Seminarski rad

Predmet:Farmakologija sa
toksikologijom
Tema:ANTIARITMICI
Mentor:Prof.dr Jasminka Sadadinovi

Mirza Bjelak
Branislav oki

Sadraj
Uvod....................................................................................................................... 3
Antiaritmici............................................................................................................. 3
Terapija................................................................................................................... 4
Vaughan-Williamsova podjela................................................................................. 5
Sukpina I............................................................................................................. 6
Skupina I.a.......................................................................................................... 6
Skupina I.b.......................................................................................................... 7
Skupina I.c........................................................................................................... 7
Skupina II............................................................................................................ 7
SKUPINA III.......................................................................................................... 8
Skupina IV........................................................................................................... 8
Literatura:.............................................................................................................. 9

2
Uvod
Aritmija znai nenormalni srani ritam, a obino ukljuuje
nepravilnosti u frekvenciji i redoslijedu to se moe jasno vidjeti
na EKG-u. Naziv aritmija nije pravilan jer doslovno prevedeno
znai "bez ritma" - umjesto rijei "aritmija" prikladniji je naziv
"disritmija", meutim on se ne upotrebljava nego se rabi naziv
aritmija. Sve aritmije, a pogotovo one kronine mogu biti
opasne. Nepravilnim radom srca ono ne obavlja svoju funkciju
zadovoljavajue, to teti organizmu, a osim toga, srce se
optereuje, ugroava samo sebe i moe doi do razvoja
ozbiljnijeg oteenja sranog miia. Kronina aritmija moe
otetiti i oslabiti srani mii.

Antiaritmici

Jesu lijekovi za lijeenje nepravilnog ritma rada srca. Kao

antiaritmici mogu se primjenjivati etiri skupine kardiolokih
lijekova - blokatori natrijevih i kalijevih kanala - antiaritmici u
uem smislu, beta blokatori, blokatori kalcijevih kanala i srani
glikozidi (digoksin, metildigoksin). Meutim, pojam antiaritmici
obino je rezerviran samo za
blokatore natrijevih i kalijevih kanala, pa stoga kaemo da su
blokatori natrijevih kanala antiaritmici u uem smislu.

3
Terapija

Cilj terapije antiaritmicima jest umiriti odailjanje impulsa i

modificirati poremeeno provoenje impulsa. U tu svrhu se
primjenjuju blokatori natrijevih kanala, blokatori kalijevih kanala,
blokatori kalcijevih kanala ili/i beta blokatori. Antiaritmici
smanjuju automativnost, provodljivost i podraljivost srca ili
poveavaju period oporavka srca. Uinak antiaritmika izraeniji
je kod ozlijeenog sranog tkiva nego kod zdravog sranog
tkiva.

Unato golemom klinikom iskustvu u lijeenju aritmija, stavovi

o racionalnoj terapiji aritmija se stalno mijenjaju - poesto se ne
zna kako e odreeni pacijent reagirati na odreeni antiaritmik,
hoe li mu pomoi ili odmoi. Uzrok tome je injenica da se kod
svakog pojedinog pacijenta toni elektrofizioloki mehanizmi
nastanka aritmija ne mogu sa sigurnou odrediti, nego samo
pretpostaviti. Kada bi bilo mogue tono odrediti mehanizme
aritmije svakog pojedinog pacijenta tada bi i odreivanje prave
terapije bilo puno tonije. Nadalje, veina antiaritmika i sami
mogu izazvati aritmije, pa njihova upotreba nije bezazlena,
nego se pacijent mora promatrati ako doe do odreenih
neeljenih poremeaja.

4
Vaughan-Williamsova podjela
Prema iroko prihvaenom Vaughan-Williamsovom sustavu
antiaritmike dijelimo na etiri skupine i tri podskupine:

I skupina

Ia skupina
- kinidin, spartein, ajmalin, prajmalin, lorajmin, prokainami
d, diizopiramid

Ib skupina - lidokain, meksiletin, tokainid

Ic skupina - propafenon, flekainid, enkainid

II skupina - sotalol, atenolol, metoprolol (beta-blokatori)

III skupina - amiodaron, bretilij (blokatori kalijevih kanala)

IV skupina - verapamil, diltiazem (blokatori kalcijevih

kanala)
Osim njih, za lijeenje aritmija primjenjuju se i
srani glikozidi kao to je digoksin i metildigoksin te adenozin.
Antiaritmici skupina II jesu, zapravo, beta-blokatori, dok su
antiaritmici skupine IV zapravo blokatori kalcijevih kanala. Po
anatomsko-terapijsko-kemijskoj klasifikaciji skupine II i IV su
odvojene zasebne farmakoterapijske skupine. Skupine I i III
smatraju se antiaritmicima u uem smislu te rijei. Prokainamid
i lidokain su ujedno i lokalni anestetici. Kliniki najznaajniji
antiaritmici jesu diizopiramid, meksiletin, propafenon i
amiodaron.

5
Sukpina I

Antiaritmici skupine I. blokiraju utok natrija u

stanice sranog miia. Time se mijenjaju elektrofizioloke
karakteristike sranog miia pa se smanjuje
podraljivost stanice i usporava se brzina depolarizacije stanice
u fazi 0 pa skok sa -60 mV na +30 mV nije tako strm. Dolazi do
smanjenja brzine provoenja impulsa u srcu, i blokirana je
automativnost srca u nepovoljnim situacijama.

Zbog razlika u djelovanju na natrijeve kanale i zbog dodatnih

uinaka ne djeluju svi blokatori natrijevih kanala na isti nain.
Naime, jako je bitno koliko dugo pojedini antiaritmici djeluju na
natrijeve kanale i utjeu li ti aritmici na kalijeve
i kalcijeve kanale. Stoga skupinu I dijelimo na
podskupine Ia, Ib i Ic.

6
Skupina I.a
Antiaritmici I.a skupine (diizopiramid) djeluju na natrijeve kanale
od 1 do 10 sekundi, ali djeluju i blokirajui kalijeve kanale pa
dolazi do produenja ukupnog vremena akcijskog potencijala.
Primjenjuju se u terapiji tahikardije i fibrilacije atrija, Wolf-
Parkinson-Whiteovog sindroma, supraventrikulskih i
ventrikulskih aritmija te ventrikulskih paroksizmalnih tahikardija.

Skupina I.b
Antiaritmici I.b skupine (lidokain, meksiletin) djeluju na natrijeve
kanale kratko, manje od 1 sekunde, skrauju ukupno vrijeme
trajanja akcijskog potencijala, pa je uinak takvih lijekova je
najvidljiviji kod jakih tahikardija i u tkivu koje pati od nedostatka
kisika (ishemino tkivo). Primjenjuju se u ventrikulskim
aritmijama, ako su simptomi vrlo teki i/ili ako po miljenju
lijenika ugroavaju ivot, prevenciji i lijeenju akutnih
ventrikularnih aritmija tijekom manipulacija na srcu, kardijalnih
operativnih zahvata ili akutnog infarkta miokarda.
Skupina I.c
Antiaritmici I.c skupine (propafenon, flekainid) blokiraju natrijeve
kanale dosta dugo, vie od 10 sekundi. Zbog toga su natrijevi
kanali blokirani i u sistoli fazi podraaja i u fazi mirovanja, pa to
dovodi do znaajnog usporavanja provoenja impulsa u srcu.
Rabe se u lijeenju tahikardija iz AV vora, supraventrikulskih
tahikardije u Wolf-Parkinson-Whiteovom sindromu ili
7
paroksizmalna fibrilacija atrija. Takoer, upotrebljavaju se za
lijeenje ventrikulskih tahikardija.

Skupina II
Antiaritmici II. skupine zapravo su beta-blokatori. Blokirajui
beta-1-adrenergike receptore u srcu blokiraju
utjecaj simpatikusa na srce i usporavaju sranu frekvenciju.
Antiaritmika svojstva imaju veina beta-blokatora ali kao
antiaritmik upotrebljava se uglavnom sotalol. On se primjenjuje
za lijeenje ventrikulskih tahikardija, prevenciji kronine
fibrilacije atrija i za prevenciju paroksizmalne fibrilacije atrija.

SKUPINA III
Antiaritmici III. skupine (amiodaron, bretilij) blokatori uglavnom
blokiraju kalijeve kanale, ali i natrijeve i kalcijeve kanale. Oni
produuju akcijski potencijal, ali ne mijenjaju nagib 0 faze
akcijskog potencijala. Upotrebljavaju se za lijeenje
ventrikularnih tahikardija, poremeaja sranog ritma, povezanih
sa Wolf-Parkinson-Whiteovog sindroma, te
atrijske fibrilacije i undulacije.

Skupina IV
Antiaritmici IV. skupine su blokatori kalcijevih kanala s
preteitim uinkom na srce - verapamil i diltiazem. Blokirajui
kalcijeve kanale oni blokiraju utok kalcija u srane stanice
tijekom faze 2 (plato). Zbog toga dolazi do usporenja
provoenja impulsa kroz AV vor, a smanjuje se i uestalost
izbijanja SA vora, pa dolazi do umirenja tahikardije. Rabe se
kod atrijske paroksizmalne tahikardije, ventrikularnih
ekstrasistola i atrijskih fibrilacija.

8
Literatura:
https://hr.wikipedia.org/wiki/Aritmija
https://it.wikipedia.org/wiki/Farmaci_antiaritmici