Professional Documents
Culture Documents
Posljednji Stipančići
Posljednji Stipančići
Izvor: Wikipedija
Skoi na: orijentacija, trai
Posljednji Stipanii
Naziv izvornika Posljednji Stipanii
Jezik Hrvatski
anr Roman
Sadraj
[sakrij]
1 Problematika koja se obrauje
2 Struktura djela
3 Knjievna vrsta
4 Likovi
5 Kratka biljeka o djelu
6 Sadraj
o 6.1 I. poglavlje
o 6.2 II. poglavlje
o 6.3 III. poglavlje
o 6.4 IV. poglavlje
o 6.5 V. poglavlje
o 6.6 VI. poglavlje
o 6.7 VII. poglavlje
o 6.8 VIII. poglavlje
o 6.9 IX. poglavlje
o 6.10 X. poglavlje
o 6.11 XI. poglavlje
o 6.12 XII. poglavlje
o 6.13 XIII. poglavlje
o 6.14 XIV. poglavlje
o 6.15 XV. poglavlje
o 6.16 XVI. poglavlje
7 Izvori
Likovi[uredi VE | uredi]
Ante Stipani je zgodan ovjek, vrlo sebian i hladan, strogi otac i obrazovan. Bio
je ugledan graanin i patricij iz stare porodice, koja je u gradskim javnim poslovima
jo od poetka 18. stoljea slavno sudjelovala. Ante je bio posljednji potomak svoga
plemena i oenio s Valpurgom, iz porodice starih plemia i senjskih patricija
Domazetovia. Njegovo iroko lice s mirnim oima, velikom ravnim i dugakim
nosom, te pravilnim ustima davalo je samosvjesnu glavu i izgled aristokrata koji ne
mari za sav jad i zlobu. U sinu vidi sve i eli da bude bolji od njega. Nepravedno se
odnosi prema keri. Misli samo na ugled imena Stipani, i svoju karijeru. Otac ini
sve kako bi sin svojim uenjem podigao ugled obitelji. Njegov otac Pavle, a majka
Kata, bili su krmar i krmarica i u ono doba vrlo bogati ljudi. Od njih je kao jedinac
primio odgojem svoju tatinu, koja mu je ostala kao peat na svakom koraku u ivotu.
Nastojao je zaboraviti to su mu bili otac i mati i gledati u prolost da potrai plemiki
list svojih pradjedova, koji nije mogao nai. Ali drao se svejedno plemiem. Kod
kue je bio strah ukuana, a mali ljudi su ga na ulici pozdravljali dubokim klanjanjem,
na koje nije nikada pozdravom uzvraao. Bio je nesiguran na svakom svom koraku i
nigdje nije uspijevao. Neprestano je lebdio i bio nezadovoljan svojim poloajem.
Previe se brinuo za sina, a enu i kerku zanemarivao. U stvari je od sina elio
napraviti ono to on nije uspio. Umro je onako kako je ivio, okruen svojom enom i
keri koje su ga jedine donekle voljele i o njemu se brinule.
Valpurga Stipani je suhonjava, sitna ena senjskog patricija, stara oko 46 godina.
Njena i svjesna majka koja slua mua i brine se o djeci i po ponaanju sasvim
suprotna muu. Srednje visine, tamne kose, smeih oiju s njenim, brinim
pogledom i srameljivim smijekom. Tipian prikaz tadanje ene, koja se udala za
Stipania, a obzirom da je on bio iz vie obitelji, smatrala ga je savrenim. Nema
mnogo utjecaja na mua i ponaa se kao slukinja, jer ne bi voljela da ju mu odbaci,
to bi za nju bila velika sramota. Bila je posluna i radila je sve to se od nje trailo,
premda je bilo u suprotnosti s njenim miljenjem i eljama. Premda je iz pronaenih
spisa uvidjela njegov pravi karakter i negativne osobine, za nju je on bio najbolji
ovjek. Sve bi uinila za svoju djecu, pokazala pravu majinsku ljubav i kada nije bilo
oca svima je ugaala. Luciji je ispunjavala elje jer je bila takva osoba, koja nije
mogla nikoga odbiti. Nakon to je mu umro, mnogo je patila u siromatvu. Sin se
promijenio, ne samo duevno, nego je ime i prezime promijenio u maarsko, ali je
ona smatrala da je tako moralo biti i nita mu nije zamjerala. Sve je eljela dati, pa
ak i svoj ivot, za sreu svoje keri, iako je znala da joj ker ne bi nikada oprostila da
sazna za njezinu tajnu. Zato je molila Martina da on pie Luciji ljubavna pisma u ime
Alfreda. Nadivjela je svoju ker i jako je za njom patila, a najvie ju je boljelo to je
izgubila sina kojega u biti nije nikada niti imala. Patnja njenog srca je konano
zavrila kada se smrznula jedne hladne noi traei milostinju.
Lucija Stipani je imala smee oi, a ten joj je bio bijel i fin, gotovo proziran. Bujna
tamna kosa, crvene usne, tanahan struk, a malene grudi, kao u etrnaestgodinje
djevojice. Iza takvog lika se krije starinski portret mladih aristokratkinja, a ne
zaostaje joj za tim portretom ni ostali dio tijela. Bila je jako osjeajna i krhka i to je
razlog njene prerane smrti na kraju romana. Iako je ona umrla od tuberkuloze, njeno
duevno stanje dosta je pridonijelo ranijoj smrti. Imala je nesretno djetinjstvo i ona je
lik tipine posrnule djevojke. Za njenu sudbinu kriv je njen otac i patrijarhalno
drutvo. Stalno je boravila u kui i zbog prestrogog odgoja nije znala za okrutnost i
nepotenje vanjskog svijeta. Ipak je pokazala hrabrosti da se suprotstavi ocu kojega
nije mogla iskreno voljeti. On je za nju bio stranac kojega je mogla vidjeti samo
ponekad, a u njegovom drutvu znala je da se mora ozbiljno ponaati. Bila je nesretna
jer se zaljubila u krivog ovjeka i zato se razboljela. Alfreda je istinski voljela,
pravom ljubavi i nije ga mogla shvatiti. alila je za svojom mladosti i nevinosti koju
je izgubila zbog svoje naivnosti i neznanja.
Juraj Stipani je prvi sin kojega je otac smatrao svojim nasljednikom. Otac mu je
posvetio cijeli svoj ivot. Jo od malena dovodio bi mu uitelje da naui to vie
znanja. Majinu i sestrinu ljubav nije ni osjetio jer mu to otac nije dozvoljavao. Zato
kasnije prema njima nije nita ni osjeao. Otiao je studirati, izmamio je to vie
novaca i posvetio se lagodnom ivotu. Nakon oeve smrti i dogo godina izbivanja
vie ga nita nije vezivalo za rodni kraj. Kada je izmamio novac i od majke,
promijenio prezime u maarsko i vie se nije javljao. Takvo ponaanje Jurja je od oca
koji ga je tako odgojio.
Major Benneti bio je rodom Tranin, ovjek od 45 godina, smrknita i koata lica,
crnih i pronicljivih oiju.[1] Od svojih namjera nije nimalo odstupao, ni pod kojim
uvjetom i u tome je bio silovit, i sudio je ba kao da sijee sabljom. Znao je da moe
biti takav jer mu je to doputao poloaj u vlasti. Grad ga se bojao i mnogi su bili
uvjereni da bi on mogao i zgaziti onoga koji bi mu se pokuao suprotstaviti. Bio je
neenja, veseljak i rado se kartao, ali je malo pio. U manipuliranju s graanima
olakavali su mu njegovi dounici, meu kojima je glavni bio Fabijan Martini.
Fabijan Martini bio je propalica, zanemaren ovjek koji ne pita gdje e dobiti gro
i zaliti grlo. Hodao je veoma brzo i svojim mesnatim i plavim nosom zavirio je u
svaki kut grada. Neprestano je mirkao svojim vodenim oima, govorio bi nasilno,
uvjeravajui svakoga.
Sadraj[uredi VE | uredi]
Upozorenje itatelju: Slijedi tekst koji sadri pojedinosti o radnji i/ili zavretku
ovog djela.
Zima je 1834. godine u Senju. U bijednoj sobici Valpurge Stipani udovica patricija
Ante Stipania provodi dane sa svojom kerkom Lucijom. Valpurga je suhonjava,
sitna ena oko 46 godina i brine se o svojoj kerki Luciji koja je oboljela od
tuberkuloze. Leala je ona zatvorena u maloj sobici u kojoj je zrak bio pretopao i
teak, no majka nije dala otvarati prozore, da joj se ker jo vie ne prehladi..
I. poglavlje[uredi VE | uredi]
Lucija je izgledala mnogo mlaa od svoje dobi. Imala je smee oi, a ten joj je bio
bijel, fin, gotovo proziran. Bujna tamna kosa, crvene usne, tanahan struk, a malene
grudi kao u etrnaestogodinje djevojice. Kako je majka nije putala van iz kue, to
se Lucija ljutila. Ona bi rado otvorila prozor da vidi kakav je ivot na ulici, a njezin je
bio dosadan sapet, muan i uzaludan vapaj za ivotom.
Potar! Marko! - klikne Lucija, stari listonoa, znanac njihove kue, jedini ovjek
koji je svakog mjeseca donosio slatke nade njezinom srcu, jedini koji unosi malo
ivota u taj grob! Pismo je bilo od njezinog ljubljenog Alfreda, no koliko puta se
pitala, da li on nju ljubi? Zar bi on mogao izdrati duge dvije godine, a da nju ne doe
vidjeti? No ona nije znala da su to lana pisma. Nije znala da to pismo pie netko
drugi po nagovoru njezine majke, kako bi joj bar malo uljepala taj sumorni ivot.
Ni njezina majka nije bila zdrava, ve je odavno bolesna na srcu i svaka uzrujanost
izazove osjeaj kao da e se uguiti, no ona je mislila samo na Lucijino zdravlje.
Majka joj je priala o povijesti bogatih patricijskih obitelji njezinih Domazetovia i
oevih Stipania. Ratovanjem su se obogatili, ali je sve to ilo, po oevoj volji,
njenom bratu Jurju, koji je to troio ivei lagodno i ne marei za obitelj. Njima
dvjema od itavog imanja ostala je samo ova sobica, a sve ostalo je otilo na plaanje
Jurajevih dugova.
III. poglavlje[uredi VE | uredi]
U ulici gornjega grada Senja bila je nekada kua Ante Stipania i njegovog oca
Pavla. Ante je bio zgodan ovjek, ali sebian i hladan. Oenio se tek u etrdesetoj
godini, s mladom esnaestogodinjom Valpurgom. Kao otac vrlo se nepravedno
odnosio prema keri Luciji, a od sina Jurja zahtijevao da svojim uenjem podigne
ugled obitelji, no odrastanjem u loem drutvu on postaje neodgovoran. Valpurga je
bila njena majka, koja je sluala mua i brinula o djeci. Svaku muevu zapovijed
izvravala je sa strahom i urbom. Njezina je sloboda polako nestajala i u vlastitoj
kui ona je postala ropkinja.
Dan prije Svih svetih bile su posljednje pripreme za krtenje Jurja u Stipanievu
vinogradu. Tono u jedan sat zagrmjee iz vinograda muari uz prasak malih puaka
da gosti dolaze. Sva sila svijeta skupila se oko ceste da vide sjaj gostiju kakovog grad
jo nije vidio. Ante je obukao odoru senjskih plemia i ma, a to je bilo zabranjeno po
Statutu Marije Terezije jer nije imao plemiku titulu. Sveanost je bila u toku, kada je
stigla Valpurga, mlada majka, lijepa, sitna, obuena u odijelu starinskih senjskih
otmjenih ena. Pijani natporunik Winter kleknuo je pred nju i svojim pijanim glasom
stao joj govoriti i prisezati ljubav. Stipani ga napadne maem i ozlijedi ga:
Zadovoljtinu hou! - no Wintera vie nije bilo. Tako je zavrila sveanost. Gosti su
se razili, a na bogate ostatke gospodske veere navalila gradska eljad, kao roj muha.
Kada je Ante otiao u Trst radi posla, jer je bio u neprilici zbog novca, Valpurga je
nala spise o onom neugodnom dogaaju kada se krstio Juraj. Protiv Stipania je
podignuta parnica prema kojoj nije imao pravo nositi plemiko odijelo i ma, te su ga
osudili na 100 carskih forinta u zlatu.
V. poglavlje[uredi VE | uredi]
Otac je samovao u svojoj sobi, a misli su mu neprekidno bile uz sina. Jedini vedriji
izraz lica bio je kada bi dobio pismo od Jurja. Majka nikada nije dobila pismo u ruke.
O sinu je znala samo kada bi otac za objedom pripovijedao o njemu. A pita li to za
kuu, za nas? - pitala je bojaljivo majka. Pozdravlja, a to drugo da pita? Hvala
Bogu, da zaboravlja to gnijezdo! - dodao je zlobno Stipani. Otac je redovito slao
novac Jurju, ali nakon etvrte godine morao je prodati brod, jer vie nije imao novaca.
Za Luciju se otac nije brinuo, on je rekao da se od ene trai samo da bude dobra
domaica, vjerna supruga i da ugaa muu. Majci nije bilo pravo da se na sina troi
toliki novac, a Luciji ne dozvoljava da ide u enski zavod u Gradac jer to kota
novaca. Lucija je navrila 16 godina i dozvolili su joj da ide na ples. Bila je presretna
i tamo je upoznala mladoga Beanina Friedmana koji se u nju zaljubio.
Prola i peta godina, a Stipani nije doekao da mu sin zavri nauke. Imetak se brzo
smanjivao, ali je i nadalje slao novac sinu. Jo uvijek su njegove oi bile uprte u sina
Jurja, dok Lucija nije imala ba nita od svoje oevine.
Odnosi izmeu oca i keri postajali su sve loiji, jer njihove nesuglasice dolaze oko
nebitnih stvari. Ona pokuava pokazati ocu svoju vrijednost i svoje pravo: Ta ja ve
nisam dijete! Bratu sve, a meni ba nita! Slomljen materijalnim i politikim
neuspjesima i sinovljevim moralnim padom Stipani se razbolio. Strano ga je sin
razoarao, u kojega je on toliko vjerovao: Juraj Stipani bivi doktorand prava
postao je konobar! I tako je majka saznala, da je sve to su imali otilo na kolovanje
sina: On je propao, a nas upropastio!
X. poglavlje[uredi VE | uredi]
Je li to istina, da bi se njegov Juraj tako ponizio? Ante je otiao kod Cincara Marka,
da mu dade na zajam 500 forinti. Znalo se da taj lihvar posuuje novac samo uz dobru
jamevinu i masne kamate. Kada je lihvar zatraio dva svjedoka, Ante je od stida
odustao, jer nije elio da se razglasi po gradu kako su Stipanii osiromaili, pa
moraju na zajam uzimati novce.
XI. poglavlje[uredi VE | uredi]
Major Benneti rodom Tranin, nizak crnomanjast, crnih oiju htio je razbiti
trijumvirat Vukasovi Stipani oli, te je doao do Ante da razgovaraju o
Vukasovievoj politici i da ga pridobije za sebe. ak mu je ponudio mjesto gradskog
suca, ali je on odbio. Drugi je dan Ante donio svoj govor Vukasoviu i zamolio ga za
novac, no dobio je negativan odgovor. Vukasovi je dobio anonimnu poruku da se
Stipani potajno dogovara s majorom Bennetijem. Kako Stipani nije dobio novac
od kanonika Vukasovia, ode do Bonetija: Predomislio sam se i nakon promiljanja,
doao sam do zakljuka da je Vukasovi fantastina luda i buntovnik koji hoe da se
obori na osnovne temelje nae drave, uz takvoga ja pristati ne mogu! Uz to je dobio
i novac. Odmah poalje pismo sinu: Ti si mi ispraznio ruke, da nisi moj bi se glas
uo u Pounu i ja bih stvorio tebi put do najodlunijih mjesta. Sada radi to hoe i
kako hoe, ubij se, ja sam beutan.
Juraj je nastavio kolovanje. Kako se Stipani loe osjeao, te je poslao sinu pismo u
kojem ga moli da se brine o majci i sestri: znaj dragi Jurje, da sam na te izdao sve
tvoje i njezino sve. Ako se meni to dogodi, a ti joj bratski ne vrati, njoj ne preostaje
nego da obilazi tue pragove, ona nema nita do svoje mladosti i ljepote. Poradi tebe,
bio sam spram njih nepravedan.
Doao je dan izbora. Dvije strane su se sukobile. Nastala je prvo galama, pa potom
tua, tako da je Boneti zbog nesposobnosti oko izbora bio premjeten. Na njegovo
mjesto je doao major Winter, isti onaj koji je svojim drskim ponaanjem upropastio
sveanost na krtenju Stipanievog sina Jurja.
Krajem jeseni Ante oboli od upale plua, ba kada je u obitelj stigla dobra vijest da je
Juraj poloio posljednji ispit. Ubrzo nakon toga otac umire na rukama Lucije.
Nakon oeve smrti, Juraj je od majke traio ogromne svote novaca za podmirenje
svojih golemih dugova, no ona nije imala nita. Kroz njezine ruke nije prolazio novac,
sve je to Stipani drao u svojim rukama, pa nije ni znala da je za ivot potreban i
novac.
Konano je i Juraj doao kui. Bilo ga je teko prepoznati. Od sitnog slabanog djeteta
kakav je otiao u Be, pred majkom je stajao ovjek podbula lica, izbuljenih oiju pod
naoalama, upave kratke brade i brka, a okrugla glava izrasla je gotovo iz ramena.
Vratio se s prijateljem Alfredom pl. Ruiem. Mladi je bio elegantan, otmjen i
udvoran gospodin koji se odmah svidio Luciji. Alfred je znao vrlo lijepo govoriti i
laskati, a Lucija, nenavikla na udvaranje, zaljubi se u njega. ini se dobar mladi taj
Alfred - ree mati Kako je rado uz nas, a na Juraj, ba kao i otac, voli sam za se.
Kao da ga za nita nije briga - govorila je majka. Lucija je bila uvjerena da je ljubi i
da joj njegova ljubav godi i ve je pomiljala da e ju odvesti iz tog mrtvila i povesti u
slobodan i otvoren svijet. Juraj je pisao pismo Mukiju, da e mu ubrzo vratiti dug
kada majka proda kuu i kako Alfred glumi zaljubljenost u Luciju. O majci i sestri
nije imao lijepih rijei, jer on za njih nije nita osjeao, jer mu to otac nije
dozvoljavao. Kada je majka prodala kuu, vratio je svoje dugove.
Juraj i Alfred otputovali su u Zagreb. Kako je majka prodala kuu, da bi vratila sinove
dugove, morale su se preseliti u staru tronu kuicu koja je nekada pripadala njezinoj
obitelji.
Lucija je venula i plakala i pred raspelom se molila za svoju smrt. Majka i ki tonu
sve vie u bijedu. Lucija je jedino sretna, kada dobije pismo od Alfreda. Ona nije
znala da su to lana pisma i da ih pie Martin Tintor iznosei svoje osjeaje, ali u ime
drugoga na Valpurginu molbu.
Lucija je poela sumnjati u pisma i kriom je napisala jo jedno pismo Alfredu. Nakon
nekoliko dana dobije povratno pismo u kojem joj on pie da je ve prije godinu dana
stupio u brak. Lucijin ivot je bio na kraju i ona umire: Bila je lijepa za ivota, a sada
kao da se smije, kao da e progovoriti - govorila je Gertruda.
Sutradan mladi Martin Tintor vratio se u sjemenite: sada ne moe biti za mene
zapreke, da ne budem do smrti vrijedan sluga Boji.
Izvori[uredi VE | uredi]
1. Jump up Posljednji Stipanii/XI