smjera kazaljke na satu.
2. Uociti smjer djelovanja izvora elektromotorne sile. Smjer je onaj koji se dobiva kretanjem kroz izvor od negativne prema pozitivnoj stezaljki.
3. Po volji odabrati smjerove struja u pojedinoj grani.
4. Primijeniti II. Kirchhoff-ov zakon.

E1

I3
R3

R1
I1

I2

R2

E2

S LIKA 2.17: Primjer primjene II. Kirchhoff-ova zakona u petlji elektricne mree

Ako se smjer djelovanja E M S podudara sa smjerom obilaenja, onda se ta E M S

u jednadbi uzima s pozitivnim predznakom. Ako se smjer struje I kroz otpornik
R podudara sa smjerom obilaenja, onda se pad napona I R uzima s pozitivnim
predznakom. Za shemu na slici 2.17 vrijedi:
E 1 E 2 = I 1 R1 I 2 R2 + I 3 R3
55

2. ISTOSMJERNA STRUJA
Na koncu treba osmisliti predznake dobivenih rezultata. Naime, ukoliko je numericki rezultat za pojedinu struju negativan, znaci da joj je stvaran smjer suprotan
pretpostavljenom.
Primjer:

Na slici 2.18 prikazan je jedan sloen strujni krug:

I

I1
R1

I2
R2

+
R3

E1

E2

S LIKA 2.18: Sloeni strujni krug

Zadane su vrijednosti otpora R 1 , R 2 i R, te naponskih izvora E 1 i E 2 . Treba

izracunati struje po granama.
Prvo se ucrtaju i oznace struje po granama (proizvoljnog smjera). Zatim treba
postaviti 3 nezavisne jednadbe (3 nepoznanice) koristeci Kirchhoff-ove zakone.
Iako postoje 2 c vora, I. Kirchhoff-ov zakon primjenjuje se na samo jednom, jer je za
drugi c vor jednadba ista. Od 3 moguce petlje za primjenu II. Kirchhoff-ova zakona
jedna je zavisna, dakle treba postaviit jednadbe za dvije petlje.
Vodeci racuna o prethodnom naputku mogu se napisati tri jednadbe:
I1 + I2 I = 0
I 1 R1 I 2 R2 = E 1 E 2
I 2 R2 + I R = E 2

Jednadbe su napisane tako da se uoci mogucnost matricnog rjeavanja. Te

jednadbe za poznate vrijednosti otpora R, R 1 i R 2 , te naponskih izvora E 1 i E 2 ,
daju rjeenja za struje I , I 1 i I 2 .

2.12

R EALNI NAPONSKI IZVORI

Kako je vec opisano, realni naponski izvor predocuje se (slika 2.19) serijskim spojem idealnog naponskog izvora elektromotorne sile E i nutarnjeg otpora Ru.
56

Realni naponski izvori

IZVOR
Ru
RT
E

S LIKA 2.19: Realni naponski izvor

Prikljuci li se na izvor troilo otpora R T , strujnim krugom c e poteci struja I c ija

jakost iznosi (uz zanemarenje otpora voda, tj. uz pretpostavku R v = 0):
I=

E
Ru + RT

(2.27)

(Ekvivalentna pretpostavka bila bi da su svi otpori izvan izvora obuhvaceni s R T ).

Odavde je:
E = I Ru + I RT

(2.28)

Napon V (V = I R T ) koji se moe mjeriti na stezaljkama izvora je prema gornjem izrazu (2.28) jednak:
V = E I Ru

(2.29)

dakle, napon idealnog izvora elektromotorne sile E umanjen za pad napona na

nutarnjem otporu.

2.12.1

VANJSKA KARAKTERISTIKA REALNIH IZVORA

Izraz (2.29) vrlo je znacajan i u obliku V = f (I ). Njegov graficki prikaz vec je dan
slikom 2.15, a ovdje se daje detaljnija analiza. Prva vana tocka vanjske karakteristike nalazi se pri I = 0, dakle otvorenom strujnom krugu (to odgovaa slucaju
R T = . Iz (2.29) slijedi da je napon na stezaljkama V jednak E . Takvo stanje kruga
i izvora naziva se prazni hod. U grafickom prikazu tocka praznog hoda je na osi V
u vrijednosti E .
Druga ekstremna tocka vanjske karakteristike nastupa za R T = 0 i naziva se
kratki spoj izvora, jer se postie kad se stezaljke izvora spoje bez otpora.
Ako je R T = 0, iz izraza (2.27) slijedi
I=

E
= Ik
Ru
57

2. ISTOSMJERNA STRUJA
koja se naziva struja kratkog spoja.
Struja I k redovito je mnogo puta veca od nazivne, pa je kratki spoj izvora nepoeljan za izvor i vodice, jer ih moe otetiti. U grafickom prikazu tocka kratkog spoja
je na sjecitu karakteristike s osi I u vrijednosti I k . Graficki prikaz vanjske karakteristike daje slika 2.15. Vrijedi uociti kako je izraz (2.29) linearna funkcija V = f (I ):
V = R u I + E
to graficki predstavlja pravac s odsjeckom E na ordinati i nagibom R u .
Karakteristika jasno predocuje da povecanjem struje iz izvora I opada napon
stezaljki V . Primjerice, za radnu tocku P pri struji I , napon na stezaljkama izvora
je V , a pad napona na nutarnjem otporu I R u . Zbroj napona V i pada napona na
nutarnjem otporu uvijek mora biti jednako E . Strmina vanjske karakteristike ovisi
o kutu c iji je tangens jednak R u .
R T0 > R T

V [V ]

V [V ]
RT

RT
E

P0

V0
V

V
V0
P0

IK

I [A]

I0 I

I K0

S LIKA 2.20: Vanjska karakteristika realnih izvora

U isti koordinatni sustav V I moe se ucrtati i V I karakteristika otpora R T

(V = R T I ). Otpor R T jednak je tangensu kuta . Radna tocka P (par vrijednosti
V, I ) bit c e u sjecitu karakteristika. Lako se prate promjene: kad raste R T povecava
se kut , kad raste R u povecava se kut . Kad se mijenja E , vanjska karakteristika
pomice se paralelno samoj sebi.
U idealnom naponskom izvoru, u kojem bi bio R u = 0 vanjska karakteristika bio
bi horizontalan pravac u tocki E ( = 0), pa bi napon V bio stalan za sva opterecenja
(V = E ), a struja kratkog spoja bila bi I k = .

2.12.2

S POJEVI ELEKTRI CNIH

IZVORA

U slucaju da jedan izvor nema dovoljan napon ili ne moe dati dovoljnu struju
troilu, koriste se razliciti spojevi vie elektricnih izvora.
58

IK

I [A]

Realni naponski izvori

Serijski spoj dvaju ili vie izvora ostvaruje se nizom izvora tako da stezaljku
jednog izvora spojimo sa stezaljkom drugog, pa slobodne stezaljke krajnjih izvora
postaju stezaljke novodobivenog izvora. Kod ovakvog spajanja imamo dakako dvije
mogucnosti, to je za dva izvora prikazano na slici 2.21.

E1
+

R u1

E1
+

R u1

E2
+

E2
+

R u2

R u2

S LIKA 2.21: Serijski spoj realnih elektricnih izvora

U prvom slucaju (slika 2.21 a) ukupni napon E AB = E 1 + E 2 , a u drugom, tzv.

protuspoju (slika 2.21 b) E AB = E 1 E 2 . Spoji li se novi izvor u strujni krug, kroz
njega c e poteci ista struja kao kroz prikljuceno troilo. Stoga treba voditi racuna o
nazivnim (pretpostavljenim) strujama pojedinih izvora od kojih je novi izvor sastavljen, te spoj izvora koristiti samo za takva troila koja nece uzimati struju vecu
od najmanje pojedinacne nazivne struje. Poopcenje na vie serijski spojenih izvora
analogno je prije opisanom spoju. Ukupni napon E bit c e jednak zbroju napona pojedinacnih izvora uz odgovarajuci polaritet (negativan za protuspoj), a struja kroz
svaki izvor bit c e ista:
E=

n
X

Ei

I1 = I2 = . . . = I

i =1

P
Novodobiveni izvor ima ekvivalentan nutarnji otpor R u = ni=1 R ui .
Ako se troilo otpora R T prikljuci u krug s vie serijski spojenih izvora, onda c e
struja I teci kroz otpor i sve izvore u iznosu:
I=

E1 + E2 + . . . + En
R1 + R2 + . . . + Rn + RT

(2.30)

s odgovarajucim predznakom elektromotorne sile svakog pojedinacnog izvora.

Spojimo li izvore jednakih elektromotornih sila E i nutarnjeg otpora R u gornja
jednadba (2.30) postaje:
I=

n E
n Ru + RT

Kod paralelnog spoja dvaju izvora imamo takoder

dvije mogucnosti, kako je
prikazano slikom 2.22.
Iz prakticnih se razloga nikad ne koristi protuspoj (slika 2.22 b)), osim pogrekom,
jer donosi nepotreban gubitak energije.
59

2. ISTOSMJERNA STRUJA
E1
+

R u1

E1
+

+
B

I
E2
+

R u2

I
E2
+

+
E1
+

R u1

E2
+

R u2

R u1

R u2

RT

S LIKA 2.22: Paralelni spoj realnih naponskih izvora

Izvor c e u praznom hodu za slucaj na slici 2.22 a) na svojim stezaljkama imati

napon E jednak:
E AB = E 1 I R u1
pa kako je:
I=

E1 E2
R u1 + R u2

slijedi:
E AB = E 1

(E 1 E 2 ) R u1
R u1 + R u2

(2.31)

Ako su E 1 i E 2 jednaki, iz izraza (2.31) slijedi E AB = E 1 = E 2 , to se u nacelu od

takva izvora i trai. Ako naponi nisu jednaki, onda u samim izvorima tece stalna
struja, koja moe biti i veca od nominalne pojedinog izvora, pa tako unititi sam
izvor.
Razlog uporabe paralelnog spoja dvaju ili vie izvora je u struji koju taj izvor
moe dati troilu. S obzirom da se radi o dvije ili vie grana spojenih u jednu tocku,
po I. Kirchhoff-ovu zakonu slijedi da c e takav izvor dati ukupnu struju jednaku
zbroju svih struja pojedinih grana u toj tocki (slika 2.22 c). Treba uociti da na jakost
struje pojedine grane u slucaju istih elektromotornih sila presudnu ulogu ima nutarnji otpor pojedinog izvora.
Paralelni spoj izvora omogucuje dakle, uz isti napon, vecu struju za troilo:
60

Mjerenje struje, napona i otpora

E=

n
X

Ii

E1 = E2 = . . . = E

i =1

Pri paralelnom spajanju n jednakih izvora, jednake elektromotorne sile E i jednakih nutarnjih otpora R u struja kroz troilo bit c e jednaka:
I=

2.13

E
Ru
+ RT
n

M JERENJE STRUJE , NAPONA I OTPORA

Mjerni se instrumenti spajaju u strujni krug radi mjerenja eljenih velicina: struje,
napona, otpora, snage. Spajanje bilo kojeg realnog instrumenta (ima konacni otpor) u strujni krug mijenja prilike u krugu. Tako c e ampermetar sa svojim otporom
R i A utjecati da se, na primjer, struja u jednostavnom strujnom krugu (slika 2.23 a)
smanji, jer se ukupni otpor zbog instrumenta povecava (serijski spoj otpornika).
Ri A
I
Ru
+
E

A
+

Ru
+

RT
E

I Ii
+
RT

R iV

S LIKA 2.23: Pojedinacno mjerenje u jednostavnom strujnom krugu

Dakako, pritom c e na ampermetru postojati pad napona (I R i A ), pa c e i napon

na troilu biti manji s obzirom na prilike bez ampermetra. To je identicno razmatranju da je uz manji I i pad napona na troilu (I R T ) takoder
manji. Zato se zahtijeva da otpor ampermetra bude to manji (idealno: jednak nuli) u odnosu na otpor
troila.
Slicno razmatranje vrijedi i za voltmetar (slika 2.23 b), za koji se s obzirom na
njegovo paralelno spajanje trai da otpor bude jako velik (idealno: beskonacan).
Samo beskonacno velik otpor spojen paralelno troilu ne mijenja prilike.
Ukoliko se mjerenja vie elektricnih velicina izvode istodobno, potrebno je primijeniti takve nacine spajanja, pri kojima se pogreke zbog instrumenata mogu zanemariti. Ako je pogreka ipak prevelika, onda je potrebna analiticka korekcija. Odabir ispravnog spoja ovisi o zahtjevu koji se na mjerenje postavlja.
Neka se ampermetar i voltmetar spoje u strujni krug kao na slici 2.24. Prvi nacin
spajanja (slika 2.24 a) koristi se za mjerenje napona izvora i struje koja tece kroz
61

2. ISTOSMJERNA STRUJA
troilo. (Struja kroz troilo jednaka je struji izvora umanjenoj za iznos struje koja
tece kroz voltmetar).

Ri A

Ri A

Ru
+

Ru
+
V

+
R iV

RT

V
E

a) struje troila i napona izvora

+
R iV

RT

b) struje izvora i napona troila

S LIKA 2.24: Istodobno mjerenje

Ovim se spojem ne bi mogao tocno mjeriti napon na troilu, jer voltmetar istodobno mjeri i pad napona na troilu i pad napona na ampermetru. Zato se za
mjerenje napona na troilu koristi spoj prikazan na slici 2.24 b). U tom pak slucaju
ampermetar mjeri struju koju daje izvor, a koja (zbog konacnog otpora voltmetra)
ne tece c itava kroz troilo.
Za mjerenje otpora najcece se koriste tri nacina: V/I metoda, ommetar i Wheatstone-ov most. Prvi nacin, temeljen na Ohm-ovu zakonu, sasvim je jednostavan:
nepoznati otpor jednak je kvocijentu izmjerenog napona i struje.

2.13.1

M JERNI INSTRUMENTI :

VOLTMETAR , AMPERMETAR , OMMETAR

Postoje razlicite izvedbe mjernih instrumenata, temeljene na razlicitim fizikalnim

efektima, a ovdje se prikazuje samo izvedba vrlo poznatog i c esto koritenog instrumenta s pomicnim svitkom i permanentnim magnetom.
Ako kroz svitak smjeten unutar polova permanentnog magneta (kao na slici
2.25) prolazi struja, na svitak djeluje moment (u poglavlju o magnetizmu bit c e
to objanjeno) koji uzrokuje otklon kazaljke instrumenta. Veca jakost struje daje
veci moment, a veci moment veci otklon. Protumoment djelovanju elektricnog
momenta ostvaruje se s pomocu spiralne mehanicke opruge. Ovakvi instrumenti,
dakle, mjerila su jakosti istosmjerne struje (ampermetar). Medutim,
posredno ih

koristimo i za mjerenje napona (voltmetar) i za mjerenje otpora (ommetar).

Uz otpor instrumenta R i A (to je otpor ice svitka), jo je vano poznavati jakost
struje I i kod koje kazaljka pokazuje puni otklon. Ako je na primjer otpor instrumenta R i A = 50 , a I i = 2 mA, to znaci da instrument moe mjeriti struju do 2 mA,
a napon do Vi = R i A I i = 0, 1 V.
62

Mjerenje struje, napona i otpora

Kako mjeriti vece napone i struje? Proirenje mjernog podrucja instrumenta ostvaruje se prikladnim dodavanjem otpornika. Za mjerenje viih napona otpornike
treba spajati serijski sa Ri v, a za mjerenje vecih struja - paralelno.

S LIKA 2.25: Instrument s pomicnim svitkom i permanentnim magnetom

Slika 2.26 prikazuje proirenje mjernog podrucja voltmetra dodavanjem serijskog otpora R s .
Napon koji voltmetar mjeri pri punom otklonu je:
V = I i (R i v + R s )

(2.32)

Potrebno je, dakle, prema izrazu 2.32, otpornik R s dimenzionirati kao:

Rs =

V I i R i v V Vi
=
Ii
Ii

(2.33)

VOLTMETAR
R iV
+

RS

Ii
+

S LIKA 2.26: Proirenje mjernog podrucja voltmetra

Iz izraza (2.33) uz V Vi (V puno vece od Vi ) slijedi:

63

2. ISTOSMJERNA STRUJA

V
Rs
=
Ii
Za mjerenje vecih struja od I i (proirenje mjernog podrucja ampermetra) svitku
treba paralelno spojiti otpornik R p (slika 2.27), koji se naziva shunt (citaj: ent), pa
vrijedi:
(I I i ) R p = I i R i A
odnosno:
Rp =

I i Ri A
Vi
=
I Ii
I Ii

(2.34)

Uz I I i gornji izraz (2.34) postaje:

Rp
=

Vi
I

Dok je kod mjerenja napona V bilo nuno da otpornik R s ima vecu vrijednost
od R i v priblino onoliko puta koliko puta je V vece od Vi , kako bi na sebe preuzeo
veci dio mjerenog napona,
AMPERMETAR
Ri A

Ii

I Ii
+
I

RP

S LIKA 2.27: Proirenje mjernog podrucja ampermetra

kod mjerenja struje (paralelnog spoja) R p je toliko puta manji od R i A koliko je

priblino eljena struja I puta veca od struje instrumenta I i (R p /R i A I i /I ).
Ampermetar se moe upotrijebiti i za mjerenje elektricnih otpora, uz stanovite
prilagodbe, kako je to prikazano na slici 2.28, c ime se dobiva ommetar. Prikljuci
li se na stezaljke A i B otpornik nepoznatog otpora R x struja koju c e ampermetar
pokazivati bit c e odredena
izrazom:

I=
64

E
R u + R i A + R r eg + R x

Mjerenje struje, napona i otpora

a nepoznata vrijednost otpornika R x je:
Rx =

E
(R u + R i A + R r eg )
I

A + Rx

I
Ri A

+
R r eg

A
+
+

Ru

S LIKA 2.28: Nadomjesna shema ommmetra

Struja ima najvecu vrijednost (kazaljka pokazuje maksimalni otklon), kad su

stezaljke ommetra AB kratko spojene (R x = 0). Za prekid izmedu
stezaljki (R x = )
struja u strujnom krugu ne tece, pa je otklon kazaljke nula. Za vrijednosti otpora
R x izmedu
tih krajnjih vrijednosti i otklon kazaljke bit c e odgovarajuci. To znaci
da je skala ommetra oznacena tako da za otklon pri struji 0 ima oznaku , a za
struju punog otklona oznaku 0. Izmedu
tih dviju oznaka raspodijeljene su ostale
vrijednosti (slika 2.13.1).

5 3
100 20 10
1000

S LIKA 2.29: Skala ommetra

Umjeravanje (badarenje) ommetra prije svakog mjerenja izvodi se tako da se

stezaljke AB kratko spoje, a sa R r eg namjesti se otklon kazaljke na oznaku 0 (R AB =
0). Takvim nacinom eliminira se utjecaj promjene napona izvora na mjerni rezultat
(npr. zbog starenja baterije).

2.14

R AD I SNAGA ISTOSMJERNE STRUJE

65

2. ISTOSMJERNA STRUJA
O energiji naboja u gibanju vec je bilo govora u elektrostatici (poglavlje 1.) i jednostavnom strujnom krugu (potpoglavlje 2.10). S obzirom da je struja naboj koji se u
vremenu giba (Q = I ), izraz za rad tj. energiju naboja: W = Q V moe se pisati kao:
W =V I t

[J ]

(2.35)

Jedinica za rad je J (joul). Izraena pomocu osnovnih jedinica velicina s desne

strane izraza (2.35) ona je jednaka. V As (volt - amper- sekunda) ili W s (vatsekunda).
Primjenjen na otpor R uz koritenje Ohm-ovog zakona, izraz (2.35) moe se
pisati na jo dva nacina:
W = I2 R t
i
W=

V2
t
R

Isti se rad moe obaviti u duem ili kracem vremenu, to ovisi o snazi P koja se
definira kao :
P=

W
t

[W ]

(2.36)

Iz izraza (2.35) i (2.36) proizlazi da je jedinica za snagu V A (volt-amper). Ona se

krace zove vat i oznacuje sa W . Preko navedenih izraza (2.35) - (2.36) slijedi da je
snaga na otporniku:
P = V I = I2 R =

V2
R

Nazivna snaga troila (obicno oznacena na elektricnim troilima, na primjer 100

W arulja) je snaga za koju je troilo gradeno
i koja se ostvaruje pri naponu za koji je

prikljucak troila predviden

(nazivni napon). Treba uociti da stvarnu (trenutnu) vrijednost snage odreduje
otpor tog troila i trenutna vrijednost prikljucenog napona

ili struje koja kroz njega tece. Ono to troilo obicno trajno posjeduje jest njegov
otpor (premda je u praksi uslijed vanjskih utjecaja: starenja, temperature, vlage,
necistoce i sl., ipak promjenjiv).
Osim nazivne snage, za elektricne uredaje
zanimljiva je i njihova korisnost ili

stupanj djelovanja. Ukupna privedena energija Wu nije u troilu u potpunosti iskoritena. Ako je Wg gubitak energije, a W korisna energija, onda se korisnost nekog
uredaja
definira kao:

W
W
=
Wu W + W g

Korisnost se za slucaj istog vremena t moe izraziti i s pomocu omjera snaga (uz
iste oznake indeksa):
=
66

P
P + Pg

Appleti
Snaga se moe odrediti tako da se ampermetrom izmjeri struja, a voltmetrom
napon eljenog dijela strujnog kruga. Umnoak izmjerenih velicina daje snagu
izraenu u vatima. Po tom nacelu napravljeni su instrumenti, nazvani vatmetri, kojima je skala oznacena razmjerno umnoku mjerene struje i napona. Prilikom spajanja vatmetra potrebno je osobitu pozornost obratiti na ispravno spajanje strujnih
i naponskih stezaljki. Naponske stezaljke spajaju se paralelno mjerenom objektu
(kao voltmetar), a strujne serijski (kao ampermetar).
Za mjerenje elektricne energije koriste se elektricna brojila. Elektricna energija
je W = P t (iz izraza (2.36), pa su ti instrumenti zapravo modificirani vatmetri.
Faktor vremena t uzima se u obzir time to c e moment koji bi u vatmetru djelovao na otklon kazaljke instrumenta ovdje okretati okruglu plocicu spojenu na brojcanik instrumenta. Uz istu snagu, kroz due vrijeme, instrument c e registrirati
veci broj okretaja (vie c e se puta plocica okrenuti), a za vecu snagu, u istom vremenu, takoder
c e se registrirati veci broj okretaja (jer c e se plocica bre okretati).
S obzirom da je jedinica vremena u tim uredajima
sat, a jedinica snage kilovat

(1kW = 1000W ), ti se instrumenti jo zovu kilovatsatna brojila.

2.15

A PPLETI

2.15.1

O HMOV ZAKON

S LIKA 2.30: Ommetar

Pomocu klizaca mijenjamo :

RESISTANCE - vrijednost otpora od 2 do 10
VOLTAGE - vrijednost napona od 5 do 20 V
67

2. ISTOSMJERNA STRUJA
Ampermetar je prikljucen u strujni krug serijski sa otporom i mjeri struju koja
tece krugom. Ako povecavamo napon, povecavat c e se i struja, a smanjenjem napona,
smanjit c e se i struja. Povecanjem otpora, uz isti napon, struja se smanjuje, a smanjenjem otpora struja se povecava. Struja je razmjerna naponu i obrnuto razmjerna
otporu prema (2.9).
Neka se provjeri ova jednadba (Ohmov zakon) za R = 8 , V = 16V. Koliko je
I =?
I=

2.15.2

16V
V
=
= 2A
R
8

J EDNOSTAVNI STRUJNI KRUG

S LIKA 2.31: Jednostavni strujni krug

Strujni krug se sastoji od c etiri dijela:

Baterija - click-om na bateriju eljenog napona, moemo je "dovuci" u strujni krug,
Otpor - click-om moemo "dovuci" razlicite kombinacije otpornika u strujni
krug,
Sklopka - click-om na sklopku ukljucujemo i iskljucujemo strujni krug,
arulja - promatramo to se s njom dogada
za razlicite kombinacije napona
i ukupnog otpora, kada ukljucimo strujni krug.
Zakljucak:
Ako je otpor prevelik, kroz arulju tece premala struja, pa ona ne svijetli. Ako
je otpor premali, aruljom c e poteci prevelika struja, pa c e arulja pregorjeti (uz
ukljucene zvucnike, na racunalu se c uje prasak).
arulja svijetli samo kada je iznos otpora dvostruko manji od iznosa napona. To
znaci da je jakost struje potrebna da arulja svijetli 2A.
Moguce je pozvati applet tako da je jakost struje potrebna da arulje svijetli jednaka 3A.
68

Appleti

S LIKA 2.32: Jednostavni strujni krug - arulja svijetli punim sjajem

Zadatak je sloiti strujni krug tako da arulja svijetli. arulja c e svijetliti ako je
iznos napona tri puta veci od iznosa ekvivalentnog otpora.

2.15.3

M JERENJE NAPONA , STRUJE I SNAGE U STRUJNOM KRUGU

S LIKA 2.33: Mjerenje napona, struje i snage

Pomocu klizaca R mijenja se otpor u strujnom krugu s naponskim i strujnim

izvorom. Applet pokazuje serijsko ukljucivanje ampermetra i paralelno prikljucivanje voltmetra u strujni krug, te ocitavanje mjernog rezultata na zaslonu instrumenta. Kod toga je vano uociti i odrediti polaritet napona i struje.
Umnoak napona i struje odreduje
snagu, a snaga u vremenu elektricku en
ergiju.

2.15.4

M ULTIMETAR
69

2. ISTOSMJERNA STRUJA

S LIKA 2.34: Multimetar

S pomocu ovog applet-a moguce je razumjeti i nauciti (virtualno) mjerenje osnovnih elektricnih velicina (napon, struja, otpor) s idealnim i realnim instrumentom (R m - realni otpor instrumenta). Applet pokazuje nutarnju strukturu galvanometra i dodavanje odgovarajucih (engl. shunt) otpornika za proirivanje mjernog podrucja.

2.15.5

S ERIJSKI SPOJ OTPORA

Pomocu klizaca R 1 , R 2 i Vs podeavamo vrijednosti otpora serijski spojenih otpornika R 1 i R 2 (od 2 do 49 ) i napon naponskog izvora Vs (od 1 do 49 V ).
U krugu tece struja I , koja je proporcionalna naponu izvora Vs . Struju mjeri
ampermetar koji spojen serijski sa otporima R 1 i R 2 .
Prema (2.16) vrijednost ekvivalentnog (ukupnog) otpora jednaka je zbroju otpora R 1 i R 2 .

R uk = R 1 + R 2

2.15.6
70

PARALELNI SPOJ OTPORA

Appleti

S LIKA 2.35: Serijski spoj otpora

S LIKA 2.36: Paralelni spoj otpora

Pomocu klizaca R 1 , R 2 i I s pdeavamo vrijednosti otpora paralelno spojenih otpornika (od 2 do 99) i jakost struje strujnog izvora (od 1 do 19 A).
Voltmetar, koji je spojen paralelno strujnom izvoru (a time i otpornicima R 1 i
R 2 ) mjeri napon na strujnom izvoru i na otpornicima.
Ekvivalentni (ukupni otpor) racunamo prema jednadbi (2.19)
71

2. ISTOSMJERNA STRUJA

R uk =

2.15.7

R1 R2
R1 + R2

V = I R uk = I

R1 R2
R1 + R2

K IRCHHOFF - OVI ZAKONI

S LIKA 2.37: Kirchhoff-ovi zakoni

Pored izvora napona i otpornika u strujnom krugu napisane su njihove vrijednosti u voltima odnosno ohmima.
Click-om mia (lijevi click) ispod ili iznad napisane vrijednosti, smanjujemo ili
povecavamo te vrijednosti. Napon izvora moemo mijenjati od 10 do 10V, a otpore na otpornicima od 1 do 10.
Moguce je s pomocu mia dovuci vodic ili otpornik u strujni krug (prikazani su
s lijeve strane strujnog kruga) i smjestiti ih izmedu
tocaka A i C , B i D, C i E ili D i
F . Isto tako mogu se maknuti (izbrisati) iz strujnog kruga s pomocu brisala (engl.
eraser).
Iznad izvora strujnog kruga (u elipsi) upisana je jakost struje koju daje izvor.
U pravokutnicima mogu se ocitati vrijednosti napona izmedu
pojedinih tocaka
(V AC = VB D i VC E = VDF ).

72

Zadaci

2.16

Z ADACI

2.1
Odredite jakost elektricnog polja u bakrenom vodicu promjera 0, 5 mm kad
njime tece struja jakosti 0, 3 A.
Rjeenje: 26, 7 mV/m
2.2
Pri elektrolizi neke srebrne otopine izlucilo se za 3 sata 4, 55 g srebra. Kolika
je bila jakost struje pri elektrolizi?
Rjeenje: 0.377 A
2.3
Baterija od 6 jednakih paralelno spojenih c lanaka od kojih svaka ima elektromotornu silu E = 1, 5V, daje struju od 4 A troilu c iji otpor iznosi 0, 25.
a) nacrtajte elektricku shemu spoja,
b) koliki napon vlada na troilu,
c) koliki je unutranji otpor svakog c lanka,
d) za koju snagu mora biti gradeno
troilo,

e) koliki je iznos struje kratkog spoja baterije, a koliki pojedinog c lanka?

Rjeenje: b) 1 V

c) 0, 75

d) 4 W

e) 12 A, 2 A

2.4
Cetiri
jednaka istosmjerna izvora, spojena serijski imaju struju kratkog
spoja 1 A, a paralelno spojeni imaju napon praznog hoda 1 V.
a) nacrtajte shemu serijskog i paralelnog spoja i oznacite elemente,
b) koliki je napon praznog hoda E svakog pojedinacnog izvora,
c) koliki je unutarnji otpor serijski spojenih izvora,
d) koliki je unutarnji otpor svakog pojedinacnog izvora,
e) koliki je napon na stezaljkama serijski spojenih izvora ako je otpor tereta
2?
Rjeenje: a) - b) 1 V
2.5

c) 4

d) 1

e) 1, 333 V

Struja kratkog spoja izvora iznosi 120 A, a napon praznog hoda 2 V.

a) koliki je iznos struje kratkog spoja baterije sastavljene od 6 serijski spojenih izvora,
73

2. ISTOSMJERNA STRUJA
b) koliko c e iznositi struja kratkog spoja baterije sastavljene od 6 paralelno
spojenih izvora,
c) koliku snagu ima troilo otpora 2 prikljuceno na bateriju iz a)
d) koliki je faktor iskoristivosti spoja iz c),
e) koliku elektricnu energiju mora razviti baterija iz c) za 1 sat?
Rjeenje: a) 120 A b) 720 A

c) 65, 3 W

d) 0, 9523

e) 0, 0653 kWh

2.6
Izvoru s E = 36 V i nutarnjim otporom 2 prikljuci se troilo s oznakama 24
V, 15 W.
a) kolika struja tece troilom,
b) kolika se energija troi za 24 sata na troilu,
c) kolika je korisnost spoja (otpor vodova se zanemaruje),
d) kako se promijeni korisnost ako se unutranji otpor udvostruci,
e) kolika je u slucaju d)struja kratkog spoja izvora?
Rjeenje: a) 0, 891 A

b) 731, 8 Wh

c) 0, 95

d) 0, 906

e) 9 A

2.7
Na naponski izvor unutarnjeg otpora R u = 3 spojeno je naponsko djelilo
(potenciometar)otpora R = 100. Na izlaze treba spojiti arulju s oznakama 12 V,
36 W tako da svijetli punim sjajem.
a) nacrtajte elektricnu shemu spoja,
b) kolika struja tece kroz arulju,
c) kako je podeen klizni kontakt djelitelja napona, ako izvor daje struju
jakosti 3, 3 A,
d) kolika je elektromotorna sila izvora,
e) hoce li se struja iz izvora promijeniti ako arulju odspojimo i zato?
Rjeenje: a) -

2.8

b) 3 A

c) 60/40

d) 219, 9 V

e) da, struja smanjuje zbog

porasta ukupnog otpora

Sklop prema slici spojen je na izvor 12 V.

a) oznacite polaritete napona i smjerove struja,
b) koliku struju pokazuje idealni ampermetar, a koliki napon idealni voltmetar prema shemi,
c) na koju vrijednost se promijeni pokazivanje voltmetra, ako se R 2 odspoji?

74

Zadaci
Rjeenje: a) -

b) 0, 04 A, 8 V

c) 6 V

2.9
Deset galvanskih c lanaka elektromotornog napona 2 V spojeno je u dvije
paralelne grane s po pet serijski spojenih c lanaka. Vanjski otpor kruga je 4, a krugom tece struja 1, 5 A. Koliki je nutarnji otpor svakog c lanka? Nacrtajte shemu strujnog kruga.
Rjeenje: 1, 067
2.10
Koliku jakost ima struja koja tece tramvajskim motorom ako se kola mase
10 tona pokrenu iz stanja mirovanja i nakon 20 s postignu brzinu 36 km/h? Motor
je prikljucen na napon 600 V. Faktor trenja je 0, 02.
Rjeenje: 58 A

75

MAGNETIZAM

P OGLAVLJE

Magnetizam opisuje i objanjava pojave koje nastaju u prostoru oko trajnih magneta i gibljivih elektricnih naboja. Djelovanje gibljivog naboja u prostoru tumaci se
magnetskim poljem koje svaki gibljivi naboj stvara u svom okoliu.

3.1

M AGNETSKO POLJE

Proucavanje magnetizma povijesno je prethodilo proucavanju elektricnih pojava

i temeljilo se na uocavanju i mjerenju sila uzrokovanih permanentnim (trajnim)
magnetima koji se u prirodi nalaze najcece u rudama eljeza, nikla i kobalta. Magnetizam je i dobio ime od minerala eljeznog oksida - magnetita.
Magnetsko djelovanje koncentrirano je na suprotnim krajevima magneta, koji
se nazivaju sjeverni i juni pol. Istoimeni polovi medusobno
se odbijaju, a raznoimeni

privlace. Njihova imena preuzeta su iz zemljovidne orijentacije. Naime, zemaljska

kugla, kao veliki prirodni magnet usmjerava sobodne magnetizirane igle u pravcu
sjever-jug, jer takoder
ima svoje magnetske polove nedaleko geografskih polova.
Pol magnetske igle usmjeren na sjeverni geografski pol nazvan je sjevernim polom
magneta (N), a suprotan junim polom (S).
Djelovanje bilo kojeg pola magneta na sitne c estice eljezne piljevine stvara geometrijske oblike slicne silnicama elektricnog polja. Sve to vodi na izravnu povezanost magnetizma i elektriciteta, no postoje i bitne razlike.

Cinjenica
je da se pol magneta nikad ne pojavljuje samostalno. Ako se magnetski tap presijece na polovici, ne dobiva se na jednoj polovici sjeverni, a na drugoj
juni pol,vec svaka polovica postaje magnet koji sadri oba svoja na svojim zavrecima. To temeljno iskustvo ukazuje da ne postoji neki "magnetski naboj", vec je pojava magneta prouzrokovana na drugi nacin.
Godine 1820. H.C. rsted je otkrio da se u okoliu vodica kroz koji tece elektricna struja stvara magnetsko polje. Tako je nadena
veza izmedu

magnetizma
i elektriciteta, postavljena je hipoteza o elementarnim strujama u molekulama i
atomima po kojoj se objanjava postojanje permanentnog magneta. Zbog mogucnosti stvaranja magnetskih polja s pomocu elektricne struje i dodatnih elektromag77

3. MAGNETIZAM
netskih pojava nastalih njihovom promjenom, to je otkrice dobilo veliku vrijednost
u praksi.
Elektricna struja proizvodi dakle oko sebe magnetsko polje. Njegovo postojanje
moe se ustvrditi uocavanjem i mjerenjem sile na (male) magnete u blizini vodica
kojim elektricna struja tece (slika 3.1 a). Magnetsko polje je polje sila, pa se slicno

kao elektricno, moe prikazati linijama polja ili silnicama. Cestice

eljezne piljevine
u ravnini okomitoj na vodic poredat c e se upravo po takvim linijama (slika 3.1 b).
I

a)

b)

S LIKA 3.1: Magnetsko polje oko vodica kojim tece struja

Povezanost magnetskog polja i elektricne struje nudi zgodnu mogucnost da se

osnovne velicine magnetskog polja upoznaju upravo na primjeru najjednostavnijeg polja koje u svojem okoliu stvara ravni, strujom protjecani, vodic. U koritenju
efekata magnetskih polja u praksi, polja koja su nastala protjecanjem struje daleko
su vanija i c eca od onih koja su nastala djelovanjem trajnih magneta.
Smjer magnetskog polja dogovorno je definiran smjerom sjevernog pola magnetske igle. Smjer odgovara smjeru vrtnje desnog vijka, ako je smjer struje u pravcu
pomicanja vijka du njegove osi. Promjenom smjera struje mijenja se i smjer magnetskog polja. Jakost magnetskog polja koja se oznacava s H veca je to je struja
veca (npr. dvaput jaca struja daje dvaput jace magnetsko polje). Nadalje, jakost
polja pada s udaljenosti od vodica (npr. u dvostrukoj udaljenosti je polje dvostruko
slabije). Tako su se potpuno neocekivano povezala dva dotada potpuno odijeljena podrucja: magnetizam i optika. Kasnije se ta veza teorijski i eksperimentalno
dokazala (Maxwell, Herz).

3.2

Z AKON PROTJECANJA

Temeljni zakon odnosa magnetskih polja i struja koje proizvode polje dan je s relacijom:
I
l

78

H dl = I

(3.1)

Zakon protjecanja
koja se naziva zakon protjecanja ili Amperov zakon. Po tom zakonu integral sklarnih
umnoaka jakosti polja koje na djelicu puta djeluje i infinitezimalne duljine tog
djelica puta po zatvorenoj krivulji l jednak je zbroju struja koje krivulja obuhvaca.

I2

I3

I5

I4

I1

l1
b

a
Hl

l2

t
l3

S LIKA 3.2: Primjer uz zakon protjecanja

Za slucaj na slici 3.2 primjena zakona protjecanja daje:

P
- za krivulju l 1 : I = I 1 I 2 I 3 + I 4
P
- za krivulju l 2 : I = I 3 + I 4
P
- za krivulju l 3 : I = 0
Dobro je uociti da c e u slucaju istih jakosti struja I 3 i I 4 za krivulju l 2 rezultat
biti jednak nuli. Magnetski ucinak koji je stalan pratilac elektricne struje ne moe
se izbjeci, ali se dakle, moe ponititi.
Struja I 5 koja nije obuhvacena krivuljama ne utjece na vrijednost linijskog integrala u navedenim slucajima.
Po analogiji s elektrostatikom, umnoak H l odgovarao bi magnetskom potencijalu Vm .

3.2.1

M AGNETSKO POLJE RAVNOG VODI CA

Primijeni li se zakon protjecanja (3.1) na ravni vodic kojim tece struja jakosti I , za
magnetsko polje na koncentricnim krunicama (silnicama) oko vodica (slika 3.2.1)
vrijedi:
I

H dl = I
(3.2)
l

Razlono je pretpostaviti da je na svim tockama koncentricne krunice s polumjerom r jakost polja H jednakog iznosa, pa uz:
I
d l = l = 2 r
79

3. MAGNETIZAM
slijedi:
I
I
=
[A/m]
(3.3)
l
2 r
Jakost magnetskog polja opada dakle, obrnuto razmjerno s udaljenocu od osi
vodica.
H=

I
r

S LIKA 3.3: Magnetsko polje ravnog vodica kroz koji tece struja

Magnetsko polje ne nastaje samo u okoliu vodica protjecanog strujom I , nego

i u njemu samome. Nakon primjene zakona protjecanja na koncentricnoj krunici
polumjera r unutar vodica (u kojoj tece struja jakosti I 0 , to je dio ukupne jakosti
I ), slijedi da je jakost magnetskog polja u vodicu krunog presjeka i polumjera R za
r R jednaka:
I0
I
=
r
2 r 2 R 2
Kako promjena jakosti polja H ovisi o udaljenosti r od osi vodica prikazuje slika
3.4 za nekoliko vrijednosti jakosti struja.
Ako se od vodica kroz koji tece struja nacini zatvorena petlja (ili zavoj), onda c e
sve silnice prolaziti kroz povrinu koju zavoj okruuje (slika 3.2.1 a) i b) ).
Dobiveno magnetsko polje potpuno se podudara s magnetskim poljem kratkog
magneta u obliku valjka (slika 3.2.1 c). Nizanjem vie magnetskih valjaka s istim
smjerom polja dobio bi se snaniji magnet (slika 3.2.1 a)), to je ekvivalentno povezivanju vie zavoja u tzv. svitak ili zavojnicu (slika 3.2.1 b)). Buduci da je magnetsko
polje i ovdje identicno, svitak protjecan strujom se zove jo i elektromagnet.
Umnoak broja zavoja i struje koja kroz njih tece zove se magnetska uzbuda ili
magnetomotorna sila (M M S) i c esto se izraava u Az (amper-zavojima) kako bi se
istaknulo znacenje broja zavoja (a ne samo jakosti struje) u stvaranju magnetskog
polja.
H=

3.3

M AGNETSKE VELI CINE

Magnetske silnice (silnica = linija sile) koje se prikazuju linijama koje izlaze iz sjevernog pola (slika 3.2.1) (elektro)magneta i zavravaju na junom, uvijek se nasta80

Magnetske velicine

S LIKA 3.4: Ovisnost H=f(r) ravnog vodica kroz koji tece struja

S LIKA 3.5: Magnetsko polje ravnog vodica

vljaju kroz tijelo (elektro)magneta od junog do sjevernog pola. Magnetske silnice

su dakle zatvorene linije. Skup svih silnica naziva se magnetski tok i oznacuje simbolom . Jace magnetsko polje ima veci tok nego slabije polje. Jedinica magnetskog toka mjeri se u W b (Weber).
Gustoca toka B izraava broj magnetskih silnica po jedinici povrine A okomite
na smjer magnetskog toka:
B=

[T ]

(3.4)

Jedinica gustoce toka je T (Tesla).

Elektromagnetski utjecaj jednog tijela na drugo bez njihova fizickog dodira, u
smislu promjene elektricnog ili magnetskog stanja tijela na koji se djeluje, zove se
81

3. MAGNETIZAM

S LIKA 3.6: Magnetsko polje zavojnice

indukcija. Na primjer, permanentni magnet inducira nemagnetizirano eljezo da i

ono postane magnet (slika 3.3).
Naime, molekularni magneti (tzv. magnetske domene ili magnetski dipoli) u
eljeznom uzorku djelovanjem magnetskog polja permanentnog magneta usmjeravaaju se iz svog dotad slucajnog rasporeda tako, da sjeverni pol permanentnog
magneta privuce juni pol molekularnih magneta uzorka.

Permanentni
magnet
eljezni uzorak

S LIKA 3.7: Magnetiziranje eljeza s pomocu indukcije

Nemagnetizirano eljezo postaje magnet, pol tog magneta bit c e suprotan polu
koji ga je inducirao i eljezo - novi magnet bit c e privuceno. Treba uociti da je inducirani pol uvijek suprotnog polariteta od pola koji ga je inducirao. To objanjava
c injenicu zato bilo koji pol magneta privlaci magnetski materijal.
Magnetski materijali medusobno
se razlikuju s obzirom na indukciju. Sposob
nost koncentriranja magnetskog toka zove se permeabilnost i oznacuje se s . Svaki
materijal koji se lako magnetizira ima veliku permeabilnost i naziva se feromagnetski. to je permeabilnost materijala veca, to je uz istu jakost magnetskog polja gustoca silnica B u induciranom materijalu veca. Zato se gustoca silnica naziva jo i
magnetska indukcija.
Jakost magnetskog polja H povezana je dakle, preko permabilnosti materijala,
s magnetskom indukcijom B pa vrijedi:
B = H

[T ]

(3.5)

Veca indukcija postie se ili vecom jakosti polja ili/i koritenjem materijala vece
82

Magnetske velicine
permeabilnosti. Najcece se permeabilnost materijala izraava u relativnim jedinicama r u odnosu na permeabilnost vakuuma 0 , tako da je permeabilnost
= 0 r

(3.6)

a permeabilnost vakuuma potvrdena

eksperimentalno iznosi:

0 = 4 107

[V s/Am]

Vrijednosti relativne permeabilnosti r za feromagnetske materijale krecu se

izmedu
100 i 190.000.
Buduci da je H vektor, a skalar, magnetska indukcija B moe se takoder
smatrati vektorom. Magnetsko polje je homogeno ako je velicina indukcije u svakoj
tocki promatranog prostora jednaka.
Zbog visoke permeabilnosti feromagnetski materijali koriste se kao jezgre elektomagneta. Ista magnetska uzbuda u zatvorenoj c e jezgri stvoriti r puta vecu gustocu silnica nego u slucaju kad jezgre nema. To slijedi izravno iz izraza (3.5) i (3.6):
B = 0 H = r 0 H
Polje unutar jezgre (slika 3.8 a) priblino je homogeno, a nije homogeno na krajevima jezgre i izvan nje. Priblino homogeno polje du c itave jezgre postie se
izvedbom feromagnetske jezgre u obliku prstena (slika 3.8 b) ili okvira (slika 3.8 c).

I
a)

b)

c)

S LIKA 3.8: Magnetsko polje ravnog vodica, prstena i okvira

Jezgre od neferomagnetskih materijala ponaaju se slicno kao vakuum: njihova

relativna permeabilnost priblino je jednaka jedinici. Ipak, preciznija mjerenja
pokazuju da je za jednu grupu materijala tzv. diamagnetske materijale r < 1, dok
83

3. MAGNETIZAM
je za drugu grupu, tzv. paramagnetske materijale r > 1. U tablici 3.1 napisane su
vrijednosti relativnih permeabilnosti nekih neferomagnetskih materijala.
TABLICA 3.1: Neferomagnetski materijali

Materijal
Diamagnetici

Paramagnetici

bizmut
srebro
voda
vodik
platina
aluminij
kisik
zrak

0,99984
0,9999736
0,999991
0,9999999979
1,00027
1,0000196
1,000000181
1,00000036

Permeabilnost vakuuma je konstantna velicina i naziva se kao apsolutna permeabilnost. Permeabilnost feromagnetskih materijala nije pak konstantna velicina,
vec ovisi o prethodnom magnetiziranju materijala, iznosu polja H i temperaturi.
Slika 3.9 a) prikazuje krivulju magnetiziranja nekog feromagnetskog materijala.
Povecanjem struje magnetiziranja raste polje H , a s poljem i indukcija B , gotovo
linearno u pocetnom dijelu karakteristike.
Medutim,
nakon linearnog dijela, povecanjem uzbude krivulja postupno ulazi

u zasicenje. Ta se pojava objanjava postavljanjem gotovo svih magnetskih dipola u

smjeru djelujuceg polja, pa novi prirast uzbude vie ne doprinosi porastu indukcije.
B [T ]
0.5
I

0.4
V

0.3

N
R
l

0.2
b)
0.1

1000 2000 3000 4000 5000

H [Az/m]

a)
S LIKA 3.9: Magnetiziranje feromagnetskog materijala

Primjer:
Uz pretpostavku promjene napona od 20 V do 100 V, otpora zavojnice
od 10, te eljezne jezgre duge l = 0, 2 m u zavojnici s N = 100 zavoja (slika 3.9 b)
84

Magnetska histereza
sljedeca tablica 3.2 (uz mjereni B ) pokazuje ponaanje feromagnetskog materijala
c ija je krivulja magnetiziranja prikazana slikom 3.9 a).
TABLICA 3.2: Magnetiziranje eljezne jezgre

V [V]

I [A]

N I [Az]

20
40
60
80
100

2
4
6
8
10

200
400
600
800
1000

H
[Az/m]
1000
2000
3000
4000
5000

B [T]

0,126
0,252
0,378
0,428
0,441

100
100
100
85
70

Iz krivulje magnetiziranja kao i izracunatih vrijednosti iz tablice 3.2 u primjeru

podvrduje
se da relativna permeabilnost nije konstantna velicina. U zasicenju r

pribliuje se vrijednosti 1, to je r za vakuum.

Sa slike 3.2 a) nije vidljivo kolika je magnetska indukcija uzorka kad je uzbuda
jednaka nuli. Ta velicina ovisi o njegovoj dotadanjoj magnetiziranosti. Ako se pokus
magnetiziranja nacini s potpuno razmagnetiziranim feromagnetskim materijalom
(B = 0 za H = 0), onda se dobivena krivulja naziva krivulja prvog magnetiziranja.
Feromagnetici gube svoja magnetska svojstva kad im temperatura prijede
stanovitu vrijednost (Curie-eva tocka), koja je za eljezo na 7600 C, za nikal 3600 C, a za
kobalt 11200 C.

3.4

M AGNETSKA HISTEREZA

Magnetska indukcija B mijenja se u magnetskom materijalu promjenom magnetske

uzbude. Ako magnetski materijal nije magnetican, onda se povecanjem uzbude od
vrijednosti nula na vie dobiva se krivulja prvog magnetiziranja. Zanimljiva pojava
nastaje ako se kod neke maksimalne uzbude +Hmax (i postignute gustoce +B max )
uzbuda pocne smanjivati. Magnetska gustoca odupirat c e se promjeni - nastojat c e
zadrati prijanje stanje magneticnosti (slika 3.4 a). To se ocituje u indukciji koja
pri opadanju uzbude ima vece vrijednosti od onih kad je uzbuda rasla. Kad uzbuda
padne na nulu, materijal c e jo zadrati stanovitu vrijednost indukcije, tzv. remanentni magnetizam B r ili remanenciju. Remanentni magnetizam je glavno svojstvo
permanentnih magneta.
Taj se magnetizam moe ponititi samo uzbudnom strujom suprotnog predznaka. Vrijednost uzbude kod koje se to postie zove se koercitivnost ili koercitivna
sila Hc (slika 3.4 b)).
Nastavi li se povecanje uzbude suprotnog smjera, stvara se magnetski tok i gustoca suprotnog predznaka (promjena magnetskih polova uzorka). Porast takve uzbude takoder
vodi do magnetskog zasicenja B max uz Hmax . Slicnim postupkom
(smanjivanje uzbude, tj. struje do nule i povecanjem do +Hmax ) zatvara se ciklus,
a nastala krivulja zove se petlja histereze (slika 3.4).
85

3. MAGNETIZAM

+B [T]

+B [T]

1.0

1.0

0.8

0.8

0.6

Br

0.6

0.4

0.4

0.2

0.2

Hc
-H -400 -200

-0.2

200 400 600 800 +H [Az/m]

-H -600 -400 -200

-0.2

-0.4

Br

200 400 600 800 +H [Az/m]

-0.4

-B

-B

S LIKA 3.10: Magnetska histereza

+B [T]
1.0
0.8
0.6
0.4
0.2

-Hc
-H

-800 -600 -400 -200

-0.2

200 400 600 800

+H [Az/m]

-0.4
-0.6

-Br

-0.8
-1.0

-B

S LIKA 3.11: Petlja histereze

Magnetski materijali dijele se s obzirom na koercitivnost na meke i tvrde materijale. Meki materijali (slika 3.4 a) imaju malu koercitivnost, dakle usku petlju
histereze, i veliku relativnu permeabilnost. Takvo je na primjer c isto eljezo sa najvecim r = 180.000, legirani limovi sa 2 do 4% silicija, feriti i drugi. Treba istaknuti i
leguru permaloj (78, 5% Ni + 21, 5% Fe) sa najvecim r = 85.000. Ti materijali koriste
se za jezgre transformatora, statore i rotore elektricnih strojeva, releje i sl.
Tvrdi magnetski materijali imaju veliku koercitivnost i veliku remanenciju, dakle
veliku petlju histereze (slika 3.4 b). Slue za izradu trajnih magneta, a proizvode se
od legura c elika s dodatkom volframa, kobalta, nikla, aluminija i titana. Ugljicni
kaljeni c elik ima na primjer Hc = 5.000 A/m i B r = 0, 9 T.

86

3.5

M AGNETSKI KRUG

Magnetski krug

B
Br

B
Br

Hc

Hc

S LIKA 3.12: Magnetski materijali

Koristeci opisane magnetske velicine moguce je, po analogiji s elektricnim krugom,

govoriti o magnetskom krugu. U elektricnom krugu struja je velicina koja zatvara
krug, u magnetskom krugu je to magnetski tok. Usmjeravanje magnetskog toka
ostvaruje se s pomocu feromagnetskog materijala kruga. Rasipanje magnetskih
silnica u prostor oko takva kruga se zanemaruje - velika permeabilnost feromagnetskog materijala c ini da glavnina silnica prolazi kroz materijal (osim u slucaju
zracnih raspora). Za jednostavni magnetski krug prikazan slikom 3.13 magnetski
tok jednak je:
= B A = H A =

N I
MMS
N I
=
A=
l
1
l
Rm

[W b]

(3.7)

gdje su R m tzv. "magnetski otpor", a M M S "magnetomotorna sila". Dobiveni izraz

slican je izrazu za Ohm-ov zakon:

I=

EMS
E
=
1 l
R

(3.8)

pa se stoga izraz (3.8) naziva Ohm-ov zakon za magnetske krugove.

Tok odgovara elektricnoj struji I , a magnetomotorna sila M M S elektromotornoj sili E M S. Permeabilnost magnetskog materijala odgovara specificnoj vodljivosti metalnog vodica, pa se uz slicnost odnosa duljine i presjeka, govori o magnetskom otporu R m , analogno elektricnom otporu R.
U slucaju sloenog magnetskog kruga, dobivenog na primjer zracnim rasporom
(slika 3.13 b)) u jednostavnom magnetskom krugu, prilike se mijenjaju. Magnetski
otpor zracnog raspora razlikuje se od magnetskog otpora feromagnetskog materijala. S obzirom da je ukupni otpor povecan, slijedi da se magnetski tok smanjio (uz
konstantnu struju).
87

3. MAGNETIZAM

B 1 , 1

l2
B 2 , 2

a) jednostavan

b) sloen
S LIKA 3.13: Magnetski krug

N I
MMS
=
1 l1
1 l2
R m1 + R m2

1 A 1 2 A 2

Ako bi se htjela odrati indukcija kao u slucaju bez zracnog raspora, potrebno je
vie amper-zavoja uzbude. Dobro je uociti da se i ovdje magnetski otpor serijskog
spoja magnetskih otpora dobiva njihovim zbrajanjem (kao to bi se magnetski otpor njihovog paralelnog spoja dobio kao reciprocna vrijednost zbroja pojedinacnih
reciprocnih vrijednosti). Iz izraza (3.13) slijedi:
l1
l2

=N I
A 1 1 A 2 2
odakle je:
B1

l2
l1
+ B2
=N I
1
2

odnosno:
H1 l 1 + H2 l 2 = N I

(3.9)

to je u skladu s vec dobro poznatim zakonom protjecanja (3.1). U magnetskim

krugovima dakle zakon protjecanja odgovara drugom Kirchhoff-ovu zakonu u elektricnim krugovima.
Najopcenitije gledajuci zakon protjecanja moe se prikazati u obliku diskretnog
(pojedinacnog) zbroja:
X
i

88

Hi l i = N I =

(3.10)

Djelovanje magnetskog polja

gdje se svaki pojedinacni element magnetskog kruga moe razlikovati po bilo
kojoj magnetskoj ili geometrijskoj velicini:
Hi =

i
Bi
=
i
A i i

(3.11)

Ako se poveu izrazi (3.10) i (3.11) slijedi:

N I =

i l i
A i i

to za zatvoreni krug (bez grananja i rasipanja, dakle uz konstantni tok ) daje

ekvivalent II. Kirchhoff-ovog zakona za magnetski krug :
=

3.6

N I
P 1 li

i
i A i

D JELOVANJE MAGNETSKOG POLJA

Vec je u uvodu o magnetizmu konstatirano da svaki gibljivi naboj stvara magnetsko

polje. Isto tako receno je da je magnetsko polje karakterizirano silom kojom se dva
pola magneta (ovisno o polaritetu) privlace ili odbijaju. To znaci da c e i na gibljivi
naboj u magnetskom polju djelovati sila.
Sila c e djelovati i na struju koja tece kroz vodic, ako se ovaj nade
u magnetskom
polju, jer struja nije nita drugo nego niz naboja u gibanju. Pritom nije vano kako
nastaje magnetsko polje koje djeluje silom - je li to magnetsko polje permanentnog
magneta, elektromagneta ili jednostavno ice kojom struja tece. To navodi na zakljucak da postoji sila i medu
vodicima kojima teku struje.
Svaki od tih slucaja razmatrat c e se posebno.

3.6.1

S ILA NA GIBLJIVI NABOJ

Ako se naboj krece u magnetskom polju, na njega djeluje sila. Pokazuje se da je sila
razmjerna iznosu naboja, njegovoj brzini i indukciji magnetskog polja, a buduci da
su sila, brzina i indukcija vektorske velicine, slijedi:

F = Q (
v B)

(3.12)

Izraz u zagradi predocuje vanjski umnoak ("ex-produkt") vektora

v i B . Sila
je okomita istodobno i na vektor brzine i na vektor indukcije, dakle na ravninu koju

odreduju
vektori brzine i indukcije (slika 3.6.1). Iznos vektora (
v B ) izracunava

se prema:
89

3. MAGNETIZAM

F=QvBsin
F=QvB

+Q

B
+

vsin

S LIKA 3.14: Djelovanje sile na naboj koji se giba u magnetskom polju pod kutem

a) a = 90 b) a < 90
F = Q v B sin()

(3.13)

gdje je kut izmedu

vektora brzine i indukcije. Smjer vektora ima smjer napredovanja vijka s desnim navojem kad rotira preko manjeg kuta od v u B (slika 3.6.1
b.
Djelovanje sile na gibljivi naboj objanjava se promjenama nastalim u magnetskom polju u kojem se naboj krece. Kako se vidi na slici 3.6.1 a), silnice magnetskog polja B v stvorenog gibanjem pozitivnog naboja u podrucju 1 podudaraju
se sa smjerom polja B m u kojem se naboj krece, dok im je u podrucju 2 smjer
suprotan. Rezultantno polje prikazano je na slici 3.6.1 b) sa smjerom sile od podrucja s gucim tokom, prema podrucju s manjom gustocom toka. Kae se da se
naboj istiskuje prema polju manje gustoce. Okomit smjer od oka promatraca na
povrinu oznacuje se s kriicem , a suprotan smjer s tockom .
Treba naglasiti da je smjer djelovanja sile za negativan naboj suprotan smjeru
sile na pozitivan naboj:

F Q = Q (
v B ) = F +Q

(3.14)

a) zajedno sa poljem u kojem se naboj giba b) rezultantno polje

Primjer:
Uleti li nabijena c estica u homogeno magnetsko polje indukcije B s
brzinom v okomitom na polje (slika 3.16), sila F jednaka (Q v B ) djelovat c e na
c esticu u svakoj tocki.
Buduci da je sila okomita na brzinu nece se mijenjati iznos te brzine, vec samo

njezin smjer. Na slici 3.16 prikazani su vektori brzine i sile. Cestica

se dakle krece
pod djelovanjem sile koje je iznos konstantan, ali smjer je uvijek pod pravim kutem
na brzinu c estice.
90

Djelovanje magnetskog polja

F
Bv

Bm

S LIKA 3.15: Magnetsko polje naboja u gibanju

Q
x

x
x

x
F

x
x

Q
x

x
x

+Q

S LIKA 3.16: Gibanje nabijene c estice u magnetskom polju

Iz toga slijedi da je putanja c estice krunica, opisana s konstantnom tangencijalnom brzinom v, a sila F je centripetalna sila. Buduci da je centripetalna akcel2
eracija jednaka vr , iz drugog Newton-ova zakona slijedi:
Q v B = m

v2
r

pa je polumjer krune putanje nabijene c estice jednak:

r=

mv
Q B

(3.15)

Ako je poznata masa c estice m i njezin naboj Q, kao i indukcija B u kojoj se c estica krece, moe se, koristeci izraz (3.15), odrediti vrijeme jednog obilaska, odnosno
frekvencija kruenja c estice:
T=

1
l
2 r 2 m
= =
=
f
v
v
Q B
91

3. MAGNETIZAM
Dobro je uociti da frekvencija ne ovisi o polumjeru krune staze i da se povecanjem indukcije povecava. Opisani primjer temelj je rada akceleratora c estica (ciklotrona) koji se koriste u nuklearnoj fizici.

3.6.2

STRUJA
S ILA NA VODI C KOJIM TE CE

Magnetska sila na vodic kojim tece elektricna struja posljedica je sile na svaki pojedini naboj koji se krece u magnetskom polju. Koritenjem izraza (3.12) za magnetsku silu na naboj dobiva se izraz za silu na vodic kojim tece struja (gibanje diferencijala naboja brzinom v), a vodic je postavljen okomito na magnetske silnice.
d F = B dQ v = B dQ

dQ
dl
=B
dl = B I dl
dt
dt

(3.16)

pa je na duljini l ukupna sila prema gornjem izrazu (3.16)jednaka:

F = B I l

(3.17)

Ako vodic zatvara kut s magnetskom indukcijom, izraz (3.17) postaje:

F = B I l sin()

F = I ( l B )

ili vektorski

to je prikazano na slici 3.17.

Fx

S LIKA 3.17: Sila na vodic kojim tece struja

Primjer:
Instrument s pomicnim svitkom i permanentnim magnetom, nazvan galvanometar, radi na nacelu sile koja se javlja na vodic kroz koji tece struja u
magnetskom polju. Protumoment ovoj sili dri mehanicka spirala (slika 3.18 a). Na
svitak je namotano N zavoja tanke ice promjera zavoja d i duljine zavoja l (slika
3.18 b). Svitak je postavljen unutar polova permanentnog magneta. Zbog preglednosti je nacrtan samo jedan zavoj.
92

Djelovanje magnetskog polja

+
a)

b)

S LIKA 3.18: Dijelovi galvanometra

Kad kroz svitak potece struja, javlja se sila na svakoj strani svitka, kako se vidi na
slici 3.19. Elektricni moment jednak je:
M el = B I l N d = k e I

(3.18)

M meh = k m

(3.19)

a mehanicki protumoment

gdje su k e i k m elektricna i mehanicka konstanta razmjernosti, a otklon kazaljke

pricvrcene na osovini svitka. Povezujuci oba izraza (3.18) i (3.19) slijedi:
=

ke
I =kI
km

Otklon je dakle razmjeran jakosti struje koja tece svitkom, pa se galvanometar

ponajprije koristi za mjerenje struje (ampermetar), a posredno i kao voltmetar i
ommetar. Polovi magneta lucno se profiliraju kako bi se vodici i pri zakrenutom
svitku (i kazaljci) uvijek nalazili pod djelovanjem istog iznosa indukcije.

S LIKA 3.19: Galvanometar

3.6.3

KOJIMA TEKU STRUJE

S ILA IZMEU DVA VODI CA

93

3. MAGNETIZAM
Izmedu
dva vodica kroz koje teku struje javlja se sila. Zbog jednostavnosti izvoda
pretpostavlja se da su vodici ravni, dugi i medusobno
paralelni na udaljenosti d .

Iz slike 3.20 vidi se da c e sila F 1 , kojom magnetsko polje H1 (nastalo strujom I 1 )

privlaci vodic kroz koji tece struja I 2 , biti jednaka:
F 1 = B I 2 l = 0 H1 I 2 l

(3.20)

a jakost magnetskog polja:

I1
2 d
Povezujuci izraze (3.20) i (3.21) dobiva se:
H1 =

F1 =

0 I 1 I 2 l
2 d

I1

(3.21)

[N ]

(3.22)

I2

F2

F1

H2

H2

d
S LIKA 3.20: Sila izmedu
dva vodica protjecana strujom

Treba uociti da i magnetsko polje struje I 2 djeluje istom silom na vodic kojim
tece struja I 1 . Takvo djelovanje dviju struja naziva se elektrodinamicko djelovanje.
Koristeci pravilo za smjer sile, izraz (3.13), lako je zakljuciti da c e se dva paralelna vodica u kojima teku struje u istom smjeru medusobno
privlaciti, dok c e se

u paralelnim vodicima u kojima teku struje u razlicitom smjeru medusobno

odbi
jati. Razmatranja gustoce silnica potvrduje
ovaj zakljucak: u podrucju izvan vodica,

polje je jace, jer se magnetska djelovanja oba vodica potpomau, a izmedu

vodica
polja djeluju suprotno. Sile nastoje istisnuti vodice prema podrucju sa slabijom
gustocom polja. Kod struja razlicitih smjerova vodici se privlace.
U SI sustavu jedinica definiran je amper (A) na temelju predocenog elektrodinamickog djelovanja:
Elektricna struja ima jakost jedan amper (A) ako prolazeci kroz jako dugi i jako
tanki vodic djeluje u vakuumu na isto takvu paralelnu struju u udaljenosti od jednog
metra silom 2 107 njutna po jednom metru duljine vodica (slika 3.21).
Iznos sile slijedi iz izravnog uvrtavanja vrijednosti d = 1 m, I 1 = I 2 = 1 A, u izraz
(3.22), pa je:
F1 =
94

0 1 1 1 4 107
=
= 2 107 N
2 1
2

Elektromagnetska indukcija

1A

1A

F = 2 107 N

1m

1m
S LIKA 3.21: Definicija jedinice amper

3.7

E LEKTROMAGNETSKA INDUKCIJA

Neposredno pretvaranje mehanicke energije u elektricnu je moguce. Do tog izuzetnog

otkrica dola su 1831. godine nezavisno i istodobno dva znanstvenika: M. Faraday
u Velikoj Britaniji i J. Henry u Americi. Dananja proizvodnja, prijenos i potronja
elektricne energije nezamislive su bez tog otkrica.
Svaka promjena, svako djelovanje u prirodi ima svoju posljedicu. Tako na primjer gibanje naboja stvara magnetsko polje, koje prema (3.3) nestaje tek u beskonacnosti. Gibanje naboja u magnetskom polju ne ostaje nazapaeno - na njega
djeluje sila. Postavlja se pitanje: moe li moda magnetsko polje pokretati elektricni naboj, uzrokovati struju? Odgovor je: Moe, ako se polje mijenja!
Faraday je u okoli magneta donio icani zavoj (slika 3.7). Onda je naglo udaljio
magnet (ili zavoj, svejedno): u ici je potekla elektricna struja!
+B [T]

+B [T]

1.0

1.0

0.8

0.8

0.6

Br

0.6

0.4
0.2

Hc
-H -400 -200

-0.2
-0.4

-B

Br

0.4

200 400 600 800 +H [Az/m]

0.2

-H -600 -400 -200

-0.2

200 400 600 800 +H [Az/m]

-0.4

-B

S LIKA 3.22: Faraday-ev pokus elektromagnetske indukcije

Magnetski se zavoj nije nalazio u polju iste jakosti prije i poslije udaljavanja
95

3. MAGNETIZAM
(jakost polja i broj silnica koje kroz zavoj prolaze opada s udaljenocu). Uzrok je
dakle promjena magnetskog toka. A posljedica svakako je elektricno polje, jer bez
njega nema ni struje.
Opisanu pojavu vrijedno je poblie razmotriti. Ako se vodic duljine l krece
u magnetskom polju brzinom v okomito na polje (prema slici 3.7 a) magnetske
silnice idu od oka promatraca okomito na povrinu), onda na svaki naboj u tom
vodicu djeluje sila F = Q v B , prema (3.12). No kako ta sila prema (3.14) ima
suprotan smjer za naboje razlicitog polariteta, slijedi da c e se slobodan, negativan
naboj vodica pomaknuti na jednu, a pozitivan naboj na drugu stranu. Pokusom se
to moe provjeriti tako da se vodic prilikom gibanja prepolovi. Svaka polovica bit
c e nabijena, i to nabojem suprotnog polariteta.

b
b)

a)

S LIKA 3.23: Elektromagnetska indukcija

Na slici 3.7 b) prikazane su i silnice elektricnog polja koje nastaje zbog prisutnosti nabijenih krajeva vodica. Ta se pojava naziva elektromagnetska indukcija,
dobiveni naboj inducirani naboj, a dobivena razlika potencijala inducirani napon.
Ako se to kretanje vodica ostvari na vodljivom okviru (slika 3.24), onda c e inducirani naboj poteci okvirom i struja c e teci sve dok se vodic po okviru giba. Ta se
struja naziva inducirana struja. Izraz za iznos induciranog naboja najlake se dobiva preko energetskih odnosa. Naime, pomak naboja Q od tocke a do b znaci rad
ostvaren silom F na putu l . Iznos sile je poznat (3.12), pa slijedi:
W = F l =Q l v B

[J ]

(3.23)

No kako je prema (1.10)

e=

W
Q

(3.24)

iz (3.23) i (3.24) slijedi:

e = l v B
96

(3.25)

Elektromagnetska indukcija
Inducirani napon ovisi dakle o duljini i brzini vodica koji se krece u magnetskom
polju i iznosu magnetske indukcije tog vektora v i B .
Inducirani napon moe se promotriti i s druge tocke gledita. Za infinitezimalni
pomak vodica u gibanju, povrina okvira abcd se poveca (ako je pomak u desno, ili
smanji ako je pomak u lijevo), prema slici 3.24, za iznos:
d A = l ds
Buduci da magnetski tok ovisi o povrini A, slijedi da c e se i on promijeniti:
d = B d A = B l ds

(3.26)

Taj se pomak dogodio u infinitezimalnom vremenu d t , pa (3.26) postaje:

ds
d
= l B
= l B v
dt
dt

(3.27)

ds

S LIKA 3.24: Gibanje vodica po metalnom okviru

Buduci da je (l B v) jednako induciranom naponu slijedi da je trenutna vrijednost napona numericki jednaka brzini promjene magnetskog toka, pa se iz (3.25) i
(3.27) dobiva:
e =

d
dt

(3.28)

Negativan predznak govori o smjeru induciranog napona koji je takav da izaziva

posljedice koje c e se suprostavljati promjeni polja. Izraz (3.28) poznat je kao Faradayev zakon elektromagnetske indukcije.
Faraday-ev zakon sadri mnogo vie nego to je bilo pokazano. Svejedno je
pomice li se magnet ili zavoj: napon se inducira ako se tok mijenja. tovie, ima
slucaja kad je i vodic i polje (magnet) u mirovanju, a postoji vremenska promjena
polja - i onda se u vodicu izloenom tim promjenama inducira napon. Vremenska
promjena toka d obicno se ostvaruje ili promjenom efektivne povrine u stalnoj
magnetskoj indukciji B (npr. okretanjem ili pomakom zavoja) ili izmjenicnom strujom koja stvara izmjenicni tok.
97

3. MAGNETIZAM

3.7.1

L ENZ - OVO PRAVILO

Njemackom znanstveniku F. E. Lenz-u pripisuje se sljedece korisno pravilo za predvidanje

smjera inducirane struje. Ono glasi: Djelovanje induciranih velicina uvijek

se suprotstavlja ili opire uzroku induciranja.

Neka se u razmatranje uzme vec opisani primjer sa slike 3.24. Inducirana struja
c e takoder,
prema (3.3), stvarati oko gibanog vodica koncentricno magnetsko polje,
koje se unutar okvira suprotstavlja polju u kojem se vodic krece. Na slici 3.24 povrina
se povecava, a s njom i magnetski tok i to je uzrok induciranja. Inducirana struja
pak smanjuje iznos toka (jer generira drugi tok suprotnog smjera).
Kad bi se vodic kretao u suprotnom smjeru, i struja bi imala suprotan smjer od
prikazanog. U tom bi slucaju polje opadalo, a inducirana struja bi ga podravala
(uvecavala). Lezov se zakon ocituje i u tomu to sila na vodic protjecan strujom u
magnetskom polju indukcije B ima smjer suprotan smjeru brzine vodica, to zanci
da treba svladavti silu, tj. ulagati enegiju da bi se dolo do inducirane struje.
Lenzov zakon ima slicnosti s mehanickim nacelom inercije. Kad god pokuamo
promijeniti status quo prirodnog sustava, sustav c e uciniti sve moguce da nas u
tome sprijeci. U ovom smislu negativan predznak Faraday-eva zakona (3.28) postaje
jasniji.

3.7.2

S AMOINDUKCIJA

Istosmjerna struja stvara stalni (konstantni) magnetski tok, a izmjenicna izmjenicni.

Svaki promjenljivi tok, a to znaci i izmjenicni, inducira napon. U zavojnici kojom tece izmjenicna struja inducirat c e se dakle napon zbog promjena toka vlastite
struje (koja mijenja magnetski tok). Dakako, napon c e se inducirati, prema Faradayevu zakonu (3.28) kako god se tok mijenja. Ta se pojava induciranja napona proizvedenog od vlastitog promjenljivog toka zove samoindukcija.
Neka je idealna zavojnica s N zavoja smjetena na jezgru torusnog oblika kao
na slici 3.25.
d
dt

i
es

S LIKA 3.25: Samoindukcija

Napon samoindukcije e s ovisi o broju zavoja i brzini promjene toka, prema

98

Meduindukcija

(3.28) :
d
(3.29)
dt
Prema (3.7) za jednostavni magnetski krug vrijedi razmjernost promjene toka i
promjene struje:
e = N

N A
di
l
Uvrtenjem (3.30) u (3.29) dobiva se:
d =

(3.30)

N A
di
l
e s = N
dt
odakle slijedi:
e s = N

N A di
N2 A di

l
dt
l
dt

N2 A
naziva se koeficijent samoindukcije ili induktivitet zavojl
nice i oznacuje se s L. Jedinica mu je henri (H ).
Koeficijent

di
dt
Henri je sloena jedinica koja se moe izraziti preko drugih jedinica:

Wb
Vs
=
[H ] =
A
A
e s = L

(3.31)

Prema II. Kirchhoff-ovu zakonu mora vrijediti : e s + e = 0.

3.8

M EUINDUKCIJA

Zanimljivo je promotriti utjecaj promjenljivog toka jednog svitka (zavojnice) na

drugi svitak koji obuhvaca c itav ili dio promjenljivog toka. Neka se na istu jezgru
sa slike 3.25 namota nova zavojnica s N2 zavoja, kako je prikazano na 3.26. Promjenljiva struja u prvoj zavojnici stvara promjenljivi magnetski tok u jezgri. Zbog
samoindukcije u prvoj se zavojnici inducira napon:
d 1
(3.32)
dt
Medutim
i druga zavojnica obuhvaca isti promjenljivi tok. Zato c e se i u njoj

inducirati napon, ovisno o broju njezinih zavoja:

e 1 = N1

e 2 = N2

d 1
dt

(3.33)
99

3. MAGNETIZAM
d
dt

i1
e1, e s

e2

N2

N1

S LIKA 3.26: Meduinduktivna

veza

Treba jo pogledati o c emu ovisi promjenljivi tok 1 , napisati uzrok njegove

promjene. Slicno kao kod samindukcije iz (3.4), (3.5) i (3.7) slijedi:
1 = B A = H1 A =

N1 i 1
A
l

Uvrtenjem u (3.33) dobiva se:

e2 =

d i1
N1 N2 A d i 1

= M
l
dt
dt

(3.34)

Koeficijent M naziva se meduinduktivitet

i ima istu jedinicu henri (H ) kao i in
duktivitet. Meduinduktivitet
se moe izraziti i preko induktiviteta pojedinih svi
taka. Buduci da oba svitka obuhvacaju istu jezgru, prema slici 3.26, za L 1 slijedi:
L1 =

N12 A
l

N12
N2
= 1
1 l
Rm

(3.35)

i potpuno analogno za L 2 :
L2 =

N22 A
l

N2
N22
= 2
1 l
Rm

Povezujuci (3.32) sa (3.33) i (3.34) dobiva se:

p
p
L 1 Rm L 2 Rm p
N1 N2
=
= L1 L2
M =
Rm
Rm
Ta je veza dobivena za slucaj potpunog magnetskog vezanja - sav tok od prve
zavojnice prolazi kroz drugu zavojnicu. Ako to nije slucaj, u proracun meduinduk
tiviteta treba uzeti i dodatni faktor k magnetskog vezanja.
p
M = k L1 L2
100

Energija magnetskog polja

Primjer:
Zanimljivo je pokazati vezu induciranog napona u drugoj zavojnici
(sekundar) s naponom prve zavojnice (primar). Ako se izraz (3.32) podijeli s izrazom (3.33) dobiva se:
e 1 N1
=
e 2 N2

(3.36)

iz c ega slijedi napon sekundara:

e2 =

N2
e1
N1

(3.37)

Iz (3.36) vidi se da se naponi primara i sekundara odnose kao omjeri njihovih

brojeva zavoja. Izlazni napon moe se mijenjati promjenom omjera broja zavoja,
izraz (3.37). Na tom nacelu radi transformator (slika 3.27).

i1
e1

N1

N2

e2

S LIKA 3.27: Transformator

Treba imati na umu da je inducirani napon posljedica promjene toka, te je stoga

uvijek promjenljiv. U praksi se izmjenicni napon primara transformira u izmjenicni
napon eljenog iznosa na sekundaru.
Kod idealnog transformatora (bez gubitaka), snage na primarnoj i sekundarnoj
strani jednake su, to znaci da je pri viem sekundarnom naponu (veci broj zavoja
sekundara), sekundarna struja manja. Dobiti veci napon na sekundarnoj strani
(povecanjem broja zavoja) moguce je samo uz smanjenje sekundarne struje.
Transformatori tako i slue pri prijenosu energije na velike udaljenosti. Visokonaponski dalekovodi imaju vrlo visok napon, uz malu struju, c ime se minimiziraju
gubici zbog zagrijavanja vodica (voda).

3.9

E NERGIJA MAGNETSKOG POLJA

Magnetsko polje, kao i elektricno, posjeduje energiju. Iznos energije W pohranjene u zavojnici induktiviteta L jednak je radu koji se obavi pomicanjem naboja
protiv napona samoindukcije e s . U pocetku t = 0, neka je i = 0, a nakon toga neka
101

3. MAGNETIZAM
struja raste s prirastom d i /d t . U vremenskom intervalu d t naboj koji kroz zavojnicu prode
je prema (2.2):
dQ = i d t
a samoinducirani napon koji sprecava gibanje naboja je prema izrazu (3.31) jednak:
e s = L

di
dt

Iz toga slijedi da je ucinjeni rad:

dW = e s dQ = L

di
i dt = L i di
dt

Ukupan rad W potreban za povecanje struje od nule do i je prema tomu:

1
W = L i2
2

(3.38)

Dok tece struja zavojnica induktiviteta L posjeduje energiju sadranuu magnetskom polju.
Ako napon na zavojnici koji je struju prouzrokovao trenutacno nestane, onda
c e ta energija sprecavati trenutni pad struje na nulu.
Zanimljivo je pogledati gdje je ova energija uskladitena (u elektricnom polju
kondenzatora bila je u dielektriku izmedu
ploca). Ako se u (3.38) uvrsti L iz (3.35) i
I iz (3.9) slijedi:

1
1 N2 A H l 2 H2
=
W = L i2 =
A l
2
2
l
N
2
Buduci da je A l = Vol moe se zakljuciti da je energija pohranjena u volumenu
Vol magnetskog polja koji zavojnica obuhvaca (npr. volumenu torusa kod torusne
zavojnice) i da ovisi o kvadratu jakosti magnetskog polja, odnosno indukcije koja
tu postoji.
W=

3.9.1

H2
B2
B H
Vol =
Vol =
Vol
2
2
2

I ZMJENI CNO
MAGNETIZIRANJE ELJEZA

Ako se feromagnetski materijal nalazi u magnetskom polju kojem se neprestano

mijenja smjer (na primjer, polje koje stvara izmjenicna struja), onda c e promjena
jakosti polja mijenjati indukciju na nacin opisan u potpoglavlju 3.4.
Jednim periodom izmjenicne struje opisat c e se jedna petlja histereze, a okretanjem smjera magnetskih dipola u feromagnetskom materijalu razvijat c e se toplina.
Moe se zamisliti stanovito unutranje trenje prilikom njihova okretanja.
102

Energija magnetskog polja

Diferencijal utroene energije za porast struje i u vremenu d t koja uzrokuje
promjenu jakosti polja, a s njim i promjenu indukcije d B jednak je:

dW = e i d t = N

d H l

d t = d (B A) H l = H A l d B
dt
N

(3.39)

odakle slijedi uz Vol = A l

dW = H Vol d B
Ukupna energija dovedena u jednom periodu bit c e:
Z
Z
W = dW = Vol H d B

(3.40)

gdje je Vol - volumen koji zavojnica, odnosno torusna jezgra unutar zavojnice ima.
Integraciju treba dakle obaviti po zatvorenoj krivulji histereze, kao to je to prikazano
na slici 3.28. Potekoca je medutim
to H nije moguce izraziti kao jednostavnu

funkciju od B , pa se integral u izrazu (3.40) ne moe izracunati analiticki.

B

dB

S LIKA 3.28: Izmjenicno magnetiziranje feromagnetskog materijala

Integracija po zatvorenoj krivulji rezultira povrinom koju zatvara, pa kao neposredni

zakljucak slijedi da je utroena energija to veca to je povrina histereze veca. To
isto slijedi i za razvijenu toplinu, pa se toplinski gubici prilikom magnetiziranja i
zovu gubici petlje histereze. Da bi se gubici energije zbog histereze smanjili, poeljno
je da njezina povrina bude to manja.
Osim gubitaka zbog histereze u jezgri postoje i gubici zbog tzv. vrtlonih struja.
Promjenljivo magnetsko polje ima za posljedicu ne samo induciranje napona u zavojnici oko jezgre nego i u feromagnetskoj jezgri kao vodicu. Posljedica pak induciranog napona u masivnom vodicu su vrtlone struje. Toplinski gubici zbog
vrtlonih struja nisu zanemarivi. Zbog toga se dijelovi elektrickih strojeva izloeni
izmjenicnom magnetiziranju izraduju
od medusobno
izoliranih limova kako bi se

vrtlone struje smanjile.

103

3. MAGNETIZAM
Ako se iznos izmjenicne struje nakon svakog perioda smanji za odgovarajuci
iznos, onda se i petlja histereze smanjuje, kako se vidi na slici 3.29 Nakon smanjivanja iznosa struje na nulu jezgra vie nema magnetska svojstva (B = 0 uz H = 0).
Taj se postupak zove razmagnetiziranje jezgre.
B

S LIKA 3.29: Razmagnetiziranje jezgre

3.9.2

P RIVLA CNA
SILA MAGNETA

Poznavajuci energiju koju (elektro)magnet ima nije teko odrediti silu kojom magnet privlaci ili nosi feromagnetski uzorak. S obzirom da je energija, odnosno rad,
jednak sili na odredenom
putu, prema slici 3.30 i izrazu (3.39) moe se pisati :

dW =

B2
B2
dV =
A dl
20
20

(3.41)

i
dW = F d l

(3.42)

pa je iz (3.42) i (3.41):
F=

B2
A
20

Nosiva, odnosno privlacna sila magneta razmjerna je kvadratu magnetske indukcije i efektivnoj (zajednickoj) povrini predmeta i magneta na kojoj ta indukcija
djeluje.

3.10

104

A PPLETI

Appleti

S LIKA 3.30: Privlacna sila magneta

dl
B
A

3.10.1

N ABOJ U MAGNETSKOM POLJU

S LIKA 3.31: Naboj u magnetskom polju

Pomocu klizaca namjeta se:

B (UPPER) - gustocu magnetskog toka u gornjoj polovici prozora
105

3. MAGNETIZAM
B (LOWER) - gustocu magnetskog toka u donjoj polovici prozora
MASS - masu naboja koji ulijece u magnetsko polje
VELOCITY - brzinu s kojom naboj ulijece u magnetsko polje
ANGLE - kut ulijetanja naboja click-om na gumb RESET vracamo simulaciju
na pocetak.

3.10.2

L ORENTZ - OVA SILA

S LIKA 3.32: Lorentz-ova sila

Click-om na gumb:
ON/OFF - ukljucuje se i iskljucuje struja,
REVERSE CURRENT - mijenja se smjer struje,
TURN MAGNET - mijenja se smjer magnetskog polja.
Tri izborne ponude ispod posljednjeg gumba odreduju
hoce li se vidjeti smjer:

Struje - crvene strelice

Magnetskog polja - plave strelice
Lorentzove sile - crne strelice
106

Appleti
Oko vodica kojim tece struja postoji magnetsko polje. Ako se taj vodic nalazi u
vanjskom magnetskom polju, na njega c e djelovati sila, tako da c e ga gurati u podrucje manje gustoce silnica ukupnog magnetskog polja, koje se dobiva zbrajanjem
magnetskog polja vodica i vanjskog magnetskog polja. Ova sila zove se Lorentzova
sila. Prema (3.2) Iznos Lorenzove sile je
F = B I l
gdje su:
F - sila na vodic
B - gustoca magnetskog toka
l - duljina vodica

3.10.3

FARADAY- EV ZAKON

S LIKA 3.33: Faraday-ev zakon

Click-om na gumb:
START - pokrece se simulacija,
STOP - zaustavlja se simulacija.
S pomocu izbornih ponuda bira se da li c e se vidjeti smjer (strelice) za:
magnetsku silu,
magnetsko polje.
107

3. MAGNETIZAM
Klizaci slue za namjetanje brzine promjene toka (engl. vary speed) i jakosti
magnetskog polja (engl. vary field strenght).
Vertikalni tap se giba uzdu dva horizontalna vodica i zatvara strujni krug. U
krug je prikljucen ampermetar koji mjeri struju koja se inducira. Buduci da je
inducirana struja proporcionalna induciranom naponu v i = B l v, povecanjem
brzine gibanja tapa i jakosti magnetskog toka struja c e rasti. Vertikalni tap moe
se vuci s pomocu mia lijevo i desno. Ocevidno je kako smjer i brzina povlacenja
utjecu na induciranu struju, c iju jakost pokazuje ampermetar.

3.10.4

L ENNZ - OVO PRAVILO

Povlacenjem mia uz pritisnutu lijevu tipku mia moguce je pribliavati i udaljavati

magnet od vodica (prstena).

S LIKA 3.34: Lennz-ovo pravilo

Kada se magnet pribliava vodicu (prstenu), tok magnetskog polja kroz prsten
se povecava. U prstenu se inducira napon i tece struja. Smjer struje je takav da se
magnetsko polje oko vodica suprotstavlja povecanju magnetskog toka.
Kada se magnet udaljava, inducirana struja i magnetsko polje oko vodica ima
suprotan smjer od onog kad se magnet pribliava. U ovom se slucaju magnetsko
polje oko vodica suprotstavlja smanjenju magnetskog toka.
Lenzovo pravilo: Inducirani napon stvara struju takvog smjera da se ona svojim
djelovanjem suprotstavlja promjeni (magnetskog toka) koja ga je izazvala.

108

Zadaci

3.11

Z ADACI

3.1
Na polovici radiusa jednog vodica krunog presjeka kroz koji tece struja
konstantne gustoce J postoji magnetsko polje H1 .
a) koliki je iznos magnetskog polja na povrini vodica (izrazite ga pomocu
H1 ),
b) oznacite na presjeku vodica smjer magnetskog polja na povrini vodica
uz slobodno izabran smjer struje,
c) kako se mijenja iznos magnetskog polja od osi vodica prema povrini,
prikaite graficki,
d) izvedite ovisnost c).
Rjeenje: a) 2H1

b) 0, 75

d) 4 W

d) 12 A, 2 A

3.2
Ravan vodic duljine 1m, mase 0, 00784 kg, smjeten je u zraku okomito na
horizontalno magnetsko polje jakosti 6, 34 103 A/m. Nadite
potrebnu jakost struje
da vodic miruje u magnetskom polju .
Rjeenje: 9, 65 [A]
3.3
Elektron ubrzan razlikom potencijala 300V giba se usporedno s ravnini
vodicem od njega udaljenim 4 mm. Kolika sila djeluje na elektron ako vodicem
prolazi struja jakosti 5 A?
Rjeenje: b) 4, 12 1016 N
3.4
Nabijena c estica uleti u homogeno magnetsko polje magnetske indukcije
0, 52 T brzinom 2 106 m/s. Koliki je specificni naboj c estice ako je ona u polju
opisala luk polumjera 4 cm? Koja je to c estica?
Rjeenje: 0, 961 108 ,

proton

3.5 Na zatvorenu eljeznu jezgru srednje duljine 0, 6 m i presjeka 5 cm2 namotano

je 450 zavoja kroz koje tece struja 8, 8 A i stvara magnetski tok 700 Wb.
a) kolika je indukcija,
b) koliki je iznos jakosti magnetskog polja,
c) koji je iznos relativne permeabilnosti eljeza,
d) koliki otpor ima zavojnica ako je na nju prikljucen napon 10 V,
e) uz kvadraticni profil presjeka jezgre i jednoslojan namot, koliki je iznos
presjeka bakrene ice namotaja?
109

3. MAGNETIZAM
Rjeenje: a) 1, 4 T

b) 6600 A/m

c) 168, 8 Vs/Am

d) 1, 136

e) 0, 623 mm2

3.6
Kroz dva ravna usporedna vodica teku struje 5 A i 10 A. Kolika sila djeluje
medu
udaljeni 10 cm?
vodicima na duljinu 1m ako su oni medusobno

Rjeenje: 0, 0001 N
3.7
U homogeno magnetsko polje magnetske indukcije 2 104 smjeten je dugi
ravni vodic okomito na silnice. Vodicem tece struja jakosti 50 A. Nadi
geometrijsko
mjesto tocaka u kojima je magnetska indukcija jednaka nuli.
Rjeenje: 5 cm
3.8
Kroz 800 zavoja namotanih na nemagneticno tijelo oblika torusa srednje
duine 0, 2 m i presjeka 50 cm2 tece struja I = 10 A.
a) koliki je iznos jakosti magnetskog polja u zavojnici,
b) koliki je induktivitet zavojnice,
c) koliku magnetsku energiju sadri zavojnica?
Rjeenje: a) 12734 A/m

b) 6.4 mH

c) 0, 32 J

3.9
Koji se napon inducira u zavojnici sa 10 zavoja povrine 5 cm2 ako tu zavojnicu za 0, 005 s unesemo u magnetsko polje jakosti 8 104 A/m? Povrina zavojnice
okomita je na silnice.
Rjeenje: 0, 1 [V]
3.10
U zavojnici se za vrijeme 0, 2 s promijeni jakost struje od 15 A na 10 A.
Pritom se inducira napon 2 V. Koliki je induktivitet zavojnice?
Rjeenje: 0, 08 H

110

PRIJELAZNE POJAVE

P OGLAVLJE

Elektricki elementi koji mogu uskladititi energiju elektricnog (kondenzator) i magnetskog (zavojnica) polja, mogu se nalaziti u dva stacionarna stanja: sa i bez energije. Od interesa je upoznati pojave koje nastaju pri prijelazu iz jednog u drugo
stacionarno stanje, jer se njima obuhvaca preraspodjela energije u strujnim krugovima, to je c est slucaj u praksi. Skup svih dogadaja
pri tom prijelazu obuhvaca

naziv prijelazne pojave. Glavno pitanje koje se u sljedecim tockama rjeava jest:
kako se mijenja napon i struja na kondenzatoru i zavojnici izmedu
dva stacionarna
stanja.

4.1
4.1.1

RC- KRUG
E NERGIJA NABIJENOG KONDENZATORA

Kad se prazan kondenzator prikljuci na izvor napona V , kondenzatoru se dovodi

naboj i time povecava razlika potencijala v, izmedu
ploca. Nakon dovoljno dugo
vremena kondenzator se nabije nabojem Q = C V , izraz 1.13, i poprimi napon
izvora V . Tijekom nabijanja, porastu napona kondenzatora v, za vrijednost d v,
uzrok je porast naboja d q:
dQ = C d v
Malim slovima oznacuju se trenutacne vrijednosti pojedinih velicina. Kod gibanja
naboja d q , elektricno polje obavlja rad (izraz 1.11):
dW = d q v
Ukupna energija koju do kraja nabijanja pohrani kondenzator, prema izrazu
1.21, iznosi:
V

Z
W =C

v dv =

C V 2 Q V
Q2
=
=
2
2
2 C

111

4. PRIJELAZNE POJAVE
Energija nabijenog kondenzatora sadrana je u izolatoru izmedu
ploca (elektroda), kao energija elektricnog polja.
Kod izbijanja kondenzatora, elektricno polje u izolatoru se razgraduje.
Ta se en
ergija oslobada
i moe se pretvoriti u neki drugi oblik energije (toplinsku, svjetlosnu
ili opet u elektricnu).

4.1.2

E NERGIJA NA OTPORU

Moe se dokazati da kod nabijanja kondenzator dobije samo polovicu energije koju
daje izvor. Druga polovica energije izvora potroi se na otporu kruga R.
V
V
= Q = WC
2
2
Na otporu kruga potroi se do kraja nabijanja toliko energije koliko je dobije
kondenzator.
WR = Wi WC = Q V Q

4.1.3

N ABIJANJE ( PUNJENJE ) KONDENZATORA

Ukljucenjem pocetno praznog kondenzatora u strujni krug s otporom R koji zamjenjuje sve otpore kruga (radni otpor, otpor voda, nutarnji otpor izvora) (slika 4.1)
dogada
se prijelazna pojava nabijanja kondenzatora dok mu napon ne poprimi vrijednost napona izvora. Struja nabijanja kondenzatora u pocetku je velika, a kako
naboj na plocama raste, tako njezin iznos pada.
1 S 0
2
C
V

S LIKA 4.1: RC krug

Struja I u trenutku prikljucenja odredena

je samo naponom V i otporom kruga

R, tj. Ohm-ovim zakonom (I = V /R).

Kako nakon prikljucenja napon kondenzatora vC nabijanjem postupno raste,
tako se smanjuje napon na otporu v R (v R = V vC ), a s njime i jakost struje u krugu
i (i = v R /R ).
112

RC-krug
Naponi se na pocetku nabijanja mijenjaju bre, a prema zavretku nabijanja sve
sporije. Trajanje nabijanja je dulje to su veci kapacitet C i otpor kruga R. Umnoak
vrijednosti kapaciteta i otpora takoder
ima dimenziju vremena i zove se vremenska
konstanta:
= R C

(4.1)

Nakon isteka jedne vremenske konstante kondenzator se nabije na 63% konacnog napona.
Napon kondenzatora raste sve sporije prema konacnoj vrijednosti (napona izvora V , a uzima se da je kondenzator nabijen nakon vremena t = 5 (tj. pet vremenskih konstanti). Struja tada prakticki vie ne tece iz izvora, pa se kae da je kondenzator nabijen.

4.1.4

I ZBIJANJE ( PRANJENJE ) KONDENZATORA

Nabijeni kondenzator odspojen od izvora sadri elektricnu energiju. Vodljivim spajanjem njegovih elektroda viak elektrona s negativne elektrode odlazi na pozitivnu
tvoreci tako struju kroz vodljivi spoj izmedu
elektroda.
Strujom kondenzator predaje energiju otporu, preko kojeg su elektrode vodljivo
spojene. Ovo predavanje energije popraceno smanjenjem naboja i napona naziva
se izbijanje (ili pranjenje) kondenzatora.
Kod izbijanja, kondenzator se ponaa kao izvor kome se napon postupno smanjuje. Pocetna struja izbijanja I odredena
je naponom nabijenog kondenzatora VC i

otporom R vodljivog spoja izmedu

prikljucnica kondenzatora:
I=

VC
R

Izbijanjem se smanjuje naboj, napon kondenzatora i struja. Proces je u pocetku

brz, a prema zavretku izbijanja sve sporiji. U svakom trenutku vrijedi Kirchhoff-ov
zakon za napone:
v R = vC
U svakom trenutku napon na otporu v R jednak je naponu kondenzatora vC ,
pa je time preko Ohm-ovog zakona u svakom trunutku odredena
i veza izmedu

napona kondenzatora vC i struje izbijanja i jednaka:

i R = vR
Na slici 4.2 prikazana je naponska funkcija nabijanja i izbijanja kondenzatora
v = f (t ).

4.2

RL- KRUG

113

4. PRIJELAZNE POJAVE
v
V

nabijanje

izbijanje

S LIKA 4.2: v=f(t) u RC krugu

4.2.1

E NERGIJA ZAVOJNICE

Porastom struje zavojnice od nule do neke vrijednosti I u svitku se stvara magnetsko polje. Energija tog polja pohranjuje se u svitku. Smanjenjem struje magnetsko
polje se razgraduje
i svitak putem induciranog napona energiju vraca natrag u krug.

Snaga na zavojnici odredena

je u svakom trenutku umnokom struje i i induci
ranog napona v L :
L i
t
Energija svitka jednaka je umnoku snage i promjene vremena:
pL = i vL = i

i
t = i L i
(4.2)
t
Ukupna energija svitka jednaka je zbroju svih diskretnih porasta energije WL
pri porastu struje od 0 do I , pa se ukupna energija svitka dobije zbrajanjem, odnosno
integriranjem jednadbe (4.2):
WL = p L t = i u L t = i L

W=

l
X

i L i = L

I2
2

gdje je:
WL - energija pohranjena u svitku
L - induktivitet svitka
I - struja svitka
to je identicno vec izvedenom izrazu u (3.38).
Energija svitka (stalnog induktiviteta) odredena
je njegovim induktivitetom i

jakocu struje. Promjena struje svitka znaci promjenu njegove energije. Kako nije
moguca trenutacna promjena energije, tako nije moguca ni trenutacna promjena
struje svitka i on se tome opire svojim induciranim naponom.
Kod ukapcanja i iskapcanja strujnog kruga sa svitkom (RL - krug), stacionarno
stanje se zbog toga ne uspostavlja trenutacno, nego se javlja prijelazno stanje u
kojem se postupno uspostavljaju konacne velicine struje i napona.
114

RL-krug

4.2.2

U KAP CANJE
RL - KRUGA

Svaka se realna zavojnica moe predociti kao spoj radnog otpora R i induktiviteta
L. Dovede li se napon u strujni krug u koji je spojena realna zavojnica (spajanje
preklopke u poloaj 0 1 na slici 4.3) struja c e od pocetne vrijednosti i = 0 do svoje
stacionarne vrijednosti i = V /R s vremenom mijenjati svoj iznos. Promjena struje
inducirat c e prema (3.31) napon samoindukcije, koji c e se po Lenz-ovu zakonu
suprotstavljati promjeni struje, tj. usporavat c e njezin porast.
1 S 0
2
L
V

S LIKA 4.3: RL krug

Jakost struje raste u zavojnici po eksponencijalnom zakonu. Za vrijeme jedne

vremenske konstante (t = ) struja postigne 63, 2% svoje konacne vrijednosti. Vrijednost stacionarnog stanja prakticki se postie vec nakon vremena od 4 do 5 vremenskih konstanti. To se osobito zorno vidi na slici 4.4.
i
I
0.632 I

S LIKA 4.4: i=f(t) za ukljucenje RL kruga

Suprotstavljajuci se trenutacnoj promjeni struje, na svitku se nakon ukapcanja

javlja inducirani napon iznossa jednakog iznosu izvora.
Da bi struja neposredno nakon ukapcanja bila ista kao u c asu neposredno prije
toga, to jest nula, inducirani napon na svitku u trenutku ukapcanja mora ponititi
napon izvora. Stoga, neposredno nakon ukapcanja, inducirani napon na induktivitetu po iznosu je jednak naponu izvora.
115

4. PRIJELAZNE POJAVE
Inducirani napon najveci je u trenutku ukapcanja, jer je tad najveca promjena
magnetskog toka. Potom, kako se u svitku postepeno uspostavlja magnetski tok,
smanjuje se brzina njegove promjene. Time se postupno smanjuje i inducirani
napon v L .
Napon na otporu v R u svakom je c asu jednak razlici napona izvora V i napona
na induktivitetu v L :
vR = V vL
Kako se smanjuje napon v L tako raste napon na otporu v R , a isto tako postupno
raste struja:
i=

vR V vL
=
R
R
R

Struja raste od nule do konacne vrijednosti:

i=

V
R

koja je odredena
samo naponom izvora i otporom kruga. To je velicina struje u

stacionarnom stanju.
Porast struje je sporiji i prijelazno stanje traje dulje, to je veci omjer induktiviteta i otpora kruga. Analogno slucaju kondenzatora, izraz 4.1, ovaj omjer oznacava se s i naziva vremenska konstanta RL-kruga.
=

L
R

Jedinica za vremensku konstantu je sekunda.

Vremenska konstanta je vrijeme nakon ukapcanja svitka, u kojem struja RL kruga poraste na 63% svoje konacne vrijednosti. U istom vremenu napon na induktivitetu padne na 37% svoje pocetne vrijednosti.
Struja se sve sporije pribliava svojoj konacnoj vrijednosti I , a uzima se da je
realno dosee (te nastupa stacionarno stanje) nakon vremena:
Tuk = 5

4.2.3

I SKAP CANJE
RL - KRUGA

Drugi slucaj prijelazne pojave u RL-krugu jest prekidanje toka stacionarne struje
I , na primjer spajanjem preklopke u poloaj 0 2 u shemi na slici 4.3. U strujnom
krugu bez izvora struja mora pasti na nulu (utrnuti). Promjene struje neizbjene pri
smanjivanju stacionarne vrijednosti I na stacionarnu vrijednost i = 0 uzrokom su
napona samoindukcije, c iji je smjer po Lenz-ovom zakonu takav da se suprotstavlja
promjeni, tj. nastoji odrati dotadanju struju.
116

Elektromagnetski oscilirajuci krug

i
I

S LIKA 4.5: i=f(t) za iskljucenje RL kruga

Struja dakle eksponencijalno trne u beskonacnosti (prakticki nakon 45). Brzina pada opet ovisi o vremenskoj konstanti. Vidi se (slika 4.5) da zbog prisutnosti
induktiviteta L strujni krug pokazuje stanovitu tromost pri promjeni struje.
Kod iskapcanja, suprostavljajuci se padu struje, svitak djeluje kao naponski izvor
koji nastoji i dalje tjerati struju u istom smjeru.
U trenutku prekida struje otvaranjem sklopke, na induktivitetu se javlja inducirani napon vrlo velikog iznosa (moe biti i nekoliko kilovolti). Velicina induciranog
napona, moe se ograniciti tako da se svitak pritom kratko spoji.
Polaritet induciranog napona v L je takav da on djeluje kao izvor, nastojeci odrati
struju kroz svitak i nakon odspajaanja izvora. Da bi struja u c asu neposredno nakon
iskapcanja bila jednaka I kao prije iskapcanja, iznos induciranog napona u tom
c asu jednak je umnoku velicine struje prije iskapcanja i otpora preko kojeg se svitak kratko spaja. To je i najveca vrijednost induciranog napona, koji potom postupno pada prema nuli.
Struja je kod iskapcanja jednaka omjeru induciranog napona i otpora preko kojeg je svitak kratko spojen. Ona, slicno kao napon v L , s vremenom postupno pada
od pocetne vrijednosti I do nule. Pritom se potpuno razgradi magnetsko polje
svitka i potroi njegova energija.
Brzinu smanjivanja struje svitka, kao i trajanje prijelaznog stanja pri iskapcanju
svitka, odreduje
vremenska konstanta , koja je jednaka omjeru induktiviteta i ot
pora iskapcanja.
Struja, kao i napon v L , nakon jedne vremenske konstante padne na 37% pocetne
vrijednosti, a nakon pet vremenskih konstanti prakticno padne na nulu (t i s = 5 ).

4.3

KRUG
E LEKTROMAGNETSKI OSCILIRAJU CI

Zanimljive pojave nastaju, ako se nabijeni kondenzator spoji u strujni krug sa zavojnicom. Kondenzator se nabije u strujnom krugu koji ima izvor istosmjernog
napona. Zatim se, pomocu prikladne sklopke, zatvori krug u kojem se nalaze samo
kondenzator i zavojnica. Pocetno je zavojnica bez struje, dakle i bez energije, dok
je u kondenzatoru pohranjena energija Q 2 /2 C .
Tada se kondenzator pocinje izbijati preko zavojnice. Promjena toka naboja u
117

4. PRIJELAZNE POJAVE
zavojnici inducira napon i energija magnetskog polja raste, a elektricno polje u konenzatoru pada. Nakon prijelaznog procesa, kondenzator je cijelu svoju potencijalnu energiju Q 2 /2 C predao zavojnici, koja tako dobiva najvecu energiju L I 2 /2.
Ako nema gubitaka (npr. na otporu), ta energija jednaka je prvotnoj elektricnoj.
Nakon toga slijedi ponovno nabijanje kondenzatora na racun magnetske energije
zavojnice. Moe se primjetiti da je polaritet suprotan prvotnom polaritetu.
Buduci da se proces ponavlja, a struja, naboj i napon su harmonickog oblika,
govori se o elektricnim oscilacijama. Ako je pocetna energija kruga bila Q 2 /2 C ,
ukupna energija u bilo kojem vremenu izracuna se iz:
i2
Q2
q2
+L =
2 C
2
2 C
gdje su q i i trenutne vrijednosti naboja, odnosno struje.
Rjeenjem te jednadbe slijedi da je frekvencija oscilacija f jednaka:
1
1
=
p
T
2 L C
iz c ega se vidi da je frekvencija (brzina promjene) to veca to su induktivitet i kapacitet manji.
f =

Vm

+
+
+
+
+
+

Vm

Im

Im

L
a

S LIKA 4.6: LC oscilator

Ono to je pritom zadivljujuce jest povezanost sa slicnim fizikalnim velicinama

mehanickih oscilacija. Povezanost izmedu
elektricnih i mehanickih sustava je toliko velika da je moguce rijeiti sloene mehanicke ili akusticke probleme postavljanjem analognih elektricnih krugova i mjerenjem na lak nacin napona i struja koje
odgovaraju mehanickim i akustickim nepoznanicama. Ako je m masa tijela objeenog na spiralnoj opruzi krutosti k, onda c e kruna frekvencija toga sustava
biti
s
=
118

k
m

Elektromagnetski valovi
to odgovara elektricnim oscilacijama:
r
=

1
L C

Buduci da je sustav zatvoren, zbroj kineticke i potecijalne (elasticne) energije

je konstantan i jednak potencijalnoj energiji koju tijelo ima na maksimalnoj udaljenosti x m .
Usporedba nekih izraza koji vrijede za oba oscilacijska kruga, mehanickog i
elektricnog dana je u tablici 4.1.
Utjecaj otpora u oscilatorima je potroak energije u vidu topline. To odgovara
trenju u mehanickom sustavu. Gubitak energije ima za posljedicu smanjenje amplituda oscilacija ili ga je potrebno nadoknadivati
iz stranog izvora energije.

Hertz je 1888. godine pokazao da oscilacijski krugovi (odailjaci) mogu poslati

energiju kroz prostor do slicnog kruga (prijemnika). Osim potvrde poznatih zakona
iz optike, Hertz-ovi pokusi dokazali su i Maxwell-ovu teoriju elektromagnetskih valova, koja je sigurno jedan od najvecih uspjeha znanosti 19. stoljeca.

TABLICA 4.1: Usporedba mehanickih i elektrickih oscilacija

Masa na elasticnoj opruzi

2
mx m
mv 2
kx 2
2 q+ 2 = 2
k
2
v= m
(x m
x2)
dx
v = dt

x = x m si nt

4.4

LC krug
Li 2
2
q

i=

q2

+ 2C =
1
LC

Q2
2C

(Q 2 q 2 )
dq

i = dt
q = Q si nt

E LEKTROMAGNETSKI VALOVI

Elektricitet i magnetizam pocetno su promatrani i proucavani kao razlicita podrucja.

Medutim,
elektromagnetska indukcija pokazala je da gdje god postoji promjena u

magnetskom polju, da se tu stvara i elektricno polje (3.28). Isto tako gibanje naboja,
tj. postojanje i promjena elektricnog polja, stvara magnetsko polje kako je objanjeno u poglavlju 3. Ocevidno, nemoguce je postojanje jednog efekta bez pojave
drugog. Na tome je Maxwell gradio svoju teoriju o nerazdvojivosti elektrickog i
magnetskog polja, te njihova irenja kroz prostor.
Godine 1864. uspio je postaviti zakone u opcem matematickom obliku. Ti zakoni zajedno daju diferencijalne jednadbe irenja elektromagnetskih valova, elektromagnetskih - zbog elektricne (E ) i magnetske (B ) velicine od koje su sastavljeni,
a valova - zbog njihove formalne podudarnosti s jednadbama irenja mehanickih
valova.
Otkrivena veza elektricnog i magnetskog polja moe se saeti u nekoliko vanih
c injenica:
119

Ovo nije ba dobra slika, ali se sjeam da je Stankovi jednom crtao

identinu pa bi to trebalo pronai

4. PRIJELAZNE POJAVE

S LIKA 4.7: Elektromagnetski valovi

a) Sve promjene se istodobno dogadaju

u oba polja (elektricnom i magnet
skom), koje svoje minimalne i maksimalne vrijednosti imaju na istom
mjestu i u isto vrijeme.
b) Jakosti elektricnog polja B i indukcije magnetskog polja E medusobno
su

okomiti vektori, istodobno okomiti na smjer irenja vala (slika 4.4).

c) Iznosi tih dvaju vektora povezani su s konstantom c:
E = c B
d) Elektromagnetski valovi nose energiju i njihovo irenje je tok energije
2

B
elektricne gustoce ( 02E ) i magnetske gustoce ( 2
).
0
2

e) Brzina irenja elektromagnetskih valova u vakuumu je:

c=

1
= 3 108
0 0

m/s

Elektromagnetski valovi ire se, dakle, u vakuumu brzinom svjetlosti!

Izraena u strogom matematickom obliku Maxwell-ova teorija dovela je do zakljucka da je svjetlost elektromagnetski val. Hertz-ovi pokusi, kako je vec receno,
potvrdili su ispravnost te teorije.

4.5

A PPLETI

4.5.1

RC- KRUG

120

Appleti

S LIKA 4.8: RC-krug

Pomocu tri padajuca izbornika biraju se vrijednosti otpora, kapaciteta i napona.

Nakon svakog odabira mora se click-nuti na gumb UPDATE, da bi se odabrane vrijednosti upisale pored odgovarajucih elemenata u strujnom krugu.
Napon se jo moe mijenjati clickom iznad baterije i povlacenjem gore ili dolje
naponskog stupca s pomocu mia (pritisnuta lijeva tipka mia). Taj stupac prikazuje
iznos napona baterije.
Click-om na crveni prekidac pokrece se simulacija. Trenutne vrijednosti napona
na kondenzatoru i otporniku prikazane su pored tih elemenata. Crvena krivulja
prikazuje napon kao funkciju vremena, a plava struju, takoder
kao funkciju vremena.
Click-om na gumb RESET vraca se vrijeme na nulu. Click-om na crveni prekidac mijenja se njegov poloaj, tj. zatvara se veci ili manji strujni krug.
U vecem krugu postoji izvor napona (baterija), pa se zatvaranjem tog kruga kondenzator puni. Ako se, nakon punjenja kondenzatora, zatvori manji strujni krug,
kondenzator c e se prazniti preko otpora R.
Simulacija se moemo zaustaviti dranjem pritisnute lijeve tipke mia, a kod
otputanja simulacija se nastavlja.

4.5.2

RL- KRUG

Click-om mia (lijevi click) na prekidac na appletu ukljucuje se, odnosno iskljucuje
strujni krug. S pomocu klizaca namjeta se otpor na reostatu (010) i induktivitet
121

4. PRIJELAZNE POJAVE

S LIKA 4.9: RL-krug

na zavojnici (0 2H ).
Nakon zatvaranja strujnog kruga, iznad zavojnice se pojavljuju dvije strelice:
plava pokazuje smjer struje koja tece krugom, a crvena pokazuje smjer inducirane struje u zavojnici. Ako se eli da na ekranu osciloskopa napon bude prikazan
krivuljom, treba se click-nuti na oznaku curve (hrv. krivulja).

4.5.3

KRUG
E LEKTROMAGNETSKI OSCILIRAJU CI

S LIKA 4.10: Elektromagnetski oscilirajuci krug

Click-om na gumb:
122

Appleti
a) RESET - kondenzator c e se spojiti na izvor napona, pa c e se na njemu
razdvojiti naboji. Gornja ploca bit c e pozitivna, a donja negativna.
b) START - prekidac c e doci u drugi poloaj i oscilacije c e zapoceti. Nakon
toga isti gumb omogucuje prekidanje (PAUSE) i nastavljanje simulacije
(RESUME).
c) Opcije SLOW MOTION omogucuju 10 ili 100 puta sporiji prikaz oscilacija
od realnih.
U tekstovna polja upisuju se vrijednosti kapaciteta (CAPACITY : 100 1000 F),
induktiviteta (INDUCTIVITY : 1 10 H), otpora (RESISTANCE: 0 1000) i napona
na izvoru (MAX. VOLTAGE).
Na lijevoj strani appleta pie vrijeme proteklo od pocetka oscilacija, a ispod pie
period oscilacija.
Mogu se odabrati jednu od dvije opcije u donjem desnom kutu:
a) VOLTAGE, AMPERAGE - u dijagramu c e biti prikazani napon V (plavo) i
jakost struje I (crveno) kao funkcije vremena.
b) ENERGY - graficki c e biti prikazana transformacija energije (energija elektricnog polja kondenzatora - crveno, energija magnetskog polja zavojnice - plavo i energija potroena na otporniku - crno)

123

4. PRIJELAZNE POJAVE

4.6

Z ADACI

4.1
Kondenzator je sastavljen od dviju paralelnih ploca od povrine 60 cm2
koje su jedna od druge udaljene 3 mm. Medu
njima je bakelit, kojemu je relativna
dielektricnost 4. Kondenzator ima napon od 500 V. Kolika se energija oslobodi izbijanjem tog kondenzatora?
Rjeenje: 8, 85 J
4.2 Zavojnica ima otpor 5 i induktivitet 100 mH. U jednom specificnom trenutku
nakon ukljucivanja baterije, potece struja u zavojnici iznosa 2 A i promjene i
t = 20
A/s. Odredite:
a) napon baterije,
b) vremenska konstanta kruga,
c) konacnu vrijednost struje?
d) konacnu vrijednost energije kondenzatora?
Rjeenje: a) 12 V

b) 0, 02 s

c) 2, 4 A

c) 0, 288 J

4.3 Kondenzator ima kapacitet 15F, otpornik ima otpor 8M , a baterija napon
800 V. U jednom specificnom trenutku nakon ukljucivanja baterije tece struja koja
puni kondenzator, a napon na njemu je 350 V. Kondenzator je u pocetku prazan.
Odredite:
a) brzina promjene napona na kondenzatoru u odabranom trenutku nakon
ukljucivanja,
b) vremensku konstanta kruga,
c) konacnu vrijednost struje?
d) konacnu vrijednost energije kondenzatora?
Rjeenje: a) 0, 375 V/s

124

b) 120 s

c) 0 A

d) 4, 8 J

IZMJENI CNE
STRUJE

P OGLAVLJE

Vec pri prijelaznim pojavama u strujnom krugu uocene su elektricne velicine (struje,
naponi, elektromotorne sile) koje nisu vremenski konstantne. Njihove vrijednosti
poprimaju u svakom trenutku drugi iznos.
Opcenito se trenutna vrijednost, uzmimo struje, moe iskazati izrazom:
i = f (t )

(5.1)

Konstantna struja, istosmjerna bez promjene iznosa, kakva je prikazana na slici

5.1, gdje je i = I , tek je poseban slucaj gornjeg izraza. Ako struja i = f (t ) mijenja
samo iznos, a ne i predznak, ostaje istosmjerna (slika 5.1 b.).
i

t
a)

t
b)

S LIKA 5.1: Istosmjerne struje

Ako struja i = f (t ) uz iznos mijenja i predznak, naziva se izmjenicna (slika 5.2).

Fizikalno to znaci da ima vremenskih odsjecaka u kojima se nosioci naboja gibaju
i u suprotnom smjeru. Obicno se smjer gibanja pozitivnog naboja pridruuje pozitivnim iznosima u izrazu i = f (t ), a smjer negativnog naboja negativnim.
Promjena struje moe biti periodicka, to znaci da se u izrazu i = f (t ) u konstantnim vremenskim razmacima ponavljaju iste vrijednosti s istom derivacijom i
da to vrijedi za bilo koji trenutak. Minimalni vremenski razmak takvih tocaka zove
se period T . Dva primjera periodicki promjenljivih struja prikazuje slika 5.3. Na
slici 5.3 a. je istosmjerna, a na slici 5.3 b. izmjenicna periodicka struja.
Periodicka struja prema tome zadovoljava izraz:
i (t ) = f (t + k T )
125


5. IZMJENI CNE
STRUJE
i

S LIKA 5.2: Izmjenicna struja

T
a)

b)
S LIKA 5.3: Periodicke struje

gdje je k = 0, 1, 2, 3, . . . Ako je srednja vrijednost periodicke struje i (t ), definirana

izrazom:
I sr =

1
T

Z
0

i (t ) d t

jednaka nuli, struja i (t ) je c ista izmjenicna.

5.1

H ARMONI CKI
OBLIK

Ako je dobivena srednja vrijednost I sr razlicita od nule, tada je ta periodicka struja

sastavljena od dvije komponente: od konstantne istosmjerne iznosa I sr i c iste izmjenicne, kako je za jedan slucaj prikazano na slici 5.4. Struja u lijevom dijagramu
jednaka je zbroju komponenata prikazanih na preostala dva dijagrama.
Medu
c istim izmjenicnim strujama neki se oblici pojavljuju c ece. Tako su c eci
oblici u kojih je negativni dio iznosima jednak pozitivnom, a medu
takvima najzastupljeniji je harmonicki oblik (slika 5.5).
126

Harmonicki oblik
i

I SR

=
I SR
t

i
+

S LIKA 5.4: Periodicka struja sa I s r 0

Mnoge prirodne pojave c esto se odvijaju po harmonickoj promjeni. Vano je

njezino svojstvo da joj derivacija i integral ostaju harmonicki uz vremenski pomak.
i

S LIKA 5.5: Harmonicka struja

Najjednostavniji matematicki opis harmonickog oblika je onaj pri kojem je u

vremenu t = 0 iznos funkcije nula, uz pozitivnu derivaciju. Za struju to je izraz:
i (t ) = I m sin(t )
gdje je I m - amplituda, - konstanta, a t - kut.

Cesto
se takav oblik jednostavno zove sinusnim ili sinusoidalnim.
Neharmonicki periodicki oblici mogu se primjenom Fourier-ove analize predociti kao zbroj harmonickih komponenata i jedne konstantne.
U nastavku se pod pojmom izmjenicne struje podrazumijeva struja harmonickog
oblika, jednostavno zvana sinusoidalnom strujom. Nju daje izvor napona istog oblika.
Uobicajeno je da se fizicki smjer struje u vodicu kome pripadaju pozitivni iznosi
u izrazu i (t ) utvrduje
kao referentni i oznacuje strelicom u shemama strujnih kru
gova (slika 5.6). Njemu pripada referentni polaritet napona izvora koji se moe oznaciti oznakama + i . Pri negativnim trenutnim vrijednostima i (t ) i v(t ) smjer
struje i polaritet napona su suprotni od naznacenog.

5.1.1

F REKVENCIJA I KRUNA FREKVENCIJA

127


5. IZMJENI CNE
STRUJE
i
+
V

S LIKA 5.6: Referentni smjer struje i pripadajuci polaritet napona izvora

U vremenu perioda T izmjenicna struja izvri jedan potpuni titraj. Broj titraja N u
vremenu t naziva se frekvencijom:
f r ekvenci j a f =

br o j t i t r a j a N
vr i j eme t

1
[ ] = [H z]
s

Jedinica frekvencije je H z (Herc). Ako se vrijeme promatranja iste pojave svede

na period t = T , broj titraja N je jedan, a frekvencija iznosi:
f =

1
t

[H z]

Vrijeme trajanja jednog titraja ili period T reciprocno je vrijednosti frekvencije.

Frekvencija izmjenicne struje koritene u elektroenergetskim sustavima ovisi o
brzini vrtnje i o broju magnetskih polova generatora u kojem se proizvodi, to se
moe prikazati slikom 5.7. Tu se nalaze shematizirani presjeci dvaju generatora s
jednim namotom na statoru i s magnetskim polovima na rotoru. Rotor na slici 5.7
a) ima dva, a na slici 5.7 b) c etiri magnetska pola. Broj pari polova p u prvom slucaju
je jedan, a u drugome dva.

N
S
S
S

p =1
a)

p =2
b)

S LIKA 5.7: Shematizirani prikazi generatora izmjenicne struje

128

Harmonicki oblik
Rotacijom magnetskih polova u statorskom namotu inducira se izmjenicni napon.
U jednom okretaju rotora na slici 5.7 a) inducira se jedan titraj, a u jednom okretaju
rotora na slici 5.7 b) induciraju se dva titraja. Kod p pari polova u jednom okretaju
inducirat c e se p titraja.
Kod n broja okretaja u generatoru na slici 5.7 a) inducira se n titraja, u generatoru na slici 5.7 b) n 2 titraja, a u generatoru s p pari polova n p titraja. U jednoj
sekundi inducirat c e se opcenito:
f =np

[H z]

titraja, ako je n broj okretaja u sekundi, ili:

f =

np
60

[H z]

ako je n broj okretaja u minuti.

Jednom titraju induciranog napona pripada kut el = 2. U istom vremenu
rotor generatora na slici 5.7 a) prijede
kut g eom = 2 , a rotor na slici 5.7 b) kut
g eom = 2/2. Rotor s p pari polova prijeci c e u istom vremenu kut g eom = 2/p.
Elektrickom kutu odgovara p puta manji geometrijski kut, pa je:
g eom =

el
p

Uz konstantnu kutnu brzinu vrtnje rotora g eom vrijedi:

g eom = g eom t
a uz konstantnu frekvenciju:
el = t
gdje se naziva krunom frekvencijom.
Za el = 2, t = T , pa je:
2 = T
i
2
[H z]
T
Kruna frekvencija jednaka je kutnoj brzini generatora samo ako ovaj ima jedan
par polova, jer je tada elektricki kut jednak geometrijskom. Uz f = 1/T slijedi
povezanost frekvencije i krune frekvencije:
=

= 2 f
Primjer: Struja javne elektricne mree ima frekvenciju 50 Hz, pa trajanje jednog
perioda kod nje iznosi:
T=

1
1
=
= 0, 02s = 20ms
f
50
129


5. IZMJENI CNE
STRUJE
a kruna frekvencija:
= 2 50 = 314s 1
Ako se ona proizvodi npr. u generatorima s brojem pari polova p = 2, oni se
moraju vrtjeti brzinom:
n=

60 f
60 50
=
= 1.500mi n 1
p
2

Izmjenicne struje niskih frekvencija koriste se u prijenosu energije, a one srednjih i visokih frekvencija u prijenosu informacija. U elektroenergetskim sustavima
pored frekvencije od 50 Hz u nekim se zemljama susrecu i frekvencije od 60 Hz. U
prijenosu informacija koriste se frekvencije u vrlo irokom rasponu, od praga c ujnosti u iznosu od oko 15 Hz pa do nekoliko GHz (gigaherca).

5.1.2

S REDNJA I EFEKTIVNA VRIJEDNOST

Srednja i efektivna vrijednost statisticke su velicine, a slue za skraceno i efikasno

opisivanje neke promjenjive velicine koje se trenutne vrijednosti mijenjaju s vremenom. Srednja vrijednost je ocekivanje trenutnih vrijednosti, a efektivna njihovo
standardno odstupanje. U elektrotehnici se obje vrijednosti nairoko koriste, efektivna osobito za struje i napone, a srednja i za snage. Srednja vrijednost struje zanimljiva je sa stanovita pretvorbe elektricne u kemijsku ili mehanicku energiju kod
istosmjernih troila, a njezina efektivna vrijednost sa stanovita pretvorbe u toplinsku energiju i kod istosmjernih i kod izmjenicnih troila.
Iz definicije srednje vrijednosti za kontinuirane varijable s periodom T :
F sr =

1
T

Z
0

f (t ) d t

slijedi srednja vrijednost I s r struje i (t ) u periodu T :

I sr =

1
T

Z
0

f (t ) d t

Integral odreduje
povrinu omedenu
krivuljom i (t ) i apscisom t i predstavlja

kolicinu elektricnog naboja koji protekne u vremenu T . Dijeljenje s iznosom tog

vremena daje vrijednost konstantne istosmjerne struje po kojoj bi u istom vremenu
T protekla ista kolicina naboja.
Srednja vrijednost harmonicke izmjenicne struje:
i = I m sin(t )
u vremenskom intervalu struje perioda T , jednaka je nuli:
I sr =
130

1
T

Z
0

sin(t ) d t = 0

Harmonicki oblik
jer je jednak nuli njezin integral (slika 5.8 a).
Vrijednost I m je maksimalna, vrna ili tjemena vrijednost koju struja poprima u
odredenom
trenutku (T /4, 3T /4 itd), a krunu frekvenciju.

Srednja vrijednost struje zadrava isti iznos ako je vremenski interval u kojem se
odreduje
viekratnik perioda T . Na isti nacin mogu se odrediti srednje vrijednosti

struja i napona slicnih matematickih opisa. Tako npr. za struju prema slici 5.8 b),
koja se javlja kod poluvalnog ispravljanja i (t ) iznosi:
i

I SR = 0.318 I m
I SR = 0
T
4

T
2

3T
2

T
4

a)

T
2

3T
2

b)

S LIKA 5.8: Srednje vrijednosti struja

T
2

i = I m sin(t )

za

0<t <

i =0

za

T
<t <T
2

(5.2)

a njezina srednja vrijednost u periodu ponavljanja T , jednaka je:

1
Is r =
T

Z
0

1
i dt = [
T

T
2

Z
I m sin(t ) +

T
T
2

0dt] =

Im
= 0, 318I m

Efektivna vrijednost I struje i (t ) odreduje

se usporedbom toplinskog ucinka

struje i (t ) i konstantne istosmjerne struje na jednakom otporu R u istom vremenskom intervalu T . Efektivna vrijednost izmjenicne struje jednaka je onoj vrijednosti
konstantne istosmjerne struje I koja u otporu R za vrijeme perioda T proizvede istu
kolicinu topline Q kao i i (t ) u istom vremenu (slika 5.9):
Q1 = I 2 R T = Q2 =

Z
0

i 2 (t ) R d t

pa slijedi:
s
I=

Z
0

i 2 (t ) R d t
131


5. IZMJENI CNE
STRUJE
Efektivna vrijednost oznacuje se kao istosmjerna struja, slovom I . Kod periodickog oblika i (t ) vremenski interval T mora biti period ili njegov viekratnik.
R

=
Q1

Q2
i

I
Q1 = Q2

S LIKA 5.9: Odredivanje

efektivne vrijednosti struje

Efektivna vrijednost harmonicke struje:

i = I m I m sin(t )
jednaka je:
s
I=

1
T

Z
0

2
Im
sin2 (t ) d t

Zamjenom kvadrata sinusa poznatim izrazom iz trigonometrije:

1
4
1
t)
sin2 (t ) = (1 cos(2t )) = (1 cos
2
2
T
te integriranjem i uvrtavanjem granica integrala slijedi:
Im
I = p = 0, 707 I m
2
Efektivna vrijednost struje ucrtana je u slici 5.10.
i
I = 0.707 I m

T
2

S LIKA 5.10: Izmjenicna struja i njezina efektivna vrijednost

Na isti se nacin mogu odrediti efektivne vrijednosti struja i napona slicnih matematickih opisa.
132

Harmonicki oblik
Izmjenicne velicine vrlo se c esto izraavaju u svojim efektivnim vrijednostima,
pa se u njima najcece oznacavaju i skale instrumenata namijenjenih mjerenju
struja i napona.

5.1.3

FAZA I RAZLIKA FAZA

Pojmovi faza i razlika faza javljaju se kod harmonickih oblika. Fazom ili faznim
kutom naziva se kut u matematickom izrazu harmonicke izmjenicne velicine. Tako
je u izrazu za napon:
v = Vm sin(t )
to kut t , a u izrazu za struju:
i = I m sin(t )
kut (t ). Razlikom faza ili faznim pomakom naziva se razlika kutova dviju
izmjenicnih velicina. Moe se slicno kao i faza izraavati u radijanima ili stupnjevima. Za gore navedene napon i struju fazni pomak je:
t (t ) =
Istofazne su velicine s = 0, a protufazne s faznim pomakom . Razlici faza
pripada vremenski pomak najbliih istovrsnih tocaka (primjerice prolaz kroz nulu
s pozitivnom derivacijom ili pozitivno tjeme):
t =

Za odnos u pomaku kae se da prethodi ona velicina koja pri manjim iznosima
kuta ili vremena prolazi kroz istovrsnu tocku. Velicina koja ima veci kut ili vrijeme
u takvoj tocki usporedivanja
zaostaje.

Razlika faza moe odredivati

i odnos izmedu

dvaju napona ili dviju struja.

Zornija predodba faze i razlike faza dobije se prikazom izmjenicnih velicina u
vremenskom dijagramu, pri c emu se na vremensku os mogu nanositi vrijednosti
ili vremena ili faze. Ako za vrijeme trajanja perioda vrijeme t raste od 0 do T ,
faza t rast c e linearno s vremenom od 0 do 2 postiuci u vremenima T , 2T , 3T ,
. . . vrijednosti 2 , 4, 6, . . .
Uz izbor bilo kojeg referentnog trenutka napon v = Vm sin(t ) (slika 5.11 a) i
struja i = I 1m sin(t 1 ) dali bi graficki prikaz na slici 5.11 b) Struja i 1 nema vrijednost nula s pozitivnom derivacijom u trenutku t = 0, kao to to ima napon, nego
kada je njezina faza jednaka nuli (t 1 ) = 0, pa je t = 1 .
Izmedu
napona v i struje i 1 postoji razlika faza 1 , a struja zaostaje za naponom
za fazni kut 1 , odnosno za vremenski pomak:
t 1 =

133


5. IZMJENI CNE
STRUJE
V, i

V, i

V
i1

T
2

T
2

T
2

T
2

T
2

t 1
1
a)

V, i

b)

V, i

i3

i2
T
2

T
2

T
2

t 2
2
c)

d)

S LIKA 5.11: Fazni pomaci napona i struje

Za neku drugu struju, na primjer i 2 = I 2m sin(t + 2 ), faza c e biti t + 2 ), a

fazni pomak prema naponu 2 . Struja i 2 prethodi naponu za fazni kut 2, a ima
vrijednost nula s pozitivnom derivacijom u trenutku kada je njezina faza jednaka
nuli t +2 ) = 0, pa je t = 2 (slika 5.11 c). Struja prethodi naponu za t 2 = 2 /
.
Struja i 3 = I 3m sin(t ) i napon 5.11 imaju istu fazu i medu
njima je fazni pomak
jednak nuli.

5.2

P REDO CIVANJE
IZMJENI CNIH
VELI CINA

Izmjenicne velicine do sada su prikazivane ili algebarskim izrazima ili vremenskim

dijagramima. Radi jednostavnijeg racunanja, crtanja i tumacenja odnosa u stru134

Predocivanje izmjenicnih velicina

jnim krugovima one se mogu prikazivati i rotirajucim duinama, a s njima se moe
racunati i u Gauss-ovoj ravnini.
Ove metode prikazivanja i racunanja nazivaju se simbolickim metodama.

5.2.1

P RIKAZIVANJE ROTIRAJU CIM

DUINAMA I VEKTORIMA

Prikazivanje izmjenicnih velicina rotirajucim duinama zasniva se na grafickoj konstrukciji sinusoide pomocu duine koja rotira jednolicnom kutnom brzinom iz pocetnog
horizontalnog poloaja. Tako se na primjer sinusoida napona v = Vm sin(t ) moe
dobiti projekcijom rotirajuce duine Vm , kutne brzine = 2 f , na vertikalnu os
(slika 5.12).
y

V, I

I ()

S LIKA 5.12: Dobivanje sinusoide pomocu rotirajuce duine

Projekcija rotirajuce duine Vm na vertikalnu os za bilo koji kut = t jednaka

je trenutnoj vrijednosti napona v = Vm sin(t ). Kada rotirajuca duina opie puni
kut = 2, sinusoida opie puni titraj.
Prikaz sinusoida napona v = Vm sin(t ) i struje i = I m sin(t ) odgovarajucim
rotirajucim duinama daje slika 5.13.
Obje rotiraju istom kutnom brzinom jer su istih frekvencija, a razlika faza
ocituje se kao geometrijski kut. Duine su prikazane u poloaju koji zauzimaju u
trenutku t 1 . Izbor tog trenutka je slobodan, ali se u praksi najcece poklapa s prolazom kroz nulu ili /2 velicine koja se smatra referentnom.
Prikazivanje istofrekvencijskih izmjenicnih velicina rotirajucim duinama omogucava
jednostavnije racunanje s njima, jer se graficko zbrajanje i oduzimanje rotirajucih
duina moe izvesti na isti nacin kao zbrajanje i oduzimanje planarnih vektora. To
opravdava postupak da se rotirajuce duine zamijene mirujucim vektorima, c ije
duine odgovaraju efektivnim vrijednostima prikazanih velicina, a razlika faza ocituje se kao kut medu
njima.
Uobicajeno je da se pri crtanju vie vektora jedan uzima kao referentni i postavlja
u pozitivni smjer osi apscisa ili ordinata, a ostali se, s odgovarajucim faznim po135


5. IZMJENI CNE
STRUJE
y

V, i

V
i

S LIKA 5.13: Prikaz sinusoida rotirajucim duinama

macima, crtaju prema njemu. Oni s pozitivnim kutovima prema referentnome

prethode mu, a oni s negativnim zaostaju.
y

V, I

t =0
0
x

S LIKA 5.14: Vektor koji rotira u koordinatnom sustavu

Vektor koji predstavlja napon, odnosno struju, rotira u koordinatnom sustavu

(sl. 5.14) stalnom kutnom brzinom , pa kut vektora stalno raste s vremenom.
Ako je pocetna vrijednost kuta = 0 za t = 0, kut je = t . Projekcija vektora na os
y mijenja se u vremenu po sinusnoj funkciji:
Y (A) = A sin(t )
Y (A)
- uspravna koordinata vektora
A
- vektor koji rotira
Vektor moe zapoceti vrtnju iz pocetnog poloaja = 0 ili iz bilo kojeg drugog
poloaja odredenog
nekim pocetnim kutem 0 (sl. 5.14 b). U tom drugom slucaju

vremenska promjena kuta vektora izraena je jednadbom:

= (t + 0 )
136

Predocivanje izmjenicnih velicina

pa vremenska promjena uspravne koordinate vektora ima oblik opce sinusne
funkcije:
Y (A) = A sin(t + 0 )
Sinusoida se na ovaj nacin moe predstaviti rotirajucim vektorom, pri c emu je
duljina vektora jednaka vrnoj vrijednosti sinusoide, kutna brzina vrtnje vektora
jednaka je krunoj frekvenciji sinusoide, a pocetni kut vektora jednak je pocetnom
kutu sinusoide.
Vektori izmjenicnih velicina mogu se nacrtati tako da se napon V uzme kao referentna velicina i postavi u pozitivni smjer osi apscisa, a struje se crtaju pomaknute
prema njemu (slika 5.14).
I2
2
1

V
I3

I1
S LIKA 5.15: Vektorski prikaz napona i struja

Duine tih vektora odgovaraju, u odredenom

mjerilu, tjemenim, a posredno i

efektivnim vrijednostima prikazanih velicina, a kutovi 1 i 2 faznim pomacima

prema naponu kao referentnoj velicini. Vektor I 2 prethodi naponu za kut 2 , vektor
I 3 je s njime u fazi, a vektor I 1 zaostaje za njim za kut 1 .
Trebaju li se zbrojiti dvije izmjenicne velicine, npr. struje I 1 i I 2 iz slike 5.16, c ije
su trenutne vrijednosti:
i 1 = I 1m sin(t 1 )
i
i 2 = I 2m sin(t 2 )
moe se to naciniti graficki (slika 5.16). Rezultat je novi vektor I koji predstavlja
efektivnu vrijednost zbroja struja i = i 1 + i 2 . Njegova faza je kut koji on zatvara s
vektorom napona, pa je:
i = i 1 + i 2 = I m sin(t )
Izmjenicne velicine nemaju svojstva vektora i nisu vektori, pa njihov vektorski
prikaz ima simbolicko znacenje i slui samo za graficko predocavanje i jednostavnije graficke operacije zbrajanja i oduzimanja. Pritom se zbrajati i oduzimati
mogu samo iste fizikalne velicine.
137


5. IZMJENI CNE
STRUJE
I2
2
1

I
I1

S LIKA 5.16: Zbroj dviju struja

5.2.2

FAZNI POMAK U VEKTORSKOM PRIKAZU

Pocetni kut sinusode 0 , koji pokazuje pomak nultocke sinusoide od ishodita,

odreden
je vremenom t 0 za koje je nultocka sinusoide pomaknuta od trenutka t =
0, tako da vrijedi 0 = t 0 (slika 5.17).
Ovaj pomak sinusoide od ishodita naziva se jo i fazni pomak.
y

V, i
Vm

Vm

t0
x

Vm
S LIKA 5.17: Fazni pomak u vektorskom i vremenskom prikazu

U vektorskom prikazu fazni pomak odreden

je pocetnim kutem koji vektor sinusne velicine zatvara s pozitivnim dijelom osi x. Pozitivni pocetni kut pokazuje
pomak nultocke sinusne funkcije ulijevo od ishodita, to vremenski znaci prethodenje

nultocke trenutku t = 0. Negativni pocetni kut pokazuje pomak nultocke sinusne

funkcije udesno od ishodita, a vremenski oznacava kanjenje nultocke iza trenutka
t = 0.
U vektorskom prikazu pozitivni fazni pomak (prethodenje)
znaci zakret vektora

od osi +x u smjeru suprotnom okretanju kazaljki sata, dok negativni fazni pomak
(kanjenje) znaci zakret vektora u suprotnom smjeru.
Fazni pomak moe se odrediti samo izmedu
harmonijskih velicina jednakih
frekvencija. Fazni pomak izmedu
dviju sinusoida jednak je razlici njihovih pocet138

Jednostavni krug izmjenicne struje

nih kuteva. U vektorskom prikazu fazni pomak jednak je kutu izmedu
vektora dviju
velicina. Kao fazni pomak uzima se manji (nutarnji) kut.

5.3

J EDNOSTAVNI KRUG IZMJENI CNE

STRUJE

U istosmjernim krugovima konstantnih struja odnose izmedu

struja i napona odredi
vali su Ohm-ov i Kirchhoff-ovi zakoni. Kod prijelaznih pojava Kirchhoff-ovi zakoni
su vrijedili i dalje, dok je Ohm-ov zakon ostao mjerodavan samo za trenutne iznose
struja i napona na otporu R, ali ne i na induktivitetu L i kapacitetu C .
Slicno vrijedi i kod izmjenicnih struja. Prijelazne pojave iskazivane su trenutnim vrijednostima napona i struja. Isti tretman mora vrijediti i kod harmonickih
oblika. I tu moraju vrijediti oba Kirchhoff-ova zakona, a Ohm-ov samo za odnose
na otporu R. Kako je s trenutnim vrijednostima teko i analiticki i graficki manipulirati, pogodnije je to c initi s efektivnim, jer se na njih mogu primijeniti ranije navedeni nacini izraavanja i racunanja.
Postavlja se pitanje kako se kod efektivnih velicina mogu primijeniti Ohm-ov i
Kirchhoff-ovi zakoni, ako su one fazno pomaknute. Najprije se to moe pogledati
na pojedinim elementima, a zatim dobivene odnose primijeniti u sloenim strujnim krugovima.

5.3.1

OTPOR U KRUGU IZMJENI CNE

STRUJE

Kao i u krugu istosmjerne struje, tako su i u krugu izmjenicne struje, struja i napon
na otporu povezani preko Ohm-ovog zakona (2.9).
i
+
VR

S LIKA 5.18: Radni otpor u strujnom krugu

Trenutna vrijednost napona v(t ) na otporu R, kroz koji tece izmjenicna struja
oblika:
i (t ) = I m sin(t )
jednaka je u svakom trenutku umnoku otpora i trenutne vrijednosti struje:
v(t ) = R i (t ) = R I m sin(t )
139


5. IZMJENI CNE
STRUJE
To znaci da sinusoida napona na otporu ima nule i maksimume istodobno kad
i sinusoida struje, tj. izmedu
struje i napona na otporu nema faznog pomaka: na
otporu su struja i napon u fazi.
V

VR
iR
=0
iR

VR

S LIKA 5.19: Napon i struja kroz radni otpor R

U grafickom prikazu odredenog

mjerila, sinusoide struje i napona na otporu

razlikuju se samo po vrnoj ili tjemenoj vrijednosti, pri c emu je vrna vrijednost
napona jednaka umnoku otpora i vrne vrijednosti struje:
Vm = R I m
Omjer vrnih (a time i efektivnih) vrijednosti vrijednosti napona i struje jednak
je otporu R:
Vm V
= =R
Im
I

5.3.2

K APACITET U KRUGU IZMJENI CNE

STRUJE

Dovede li se na kondenzator kapaciteta C izmjenicni napon, zbog stalne promjene

polariteta napona, kondenzator se naizmjence nabija i izbija. Za trenutne vrijednosti napona i struje prema slici 5.20 mora vrijediti:
i = iC

v = vC

pri c emu izraz za struje odgovara prvom, a za napone drugom Kirchhoff-ovu

zakonu. Iz odnosa koji vrijede za kondenzator, gdje je:
dQ = C d vC

slijedi struja kondenzatora:

iC = C
140

d vC
dt

iC =

dq
dt

Jednostavni krug izmjenicne struje

i
+
VC

S LIKA 5.20: Kapacitet u strujnom krugu

Uz v = vC = Vm si n(t ), trenutna vrijednost struje kroz kondenzator kapaciteta

C slijedi iz:
iC = C

d
(Vm sin(t ))
dt

i iznosi:
i C = Vm C cos(t ) = IC m sin(t + /2)

(5.3)

Iz gornjeg izraza (5.3) vidljivo je da je vrna vrijednos IC m jednaka:

I C m = Vm C

(5.4)

a prema (5.4) to vrijedi i za efektivne vrijednosti:

IC = V C =

V
1
C

(5.5)

Ova relacija izraava Ohm-ov zakon za efektivne vrijednosti harmonickih napona

i struja na kondenzatoru kapaciteta C, a njezin se nazivnik naziva kapacitivni jalovi
otpor i oznacava se s X C . Uz:
XC =

1
1
=
C 2 f C

[]

izraz (5.5) moe se pisati kao:

IC =

V
XC

to ukazuje da na kondenzatoru postoji c vrst odnos izmedu

efektivnih vrijednosti napona i struje ovisan o kapacitetu C i frekvenciji f .
Za strujnu frekvenciju = 0 (istosmjerna struja) kapacitet predstavlja beskonacni otpor. S porastom frekvencije kapacitivni se otpor smanjuje jer je obrnuto
razmjeran frekvenciji.
Kod nabijanja kondenzatora struja kondenzatora je najveca u trenutku kad je
napon kondenzatora jednak nuli (kondenzator prazan), a jednaka je nuli kad je
napon najveci (kondenzator nabijen). Slicno tomu i sinusoida struje kroz kapacitet
ima maksimum kad je sinusoida napona na nuli, a jednaka je nuli kad sinusoida
141


5. IZMJENI CNE
STRUJE
V, i

VC
iC
iC

3
2

= 90o
VC

S LIKA 5.21: Napon i struja kroz kondenzator kapaciteta C

napona ima maksimum. Ovakav odnos sinusoida ukazuje na njihov fazni pomak
koji se moe prikazati i vektorski.
Struja i napon na kapacitetu nisu u fazi, nego su fazno pomaknuti za kut =
/2 = 900 , to znaci da struja na kapacitetu prethodi naponu za 900 .

5.3.3

I NDUKTIVITET U KRUGU IZMJENI CNE

STRUJE

Tece li kroz svitak induktiviteta L izmjenicna struja, zbog njenog vremenskog mijenjanja na induktivitetu se javlja napon samoindukcije.
Ako se na izvor izmjenicnog napona v = Vm sin(t ) prikljuci samo zavojnica
induktiviteta L zanemarivog radnog otpora R, energija koju daje izvor pretvara se
u njoj u magnetsku. Za trenutne vrijednosti napona i struje prema slici 5.22 mora
vrijediti :
i = iL

v = vL

pri c emu izraz za struje odgovara prvom, a za napone drugom Kirchhoff-ovu

zakonu.
i
+
VL

S LIKA 5.22: Induktivitet u strujnom krugu

Iz zakona o samoindukciji (3.31)):

142

Jednostavni krug izmjenicne struje

e = L

di
dt

slijedi odnos izmedu

napona i struje na induktivitetu:
v L = e = L

di
dt

pa je:
vL = L

d iL
dt

odnosno:
d iL =

1
vL d t
L

Uz v = Vm sin(t ) slijedi trenutna vrijednost struje kroz zavojnicu induktiviteta

L:
Z
iL =

1
Vm

Vm sin(t ) d t =
( cos(t )) = I Lm sin(t )
L
L
2

Ono to vrijedi za tjemene vrijednosti:

I Lm =

Vm
L

vrijedi i za efektivne:
IL =

V
L

Kako ovaj izraz s efektivnim vrijednostima napona i struje strukturom podsjeca

na Ohm-ov zakon, umnoak L mora imati jedinicu koja vrijedi i za otpore ( =
V /A), oznacava se s X L i naziva se induktivni jalovi otpor. Uz:
X L = L = 2 f L

[]

je:
IL =

V
XL

to ukazuje da na zavojnici induktiviteta L pri frekvenciji f postoji c vrst odnos

izmedu
efektivnih vrijednosti napona i struje. Struja i L = I Lm sin(t /2) zaostaje
za naponom v = Vm sin(t ) za kut /2 (slika 5.23).
Za frekvenciju jednaku nuli i induktivni otpor jednak je nuli, to znaci da za
istosmjernu struju induktivitet predstavlja kratki spoj. S porastom frekvencije raste
i induktivni otpor X L , tj. induktivni otpor je razmjeran frekvenciji.
Porast induktivnog otpora moe se pojasniti s pomocu svojstva svitka da se
opire promjeni struje (koja znaci promjenu energije magnetskog polja svitka). S
143


5. IZMJENI CNE
STRUJE
V, i

VL
iL

VL

= 90o
3
2

iL

S LIKA 5.23: Napon i struja kroz zavojnicu induktiviteta L

porastom frekvencije raste brzina promjene struje (a toj promjeni se induktivitet

opire), pa se stoga povecava (induktivni) otpor svitka.
Napon samoindukcije razmjeran je brzini promjene struje u vremenu (i /t ),
koja je odredena
strminom sinusoide. Strmina sinusoide struje najveca je u c asu

kad je struja jednaka nuli. U tom c asu inducirani napon ima najveci iznos. U
trenutku kada struja dosegne najveci iznos, tada prestaje rasti i u tom c asu je inducirani napon jednak nuli.
Slicno kao kod kapaciteta, izmedu
struje i napona postoji fazni pomak = /2 =
900 . Za razliku od kapaciteta, na induktivitetu napon prethodi struji za 900 .

5.4

S POJEVI R, L I C U KRUGU IZMJENI CNE

STRUJE

Elementi obradeni
u jednostavnim strujnim krugovima mogu u sloenim krugov
ima biti spojeni serijski, paralelno i mjeovito. Na svakom elementu vrijede upravo
izvedeni odnosi izmedu
napona i struje, a odnos izmedu
napona i struje izvora ovisi
o broju i nacinu spajanja elemenata u sloenom spoju.
Ako izvor napona trenutne vrijednosti v i efektivne V napaja sloeni strujni
krug, tece iz njega struja trenutnog iznosa i i efektivnog I . Fazni pomak medu
njima
ovisi o karakteru sloenog strujnog kruga. Za vremenski nepromjenjive parametre
u krugu efektivni iznosi napona V i struje I moraju biti razmjerni:
V =I Z

(5.6)

Ovaj izraz ima strukturu Ohm-ova zakona, pa se Z izraava u i predstavlja

ekvivalentni otpor sloenog strujnog kruga, a naziva se prividni otpor ili impedancija. Njegov iznos odreduje
se iz iznosa pojedinih radnih i jalovih otpora ovisno o

nacinu njihova spajanja. Reciprocna vrijednost prividnog otpora je vodljiva vrijednost ili admitancija:
144

Spojevi R, L i C u krugu izmjenicne struje

1
1
[ ]
Z

s kojom se moe jednostavnije racunati kod paralelnih i mjeovitih spojeva.

Y [S] =

5.4.1

S ERIJSKI RL - KRUG

VR

+ VL

L, X L

I
+

S LIKA 5.24: Serijski RL-krug

Kod serijskog spoja (slika 5.24) raznih vrsta otpora (ovdje su to radni otpor R i induktivni otpor X L ), naponi su medusobno
pomaknuti u fazi, pa se ne moe jednos
tavno zbrojiti njihove efektivne vrijednosti, nego treba uzeti u obzir i njihov fazni
pomak. U tu svrhu se crta vektorski prikaz napona (vektorski dijagram), i naponi se
zbrajaju vektorski.
Vektorski dijagram (slika 5.25) zapocinje se crtati sa zajednickom velicinom, a
to je u serijskom spoju struja. Vektor struje I uzima se s pocetnim kutem 0, pa se
prema njemu postavljaju vektori napona na induktivitetu VL i napona na otporu
VR .
VL

V
2

I
VR

S LIKA 5.25: Vektorski dijagram serijskog RL-kruga

Napon na otporu VR u fazi je sa strujom I , dok napon na induktivitetu VL prethodi

struji za 900 . Vektor napona izvora V jednak je vektorskom zbroju napona na otporu VR i induktivitetu VL . Ova tri napona c ine pravokutni trokut, pa vrijedi:
V 2 = VR2 + VL2
Kut napona V prema struji je pozitivan, tj. ukupni napon prethodi struji za neki
kut (0 < < 900 ).
145


5. IZMJENI CNE
STRUJE
Dijeljenjem svake stranice trokuta napona (slika 5.26 a) s I , dobiva se slican pravokutni trokut s katetama jednakim radnom otporu R i induktivnom otporu X L . On
se naziva trokut otpora (slika 5.26 b).

Z = VI
V

X L = VIL
VL

VR

R = VIR

a)

b)
S LIKA 5.26: Trokuti napona i otpora

Hipotenuza ovog trokuta jednaka je omjeru ukupnog napona V i struje I spojato je jednako impedanciji Z iz izraza (5.6). Hipotenuza trokuta izraena njegovim katetama jednaka je:
Z 2 = R 2 + X L2
Kut (izmedu
R i Z ) naziva se kut impedancije i identican je kutu izmedu

napona VR i V .

5.4.2

S ERIJSKI RC - KRUG

VR

VC
+

C , XC

S LIKA 5.27: Serijski RC-krug

U vektorskom dijagramu za serijski RC-spoj vektor struje I uzima se referentnim (s pocetnim kutem 00 ). Napon na otporu VR u fazi je sa strujom, a napon na
kapacitetu VC zaostaje u fazi iza struje za 900 . Vektorski zbroj napona na otporu VR
i napona na kapacitetu VC daje napon izvora V . Ovi naponi c ine pravokutni trokut
iz kojeg proizlazi da je:
146

Spojevi R, L i C u krugu izmjenicne struje

V 2 = VR2 + VC2
Ovdje je kut napona V prema struji negativan (slika 5.28 a), tj. napon V zaostaje
iza struje za kut (900 < < 00 ).
VR

VC

XC
Z

a)

b)
S LIKA 5.28: Trokuti napona i otpora serijskog RC-kruga

U trokutu otpora (5.28 b), dobivenom iz trokuta napona, zbog negativnog kuta
kapacitivni otpor X C je ispod radnog otpora R (nasuprot induktivnog otpora X L
u trokutu otpora RL-kruga). Prividni, radni i reaktivni (kapacitivni) otpor povezani
su i ovdje Pitagorinim pouckom:
Z 2 = R 2 + X C2

5.4.3

S ERIJSKI RLC - KRUG

VR

+ VL
L, X L

VC
+
C , XC

S LIKA 5.29: Serijski RLC-krug

U serijskom RLC -krugu uz radni otpor R su induktivni otpor X L i kapacitivni

otpor X C (slika 5.29).
U vektorskom dijagramu (slika 5.30), vektor napona na otporu VR u fazi je s
vektorom struje I , koja se uzima kao referentna (s pocetnim kutem 00 ). Napon na
147


5. IZMJENI CNE
STRUJE
induktivitetu VL prethodi struji za 900 , a napon na kapacitetu VC istodobno zaostaje
za strujom za 900 , pa je kut izmedu
ovih napona 1800 .
U serijskom spoju, vektori napona na induktivitetu i kapacitetu suprotnog su
smjera. To znaci da su ovi naponi u svakom c asu suprotnih polariteta (kae se da
su naponi u protufazi).
VL
VC
V
|VL | |VC |

I
VR

VC
S LIKA 5.30: Vektorski dijagram serijskog RLC-kruga

Napon na serijskom spoju induktiviteta i kapaciteta iznosom je jednak razlici

napona VL i VC , a ima smjer veceg od ovih napona. Kad je VL = VC , tada je napon
na LC - spoju jednak nuli i sav napon izvora je na otporu R. U tom slucaju kaemo
da je u serijskom RLC - krugu dolo do rezonancije. Vektor ukupnog napona V jest
vektorski zbroj napona na otporu, induktivitetu i kapacitetu.
U slucaju prikazanom na slici 5.30 napon VL veci je od napona VC , pa ukupni
napon V prethodi struji za kut . U slucaju kad je VC veci od VL tad ukupni napon
zaostaje u fazi iza struje ( < 00 ). U rezonanciji napon V je u fazi sa strujom ( = 0).
Iz trokuta napona proizlazi jednadba:
V 2 = VR2 + (VL VC )2
Dijeljenjem ove jednadbe s I dobiva se izraz
V 2
VR
VL VC 2
) = ( )2 + (

)
I
I
I
I
Z 2 = R 2 + (X L X C )2 = R 2 + X 2
(

(5.7)

Ova jednadba opisuje trokut otpora (slika 5.31) gdje je ukupni jalovi, reaktivni
otpor X jednak razlici induktivnog i kapacitivnog otpora (X = X L X C ).

X = X L XC

R
S LIKA 5.31: Trokut otpora serijskog RLC-kruga

148

Spojevi R, L i C u krugu izmjenicne struje

U rezonanciji je ukupni jalovi otpor X jednak nuli, pa je prividni otpor jednak
radnom (Z = R).

5.4.4

PARALELNI RL - KRUG

IR

+
V

IL
L, X L

BL

S LIKA 5.32: Paralelni RL-krug

Kod paralelnog spoja otpora R i induktiviteta L (slika 5.32), napon je isti na oba
elementa, a ukupna struja je zbroj struja pojedinih elemenata. Pri zbrajanju treba
uzeti u obzir fazni pomak izmedu
struja.
U vektorskom prikazu vektor napona V (slika 5.33 a), zajednicki za oba elementa, uzima se kao referentan i crta s kutem jednakim nuli. Struja kroz otpor I R u
fazi je s naponom, a struja kroz induktivitet I L zaostaje za naponom za 900 . Vektor
struje I je zbroj vektora struja I R i I L . Ova tri vektora c ine pravokutan trokut gdje je:
I 2 = I R2 + I L2
Dijeljenjem stranica trokuta struja s naponom V , dobiva se slican pravokutni
trokut, c ije su katete jednake reciprocnim vrijednostima radnog i induktivnog otpora, tj. vodljivostima elemenata. Ove vodljivosti oznacuju se s G = IVR = R1 (radna
vodljivost) i B L = IVL = X1 =
L
vodljivosti (slika 5.33).
V

(induktivna vodljivost), a taj trokut naziva se trokut

G=

IR

Y
IL

1
L

IR
V

Y
I

IL
BL =

IL
V

Y = VI

a)

b)
S LIKA 5.33: Dijagrami paralelnog RL-kruga

149


5. IZMJENI CNE
STRUJE
Hipotenuza ovog trokuta, jednaka omjeru ukupne struje i napona (I /V ) naziva
se prividna vodljivost (ili admitancija) i oznacava s Y . Pritom vrijedi:
Y 2 = G 2 + B L2
Admitancija Y je vodljivost cijelog spoja i jednaka je reciprocnoj vrijednosti
impedancije Z paralelnog RL-spoja (Y = 1/Z ).
Kut ukupne struje I prema naponu V naziva se kut admitancije i oznacuje s Y .
On je po iznosu jednak, a predznakom suprotan kutu impedancije:
Y =
Ukupna struja I ovdje zaostaje iza napona, pa je kut admitancije negativan
(900 < Y < 00 ). To znaci da je kut impedancije pozitivan, to znaci da napon V
prethodi struji I (to je opce svojstvo induktivnog spoja).

5.4.5

PARALELNI RC - KRUG

IR

+
V

G C , XC

IC
BC

S LIKA 5.34: Paralelni RC-krug

Kod paralelnog spoja otpora R i kapaciteta C (sl. 5.34), napon V isti je na oba
elementa.
Struja kroz otpor I R u fazi je s naponom V , a struja kroz kapacitet IC prethodi
naponu za 900 . Vektor struje I je zbroj vektora struja I R i IC . Ova tri vektora c ine
pravokutni trokut (slika 5.35 a), gdje je:
I 2 = I R2 + IC2
Dijeljenjem stranica trokuta struja s naponom V dobiva se slican trokut nazvan
trokut vodljivosti (slika 5.35 b). Katete ovog trokuta jednake su radnoj vodljivosti
I
G (G = IVR = R1 ) i kapacitivnoj vodljivosti (BC = VC = X1 = C ), a hipotenuza je
C
jednaka prividnoj vodljivosti spoja Y , gdje je
Y 2 = G 2 + BC2
Ukupna struja I ovdje prethodi naponu V , pa je kut admitancije pozitivan (00 <
Y < 900 ). To znaci da je kut impedancije negativan, to znaci da napon zaostaje
za strujom (to je opce svojstvo kapacitivnog spoja).
150

Spojevi R, L i C u krugu izmjenicne struje

Y = VI
BC =

IC

IC

Y
IR

IC
V

G=

a)

IR
V

b)
S LIKA 5.35: Dijagrami paralelnog RL-kruga

5.4.6

PARALELNI RLC - KRUG

IR

+
V

IL
L, X L

BL C , XC

IC
BC

S LIKA 5.36: Paralelni RLC-krug

U paralelnom RLC -krugu (slika 5.36) uz radni otpor R paralelno su spojena i

oba tipa jalovih otpora, induktivni otpor X L i kapacitivni otpor X C .
U vektorskom dijagramu (slika 5.37 a), vektor struje kroz otpor I R u fazi je s
vektorom napona V , koji se uzima kao referentan (s pocetnim kutem 00 ). Struja
kroz induktivitet I L prethodi naponu za 900 , dok struja kroz kapacitet IC zaostaje
iza napona za 900 , pa je kut izmedu
ovih struja 1800 .
U paralelnom spoju, vektori struja kroz induktivitet i kapacitet suprotnog su
smjera.
Struja paralelnog spoja induktiviteta i kapaciteta iznosom je jednaka razlici struja
IC i I L , a ima smjer vece od tih struja. Kad je IC = I L , tad je ukupna struja LC -spoja
jednaka nuli i sva struja izvora tece kroz otpor R. Tada se kae da je nastupila rezonancija.
Vektor ukupne struje I jednak je vektorskom zbroju struja kroz otpor, induktivitet i kapacitet. U slucaju prikazanom na slici 5.37 struja IC veca je od struje I L ,
pa ukupna struja I prethodi naponu V za kut Y . U slucaju kad je I L veca od IC
tada ukupna struja zaostaje u fazi za naponom (Y < 00 ). U rezonanciji struja I je
su povezani jednadbom:
u fazi s naponom (Y = 00 ). Iznosi struja medusobno

I 2 = I R2 + (IC I L )2
151


5. IZMJENI CNE
STRUJE
IC
IL
Y = VI

I
|IC | |I L |

V
IR

G=

IL
B=
a)

IC I L
V

IR
V

= BC B L

b)

S LIKA 5.37: Dijagrami paralelnog RLC-kruga

Dijeljenjem ove jednadbe sa V dobiva se izraz:

IR
IC I L
I 2
) = ( )2 + ( )2
V
V
V
V
Y 2 = G 2 + (BC B L )2

Ovaj izraz opisuje trokut vodljivosti (slika 5.37 b). Ukupna reaktivna vodljivost
B jednaka je razlici kapacitivne i induktivne vodljivosti (B = BC B L ).
U rezonanciji je ukupna reaktivna vodljivost B = 0 (otpor paralelnog spoja L i C
je beskonacan), pa je prividna vodljivost jednaka radnoj (Y = G).

5.5

R EZONANCIJA

Rezonancija je pojava koja se javlja u strujnom krugu kada je induktivni jalovi otpor
jednak kapacitivnom:
X L = XC
Ako su ovi otpori spojeni u seriju rezonancija se naziva serijskom ili naponskom,
a ako su spojeni paralelno naziva se paralelnom ili strujnom.
Za prividni otpor u serijskom RLC spoju vrijedi:
Z=

R 2 + (X L X C )2

pa je pri rezonanciji uz X L = X C on minimalan i jednak radnom:

Z =R
Struja izvora je maksimalna, jer je ovisna samo o radnom otporu:
152

Rezonancija

I=

V
V
=
Z
R

i u fazi je s naponom. Jednake su i efektivne vrijednosti napona na zavojnici i

kondenzatoru:
VL = VC
jer je:
VL = X L I

VC = X C I

a medu
njima je fazni pomak .
Kako je pri serijskoj rezonanciji struja izvora maksimalna, naponi na zavojnici i
kondenzatoru mogu biti znatno veci od napona izvora, to moe dovesti do njihova
proboja i otecenja.
Za prividni otpor u paralelnom RLC spoju vrijedi:
1
Z=q
1 2
( R ) + ( X1 X1 )2
L

pa je pri rezonanciji uz X L = X C on maksimalan i jednak radnom:

Z =R
Struja izvora je stoga minimalna i jednaka:
I=

V
V
=
Z
R

i u fazi je s naponom.
Jednake su i efektivne vrijednosti struja kroz zavojnicu i kondenzator:
I L = IC
jer je:
IL =

V
XL

IC =

V
XC

a medu
njima je fazni pomak .
Kako je pri paralelnoj rezonanciji struja izvora minimalna i jednaka struji kroz
radni otpor, struje kroz zavojnicu i kondenzator mogu biti znatno vece od struje
koju daje izvor, to moe dovesti do njihova otecenja i razaranja.
Pri rezonanciji je X L = X C pa slijedi:
L =

1
C

iz c ega proizlazi:
153


5. IZMJENI CNE
STRUJE

1
= p
L C
Uz povezanost frekvencije i krune frekvencije:
f =

slijedi da pri rezonanciji iznosi induktiviteta i kapaciteta odreduju

rezonantnu

ili vlastitu frekvenciju po izrazu:

f =

1
p
2 L C

[H z]

To istodobno znaci da c e rezonancija nastupiti u strujnom krugu s L i C i u

slucaju ako izvor struje ima frekvenciju jednaku vlastitoj frekvenciji toga kruga.
Rezonancija ima iroku primjenu u radio-tehnici i komunikacijama, gdje se izmjenom magnetske energije zavojnice i elektricne energije kondenzatora mogu emitirati elektromagnetski valovi u okolni prostor. Oni se mogu iz okolnog prostora i
primati. Strujni krugovi koji sadre L i C te imaju tu funkciju nazivaju se antenski
krugovi. Prijem elektromagnetskih valova odredene
frekvencije odvija se tako da se

u prijemnom antenskom krugu, podeavanjem iznosa L ili C , vlastita frekvencija

strujnog kruga izjednaci s frekvencijom tih valova.

5.6

S NAGA I FAKTOR SNAGE

Pri odredivanju
snage i rada konstantne istosmjerne struje utvrdeno
je da je snaga

jednaka umnoku napona i struje, a rad umnoku napona, struje i vremena:

P =V I

W =P t =V I t

Za izmjenicnu struju harmonickog oblika, s pomakom u fazi izmedu

napona
i struje, srednja snaga P , razvijena u vremenskom intervalu T , iznosi:

P=

1
T

Z
0

p(t ) d t =

1
T

Z
0

v i dt =

1
T

Z
0

[V I cos() V I cos(2 t )]d t

Buduci da je integral drugog dijela izraza jednak nuli, slijedi:

P = V I cos() [W ]
a rad se racuna kao:
W = P T = V I cos() T

[J ]

Srednja snaga jednaka je umnoku efektivnih vrijednosti napona i struje i kosinusa njihova faznog pomaka. Izraz cos() stoga se naziva faktorom snage. Kako
154

Snaga i faktor snage

fazni pomak moe pri troenju energije poprimiti vrijednosti /2 Y /2,
faktor snage krece se izmedu
1 i 0 (00 cos() 1).
Ako je fazni pomak struje prema naponu /2, kao na induktivitetu L srednja
snaga je:

P = V I cos( ) = 0
2
Ako je fazni pomak struje prema naponu /2, kao na kapacitetu C , srednja
snaga je:
P = V I cos

5.6.1

=0
2

T ROKUT SNAGA

Izraz za srednju snagu P = V I cos() navodi na predodbu trokuta s hipotenuzom

V I i katetom V I cos(). Druga kateta odgovarala bi umnoku V I sin(). Time
su dobivene tri komponente snage koje graficki tvore trokut.
Za svaki dio strujnog kruga koji se dade predociti trokutom otpora moguce je
postaviti i trokut snaga. Radnom otporu pri tom odgovara radna ili srednja snaga,
jalovom jalova i prividnom prividna snaga (slika 5.38).

VI

V I sin

V I cos

a)

b)
S LIKA 5.38: Trokuti otpora i snaga

Radna energija predstavlja korisno upotrebljivu energiju u troilu, jalova slui

za izgradnju magnetskog polja u zavojnici i elektricnog u kondenzatoru, a prividna
je mjerodavna za dimenzioniranje izvora struje koji treba podmiriti potrebu za radnom i jalovom.
Za svaku komponentu snage (energije u vremenu) koristi se uz drugu oznaku i
druga mjerna jedinica, pa je:
radna ili srednja snaga
jalova snaga
prividna snaga

P = V I cos() [W ]

PQ = V I sin() [V Ar ]
PS = V I

[V A]
155


5. IZMJENI CNE
STRUJE
Jedinica V Ar c ita se reaktivni voltamper. Za medusobni
odnos komponenata

snage vrijedi:
PS =

P 2 + PQ2

gdje su:
P = P S cos()

PQ = P S sin()

Za fazni pomak napona i struje jednak nuli je cos() = 1, a radna snaga jednaka
je prividnoj.
Ako za neki dio strujnog kruga vrijedi da je X L > X C , onda u trokutu snaga za taj
dio prevladava induktivna jalova komponenta, pa trokut snage izgleda kao na slici
5.39 a). Ako pak vrijedi da je X L < X C , onda prevladava kapacitivna jalova komponenta, pa trokut snage izgleda kao na slici 5.39 b). U prvom slucaju kae dse a je
fazni pomak induktivan, a u drugom kapacitivan.
P

PS

PQ

PS

P
i nd ukt i v an

kapaci t i v an

a)

b)

PQ

S LIKA 5.39: Trokut snaga

Za sloene strujne krugove trokuti snaga se mogu zbrajati. Zbrajanje se obavlja

tako da se algebarski zbroje radne i istoimene jalove (npr. induktivna i induktivna ili
kapacitivna i kapacitivna) komponente, a graficki, povezivanjem njihovih vrhova,
dobije se rezultantna prividna snaga. Kod raznoimenih jalovih komponenata njihovi iznosi se oduzimaju.
Ako je jalova snaga PQ na slici 5.39 a) jednaka:
PQ = PQL = VL I L
onda moe jalova snaga PQ na slici 5.39 b) biti jednaka:
PQ = PQC = VC IC
Ukupna jalova snaga npr. u serijskom spoju je onda:
PQ = PQL PQC
156

Trofazni sustav

5.7

T ROFAZNI SUSTAV

Ako se umjesto jednoga u statoru generatora nalaze tri medusobno

odvojena namota,

onda c e se pri rotaciji magnetskog polja permanentnog magneta u njima inducirati naponi pomaknuti u fazi. Kako je geometrijski raspored namota kod trofaznog
sustava simetrican, bit c e simetricni i inducirani naponi, jer su iznosom jednaki i
medusobno
jednako fazno pomaknuti za 2/3. Trenutne vrijednosti napona tro
faznog sustava su:
v 1 = Vm sin(t )
2
)
v 1 = Vm sin(t
3
4
v 1 = Vm sin(t
)
3
Krivulje trenutnih vrijednosti i vektorski prikaz efektivnih vrijednosti napona
prikazani su na slici 5.40.
V

V1

V2

V3

V1

2
3
2
3

4
3

2
3

t
V3

2
3

V2

S LIKA 5.40: Krivulje trenutnih vrijednosti i vektorski prikaz

Neovisno o nacinu spajanja kod trofaznog sustava, razlikuju se dvije vrste velicina:
fazne i linijske. Fazne se odnose na jednu fazu izvora ili troila, a linijske na vodice
linija koji spajaju izvor s troilom, te na prikljucke izvora i troila. Osnovne mogucnosti
spoja izvora i troila su spoj u zvijezdu i spoj u trokut.

5.7.1

N APONI I STRUJE U SPOJU ZVIJEZDA

Kod spoja u zvijezdu krajevi namota spajaju se u zajednicku tocku koja se naziva
zvjezdite ili nul-tocka. Vodic koji izlazi iz zvjezdita naziva se nul-vodic, a ostali
krajevi namota su slobodni i slue za prikljucak na mreu.
157


5. IZMJENI CNE
STRUJE
V

V1

V3

V2

V1

2
3
2
3

4
3

2
3

2
3

V3

V2

S LIKA 5.41: Naponi i struje u spoju zvijezda

Kod spoja u zvijezdu postoji razlika izmedu

faznih i linijskih napona, a kako su
struje faza istovremeno struje koje teku kroz vodice izmedu
izvora i troila, fazne i
linijske struje su jednake, za sve tri faze. Stoga u zvijezda spoju vrijede izrazi:

I = If
p
V = 3 Vf

5.7.2

N APONI I STRUJE U SPOJU TROKUT

Kod spoja u trokut spaja se kraj jednog namota s pocetkom susjednog, c ime se dobiju tri spojne tocke.

iu

V1 = V f
I1

IW

IU = I

i1
Z3

Z1

VUV
VW U

Z2

iv
iw

VV W

i2

i3

I3

I 3

I2

V3

V2

IV
S LIKA 5.42: Naponi i struje u spoju trokut

Fazni i linijski naponi su jednaki, jer je napon jedne faze istovremeno i napon
158

Appleti
izmedu
se razlikuju, pa u spoju
dva vodica mree. Fazne i linijske struje medusobno

trokut vrijede izrazi:

V = Vf
p
I = 3If

5.7.3

S NAGA TROFAZNOG SUSTAVA

Ukupna snaga simetricnoga trofaznog sustava jednaka je zbroju snaga pojedinih

faza:
P = 3 V f I f cos() [W ]
Kada se naponi i struje izraze preko linijskih vrijednosti, tada je srednja snaga
za spoj trokut i spoj zvijezda opisana istim izrazom:
P = 3 Vl I l cos() [W ]
Pored srednje (radne) snage, postoje jo kao i u jednofaznom sustavu: - jalova
snaga:
PQ =

p
3 V I sin() [V Ar ]

- prividna snaga:
PS =

5.8
5.8.1

p
3V I

[V A]

A PPLETI

E LEKTRI CNI
ELEMENTI U KRUGU IZMJENI CNE
STRUJE

Ovaj applet prikazuje jednostavni krug izmjenicne struje sa jednim elementom (otpor, kondenzator ili zavojnica).
U krug su ukljuceni ampermetar i voltmetar koji mjere jakost struje i napon.
Ispod strujnog kruga prikazane su oscilacije napona i struje, pomocu vektora
(fazora) i sinusoida. Napon je prikazan plavom bojom, a struja crvenom.
Pomocu prve tri mogucnosti (desni gornji kut), odabiremo osnovni element
strujnog kruga (otpor, kondenzator ili zavojnica).
Lijevim click-om na gumb:
RESET - krug se vraca u pocetni poloaj,
159


5. IZMJENI CNE
STRUJE

S LIKA 5.43: Elektricni elementi u krugu izmjenicne struje

START/PAUSE/RESUME - pokrece se, zaustavlja i nastavlja simulacija,

SLOW MOTION - simulacija se moe usporiti pet puta.
Tri tekstovna polja u koja se upisuju eljene vrijednosti omogucuju promjenu
frekvencije, tjemene vrijednosti ulaznog napona, te vrijenosti otpora, kapaciteta ili
induktiviteta. Za zadane vrijednosti u simulaciji se moe ocitati tjemena vrijednost
struje i promatrati vremenski i vektorski V, I dijagram.

5.8.2

S LOENI R, L I C STRUJNI KRUGOVI

U prva dva tekstovna polja upisuje se iznos napona na izvoru (VOLTAGE) i frekvancija (FREQUENCY). Pomocu padajuceg izbornika izabire se element strujnog
kruga: otpornik (resistor), kondenzator (capacitor) ili zavojnica (inductor).
U iduce tekstovno polje upisuje se iznos otpora (resistance), kapaciteta (capacitance) ili induktiviteta (inductivity), ovisno o tome koji je element odabran.
Lijevim click-om mia na gumb:
REPLACE - zamjenjuje se oznaceni (narancastim pravokutnikom) element
(ili dio) strujnog kruga sa elementom koji je odabran iz padajuceg izbornika,
ADD (IN SERIES) - dodaje se odabrani element u seriju s oznacenim elementom (dijelom) strujnog kruga,
ADD (IN PARALLEL) - dodaje se odabrani element u paralelu oznacenom elementu (dijelu) strujnog kruga,
160

Appleti

S LIKA 5.44: Kombinacija R, L i C u krugu izmjenicne struje

REMOVE - vraca se zadnje stanje strujnog kruga (brie se dodani element)

Lijevim click-om mia oznacuju se elementi u strujnom krugu, kako bi se dodavali novi ili brisali postojeci.
Izborom:
VOLTAGE - prikljucuje se voltmetar, koji c e mjeriti napon na oznacenom elementu (dijelu),
AMPERAGE - prikljucuje se ampermetar, koji c e mjeriti jakost struje kroz oznaceni element (dio) strujnog kruga.
Ispod strujnog kruga mogu se ocitati vrijednosti napona (VOLTAGE), jakosti
struje (AMPERAGE), impedancije (IMPEDANCE) i faznog kuta (PHASE ANGLE), koje
se odnose na oznaceni (markirani) dio (ili element) strujnog kruga.

161


5. IZMJENI CNE
STRUJE

5.9
5.1

Z ADACI
Odredite:

a) Ako je period neke pojave 2/3 sekunde, kolika je njena frekvencija,

b) kolika joj je kruna frekvencija ako je pojava harmonicka,
c) izrazite pojavu analiticki ako joj amplituda iznosi 1 volt, a u pocetku promatranja ima pozitivni maksimum,
d) izrazite analiticki napon iste amplitude i frekvencije koji onome iz c)
prethodi za /2,
e) kolika je efektivna vrijednost oba napona, a kolika im je srednja vrijednost?
Rjeenje: a) 1, 5 Hz

5.2

b) 3 rad/s

c) cos(3t )

d) sin(3t )

p
e) v e f = 1/ 2 V ,
v sr = 0 V

100 sin(200 t ) V je analiticki izraen napon. Odredite:

a) kolika je efektivna vrijednost napona,
b) kolika mu je frekvencija,
c) koliko milisekundi mu traje period,
d) izrazite analiticki struju koja tece kroz kondenzator od 1 F na koji je
prikljucen na ovaj napon.
Rjeenje: a) 70, 71 V

b) 31, 83 Hz

c) 31, 4 ms

d) 0, 02 sin(200t + /2) A

p
5.3
Na napon v = 220 2 sin(100t ) V spojena je preko voda otpora 6 arulja s
oznakom 150 W, 220 V. Odredite:
a) kolika efektivna struja tece kroz troilo,
b) kolika je snaga na troilu,
c) koliki je gubitak snage na vodu,
d) koliki je stupanj djelovanja (korisnost) spoja,
e) kolika bi struja potekla da se arulja kratko spoji?
Rjeenje: a) 0, 67 A

b) 144, 86 W

c) 2, 693 W

d) 0, 982 e) 36, 67 A

5.4
Kroz kondenzator prikljucen na linijski napon mree 220/380 V, 50 Hz tece
struja 1 A. Odredite:
162

Zadaci
a) kolika je vrijednost kapaciteta kondenzatora,
b) kolika je jalova snaga na kondenzatoru,
c) skicirajte vektorski dijagram napona i struje,
d) nacrtajte i=f(t) i u=f(t) na istoj apscisi za vrijeme 0 t 0,04 s s potrebnim
oznakama,
e) koja velicina prethodi.
Rjeenje: a) 8, 38 F

b) 380 VAr

e) struja prethodi naponu za 900

5.5
Zavojnica s omskim otporom ima radnu snagu 40 W, a prividnu 50 VA kad
je prikljucena na 220 V / 50 Hz. Odredite:
a) kolika struja tece krugom,
b) koliki je omski otpor,
c) koliki je induktivitet zavojnice,
d) koliki je faktor snage,
e) kolika je snaga ako se prikljuci istosmjerni napon 220 V.
Rjeenje: a) 0, 2273 A

b) 774, 2

c) 1, 849 H

d) 0, 8

e) 62.5 W

5.6
Kad se realna zavojnica prikljuci na istosmjernih 12 V, tece struja 0, 2 A. Ako
li se prikljuci na 220 V / 50 Hz, uzima struju 1, 4 A. Odredite:
a) koliki je induktivitet zavojnice,
b) koliki je faktor snage zavojnice,
c) kolika je njezina prividna snaga,
d) skicirajte u priblinom mjerilu trokut impedancije,
e) skicirajte pripadni vektorski dijagram.
Rjeenje: a) 0, 4623 H
5.7
ite:

b) 0, 38 s

c) 308 VA

Paralelni spoj otpora R i induktiviteta L prikljucen je na napon 120 V. Odreda) ako je I R = 15 A, I L = 8 A i f = 1 kHz koliki su R i L,
b) kolike c e biti struje u granama ako se frekvencija poveca dvostruko,
c) vektorski skicirajte odnose pri a) i b),
d) da li ukupna struja prethodi ili zaostaje za naponom,
163


5. IZMJENI CNE
STRUJE
e) pri kojoj frekvenciji c e struje u granama biti jednakog iznosa?
Rjeenje: a) 8 , 2, 39 mH

b) I L = 4[A], I R = 15 A

d) zaostaje

e) 533 Hz

p
5.8 Serijski spoj omskog
p i jalovog otpora prikljuci se na napon v = 220 2 sin(100t )
V . Krugom tece struja i = 2 sin(100t /3) A. Odredite:
a) koliku efektivnu vrijednost ima struja,
b) nacrtajte elektricnu shemu spoja i vektorski prikaz napona i struje,
c) odredite faktor snage,
d) kolike su vrijednosti elemenata,
e) kolika se energija pretvara u toplinu za 1 minutu?
Rjeenje: a) 1 A

c) 0, 5

d) R = 4, 5m , L = 0, 6065 H

e) 6600 J

5.9
Ukupna struja paralelnog spoja dva elementa prikljucenog na 220 V / 50 Hz
iznosi 10 A i zaostaje sa naponom 300 . Odredite:
a) o kojim je elementima rijec, skicirajte spoj,
b) nacrtajte pripadni vektorski dijagram,
c) izracunajte impedanciju spoja,
d) izracunajte radnu i jalovu snagu spoja,
e) koji element i kojeg iznosa treba dodati paralelno da ukupna struja dode

u fazu s naponom?
Rjeenje: a) otpornik, zavojnica

c) 22

d) 1, 9 kW , 1, 1 kVAr

e) kondenzator,
72, 3F

5.10
Kolike su fazna struja i snaga peci koja ima tri grijaca tijela od po 25
spojena u zvijezdu i prikljucena na napon 380/220 V ?
Rjeenje: 8, 8 A ,

164

5, 81 kW

WEB- ADRESE APPLET- A

D ODATAK

1. Elektrostatika
1. Elektricno polje naboja: http://www.falstad.com/emstatic/
2. Kapacitet plocastog kondenzatora: http://micro.magnet.fsu.edu/electromag/

java/capacitance/index.html
3. Prirodni kondenzator: http://micro.magnet.fsu.edu/electromag/java/

lightning/index.html
2. Istosmjerna struja
1. Ohmov zakon: http://www.zaz.com.br/fisicanet/simulacoes/simulacoes/

lei_de_ohm.html
2. Jednostavni strujni krug: http://jersey.uoregon.edu/vlab/Voltage/index.

html
3. Mjerenje napona, struje i snage u strujnom krugu: http://people.clarkson.

edu/~svoboda/eta/ClickDevice/refdir.html
4. Serijski spoj otpora: http://people.clarkson.edu/~svoboda/eta/designLab/

SeriesRDesign.html
5. Paralelni spoj otpora: http://people.clarkson.edu/~svoboda/eta/designLab/

ParallelRDesign.html
6. Kirchhoffovi zakoni: http://webphysics.ph.msstate.edu/javamirror/

ipmj/java/resist4/index.html
3. Magnetizam
1. Naboj u magnetskom polju: http://surendranath.tripod.com/Applets/

Electricity/MovChgMag/MovChgMagApplet.html
2. Lorenz-ova sila http://www.walter-fendt.de/ph11e/lorentzforce.htm
165

A. WEB- ADRESE APPLET- A

3. Faraday-ev zakon: http://www.ngsir.netfirms.com/englishhtm/Induction.

htm
4. Lennz-ov zakon http://micro.magnet.fsu.edu/electromag/java/lenzlaw/

index.html
4. Prijelazne pojave
1. RC-krug: http://www.phy.ntnu.edu.tw/java/rc/rc.html
2. RL-krug: http://www.ngsir.netfirms.com/englishhtm/RL.htm
3. Elektromagnetski oscilirajuci krug: http://www.walter-fendt.de/ph14e/

osccirc.htm
5. Izmjenicna struja
1. Elektricni elementi u krugu izmjenicne struje: http://www.walter-fendt.

de/ph14e/accircuit.htm
2. Kombinacija R, L i C u krugu izmjenicne struje: http://www.walter-fendt.

de/ph14e/combrlc.htm

166

L ITERATURA

[1] Mario Essert; Zdravko Valter, Osnove elektrotehnike, SNL Zagreb, 1991.
[2] H. Linse, Elektrotechnik f ur Maschinenbauer, B.G. Teubner, Stuttgart 1972.
[3] Josip Loncar, Osnovi elektrotehnike, knjiga prva i druga, Tehnicka knjiga Zagreb, 1958.
[4] Antun Maletic, Osnove elektrotehnike za studente strojarstva, Sveucilite u
Splitu - FESB, Split 1987.
[5] Armin Pavic, Osnove elektrotehnike, 1. dio, Element Zagreb, 1997.
[6] Armin Pavic, Osnove elektrotehnike, 2. dio, Element Zagreb, 1997.
[7] Vladimir Pinter, Osnove elektrotehnike, knjiga prva i druga, Tehnicka knjiga Zagreb, 1975.
[8] Edward M. Purcell, Elektricitet i magnetizam, Tehnicka knjiga Zagreb, 1988.
[9] J. A. Richards; F. W. Sears; M. R. Wehr; M. W. Zemansky, Modern University
Physics, Addison-Wesley, Massachusetts, USA, 1960.
[10] F. W. Sears, Electricity and Magnetism, Addison-Wesley, Massachusetts, USA,
1951.
[11] R. L. Sproull, Modern Physics, J. Wiley & Sons, New York, 1963.
[12] Ivan Supek, Nova fizika, kolska knjiga Zagreb, 1966.

167

I NDEKS

akumulator
dobrota, 52
kapacitet, 51
korisnost, 51
akumulatori - sekundarni elementi, 50
amper, [A], 94
ampermetar
proirenje mjernog podrucja, 64
atom, 2
ljuska, 3
neutron, 2
proton, 2

napon, 32
otpor vodica, 35
potencijal, 12
rad, 15, 66
elektricni izvor
elektromotorna sila izvora, 52
nutarnji otpor, 54
vanjska karakteristika, 53
elektricno
brojilo, 67
elektricno polje, 6
homogeno, 8
jakost, 7
elektricna struja, 31
elektrode
anoda, 46
katoda, 46
elektrodinamicko djelovanje, 94
elektrokemijski
elementi, 48
naponski niz, 48
elektroliza, 46
elektromagnetski valovi, 120
energija
nabijenog kondenzatora, 22, 111
potencijalna, 13
zavojnice, 114

baterije - primarni elementi, 48

depolarizator, 49
efektivna vrijednost, 131
ekvipotencijalne tocke, 12
elektricna
energija, 67
snaga, 66
vodljivost, 5, 35
elektricna struja, 34
- u otopinama, 46
- u plinu, 44
smjer, 31
elektricni
generator, 129
izvori, 32
fotonaponski, 32
generator, 33
kemijski, 32
termoelementi, 33
kapacitet, 16
naboj, 3

Faraday
zakon elektromagnetske indukcije, 96
Faraday-evi zakoni elektrolize, 47
fazna razlika, 133
frekvencija, 128
kruna, 129
169

I NDEKS
galvanometar, 92
histereza, 85
indukcija
(elektro)magnetska, 82
influencija
dielektricna, 9
instrumenti, 62
ampermetar, 34, 53
voltmetar, 32, 53
ion, 5
izmjenicna struja
jalova snaga, 155
kondenzator, 140
otpor, 139
Paralelni RC - krug, 150
Paralelni RL - krug, 149
Paralelni RLC - krug, 151
prividna snaga, 156
radna snaga, 156
RC krug, 146
rezonancija, 148
RL krug, 145
RLC spoj, 144
Serijski RLC -krug, 147
snaga, 154
srednja snaga, 155
strujni krug, 139
trokut snaga, 155
zavojnica, 142
Kirchhoff-ovi zakoni, 39
kondenzator, 16
izbijanje, 113
nabijanje, 112
napon proboja, 17
prirodni, 23
spojevi, 18
krivulja magnetiziranja, 85
LC spoj - oscilator, 118
Lenzovo pravilo (zakon), 98
magnetizam
remanentni, 85
magnetomotorna sila, 87
170

magnetska
energija, 102
histereza, 102
meduindukcija,
99

permeabilnost, 82
privlacna sila, 104
samoindukcija, 98
magnetske
domene, 82
magnetski
akcelerator, 92
krug, 87
otpor, 87
tok, 81
magnetsko
razmagentiziranje jezgre, 103
magnetsko polje, 78
homogeno, 83
izvan vodica, 80
ravnog vodica, 80
sila, 89
sila na naboj u gibanju, 89
zavojnice, 80
materijali
feromagnetski, 84
magnetski, tvrdi i meki, 86
neferomagnetski, 84
napon, 14
naponski izvor
realni, 56
Ohm-ov zakon, 37
olovni akumulator, 50
oscilacijski, titrajni krug, 119
otpor
temperaturni koeficijent, 36
polarizacija dialektrika, 9
RC krug, 112
rezonancija, 152
RL krug, 117
RL spoj, 114
sila na vodic protjecan strujom, 92
spojevi

s otpornicima, 41
paraleleno, 42
serijski, 41
srednja vrijednost, 130
struja
istosmjerna, 125
izmjenicna, 125
periodicka, 126
sinusoidalna, 127
strujni krug
jednostavni, 52
sloeni, 55
supravodljivost, 37
transformator, 101
trofazni sustav, 157
snaga, 159
trokut spoj, 158
zvijezda spoj, 157
vektorski prikaz, 137
vodic, 5
volt, 12
voltmetar
proirenje mjernog podrucja, 64
vremenska konstanta, 113
zavojnica
iskapcanje, 116
ukapcanje, 115

171