Antun Branko imi: Sabrane pjesme

PJESNICI
Pjesnici su uenje u svijetu

Oni idu zemljom i njihove oi

velike i nijeme rastu pored stvari

Naslonivi uho
na utanje to ih okruuje i mui
pjesnici su vjeno treptanje u svijetu

10
 Antun Branko imi: Sabrane pjesme

MOJA PREOBRAENJA
Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mune noi
iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro
i s pogledima plivam preko polja livada i voda

Ja pjevam sebe koji umrem na dan bezbroj puta

i bezbroj puta uskrsnem

O Boe daj me umorna od mijena

preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu i vjenu zvijezdu
to s dalekog e neba nou sjati
u crne muke nonih oajnika

11
 Antun Branko imi: Sabrane pjesme

HERCEGOVINA
Ja koracam livadama plav od sutona

Na rubu livada je kua parnog mlina

Iz daljine
to je krvlju namrljana uglasta i gruba
slikarija na nebu

I togod blie stiem sve glasnije viu

nebrojene uarene opeke
Ko ne zna, mislio bi da seljaci slave kakvu slavu

Ispod breuljaka crni vlak se vue

odmjereno udara
i vriti
svoj dolaz jo dalekoj nevidljivoj stanici

No i ja na brdu

Poda mnom naas izrone iz mraka

kue stabla dvorita i njive
I opet utonu u mraku
ko u svijesti

Iz tame u me gleda nekoliko svijetlih bijelih prozora:

ko nekoliko bijelih sveanih asova
iz crnog ivota ljudi

21
 Antun Branko imi: Sabrane pjesme

HERCEGOVINA
Pod zvijezdama su legla brda i poljem niske razbacane kue
Iz plave tame stabla stre

Na cesti vie nikog nema

Cesta stala
sa zaronjenom glavom u mrak bezglasne doline

U noi stabla maknuti se nee

Tek nebom sporo i bez uma koracanje zvijezda

43
Antun Branko imi: Sabrane pjesme

OPOMENA
ovjee pazi
da ne ide malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe proe
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za im ne ali
kad se bude zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijei sav u zvijezde!

57
 Antun Branko imi: Sabrane pjesme

BUDUI
Budui ve su bili
i sve je bilo ve u prvom asu
u beskrajnom pogledu Boga ogledano

Iz vremena: iz dubokoga tamnog Bojeg krila

besprekidno u svjetlost povrine
stiu budui

U bezdanomu Bojem oku

ogledaju se mirijade buduih svjetova

58
 Antun Branko imi: Sabrane pjesme

SMRT I JA
Smrt nije izvan mene. Ona je u meni
od najprvog poetka: sa mnom raste
u svakom asu
Jednog dana
ja zastanem
a ona raste dalje
u meni dok me cijelog ne proraste
i stigne na rub mene. Moj svretak
njen pravi je poetak:
kad kraljuje dalje sama

148
 Antun Branko imi: Sabrane pjesme

SEVDALINKE
U kafanicama starog naeg grada
Mlade i snane lole provode svu zimu,
Tu se slae ivi. I tko mnogo strada,
Zaboravlja na sve u duhanskom dimu.

Pa dok se ibrici redaju niz stole,

I crne se kave dime i udno diu,
Jakim glasom mlade popijevaju lole.
Strasno tijelom kreu. Kose im se njiu.

Boe, kako nae pjesme skladno zvone -

Sevdalinke tune i bone i monotone;
U njima je tuga zime i smijeh ljeta,
Jeka naih brda, naeg vjetra glasi.
Kad u akam dan se iza kua gasi,
I s munara hode gradu alost jave,
Tako lijepo bude: pomole se glave
Razdraganih bula na pendere stare;
Turci na sokaku zastanu i ute
S dostojanstvom mirnim. Svatko slua i slua.
I sve jae i jae tuguju munare.
I sve slae plovi niz sokake ute
Sevdalink pjev ko odjek naih dua.

164
 Antun Branko imi: Sabrane pjesme

PJESMA JEDNOM BRIJEGU

Taj brijeg, na kojem esto miruje moj pogled
dok sjedim sam u sobi! Pust je: tu ne raste nita

Tek kamenje se golo plavi.

Mi gledamo se nijemo. Brijeg i ovjek.

Ja nikad neu znati gdje se
sastaje na razliiti smiso

Pod brijegom voda tee. I ljudi se mue radom.

Brijeg stoji, plav i visok, susjed neba.

U noi ga ne vidim. Svi smo duboko u noi

Al znadem: on je tu! Ko utanje je teak.

Mi rastat emo se tui jedan drugom.

Ja umrijet u. Brijeg se nee mai,
ta plava skamenjena vjenost

181