POD SRETNOM

ZVIJEZDOM

ROENA
-

Barbara se lagano pomjerila sa stolice da dohvati pismo s drugog kraja stola i sruila hrpu papira na pod.
Uzdahnula je nervozno i sagnula se da ih pokupi. Cijeli dan joj nita ne polazi za rukom, sada i
OVO.
Prvo je zakasnila na posao zbog guve u saobraaju. Jo dok se pribliavala kancelariji ula je
zvonjenje telefona i morala je potrati.
- ao - rekla je automatski. - Ovdje Carlovi hoteli, kako vam mogu pomoi?
- Barbara - uo se enski glas - da li je Georgeo stigao? Djevojka je uzdahnula. Carla, Georgeova
majka, oigledno je bila ljuta i neraspoloena.
- Nije jo stigao - odgovorila je mirno. - Javio je da e svratiti do Govanija, ali svaki as ga oekujem.
elite li ostaviti neku poruku?
- Reci mu da me pozove istog trenutka kad stigne - odgovorio je ljutiti glas s druge strane ice. -
Maloas mi je telefonirao moj dragi pastorak Martin i, zamisli, rekao je da nije zadovoljan kako Georgeo vodi
hotele.
- Nita se ne brinite gospoo - pokuala je Barbara da je umiri.
- Zna li ta mi je jo rekao taj drski pastorak? Rekao je da e on preuzeti hotele, ako Georgeo ne uini
neto radikalno i pobolja poslovanje. Znamo da prole godine hoteli nisu donijeli nikakvu zaradu, ali to je
donekle i razumljivo, s obzirom da je bilo poveanje cijena. Nikada neu shvatiti zato je moj pokojni suprug
ostavio najvei dio dionica svom sinu iz prvog braka. Georgeo nije dobio nita i jo treba da se zahvaljujemo
to nam Martin dozvoljava da vodimo taj posao.
Prije nego je Barbara uspjela odgovoriti, u kancelariju je uao Georgeo. Njegova plava kosa davala mu
je mlai izgled.
Mladi je priao Barbari, poljubio je u obraz i proaputao:
- Ko je to?
- Tvoja mama.
- Prebaci mi vezu! Idem u svoj ofis. Carla je nastavila da se ali na Martina i Barbara je sluala strpljivo.
Nakon izvjesnog vremena, prekinula je
stariju enu. ,
- Georgeo je upravo stigao. Spojit cu vas s
njim.
Nakon razgovora s Georgeovom majkom, nastavile su da se redaju nezgode. Prvo je Barbara pogreno
napisala sva vana pisma i morala ih je ponovo prekucavati u vrijeme kada je obino odlazila na pauzu.
Zatim ju je pozvao upravnik jednog hotela i poalio se da im ponovo nedostaju isti runici. Barbara je
pokuala da ga umiri, ali je razgovor potrajao. Da stvari budu jo gore, i sekretarica i recepcionerka bile su
bolesne, tako da je morala da obavlja tri posla u isto vrijeme.
Kada je pomislila da je za danas dosta, telefonirao je Govani i najavio se za pet sati, a to je automatski
znailo da e Georgeo ostati due.
Dok je Barbara sreivala dananje utiske trznuo ju je Georgeov glas. Kada je ula u njegovu kancelariju
on je sjedio za stolom i prouavao neka dokumenta. Na licu mu je bio tuan osmijeh. - ao mi je to ni
danas ne moemo posjetiti Mariju, iako smo joj obeali - izgovorio je sasvim neujno. - Ali ima vremena, ona
nee pobjei nikuda.
Barbara samo klimnu glavom.
Georgeo je bio zgodan momak, i da ga majka nije toliko sputavala, njih dvoje bi ve bili u braku.
- Govani i ja emo pokuati pronai neku povoljnu rupu u Martinovom projektu. Ako nita drugo, to e
bar odgoditi Martinov dolazak.
-ao mi je to je situacija tako nepovoljna. Kada bih mogla, uinila bih sve da nabavim novac i da
rijeim sve probleme.
On se nasmijao.
- To bi bilo divno. Ali plaim se da nema anse da nabavi taj novac.
U tom trenutku neko je pokucao na vrata i Govani je ve bio unutra. Barbara se izvinila i napustila
kancelariju. Nikada nee zavoljeti tog advokata, uvijek ju je podsjeao na psa koji samo laje.
- Cao Barbara - doviknuo joj je Georgeo dok je izlazila.
- Nemoj zaboraviti javiti mojoj majci da neu
doi na veeru.
- Ne brini, rei u joj.
Uskoro je djevojka sjedila za volanom svojih brzih kola i jurnula u pravcu gdje se nalazila kuca u kojoj je
stanovala. Uvijek ju je radovao taj put, jer je obilovao najljepim predjelima Kaprija. Bile su ti simpatine
plae s jedne strane puta i bujna vegetacijai s druge. Stigla je do velike bijele kue za tren oka. Tu je ivjela
zajedno s Carlom i njenim sinom Georgeom skoro tri godine. Carlin drugi mu Florencio, bio je dugogodinji
prijatelj Barbarinih roditelja. Zato je bilo logino to mu je Barbara bila kume. Nakon neuspjelog kratkog
braka s prelijepom Brazilkom dobio je sina, zatim se oenio s Carlom koja je ve imala jedno dijete.
D va para su se zbliila i provodila dosta vremena zajedno. Onda, kada je Barbara imala esnaest
godina, desila se tragedija: njeni roditelji su poginuli u saobraajnoj nesrei. Florencio ju je odmah pozvao
da ivi s njima i Barbara se preselila kod kumova sa zahvalnou. Sve je bilo uredu do prije deset mjeseci
kad je Florencio iznenada podlegao zbog sranog udara. Barbara je nastavila da ivi s Carlom i Georgeom,
ali bila je svjesna da su se odnosi izmeu nje i starije ene, ipak, promijenili - nagore. Kad je ula u kuu,
prvo je ugledala kuni pomonicu Valeriju.
- Gdje je Carla? - upitala je enu u urednoj bije loj uniformi.
Valerija je napravila grimasu.
. - Gospoa je vrlo loeg raspoloenja i momentalno spava. Bolje nemoj da je budi, jer ete se
posvaati. Garantovano. Barbara se osmjehnula i klimnula glavom.
- Ne, neu je probuditi. Idem da se osvjeim... dan je bio dug i naporan.
- Suvie radi za ovu porodicu, Barbara - izjavi la je pomonica ozbiljno.
Djevojka se samo osmjehnula.
Osjeala je obavezu prema pokojnom Florenc ju koji ju je kolovao i odmah zaposlio kod sebe u
kancelariji. Osim toga, voljela je svoj posao i nije joj bilo teko da radi. Nakon tuiranja se osjeala mnogo
bolje. Odluila je da samo malo prilegne i odmori noge. Kada se ispruila na krevetu, istog asa je zaspala.
Soba koju je ona koristila bila je veoma udobna i savreno opremljena. Pastelne boje preovladavale su u
cijeloj kui, a zavjese i luksuzni tepisi bili su u istom tonu. Barbari nije bilo jasno zato je Carla potroila
ogroman novac za preureivanje cijele kue. Sjeala se razgovora ne posredno prije Florencijeve smrti. On
je rekao svojoj eni da nije mudro renovirati kuu u tako teko vrijeme kada je svaki poslovni poduhvat
rizian.
- Saekaj malo - savjetovao je enu. - Za godinu-dvije, radi s kuom ta eli. Ali sada je vrlo ne
promiljeno troiti teko zaraeni novac.
Bilo je oigledno da ga Carla nije posluala, je su majstori doli ve dva mjeseca nakon Florencijeve
sahrane.
Zato je Carla potroila taj novac ako su u tako looj finansijskoj situaciji, pitala se Barbara dok je leala
smirena i oputena. Tu neto ne tima.
Osjeala je kako joj kapci postaju sve tei i san je doao kao odmor i olakanje. Barbaru je probudilo
kucanje na vratima.
- Veera e biti za dvadeset minuta - obavijes la ju je Valerija.
Djevojka se trgla iznenaeno. Zar je mogue da je spavala tako dugo? Ustala je brzo i poela da se
oblai. Carla ne voli da eka. Barbara se iznenada namrtila. Ne samo da je spavala due nego to je
trebalo, nego je i zaboravila da obavijesti stariju enu o Georgeu.
Sila je dolje osjeajui se krivom. Carla je, kao to je i pretpostavljala, ve sjedila za dugakim, lijepo
ureenim stolom. Lice joj je bilo namrteno dok je gledala u kazaljke na satu.
- Gdje li je Georgeo? - upitala je neraspo- loeno.
Barbara se nakaljala da bi sakupila jo malo hrabrosti.
- Carla, zaboravila sam da Vam kaem da Georgeo nee doi na veeru. Ima sastanak sa advo-
katom. Stara ena postala je jo mrzovoljnija.
- Zato mi to nisi kazala ranije? Ve sam rekla kuharici da pripremi njegovo najomiljenije jelo.
- Barbara je samo utjela. Znala je da je kriva,
ali povrijedio ju je Carlin otar ton.
 - Pretpostavljam da smiljaju kako da sprijee Martinov dolazak - zakljuila je Georgeova majka.
J
Nadam se da e smisliti neto pametno, jer ne mogu da trpim zapovjedniki ton svog pastorka. Valerija je
sluila desert kada je Georgeo, konane doao kui. Poljubio je prvo majku, pa Barbaru.
- Izgleda divno, draga - pohvalio je djevojku. Da nisam tako umorna, otili bismo veeras do
Marije.
- Kako je tekao sastanak? - upitala je Carla.
- Stvarno vas interesuje o emu smo Govani i ja priali?
Mladi je namjerno odugovlaio priu da izazove to veu radoznalost dvije ene.
- Hajde, Georgeo, kai nam - njegova majka postajala je sve nestrpljivija.
Na njegovom licu pojavio se trijumfalan osmijeh.
- Govani ja odluili smo da traimo dokaz oinstva. Otkud mi znamo da on ne lae samo da bi
izvukao korist od nas - Georgeo se nasmijeio lukavo. - Bar emo dobiti na vremenu, ako nita drugo.
- Oh, pametni moj sine! - Carla je blistala od sree.
Barbara se trgla. Nije mogla da shvati da ljudi mogu biti toliko pakosni da osporavaju tue vlasnitvo.
Zato se Georgeo i njegova majka ne pomire s injenicom da je nepoznati Martin Florencijev sin i da mu je
otac ostavio niz, bar dosad, uspjenih hotela?
Mladi je primijetio djevojino neraspoloenje.
- ta je, Barbara? - upitao je zabrinuto. - Da ti nije hladno? Sva drhti.
- Ne - odgovorila je djevojka brzo i spustila pogled da ne bi primijetio prezir u njenim oima. -
Umorna sam i eljela bih da odem u krevet to prije.
- Saekaj jo malo, draga. Treba da razgovaramo neto o poslu. elim da ode sutra u na hotel
u Svetom Antoniu i provjeri direktora. Taj pokvarenjak nas potkrada, siguran sam u to. Bit e najbolje da ga
odmah i najuri.
- Ali Georgeo - iznenadila se ona. - To e biti etvrti otputeni direktor u samo etiri mjeseca.
- Znam. Po protokolu trebalo bi da mu damo ansu da se dokae jo neko vrijeme, ali u tome i jeste
stvar, mi vie nemamo vremena. Taj direkor prijeti da e preuzeti hotele za trideset dana i moramo djelovati
to bre moemo.
- U pravu si, Georgeo - ukljuila se Carla u razgovor. - Ne znam kako je moj pastorak uopte imao
obraza da se pojavi usred Florencijeve sahrane i nestane isto tako brzo kao to se i pojavio.
Barbara je bila iznenaena.
Zar je Florencijev sin bio na oevoj sahrani? - Ta injenica joj nije bila poznata.
Georgeo i njegova majka samo su nijemo klimnuli glavom. Djevojka je polako ustala.
- Stvarno sam umorna. Laku no svima.
- Hej, Barbara, nemoj jo da ide - mladi je ustao i uhvatjo je za ruku. - Ostani jo malo. Moemo
sluati muziku i odmarati se.
U tom trenutku Carla je ustala od stola, elei da ostavi dvoje mladih same.
- Idem da vidim svoj omiljeni program na televiziji - objasnila je kratko.
Barbara nije imala mnogo izbora. Najvie od svega eljela je da se povue u svoju sobu i ostane sama.
Bilo joj je dosta Carlinih muki, kao i muki njenog sina. Ali Georgeo se ve smjestio do nje na kauu i
zagrlio je.
- Zar nije divna ova romantina muzika? - upitao je pribliavajui joj se. - Jeste. - Samo da ne
pokua da me poljubi, pomislila je ona.
Georgeo je pokuao da je poljubi. Barbara je u poetku bila pasivna, a onda ga je odgurnula. I sama je
bila iznenaena svojom reakcijom. Do prije vrlo kratkog vremena Georgeova blizina joj je prijala, a sada
vie ne moe da podnese njegove poljupce. To je zaudilo i mladia. - Sta je tebi veeras, Barbara? - upitao
je zaueno. - Jesi li ljuta zato to u posljednje vrijeme provodimo suvie malo vremena zajedno?
- Ne, ja...
Georgeo je pokuao da je poljubi ponovo. Ovoga puta Barbara je prisilila sebeda izdri poljubac do
kraja.
 - Potreban ti je neko ko e te drati vrsto i voditi rauna o tebi - progovori on. - Zna li da te volim,
draga. Zato ne eli da se vjenamo?
Da joj je predloio brak prije samo godinu dana, ona bi prihvatila bez razmiljanja. No, sada se situacija
izmijenila.
- Daj mi jo malo vremena, Georgeo - proaputa djevojka.
- Zar me ne voli? Zato ne eli da te poljubim?
- Ti mi se vrlo dopada - priznala je Barbara iskreno. - Ali jo nisam spremna za tako ozbiljan korak
kao to je udaja.
I prije nego to je Georgeo uspio da je zaustavi, izvukla se iz njegovih ruku i brzo krenula ka vratima.
w

Izvini, veoma sam umorna. Osim toga, sutra me eka put do Svetog Antonija.
- Uredu, draga. Idi i odmori se. Sutra ujutro dat u ti jo neke instrukcije.
Dok je Valerija sluila doruak, Georgeo je upoznao Barbaru s jo nekim detaljima njenog puta. - Ima
sav potreban materijal u tani - dodao je. - Imam potpuno povjerenje u tvoj sud.
- Drago mi je. No, ako i pored svega iskrsnu neke tekoe, telefonirat u ti i pitati za savjet. Hoe li
biti u kancelariji?
- Prije podne najvjerovatnije hou, a popodne
idem da igram golf s Pavlom.
D jevojka se namrtila. Finansijska situacija je teka, a Georgeo ide da igra golf. Mada je simpatisala
plavokosog mladia, Barbara je znala da je njegov stav lako emo" glavni krivac za niz neuspjeha. Osim
toga, sumnjala je i da Georgeo voli da se kladi na konje. Vie puta je nehotino naila na isprekidane
dokaze njegove strasti i plaila se da je mnogo novca otilo na konjske trke.
Ni Georgeu nije promaklo Barbarino namrteno lice. Odmah je poeo da se brani.
- Nemoj da mi prebacuje, draga. Zna i sama da nemam smisla za ovaj posao. Umorim se od
obavljanja istih stvari iz dana u dan i potrebna mi je neka zabava.
- Ne prebacujem ti, Georgeo, ali krivo mi je kad vidim da je advokat radio uzalud. Posao bi krenuo i te
kako kada bi se ti potrudio samo malo vie.
- Potrudit u se, Barbara. Vidjet e. Sve e biti bolje.
Djevojka ga je pogledala s nevjericom. Poznavala je Georgea suvie dobro. Dok je izlazila iz trpezarije,
vidjela je Carlu pored vrata. Gotovo se trgla kad je osjetila njen neprijateljski pogled na sebi. Zato je Carla
ne podnosi? Nije, valjda ljubomorna na nju? 1
Nemogue! A opet, o toj mogunosti vrijedilo bi razmisliti.
-
Vrijeme je bilo lijepo i Barbara je ubrzo stigla u Sveti Antonio. Napreac je odluila da ode na svoje omiljeno
mjesto - panski trg. Izala je iz kola i proetala unaokolo. Sveti Antonio je lijep gradi, mislila ,posmatrajui
graevine oko sebe. Tu se rodila i uvijek se prisjeala svog sretnog djetinjstva.
Najvi e voljela da doe u svoje rodno mjesto rano u jutro. Tada nije bilo guve i mogla je na miru
da se prepusti uspomenama.
Tako je bilo i sada. Dok je uivala u lijepom pejzau, misli su joj su. odlutale u prolost. Doba dok je dijete
sjeat e se uvijek rado. Kad je zakljuila da treba da nastavi svoj put, okrenula se i pola ka kolima.
lznenada se spotakla na svojim visokim potpeticama i poela da pada.
Kada je ve mislila da e zavriti na asfaltu, osjetila dvije snane ruke na svojim ramenima.
Te ruke su je pridrale i vratile u uspravan poloaj.
Barbara se okrenula, osmjehujui se spremna da se zahvali neoekivanom spasiocu. Ali osmijeh ljoj je
nestao s lica kada je ugledala impozantnu priliku iza sebe.

Tamnoputi mladi ije su ruke jo uvijek bile na njenim ramenima, bio je visok gotovo dva metra. Imao
je izuzetno graeno tijelo s dugim nogama i irokim ramenima. Njegov tamniji ten govorio je Barbari da
mladi vjerovatno ima i panske krvi, koja ga je inila jo privlanijim.
 - Nadam se da Vas nisam uplaio - izjavi on.
Barbara jo uvijek nije mogla da doe do rijei.
Mladiev glas odgovarao je njegovoj prilici savreno: dubok, prijatan i snaan. Ona je udahnula duboko,
nadajui se da e je svjei vazduh vratiti u normalno" stanje i progovorila:
- Izvinite, gospodine, nisam se nadala da u sresti jo nekog ovako rano ujutru. I hvala vam to ste
me pridrali.
Osmijeh na mukarevom licu uinio je njegovu pojavu jo interesantnijom.
- Ne morate mi se zahvaljivati, senjorita, jer ne dogaa se svaki dan da mi privlane djevojke padaju
u naruje.
Osmjehnula se i Barbara, mada ju je zbunio mladiev odgovor. Porumenjela je i zakljuila da je najbolje
da se udalji to prije. Nije joj se dopadalo ubrzano lupanje njenog srca i slabost koja ju je obuzimala sve
vie.
- Oprostite, ali mnogo urim - kao dokaz izvadila je kljueve od kola iz depa i poela urno da
koraa. Stigla je do svog auta i pogledala unazad kradom. Privlani neznanac stajao je na istom mjestu kao
i maloprije i posmatrao je s neskrivenim interesovanjem.
Ona se zbunila jo vie i jedva uspjela da ukljui motor. Pritisnula je papuicu za gas suvie jako i kola
su krenula uz glasno negodovanje guma.
Tamnoputi mladi posmatrao je njen nespretni polazak sa osmijehom i klimnuo glavom kada je Barbara
projurila pored njega.
Dok je vozila prema aveniji San Marko, djevojka je razmiljala o neobinom susretu. Morala je priznati
da je nepoznati mladi ostavio snaan utisak na nju. Da li je panac, pitala se. Po govoru mu se nije moglo
zakljuiti odakle je, jer engleski mu je bio savren.
Primijetila je da na sebi ima skupo i elegantno odijelo: cak je zapazila i dijamantski prsten na njegovoj
ruci. Ko li je on mogao biti?
Njena razmiljanja uskoro su prestala, jer se nala pred hotelom koji je bio cilj njenog puta. Parkirala je
automobil u hladovini velikog eukaliptusa i pola ka ulazu.
- Dobro jutro, gospoice Calderone. Uite, oekujemo vas. Omanji mravi ovjek izaao je iz
recepcije. Pruio je Barbari ruku i ona ju je prihvatila. Dodir mu je bio neprijatno topao i znojav to je na nju
djelovalo veoma neprijatno. U jednom trenutku uinilo joj se da je u mukarevim oima vidjela mrnju, ali
ve sljedee sekunde, na njegovom licu pojavio se osmijeh dobrodolice.
- Ja sam Tony Cantini, direktor.
Gospodin Valdez me je obavijestio da ete doi .Vjerujem da ste umorni i spremio sam vam najljepu
sobu s pogledom na more. Poite za mnom.
Ona je pokuala da ugui neprijatno gaenje prema njemu i polako krenula je prema liftu slijedei
direktora. U malom i skuenom prostoru lifta, osjetila je jo veu nelagodnost i jedva je ekala da stignu.
Tony Cantini poveo ju je prema posljednjoj sobi u hodniku i otvorio je vrata. - Evo, izvolite - u njegovim
oima opet se za trenutak pojavio neprijateljski izraz. - Poto sigurno elite da se odmorite, ostavit u vas
samu. Ukoliko vam neto bude potrebno, samo me zovite. - Hou, hvala, Djevojka je odahnula tek kad je
zatvorila vrata za direktorom i zakljuala ih. Stavila je sigurnosni lanac i odetala do prozora.

Pogled je stvarno bio divan. U daljini se vidjelo plavetnilo mora i uli su se krici galebova u potrazi za
hranom. Kad bih mogla da ostanem ovdje nekoliko dana i odmorim se, pomisli ona sjetno, bilo bi divno. Ali
ekao ju je posao koji mora hitno obaviti. Tada je neko zakucao na vrata i jedna djevojka joj je, osmjehujui
se, pruila tacnu s dorukom. Barbara se zahvalila. Tek sada je postala svjesna da je, ustvari, gladna. Sjela
je i sa uivanjem prionula na doruak. Iznenada, panju joj je privuklo neatraktivno posue. Ne samo da
pribor za jelo nije izgledao lijepo, nego je i stolnjak bio loeg kvaliteta.
udno, pomislila je Barbara mrtei se. Znala je da je pokojni Florencio uvijek vodio rauna o tim
stvarima. Pa, zato je onda pribor za jelo bio obian i nekvalitetan. Djevojka je pourila da zavri doruak i
odmah je sila u direktorovu kancelariju. Od sekretarice je saznala da je Tony Santini izao i da e se vratiti
za sat vremena.
Odlino, pomislila je Barbara zadovoljno. Imat u vremena da pogledam knjige prije nego to se on
vrati. Meutim, u knjigama nije pronala nita to bi objasnilo loe poslovanje hotela. Ovo e biti tee nego
to sam mislila, palo joj je na pamet. Uzdahnula je i zahvalila sekretarici. Morat e da bude veoma oprezna
da ne bi izazvala Cantinijevu sumnju. Ostatak dana Barbara je provela u etnji gradom.
 Obila je jo jedan hotel u blizini s kojim je bilo manje problema i vratila se u svoju sobu malo ra-
spoloenja.
Dolo je vee i ona je odluila da sie u bar i vidi kako je organizirana zabava u veernjim satima.
Prostorija je bila prijatna i ve se okupilo dosta posjetilaca.
Barbara je sjela za sto u uglu sale, nadajui se da nee izazvati niiju panju. Naruila je pie i polako
se opustila, posmatrajui vesele goste koji nisu tedjeli novac da se zabave. '
Uskoro je poela svirati muzika i atmosfera je postala jo prijatnija. No, Barbarine oputenosti uskoro je
nestalo. Primijetila je jednog mladia nedaleko od nje kako je upadljivo posmatra. Ona je skrenula pogled,
ali mladi nije shvatio Barbarinu elju da eli ostati sama za stolom.
- Hoe li da igramo, plavokosa? - obratio joj se promuklim glasom kraj samog njenog ramena.
- Ne, hvala - odgovorila je djevojka odluno. - ekam nekoga.
- Uredu, ali jedan ples nee koditi - bilo je oigledno da je mukarac pijan. Stavio je ruku na njeno
rame i povukao je prema podiju.
- Molim Vas, ostavite me na miru.
- Barbara se pokajala to je uopte ula u bar. Kako joj nije palo na pamet da e se nai neki
nametljivi gost.
- Dama je sa mnom.
Djevojka je zadrhtala. Odmah je prepoznala taj glas koji se zauo iza,nje. Nepoznati mukarac kojeg je
jutros srela na Spanskom trgu. Bolje reeno - na koga je jutros naletjela u gradu.
Pogledala ga je bojaljivo, pitajui se da li e se u njoj ponovo pojaviti isto onako uzbuenje kakvo ju je
obuzeto jutros kad ga je ugledala. I, naravno, dogodila se ista stvar: svaki djeli njenog tijela zadrhtao je od
neke slatke neizvjesnosti i nestrpljenja.
- Hvala vam to ste mi pomogli jo jednom. - Barbara se osmjehnula nepoznatom mladiu koji
je sjeo za njen sto.
- Da li uvijek izlazite sami uvee, senjorita? - upitao je mladi umjesto odgovora. Nagnuo se
blie prema Barbari i zagledao se u nju svojim crnim, izraajnim oima. Njen pogled se prikovao za njegov.
Nije ni ula njegovo pitanje, jer je bila kao hipnotisana, pa ak i da ga je ula, ne bi bila u stanju da izusti ni
rijei.
- Da li me se vi plaite, senjorita? - ponovo se zauo duboki glas. Ona odmahnu glavom brzo."
- Ne. Ja... samo se pitam odakle ste vi. Va akcent govori mi da ste, moda, panac. Jesam li u
pravu?
Mukarac se samo lukavo osmjehnuo.
- Recimo da jeste.
- Jeste li ovdje na odmoru?
On ju je odmjerio ponovo prije nego to je odgovorio.
- Ne, nisam - nastupila je tiina.
- Zato izlazite sami kada znate da e va izgled privui bezbroj mukaraca?
Barbara je prvo bila polaskana tim pitanjem, ali ljutiti izraz mladievog lica rekao joj je da joj on nije
uputio kompliment.
- Niko vas nije zvao da mi pomognete - ree djevojka otro. - Snala bih se ve i sama.
- Mislite? - tamnoputi mladi je iznenada uhvatio Barbaru za ruku i stegnuo je vrsto. Ona je po-
kuala da izvue ruku, ali bez uspjeha. - Vidite? Nastavio je on - mukarac na koga ostavite veliki utisak ne
bi vas pustio tako lako.
Barbara nije bila u stanju da reaguje. Pogled njegovih sjajnih oiju prikovao ju je za stolicu i kao da je
zahtijevao poslunost. Konano, ona je izala iz transa i izvukla ruku snanim pokretom. Ustala je i krenula
prema izlazu ne okreui se.
- Laku no, senjorita! - ispratile su je ne- znaneve rijei. Barbara je jo uvijek bila pod utiskom
dogaaja u baru dok se spremala za spavanje i legla u krevet. Ko je taj mladi, pitala se po ko zna koji put.
Ve ju je hvatao san kada se zaulo kucanje na vratima. Ustala je polako i otvorila vrata koliko joj je
dozvolio sigurnosni lanac.
- ao mi je ako sam vas probudio - zauo se tihi glas direktora Cantinija - ali imamo neprilike.
- Kakve neprilike?
- Jedan gost nam pravi probleme na recepciji. Popio je malo vie i ne moe da shvati da u hotelu
nema slobodnih soba.
- Pa, imate li luvara. Obratite se njemu. - Barbara je ve poela da zatvara vrata, ali direktor je na-
stavio brzo:
- Znam, ali taj gost je sin jednog utjecajnog politiara i poeo je da nam prijeti. Mislim da bi bilo bolje
da Vi razgovarate s njim. Barbara je uzdahnula i, nakon kraeg razmiljanja, odluila da poe s direktorom.
- Samo trenutak - promrmljala je - da se presvuem.
Ostavila je vrata otvorena i pola ka ormaru. Iznenada, vidjela je neki nagli pokret i okrenula se. Tony
Cantini je vjeto skinuo lanac s vrata nekim otrim metalnim predmetom i ve je uao u sobu. Barbara je
poletjela prema vratima, ali bilo je suvie kasno. Zaustavile su je dvije ruke - tople i oznojene.
- Nee ti nikud - procijedio je mukarac cerei se neprijatno. Nju je obuzeo strah. Direktor je bio jai
nego to je izgledalo i ve joj je ponestajalo snage da se brani. Oh, boe, zato nije bila obazrivija?
Kad je ve bila sigurna da joj nema spasa, zauo se tup udarac i njen napada je tiho jeknuo.
Sljedeeg trenutka sruio se na pod. Djevojka se nije usudila da podigne pogled. Drhtala je i bila je u
oku. Unezvijereno je posmatrala direktora koji je lagano poeo da se die.
- Otputeni ste - uspjela je da proaputa.
Tony Cantini se nasmijao neprijatno.
- Kao i da bih ostao da radim za vas! Ali kaite vaem mladiu Georgeu Durmiru da se uva ako me
bude tuio. Iznijet u sve njegove muke na vidjelo... njegove i one njegove pokvarene majke.
- Sta... ta vi to priate? - upita Barbara zbunjeno ali prije nego to je direktor uspio da kae jo neto,
uhvatile su ga dvije ogromne ake i izbacile kroz vrata.
- Da vie nisam uo ni rijei.
Ponovo misteriozni mukarac. Njoj se oteo uzdah. Koliko e joj jo puta pritei u pomo? Krenula je
prema kauu jo uvijek u stanju oka i sjela potpuno bez snage.
Visoki mladi sjeo je do nje i zagrlio je njeno.
~ Niste znali da vam ovaj ovjek eli zlo? - upitao je nesretnu djevojku.
Ona je nekako uspjela da odmahne glavom, Osjetila se sigurnom i zatienom u naruju ovog snanog
stranca i postepeno je poela da se oputa. A onda je, shvatajui konano ta je sve moglo da se desi,
briznula u pla.
- Ne plai, moja djevojice - proaputao je neznanac, milujui joj kosu. - Sada je sve uredu. Njeno je
poljubio u elo i Barbara se odjednom stresla.

Vie nije bio u pitanju strah. Osjeanje koje se probudilo u noj bilo je sasvim drugaije prirode. Podigla
je glavu prema njemu i ugledala istu takvu elju u njegovim crnim oima. Sklopila je oi kao da se
preputa sudbonosnom trenutku. I kao da je proitao njenu elju, mukarac joj se primakao i poeo je
njeno ljubiti. Barbara nije znala ta se ovo deava s njom i zato je reagovala na stranevo prisustvo
takvim intenzitetom. Ta reakcija za nju je bila nepoznanice isto kao i ovaj mukarac koji ju je ljubio. Ali kada
je podigao i ponio prema velikom krevetu, nije se bunila. Samo je mirkala i rumenila se kao bulka. On ju je
poloio na svilenu posteljinu i nagnuo se nad nju polako. Poljubivi je ovla, uspravio se.
- Laku no, senjorita! Spavaj lijepo! Barbara je dola k sebi tek kada je on ve bio kod vrata.
Shvatila je da misteriozni mladi dobro vlada situacijom. Obuzeo ju je stid zbog toga, a ujedno i bijes.
- Mislite li vi da bih ja vodila ljubav s vama? - upitala je trudei se da sauva svoje dostojanstvo
- Ne znam - osmjehnuo se blago. - Poznato mi je samo da sada i nisi u stanju da vodi ljubav.
- Ja... ja ne znam ni kako se zovete - promucala je djevojka slabim glasom.
Moje ime nije vano. Vanije je da odsad ne puta nepoznate mukarce kasno nou u svoju sobu.
Dovienja, senjorita.
Barbara dugo nije mogla da zaspe. Lik neznanca stalno joj se motao pred oima, a njeno tijelo jo
uvijek je treperilo od enje za njegovim. Nadala se da e ga sutradan vidjeti ponovo i utjeena tom milju,
konano je zaspala.
 Ali sljedeeg dana od visokog tamnoputog mukarca nije bilo ni traga ni glasa. Barbara se morala
pomiriti s injenicom da je otputovao i psihiki se pripremala za ponovni susret s Tonyjem Cantinijem.
Sreom, direktor je ve pokupio svoje stvari i nije bio u kancelariji kada je ona sila u hol.
Na recepciji ju je doekala visoka, mrava dama, sekretarica.
- Tony se iselio iz svoje kancelarije - primijetila je ena. - Da li to znai da ponovo dolazi novi dire-
ktor?
Barbara se samo osmjehnu tuno. - Da - neto joj je iznenada palo na pamet. - Vi ste gospoa Roselini,
zar ne?
- Jesam.
- Zar niste vi konkurisali za. direktora u isto vrijeme kad i Tony Cantini?
Sekretariino lice se namrtilo.
- Jesam, ali Tony Cantini je smatrao da nemam dovoljno iskustva za to radno mjesto.
Barbara je mislila drugaije. Dok je u sobi itala historijat hotela esto je nailazila na ime Laure Roselini.
ena je pokazala izuzetno znanje u vezi sa svim to se hotela tie, a osim toga dopala joj se.
- Da li biste se prihvatili dunosti direktora privremeno? Razgovarat u sa svojim efom i vidjet u
da li biste mogli dobiti to mjesto i za stalno. Laura Roselini je pokazivala osmijeh na licu i potajno radovanje
neoekivanoj funkciji. Klimnula je samo glavom, sretna i zadovoljna to joj se konano ukazala prilika da
pokae ta zna.
Barbara i nova direktorica ostale su jo dugo u kancelariji, razgovarajui o loem voenju hotela. Starija
ena je znala za este krae inventara. Primijetila je i da usluge nisu vie onakvog kvaliteta kao ranite Kada
je ukazala Tonyju na to, on joj je rekao da gleda svoja posla. Kada sa. se konano dogovorile oko svih
detalja, Barbara je odluila da se vrati kui. Ve je htjela da se pozdravi s gospoom Roselini, kada joj je
neto palo na pamet.
- Recite mi - zamolila je direktoricu - kako se zove mukarac koji je juer odsjeo u naem hotelu.
Visok je i tamnoput, a engleski govori,sa izvjesnim naglaskom.
- Znam na koga mislite. On se zove Roberto Valdez.
Sada barem znam kako se zove ako nita drugo, mislila je Barbara tuno. Odmahnula je rukom
novoimenovanoj direktorici u znak pozdrava i krenula prema svom automobilu. Uskoro e stii u Georgeovu
i Carlinu kuu. Naalost, vie je nije smatrala svojom. Nije mogla pobjei od injenice da je Georgeova
majka ne eli u svojoj kui.
Barbari je bila jasna jo jedna stvar: sada, nakon susreta s tajanstvenim Robertom Valdezom ne dolazi
u obzir vjenanje s Georgeom Durmirom. Ona ne bi bila u stanju da voli drugog mukarca poto je upoznala
visokog Spanca.

K ada je ula u kuu, shvatila je odmah da neto nije uredu. Valerija, kuna pomonica, bila je
uplakana, a iz sobe su se uli ljutiti glasovi Carle i njenog sina. - Da li ovdje ima nekih novih momenata? -
upitala je Barbara zbunjeno poto niko nije odgovorio na njen pozdrav.
- Sjedi - rekao joj je Georgeo suhim glasom.
U Carlinim oima vidjelo se saaljenje.
- Hoe li mi napokon neko rei ta se ovdje deava?
- Dogodilo se ono ega smo se svi najvie pribojavali - poela je Georgeova majka. - Martin je poslao
svoje advokate da pogledaju knjige o voenju hotela. " "
- Pa, ta je to tako strano? - upita Barbara zaueno. - Znali ste da e Martin eljeti da sazna stanje
prije ili kasnije.
- Oh, Barbara, ti ne razumije nita - uzdahnu plavokosi mladi.
- Prestani da odugovlai, Georgeo, i reci joj sve - umijeala se Carla ponovo. - Na njoj je da odlui. -
Na meni? Sta ja imam da odluim?
- Nastupila je duga i neprijatna tiina. Carla i njen sin su se pogledali i starija gospoa je progovorila
prva:
 - Georgeo i ja smo se sluili novcem namijenjenim za voenje hotela. Moj pastorak je to, oigledno,
saznao i eli naknadu.
Barbara se okirala. Kako joj to nije palo na pamet ranije? Sad je shvatila ta je Tony Cantini elio da
kae.
- Koju sumu novca Matrin trai? - upitala je tiho.
- On ne eli novac.
- Pa ta eli?
- Tebe, Barbara.
Barbara se trgla i nasmijala s nevjericom. Sada im je do ale?!
- Hajde da razgovaramo ozbiljno - predloila je. No, i Georgeo i njegova majka su djelovali vrlo
ozbiljno. Barbara se uplaila. Ako ovo nije ala... - Vi... vi se alite - promucala je.
- Naalost, ne.
- Ali ja tu nisam nita kriva!
-Sluaj, Barbara. Martin eli da se oeni tobom j nee novac. To je za nas odlina prilika da se
izvuemo iz dugova.
Djevojka je odmahnula glavom zaprepateno. Nije mogla da vjeruje da mladi koji ju je prosio prije dva
dana eli da je prepusti drugom.
- To ne dolazi u obzir - odgovorila je odluno.
Iznenada, Carlino lice se smrailo i ena je
poela bijesno:
Draga moja, dolo je vrijeme da nam se odui za brigu i njegu koju smo ti pruili od smrti tvojih
roditelja. Zar nema u sebi ni trunke zahvalnosti?
Barbara je bila poraena. Carla je nikada nije voljela. Bila je prinuena da je trpi zbog Florencija i
Georgea, ali sada vie i ne krije svoju mrnju.
- Evo ti pie - plavokosi mladi pruio joj je au viskija, ne gledajui je u oi. - Bit e ti potrebno.
Kuda da idem, pitala se nesretna djevojka.
Ako se ne udam za Martina, neu imati ni stan ni posao. Cime da se izdravam. Nije ni primijetila poglede
koje su izmijenjali Georgeo i njegova majka. Oni su razumjeli da je Barbara popustila i bili su zadovoljni to
su njihovi problemi rijeeni tako jednostavno.
Nekoliko narednih dana prolo je kao u
nekom snu. Barbara je i dalje odlazila na posao, mada i nije vie imala ta da radi. U srijedu je doao
Martinov advokat da sredi formalnosti oko njenog pasoa poruio joj je da se pripremi za put.
- U petak - rekao je advokat - letite za Brazil. Gospodin Carlos e vas ekati tamo.
Nemona da uradi bilo ta, djevojka se prepustila sudbini. U petak je advokat doao po nju i odveo je
na aerodrom.
Za etiri sata avion je ve kruio nad Rio de eneirom.
I pored tuge i ogorenja koje je osjeala, Barbara nije mogla da ne osjeti i divljenje prema svom novom
domu u Brazilu. Poznata Glava eera ukazala se pred njenim zauenim oima kao na dlanu. Dugake
plae prekrivene bijelim pijeskom bile su prelijepi kontrast plavetnilu mora.
Za trenutak ona je zaboravila na svoje probleme i opustila se kao da putuje mladiu s kojim je ve pet
godina provela intenzivno u najveoj ljubavi.
Kad se avion spustio i kad je prola kroz sve carinske formalnosti. Barbara je sjela u ekaonicu. Bilo joj
je reeno da e je neko sigurno saekati.
Sjedila je neko vrijeme kad je ugledala omanjeg, debeljukastog ovjeka kako joj se pribliava.
Pretrnula je. Nije valjda to Martin Durmire?
- Gospoica Calderone? - upitao je mukarac osmjehujui se.
Barbara je imala snage jedino da klimne glavom.
- Ja sam Carlos, slubenik gospodina Martina. Povest u vas u grad. Djevojka je odahnula i krenula za
svojim vodiem posluno. Poslije krae vonje stali su pred jednom viespratnicom.
- Da li... da li je gospodin Martin u stanu?
Carlos ju je pogledao iznenaeno - Nije. Zar vam niko nije rekao da gospodin Martin Durmire niie u
Riju7 On e vas doekati na svojoj farmi u srcu Brazila. Tamo kreemo sutra ujutru im se odmorite od leta.
 Djevojka je odahnula ponovo. Jo jedan dan slobode. Ula je u privatni lift koji je Carlos otkljuao malim
kljuem i koji ih je odvezao direktno do Martinovog apartmana na dvanaestom spratu.
Kada su uli u ogromnu dnevnu sobu, Barbar je iznenaeno zastala. Nije bila pripremljena za ljepotu i
luksuz koji ju je ekao.
Soba je bila u plavim i zlatnim tonovima. Debeo pliani tepih prekrivao je pod, a zavjesa i jastuii na
kauu bili su u istoj nijansi. Namjetaj je, oigledno, bio vrlo skup, a da je mogla da bira Barbara bi odabrala
sasvim istu garnituru.
Na zidovima je bilo nekoliko slika, mahom pejzaa, koje su se odlino uklapale u atmosferu elegancije i
bogatstva.
- Moete da razgledate i ostatak stana - rekao je mukarac smijeei se. - Ja idem da donesem
va prtljag. Ali onog momenta kad je ostala sama, nju je obuzeo panian strah. U ta se to upustila? Kakav
je Martin Durmire, uopte, ovjek? Zato je popustila ucjeni?
Nekoliko pitanja vrtilo se u njenoj glavi i pravilo jo veu pometnju. Barbara je izala na balkon. Odatle
se pruao predivan pogled na cio grad i ona je za trenutak ostala oarana.
Mnoge ene bile bi presretne da ive u ovakvom luksuzu, ali ne i ja, mislila je djevojka. U tom trenutku,
Carlos je provirio napolje.
Senjorita moe jesti na balkonu ako eli izjavio je. - Spremio sam vam jedno brazilsko nacionalno jelo.
- Oh, hvala!

Barbara nije bila gladna, ali nije eljela da razoara ljubaznog slubenika. Prihvatila je tacnu sa ukusnom

serviranom hranom spustila na stol od bambusove trske kraj sebe. Uzela je nekoliko zalogaja i ponovo se

zagledala u daljinu. Senjoriti se nije dopalo jelo? . upitao je mukarac zabrinuto. Ona je pokuala da se

osmjehne. Jelo je bilo odlino,ali ja stvarno nisam gladna.

Moda bi senjorita voljela da se spremi za spavanje?
Da, ta mi se ideja dopada mnogo vie. Poite za mnom. Senjor Martin je za vas odredio svoju
sobu, jer je ona po njegovom miljenju najudobnija.
Sve etri spavae sobe bile su podjednako lijepe isto tako elegantne kao i dnevna soba, bar to se tie
Barbare. No, ona je pola za Carlosom bez rijei.
Laku no i odmorite se lijepo. Sutra nas eka dug i naporan put. Tim rijeima mukarac se povukao,
ostavljajui je samu. Moda je to i najbolje mislila je djevojka. to prija legnem u krevet , prija u zaspat i
prestau da razmiljam o svojoj zloj sudbini. Nakon to se okupala, djevojka se presvukla i spremila za
spavanje. Pogledala je veliki brani krevet i zadrhtala nehotice. Kad bi mogla da dijeli ovaj krevet s nekim...
s neznancem kome je znala samo ime. Barbara odmahnu glavom s nevjericom. Kako je, uopte, pristala da
doe u Rio? Zato je dozvolila da je nagovore na udaju za potpunog stranog ovjeka, kojeg ona nikada nije
ni vidjela.
Sada kad sam tu, pomislila je, nemam kud. Ali kad sutradan stignem kod Martina, lijepo u mu objasniti
da je u pitanju greka i da ja nisam odgovarajua osoba za njega. On je sigurno civilizovan ovjek i shvatit
e to. Ve za nekoliko dana bit u nazad u Italiji. A onda... pa, snai u se ve nekako.

Umirena donesenom odlukom Barbara je utonula u duboki san.

- Senjorita, probudite se - trgao ju je muki glas iz najslaeg sna. '
- Moramo krenuti da ne bismo upali u najvee jutarnje guve. Barbara je otvorila oi polako.
Zato je Carlos morao da se pojavi ba sada? Sanjala je najljepi san: da je s visokim seksipilnim
panjolcem koji se upravo spremao da je poljubi. Izgledao je toliko stvaran da je ona, u prvi mah, pomislila
da to i nije bio san.
- Senjorita!
 Barbara nije imala kuda. Osmjehnula se zbunjenom mukarcu i klimnula glavom.
- Bit u spremna za nekoliko trenutaka.
Za pola sata ve su bili na putu. Djevojka je mislila da je Rio neto najljepe u Brazilu, ali slijedila
su nova iznenaenja. Dok su ulazili u srce te udesne zemlje, pred njima su se nizale ogromne ume
prepune tropskog rastinja i krupnih cvjetova. Barbara se prepustila uivanju u prekrasnoj prirodi, no,
uskoro ju je prenuo Carlosov glas.
- Sad smo na posjedu Martina Durmira. Svuda oko vas sve to obuhvata va pogled pripada
njemu. Ona je bila prestraena. Stigli su tako brzo! Mnogo bre nego to je pretpostavila. Sa strahom
je posmatrala plodne njive i panjake koji su se prostirali na mjestima gdje je suma bila raskrena.
Ogromna stada goveda pasla su travu i Barbara je zakljuila da je Florencijev sin mnogo bogatiji
nego to je slutila.
Proli su pored polja na kom su radili seljaci zatien od sunca velikim slamnatim eirima. Seljaci
su iznenada zastali, poeli da mau dok im se na licima vidio osmijeh. .
- To mau vama, senjorita - rekao ie Carlos. - Pozdravljaju vas. Svi su veoma radoznali da
vide buduu nevjestu gospodina Martina.. Svi mu ele sreu jer je on izuzetno cijenjen i potovan
ovjek.
Meutim, sve ove rijei su utjecale da se djevojka prestrai Bila je potpuno nepripremljena na
najvee iznenaenje koje ju je ekalo: velianstvenu bijelu kuu koja e od sada biti njen dom.
Ogromna bijela zgrada sa stubovima na prednioj strani izdizala se ponosno meu visokim
borovima i tropskim raslinjem. Barbara jo nikada nije vidjela neto ovako i ostala je brz rijei . Da li
vam se dopada va novi dom? upitao je Carlos.
Dada, kua je divna. - A da li e mi stvarno biti novi dom, to emo jo vidjeti, mislila ,je.
Krenula je za svojim vodiem prema kui. Na vratima ih je doekala mlada djevojka sa osmijehom
dobrodolice na licu.
- Vilma, ovo je senjorita Calderone - izjavio je mukarac.
- Dobro doli u Brazil! - odgovorila je mlada Vilma, pruajui Barbari ruku. - Oekujemo vas od jutros.
- Senjor ve satima eta nervozno po svojoj sobi u iekivanju da stignete.
Barbara je znala da se od nje oekuje neka primjedba, ali nije bila u stanju da izusti ni jednu rije.
Pola je za Vilmom, oekujui susret sa ,,senjorom" koji treba da bude njen mu.
M lada djevojka otvorila ]e vrata jedne prostorije i ostavila je Barbaru samu. Kada se Vilma udaljila,
koraknula je naprijed nesigurno. U prostoriji je bila tama i vidjele su se samo sjene nekih predmeta. Tek
kada su se Barbarine oi privukle na mrak, primijetila je sjenku jednog mukarca. On joj je bio okrenut
leima i inilo se da nije svjestan njenog prisustva. Barbara je odoljela iskuenju da pobjegne dok jo nije
kasno i nakaljala se. to prije raisti ovaj nesporazum, to e prije moi da se vrati u Italiju.
Martin se polako okrenuo prema njoj uz put povukao zastor s prozora. Svjetlost je preplavila sobu i
obasjala dvije prilike na suprotnim krajevima prostorije.
Barbara je pretrnula. Taj izuzetno visoki mukarac, ta crna kosa, iroka ramena... mora da nije pri sebi.
Zatvorila je oi, ekajui da lik iezne. Kad ih je otvorila ponovo, mukarac je bio nekoliko centimetara
udaljen od nje.
- Dobrodpla u Brazil, Barbara - pozdravio je duboki glas panca o kome je sanjarila danima, ne slutei
da e ga ikada vie vidjeti. Djevojka je bila u stanju oka. - Dozvoli mi da se predstavim. Moje ime je
Roberto Valdez. No, svi me zovu jednostavno Martin, Iznenada, svijet se okrenuo oko Barbare i ona se
zanjihala. Pokuala je da dohvati stolicu u blizini, ali nije uspjela. Sljedeeg trenutka sruila se na pod bez
rijei.
Kada se osvijestila, leala je na mekanom krevetu i Martin je bio nagnut nad njom.
- Boe, kako si me uplaila! - izustio je zabrinuto i pomalo prijekorno, kao da je Barbara kriva to je pala
u nesvijest.
 - Zato si se predstavio drugim imenom? - upitala je ona, borei se da doe do daha. - Vjerovatno si
mislio da je to dobar tos.
- Ne, jednostavno nisam elio da se zna ko sam.
- Ti si obian ucjenjiva i laljivac - uzviknula je Barbara, Ijutei se sve vie - i ne bih se udala za tebe
ni da si jedini mukarac na svijetu. On se osmjehnuo.
- Pitao sam se da li se iza tvog hladnog i uzdranog dranja krije vatreni temperament. Sada znam
odgovor. Jo si ljepa kad se ljuti, draga;
- Zato se nisi predstavio pravim imenom? ta si se nadao da e postii time? Ne volim ucjenji-
vae...
Martin se namrtio.
Pazi kako razgovara sa mnom. Niko se ne ponaa nepristojno u mom prisustvu... ukljuujui tu i enu
s kojom u se uskoro oeniti. Barbara je podigla glavu ponosno i zagledala se u crne oi bez straha.
Onda je ustuknula. Kako je mogla zaboraviti utjecaj koji on ima na nju? Tijelom su joj proli trnci, poela
je da drhti, dok je posmatrala Martinovu tamnu kosu i senzulane usne.
- Zato se boji, draga? Ja dosad nisam povrijedio ni jednu enu... a posebno ne ako je
djevica.
Barbara je pocrvenjela i pokuala da vrati svoj mir. '
. - Ve sam ti rekla... - zastala je nesigurno kad
je Martin spustio ruku na njeno rame. - Nemoj, molim te.
- Zato? - on se nagnuo jo blie i usnama dotakao njeno elo. - Nemoj da se stidi, ve
mi dozvoli da te poljubim.
- Priznajem da sam ranije eljela i sama da te poljubim, ali sada ne... Meutim, prije nego
to je djevojka stigla da zavri reenicu, Martin je spustio svoje usne na njene i jednim pokretom spustio se
na kau pored nje. Ona je poeljela da vrisne, ali obuzelo ju je takvo uzbuenje da je zanijemila. Bila je
svjesna jedino Martinovih snanih ruku na svom tijelu, njegovog diskretnog mirisa i topline koja ju je grijala.
Na kraju, on je bio taj koji se povukao prvi. Na licu mu je bio osmijeh.
- Mada si neiskusna, obeava da e biti dobra uenica. I po tvojoj reakciji rekao bih da
ti nisam toliko odvratan kako si predstavila.
Barbara je nekoliko trenutaka ostala bez rijei.
. Onda je pocrvenjela od bijesa i uzviknula Ijutito:
- Veoma si nepristojan. Prezirem takvo ponaanje i znaj da me nikako ne moe natjerati
da vodim ljubav s tobom.
- Misli? - mukarac se uozbiljio.
- Kad bih htio, mogao bih te imati - odmah i na ovom krevetu i niko ne bi doao da ti
pomogne...
Mada, sumnjam da bih morao upotrijebiti silu, zar ne, draga?
Nju je obuzeo jo vei bijes, moda i zato to je Martin rekao istinu.
- Ako misli da mi moe nareivati, vara se. Meni nee dirigovati jedan takav prepotentan
mukarac!
- U mojoj zemlji, draga, mukarac je glava porodice i sluaju ga svi.
' - Moda je i tako, ali tebi onda treba neka posluna, priglupa enica koja e ti ljubiti svaki korak A ta enica
sigurno neu biti ja - nemam namjeru da se udam za ovjeka kojeg ne volim!
Izraz na Martinovom licu bio je leden.
- Na to si morala misliti prije nego to si potpisala ugovor. No, draga Barbara, ja imam utisak da
ti ni sama ne zna ta eli.
Ona se skoro zagrcnula, posmatrajui mukarevo Ijutito lice.
Osjeala je da nije lako izai na kraj s Martinom Durmirom i da bi u odnosu s njim bilo potrebno mnogo
takta.
-Ja ne elim da se udam za ovjeka kojeg ne volim - ponovila je ona - a ti, takoer, ne osjea
nita prema meni. Zato me onda ne uzme silom i pusti da se vratim u Italiju, gdje i pripadam?
- Znaj da e biti moja, Barbara, ali ja nemam obiaj da vodim ljubav sa enom protiv njene volje...
bez obzira koliko me ona privlai - dodao je tiho, upijajui Barbarine oble konture.
- Ali ti me nisi razumio. Ja hou da se vratim kui!
- Ovo je tvoja kua - mladi je ustao i poao prema vratima.
- Nemam vie vremena da se prepirem s tobom. A i ovaj razgovor postaje dosadan. Kad se malo
odmori, sve e ti izgledati ljepe.
Sljedeeg trenutka Martin je nestao iz sobe, ostavljajui Barbaru samu. Ne znajui ta da radi, ona je
krenula u istraivanje kue.
Prelijepe prostorije nizale su se jedna za drugom i svaka je odisala izuzetnom elegancijom.
Ona je znala da je svaka stvar izabrana vrlo paljivo i da je Martin taj koji je odgovoran" za takvu ljepotu.
Kada je zavrila obilazak kue, Barbara se vratila u svoju sobu. Tamo je zatekla Vilmu s tacnom punom
malih, ukusno pripremljenih sendvia i zakljuila da je vrlo gladna.
- Da li bi senjorita voljela da se osvjei? - upitala je djevojka, elei da bude na usluzi.
- Hvala, Vilma - osmjehnula se Barbara - eljela bih da se osvjeim.
Ostatak dana protekao je brzo, mada se ona tome nije nadala.
Oekivala je da e Martin navratiti kasnije da porazgovaraju, ali on se nije pojavio ak ni kada se
Barbara ve spremila za spavanje.

Sunevi zraci nali su put ispod zatvorenih aluzina i Barbara se promekoljila. Onda je zaula kako se
vrata verande otvaraju i rasanila se potpuno.
- Mislio sam da se nee nikada probuditi - odjeknuo je Martinov duboki glas.

Tek kada je primijetila njegov zadivljeni pogled na sebi, djevojka je shvatila da je prekriva spao s nje
tanana spavaica izloena . mukarevom pogledu. Brzo je dohvatila pokriva i povukla ga do brade.
-
Zar ne mogu imati nimalo mira? - pitala je Ijutito.
On se nasmijao zvonkim glasom i pribliio se jo vie.
- Htio sam da pitam svoju buduu suprugu da li je voljna da ide sa mnom na jahanje.
- Zato... zato i dalje insistira da budem tvoja supruga? Mi se ne poznajemo, a kamoli...
- Volimo - zavrio je Martin umjesto nje. - U mojoj zemlji, draga, ljubav dolazi poslije vjenanja.
Barbarine oi napunile su se suzama. - Senjor,ti se ali. Ne moe me natjerati da se udam protiv
svoje volje.
Ja se ne alim uopte i zovi me Martin, a ne senjor. Hajde, elim da ujem kako e izgovoriti moje irne.
Ona ga je nekoliko trenutaka posmatrala bez rijei. Onda je odmahnula glavom tuno.
- ta e se desiti kad me se zasiti jednoga dana? Hoemo li se razvesti... i onda mi preostaje opet
put nazad u Italiju?
- Pogodila si, draga - odgovorio je ironino.' - Ali ne ba sasvim. Ja ti nudim svoje bogatstvo i ime,
a ti e voditi rauna o mom djetetu, koje e se roditi kao rezultat naeg braka.
Djevojka se trgla iznenaeno.
* Ah, znai to je u pitanju.
Nasljednik! Ali zato si odabrao ba mene?
Mukarac se namrtio. - Ne bi mi vjerovala da ti kaem istinu, i zato ti neu nita ni rei. Misli ta hoe.
Znaj jedno: vjenanje je zakazano za danas poslije podne u etiri sata.
- Neu da znam nita! Ne moe me natjerati da se udam za tebe!
- Martin je koraknuo naprijed. U oima mu se pojavio opasan sjaj i ona je drhtala. Povukla se jo
dublje ispod pokrivaa kao da trai zatitu. '
- Meni je svejedno da li e moj sin biti zaet u braku ili van njega - promrmljao je mukarac tiho. -
Ali nisam siguran da ti dijeli moja osjeanja.
 - Ali... ali ja te ne volim - ni sama Barbara nije znala ta osjea prema ovom nemoguem ovjeku.
No, njeno tijelo ve je poelo da reaguje: vreli marci prolazili su niz njenu kimu i obuzeo ju je prijatan
osjeaj iekivanja.
- Jesi li sigurna u to, draga? Zar ti srce ne kuca bre kada ti se pribliim? Zar ne bi eljela da me
osjeti uz sebe?
Ona je zadrhtala jo jae i okrenula glavu na drugu stranu.
- Zar ti usne ne ude za mojima? Barbara je uzdahnula tiho kada se njegova ruka spustila na
njenno rame. Kao da ju je opekla struja - takav je uticaj imao Martinov dodir na nju. No, brzo je povratila
samokontrolu.
- Zato me ne ostavi na miru u mojoj sobi? - upitala je drhtavim glasom.
- Mislio sam da je ovo moja kua i da svaka soba pripada meni - podsjetio je Martin smjekajui
se. - Ali ako ti se ova soba toliko dopada...
Barbara mu nije dozvolila da zavri. - Kua pripada tebi, to je istina, ali ja ne pripadam nikome, a
najmanje jednom groznom...
Sljedeeg trenutka Martinove usne spustile su se na njene u znak opomene. Poljubac je bio strastan, ali
grub i Barbara se jedva istrgla iz vrstog zagrljaja.
- Budi oprezna - upozorio je on hladno. - Ako se izjanjava na prost nain, doi u u iskuenje da
se i ja tako ponaam prema tebi. - Ja... ao mi je - proaputala je, elei i sama da prestanu sa svaom i da
nau neki kompromis. Ali Martin je ve krenuo prema vratima i nestao.
Ona je prvo poeljela da se inati i ne sie, ali shvatila je da bi izazvala jo vei Martinov bijes. Zato je
obukla stare farmerice i tuniku i sila dolje ve za pet minuta.
. Martin ju je ekao kraj tale.
- Nisam te ni pitao da li zna da jae - osmijeh na njegovom licu rekao joj je da je zadovoljan
njenim dolaskom.
- Znam.
- Dobro je - pogled mu je preao preko Barbarinih farmerki koje su isticale njenu vitkost. - Stavi ovo -
pruio joj je veliki eir... dobra je zatita od prejakog sunca. -
Tog trenutka pojavio se konjuar, vodei pitomiju kobilu. Martin je uzjahao vranca i saekao da to uradi i
Barbara. Bio je vie nego iznenaen lakoom i vjetinom kojom je uzjahala mirnu ivotinju.
- Ima dobro dranje - pohvalio ju je, divei se iskreno.
- Hajde za mnom!
U njoj se odjednom pojavio prkos. Hajde za mnom", rekao je visoki tamnoputi mukarac. Kao da joj tim
rijeima daje do znanja da ga slua i da je ona samo njegova svojina.
Iznenada je podbola kobilu i natjerala je u brzi galop. Kad joj je vjetar ponio kosu, osjetila je slobodu na
koju je ve zaboravila. Uivala je neko vrijeme jaui sama. a onda je zaula topot kopita iza sebe.
Martin je uskoro bio pored nje i gledao je s jo veim iznenaenjem.
- Nisi mi rekla da si majstor u jahanju - izjavi on pomalo uvrijeeno.
- Nisi me ni pitao.
- D ozvolila je da Martin poe prvi i povede je prema uskoj planinskoj stazi. Konji su se s lakoom
penjali uz strmi put i inilo se da i njima prija malo vjebe. Barbara je zaboravila na svoj prkos i
skoncentrisala se na prirodu oko sebe. Oduvijek je matala da vidi tropsko rastinje iz blizine i konano joj se
taj san i ispunio.
- Uskoro su doli na sam vrh planine. Martin joj je pomogao da sjae. Pruio joj je ruku i,
kada je Barbara prihvatila, poveo ju je prema mjestu odakle se pruao prekrasan vidik na cijelu
dolinu. Kao to je pretpostavljao, ona je bila oduevljena.
- Kakvo zelenilo! - uzviknula je oarano. - Kua je jo ljepa sa ove visine.
- U blizini ima iedan mali vodopad - rekao je mladi smjekajui se. - Da li bi, moda, eljela da ga
vidi?
- Oh. svakako!
 Krenuli su kroz zelenu livadu praenu cvrkutom tropskih ptica. Uskoro je zvuk vodopada postao jai i za
nekoliko trenutaka, stajali su pred velianstvenim prizorom.
- Oh, ovo je stvarno divno! - Barbara je posmatrala gustu zavjesu vode koja je padala na stijene
desetak metara nie i prelamala se u svim duginim bojama.
- Mislio sam da e ti se svidjeti. Mukarac je pustio Barbarinu ruku i sjeo u travu. Nekoliko trenutaka
kasnije pridruila mu se i djevojka i dalje upijajui ljepotu oko sebe. Sjedili su neko vrijeme bez ijedne
izgovorene rijei, a onda je ona primijetila Martinov pokret. Vie je osjetila nego vidjela kako joj se
pribliavaju njegove usne i nije bila u stanju da se odupre.
Iznenadila ju je silina njegovog poljupca. Ali, uskoro je i sama primijetila kako je obuzima strast i
uzvratila mu je poljubac istom estinom.
Martin ju je zagrlio i poeo ljubiti po usnama, ramenima i po kosi. Disao je ubrzano i borio se da doe
do daha.
- Oh, boe, koliko te elim! - otelo mu se. Njegovo priznanje uzbudilo je Barbaru jo vie
Nije se bunila kada |u je blago poloio u travu i legao pored nje. Nije imala snage da mu kae ne kada je
poeo ljubiti njene grudi. Ali koda je osjetila Martinovu ruku na svojim nogama, prenula se i odmakla naglo
od njega. U oima joj se ogledao strah i mukarac je promrmljao neto nerazgovijetno.
Oigledno je bio ljut na sebe to je izgubio samokontrolu. - Smiri se, draga - aputao je - nisam ja radnik sa
imanja da te uzmem tako u travi.
Barbara je bila blijeda. Kako je mogla dozvoliti sebi da je tako ponizi da radi sa njom to eli? Naglo se
uspravila i pogledala oima koje su jo uvijek iskrile.
- Mrzim te! - skoro jo vriskala. Martin nije odmah reagovao na njene rijei. Samo se nasmijao i
odmahnuo glavom.
Ko bi to rekao? podsmijavao se nekoliko trenutaka kasnije. Davala si sasvim drugaiji utisak
. Djevoika je ustala, osjeajui kako je peku suze.
Osjetila je neodoljivu elju da oamari tog prepotentnog mukarca, no Martin ju je
zaustavio,shvatajui njenu namjeru.
Nemoj!- uzviknuo je opominjui je - Zar ne shvata ovo je sasvim normalna reakcija jedne ene koja
osjea privlanost prema mukarcu. Ta osjeanja su ti jo uvijek nova i nerazumljiva, ali navii e se na
njih.
Meutim. Barbara ga nije vie sluala. Pojurila je prema mjestu gdje su ostavili konje, elei jedino da
jedino da bude to dalje od Martina.

Mladi je potrao za njom ali ona je ovog puta bila bra. Uzjaha |e kobilu i pogledala ga jo jednom
prije nego to je krenula prema kui. m prije nego to je krenula prema kui.
Mrzim te i smatram tvoje ponaanje gnusnim. No, moda si se ovoga puta prevario, moda si naiao
na enu koja nije podlegla tvojim arima. Razmisli malo, ti, mukarino!

I prije nego to je Martin stigao da kae bilo ta. Barbara je podbola konja i usmjerila ga ka dolini.
Martin je,takoer uzjahao vranca i krenuo za njom. Nije pokuavao da je stigne, ali je budno pratio
svaki njen pokret. Vidio je da se Barbara pribliila imanju i da se dvoumi, kao da se plaila ta da
radi. Vidio je kako je usmjerila kobilu prema visokoj ogradi umjesto da ide zaobilaznim putem.
ivotinja je preskoila prepreku, a djevojka sa izvila u sedlu vjeto i graciozno. Ostala je jo jedna
nia ograda i Barbara je bila pred stajom. Martinov izraz lica bio je namrten, ali u dubini due
obuzeo ga je neopisivi ponos. Nije skidao pogled s vitke figure koja u sebi imala toliko prkosa. Od
jednom se osmjehnuo i da ga vranac nosi korakom koji mu najvie odgovara.
Barbara je izala iz kade i omotala se velikim mekanim pekirom kada je ula neije korake u sobi.
Pomislila je da je Vilma dola da donese istu posteljinu i pola je u sobu osmjehujui.
Ali pred njom nije stajala mlada djevojka, nego Martin lino.
Mladi kao da je zaboravio na trenutak ta je htio da kae i zagledao se u Barbarino, jo uvijek pomalo
mokro tijelo, upijajui svaki njegov dio.
Do kada e me mjeriti tim svojim pogledom? - upitala je malo kasnije, kada se snala.
- Ja nisam tvoje vlasnitvo! Martin nije nita odgovorio.
Umjesto odgovor, nastavio je utke da je posmatra.
- Imam osjeaj da me odmjerava kao neku istokrvnu kobilu rekla je uvrijeeno djevojka. Ako sam
zadovoljila tvoje kriterije, ostala bih sama?
Martin se nasmijao.
- Odakle ti samo ideja da se porodi s kobilom? Na to nikada no bih mogao ni pomisliti. A to se tie
mojih kriterija...
- Nee ni saznati da li sam ih zadovoljila - zavrila je ljutito djevojka umjesto njega.
- Misli? - on jo koraknuo prema moj.
Draga moja ja sam
odrao svoj dio obeanja i oprostio vam to ste me potkradali. Sada je red na tebe da ispuni svoj dio
nagodbe.
Barbara jo preblijedjela.
O kakvoj nagodbi govori?! Ako misli da sam ja uestovala u krai novca, vara se. Pristala sam na brak
s tobom, jer su me Georgeo i Carla nagovorili na to. Rekli su mi da im je to jedini spas ako se udam za tebe.
I ti nisi imala pojma ta radi tvoj neduni vjerenik?
- Naravno da nisam!
Sluaj djevojko, da raistimo neto meni je bila potrebna ena, a ti si na ovaj nain izbjegla zatvor . Dosta
blebetanja. Barbara se stresla , sluajui Martinov ledeni govor. Znai, on misli da je i ona umijeana u
Carlinu prljavu igru. Kako se samo vara! Martine!- djevojka je odluila da pokua jo jedanput dozvoli
mi da se vratim u Italiju. Nai u nain da ti otplatim to to misli da sam ja uzela obeavam ti to. Nakon
nekoliko trenutaka tiine i Barbara je ve pomislila da se mukarac saalio. Ali njegov ljutit izraz lica razbio
je sve njene iluzije.
- Danas u etri sata postat e moja supruga. Bolje se pomiri s tim i poni da se priprema
za vjenanje. Tim rijeima Martin je izaao iz sobe i ostavio je samu.
Vjenanje je prolo tiho i bez ikakvih ceremonija. Dok je stajala kraj namrtenog mukarca koji je
sada postao njen mu, Barbara je razmiljala o svojim propalim snovima. Uvijek je razmiljala,
veliko raskono vjenanje s mnogo zvanica, a sebe u dugoj bijeloj vjenanici. Umjesto toga,
sveanom inu prisustovali su jo jedino Vilma i Carlos, a Barbara je na sebi imala obinu, mada
elegantnu ljetnu haljinu. Poto je ceremonija zavrena, svi su krenuli nazad, kui. Vilma je
pripremila sveanu veeru i sto je bio ukraen cvjetnim buketima i estitkama.
No, Barbara nije imala apetita.Kajala se to je pristala na ovu farsu, na suludu ideju Georgea i
njegove majke. ta e sada? ta ako Martin poeli da njih brak funkcionira?
Jedva je ekala da se veera zavri da bi mogla otii u svoju sobu. ula je Martinove korake za
sobom, ali prija nego to je i on uao unutra, brzo je zakljuala vrata za sobom.
- Barbara pozvao je tiho njen mu. Pusti me unutra.
Idi doavola! bio je njen jedini odgovor, Neko vrijeme Martin je stajao kraj zakljuanih vrata, a onda
ga je Barbara ula kako se udaljava.
Odahnula je. Spremila se na spavanje i jo jednom provjerila vrata. Dugo nije mogla da zaspi.
Prevrtala se dok su je obuzimale neprijatne misli i umijesto da se opusti, postajala je sve nervoznija.
Konano, kad je ve izgubila svaku nadu, utonula je u nemirni san. Probudili su je glasovi u
vrtu.Obukla se brzo i sila u trepezariju Koliko je sati Vilma? upitala je djevojku koja joj se
osmjehnula veselo. -
Dvanaest.

Barbara je bila zaprepatena.

- Podne?! Zato me nisi probudila ranije?

Vilma se nasmijeila ponovo i slegla ramenima.

Senjor je rekao da te ne budim, jer ste sino legli kasno.

Barbaru je obuzeo bijes. Mogla je samo da pretpostavi ta je Martin rekao. Sigurno je aludirao na no
provedenu u strasnoj ljubavnoj igri.
to je bila ista la. Ali sada nije bilo ni mjesto ni vrijeme da se raspravlja o tome. Kada je do-
rukovala, upitala je gdje joj je mu. '
- U bati s Carlosom.
Barbara je zahvalila na doruku i krenula u batu. Pozdravila se s Carlosom srdano i provela nekoliko
minuta u razgovoru s njim.
Namjerno je ignorisala Martina, mada je bila svjesna njegovog Ijutitog pogleda.
Nekoliko trenutaka kasnije Vilma ih je pozvala unutra na kafu. I dok su pili miriljavu tenost, Barbara
nije obraala panju na svog mua.
Iznenada, Martin se obratio Carlosu na portugalskom i mukarac je pocrvenio. Ve sljedeeg trenutka
je ustao i naklonio se pred Barbarom.
- Siguran sam da imate dosta posla - rekao je tiho - i zato vas ostavljam.
Barbara je bila zbunjena. Zato Carlos odjednom odlazi? ta mu je to Martin rekao? Iznenada je
poeljela da i sama izae iz sobe. - Kamo e? - upitao je Martin grubo.
- Idem... bilo kuda, samo da ne budem u tvojoj blizini.
- - Draga moja suprugo, sjedi!
- Ovdje ja odluujem kada e izai iz sobe. Barbara je ostala bez rijei. S nevjericom
je posmatrala Martina kako joj se pribliavao. Prije nego to se snala, on ju je ve uhvatio
za ruku i povukao prema sebi.
- Pusti me! - uzviknula je Ijutito.
- Nemoj da mi se suprotstavlja - primijetio je Martin. - eli me isto toliko kao i ja tebe.
- Vara se...
- Veeras, draga - on joj nije dozvolio da zavri
- veeras emo voditi ljubav. ekaj me uvee u svojoj sobi.
Barbara je problijedjela i uspjela da se izvue iz Martinovog snanog zagrljaja.
- Nemogu si! - viknula je brzo i krenula iz sobe, Plaila se da e Martin krenuti za njom, ali on je ostao
kraj stola smijeei se.
Kada je ula u svoju sobu, sjela je na krevet. Kad bih bar nekako mogla da pobjegnem odavde, mislila
je uplaena Martinovim prijetnjama. Ali kako?
Onda je dobila ideju. Znala je da Carlos ne ivi na farmi ve da ima stan u oblinjem mjestu. E, pa,
uvui e se u prtljanik njegovog auta i, uz malo sree, uskoro e biti daleko odavde.
Provirila je kroz prozor da vidi da li je Carlos jo tu i odahnula.
Njegova kola bila su pred kuom. Barbara je uzela samo novac neophodan za prvo vrijeme i krenula
neujno niz stepenice. Ne smiju je primijetiti. Zastala je kraj izlaznih vrata, jer je ula Carlosov glas.
Uplaila se da nee imati vremena da stigne do kola prije njega. No, Carlos je bio udubljen u razgovor
sa svojim efom. '
Jo nekoliko koraka i nala se pored auta Imala je sree - prtljanik nije bio zakljuan. Razgledala je
paljivo jo jednom oko sebe i uvukla se unutra i pokrila starom ceradom. Valjda se neu uguiti od vruine,
pomislila je. No, i smrt je bolja nego brak s Martinom Durimom, uvjeravala je sebe.
- inilo joj se da eka cijelu vjenost ali onda su se zauli koraci. Carlos je sjeo za volan i kola su
krenula. Kako je vrijeme vie odmicalo, vonja je sve bila gora. Kao da je Carlos namjerno prelazio preko
svake rupe i izboine na putu. A i vozio je sve bre. Barba je osjeala bol u svim dijelovima tijela. ta je
Carlosu? Zato toliko juri? Kada je ve mislila da vikne i upozori vozaa na svoje prisustvo, auto je usporio
i stao. ofer je izaao iz kola i poao prema prtljaniku. Taj korak, odluan i brz.to moe biti samo Martin.
Barbara je iznenada shvatila, Carlos i nije uao u svoj auto. Ti pokvarenjau! - uzviknula je poto je Martin
otvorio prtljanik i sklonio ceradu.
Sve vrijeme si znao da sam unutra!
Naravno njegov je glas bio sasvim miran. Zar si mislila da u ti dozvoliti da ode, a da prehodno ne ispuni
svoju obavezu? . Vonja nazad prema kui protekla je u neprijatnoj tiini. Barbara se nije usuivala da kae
bilo ta, plaei se da ne razbjesni jo vie svog mua.
Izlazi! - naredio je on kad su stigli.
- Martine... - proaputala je.
-Izlazi!
Barbara se uputila prema svojoj sobi bez rijei. Znala je da e je jedino topla kupka osvjeiti i odmah je ula
u kupatilo. ta da radim, pitala se dok je sjedila u kadi. Martin e me ostaviti na miru jo nedjelju-
dvije, a onda e sigurno poeljeti da ostvari svoju namjeru. im se okupala, prila je vratima i
zakljuala ih. Tek sto je to uradila, zaulo se kucanje.
- Odlazi! - viknula je ona.
Ponovo lupanje na vratima, samo ovoga puta, mnogo snanije.
- Barbara, otvori!
Na njenom licu zaigrao je osvetniki osmijeh. E pa, vidjet emo ko e pobijediti, razmiljala je
zadovoljno. Nije imala namjeru da mu otvori vrata.
- Posljednji put ti kaem: otvori!
Iznenada, vrata su se otvorila jednim jedinim
udarcem Martinove pesnice. Barbara je zadrhtala i povukla se u jedan ugao sobe. Ali Martin se
uputio prema njoj ne dvoumei se nimalo.
Prije nego to je djevojka stigla da reaguje, podigao je uvis i ponio prema krevetu. Vie ju je ba-
cio na meku posteljinu nego to je spustio i sve vrijeme mu je na licu bio bijes.
Onda je skinuo odjeu sa sebe, ne gubei vrijeme. Barbara je pocrvenjela i okrenula glavu na
drugu stranu, ali prije toga je, ipak, vidjela snana preplanula ramena i vitak struk mukarca koji
joj je sada mu.
Osjetila je kako se krevet ugiba kad se Martin spustio do nje i pokuala je da pobjegne na drugi
kraj, A onda se njegova ruka spustila na njeno lice. Barbara je zadrhtala od njenosti tog dodira i
lagano se okrenula prema Martinu. U njegovim oima vidjela se samo enja... ljutnje je nestalo.
Njegova ruka se spustila nie, na njene grudi i Barbara je nesvjesno zadrhtala. Nije imala snage da
se odupre kada je Martin skinuo pekir koji je skrivao njeno tijelo i nije mogla, a da ne odgovori na
njegov strasni poljubac.
Tijelo je odbio da slua njen razum i reagovala je po volji srca.
- Oh, Barbara - aputao je mukarac opijen enjom - nisam ni slutio koliko si lijepa. Milovao je njenu
mekanu kou pruajui joj sve vee zadovoljstvo svakim novim pokretom.
Prije nego to je Barbara shvatila ta se dogaa, njih dvoje su se ujedinili u slatkom ritmu ljubavne igre.
Martin je, koristei svu svoju umjenost, doveo Barbaru do najljepeg trenutka svake ljubavi, tjerajui je da
zaboravi na sve njene probleme.
Blijedi sunevi zraci i prvi cvrkut ptica probudio je Barbaru iz dubokog sna. Otvorila je oi i zagledala se u
svog mua. Polako je shvatila ta se sino dogodilo i obuzeo ju je strahoviti prezir prema sebi. Kako je
mogla dozvoliti da se ponese kao neka nerazumna iparica?
Zato je popustila slabosti svoga tijela? Odjednom, Martinova ruka se spustila na njenu golu nogu.
Barbara se trgla i sklonila je njegovu ruku brzo.
- Kako se usuuje? - upitala je Ijutito. - Zar me nisi dovoljno ponizio? Osmijeh koji se pojavio na
njegovom licu naglo je nestao.
 - Sama si kriva. Izazivala si me od momenta kada sam te ugledao...
Osim toga, ne bih rekao da si sino imala ; neto protiv mojih milovanja.
- Nisi nimalo dentlmen - izjavila je ona - kada me podsjea na prethodnu no. Uostalom,
vodi sam ljubav protiv svoje volje.
- Zovi to kako hoe - nasmijao se Martin - ali priznaj da ti se ipak dopada kada te milujem.
Barbara je utjela tvrdoglavo on je nije tjerao ni na ta i bila je svjesna da je slagala kada je
tvrdila suprotno. No, nije imala namjeru da prizna ta.
Ustala je brzo, osjeajui njegov pogled na svom tijelu i odjurila u kupatilo. Kada se nekoliko
trenutaka kasnije pojavila odjevena, Martin je, takoer, ustao iz kreveta.
- Kako bi bilo da odemo na planinu? - upitao je
raspoloeno. .
- A kako bi bilo kada bih odbila? - Onda bih pomislio da eli da ostanemo u krevetu, jer me
eli jo. Na licu se nazirao njegov lukavi osmijeh.
Barbara je pocvrenjela i podigla glavu ponosno.
- Ii emo u planinu - izjavila je kratko.
Sat vremena kasnije sjedili su na konjima i posmatrali veliku rumenu loptu koja je bila na svom
putu prema zenitu. Ustvari, Barbara je posmatrala predivan pejza oko sebe, a Martin je posmatrao
samo nju.
- Hoe li ve jednom preati da pilji u mene? - planula je. - Osjeam se kao striptizeta u
nekom nonom klubu.
- A otkud ti zna kako se osjeaju striptizete?
- Pa4 ne iz linog iskustva - dodala je djevojka brzo. - ula sam... uostalom, to te se ne tie.
Martin se nasmijao.
- Kako ti kae. Ako si spremna, krenut emo nazad. Sigurno nas eka ruak.
- Ruali su zajedno s Vilmom koja ih je zabavljala dogodovtinama iz oblinjeg mjesta.
Poslije obroka, Martin je izjavio da ima nekog posla i udaljio se, a Barbara je odluila da ode u
svoju sobu. Meutim, ekalo ju je iznenaenje. U sobi u kojoj e provela dvije noi, nije bilo nijedne
njene stvari. Vilma ih je sve premjestila u Martinovu sobu - po gazdinim instrukcijama.
Barbara se prvo naljutila, a onda shvatila da joj bijes nee nita pomoi.
- Osjeala se neobino u velikoj spavaoj sobi koju e od sada dijeliti sa svojim muem. Da
bi otjerala svoju zbunjenost, odluila je da napravi novi raspored svojih stvari.
- Iznenada, zaula je ljutite glasove ispred kue Jedan glas poznala je odmah - glas njenog
mua a drugi nije ula nikad dosad.
Gonjena radoznalou, djevojka je otila do prozora. ugledala Martina kako stoji pored konja i
razgovara s njegovim jahaem. Na konju je sjedila mlada ena koju Barbara nije do sada vidjela. ena je
izuzetno bila lijepa oigledno Brazilka kao i Martin. .

Djevojka je vikala neto na portugalskom i odjednom zamahnula biem prema Martinu. Sljedeeg trenutka
ve je jurila u suprotnom pravcu, ostavljajui zbunjenu i iznenaenu Barbaru da za njom gleda dugo.
Ko li to moe biti, upitala se Barbara. Odjednom ju je obuzelo neko udno osjeanje na koje
nije navikla - ljubomora.
Jo uvijek je razmiljala o tajanstvenoj ljepotici kada je zaula korake pred sobom. Martin je
uao unutra i zagledao se u nju.
- Pretpostavljam da si ve donijela neke svoje zakljuke - izjavio je mukarac, posmatrajui
Barbarino napeto lice. - Nemoj da me posmatra tako optuujue.

Barbara se borila sa samom sobom. S jedne strane, udjela je da povrijedi svog mua, kao to je on
maloprije povrijedio nju, a s druge, obuzeo ju je udan strah. Palo joj je na pamet kolio se Martin i
nepoznata djevojka slau u karakterima. Brazilka je u velikoj prednosti: poznaje brazilske obiaje,
zna ta moe, a ta ne moe. Meutim, i pored toga to je bila besprijekorno lijepa, ova djevojka
nije pobudila Martinovu panju da mu postane i zakonska supruga.
 On se s njom viao jo dok Barbara nije doputovala na njegov imanje. Oito da je znala da se
Martin oenio i da mu je nevjesta stigla iz daleke Italije.
- Djevojka je veoma lijepa i vatrena - primijetila je.
- Pa zato onda nisi nju uzeo za suprugu - prkosila je Barbara.
- Ona nije mogla postati moja supruga, ona je samo lijepa Brazilka koja zna sve
moje elje i eli da mi ugodi. Kada bi me ti voljela i cijenila barem djeli koliko me voli Livija... ja
bih bio na konju.
- Znai, ljepotica koja je odjahala ljutito, zove se Livija? - upitala je Barbara.
- Imena ionako mnogo ne govore, ali ako ti to
neto znai, zove se Livia. Prije nego to sam tebe oenio, poznavao sam mnoge Barbare i sve su
me voljele, a ti samo kuje plan kako da napusti moje imanje i da me nikada vie ne vidi.
Ukoliko nastavi da me ignorie i odbija poslunost supruge, zaista u morati potraiti sve te
ljepotice koje su uvijek bile ljubazne i koje su eznule da postanu gospoa Durmire. A ti si me
dobila preko noi i to ti nita ne znai. Nisi zainteresirana ni za moje bogatstvo. .
Kada se povukla u sobu, Barbara se ispruila na raskoni krevet.
Bila je bijesna na sve to je upravo ula od Martina. Mogla je slutiti da je prije nje imao mnogo
ena, ali da e ih viati na imanju kako se izvijaju pored njenog supruga... to nije oekivala. Bila je
ljubomorna na lijepu Brazilku, koja je maloas odjahala. Ako su sve koje je do sada imao Martin,
ovakve ljepotice, ta mu ona znai. Zato je jednostavno ne ostavi na miru i pusti da se vrati u
svoju Italiju.
Ipak je morao postojati razlog, osim duga koji su napravili Georgeo i njegova majka Carla, zbog
kojeg Martin ne eli da je ostavi.
Mogue da mu se ona malo i dopada... Moda se malo i zaljubio u nju.
- Boe, pa ja sam ljubomorna - lagano je izgovorila Barbara.
Sutradan je Barbara ustala mnogo ranije od svih u kui. Nije mogla dugo zaspati prethodne noi. Bila su
otvorena mnoga pitanja i nije imala na njih odgovore.
Krenula je u vrt, a da prethodno nije ni dorukovala. Lagano je koraala po mekanoj travi i sluala
cvrkute ptica koji su dopirali sa oblinjih stabala. Kada se prilino odmakla od kue, odluila je da legne u
travu i zaspe. Zrak je bio izmijean opojnim mirisom okolnog rastinja. Zatvorila je oi i poeljela da se
probudi tek predvee, negdje u Italiji. Sanjarila je tako i ko zna koliko bi to trajalo da je nije prenulo prisustvo
dobro poznatog mirisa. Bio je to mukarac kojeg je ona ve mogla prepoznati po mirisu.
Ispred nje je stajao Martin. v
- Draga nisam navikao da tako rano ustaje i
odluta u vrt. ta je razlog? Smilja li neki pakleni plan ili si, moda, ljubomorna na djevojke koje sam ti
spominjao? Nije ni saekao da mu Barbara odgovori, a ve je legao pokraj nje u rosnu travu i poeo joj
mirisati kosu. Djevojka je naglo odgurnula Martina i histerino mu sasula bujicu prijekornih rijei. ,.
- Ne elim da se pribliava i tvoji dodiri mi izazivaju gaenje. Nakon tvog burnog ivota djevojkama
prije mene, ne elim da me dotakne!
On se samo nasmijao sarkastino.
- Nisam ja duan tebi objanjavati ta sam ranije radio! Budi sretna da ti ne odrim lekciju o pri-
stojnom ponaanju. Od ranije ti je pznato da sam ja mukarac, a ne svetac. I nisam duan da polaem
raune niti jednoj eni, ukljuujui i tebe.
Barbara je tiho uzdahnula. Bila je potpuno slomljena.
- Bilo bi najbolje da jednostavno odem - promrmljala je.
- Nee ti ii nikuda. Tek kad mi da nasljednika, bit e slobodna.
- Ne moe me natjerati da ostanem s tobom!
- Misli? - Martin joj se priblii i zagleda u nju prijetei.. - Bolje ne pokuavaj da pobjegne,
inae e shvatiti kolika je moja mo.
- Ti... Ti... Prokletnie! - uzviknula je Barbara van sebe. - Kako misli da nastavimo ivot
zajedno poslije ovoga?
- Misli: da spavamo zajedno poslije ovoga - ispravio ju je Martin. - A kako emo dobiti sina
ako ne spavamo zajedno?
 - Vrijedan si svakog prezira! - proaputala je mlada ena. Jo uvijek nije mogla da shvati da je
sve ovo stvarnost, a ne neki ruan san. - Razmiljaj o mojim rijeima, draga, dok sam odsutan.
I nadam se da emo noas spavati u istom krevetu.
Ona je bila na ivici suza. Gledala je svog mua kako ide prema vratima i u jednom trenutku
proaputala je:
- Martine.... '
Mukarac je neto promrmljao i okrenuo se.
Pogledao je Barbaru namrteno i kazao nestrpljivo.
- Nemam vie vremena za razgovor, Barbara. Imam nekih problema s radnicima na doku.
Trebalo je da krenem nazad jo prije sat vremena. Moemo razgovarati kad se vratim.
Meutim, kad se Martin vratio, bilo je skoro etiri sata ujutro. .Barbara se pravila da spava. Bila je
uvrijeena, ali bila je budna neprekidno.
Gdje li se zadrao toliko, pitala se tuno. Znala je da nije mogao biti s Livijom poslije te neprijatne
svae. Pa gdje Ii je onda proveo sve ovo vrijeme?
Kada se probudila narednog jutra, bilo je ve kasno. Nije se radovala susretu s Martinom i kada je
ula Carlosov glas na terasi, obradovala se.
Njih dvojica pili su kafu i razgovarali o poslu.
^ Dobro jutro - javila se Barbara Carlosu. - Drago mi je sto vas vidim.
- Izgledate lijepo danas, sinjora, kao i uvijek - nasmijeio se mukarac.
- Kako to da ste navratili?
Martin i ja imamo dosta posla i nismo stigli da zavrimo sve u toku jueranjeg dana.
Barbarin mu je utio. Samo je odmjerio svoju enu bez rijei i namrtio se. Ona je sjela i posluila
se kafom.
Inae, Martine - pokuala je da govori obinim glasom - eljela sam juer da idem u kupovinu,
ali nisam imala novca.
- Novac ti nije ni potreban - progovorio je on hladno. - Idi u bilo koju veliku robnu kuu i
kai ko si. Sve e biti sreeno.
Mlada ena je porumenjela. Naravno, kako joj nije palo na pamet da je ovdje Martin Durmire
bog i da njegovo ime otvara sva vrata?
Da bi prikrila svoju zbunjenost, izjavila je:
- Odluila sam da postanem najbolje obuena ena u Brazilu. Na Martinovom licu pojavio
se sarkastian osmijeh.
- Volio bih da vidim to.
Barbara je pocrvenjela jo vie i osjeala se veoma neprijatno. Carlos se nakaljao i ustao.
- Idem, Martine - rekao je brzo. - Posao eka.
- Dobro izgleda danas... s obzirom da si se vratio u pono. - Ni ona nije eljela da ostane duna
svom muu.
- Otkud zna kad sam se vratio?
Barbara je shvatila da je pogrijeila to je komentarisala vrijeme njegovog povratka. Sada e Martin
misliti da ona nije spavala uopte dok on nije stigao kui, to je i bila istina.
- Pa ne znam koliko je bilo sati - slagala je - ali nemoj nita da mi objanjava, jer mi nije stalo do
tvojih objanjenja.
- Pa i nemam namjeru da ti objanjavam bilo ta - odgovorio je mukarac otro.
Barbara je problijedjela. Dola je u iskuenje da uzme olju i baci je na svog mua, ali sprijeio ju je
strah.
- Ja sam Italijanka - odbrusila je - a ne Brazilka. Prema tome, nemoj da se ponaa prema meni
kao prema nekoj plaljivici i pokornoj eni.
- Naalost, draga, ti si daleko od pokorne ene - primijetio je Martin.
- Nemoj vie da me zove draga. Ja nisam nikakva draga ili bilo ta drugo!
- Samo da imam vie vremena, pokazao bih ti ko je gazda. - ustao je gledajui na sat. - No, mor-
am da idem na posao.
 Kad je ostala sama, Barbara je dola u iskuenje da padne u oajanje. Onda je digla glavu
ponosno. Zato da pati? Zar je zasluila to? Obukla se za izlazak rijeena da potroi to vie novca.
Neka vidi dragi Martin ta znai imati pristojno odjevenu suprugu.
Uputila se u prvu robnu kuu i predstavila se, kao to jol je rekao mu. ekalo ju je veliko izne-
naenje. im bi ule za Martinovo ime, prodavaice bi se skupile oko nje pokazujui joj sve to
ima u radnji, ne tedei truda i vremena. Barbari se inilo kao da je princeza i osjeala se vrlo neo-
bino, jer nije navikla na takvu panju. 4
Ista stvar ponavljala se u svakoj radnji. Na kraju je prestala da se udi i skoncentrisala se na
predivne komade garderobe.
Nekoliko sati kasnije, Barbara je ula u taksi natrpana paketima. Imala je kompletnu garderobu
i smjekala se zadovoljno. Pokazat e ona uvenom Martinu Durmiru! Stigla je u apartman i
iznenadila se kad je ugledala Carlosa.
- Gdje je Martin? - upitala je iznenada obuzeta nekom slutnjom.
Mukarac je uzdahnuo.
- Desila se nesrea na doku - rekao je tiho.
- Martin... je li... - Barbara nije imala snage da zavri.
- Ne, sinjora, on nije mrtav, ali ozbiljno je povrijeen.
- 1 gdje je moj mu sada? Hou da ga vidim. - mlada ena jedva je stajala na nogama.
Odjednom je zaboravila na svae s Martinom i sve to joj je postalo beznaajno. Vaan je samo
Martin. - Carlos - proaptala je - hoete li me odvesti do bolnice u kojoj je Martin? On je sjeo na
sofu i uzeo njenu ruku u svoju.
- Martin mi je rekao, kada su ga stavili u kola hitne pomoi, da ne eli da ga vidite u takvom stanju.
Moda za nekoliko dana...
Ali ta se dogodilo? Koliko ozbiljno je povrijeen? - U njenom glasu ulo se oajanje - Carlos, recite mi...
molim vas!

- Ve nekoliko sedmica radnici na doku prave probleme. Juer su obustavili rad i danas je dolo do
opte tue. Martin je pokuao da ih urazumi, i u toj zbrci, neko ga je gurnuo pred buldoer.
Barbara je bila uasnuta.
- To i ja namjeravam da utvrdim - rekao je Car- los odluno. - Ali prvo sam morao doi do vas.
- Oh, Carlos, ja moram otii do bolnice ne mogu sjediti ovdje i ekati nove vijesti! Kako je Martin
mogao rei da je ne puste kod njega? Zar mu nimalo nije potrebna? Barbara je osjeala otar bol u cijelom
tijelu.
Carlos je shvatio njeno oajanje. Pogledao je saosjeajui s njom i stegnuo joj ruku vre.
- Saekat emo jo malo i telefonirati u bolnicu. Sigurno ce nam reci u kakvom je stanju.
Ali ja ne mogu da ekam! Vano je jedino to da Martin ozdravi. Zato, oh zato on ne eli da me vidi?
Molim vas, sinjora, razumijem kako se osjeate i znam da se niste slagali ba najbolje.
Bas zbog toga... Ali Barbara ga je prekinula odmahujui rukom.
- Zar vam nije jasno, Carlos? Nae svae toliko su nebitne i glupe, da su zanemarljive.
Vaan je samo Martin.
- Nisam siguran da su vae svae toliko nebitne - rekao je mukarac njenim glasom.
Ona je spustila pogled.
- Po emu sudite, Carlos?
- Pa, sino je Martin doao u moj stan i ostao veoma dugo. Bilo je ve tri sata ujutro kad je
otiao. Uz to je jo i pio, a to ne lii na njega. Ja nisam glup, sinjora Calderone.
Niz Barbarino lice potekle su suze. - Ja sam glupa, Carlos. Mislila sam da je moj mu proveo
noc s drugom enom. Vidite i sami, Martin i ja jednostavno ne moemo da razgovaramo otvoreno i
dola sam do sasvim pogrenog zakljuka. Carlos je neko vrijeme utio zamiljeno. Bilo mu je ao
ove nesretne mlade ene i elio je da joj pomogne.
- Zabrinut sam za Martina - priznao je tiho. - Uzmite svoje stvari, gospoo. Vi ste njegova
ena i treba da ste uz svoga mua.
Uskoro su stajali u hodniku pred ok sobom. Barbari je bilo dozvoljeno da ue unutra na
trenutak i ona je drhtala od strepnje.
Konano, skupila je hrabrosti da otvori vrata i ue u sobu. Martin je leao u krevetu blijed i
nepomian. Lice mu je bilo u zavojima kao i desni kuk. Sreom, disao je normalno.
Samo kad si iv, pomislila je tuno. eljela je da kae Martinu rijei ohrabrenja, ali on je bio
pod uticajem sedativa i nije je mogao uti. Plaei se da ostane due u sobi, Barbara se vratila u
hodnik. - Kako izgleda? - upitao je Carlos brino.
 - Veoma je blijed, ali disanje mu izgleda sasvim normalno - obavijestila ga je ona. - Mora
da je povrijedio kuk, jer je u zavojima. - Sjedite ovdje, sinjora a ja u pokuati da saznam neto vie.
Kao u snu mlada ena pola je za Carlosom. Sjela je na stolicu koju joj je mukarac pokazao,
nesvjesna guve oko sebe.
- Sinjora...
Barbara se trgla. Carlos je stajao pred njom.
- Oh, jeste li saznali jo neto? ta je rekao doktor? - S jedne strane, Barbara je udila za
bilo kakvim informacijama, a s druge, plaila se ta e uti.
No, Carlos je donio umirujue vijesti.
- Doktor je rekao da je Martin Durmire izuzetno sretan ovjek. Povrijeen mu je kuk i
trebat e vremena da rana zacijeli, ali to je ujedno i jedina ozbiljna povreda.
Na licu ima nekoliko ogrebotina, ali one e zarasti i same.
Barbara nije izdrala, ve zaplakala. Kakva srea u nesrei, razmiljala je bar djelimino
utjeena.
- Da ostanem ovdje, Carlos? - upitala je. - Mogla bih se smjestiti na nekoj stolici i...
- Nema potrebe, Barbara. Bolje da se odmorite kod kue, a sutra ujutru doi emo ponovo.
Kad su stigli u apartman, mlada ena je pogledala Carlosa zahvalno. - Ne znam ta bih radila
bez vas, Carlos. Nikada neu zaboraviti vau ljubaznost.
Mukarac se nasmijeio.
- Ja samo radim ono to mi je dunost. No, ponekad mislim da Martin nije svjestan kakvo je
blago dobio u Vama.
Ona je napravila tunu grimasu i nije komentirala. Carlos je primijetio da je Barbara vrlo
umorna. Dogovorili su se da odu u bolnicu ponovo sutra ujutru. Onda se pozdravio i otiao u svoj
stan.
Sutradan ujutru doekao ih je doktor.
- Vaem muu je bolje nego juer - rekao je Barbari dobre vijesti. - No, kao to znate i sami
on nije navikao da bude bolestan i lei nepokretan danima. Uspio je da se zamjeri svim
bolniarkama - dodao je Ijekar sa smijekom. - Volio bih da mu vi kaete da mora leati jo malo.
Mlada ena odmahnula je glavom. - Sumnjam da e i mene posluati. - Hoete li da vidite svog
mua? Ona je klimnula glavom odluno. - Nemojte ostati dugo. I zapamtite da je pod sedativima i
da osjea vrlo jake bolove.
- Uredu! .
Barbara je ula u Martinovu sobu hrabro. Natjerala je sebe da se nasmijei bezbrino dok je
prilazila krevetu na kom je Martin leao nepomino.
Kad ju je ugledao, mukarac se trgnuo iznenaeno. Onda se njegovo lice namrtilo.
- Pobogu, Barbara - promrmljao je s mukarac. - ta ti radi ovdje?
Ona je pokuala da savlada bol zbog Martinovih grubih rijei.
- Morala sam da doem - rekla je tiho. - eljela sam da vidim kako si prije nego...
- Prije nego to me napusti, je li tako? - zavrio je on ironino. - Kao to vidi, dolo je tvojih
pet minuta. Sad te ne mogu sprijeiti da ode.
- Martine, molim te, nemoj da govori tako. Nisam zato ovdje. - Bilo bi mnogo bolje da sam
mrtav, zar ne? - nastavio je mukarac neumoljivo. - Onda bi sve tvoje brige bile rijeene. I mogla bi
otii mirne savjesti.
- Prestani, Martine! - uzviknula je mlada ena van sebe. - Zato me mui toliko?
- Stalno si mi govorila kako me mrzi i kako eli da se vrati u Italiju. Hajde, idi sada! Dola
je tvoja prilika! Neu da te gledam vie! I on se s mukom okrenuo na drugu stranu.
Barbara je nekoliko trenutaka stajala nepomino. Bila je okirana Martinovim rijeima, i
jednostavno, nije znala ta da radi. Onda je, slomljena, izala iz sobe. Vidjela je doktora kako joj
prilazi i ula ga je da govori, no u njenoj glavi vrvilo je od crnih misli. Iznenada, zanijela se i pala.
Kad se osvijestila, primijetila je Marinovog ljekara pored sebe. Bila je u njegovoj ordinaciji. Po-
kuala je da ustane s kreveta, ali ju je ljekar zaustavio.
- Leite jo malo, gospoo, inae e vas ponovo obuzeti nesvjestica. Nekad je ona znak
ozbiljne bolesti, no, sreom, to kod vas nije sluaj. U pitanju je samo trudnoa. Barbara je zatvorila
oi.
Ono ta je sumnjala, obistinilo se. Ve nekoliko dana sumnjala je da je u drugom stanju i sada je
bila sigurna. Ljekar se smijeio dok je nastavio:
- Da bismo ipak bili sto posto sigurni, uradit emo vrlo jednostavan test i rezultat e
vam biti poznat jo danas.
- Doktore - promucala je mlada ena - molim vas da ne govorite mom muu nita.
eljela bih da mu ja saoptim tu sretnu vijest. Mukarac je klimnuo glavom slaui se s njom..
- Bez brige. Ovo e ostati naa mala tajna.
Barbara je ustala i otila s ljekarom da joj uradi test za ispitivanje trudnoe. Sve je bilo gotovo
vrlo brzo i ona je uskoro sjedila u Carlosovim kolima. Osjeala se beznadeno, ne zbog toga to nije
eljela dijete, nego to se sve iskomplikovalo jo vie.
Kad su stigli do apartmana, Carlos se kolebao na vratima. Nije znao kako da pomogne Barbari
koja je, oigledno, bila veoma nesretna.
- Ako elite da mi se povjerite ili da dobijete neki prijateljski savjet - rekao je nesigurno - tu
sam.
Ona ga je pogledala zahvalno i pozvala ga da ue.
- ta vam je Martin kazao kad ste se ovako rastuili?
- On... naredio mi je da ga ostavim samog - promucala je Barbara, trudei se da ne zaplae.
- Ne mogu da vjerujem da je to mislio ozbiljno - usprotivio se mukarac.
- Martin... on me vie ne eli...
- Sumnjam da je to tano. Va mu je, moda, ljut na vas, ali on vas voli neizmjerno.
- Ali zato mi to nije rekao nikada?
- Moda ni sam nije svjestan te injenice - izjavio je Carlos.
- Ne razumijem...
- Koliko toga vi, ustvari, znate o Martinu?
Barbara je razmiljala nekoliko trenutaka prije nego to je odgovorila.
- Ne znam mnogo - priznala je.
- To vjerovatno zvui udno, ali istina je .Nas dvoje smo se vie prepirali nego
razgovarali. Izgubili smo tako mnogo dragocjenog vremena... Sreli smo se u Italiji prvi put i oboje
smo zapali jedno drugom za oko. Od tada se nismo vidjeli sve do trenutka kad sam stigla na ran. A
tada sam bila strahovito ljuta to mi jo u Svetom Antoniju nije rekao ko je on ustvari.
- Sad mi je malo jasnije. - Carlos je klimnuo glavom zamiljeno.
- Znate, Martin je dugo razgovarao sa mnom o volji svoga oca da se vas dvoje vjenate.
Ugovoreni brak u Brazilu normalna je stvar, ali vi niste Brazilka. Osim toga, Martin nije bio sasvim
spreman da ue u brak. Ali kad mu je otac poslao vau sliku s proslave osamnaestog roendana, va
budui mu, zaljubio se u vas.
- Na osnovu jedne slike? - zaudila se djevojka.
Carlos je klimnuo glavom.
- Da. Od tada sam ga esto viao kako kriom posmatra tu sliku i kako vas zamilja kraj sebe.
Barbari je iznenada palo neto na pamet; stari kum je elio da se njegov sin oeni njom zato to ih je
volio oboje i procijenio je da e biti sretni zajedno. Ali nije ni sanjao da e ljubav biti samo jednostrana,
pomislila je ona tuno, i da se Martin nee zaljubiti u mene. Ili se, ipak, zaljubio? Vie nije bila sigurna ni u
ta.
- Carlos - upitala je mukarca do sebe - po emu mislite da me Martin voli?
Carlos se nasmijao.
- Poznajem vaeg mua veoma dugo i nikad nisam primijetio da je opsjednut nekom enom kao to je
vama. Osim toga, nasmijao se ponovo - nikad dosad ga nisam vidio ljubomornog ak i na mene!
- Ali ako me voli, kao to kaete, zato je onda tako neljubazan prema meni? Stalno mi nareuje ta da
radim i kako da se ponaam.
.
- Ne zaboravite da je Martina othranio njegov djed. Majka mu je bila slabog zdravlja, to je istina, ali
injenica je i to da nikad nije pokazivala previe ljubavi prema svome sinu. Martin je bio potpuno upuen na
starog ovjeka i vaspitan je tradicionalno. No, vremenom e te njegove osornosti nestati. Najvanije je da
vas on voli.
Barbara je uzdahnula.
- Kaite mi, Carlos, ta da radim?
- Mukarac je razmiljao.
- Mislim da bi bilo najbolje da se vratite na ran - rekao je neto kasnije. - Ja u kazati Martinu da ste
otili, a on e biti ubijeen da ste u Italiji.
Moda e se onda malo trgnuti i shvatiti ta je izgubio'1. w
Ona klimnu glavom.
- Uradit u tako. Nadam se da e nam plan uspjeti.
Razgovarali su jo malo, a onda je Carlos ostavio Barbaru da se odmori. .
- Sutra nas eka dug put - primijetio je.
Rano ujutro narednog dana Barbara je bila potpuno spremna za put.
ekala je nestrpljivo Carlosa, kada je zazvonio telefon. To je bio ljekar koji je zvao da joj
saoptio rezultat testa za utvrivanje trudnoe.
- Pozitivno je - izjavio je - Imat ete bebu.
Barbara je nehotice dodirnula stomak U njoj sad raste novi ivot.
Odjednom ju je obuzela srea i znala je da e, ako neto ne bude uredu, bar imati svoje dijete.
Uskoro je doao i Carlos. Vonja do rana bila je zamorna, pogotovu to je sunce arilo sve pod
sobom. .
Kada su, konano, stigli, Barbara je jedva izala iz kola. Valeria, koja je izala im je ula zvuk
automobila, pojurila je Barbari u susret i zagrlila je.
- Toliko mi je drago to si se vratila - rekla je djevojka sretno. - Hajde, ui unutra. Ovdje je
svjee.
Barbara je posluala i ubrzo je sjedila u udobnoj stolici, zahvalna to je pobjegla od ubitanog
sunca.
- Spremit u ti kafu - ponudila je Valeria.
. Neu kafu - rekla je Barbara smjekajui se. - Ovoga puta popit u mlijeko . -Odluila je da
povjeri djevojci svoju tajnu, jer nije mogla da izdri do Martinovog povratka.
- Ali... ti uvijek pije kafu - iznenadila se Valeria.
- Narednih osam mjeseci pit u iskljuivo mlijeko - izjavila je Barbara znaajno.
Izraz Valerijinog lica odjednom se promijenilo. Prvo se pojavila nevjerica, iznenaenje, pa
neskrivena radost.
- Nije, valjda...
- Barbara je klimnula glavom smijeei se.
- Oh, pa to je divno! Ali... ali - Valeria se odjednom zbunila - Gdje je senjor Martin?
- Samo trenutak, sad u ti objasniti - i Barbara je ispriala mladoj djevojci sve: od prvog
susreta s Martinom, pa do saznanja da je u drugom stanju. - Jesi li iznenaena mojom priom? -
upitala je kad je zavrila.
- Jesam pomalo, ali ne onoliko koliko si ti pretpostavljala. Sjeam se dana kada je senjor
odluio da te zaprosi: nije bilo sretnijeg ovjeka od njega. etao je cio dan po ranu besposlen i po-
nosa, kao neki pijetao. - Valeria se nasmijeila. -1 tek kada si stigla ovamo, shvatila sam zato je
toliko sretan. Barbara je pomno sluala svaku rije koju je Valeria izgovorila.
- Jednoga dana - nastavila je Valeria - sluajno sam naila na jednu tvoju fotografiju, mislim
da je s proslave tvog osamnaestog roendana, zar ne?
Martinova ena klimnula je glavom. Mora da je to ista ona fotografija o kojoj joj je priao i
Carlos.
-I senjor se odmah zaljubio u djevojku sa slike - tebe! No, ini mi se da je on stvorio sasvim
drugaiju predstavu o tebi - nasmijeila se Valeria. -.
Na toj slici ti izgleda vrlo krhka i posluna, pa je on i oekivao takvu suprugu.
 - Ti misli da se on, ustvari, zaljubio u djevojku sa slike? - na Barbarinom licu ogledala se
nevjerica.
- Ba tako. I ta se desilo? Ti nisi ni nalik na suprugu kakvu je ekao. Ima svoj karakter i
senjor treba da se navikne na to. U Brazilu su ene te koje sluaju mueve, a u Evropi su oboje
suprunika jednaki.
- Misli da se on osjea pomalo ugroenim?
Valeria je klimnula glavom.
- Senjor Martin je veoma popularan. Uvijek su ga proganjale djevojke, ukljuujui i Liviju.
Znai, oekivao je tvoje oboavanje i poslunost, a ne enu vrste volje.
Barbari je sada bilo jasnije zato se njen mu ponaao tako grubo. On je, u stvari, bio pomalo
uplaen njenom nezavisnou i vrstinom linosti. Zapamtiu ovo, obeala je sebi.
- Barbara....
- Molim, Valeria? ,
- im se senjor oporavi, potrait e te. Vidjet e.
- Oh, Valeria, nadam se da si u pravu.
- Hoe li mu rei za bebu?
Hou, ali tek kad budem sigurna da me eli ovakvu kakva jesam. . .
- Barbara, ubijeana sam da e se senior Martin
osvijestiti i da e te prihvatiti ba takvu kakva sr u svakom sluaju - Valeria se osmjehnula - lijepo
je to si opet kod kue. , , . .
- U pravu si. Nisam ni slutila koliko ce mi nedostajati ova prelijepa vila i zelenilo oko nje.
Morat u biti strpljiva i taktina s Martinom.
Narednog dana, dok je Barbara sjedila u bati, zazvonio je telefon. Bio je to Carlos.
- Upravo sam se vratio iz bolnice - rekao je on - i Martin se osjea mnogo bolje. - Oporavlja
se bre nego to se pretpostavljalo i zahtijeva da ga puste kuci .
- Carlos - prekinula ga je mlada ena - je li pitao za mene?
- Jeste. Pretpostavio je da ste otili u Italiju, poto juer niste doli da ga posjetite.
-I ta ste mu vi rekli?
Carlos se nasmijao.
- Samo to da niste vie u Riju i da niste kupili kartu za Italiju.
Ostavio sam ga da sam donosi zakljuke.
- Mislite da zna gdje sam? - upita ona nesigurno.
- Moda i zna.
Njeno srce zakucalo je bre pri pomisli na Martina.
-I kada e ga pustiti iz bolnice?
- Jo ne znaju taan datum, no, im se oporavi, jo malo. Za dan-dva.
Uskoro je razgovor bio zavren i Barbara je bila beskrajno zahvalna Carlosu. Da nije bilo njega,
sada bi sigurno sjedila kod kue, u Italiji, i ekala roenje svoga djeteta sama. Ovako, ipak je mogla
da se nada da je Martin voli bar malo.

Prolo je jo dva dana i nije bilo nikakvih vijesti od Carlosa. Barbara je postajala nestrpljiva i
Martin joj je nedostajao sve vie. Mada je pokuala da se zanima drugim stvarima, nita joj nije
polazilo za rukom. Misli su joj stalno bile u Rio de aneiru, kraj Martinovog uzglavlja.
 Doao je petak. Barbara je upravo privodila ruak kraju. Odjednom, zauo se zvuk konica i
dvije ene su se pogledale upitno.
Barbara je izala pred vrata i zagledala se u visoku priliku koja je izala iz auta. Martin je
izgledao mraviji i umorniji nego posljednji put kada ga je vidjela i kretao se s velikom tekoom.
Ona je poeljela da mu potri u susret i prizna koliko joj je nedostajao. udila je da mu kae
koliko ga voli i da ga obavijesti da e postati otac. No znala je da ne smije popustiti, zbog sebe i
zbog jo neroenog djeteta. On je taj koji se mora promijeniti i prilagoditi normalnim shvatanjima
Barbara je uzdigla glavu ponosno i hrabro se susrela s pogledom Martinovih tamnih oiju u kojima
se vidjela gorina. Bilo je oigledno da trpi veliku bol i da mu |e ovom trenutku potrebna podrka

Martin se polako pribliio vratima i zagledao se u svoju enu. Nije niim pokazao da mu je
drago to je Barbara ovdje. Naprotiv, na licu mu se vidio bijes.
U njoj se neto steglo, no uspjela je da obuzda svoj bol. Valeria je, takoer, primijetila
Martinovo bijesno lice i odmah se udaljila, ostavljajui mladi pad da sami na miru razgovaraju.
- Znai, jo uvijek si u Brazilu - primijetio je mukarac ironino. - Bio sam ubijjeen da si
ve u Italiji. ta te je zadralo? Vjerovatno ne eli da napusti bogatog mua. Barbara je udahnula
duboko da bi se smirila. Zar mora da je vrijea zato to mu nije potrala u susret i izjavila svoju
ljubav?
- Drago mi je to si se oporavio - rekla je mirno, divei se sopstvenoj hladnokrvnosti.
- Drago mi je to si se oporavio! - imitirao ju je on zajedljivo. - Je li to sve to ima da
kae?
- A ta bi elio da kaem? - upita Barbara umorno. Vrlo dobro je znala ta on oekuje od
nje, no nije imala namjeru da popusti.
Martin ju je samo odmjerio.
- Ima li neto protiv da sjednem? - upitao je ljutito i lice mu se iskrivilo od bola.
Barbara je brzo pruila ruku pomaui mu da sjedne.
- Oh, Martine - uzdahnula je - zato nisi dozvolio Carlosu da te doveze ovamo?
- Zato to mi je ve dosta njegovih pridika - odgovori mukarac namrteno.
Ona je primijetila da Martinu nije udobno na stolici i da obuzdava otar bol samo krajnjom
snagom. Pruila mu je ruku i upitala:
- Zato ne poe u sobu da se odmori? Dozvoli mi da ti pomognem...
Ali on je prekinu grubo.
- Ne treba mi tvoja pomo. Mogu se popeti uz stepenice i sam.
- Ustao je sa stolice nadljudskim naporom. Barbara je znala da nee prihvatiti njenu
ruku ni po koju cijenu. Zato ga je gledala bez rijei, osuujui njegovu teku narav.
Ostavila ga je da se odmori i otila u batu. Oh, koliko ga volim, mislila je tuno. A on mi
ne dozvoljava da iskaem tu ljubav.
- Iznenada, poeljela je da razgovara s njim. Ostavila je knjigu na sto i popela se uz
stepenice. Martin je sjedio na krevetu i djelovao je vrlo iscrpljeno. No, kada je pogledao
svoju enu, u oima mu se pojavila strast.
- - Kuk me boli strahovito - izjavio je promuklim glasom. - Ali to me ne spreava da
te elim vie nego ikada... pogotovu to ima tu izazovnu bluzu na sebi. Barbara je
namjerno obukla tu bluzu, elei da izazove ba takav efekat. No, nije raunala na svoju
slabost prema Martinu.
U njoj je poela da se budi ista takva enja, kao i u njemu i instinktivno mu je prila blie.
 - Ti, vjetice mala - promrmljao je mukarac, gutajui je oima - namjerno me izaziva.
- Martine... - Barbara je ispruila ruku i dodirnula njegova snana prsa.
- Prokletstvo! - uzviknu on bijesno. Bilo je oigledno da se borio izmeu osjeaja i razuma.

Na kraju su ipak, pobijedila osjeanja. Martin je uhvatio Barbaru za ramena i povukao je k sebi
takvom silinom da se ona sruila na krevet.
- Martine - proaputala je mlada ena, ugledavi njegovu bolnu grimasu. - Tvoj kuk...
- Neka ide do vraga!
Uskoro su leali jedno uz drugo ljubei se strasno. Barbara je osjeala kako u njoj bukti plamen
koji je Martin zapali i kako vatra polako izmie kontroli.
Iznenada se trgla. Skoro se predala, a to bi znailo njihov kraj. Moram se drati svog plana,
pomislila je odluno. Trebalo je mnogo volje i snage da se odmakne od njega, da skloni njegove
tople ruke i ustane s kreveta.
- ao mi je - promrmljala je, izbjegavajui njegov pogled zaprepateno, a onda mu se na licu
pojavio bijes.
- Jesi li planirala ovo?
Ona je slegla ramenima bespomono.
- Nisam. Ja...
- Napolje! - zaorio se njegov glas.
Barbara je krenula prema vratima polako, a onda nastavila trkom. Kad je zatvorila vrata za
sobom, naslonila se na njih i izdahnula
- Budalo - proaputala je - skoro si upropastila cio plan.
- Jo nekoliko sekundi u njegovom zagrljaju i ne bi vie bila u stanju da se odupre. Ne smije
vie dozvoliti sebi da doe u ovakvu situaciju. Izbjegavat e Martina fiziki i pokuat e da dopre
do njegove svijesti na drugi nain.
Dok je ila prema svojoj sobi, razmiljala je. Njen mu ne smije saznati koliko joj je drago to je
tu. Ne smije saznati ni za bebu. Mora ga zadobiti za sebe, ali pod svojim uvjetima.
Veera je protekla u tiini. Barbara je pokuavala da uvue Martina u razgovor i bila je
armantna, ali on, oito, nije imao elju da razgovara
Nakon veere, svako se povukao u svoju sobu. Neto kasnije, Barbara je ula kako Martin izlazi
u hodnik i ide prema biblioteci. Onda joj je sinula nova ideja.
Obukla je novu haljinu, veoma izazovnu i Dola pravo u biblioteku.
Martin ju je pogledao iznenaeno, a onda mu se pogled zadrao na Barbarinim oblinama koje
je haljina isticala jo vie.
- emu treba da zahvalim ovoliku ast? - upitao je ironino. - No, ostavi mi da pogodim
sam.
Usamljena si i eli drutvo.
Barbara se osmjehnula, pravei se iznenaena.
- Otkud ti ta ideja? - upitala je toboe neduno.
- Jednostavno mi se ne spava i dola sam po neku knjigu.
- Oh, naravno. Kako mi to nije palo na pamet? I mislila da e mi najbolje izabrati ta da
itam.
Martin se namrtio, ali priao je polici punoj knjiga. - Kakvu knjigu bi eljela?
- Neki ljubavni roman.
On je nekoliko trenutaka posmatrao redove uredno sloenih knjiga, a onda dodao jednu knjigu.
 - Evo, izvoli. ini mi se da e ti se ova dopasti ..glavna junakinja ima isti ukus kao ti.
Barbara je uzela knjigu, smijeei se ljupko.
Ba ono to sam eljela. Kako si samo pogodio ta mi je bilo na umu?
Kao to sam rekao: ima isti ukus kao glavna junakinja. - I ona se, koliko mi je poznato, oblaila
Izazovno i zavodniki kao ti.
Otkud to da si primijetio kako sam obuena? Moja izazovna" haljina oigledno nema
nikakvog utjecaja na tebe. Ali to me i ne udi, jer u tvojim venama tee ledena voda, a ne krv.
Barbara je znala da ga je pogodila u slabu taku, jer se po Martinovom licu razlilo rumenilo.
Prije nego to se snala, on ju je zgrabio i naslonio uza zid, ne ostavljajui joj mogunost da
pobjegne.
- Jednoga dana e prevriti svaku mjeru - rekao je Martin prijetei.
I onda e vidjeti ta e se desiti. Barbara se samo nasmijeila i istrgla iz njegovih ruku. Kad je dola
do vrata, okrenula se i pogledala svoga mua sa osmijehom na licu.
Te noi Barbara je spavala veoma loe. Razmiljala je o svom planu i pitala se da li e uspjeti.
Znala je da se igra vatrom i da se moe lako desiti da ona bude ta koja e se opei.
No, ta bi moglo da joj se desi?
Martin joj se ve osvetio". Vodili su ljubav itav mjesec bez ikakve zatite i ona je ostala u
drugom stanju. Martin je nikad nije pitao da Ii bi eljela dijete. elio ga je on, i to mu je bilo
najvanije. Razumije se, u dananje moderno vrijeme, mogla bi se lako rijeiti neeljene trudnoe.
Ali Barbara je eljela to dijete vie nego ita na svijetu.

im se probudila narednog jutra, osjetila je neprijatnu muninu. Potrala je u kupatilo i pogledala

se u ogledalu. Bila je vrlo blijeda i imala tamne podonjaka. Uskoro e Martin i sam otkriti moju
tajnu ako mu ne kaem, shvatila je mlada ena, Ali treba mi jo samo malo vremena da ostvarim
svoje namjere - da pridobijem svog mua.
Odluila je da obue lijepu, laganu haljinu koja joj je stajala kao salivena. Provirila je u hodnik,
ali od Martina nije bilo ni traga ni glasa.
Vjerovatno je ve siao dolje na doruak, zakljuila je i pola u trpezariju.
Valeria je bila zauzeta pripremom doruka i osmjehnula se Barbari veselo.
- Oh, kako lijepo izgleda jutros! - uzviknula je posmatrajui je zadivljeno. - ta bi
eljela za doruak? - Pa, nisam ba gladna. Popit u samo kafu..... pardon, mlijeko. I, Vaeria kad
zavri s pripremom doruka ja u posluiti Martina.
- Uredu, Barbara. Kako stoje stvari meu vama? - upitala je djevojka apatom.
Barbara se namrtila. ..
Nee ba ova nova haljina popraviti situaciju.
Valeria je prasnula u smijeh.
- Ubijeena sam da hoe! Ako ne primijeti i haljinu, onda nije vrijedan nikakvog
truda - naalila se.

- Potpuno si u pravu.
- Nekoliko trenutaka kasnije Barbara je uzela tacnu s lijepo araniranom hranom i
iznijela u trepezariju.
Martin je sjedio za stolom zamiljeno zagledan u daljinu. Izgledao je jo umorniji nego
juer i ona se upitala da li je, uopte spavao tokom noi . Onda ie osjetila zadovoljstvo.
Neka, pomislila je smjekajui se, neka i on vidi ta su to
neprospavane noi.
 Martin je u prvom momentu nije ni primijetio. Zahvalio se na doruku automatski i, tek kada
je Barbara sjela za sto, vidio je da je to ona.
- Zato si ti donijela doruak? - upitao je iznenaeno i namrteno. - To je Varijin posao.
Barbara je uzdahnula. Kako je dobro po
Barbara je uzdahnula. Kako je dobro raspoloen, mislila je.
- To je bila moja ideja - rekla je -i zato
- A otkud to da mi ti odjednom donosi druak? Nikada dosad to ti nije palo na pamet
Barbara je dola u iskuenje da se naljuti i ostavi ga samog. No, uspjela je da ostane smirena.
- Hoe li ti da dorukuje ili nee? - upitala je konano.
Martin se nasmijao i klimnuo glavom.
- Naravno da hou. - Ali zapamti, da je kuhinje i spremanje Valerijin posao, a ne tvoj.
- Zvuao je prilino arogantno i Barbari se nije dopao njegov ton. - Ne vidim ta je tako
strano ako s vremena na vrijeme i ja preuzmem dio posla. Ja volim rad u kui i namjeravam da
uestvujem u njemu.
- Kako hoe - odgovorio je kratko.
Barbari je prekipjelo. Ne samo da se Martin ponaa nepristojno, nego nije ni primijetio njenu
novu haljinu. Ustala je i bez rijei izala iz trpezarije.
- Zato ne dorukuje s Martinom? - upitala je Valeria iznenaeno.
- Zato to je on jedan arogantan tip i nije mi jasno zato ga uopte volim!
- Ljubav je udna i nepredvidiva stvar, Barbara.
- Oh, to mi je ve poznato. Ali Martin je toliko tvrdoglav da je to nevjerovatno. - Ona
odmahnu glavom. - ta e biti ako moj plan ne uspije?

- Uspjet e, sigurna sam u to. No, daj mi jo malo vremena da se promijeni.

Malo kasnije, Barbara se popela u svoju sobu. Razmiljala je ta bi mogla da radi kad joj je
sinula odlina ideja.
Idem u batu, odluila je lukavo, i okopavat u cvijee. Potrala je prema ormaru i izvadila
jedan minijaturni orc. Nala je i odgovarajuu majicu koja se vezala ispod grudi i vie otkrivala
nego pokrivala.
Kada je bila spremna, pogledala se u ogledalo. Izgledala je odlino i vrlo zavodljivo, sreom,
nije se primjeivalo da eka bebu i mogla je da obue ta eli.
Sad u mu pokazati, mislila je, silazei niz stepenice. Kriom je pogledala prema salonu i na
svoje veliko zadovoljstvo, ugledala svog mua na terasi. Odlino, obradovala se.

Bilo joj je pomalo neprijatno to ima tako malo odjee na sebi, no, nadala se da nee imati nikakvu posjetu.
Ova odjea namijenjena je samo Martinovim oima. Uskoro je Barbara prionula na posao.
Rad je bio naporan, pogotovo to je sunce peklo, ali uvijek je voljela da vidi konaan rezultat Osim toga
cvijee je mirisalo tako prijatno, da nije osjeala nikakav umor. Odjednom, shvatila je da nije sama u bati
Martin |e stajao iza nje i posmatrao je uarenim pogledom. Stavio joj je ruku na rame i polako je okrenuo
sebi .Odmjerio ju je dok su mu oi blistale eznjivim sjajem.
- Nisi ni morala da se oblai - promrmljao je upijajui svaki dio njenog tijela. Ona haljina koju si imala
maloprije, izgleda kao kabanica u poreenju sa ovom.
Ostavi me, Martine. Vidi da imam posla Barbara se nasmijala i napravila pokret kao da e se udaljiti
od njega.
Sljedeeg trenutka uhvatio ju je vrsto i privukao k sebi. Poljubio je strasno i ona se nije bunila, to je jo
vie rasplamsalo njegovu elju i poeo je da razvezuje njenu majicu.
Ni ona nije ostala ravnoduna. Obavila je ruke oko njegovog vrata i poela da mu mrsi kosu. udila je
za toplinom njegovog tijela i nije rekla ni rije protiv kada je osjetila njegove ruke na svojim grudima.
 Nesvjesno, milovala je njegova preplanula psa skoro zaboravljajui na svoj plan. Vaan je bio samo
Martin, njegove usne i vrsto tijelo kraj njenog.
Ali Martin je bio taj koji se povukao ovoga puta. Skinuo je njene ruke sa svojih ramena i zagledao se u
Barbaru ljutito.
- Kakvu to igru igra? - upitao je grubo.
- Ne znam o emu govori - rekla je mlada ena s mukom. Osjeala je fiziki bol to je Martin
tako grubo odvojio od sebe. - Ne igram ja nikakvu igru. - Nemoj da porie Barbara - zaprijetio je on. - Ne
znam ta eli da postigne, ali sada mi je dosta. - Odgurnuo ju je od sebe i prostrijelio bijesnim pogledom. -
Idem da se istuiram, uo sam da se tako sniava pritisak - skoro je viknuo.
- Martine - pozvala ga je ona, ali on se ve
udaljio.
Barbara je uzdahnula i nastavila da kopka po cvijetnjaku. Fiziki napor joj je prijao i onemoguavao da
razmilja o neprijatnim stvarima. Sama si kriva, rekla je sebi. Tvoja ideja je da ga izaziva toliko da on ne
moe vie da izdri bez tebe. Po svim pravilima, trebalo bi da ti izjavi vatrenu ljubav vrlo uskoro... Ali, da li
e se to i desiti, upitala se zabrinuto.
Pola sata kasnije, pogledala je prema prozoru Martinove sobe i nasmijeila se zadovoljno. On je stajao
iza zavjese i posmatrao je.
Ona je samo nastavila da radi, pravei se da ga nije ni primijetila. Ali namjerno se okretala tamo amo da
bi ga izazvala to vie. Kad joj je bilo dosta posla, sklonila je oupanu travu i uzdahnula je.
Jeste da se umorila, ali rezultat je bio vrijedan truda.
Dok je ila uz stepenice, mimoila se s Martinom. On je odmjerio njeno oznojeno lice i namrtio se.
- Ne volim da ponavljam neke stvari dvaput, ali znaj da imamo batovana koji je duan da se brine
o vrtu.
- Oh, nema veze, Martine. Ja volim raditi oko cvijea. - Barbara mu se osmjehnula, ali on je
ignorisao njen osmijeh.
- Izvini - rekao je nastavljajui put.
- Imam da sredim neke raune.
- Samo izvoli.
Dok se tuirala, Barbara je pravila novi plan. Znala je da Valerija ima slobodno popodne i vee, tako da
ih niko nee uznemiravati, sve do sutra ujutro. Sada ili nikad, odluila je skupljajui hrabrost.
ula je kako Martin kuca po kompjuteru i nije ga ometala. Umjesto toga, napravila je tipinu talijansku
veeru, njenom muu.
Postavila je sto na terasi i stavila na njega vazu s miriljavim cvijeem, veliki svijenjak, jer je ve
padalo vee. eljela je da atmosfera bude to romantinija..
Prije nego to je veera bila gotova, usula je dvije ae vina i ponijela ih u biblioteku gdje je Martin radio
jo uvijek. Kucnula je tiho i ula.
Martin se okrenuo i preao pogledom preko njenih uskih pantalona i majice koja je otrkivala ramena. Na
licu mu se vidjela strast, ali glas mu ie bio ljutit.
- Pobogu, Barbara, ta se to deava s tobom? Jesi Ii se ukljuila u pokret emancipovanih ena ili je
u pitanju neto drugo?
- Ne shvatam...
- Pa, ta majica... i nema ba nita ispod nje!
Moda pokuavam da te impresioniram - proaputala je Barbara.
- E znaj da si uspjela.

Sljedeeg trenutka njegove ruke nale su se na njenom struku, privlaei je sve blie i jae k
sebi. Kad se nala sasvim uz Martina, ona je osjetila koliko je eli. Ali ve nekoliko sekundi
kasnije, on je odgurnuo od sebe.

- Ovoga puta ti nee uspjeti - proaputao ie glasom promuklim od strasti. - Neu da molim
- Ali ti me eli.
 - Misli? Moja reakcija je normalna reakcija i ovog trenutka svejedno mi je koja ena je u pitanju.
Da nisi ti pored mene, mogla bi proi i bilo koja druga.
Barbara je osjetila otar bol. Znala je da je Martin povrijedio namjerno i da ne misli tako, ali svejedno,
opet ju je povrijedio. Odluila je da pree preko .njegove primjedbe. Vee je tek poelo, rekla je sebi.
- Da li si, moda, gladan? - upitala je.
- Jesam.
- Doi.
Martin joj je uputio upitan pogled i, ipak poao za njom. Kad su izali na terasu, zastao je iznenaen.
- Nemoj mi rei da si sve ovo skuhala sama? - zaprepastio se kada je njegova ena servirala
veeru.
Ona je poeljela da mu odbrusi neto to e na nauiti pameti, ali umjesto toga se nasmijeila blago i
klimnula glavom.
- Naravno da jesam. Saekaj tek kad proba. Onda e shvatiti da sam odlina kuharica!
- Mogao sam i pretpostaviti - promrmljao je.
Prionuo je na veeru bez rijei, ne gledajui Barbaru. Tek kad je zavrio i usuo sebi novu au vina,
pohvalio je.
- Kai mi zato si se trudila? - nije izdrao da ne upita.
- Oh, nema nekog posebnog razloga - slagala je Barbara. - Samo sam dola do zakljuka da bih
mogla i ja da pripremim poneki obrok. Oduvijek sam voljela da kuham.
On je samo klimnuo glavom i nastavio da pijucka vino bez novih komentara.
Barbara je poela da posprema sto i sklanja prljavo posue. Namjerno je paradirala pred njegovim
oima, elei da izazove to veu strast u njemu. U glavi joj je bila misao da mora uspjeti.
Na njeno veliko iznenaenje, Martin je uskoro ustao i otiao u svoju sobu bez ijedne rijei. Barbara je
skoro zaplakala. Zar se trudila uzalud? Bilo joj je dosta svega. Raspremila je sto i odluila da se i sama
povue u svoju sobu. Prila je prozoru umorno i zagledala se u nebo puno sjajnih zvijezda.
Ko zna da li u jo dugo posmatrati braziIsko nebo, pomislila je tuno. Odjednom, pred njenim oima,
poeli su da se gomilaju opasni oblaci. Oluje u ovom dijelu Brazila nisu bile rijetke i Barbara je ve poela
da se navikava na njih. No, gromoglasni udar groma ipak ju je uplaio. Kada bi bar imala nekoga ko e je
drati za ruku dok oluja ne proe... ali, izgleda da je osuena na samou.
- Iznenada, osjetila je Martinovu ruku na ramenu. Zadrhtala je vie od iznenaenja, nego od straha, ali on je
to protumaio drugaije.
- Da li se boji? - upitao je.
-Da.
- Nemoj... ja sam tu.
Barbara je zatvorila oi. Jo jedna Martinova rije i zaplakat e. A on ne smije znati kolika je njena bol.
Tog trenutka sijevnula je munja i njihovi pogledi su se sreli. U Martinovim oima vidjela se udnja i on ju
je zagrlio vrsto kao da ne eli da je pusti. Poveo ju je prema krevetu i uz put joj je skidao odjeu lagano.
Barbara se nije bunila. Poto nemoe dobiti njegovu ljubav, bar da osjeti to snano tijelo. A sutra... ko zna
gdje e biti sutra.
-Oh, Barbara - proaputao je Martin dok su leali zagrljeni. - Jednostavno vie nisam mogao da izdrim.
Ne znam ta eli da postigne ali rei u ti 1volim
1
te i ako treba da molim za tvoju ljubav onda u to i uraditi.

Ona nije bila sigurna da je ula dobro.
- ta si rekao? - upitala je jedva ujno.
- Volim te, najdraa moja.
Pijana od sree, Barbara je zagrlila svoga mua snanije nego ikad do sada.
- Oh, Martine - uzviknula je - koliko te samo volim! Volim te, volim svaki djeli tebe... Voli me, elim
da budem tvoja. Koliko sam eznula za tvojim milovanjima!
Martinove ruke su drhtale dok ju je milovao po kosi.
- Divna si, Barbara... volim te...
Ali ona vie nije mogla da eka.
-Voli me, dragi...
 Neto kasnije dok su leali jedno uz drugo sretni i smireni, Martin je njeno ljubio Barbarino lice.
- Moda se varam - poeo je nesigurno - ali ini mi se da si se promijenila. Kao da si... ali, to je
nemogue...
Sjaj u njenim oima rekao mu je sve to treba da zna.
- Da, dragi, imat emo bebu.
- Oh, Barbara - proaputa on s nevjericom.
Jo prije nedjelju dana elio sam da ostane u drugom stanju, ali sada vie ne znam. Ona je preblijedila.
- Zar ne eli nae dijete?
- Naravno da ga elim. - Martin je ustao i poeo da se eta po sobi zabrinuto. - Ali da li ga eli ti?
Prije nego to je ona uspjela da odgovori, nastavio je prijekorno: - U poetku sam elio da ostane u
drugom stanju to prije - da bih te vezao za sebe. Znam da je to bio prljavi trik, ali bio sam
. oajan - priznao je kao da trai oprotaj od svoje ene.
Barbara se nasmijala.
- Imam i ja jedno priznanje za tebe. I ja sam eljela da ostanem u drugom stanju - da ne bih morala
da odem odavde.
Njih dvoje su se pogledali i pali jedno drugom u zagrljaj. ~
- Ponaali smo se kao djeca - proaputao je Martin. - Da samo zna koliko su me Carlos i Valeria
kinjili zbog tebe.
- Kako to misli?
Osvojila si ih oboje, kao i sve ostale koje si srela. Svi su vrili pritisak na mene da se promijenim -
da postanem tolerantniji i fleksibilniji. A ja sam bio tako tvrdoglav.
- Da zna da nisam srela tvrdoglavijeg ovjeka od tebe - prekorila ga je Barbara kroz smijeh.
- Konano si doao pameti!
- Jesam. I nadam se da e naa djeca liiti na svoju mamu.
- A ta ako budu vie na oca?
- Onda e se svi oeniti Italijankama i biti sretni do kraja ivota. - Martin odmahnu glavom
uzdiui.
- Oh, na kakvim sam mukama bio ova dva dana. Plaio sam se da e se na kraju etati naga
ispred mene.
Barbara se nasmijala.
- Zna ta, Martine?
-ta?
- Ona se nagela i poljubila ga.
- Ti si se previe raspriao!

KRAJ