SVEUILITE U ZADRU

ODJEL ZA POVIJEST

IVAN HORVATOVI

Kult Izide
Seminarski rad

dr.sc. Zrinka Serventi

Zadar, 13. svibnja, 2016.
Sadraj

1. Uvod .................................................................................................................................... 1

2. Mit, ikonografija, karakter .................................................................................................. 2

Mitologija ........................................................................................................................... 3

Ikonografija ........................................................................................................................ 5

Kult ..................................................................................................................................... 6

3. Izida u Grkoj ..................................................................................................................... 8

4. Misterijski kult ................................................................................................................. 10

5. Helenizacija i popularizacija kulta ................................................................................... 12

6. Zakljuak .......................................................................................................................... 13

7. Literatura .......................................................................................................................... 14
 1. Uvod

U ovom seminarskom radu raspravljat e se o kultu Izide u helenistikom svijetu,

tonije o utjecaju najnjenijeg i najljepeg kulta na helenistiko drutvo uz opis razvoja samog

kulta od egipatskog boanstva prirode, odnosno Velike Majke, praroditeljice, do sinkretizma s

grkim i orijentalnim boanstvima. Cilj ovog rada jest prikaz Izide i njezine svojevrsne

evolucije u duhovnom aspektu drutva te prezentacija naslijea primitivne praroditeljice,

potonje Izide.

Egiptu je Izida posluila, uvjetno reeno, kao vrhovna boica koja je, meu mnogim

svojim atributima i funkcijama, utjelovljenje godinjeg ponovnog buenja prirode (u ovom

sluaju Nila, koji je esencijalan za opstanak Egipta). Izida u ulozi takvog utjelovljenja nosi

vanu ulogu i izvan granica Egipta, kao sila koja spaja, pomiruje, ljubi, nosi civilizaciju te

slui kao prepoznatljiv alat kojim se oblikuje stav pojedinca prema svojoj drutvenoj

zajednici.

Za istraivanje i izradu seminarskog rada sam se posluio Plutarhovim dijelom O Izidi

i Ozirisu, Apulejevim Metamorfozama, Religije helenistiko-rimskog perioda Antonie

Tripolitis, Grko-rimski kult Izide Brigitte Bogh, zbirkama radova poput Grke misterije;

arheologija tajnih kultova antike Grke te Bogovi antike Grke, identiteti i transformacije,

te nizom lanaka.

1
 2. Mit, ikonografija, karakter

Nedvojbeno najzastupljenije i najbolje dokumentirano neindogeno boanstvo

pretkranske Europe je Izida. Njezino postojanje u Egiptu see u tree tisuljee prije Krista

- u period u kojem je njezin kult bio usko vezan uz instituciju kralja. Kako je bila sestra i ena

Ozirisa, inkarnacije kralja u zagrobnom ivotu, te majka Horusa, inkarnacije kralja tijekom

ivota, inila je sredinju figuru boginje koja povezuje boansko i zemaljsko, odnosno u

direktnom je dodiru sa vidljivim i nevidljivim svijetom ivotom i smrti. Njezin znaaj se

poveavao tijekom Srednjeg i Novog Kraljevstva (ca. 2000.1600. i 1500.1100. g. pr. Kr.),

te je do Kasnog Perioda zauzela vaan poloaj meu glavnim boanstvima Egipatskog

panteona. Tijekom helenizma je dobila nove atribucije i u isto vrijeme zadrala one starije i

najvanije zatitnica prijestolja i magijski iscjeljitelj.

U aretalogijama Izida je opisivana ne samo kao egipatska vegetativna boginja Nila,

ve kao i vrhovno boanstvo koje je tovano diljem svijeta s razliitim imenima, pa je tako

dobila epitet boginja s bezbroj imena, a njezino podruje djelovanja je obuhvaalo gotovo

sve aspekte ivota: nebesa, zemlju, more, ak i podzemlje.1 U prilog tvrdnji da se Izida moe

smatrati pravim vrhovnim boanstvom govore i zasluge koje joj se pridaju poput dara govora

ovjeanstvu, izuma navigacije, pisma, tkanja te pouavanje ovjeka obradi zemlje. Kao

Boanska Majka, Izida razumijeva patnju ovjeanstva te prua nadu i utjehu onima koje je

snala kakva nesrea.2

1
A. Tripolitis, 2002., 28.
2
A. Tripolitis, 2002., 28.

2
Mitologija

Usred kaotinog prostranstva vode i tame, praiskonskog oceana Nuna, izdignu se

brijeg na kojem je stajao Atum. Promatrajui vjeno nitavilo i shvativi da je usamljen Atum

se odluio pariti sa svojom sjenom i rodio je Shu, boga zraka, i Tefnut, boginju vlage. Shu i

Tefnut ostavljaju svoga oca na brijegu (nazivan ben-ben) usred kaotinih voda i tame i odlaze

stvarati svijet. Kako je bivao sve usamljeniji Atum vadi svoje oko (poznato kao Udjat oko,

odnosno Oko boga Ra) i alje ga u potragu za svojom djecom. Shu i Tefnut se vraaju sa

okom svome ocu, neuspjeli u svojoj misiji da stvore svijet, no Atum od sree brizne u pla i iz

njegovih suza koje su pale na ben-ben krenu se raati prvi ljudi.3 Kako ljudi nisu imali

stanite, Shu i Tefnut se razmnoe i raaju Nut (nebo) i Geb (zemlju) koji se odmah zaljube i

krenu se pariti. Atumu se nije sviala ova veza izmeu brata i sestre pa ih je odluio postaviti

jedno nasuprot drugome, tako da e se cijelu vjenot gledati bez fizikog kontakta. Nut je,

meutim, bila trudna i ubrzo je rodila njihovu djecu: Seta, Ozirisa, Izidu, Horusa (poznatog

kao Horus Stariji) i Neftis. Ovih pet bogova su dobili zadatak upravljati svijetom ljudi, a iz

njih su proizali svi drugi bogovi. Oziris je kao nastariji sin oenio Izidu te preuzeo ulogu

Gospodara Zemlje. Njezina uloga kao pomonica, odnosno Ozirisov suvladar, je daleko

najvanija od svih ostalih, a indicija da je tijekom vladavine Ozirisa i Izide na zemlji

prevladavalo blagostanje govori u prilog o njihovoj dobroudnosti. Meutim Set, gospodar

pustinje, je postao ljubomoran na mo i poloaj svog brata te je skovao plan kako bi ga se

rijeio. Jedna verzija mita govori kako, nakon to je Set raskomadao Ozirisa i razbacao

njegove dijelove tijela diljem svijeta, oplakujua Izida zajedno sa svojom sestrom Neftis

odlazi u potragu za svojim suprugom. Naposlijetku je Izida pronala sve razbacane dijelove

tijela svog pokojnog mua (sasvim druga verzija govori kako ga je pronala zarobljenog u

kori stabla) osim falusa, kojeg je izradila pomou magije te ga iskoristila kako bi zatrudnila, te

3
Joshua J. Mark, Isis, Ancient History Encyclopedia, last modified February 19, 2016, http://www.ancient.eu
/isis/.

3
na kraju rodila Horusa. Jo od najranije dobi, Horusu su prijetile stalne opasnosti pa je Izida

preuzela ulogu njegove njegovateljice i zatitnice, to je dokumentirano nebrojenim figurama

i amuletima Izide kao njegovateljice, odnosno dojilje Horusa.4 Tako je jednom prilikom

izlijeila Horusa od smrtonosnog uboda korpiona, to je mitoloki temelj za njezine

iscjeljiteljske sposobnosti.

Osim spomenutih atribucija, dodaju joj se i kozomoloke, pa se povezuje sa zvijezdom

Sirius, dok se Horus povezuje za konstelacijom Orion.5 Takva uloga donosi sinkretizam Izide

sa boginjom Sothis, pa se ponekad naziva IzidaSothis. Hram u Philae sadri zapise himni

posveenih boici, a jedan dio teksta glasi Ona je gospodarica Neba, Zemlje i Podzemlja, jer

ih je dovela u postojanje.... Aretalogije iz kasnijeg vremena svjedoe o njezinoj moi; Ja

sam razdvojila Zemlju od Neba, pokazala sam put zvijezdama, ja sam odredila putanje Suncu

i Mjesecu. Magija u Izidinom kultu igra veliku ulogu, te se slui istom pri oivljavanju

Ozirisa, izljeenju i zatiti Horusa, i dr. Uz sve navedene zasluge i uloge boice, ne smije se

zaboraviti i uloga zatitnice mrtvih u zagrobnom ivotu.6

Izidin kult, za razliku od mnogih drugih, se ne moe smatrati produktom zajednice

jednog specifinog grada ili regije, a njegova pojava je zasigurno mlaa od razdoblja pete

dinastije. Unato tome, ova boica se spominje vie od 80 puta u Tekstovima piramida u

slubi preminulog kralja Ozirisa. Izidina uloga i podruje djelovanja se znatno iri u kasnijim

pogrebnim tekstovima, pa se se spaja s mnogim enskim boanstvima poput Astarte, Bastet,

Nut, Renenutet i Sotis. Najvaniji od sinkretizama kroz koje Izida prolazi u ovom periodu je

onaj sa Hathor,

4
R. H. Wilkinson, 2003, 146.
5
R. H. Wilkinson, 2003, 147.
6
R. H. Wilkinson, 2003, 148.

4
Ikonografija

Izida je predstavljena u antropomorfnom obliku kao ena sa dugom haljom,

okrunjenom hijeroglifskim znakom za tron, ili od osamnaeste dinastije nadalje sa rogovima

koji okruuju solarni disk, izgled vjerojatno preuzet od Hathor. Od atributa esto su prisutni

sistrum, a esti su prikazi sa ankhom i papirusovim tapom. Iako je najee prikazana u

uspravnom poloaju, postoje varijacije u kojima klei, dri ruku na glavi, u oplakuujem

stavu, a esti su prikazi gdje rukama okruuje Horusa posjednutog ili u sjedeem poloaju,

koje ponekad mogu imati krila. Takoer moe biti prikazana kao korpion, jastreb, te krmaa

analogno sa prikazom Hathor.7 Jedan od zanimljivih prikaza boice je u obliku

personificiranog stabla koji doji Horusa iz dojke koja izlazi iz jedne od grana, a ovaj prikaz

moemo vidjeti u grobnici Tutmozisa III. u Dolini kraljeva.8

Njezina simbolika se manifestira i u amuletima, i to u obliku Izidinog vora (tyet) koji

se redovito stavljao na mumije od perioda Novog Kraljevstva nadalje, te je sluio kao zatita

u zagrobnom ivotu, a mnogi Egipani su ga nosili kao amulet tijekom ivota.

Izidin prikaz u skulpturi odlikuje njean izgled u skromnoj haljini sa malim Horusom

u naruju. Iako je ikonografija realtivno ustaljena, moemo jasno razaznati utjecaje grke i

rimske umjetnosti u razdoblju helenizma, kao i klasinu egipatsku sklupturu. Samim time

njezini prikazi u skulpturi tijekom helenizma zadravaju Izidine znaajke iz prijanjih

perioda, meutim stil je jasno grko-rimski, te esto sadri atribucije Afrodite ili Demetre.

Kranska Bogorodica s Isusom dijeli gotovo iste ikonografske znaajke s prikazom Izide i

Horusa u ovom obliku.9

Svjetonazor u kojem je Izida jedino vrhovno boanstvo s omnipotentnim odlikama

otkriva jaku tenju monoteizmu u helenistikom periodu. S druge strane, takvo vrhovno

7
R. H. Wilkinson, 2003, 148.
8
R. H. Wilkinson, 2003, 149.
9
A. Tripolitis, 2002, 28.

5
matrijarhalno boanstvo je svojevrsna opreka jakoj patrijarhalnoj tradiciji helenistikog

Judaizma.10

Kult

Iako nosi vanu ulogu u egipatskoj religiji, samim time i u svakodnevnom ivotu,

dobar dio egipatske povijesti je zabiljeen izostankom hramova posveenim iskljuivo Izidi,

ve je ona inkorporirana u hramove drugih boanstava s kojima je u bliskom srodstvu. Postoje

ipak, manje iznimke poput Izidine kapelice u Gizi iz 21. dinastije. Gradnja prvog vanijeg

hrama poinje tijekom vladavine Nectaneba II 30. dinastije u istonoj Delti u Behbeit el-

Hagaru, a zavren je tek tijekom vladavine Ptolemeja III.11 ak i u ovom sluaju boica dijeli

hram sa Horusom i Ozirisom. Jedan od najpoznatijih hramova posveenih Izidi je onaj u

Philae iju gradnju je zapoeo Nectanebo I, a irio se tijekom Ptolomejevia i rimskih

upravitelja. Himne koje se nalaze u Philae zapravo prikazuju absorbciju mnogih boginja u

kultu Izide te je se s pravom moe nazvati Majkom svih boginja.

Sluaj hrama u Biblosu je jo jedan svjedok sinkretizma Izide, ovog puta sa

autohtonom boginjom Astartom, a poveznicu izmeu ovih dviju boginja nalazimo u mitu o

Ozirisovom tijelu koje je plutalo u kovegu te je zapelo za stablo koje je obraslo oko kovega

u blizini Biblosa. Vladar Biblosa i njegova supruga Astarta su naili na prekrasno stablo te je

vladar odluio da e od njega izraditi stup koji e krasiti njegovu palau. Izida je napokon

pronala Ozirisa zarobljenog u stupu u palai, te preruena u stariju enu zadobila povjerenje

Astarte i Melkandera koji joj povjerili uvanje svoje djece. Posebno joj se svidio Diktis,

kojem je zaeljela dar besmrtnosti te ga proistila od smrtnih slabosti u svetoj vatri. Ugledavi

prizor, Melkander i Astarta su iz straha od smrti ponudili Izidi bilo koji dar, na to je ona

izabrala stup u kojem je bio Oziris. Takav prizor je srodan onom sa Demetrom na dvoru u

Eleuzini. Ikonografija vezana uz ovaj stup u kojem je zarobljen bog koji e se vratiti u ivot je

10
A. Tripolitis, 2002, 29.
11
R. H. Wilkinson, 2003, 149.

6
predstavljen simbolom pod nazivom djed, stupom kojeg sjeku etiri paralelne linije a

predstavlja stabilnost.12

12
Joshua J. Mark, Isis, Ancient History Encyclopedia, last modified February 19, 2016, http://www.ancient.eu
/isis/.

7
 3. Izida u Grkoj

Iz razdoblja arhajske Grke, tonije 5. stoljea prije Krista o prisustvu Izide nam, osim

Herodotovih pisanih vrela, svjedoe i votivni natpisi i suveniri. Trajni kult Izide se tek

oformio nakon 333. g. prije Krista kada nam natpis iz Pireja govori o skupini Egipana koji su

tamo podigli hram Izidi.13 Tijekom sljedeih nekoliko stoljea centri Izidinog kulta su se

proirili diljem cijele Grke.

Kako je Izida ve u Egiptu bivala asimilirana sa drugim boanstvima, ta uvjetno

reeno tradicija se nastavila i u Grkoj. Tako na nekim mjestima nalazimo prikaze Izide s

atributima Demetre u rukama dri baklju ili sveanj penice te na terakoti imamo natpis koji

svjedoi o njihovom zajednikom tovanju u Eleuzini.14 Takav sinkretizam nosi i niz epiteta

koji se pridodaju Izidi poput ploutodoteira (koja donosi bogatstvo), karpophoros (koja

donosi voe) te latinski epitet frugifera (koja nosi kukuruz). Himna iz Maroneje iz kasnog

2. stoljea pr. Kr. nam donosi jo jedan Demetrin epitet kojeg nosi Izida - thesmophoros

povezan je sa zakonima i legislaturom koji su temelj civiliziranog svijeta.15

Aspekt Izide koji je posebno bio popularan u Egiptu je majinski, odnosno majka boga

(Horusa). Na Grkim terakotnim figurama ona dobiva epitet lochia te Isis lactans,

njegovateljica Izida. Ti epiteti su preuzeti od Artemide s kojom je Izida esto povezivana.16

Jo jedan sluaj sinkretizma sa grkim boanstvom plodnosti je onaj sa Afroditom.

Kako je ve u Egiptu Izida povezivana s egipatskom boginjom ljubavi i seksualnosti Hathor,

gotovo je prirodan sikretizam sa grkom Afroditom, kao i fenikom Atartom, takoer

boginjom ljubavi. Osim seksualnog i ljubavnog aspekta, dodaje joj se i morski. Tako

nalazimo natpis iz Delosa gdje nosi epitet pelagia (od mora), koji je stavlja u ulogu

13
B. Bogh, 2013., 228.
14
B. Bogh, 2013, 229.
15
B. Bogh, 2013, 229.
16
B. Bogh, 2013, 229.

8
zatitnice mornara i moreplovstva. Aleksandrovim utemeljenjem Aleksandrije, najvanije

luke ptolemejskog Egipta, takva njezina uloga se poveava.

Osim podruja antike Grke i Egipta, Izidin kult je veoma zastupljen i u drugim

helenistikim dravama. Tako imamo podatak o hramu Izide u Miletu, dananjoj Turskoj.

Grka slubena kontrola kulta, kao i nazivi sveenika koji odravaju kult Izide

(zakoros i kleiduchos), grki jezik u liturgiji te nedostatak epigrafskih i ikonografskih potvrda

o egipatskom karakteru festivala u grkoj govore u prilog o helenizaciji Izidinog kulta.17 Dok

je u Egiptu sveenika sluba koja je odravala kult Izide trajala kroz itav ivot, u Grkoj se

sveenik birao godinje, to je uz eliminaciju teriomorfnih simbola, jo jedna potvrda o

helenizaciji kulta.18 Najvanija promjena u kultu Izide jest njegova transformacija u

misterijski kult, to je jo jedna slinost sa Demetrom. Grci su poznavali misterijske kultove

jo u arhajskom periodu u Demetrinom kultu, te kasnije u Dionizijakim i Samotrakijskim

misterijama.19

17
B. Bogh, 2013., 230.
18
B. Bogh, 2013, 230.
19
B. Bogh, 2013, 230.

9
 4. Misterijski kult

Apulejevo djelo Metamorfoze nam daje korisne informacije o ritualima vezanim uz

helenistiki misterijski kult Izide te se vrlo lako moe zakljuiti da je vrlo blizak onom

Eleuzinske Demetre te postaje gotovo univerzalan s obzirom na disperziju u helenistiko-

rimskom svijetu. Knjiga XI. posebno govori o nainu pristupanja kultu i iskuenjima sa

kojima se susree pristupnik, a faktualnu narav informacija u spomenutoj knjizi potvruju

brojni natpisi.

Inicijacija u Izidin kult prema Apuleju je rezervirana za one pojedince kojima se Izida

osobno obrati u snu. Pristupnik se prethodno inicijaciji podvrgnuo strogom postu u trajanju od

10 dana te lustrativnoj kupki, potom se odjenuo u lanenu odjeu te je uao u svetite gdje je u

potpunom mraku lutao podzemljem i susretao se s raznim iskuenjima.20 Sljedeeg jutra

pristupnik se predstavio mnotvu na drvenom podiju ispred Izidine statue, a taj in je

predstavljao ponovno roenje i spasenje pojedinca. Izida postaje zatitnikom pristupnika ne

samo u sadanjem, ve i sljedeem ivotu pod uvjetom da osoba ostaje vjerna boici.21

Diljem helenistiko-rimskog svijeta javna sluenja, molitve i prilozi u ast Izidi su

odravani svakodnevno, te u 2 festivala u kalendarskoj godini.

Festival Potrage i Nalaska je bio javnog karaktera, a odravao se od 28. listopada do 3.

studenog. Festival je zapoeo prije zore kada su sveenici otvorili hram, zatim se odrala

jedna ceremonija u podne rezervirana za molitvu i meditaciju. Kanije poslije podne je odrana

jo jedna ceremonija, te naveer posljednja nakon koje se zatvorio hram.22 Festival je

predstavljao Ozirisovu smrt i Izidinu tugu te potragu za njegovim tijelom te napokon,

Ozirisovo uskrsnue.

20
Apul. Metam., XI, 28.
21
Apul. Metam., XI. 6.
22
Apul. Metam., XI, 20.

10
 Festival Porinua Izidine lae, odnosno Isidis Navigium/Ploephesia, je odravan 5.

oujka i slavio je dolazak proljea, ivota u prirodu te podizanje razine Nila. Porinue lae je

oznaavalo sigurnu navigaciju na moru nakon olujne zime tijekom koje nije bila mogua

sigurna plovidba, pod protektoratom Izide.23 Osim oznaavanja dolaska perioda sigurne

plovidbe, za sljedbenike Izidinog kulta ovaj festival je predstavljao i put kroz ivot, te su

uvrivali svoju vjeru te molili Izidu za zatitu i mudar savjet. Na elu grko-rimske

procesije su obino bili magistrati, filozofi, gladijatori, te mukarci koji su nosili perike,

sandale i haljine. Egzotine ivotinje poput majmuna, medvjeda i magaraca su pratili

procesiju sa dreserima. Zatim su sljedile ene u sjajnim bijelim haljinama, ukraene cvijeem

koje su bacale tijekom procesije. Takoer su nosile ispolirana zrcala i eljeve koje su

aplicirale boanskoj Kraljici. Mnotvo mukaraca i ena je osvjetljavalo put bakljama i

lucernama u pratnji pjevaa i glazbenika koji su svirali flaute. Sljedei u procesiji su dolazili

pristupnici koji su bili odjeveni u bijele lanene halje i zatim ene koje su nosile sistrume i

egrtaljke, atribute Izide. Poslje njih su dolazili sveenici koji su nosili reprezentacije Izide i

Serapisa te minijaturne oltare i zlatni krag iz kojeg su isputali kaplje mlijeka putem.

Posljednji sveenik je nosio vannus mystica. Boanstva su hodala u procesiji, pa su

promatrai mogli vidjeti Anubisa te Izidu u goveem obliku nalik Hathor ili Io. Tijekom

nekih Navigatuma ljudi su zastajali te pjevali himne boginji. Izidina laa je na obali bila

ispunjena molitvama zapisanima na papriima. Vrhovni sveenik je drao baklju, jaje i

sumpor koji su simbolizirali proienje lae prije dedikaciji Izidi. Festival je zavrio

porinuem uz formulu Laa je otputena, te se sudionici vraaju kui.

Vie je nego oito da su oba festivala bila u svojoj sri agrarno-kalendarskog karaktera

te su simbolizirala smrt i ponovno roenje prirode, odnosno godine.

23
Apul. Metam, XI 5.

11
 5. Helenizacija i popularizacija kulta

Osim, ve tradicionalnih temelja koje je za sobom ostavila vladavina egipatskih

dinastija, raaju se novi svjetonazori i trendovi dolaskom Ptolomejevia. Kako je dolaskom

stranih vladara, pa samim time i manjeg djela stanovnitva (preteito vojske) sasvim prirodno

zakljuiti da su potrebne mjere koje bi neutralizirale otpor domicilnog stanovnitva, potrebna

je bila inovacija u religiji koja je uhvatila korijene u sve pore egipatskog drutva.

Sinkretizmom Izide sa Demetrom, Ozirisom s Dionizom te Horusom s Apisom se

takav cilj inio moguim, i naposlijetku uinkovitim. Kler je kao glavni nositelj kultova i

tuma rijei bogova imao veliku ulogu. Tijekom vladavine Ptolemeja II Philadelphosa se taj

sinkretizam dodatno pospjeuje, te se Izida uvjetno reeno potpuno stapa sa Demetrom, to

iri utjecaj i mo vladajue dinastije. Arsinoja II. se zatim identificira sa Nikom i Afroditom,

te naposlijetku sa Izidom. Takvo ponaanje nije nita novo u Egiptu, ve je nastavak tradicije,

no u izmjenjenom, helenistikom tonu.24 Osim utjecaja na stanovnitvo, identifikacija sa

grkim i egipatskim boanstvima oznaava jurisdikciju kralja/kraljice, te samim time pravo na

vladavinu. Obzirom da se Izidi prepisuje otkrie itarica, a Ozirisu kultivacija istih,

sinkretizam s druge strane, omoguuje irenje boanskog para izvan granica Egipta kao

benevolentnog zatitnika i darivatelja ovjeanstvu. Ideja koja je vrlo privlana mnogima, a

identifikacijom s ovim boanstvima Ptolomejevii osiguravaju sebi mo i ugled, zatim i

opravdanje mnogo ire.25

24
P. Pachis, 2010, 171.
25
P. Pachis, 2010, 174.

12
 6. Zakljuak

Egipatski panteon, odnosno vrhovna boanstva i sredinji mit egipatske religije su

samo odraz neolitikog "primitivnog" svjetonazora koji se centrira oko kulta vegetacije i

plodnosti. Kroz ranija razdoblja egipatske povijesti Izidin kult postepeno dobiva na znaaju,

te naposljetku u razdoblju Kasnog perioda kulminira na nain da postaje sredinji kult

egipatske religije.

Prisustvo Izidinog kulta na prostoru je Grke bilo poznato od 5. stoljea pr.Kr., a on se

afirmirao osnivanjem Aleksandrije, dok do veih promjena dolazi njegovom grecizacijom.

Iako se radi o procesu koji u odreenoj mjeri mijenja nain odravanja kulta i ikonografiju,

sama sr Izidinog karaktera ostaje vjerna korijenima. Asimilacijom u antiko drutvo Izida

dobiva nove epitete i izgled karakteristine za grka, rimska i fenika boanstva. Do tih

promjena je dolazilo zbog individualnih potreba adoranata da prilagode sebi kult Izide s

obzirom na svoj nain ivota, stoga taj proces nikako nije bio jednak i ravnomjeran na

itavom podruju helenistiko-rimskog svijeta.

13
 7. Literatura

Lucije Apulej, Metamorfoze ili Zlatni Magarac, preveo A.S. Kline u Poetry in Translation,

2013. http://www.poetryintranslation.com/klineasapuleius.htm

B. Bogh, 2013, The Graeco-Roman cult of Isis iz The Handbook of Religions in Ancient

Europe, London / New York: Routledge Press, 2013.

M. B. Cosmopoulos et alii, 2003, GREEK MYSTERIES - The Archaeology and Ritual of

Ancient Greek Secret Cults, London / New York: Routledge Press , 2003.

K. Dowden et alii, The Gods of Ancient Greece, Identities and Transformations, ur. Jan N.

Bremmer - Andrew Erskine, Edinburgh: Edinburgh University Press, , 2010. str.362. 375.

P. Pachis 2010, Religion and Politics in the Graeco-Roman World, Athens; Ekdoseis Ch.

Barmpounakis

A. Tripolitis, 2002, Religions of the Hellenistic-Roman age, Grand Rapids,

Michigan/Cambridge: William B. Eerdmans publishing company, 2002.

J. J. Mark, Isis, Ancient History Encyclopedia. Last modified February 19, 2016.

http://www.ancient.eu /isis/.

R. H. Wilkinson, 2003., The Complete Gods and Goddesses of Ancient Egypt, London:

Thames & Hudson Ltd., 2003.

14