POZNASKIE STUDIA SLAWISTYCZNE

PSS NR9/2015 ISSN2084-3011

DOI: 10.14746/pss.2015.9.16

Bernarda Katui Data przesania tekstu do redakcji: 22.03.2014

Data przyjcia tekstu do druku: 14.05.2014
Universitt Salzburg
bernarda@katusic.net

Prikazi ljubavi uAndrievu romanu

Na Drini uprija

Abstract: Katui Bernarda, Prikazi ljubavi uAndrievu romanu Na Drini uprija (Representation
of Love in Andris Novel The Bridge on the Drina). Poznaskie Studia Slawistyczne 9. Pozna
2015. Publishing House of the Pozna Society for the Advancement of theArts and Sciences, pp.
275286. ISSN 2084-3011.

Starting with Erich Fromms thesis on love from his seminal work The Art of Loving (1956), the
paper tries to show the way in which Fromms psycho-biological concept of love is represented
differently in different historical formations in Andris historical novel The Bridge on the Drina
(1945). Abrief analysis of the three love relations from Andris novel reveals the process of the
appearance of the concept of modern love, the moment in which love ceases to be asocial instance
and becomes an individual act.

Keywords: Fromm; Luhmann; Andri; The Bridge on the Drina; modern love

Kako se, shodno premisama egzistencijalistikog poimanja svijeta

iovjeka, ljudski individuum raa iumire sam, bez svoje volje, te je kao
takav bespomono preputen zakonima prirode idrutva, njegova izolirana
egzistencija nalik je samotnoj tamnici. Ta svijest osebi kao odijeljenom
entitetu i svijest o ogranienom trajanju vlastitog ivota izvor je snane
tjeskobe (cf. Jaspers 1967; Kami 1967; Sartre 1983).
U knjizi Umijee ljubavi Erich Fromm zastupa tezu da je iz navedene
egzistencijalne tamnice mogue izai ujedinjenjem pojedinca s ljudima isvi-
jetom koji su izvan njega, odnosno ljubavlju. Prema Frommu ljubav kao
sredstvo nadvladavanja ljudske odvojenosti, kao ispunjenje enje za sjedi
njenjem nije kakav iracionalan, prolazan osjeajni nalet, nego nae racionalno
opredjeljenje, aktivan in nae volje. Ljubav je aktivnost, ane pasivni afekt;
ona je svjesno ostajanje uz nekoga, ane sudbinsko zaljubljivanje. Unajope-
nitijem smislu, aktivna bi se narav ljubavi mogla opisati tvrdnjom da je ljubav
uprvom redu davanje, ane primanje (Fromm 2000: 29).
276 Bernarda Katui

Tako poimano davanje ne znai ni rtvu ni kupo-prodaju. Pod davanjem

Fromm prije misli darivanje jedne osobe drugoj onog to on naziva ivot,
a manje darivanje materijalnih dobara i praktinih aktivnosti. Darivanjem
uaktu ljubavi pojedinac drugome daje svoju radost, zanimanje, razumijeva
nje, znanje, duhovnost ili svoju tugu sve izraze imanifestacije ivota usebi.
Dajui tako svoj ivot drugomu, on ne daje da bi primio, nego obogauje
drugoga, on time udrugom pojaava osjeaj ivljenja, ali isto tako iu sebi
pojaava taj isti osjeaj (Fromm 2000: 31). Fromm navodi jo etiri daljnja
polja djelatnosti na kojima pojedinac ostvaruje aktivnu ljubav: briga za drugu
osobu, odgovornost prema drugoj osobi, potovanje iproces stalnog spozna-
vanja iupoznavanja druge osobe (Fromm 2000: 38). Prema tome tko je ta
druga osoba za koju se racionalno opredjeljujemo aktivnim inom ljubavi,
Fromm razlikuje nekoliko tipova, odnosno objekata ljubavi: bratska ljubav,
ljubav izmeu roditelja idjeteta, majinska ljubav, erotska ljubav, sebeljub
lje iljubav prema Bogu. Iako Fromm ne naznauje eksplicitno prioritet niti
jednoga od navedenih tipova ljubavi, na temelju naina kako ih izlae, kao
iprostora kojeg im posveuje, dade se naslutiti da najvii rang dodjeljuje tipu
erotske ljubavi. Naime, slijedom Frommove argumentacije postaje zornim da
pojedinac izlaz iz navedene ekzistencijalne tamnice na za njega najzadovolja-
vajui inajadekvatniji nain moe pronai uerotskoj ljubavi, umeusobnom
sjedinjenju istapanju dviju osoba suprotnog spola.
Takva ideja poimanja erotske ljubavi kao odgovora na problem ljud-
skog postojanja nije nova. Moe se rei da je stara koliko iovjek. Fromm
je nalazi ve upoznatom mitu prema kojem su mukarac iena upoetku
bili poput kugle jedno. Nakon to je nesretnim sluajem ta kugla, to bie,
raskoljeno, svaki mukarac trai svoj izgubljeni enski dio, kako bi se
opet sjedinio s njim. Istu misao opoetnom jedinstvu spolova nalazimo
iu biblijskoj prii oEvi stvorenoj iz Adamova rebra. Shodno tomu Fromm
zakljuuje da je udnja za ljubavnim sjedinjenjem dviju osoba suprotnog
spola jedna od najsnanijih tenji uovjeku. To je jedna od najfundamen-
talnijih strasti, sila koja na okupu dri ljudski rod, klan, obitelj, drutvo.
Ne uspije li pojedincu realizirati sebe kroz aktivnu ljubav, on okonava
ludilom ili unitenjem sebe ili drugih. Utom kontekstu Fromm istie da
bez ljubavi ljudski rod ne bi opstao ni dana (Fromm 2000: 25).
Meutim, prema Frommu ne vodi svaki oblik ljubavi potpunom rje-
enju problema nae egzistencije. Naime, on razlikuje dva oprena oblika
 Prikazi ljubavi uAndrievu romanu Na Drini uprija 277

ljubavi: ljubav kao zreli odgovor na problem ljudskog postojanja iljubav

kao nezreli, odnosno patoloki odgovor na problem ljudskog postojanja.
Kljuni je preduvjet prve zrela individua. Daljnja je znaajka takve
ljubavi da su u njoj ouvana oba osobna integriteta, obje individualno-
sti.Zrela je ljubav aktivna sila uovjeku koja istovremeno rui zidove koji
ovjeka dijele od njegova blinjega, ali isila koja ga istovremeno sjedi
njuje sdrugim. Uaktivnom inu ljubavi ovjek svladava osjeaj izolacije
iodvojenosti, ali istovremeno ostaje ono to jest, zadrava svoj integritet.

Ljubav je mogua samo ako dvoje ljudi meusobno komunicira iz sredita svog posto-
janja, te stoga isamo ako oboje sebe doivljava iz sredita svog postojanja. (...) Ljubav,
doivljena tako, stalan je izazov; ona nije odmaralite, nego zajedniko gibanje, rad
irast; vlada li meu ljudima sklad ili sukob, veselje ili tuga, sve je to sekundarno prema
fundamentalnoj injenici da dvoje ljudi sebe doivljava iz biti svog postojanja, da su
oni jedno s drugim zato to su jedno sa samim sobom, zato to ne bjee od samoga sebe
(Fromm 2000: 99100).

Stoga Fromm zakljuuje: U ljubavi se pojavljuje paradoks da dva

bia postaju jedno, aipak ostaju dva (Fromm 2000: 28).
Fromm razlikuje nekoliko oblika nezrele, odnosno pseudo ili patolo-
ke ljubavi. U daljnjem u tekstu ukratko izloiti samo one koje drim
relevantnima za ovdje postavljenu tezu.
1. Ideja otimu. Odnos dvoje ljubavnika koji nikada ne uspijeva stii
do odnosa sredita. Obje osobe uodnosu ostaju na povrini svoga
bia: jedno prema drugome odnose se ljubazno iformalno trudei se
da se taj drugi samo na van dobro osjea (Fromm 2000: 86).
2. Ideja ouzajamnom spolnom zadovoljavanju. Uovom se ljubavnom
obliku polazi od premise da je spolno zadovoljenje polazite i uvjet
ljubavnog sjedinjenja, ane kao uzreloj ljubavi njena prirodna poslje-
dica (Fromm 2000: 87).
3. Neurotina ljubav. Osnovni preduvjet neurotine ljubavi jest da su
unjoj jedan ili oba ljubea idalje vezana za lik roditelja, pa zbog toga
sve osjeaje, oekivanja i strahove to su ih neko gajili prema ocu
ili majci sada kao odrasle osobe prebacuju na ljubljeno bie (Fromm
2000: 92).
4. Idolatrijska ljubav. ovjek koji jo nije dosegao nivo svijesti ovla-
stitom identitetu, o jastvu, ukorijenjen u produktivni razvoj vlastitih
278 Bernarda Katui

snaga, sklon je idoliziranju voljene osobe. Takav pojedinac otuen

je od vlastitih snaga koje projicira uvoljenu osobu te je oboava kao
summum bonum, nosioca sve ljubavi, svjetla iblaenstva. Takav poje-
dinac pritom sebe liava svakog osjeaja snage, iumjesto da se uvo
ljenoj osobi nae, on se unjoj gubi. S obzirom na to da obino nitko
ne moe, bar na dugi rok, ivjeti uskladu s oekivanjima svog idola-
trijskog oboavatelja, razoaranje je utakvom obliku pseudo ljubavi
neizbjeno, anjemu se lijek trai upronalaenju novog idola. Tom je
obliku idolatrijske ljubavi svojstvena silina i iznenadnost ljubavnog
doivljaja. Takva se idolatrijska ljubav poesto opisuje kao istinska,
velika ljubav; pa ipak, usprkos tomu to se njome eli prikazati silina
idubina ljubavi, njome se samo dokazuje glad ioaj idolatra (Fromm
2000: 96).
5. Sentimentalna ljubav. Njezina se bit svodi na injenicu da se ta
ljubav doivljava samo umati ane iu odnosu, sada iovdje, prema
drugoj stvarnoj osobi (Fromm 2000: 97).
6. Ljubav bez sukoba. Ovaj oblik ljubavi polazi od premise da je mo-
gue ivjeti ustalnoj harmoniji svih potreba ielja dvoje ljubavnika.
Polazei od navedenih Frommovih teza, pokuat u pokazati kako
takvo psiholoko-bioloko poimanje ljubavi uAndrievu povijesnom ro-
manu Na Drini uprija kroz razliite povijesne formacije biva razliito ak-
centuirano zadobivajui irazliit izriaj. Analizom triju ljubavnih odnosa
koje Andri locira urazliite vremenske ikulturoloke kontekste trebalo
bi izii na vidjelo kako Frommovo psiholoko-bioloko poimanje ljubavi
poprima znaajne kulturoloko-socioloke osebujnosti.

1. Fenomen moderne ljubavi

Zbog podrobne analize ovjekove egzistencije kao takve, rasvjetlja-

vanja njegovih najskrovitijih psiholokih predjela, kao ipostupaka intro-
spekcije protkanima s legendarnim iiracionalnim momentima, Andriev
roman Na Drini uprija u strunoj literaturi nerijetko je oznaavan kao
tipian modernistiki tekst (cf. Ostoji 1977; Zori 1977; Poganik 1981;
icel 1981; Kora 1989). Ljubav kao jedan od primarnih psiholoko-biolo-
kih poriva uovjeku esencijalna je potka iAndrieva moderniteta. Stoga
 Prikazi ljubavi uAndrievu romanu Na Drini uprija 279

je nain kako je fenomen ljubavi razloen uAndrievom poetskom svje-

tonazoru, kao imjesto koje mu je dodijeljeno uivotu svakog pojedinca,
predstavljeno s najrazliitijih aspekata. Polazei od navedene vieslojnosti
daljnja analiza usredotoena je na predstavljanje procesa nastajanja kon-
cepta moderne ljubavi, tonije, momenta ukojem ljubav prestaje biti dru-
tvena instanca ipostaje individualnim inom.
Fenomen moderne ljubavi koji uzapadnoeuropskom kulturnom krugu
zapoinje razdobljem romantizma u strunoj je literaturi bio pozamano
diskutiran (cf. Fuchs 1999/2003; Illouz 2003; Egen 2009). U tom kon-
tekstu kljunom se namee studija Liebe als Passion. Zur Codierung von
Intimitat (1982) njemakog teoretika Niklasa Luhmanna.
Polazei od teorije sistema, Luhmann fenomen moderne ljubavi defi-
nira kao jedan od oblika drutvene komunikacije, tonije, kao simboli-
ki generaliziran komunikacijski medij (Luhmann 1996: 15). Koncept je
moderne ljubavi po njemu utemeljen na romantinoj ljubavi koja nastaje
konstituiranjem graanskog drutva poetkom 18. stoljea. Suprotno tra-
dicionalnom, odnosno stratifikacijskom drutvenom poretku, moderno
drutvo sve se oitije isnanije funkcionalno diferencira upojedinane
praktike. Utakvom drutvenom poretku individuum vie nije ukorijenjen
samo ujednom drutvenom segmentu, nego istovremeno uitav niz naj-
razliitijih podruja.

U prijelazu iz stratifikacijskog u funkcionalno diferenciranje drutva najprije dolazi

do snanijeg diferenciranja osobnih i socijalnih sistema (to tono uzevi znai: do
razlika sistem/okolina za osobne odnosno socijalne sisteme). Razlog: ufunkcionalnom
diferenciranju pojedina osoba vie ne moe biti naseljena u jednom i samo jednom
podsistemu drutva, nego se mora pretpostaviti da je socijalno nesmjetena (Luhmann
1996: 12).

Tako, primjerice, moderni pojedinac nije samo lan obitelji, nego je

istovremeno socijaliziran uokvirima svoje profesije, slobodnog vremena
i najrazliitijih aktivnosti. Prema tome, svaka pojedina osoba prisiljena
je kako na stalno kretanje tamo-amo izmeu razliitih podruja kojima
pripada, tako i na stalno mijenjanje uloga koje su mu dodijeljene. to-
vie, pojedinac mora nai potvrdu na razini svog sistema osobnosti, ato
znai: urazlici prema svojoj okolini iu nainu na koji s njom postupa za
razliku od drugih (Luhmann 1996: 13). Utakvoj drutvenoj konstelaciji
280 Bernarda Katui

modernom je pojedincu iznimno teko konstituirati vlastiti identitet. Osob-

na iintimna komunikacija ne samo da su oteane, nego vremenom bivaju
sve rjee.
Luhmann polazi od toga da svaka pojedina osoba navedeni problem
identiteta najadekvatnije moe rijeiti ljubavlju kao aktom potpunog obo-
stranog prihvaanja drugoga sa svim njegovim razliitostima i posebno-
stima. Identino Frommu iLuhmann vjeruje da je tek takvim kompletnim
prihvaanjem drugoga mogue meusobno potvrivanje i ostvarivanje
vlastitog bitka kao ipripadnosti svijetu1. Dok, meutim, Fromm pri defi-
niciji ljubavi polazi od ovjekova psiholoko-biolokog ustroja motrei je
kao bezvremensku instancu, Luhmann ljubav motri kao kulturoloko-so-
cioloku datost nalazei tek umodernom konceptu ljubavi snagu imogu-
nost izlaenja iz egzistencijalne tamnice. Uskladu s tim Luhmann razliku-
je moderni koncept ljubavi utemeljen na osjeaju pojedinca, na njegovoj
intimnoj sferi i potrebama, te njegovu slobodnom izboru, od ljubavnog
koncepta koji mu je prethodio, akoji se moe nazvati tradicionalnim ili ko-
lektivnim. Utakvom ljubavnom konceptu potrebe pojedinca podreene su
drutvenom sustavu, obitelji ili iroj sociolokoj zajednici te su utemeljene
na unaprijed utvrenim moralnim kodeksima ponaanja2.
Kako bih uAndrievu romanu Na Drini uprija naznaila promjenu od
tradicionalnog prema modernom konceptu ljubavi, ukratko u analizirati
tri ljubavna odnosa.

1
Takvo poimanje fenomena ljubavi kao oblika realizacije ljudske individue uaktu sje-
dinjenja s individuom suprotnog spola uestali je topos recentnih promiljanja ljubavnog
diskursa (cf. Pieper 1972: 42; Lewis, Amini, Lannon 2009: 10, 260).
2
Proces individualizacije idiferencijacije modernog drutva Luhmann prati od sred
njeg vijeka do romantizma. Dok je usrednjem vijeku ljubav poimana kao duhovni in koji
ovjeka vodi k Bogu, s renesansom ljubavni odnos poinje biti individualiziran jer vie ne
poiva na relaciji individuum-Bog, nego na relaciji mukarac-ena. Navedeni proces indi-
vidualizacije dobiva u 17. stoljeu nove impulse. Rasprostranjenou tiska ljubav postaje
autoreferencijalnim sustavom. Meutim, tek od romantizma ljubav poiva na strastvenim
ulima islobodi ljubavnog izbora oba ljubea. Romantinim ljubavnim toposom ujedno se
poistovjeuje seksualnost s ljubavlju. Kako Andri uromanu Na Drini uprija, usvojevrsnoj
povijesnoj kronici bosanskog drutva iovjeka, ne diferencira navedena dijakrona razdoblja,
naa analiza koncentrirana je, kao to je ve istaknuto, na moment nastanka moderne ili indi-
vidualne ljubavi supsumirajui sva prethodna razdoblja pojmom tradicionalne ili kolektivno-
-patrijahalne ljubavi.
 Prikazi ljubavi uAndrievu romanu Na Drini uprija 281

2. Ljubav izmeu Fate iNaila

Ljubavna pria izmeu Fate iNaila dogaa se ustarijim turskim vre-

menima. Fata je djevojka iznimne ljepote i posebnog drutvenog statu-
sa. Njezina je obitelj jedna od najuglednijih inajimunijih ukasabi. Zbog
njezine ljepote injezina socijalnog statusa, kao izbog samosvijesti ine-
pristupanosti, Fata je najpoeljnija djevojka u gradu. O njezinoj ljepoti
iposebnosti svjedoi inarodna pjesma koja je ostala ukolektivu jo dugo
nakon njezina ivota3. Nail, sin jedne druge vrlo imune icijenjene obitelji
iz kasabe, kao iveina mladia, zaljubljen je uFatu. Njihova ljubavna pri-
a poinje pri sluajnom susretu kada joj on kao usput kae da e uskoro
biti njegova supruga, to Fata prezirno i odluno odbija. Sukob izmeu
mladieve elje idjevojina odbijanja zaotravaju roditelji koji meusob-
no dogovaraju brak izmeu Fate iNaila. Kako je ina koji nain dogovoren
brak, akteri nisu nikad saznali. ta je bilo izmeu Avdage Osmanagia
iMustajbega Hamzia, kako je Mustajbeg zatraio Fatu za svog jedinca
Naila ikako mu je preki iastoljubivi Avdaga dao djevojku? To nikad
niko nee saznati (Andri 1977: 127).
Fata bez prigovora prihvaa oevu rije i, barem naizgled, sve funk-
cionira kako su se roditelji dogovorili. Kao to oekuju ustaljeni obiaji
sredine, Fata sudjeluje usvim pripremama za svadbu ireklo bi se da ih ak
obavlja s radou. Meutim, prava drama odvija se naveer kada ostane
sama.
Rastrganost egzistencije kojoj je uskraen poriv za voljeti i biti vo
ljen, potivajui osobne emocije i intimni sustav, Andri vrlo uvjerljivo
crta introspektivno predstavljajui njezinu nutrinu. Fatina drama proizlazi
iz injenice da ona nije kadra ni raskinuti ni prihvatiti patrijarhalne okove.
Fata, naime, prihvaa oevu odluku dobrovoljno, iz ljubavi prema njemu,
ali istovremeno svoju intimnost ne moe dijeliti s ovjekom kojeg joj je
otac odabrao.
Opisima Fatine unutranjosti neposredno pred vjenanje izlazi na vi-
djelo Fatina borba sa sudbinom, rascijep izmeu intimne elje ipotrebe te
potreba iinteresa socijalnog sustava . Ubesanoj noi Fata uje oev kaalj
iproivljava sljedee:

3
Mudra li si, lijepa li si, / Lijepa Fato Avdagina! (Andri 1977: 123).
282 Bernarda Katui

To je njen dragi, moni, jedinstveni bbo, sa kojim se osea jedno, nerazdeljivo, slatko
jedno, otkako zna za sebe. Isam taj njegov teki ipotresni kaalj osea usvojim grudi-
ma. Istina, to su ta usta koja su kazala da tamo gde je ona kazala ne. Ali ona je usvemu
jedno sa njim, pa iu tome. Ito njegovo da ona osea kao svoje (isto koliko isvoje ne).
Izato je njena sudbina preka, neobina, sutranja, izato ona na njoj ne vidi izlaza, ane
moe ni da ga vidi, kad ga nema. (...) Tu na mrtvoj taki, izmeu svoga ne ioeva da,
izmeu Veljeg Luga iNezuka, tu, na najbezizlaznijem mestu treba traiti izlaz (Andri
1977:129130).

U konanici Fata ne nalazi izlaz iizvrava samoubojstvo. Na sam dan

vjenanja, na putu prema Nailovoj kui, na mostu iznenada izlazi iz sve-
ane povorke ibaca se uDrinu. Ne mogavi podnijeti nanesenu bol, ubrzo
nakon toga, tjelesno iduhovno potpuno uniten, smrtno skonava iFatin
otac.
Oito je da se ljubavni odnos izmeu Fate i Naila ne moe oznaiti
kao zrela ljubav uFrommovu smislu. Ne samo snanim utjecajem ive-
zanou za roditelje, nego primarno povrnim susretom, izostankom bilo
kakve aktivne interakcije istoga nemogunou prodiranja udrugu oso-
bu, navedeni ljubavni odnos moe se prema Frommovu odreenju ljubavi
oznaiti kao patoloki. Kako ljubavni par ne uspijeva zadovoljiti jednu
od najfundamentalnijih potreba ljudskog bia potrebu za ljubavlju, za
sjedinjenjem s drugom osobom u obliku zrele ljubavi oni skonavaju
unitenjem. Kako sebe, tako idrugih.

3. Ljubav izmeu Feduna iJelenke

I uljubavnom odnosu izmeu Feduna iJelenke evidentno se radi opa-

tolokom obliku u Frommovu smislu. Ovaj ljubavni odnos takoer vodi
ludilu iunitenju sebe idrugih. Ljubavna pria izmeu Feduna iJelenke
odvija se u etvrtoj godini austrijske okupacije. Fedun je mladi ruskog
podrijetla koji ukasabi boravi poslovno. Nakon austrijske okupacije vrlo
brzo izbijaju nemiri ususjednoj Srbiji iBosni. Na Viegradskom mostu,
koji je uto vrijeme funkcionirao kao granica koja je titila Austro-Ugarsku
od irenja nemira, straa je trebala znatno pojaanje. Fedun je pripadnik
austrijske vojske koji dolazi ubosanski gradi kako bi radio na mostu kao
straar. Na strai sluajno ugleda muslimansku djevojku, Jelenku, ukoju
se na prvi pogled fatalno zaljubljuje. Ve na jednom od prvih susreta
 Prikazi ljubavi uAndrievu romanu Na Drini uprija 283

djevojka trai od Feduna da joj pomogne prevesti preko mosta njenu staru
majku bez potrebne dokumentacije. Zaslijepljen ljubavlju mladi pristaje
ne znajui da je uliku stare majke preruen jedan od zloglasnih srpskih po-
bunjenika, poznati hajduk Jakov ekrlija. Nakon raskrinkavanja prijevare
mladi je otputen iz slube imora napustiti grad. Ne mogavi se uhvatiti
ukotac sa sudbinom, izvrava samoubojstvo.
Idoliziranje voljene osobe, kao idoivljavanje ljubavi samo umati,
ane uodnosu sada iovdje, ne uaktivnom inu prema drugoj osobi, upuu-
ju na patologiju ljubavnog odnosa izmeu Feduna iJelenke. Dok tragedija
ljubavnog odnosa izmeu Fate iNeila proizlazi iskljuivo iz patrijahalnih
normi zajednice, patologija ljubavnog odnosa izmeu Feduna i Jelenke
vie je posljedica lomova na podruju intimne sfere pojedinca. Iako su su-
sreti ljubeih isemantika njihove komunikacije ritualizirani kodeksom po-
naanja patrijahalnog drutvenog ustroja Fedun iJelenka sastaju se tajno,
njihova ljubav onemoguena je jer pripadaju razliitim kulturama ireligi-
jama njihova ljubav zadobiva patoloke oblike primarno jer izmeu Fe-
duna iJelenke ne dolazi do aktivne interakcije. Naime, Fedun Jelenku ne
doivljava kao realno bie, nego kao summum bonum, imaginarnu iluziju,
ideal svekolike ljepote iljubavi. Suprotstavljanjem navedenih dvaju tipova
ljubavi Andri naznauje razliku imijenu od tradicionalnog, kolektivno-
-patrijarhalnog koncepta ljubavi prema individualno modernom.

4. Ljubavni trokut Zorke, Glasinanina iStikovia

Navedeni proces individualizacije ljubavnog odnosa Andri nadalje

naznauje predstavljajui ljubavni trokut meu uiteljicom Zorkom, njezi-
nim kolegom Glasinaninom imladim studentom Stikoviem. Ta ljubavna
pria dogaa se neposredno pred Prvi svjetski rat, u najmlaim austrij-
skim vremenima. Suprotno prvim dvjema ljubavnim priama koje iako
na razliite naine primarno bivaju onemoguene faktorima izvana, ko-
lektivnim normama i stegama, tragika ljubavnog trokuta meu Zorkom,
Glasinaninom iStikoviem upotpunosti poiva na individualnim razlo-
zima imotivima.
Jo u poetnoj fazi ljubavnog odnosa izmeu Zorke i Glasinanina,
jo ufazi gledanja, Zorka istovremeno poinje vezu sa Stikoviem. Pri
284 Bernarda Katui

jednom od prvih susreta nasamo, u vrlo neobinim uvjetima, u napute-

nim kolskim prostorijama, izmeu praznih akih klupa i stolica, bez
prethodne komunikacije, aktivne interakcije iprodiranja udrugoga, Zorka
i Stikovi vode ljubav. Nakon seksualnog odnosa oboje su nezadovoljni
i potiteni. Ne zbog ruenja kolektivnih moralnih kodeksa, nego jer im
izabrani oblik ljubavi ne donosi osobno ispunjenje. Iz tijeka prie vrlo
brzo izlazi na vidjelo da Stikovi nije sposoban voljeti jer sam nije zrela
osoba. Stikovi odlazi iz kasabe. Nakon nekoliko povrnih pisama Zorki
potpuno mu se gubi trag. Spoznavi da ljubi Stikovia, ali da joj ta ljubav
nije uzvraena, Zorka psihiki ifiziki propada, dolazi do granica ludila,
razmilja osuicidu.
Ponovno je uivot vraa Glasinaninova portvovna inesebina lju-
bav. Meutim, vrlo brzo izlazi na vidjelo da je ita ljubav osuena na pro-
past jer je jednostrana. Ljubav Glasinanina, ma kako snana iportvovna
bila, Zorku zadovoljava samo privremeno. Pria zavrava tako da Glasin
anin odlazi urat, aZorka ostaje sama. Suprotno prvim dvjema ljubavnim
priama u kojima do realizacije zrele ljubavi u Frommovom smislu, do
meusobnog sjedinjenja i stapanja ljubavnika iz sredita njihova bia
ne dolazi zbog normativnog kodeksa patrijahalnog drutvenog poretka,
kao razlog ljubavnog neuspjeha uljubavnom trokutu Zorke, Glasinanina
iStikovia mogu se navesti samo osobni motivi: ne prodiranje do sredita,
nesreenost osoba, nedostatak uzajamne ljubavi.
Predstavljaljui navedena tri ljubavna odnosa upovijesnom kontinu-
itetu, Andri naznaava liniju emancipiranja ljubavnika iz socijalne sre-
dine iz kojih potjeu. Pribliavajui se modernim vremenima, ljubavni se
odnosi sve vie individualiziraju i definiraju na osnovi principa diferen-
cije. Samoodreenje individuuma na temelju razlike izmeu drutvenog
sustava idruge individue paralelno je sa sve veim posvjetovljenjem ina-
glaavanjem tjelesne strane ljubavi.
Analiza provedena iz vizure Frommova poimanja ljubavi pokazuje
da se nijedan od triju ljubavnih odnosa prikazanih uAndrievu romanu
NaDrini uprija ne moe odrediti kao zreli oblik ljubavi. Evidentno je da
ni ujednoj ljubavnoj koncepciji nije predstavljen ljubavni odnos ukojem
bi ljubei komunicirali iz sredita svog postojanja. Iako zbog razlii-
tih razloga, ni jedan ljubavni odnos ne uspijeva pronai koncepte zado-
voljavanja temeljnog egzistencijalnog poriva izlaska iz zatvora vlastite
 Prikazi ljubavi uAndrievu romanu Na Drini uprija 285

egzistencije aktivnim ljubavnim sjedinjenjem s drugom osobom. Takoer

ostaje zornim da niti ujednom od ljubavnih odnosa prestavljenih uAndri-
evu romanu, ni u patrijarhalnim ni u modernim drutvenim sustavima,
makar iz suprotnih razloga, ne dolazi do potpunog sjedinjenja dviju osoba
suprotnog spola zbog ega se moe rei da Frommova odredba ljubavi
funkcionira prije kao nedostian ideal nego kao psiholoko-bioloka kon-
stanta. Stoga se namee pitanje: nije li iFrommovo psiholoko-bioloko
odreenje ljubavi tek idealan kulturoloki konstrukt njegova (naeg) vre-
mena?

Literatura

Andri I., 1977, Na Drini uprija, Sarajevo.

uvi M., 2007, Ljubav izmeu dva rata (Konstrukti oljubavi ubosanskohercegova-
kih pripovjedaa izmeu dva svjetska rata), u: Prikazi ljubavi ubosanskoj, hrvat-
skoj i srpskoj knjievnosti. Od renesanse do danas, ur. R. Hodel, Frankfurt am
Main, str. 293303.
Egen Ch., 2009, Zur Sozio- und Psychogenese der romantischen Liebesvorstellung in
westeuropischen Gesellschafte, Gttingen.
Fromm E., 2000, Umijee ljubavi, prev. H. Lisinski, Zagreb.
Fuchs P., 1999/2003, Liebe, Sex und solche Sachen. Zur Konstruktion moderner Inti-
myssteme, Konstanz.
Hodel R., 2007, Ljubav ukonfliktu izmeu dva socijeteta (Lazarevi, Stankovi, Andri,
Krlea, Rudan), u: Prikazi ljubavi ubosanskoj, hrvatskoj isrpskoj knjievnosti. Od
renesanse do danas, ur. R.Hodel, Frankfurt am Main, str. 211229.
Illous E., 2003, Der Konsum der Romantik. Liebe und die kulturellen Widersprche des
Kapitalismus. FrankfurtNew York.
Jaspers K., 1967, Filozofija egzistencije, prev. M. Ceki, I. Ivanji, Beograd.
Kami A., 1987, Mit oSizifu, prev. N. Smailagi, Sarajevo.
Kora S., 1989, Andrievi romani ili Svijet bez Boga, Zagreb.
Lewis T., Amini F., Lannon R., 2009, Opa teorija ljubavi, prev. M. Vilii, Zagreb.
Luhmann N., 1982, Liebe als Passion. Zur Codierung von Intimitat, Frankfurt am Main.
Luhmann N., 1996, Ljubav kao pasija: okodiranju intimnosti, Zagreb.
Ostoji K., 1977, Andrievo prevazilaenje apsurda, u: Ivo Andri usvjetlu kritike, ur.
B. Milanovi, Sarajevo, str. 281288.
Petkovi S., 2007, Ljubav u srpskoj pripoveci s poetka 20. veka, u: Prikazi ljubavi
ubosanskoj, hrvatskoj isrpskoj knjievnosti. Od renesanse do danas, ur. R. Hodel,
Frankfurt am Main, str. 229241.
Pieper J., 1972, ber die Liebe, Mnchen.
286 Bernarda Katui

Poganik J., 1981, Andrieva radikalizacija tradicije romana, u: Delo Ive Andria
ukontekstu evropske knjievnosti ikulture, ur. D. Nedeljkovi, Beograd, str. 111
121.
Sartr .P., 1983, Bie initavilo: ogled iz fenomenoloke ontologije, Beograd.
icel M., 1981, Modernistika faza Ive Andria, u: Delo Ive Andria ukontekstu evrop-
ske knjievnosti ikulture, ur. D. Nedeljkovi, Beograd, str. 129139.
Zori P., 1977, Metafiziki realizam Ive Andria, u: Ivo Andri u svjetlu kritike, ur.
B.Milanovi, Sarajevo, str. 298305.