1.

GLASOVI
ovjek pomou svojih govrnih organa izgovara razliite zvukove. Svi se ti zvukovi ne
smatraju glasovima, glasovima se smatraju samo oni koji slue za sporazumijevanje.
GLAS je najmanja jedinica govora, zvuk koji nastaje treperenjem zraka, pokretanjem glasnih
ica i ueem drugih govornih organa. Glasovi se posmatraju i prouavaju onako kako se
tvore ili onako kako se uju. To kako se tvore predstavlja fizioloku stranu glasova, a kako se
uju akustiku. Glasovi su, dakle, fizioloko-akustike pojave.
2.Lingvistika disciplina koja prouava glasove sa njihove fizioloko-akustoike strane
naziva se FONETIKA od grke rijei phone-glas, odnosno phonetikos-glasovni. To je dio
nauke koji uzuava glasove i njihove promjene sa fizioloko-akustikog aspekta. Fonetika
opisuje glasove kao fizioloke pojave,tj.rad govornih organa pri proizvodnji svih tih glasova.
Ali ona opisuje glasove i sa asspekta kretanja zrane struje kroz govorne organe. Znai
posmatra ih kao akustike pojave. Za koje vae fiziki zakoni. Fonetika se zanima glasovima
kao proizvodima zrane struje, koja se ponaa po zakonima to vrijede za mehanika tijela, za
fiziku i njezinu granu- akustiku, po zakonima vaeim za sve druge znakove u prirodi.
3.Lingvistika disciplina koja prouava glasove kao razlikovne jedinice naziva se
FONOLOGIJA. Fonetika, dakle posmatra glas kao fizioloko-akustiku pojavu, a fonologija
ga posmatra kao najmanju jeziku jedinicu koja je nosilac razlike u znaenju. Najmanja
jedinica koja je nosilac fizioloko-akustikih svojstava u fonetici naziva se GLAS. Najmanja
jezika jedinica pomou koje se razlikuje znaenje u fonologiji naziva se FONEM.
4.GLAS se sasttoji iz tri svoja sastavna dijela: jaine, visine i boje glasa. JAINA GLASA
zavisi od snage podsticaja to pokree tijelo koje treperi,tj.od veliine amplitude tijela koje
treperi. VISINA GLASA zavisi od broja, odnosno brzine treptaja, ukoliko su treptaji bri,
odnosno ukoliko ih je vei broj u nekoj jedinici vremena, utoliko je glas vii i obrnuto. BOJA
GLASA zavisi od veliine i oblika rezonatora (drjeone,usne i nosne duplje). Svaki glas ima
svoju posebno boju zato to se oblik rezonatora kod svakog pojedinca unekoliko razlikuje.
5.GLASOVI I SLOG, GRANICA SLOGA
Osnivna glasovna jedinica koja se izgovara jednim artikulacionim pokretom naziva se SLOG.
Slog moe biti i jedan glas, ali je to obavezno samoglasnik. Moe ga sainjavati i vie
glasova, od kojih je jedan obavezni samoglasnik ili suglasnik sa slogotvornom funkcijom.
Prema tome, nosilac sloga je samoglasnik, a suglasnik ili sonant uglavnom sainjavaju slog
oslanjajui se na jedan od samoglasnika kao nosilaca sloga.
SLOGOVI MOGU BITI: a) otvoreni ma-ma, ta-ta,ba-bo, ba-ba, pla-a, ta-ma, pro-
ha(zavrava se samoglasnikom); b) zatvoreni prit-vor, zat-vor, zlot-vor (zavrava se
suglasnikom ili sonantom)
Osim samoglasnika, u bosankome jeziku kapo nosilac sloga moe se javiti i sonant
r,tj.vokalno samoglasniko r: prst, vrsta,trn, vrt, mrs,srce,srma,prtina.
U nekim rijeima neslavenskoga porijekla funkciju nosioca sloga ima i sonant l: kabl,bicikl,
artikl a sasvim rijetko nosioci sloga mogu biti i drugi sonanti ili suglasnici: Kremlj, Idn, Ibn.
6.MORFONOLOGIJA je dio gramatike koji prouava i opisuje glasovni(fonoloki) sastav
rijei i to ta se deava sa flasovima (fonemama) u razliitim oblicima rijei i u tvorbi rijei.
Taj termin nastao je u spoju izmeu dva postojea termina morfologija i fonologija, a kao dio
gramatike povezuje fonetiku sa morfologijom i tvorbom rijei.
7.AKCENTI
Isticanje jednoga sloga u rijei jainom i visinom glasa naziova se akcent ili naglasak te rijei.
To jae naglaavanje ima svoja tri elementa: jainu, visinu i trajanje. U rijeima noga i ruka
naglaen je prvi slog, ali se meu sobom razlikuju po trajanju. U prvoj rijei slog no je kratak
a u drugoj rijei ru je dug. Naglaeni slogovi mogu biti dugi i kratki, kao to su i sami
nenaglaeni slogovi, takoer, dugi i kratki. pr. Naglaeni slogovi u sljedeim rijeima su dugi:
sunce,grima, peta, strana, grad. Naglaeni slogovi u sljedeim rijeima su kratki:srce,
krava,selo, polje, brat, lav, rosa.
Na osnovu razlika u naglaavanju sloga razlikujemo etiri vrste akcenata:
Kratkosilazni akcenat obiljeava se znakom vatra,kua,rat,osam
lahko,kruka,vjetar,gledam,ardak,presovati,pita.
Kratkouzlazni akcenat obiljeava se znakom potok,,kosa,
bosa,seljak,akam,sitan,mahala,preliti,trati,petica,djevojica.
Dugosilazni akcenat koji se obiljeava znakom more, kost, mosr,dan, mrak, zid, sam, biraj,
radnic,gradim.
Dugouzlazni akcenat koji s obiljeava znakom trava,tama,baa,suha,
gluha,tetiva,kruiti,puhati,peglati.

FONEM je najmanja jedinica u fonolokom sistemu nekog jezika.Fonem nema

autonomno,samostalno znaenje ali je bitan za znaenje,jer u kombinaciji s drugim
fonemima mijenja znaenje morfema i rijei. Fonem je konstituent jedinice vieg
ranga- morfema.
GLASOVI
Glas je najmanja jedinica govora, zvuk koji nastaje treperenjem glasnih ica i ueem
drugih govornih organa. Oni nastaju od zrane struje koja polazi iz plua i koja se u
ustima uobliava u prepoznatljive zvukove od kojih nasataje govor.
Prouavanjem fizikih svojstava glasova ljudskih jezika -njihovim
nastankom,opisivanjem,klasifikacijom, biljeenjem, prenoenjem i prijemom bavi se
dio nauke o jeziku koji se naziva FONETIKA.
Fonetika se dijeli na:
1.ARTIKULACIONU ILI FIZIOLOKU (bavi se izuavanjem nastanka ljudskih
glasova i sudjelovanju govornig organa u nj.nastanku)
2.AKUSTIKA (bavi se izuavanjem zvunih talasa koji nastaju govorom)
3.AUDITIVNA (izuava percepciju i prijem zvunih talasa ljudskim uhom)
Prouavanjem funkcija glasova u jeziku, njihovom ulogom u procesu komuniciranja,
bavi se dio nauke o jeziku koji se naziva FONOLOGIJA:
NASTANAK GLASOVA:
Za nastanak glasova neopgodni su zrana struja i govorni organi.Govorni organi su
dijelovi ljudskog tijela koji sudjeluju u stvaranju glasova. To su
plua,dunik,grkljan,glasnice,mehko i tvrdo nepce,jezik zubi desni i usne.Za konano
oblikovanje glasova znaajne su tri upljine unutar govornih organa:usna, nosna i
ebijeona.
Prilikom nastanka glasova zrana struja polazi iz plua-plua je izdisanjem potiskuju
napolje.
Glasovi koji nastaju potiskivanjem zrane struje iz plua nazivaju se EGRESIVNI
GLASOVI.Glasovi koji nastaju ulaskom zrane struje u plua,udisanjem nazivaju se
INGRESIVNIM GLASOVIMA.Glasovi se proizvode radom govornih organa.Taj rad
govornih organa prilikom nastajanja glasova naziva se
ARTIKULACIJA.ARTIKULACIJA je proces nastanka i izgovora glasova.
PODJELA GLASOVA:
Glasovi se meusobno razlikuju na osnovu svojih ARTIKULACIJSKIH svojstava-
mjesta i naina nastanka, te na osnovu njihovih AKUSTIKIH svojstava, onih koje mi
opaamo sluhom.
PODJELA GLASOVA PREMA ARTIKULACIJSKIM SVOJSTVIMA
Glasovi pri ijem izgovoru zrana struja ne nailazi ni na kakvu prepreku nazivaju se
samoglasnici ili vokali:i, e, a, o,u
Glasovi pri ijem nastanku zrana struja nailazi na prepreku nazivaju se suglasnici ili
konsonanti.Pri nastanku nekih suglasnika stvara se djelimina prepreka zranoj struji-
to su sonanti ili glasnici: j,v,r,l,lj,m,n,nj dok se kod drugih suglasnika stvara potpuna
pregrada zranoj struji to su pravi suglasnici ili pravi
konsonanti:b,p,d,t,g,k,z,s,,,d,,,,f,h,c
SAMOGLASNICI ILI VOKALI
Zrana struja ne nailazi ni na kakvu prepreku.pri njihovom nastanku glasnice su
zategnute i trepere pa su samoglasnici zvuni glasovi.
Prema poloaju jezika pri izgovoru glasova oni se dijele na:
SAMOGLASNIKE PREDNJEG REDA (E,I) I
SAMOGLASNIKE ZADNJEG REDA (A,O,U)
SAMOGLASNICI SREDNJEG REDA (A)
Samoglasnici se dijele na :
VISOKE: I,U.NISKE: A,SREDNJE E;O

i-visoki samoglasnik prednjeg reda

e-srednji samoglasnik prednjeg reda
a-niski samoglasnik zadnjeg reda
o-srednji samoglasnik zadnjeg reda
u-visoki samoglasnik zadnjeg reda

SUGLASNICI ILI KONSONANTI

Dijele se na SONANTE ILI GLASNIKE i PRAVE SUGLASNIKE I
KONSONANTE
Suglasnici se mogu podijeliti prema zvunosti,po mjestu tvorbe i po nainu tvorbe.

PODJELA SUGLASNIKA PREMA ZVUNOSTI

Zvuni su svi samoglasnici i svi sonanti a od pravih suglasnika zvuni su
b,d,g,z,,d,.Pri nihovom izgovoru glasnice su zategnute i trepere.Glasovi pri ijem su
izgovoru glasnice oputene,ne trepere bezvuni su.Takvi su neki pravi
suglasnici:p,t,k,s,,,,f,h,c
ZVUNI:b,d,g,z,,d,
BEZVUNI:p,t,k,s,,,,f,h,c
PODJELA SUGLASNIKA PO MJESTU TVORBE
Po mjestu tvorbe suglasnici mogu biti
DVOUSNENI:prepreka,zranoj struji stvara se na usnama b,p,m
USNENOZUBNI:prepreku zranoj struji pravi donja usna i gornji zubi f,v
ZUBNI: prepreku prave jezik i zubi d,t,c,z,s
NADZUBNI: prepreku stvara jezik kad mu je vrh na desnima iznad gornjih zubi l,r,n
PREDNjONEPANI prepreku stvara jezik u dodiru s prednjim nepcem
,,,,d,,j,lj,nj.
ZADNJONEPANI prepreku pravi jezik u predijelu zadnjeg nepca k,g,h

PODJELA SUGLASNIKA PO NAINU TVORBE

Prema nainu kako zrana struja savladava djeliminu ili potpunu prepreku suglasnici
mogu biti:
EKSPLOZIVNI ILI PRASKAVI:b,p,d,t,g,k
STRUJNI ILI FRIKATIVNI :z,s,,,f,h
SLIVENI ILI AFRIKATIVNI: c,,,d,
SONANTNI ILI GLASNICI:j,v,r,l,lj,m,n,nj

NAZALI NOSNI GLASOVI:m,n,nj

LATERALI glasovi pri ijoj tvorbi zrana struja prolazi bonim l,lj
VIBRANT-r treptajnik,treptavi suglasnik.
APROKSIMANTI-priblinici glasovi pri ijoj se tvorbi govorni organi priblie,ali
ne doe do ujnog trenja zraka:v,j
AKUSTIKA SVOJSTVA GLASOVA
VOKALNOST-i,e,a,o,u
UMNOST-b,p,d,t,k,g,z,s,,,d,,,,f,h,c
KOMPAKTNOST-a,nj,lj,j,,,d,,,,k,g,h
DIFUZNOST-i,u,v,m,l,r,n,b,p,d,t,c,z,s,f
GRAVISNOST-o,u,v,m,b,p,g,k,f,h
AKUTNOST-i,e,n,nj,l,lj,j,r,d,t,z,s,,,c,d,,,
NAZALNOST.m,n,nj
NEPREKIDNOST i,e,a,o,u,j,v,l,lj,z,s,,f,h
ZVUNOST-b,d,g,z,,d,
STRIDENTNOST-v,z,s,,,f,c,d,
NAPETOST-i,u,lj,nj,p,t,k,c,,,s,,f,h
SPEKTOGRAM-grafiki prikaz izgovora glasova ili rijei-slika govornog zvuka koji
se dobije pomou spektografa(aparat)
SPEKTAR-razliiti tonovi od kojih je sastavljen zvuk a ije se frekvencije,jaina,i
trajanje mogu vidjeti na spekogramu.

Razliite izgovorene realizacije, varijante jednog istog fonema nazivaju se ALOFONI.

Alofoni ije su razliite realizacije uvjetovane glasovnim okruenjem,kombinacijom s
drugim glasovima, ti se alofoni nazivaju kombinatornim varijantama
fonema.Slobodne varijante fonema su uvjetovane individualnim osobinama
govornika.Realizaciju svakog fonema u govoru ima neto po emu se razlikuje od
realizacije drugih fonema.te se razlike uspostavljaju na akustikim osobinama glasova i
u fonologiji se nazivaju distiktivnim ili razlikovnim obiljejima.Fonoloku ulogu
mogu imati akcenti.
SLOG je fonem ili skup fonema koji se u govoru realiziraju jednim dahom i
jedinstvenom artikulacijom.Rije ima onoliko slogova koliko je u njoj slogotvornih
fonema.Granica slogova je izmeu samoglasnika,iza samoglasnika,a ispred
suglasnika,izmeu dva suglasnika.Slogovi koji se zavravaju samoglasnikom
nazivaju se OTVORENIM SLOGOVIMA.Slogovi koji se zavravaju suglasnikom
nazivaju se ZATVORENIM SLOGOVIMA.Izuavanjem kombiniranja fonema u
nekom jeziku bavi se grana fonologije koja se naziva FONOTAKTIKA.Zamjenjivanje
jednog fonema drugim naziva se

ALTERNACIJA FONEMA.Alternacije se javljaju kao posljedica djelovanja pravila o

raspodjeli
fonema.Alternacije mogu biti uvjetovane:FONOLOKI,MORFOLOKI
Fonoloki uvjetovane alternacije nastaju kada se na granici morfema nau fonemski
skupovi teki za izgovor ili skupovi istih suglasnika.Tada se, radi lakeg izgovora
razliiti suglasnici prilagoavaju jedan drugom a isti ili slini suglasnici se gubi.

FONOLOKI UVJETOVANE ALTERNACIJE:

-asimilacija jednaenje suglasnika po zvunosti
-asimilacija jednaenje suglasnika po mjestu tvorbe
-redukcija gubljenje suglasnika
Morfoloki ili tvorbeno uvjetovane alternacije takoer se javljaju na granicama
morfema, ali su one izazvane nastavcima za oblik rijei ili nastavcima sufiksima za
tvorbu rijei.
MORFOLOKI ILI TVORBENO UVJETOVANE ALTERNACIJE:
-nepostojano a
-prijelaz l>o
-palatalizacije (prva ,druga, trea)
-jotovanja (stara i nova)

JEDNAENJE SUGLASNIKA PO ZVUNOSTI

ZVUNI:B,D,G,Z,,D,
BEZVUNI:P,T,K,S,,,,F,H,C
b>p kobac>kobca>kopca
p>b top> topdija>tobdija
d>t podpis>potpis
t>d prositi> prositba>prosidba
g>k drugiji>drukiji
k>g burekija>buregdija
z>s nizak> nizka>niska
s>z glasba>glazba
> teak> teka>teka
> za duu>zadubina>zadubina
d> Kembrid> Kembridki>Kembriki
>d naruiti> naruba>narudba
> omeak>omeka>omeka
f,h,c- nemaju svojih zvunih parova pa ispred zvunih parova ostaju neizmijenjeni:
ahbab,lafdija,Mehdin,Salihbegovi,Vahdet,Vehba,Vrhbosna.
ODSTUPANJA
-kada se d nae ispred s i
predsjednik,predsjedavati,gradski,sredstvo,predkolski,odkrinuti.
Kada se nae ispred nastavka -stvo vostvo
-na sastavu nekih sloenica u kojima bi jednaenje dovelo do udaljavanja rijei od
njezina znaenja podtekst,predtakmienje,predturski,postdiplomski i sl.
-u imenima i prezimenima:
Midhat,Subhija,Edhem
-u nekim imenicama stranog porijekla:tekbir,hutba,dragstor,gangster
-u zemljopisnim imenima u kojima bi jednaenje dovelo do udaljavanja od osnovnog
oblika Brgudac-Brgudca,Zabrdac-Zabrdca,Gradac-Gradca

JEDNAENJE PO MJESTU TVORBE

Do jednaenja suglasnika po mjestu tvorbe dolazi kada se u jednoj rijei jedan do
drugog nau dva suglasnika razliita po mjesti tvorbe,ija su mjesta tvorbe udaljena.Da
bi se olakao izgovor,prvi suglasnik se prilagoava drugom.Jednaenjem suglasnika po
mjestu tvorbe mijenjaju se suglasnici: s u ,z u ,n u m, h u

SUGLASNICI S,Z>,
Kada se suglasnici s i z u prostim i sloenim rijeima nau ispred prednjonepanih
d,,,,, oni tada prelaze u suglasnike i koji su im srodni po mjestu tvorbe
groze>groe,pase>pae,lise>lie,suuriti>uuriti.
Kada se suglasnici s i z u prostim rijeima nau ispred nj i lj koji nisu nastali procesom
ijekavskog jotovanja oni tada prelaze u suglasnike i
mislju>milju,pazljiv>paljiv,voznja>vonja
Ako su suglasnici nj i lj postali ijekavskim jotovanjem onda se jednaenje ne vri
sljez,sljeme,posljednji,snjean,snjegovi
Jednaenje se ne vri ni ako su s i z ispred lj i nj na granici s prefiksom
razljutiti,izljubiti,sljutiti.

SUGLASNIK N>M
Kada se suglasnik n nae ispred b i p on prelazi u m, stanbeni-
stambeni,prehranbeni-prehrambeni,zelenba-zelemba,bonbon-bombon.
IZUZETCI: rijei u kojima se n nae ispred m na granici s
prefiksom,jedanput,stranputica,vanbrani,Osmanbai
SUGLASNIK H>
Kada se suglasnik h nae ispred i on moe prei u Bihanin-Bianin,trbuhi-
trbui,drem,drhui i drui dahem i daem,dahui i daui.
VIE GLASOVNIH PROMJENA U JEDNOJ RIJEI
Iarati izarati>isarati>iarati>iarati
Pojava suprotna jednaenju suglasnika jeste njihovo razjednaavanje,obino poznato
pod nazivom disimilacija.Odnosi se na razjednaavanje dvaju slinih ili istih glasova
kada se nau u rijeima jedan do drugog.Pri tome jedan glas prelazi u drugi koji mu je
srodan mnogo-mlogo,sumnja-sumlja,keljom-keljem

GUBLJENJE SUGLASNIKA jezika ekonomija-olakavanje izgovora

GUBLJENJE ISTIH SUGLASNIKA
Kada se u rijei jedan do drugog nau dva ista suglasnika jedan se gubi petdeset-
peddeset-pedeset,izsukati-issukati-isukati,bezzvuan-bezvuan.
ODSTUPANJE
-superlativi pridjeva koji poinju sa j:najjai,najjuniji,najjeftiniji i sl.
-sloene rijei kao:poddijalekat,nuzzarada,preddrani gubljenje suglasnika u
ovim ili slinim rijeima dovelo bi do nejasnog znaenja rijei
GEMINIRANI-udvojeni suglasnici esti su u rijeima orijentalnog porijekla.Pojava
udvojenih suglasnika u takvim rijeima zove se ORIJENTALNA GEMINIZACIJA
Allah,Dennet,elhamdulillah i sl.
GUBLJENJE SUGLASNIKA d i t
Kada se d i t nau ispred afrikata c,,,d, oni se gube jer su ve sadrani u afrikatima
Gubitci-gubit(ts)i-gubi(ts)i-gubici,otac-otca-oca-ote-ot(t)e-oe,zadatak-zadatci-
zadaci.
ODSTUPANJE
Do ostupanja moe doi u rijeima u kojima bi gubljenje suglasnika d ili t udaljilo rije
od njezinog znaenja:
-u zemljopisnim imenima:Gradca ne Graca,Zabrdca i sl.
-u rijeima sloenim s prefiksom koji se zavrava suglasnicima d ili t jer gubljenje
spreava mala pauza koja se javlja izmeu dijelova sloenice:otepiti
natovjeanski,natelnik,potiniti
-suglasnici d i t gube se u prostim rijeima kada se nau ispred sufiksa tina
gospodtina-gospotina,hrvattina-hrvatina
ODSTUPANJE javlja se u rijeima budto,kadto,a razlog je to se d i t nalaze na
granici sloene rijei.
-suglasnici d i t gube se kad se nau u poloaju iza s,z,, a ispred
k,b,l,lj,m,n,nj,svjetlostna-svjetlosna,narastla-narasla,ustmeni-usmeni,mjestni-
mjesni,gostba-gosba-gozba.
ODSTUPANJE
-u imenicama enskog roda izvedenim sufiksom-kinja
telefonistkinja,avanturistkinja,komunistkinja.
-u nekim pridjevima,najee stranog porijekla koje imaju samo odreeni pridjevski vid
azbestni,protestni,krastni
-u pridjevu prstni prst-prstni ne prsni.
-u rijeima u kojima t dolazi u grupu
-stlj:nepopustljiv,nepopustljivost,propustljivost.
-u brojevima eststo i devetsto te izvedenim od njih:eststogodinjica,devetstogodinji
itd.
GUBLJENJE SUGLASNIKA V
Suglasnik V se gubi kada se nae:
-u nekim pridjevima na ov:bukvov-bukov,smokvov-smokov,breskvov-breskov
-u nekim nazivima stanovnika i pridjevima izvedenim prema njima:
Neretljanin,neretljanski-Neretva.

GUBLJENJE SUGLASNIKA S
Suglasnik s se gubi iz sufiksa ski kada se sufiks nae iza suglasnika ,,,
Beski-beki,duhaski-duhaki,mladiski-mladiki,peski-peki,vraski-vraki
ODSTUPANJE
-dolazi iza u imenicama na zavretak stvo pokustvo,preimustvo.
NEPOSTOJANO A
A-koje se javlja samo u nekim oblicima jedne rijei izmeu posljednjeg i
predposljednjeg suglasnika nazivamo nepostojano
a,konac,konca,koncu,koncem,konci,konaca,koncima,konco.
Razlog javljanja nepostojanog a jeste gubitak poluglasa koji se utzv.slabom poloaju
gubio u XI stoljeu ili neto ranije,dok se u tzv. Jakom poloaju zamjenjivao sa a,od
druge polovine XIII st.Slab poloaj poluglasa je bio kada su se na kraju rijei ili sloga,a
jak kada su se nalazili u zatvorenom slogu.
U SAVREMENOM JEZIKU NEPOSTOJANO A SE JAVLJA:
-u nominativu jednine i genitivu mnoine nekih imenica mukog
roda:kupac,kupaca,lovac,lovaca,starac,staraca itd.
-samo nominativu jednine imenica mukog roda koje u nominativu mnoine dobijaju
umetak ov:vjetar,vjetrovi,vjetrova,pijetao.
-akuzativu jednine imenica mukog roda na suglasnik koje oznaavaju neto neivo
(akuzativ=nominativ) konac,novac,palac itd.
-genitivu mnoine nekih imenica enskog i srednjeg roda:maka-maaka,zemlja-
zemalja,sestra-sestara,jutro-jutara.
-u nominativu jednine neodreenog vida pridjeva u mukom rodu
NEODREENI VID ODREENI VID
Modar,vedar,sitan modri,vedri,sitni
-u nominativu jednine nekih zamjenica mukog roda ovakav-ovakva,takav-takvo
-u oblicima nekih glagola: pekao-pekla,iao-ila,tekao-tekla i sl.
-u nominativu jednine mukog roda broja jedan i brojeva sloenih s njim:jedan
jednog,jednom,dvadeset jedan.

PRVA PALATALIZACIJA
Kada su se zadnjonepani suglasnici k,g,h nali ispred samoglasnika prednjeg reda e i i
te nekih glasova kojih nema u savremenom jeziku oni su prelazili u ,,
vojnie,junaina,due,vrae i dr. Rezultati I palatalizacije danas su sauvani ispred e , i
te nepostojanog a u sljedeim oblicima rijei
-u vokativu jednine imenica mukog roda na k,g,h ovjek-ovjee,drug drue.
-u mnoinskim oblicima imenicama oko i uho,oi,ui
-u tvorbi nekih imenica:djevoje,mome,mraak,junaina,druina,praina,muica
-u tvorbi nekih pridjeva.mraan,vlaan,straan
-u prezentu nekih glagola koji se u infinitivu zavravaju na ii a u osnovi imaju
k,g,h.pei-peem,vrijei-vrem
-u aoristu nekih glagola koji se u infinitivu zavravaju na i a u osnovi imaju k,g,g
pekoh-pee,ovrhoh ovre.
-u tvorbi nekih glagola:liiti,druiti,praiti
DRUGA PALATALIZACIJA SIBLIRIZACIJA
Promjena zadnjonepanih suglasnika k,g,h u c,z,s
Rezultati druge palatalizacije u savrenemom jeziku sauvanu su u.
-dativu i lokativu jd.imenica .r. na a ija se osnova zavrava na k,g,h.majka-
majci,snaga-snazi,snaha.snasi i snahi.
-u nominativu,dativu,instrumentalu i lokativu mnoine imenica m.r. na k,g,h:radnik
radnici,ulog ulozi,siromah siromasi.
-imperativu i imperfektu nekih glagola koji se u infinitivu zavravaju na i a u osnovi
imaju k,g,h pei-peci pecijah tei teci tecijah.
ODSTUPANJA
-u imenicama enskog roda ija se osnova zavrava na ck,sh,sk,zg,k,k.
Kocka,Pasha,paska,mazga,maka,voka idr.
-odstupanja od II palatalizacije esta su u vlastitim imenima i hipokoristicima tih imena
Ajki,Anki,Begi,Diki,Fiki,Senki,Zilki.
-zatim imenicama enskog roda kojima se imenuju stanovnice drava,krajeva
mjesta:Bosanki,tuzlanki,Hercekovki,Mostarki.
-te imenima dobivenim prema nekoj osobini crnki,plavojki,graanki,planinki.
Zemljopisna imena se mogu javiti:
-s oblicima u kojima nije izvrena druga palatalizacija Kreki,Krki,Zeleniki.
-s oblicima u kojima je izvrena druga palatalizacija Banjoj Luci,Jabuci,Rijeci
-s oba oblika:Liki i Lici, Gradiki i Gradici itd.

TREA PALATALIZACIJA
Vrila se u uvjetima kada su se glasovi k,g,h nalazili iza i i nekih glasova kojih nema u
savremenom jeziku (en i poluglas)
N.otac mjesec
V.oe mjese
N. ot6k6 otac-analogijom
G. ot6ka>ot6ca>otca>oca
D.ot6kov>ot6cov>ot6cu>ocu
V.ot6ke>ot6e>ote>oe

PRELAZAK L UO
Historijska promjena do koje je dolazilo u drugoj polovini 14. i prvoj polovini 15.
stoljea.Mijenjalo se samo ono l koje je na kraju sloga ili na kraju rijei.
bil-bio,radil-radio,kotal-kotao,pepel-pepeo
Prelazak l u o uvjetovan je gubljenjem poluglasa u slabom poloaju.Kad se izgubio
poluglas onda je l ostalo na kraju rijei ili na kraju sloga.U tom poloaju njegov se
izgovor duljio i pribliavao izgovoru samoglasnika tako da je morao prei u o.
Rijei u kojima se l nalazi na kraju sloga ili na kraju rijei kao
bokal,general,admiral,metal,zumbul su u na jezik dole poslije prestanka vaenja
zakona o prelasku l u o.U bosanskom jeziku se javljaju i neki oblici rijei s petvorenim
i nepretvorenim l u o cio i cijel,nagal i nagao,predjel i predio,seoce i selce,so i sol,sto
i stol,vo i vol,do i dol,go i gol.
JOTOVANJE
Je glasovna promjena po kojoj su se nepalatalni suglasnici stapali sa glasom j i davali
odgovarajue palatalne glasove:crn + ji-crnji, tih i ji-tii, ljut + ji-ljui
STARO JOTOVANJE izvreno prije doseljavanja Slavena na Balkanski
poluotok.Njime su obuhvaeni nepalatalni suglasnici:
d+j-:rodjen-roen
t+j-:platjen-plaen
l+j-lj:vol+jen-voljen
n+j-nj:bran+jen-branjen
k+j-:vikjem-viem
g+j-:lagju-lau
h+j-:mahjem-maem
s+j-:pisjem-piem
z+j-:mazjem-maem
b+j-blj:debji-deblji
p+j-plj:glupji-gluplji
v+j-vlj.slavjen-slavljen
m+j-mlj:slomjen-slomljen
Staro jotovanje se vrilo u:
-komparativu pridjeva
-glagolskom pridjevu trpnom
-imperfektu
-prezentu
-imperativu
-infinitivu glagola koji se zavravaju na i
-oblicima infinitiva nekih glagola koji oznaavaju radnju koja se ponavlja
NOVA JOTOVANJA
Jotovanja vrena na naem terenu poslije doseljavanja Slavena nazivaju se nova
jotovanja.
NOVA JOTOVANJA
-glagola na iti
-poslije gubljenja poluglasa
-najnovije ili ijekavsko
JOTOVANJE GLAGOLA KOJI SE ZAVRAVAJU NA ITI
naiti-najti-nai
poiti-pojti-poi
doidem-dojdem-doem- izvreno u XIV st.
JOTOVANJE POSLIJE GUBLJENJA POLUGLASA
Kad se izgubio poluglas tada su mogli doi u dodir nepalatalni glasovi i glas j:
Sol6ju-olju-solju
Krv6ju-krvju-krvlju
Rod6jak-rodjak-roak
NAJNOVIJE ILI IJEKAVSKO JOTOVANJE
Ono je izvreno poslije zamjene jata.Tada su nepalatalni glasovi dolazili u dodiru sa
glasom j od jata i davali odgovarajue palatalne
glasove:ljeto,koljeno,ljekar,ljeilite,ljepilo,ljepota,ljenik,ljetovati,njedra,njega,njegov
ati,njenost.
ZAMJENA JATA, ALTERNACIJE IJE/JE/E/I
Glas jat je bio diftong ili dvoglas koji se nije sauvao sa svojim prvobitnim
izgovorom,ve je zamijenjen sa ije/je/e/i.Zamjenjivanje jata vreno je od 12.st.Na
osnovu zamjene jata nastala je podjela govora na :IJEKAVSKE
(DIJETE,DJEVOJKA), EKAVSKE(DETE,DEVOJKA) I IKAVSKE
(DITE,DIVOJKA)

ALTERNACIJE JATA
Jat-ije
Umjesto jata u dugim slogovima javlja se alternanta-ije
rijeka,mlijeko,sijeno,lijepo,vrijeme,dijeliti,vijest,vijee,brijg,svijet,rije,lijek.
Jat-je
Umjesto jata u kratkim slogovima javlja se alternanta
je,pjesma,vjera,vjeba,djevojka,djeca,vjetar,djelo,smjeti,umjeti,pjevati,sjesti.
Jat-i
Umjesto jata javlja se alternanta i
-ispred o koje je postalo od l:ivio,smio,volio,elio,dio i sl.ali u rijeima u kojima
suglasnik l nije preao u samoglasnik o ostaje:ivjela,smjela
-ispred j-grijati,smijati,sijati i sl.
-ispred lj-u rijeima koje su izvedene od korijena biljeg-biljenica,biljenica obiljeje.
Jat e
Alternanta e umjesto jata javlja se u kratkim slogovima:
-u suglasnikoj skupini suglasnik koji ne pripada prefiksu +r +je:
bregovi,crepovi,dremljiv,breza,mrea,srea,vrea,grehota,pogreka,grenik,strelic
a,uvreda,vremena i sl.
-u nekim pojedinanim primjerima: nekad, neki,neto,nekoliko,repa,slezena,Slaveni
KRAENJE I DULJENJE SLOGOVA
Do kraenja dugog sloga s alternantom ije u kratki slog sa alterom je ili e dolazi:
a)u promjeni dvoslonih imenica koje imaju mnoinu s umetkom ov i iji se akcent ne
mijenja.
AKCENTI
Isticanje jednog sloga u rijei naziva se akcenat ili naglasak rijei.Isticanje izgovora
neke rijei u reenici naziva se akcenat reenice.izuavanjem akcenata rijei i reenica
bavi se dio nauke o jeziku koji se naziva PROZODIJA ili AKCENTOLOGIJA.
PROZODIJA-dio nauke o jeziku koji se bavi izuavanjem naglasnih svojstava rijei i
reenica.Naglaeni slogovi se odlikuju:
-jainom(intenzitetom ili silinom) izgovora
-tonom i
-trajanjem
Naglaeni slogovi se meusobno razlikuju po tonu i trajanju.Ton je visina zvuka nekog
izgovorenog sloga.Visina zvuka se mijenja raste ili se sputa,govorimo o uzlaznim i
silaznim tonovima.Kretanje tona naziva se intonacijom.naglaeni slogovi se
meusobno razlikuju i po trajanju pa mogu biti dugi i kratki.Silaznost i uzlaznost ine
kvalitet akcenta a dug ili kratak izgovor kvantitet akcenta.Prema tome
razlikujemo etiri akcenta
DUGOSILAZNI,KRATKOSILAZNI,DUGOUZLAZNI,KRATKOUZLAZNI
DUGI KRATKI
SILAZNI \\
UZLAZNI / \

Akcenti u naem jeziku su pokretni i mogu se nai na svakom slogu osim na

posljednjem.
Slogovi iji se izgovor ne istie jainom nazivaju se nenaglaenim slogovima.Oni se
jedan od drugog razlikuju samo trajanjem ili duinom izgovora.Dugi nenaglaeni
slogovi dolaze iza naglaenih akcentiranih slogova.Oznaavaju se vodoravnom crtom
iznad vokala.Dugi nenaglaeni slogovi ine prozodijsku jedinicu koja se naziva
nenaglaena duina.
PROZODIJSKE JEDINICE SE NAZIVAJU PROZODEMI
PROZODEMI
I I
AKCENTI NENAGLAENA DUINA
I I
SILAZNI UZLAZNI
I I
Dugosilazni dugouzlazni
Kratkosilazni a dugosilazni

PRAVILA:
-Akcenat ne moe stajati na posljednjem slogu.Silazni akcenti mogu stajati samo na
prvom slogu.Uzlazni akcenti mogu biti na svim slogovima osim na
posljednjem.Jednoslone rijei mogu imati samo silazne akcente.Postakcenatska duina
moe biti samo poslije akcenta.
Naglaeni rijei nazivaju se tonikim rijeima a nenaglaene atonikim rijeima ili
klitikama.Nenaglaene rijei, klitike,mogu se nai:
-iza naglaenih-tada se nazivaju proklitike ili prednaglasnicima
 RIJEI
I I
TONIKE(NAGLASNIKE) ATONIKE(KLITIKE)
imaju akcent nemaju akcent
I I
Proklitike enklitike
ENKLITIKE
Su nenaglaene rijei koje s naglaenim rijeima ispred sebe ine akcenatsku cjelinu
tj.izgovaraju se zajedno s naglaenim kao jedna rije onje,tisi,polusam.
ENKLITIKE SU:
-skraeni(naglaeni)oblici povratnih
zamjenica:me,mi,nas,nam,te,ti,se,ga,mu,je,joj,ju,ih
-skraeni (nenaglaeni)oblici prezenta pomonih glagola biti i
htjeti:sam,si,je,smo,ste,su,u,e,e,emo,ete,e.
-skraeni(nenaglaeni)oblici aorista pomonog glagola bih,bi,bismo,bise,bi.
-rijeca li.
PROKLITIKE SU nenaglaene rijei koje se izgovaraju s naglaenim rijeima iza
sebe i snjima ine jednu izgovornu cjelinu.na klupi, u torbi.
PROKLITIKE SU:
-svi jednosloni i neki viesloni prijedlozi
-veznici a,i,ni,da,kad.
-negacija ne

8. PREDMET MORFOLOGIJE
Dio gramatike koji se bavi vrstama, oblicima i tvorbom rijei naziva se morfologija, nastalo
od grke rijei morphe-oblik, logos-nauka, rije, govor. Morfologijom se naziva i sistem
oblika jednog jezika.
9.RIJE
Rije je najmanja samostalna jezika jedinica koja ima znaenje. Rije je osnovna jezika
jedinica s fonolokim i morfolokim jedinstvom. Rijei sa samostalnim znaenjem
predstavljaju istovremeno i semantiko jedinstvo. Fonoloko jedinstvo rijei ine fonemi od
kojih je rije sastavljena: a kao veznik, u kao prijedlog, ja kao zamjenica, nena kao imenica
itd. Morfoloko jedinstvo rijei prepoznaje se na osnovu morfema od kojih su rijei
sastavljene.
10. MORFEMA je najmanji dio rijei koji ima svoje znaenje,tj.ima i oznaku i oznaeno ili
gramatiku slubu u reenici.
Morfemi se po znaenju dijele na LEKSIKE I GRAMATIKE.
LEKSIKI MORFEMI odnose se na stvarnost izvan samog jezika oni sadraj dobijaju
izvanjezike stvarnosti kaemo da imaju leksiko znaenje.
Osnovni leksiki morfem jeste korijenski. Korijenski morfem nosi osnovno leksiko znaenje
rijei. Korijen upuuje na porijeklo rijei ili na srodnost u okviru neke porodice rijei. Ostali
leksiki morfemi samo modificiraju to temeljno znaenje. Slue za izvoenje, tj. deriviranje
novih rijei preko korijenskog morfema stoga se zovu derivacijski morfemi. Derivacijskim
morfemima izvode se (tvore) nove rijei pa se zovu i tvorbeni morfemi; njima se bavi
tvorba rijei. Gramatiki morfemi dobijaju znaenje iz jezika, odnosno gramatike zato
kaemo da oni imaju gramatiko znaenje. U rijei kuica gramatiki je morfem a.
Gramatiki su morfemi po pravilu nastavci. Svi nastavci imaju ulogu da stavljaju rije u
relaciju prema drugim rijeima u reenici. Zato se gramatiki morfemi nazivaju i relacijski
morfemi; slue za tvorbu oblika., Npr., u sintagmi topla kuica morfem a iz rijei topla
stavlja tu rije u odnos (relaciju) prema rijei kuica - dakle, taj gramatiki morfem
uspostavlja relaciju s gramatikim morfemom a iz rijei kuica i s njim dijeli gramatiko
znaenje (u ovom je sluaju to znaenje "nominativ jednine enskog roda").
11. RIJEI ILI LEKSEM (A) Jeste via jezika jedinica od morfema sastavljena je od
jednog ili vie morfema. Pored slobodnih, postoje vezani morfemi. Oni se nikada ne javljaju
kao posebne rijei. Upotrebljavaju se samo u kombinaciji s drugim morfemima; sudjeluju u
tvorbi rijei ili njihovih gramatikih oblika (npr., u rijei mir o ljub iv ost slobodni je
morfem mir - , a vezani su o - , - iv i - ost). Samo se pojedini korijenski morfemi mogu
upotrijebiti samostalno; derivacijski i gramatiki ne mogu. Neminovna se udruuju s nekim
korijenskim ip.orfemom stoga pripadaju skupini vezanih ili nesamostalnih morfema.
12. GRAMATIKE KATEGORIJE
Moemo zakljuiti da postoje gramatiki razlozi zbog kojih se mijenja oblik rijei; postoji
gramatiko znaenje i formalna oznaka kojom se ono izraava. Dvojstvo gramatikog
znaenja i formalne oznake kojom se ono izraava naziva se gramatika kategorija.
13. TIPOVI GRAMATIKIH KATEGORIJA
Iako se gramatike kategorije meusobno proimaju i uzajamno uvjetuju, mogu se naelno
razvrstati u etiri temeljna tipa:
1. Gramatike kategorije rijei;
2. Gramatike kategorije oblika rijei;
3. Gramatike kategorije poloaja rijei i
4. Gramatike kategorije konstrukcija rijei.
14. IMENICE
Imenice su rijei kojima se imenuju bia, predmeti i pojave.Predmetnost je sutinska leksika
osobina imenica, npr.: kua (predmet), raditi - + radnja (opredmeeni proces), lijep - +
ljepota (opredmeeno svojstvo). Imenicama se imenuje,odnosno naziva (nominira) cjelokupna
stvarnost; zato kaemo da imaju nazivnu funkciju ili funkciju imenovanja. S obzirom na to da
li oznaavaju neto opipljivo, ili neto neopipljivo, imenice se dijele u dvije velike skupine: a)
konkretne (stvarne ili predmetne ) kad znae bia i predmete, npr.:majka,sin, kua, lipa,
cvijee,lie i sl. Konkretne su imenice i nazivi za bia li stvari koji se zamiljaju kao da
postoje ili kao da su nam blizu, npr.: vila, zvijezda; b) apstraktne (nestvarne ili mislene)
kad znae prirodne i drutvene pojave, osobine, osjeanja, stanja, procese,
koliinu,odnose:oluja, zora, sua, umjetnost, ideja, plavetnilo, dobrota, mehkoa, brzina,
ljepota, urednost, zdravlje, tuga, srea, ljutnja, berba, etnja, itanje, prolost,dananjica,
mnotvo,estina i sl.
S obzirom na znaenjski opseg, imenice se dijele na vlastite imenice (ili osobne, tj. - imena) i
ope imenice
 1. Vlastite ili osobne imenice slue kao posebna imena ljudi, ivotinja, stvari,
geografskih jedinica, nebeskih tijela (piemo ih velikim poetnim slovom),
npr.:Amina,Hadijah; arko (ime psa); Alada (ime damije), TUzlanka (ime
robne kue); Sarajevo, Meka,Bosna.
2. Ope ili zajednike imenice slue za imenovanje skupa bia, predmeta i pojava sa
zajednikim osobinama ili oznaavaju bilo kojeg pripadnika istog skupa; klase,
razreda (piemo ih malim poetnim slovom), npr.: ovjek, otac, majka, djed, mina,
sestra, oko, glava, baa, voka, kalem, uma, kamen, brijeg, vjetar, konj,more,
mahala, selo. Termin ope imenice obuhvaa i nebrojive imenice (one koje po pravilu
nemaju mnoinu); to su: a) zbirne (kolektivne) imenice, koje oznaavaju skup
istovrsnih bia ili predmeta uzetih zajedno: dakle, ne izdvajaju se pojedini lanovi
skupa, nego se obuhvaa neodreeni zbir ili prirodna cjelina, npr.: djeca, momad,
plemstvo, gospoda, cvijee, perje, drvlje, kamenje, burad;
b) gradivne imenice, koje oznaavaju razliite vrste materije (grae, materijala) bez
obzira na njenu koliinu, npr.: voda,snijeg, zrak, zemlja, drvo, mermer, zlato,gvoe.

15.GRAMATIKE OSOBINE
Imenice se odlikuju gramatikim kategorijama roda,broja i padea.
ROD je gramatika kategorija koja se ogleda u slaganju imenica s pridjevskim
rijeima i esto glagolima. Svaka imenica ima odreeni rod: muki, enski ili
srednji rod. Rod je donekle u vezi s osobinama ovjeka i ivotinja:
1. mukog su roda imenice koje oznaavaju bia mukog spola (ovjek,
djed,djeak,Muhamed, maak);
2. enskog su roda imenice koje oznaavaju bia enskog spola (ena, nana,
sestra, djevojica, Amina, lfeta;koko, maka,golubica);
3. srednjeg su roda imenice koje oznaavaju nedorasla, mlada bia u kojih rod
nije bitan ili nemaju uoljivo razvijena obiljeja spola (dijete, edo,janje,pile,
mae).
PRIRODNI I GRAMATIKI ROD
Rod odreen prema spolu naziva se prirodnim rodom; dakle, imenice koje oznaavaju bia
mukog i enskog spola imaju prirodni (muki ili enski) rod. Ove imenice imaju znaenjem
roda u njih je rod leksika kategorija.Sve druge imenice imaju gramatiki rod: imenice
srednjeg roda te one koje znae imena predmeta, pojava, osobina, radnji i dr. Ove imenice
nemaju znaenje roda, pa svoj rod dobijaju po ugledu na oblike imenica koje imaju prirodni
rod. Zato se njihov rod odreuje:
1. prema nastavku kojim se zavravaju u svom osnovnom obliku (nominativu jednine) -
tj., prema tipu promjene ili paradigmatskom pokazatelju;
2. prema nainu slaganja u sintagmi (na osnovu slaganja s rodom adjektivne /pridjevske/
rijei koja stoji uz imenicu;)tj., prema kongruencijskom pokazatelju(za muki rod- taj,
enski ta i srednji to;)
BROJ je gramatika kategorija po kojoj se razlikuje jedinka onoga to imenica oznaava
(jednina, singular) od skupa (mnoina,plural).
Tako npr., prema oblicima jednine labud, no, pade, sudija, kua, misao, pismo, pleme stoje
oblici mnoine labudovi, noevi, padei, sudije, kue,misli, pisma, plemena.
Imenice najee imaju razliite (ali pravilne ili sistemske) oblike za dva gramatika broja -
jedninu i mnoinu: a) jednina: (taj dobar) uenik, most, hadija;
(ta dobra) knjiga,radost, rije; (to dobro) selo, polje,ime;
b) mnoina: (ti dobri) uenici, mostovi, hadije; (te dobre) knjige, radosti, rijei; (ta dobra)
sela, polja,imena.
PADEI su razliiti oblici imenskih rijei kojima se izraavaju razliiti odnosi onoga to
rijei prema ostalim rijeima u sintagmi i reenici. U bosanskom jeziku ima sedam padea u
jednini i sedam u mnoini.Imajui u vidu sisteme padenih nastavaka ili tipove paradigmi, sve
imenice bosanskog hezika dijelimo na tri vrste.U genitivu jednine imenice dobijaju ili
nastavak a ili nastavak e,ili nastavak i,prema nastavku u genitivu jednine te se vrste zovu
vrsta a, vrsta e,vrsta i.
A-vrsti pripadaju imenice iji se osnovni oblik zavrava na 0,-o,-e i koje u genitivu jednine
imaju nastavak a.
E-vrsti pripadaju imenice iji se osnovni oblik zavrava na a i koje u genitivu jednine imaju
nastavak e.
I-vrsti pripadaju imenice iji se osnovni oblik zavrava na-0 i koje u genitivu jednine imaju
nastavak-i.
Nastavci se dodaju na osnovu koja se dobije kada se u genitivu jednine odbije
nastavak.Imenice a vrste imaju dvojake nastavke jedni su muki a drugi su za srednji rod.
15. PRIDJEVI su nesamostalne rijei koje stoje uz imenice i imeniki
upotrijebljene rijei i odreuju ih po svojstvu. S obzirom na znaenje dijele se na
dvije skupine, opisni oznaavaju svojstvo, osobinu ili kvalitet predmeta i
pojava plav uperak, zreo plod; i odnosni oznaavaju odnos prema
imenicama, uspostavljaju relaciju meu premetima i pojavama oznaenim
osnovom pridjeva i imenice uz koju stoje. Razlikuje se vie znaenjskih
podskupina: prisvojni oznaavaju lice ili predmet kome pripada ono to
obiljeava imenica uz koju stoje; gradivni oznaavaju materijal, grau od ega
je sainjeno ono to obiljeava imenica uz koju stoje; vremenski oznaavaju
vrijeme na koje se odnosi ono to obiljeava imenica uz koju stoji; mjesni
oznaavaju mjesto ili prostor. Gramatika obiljeja pridjeva su vid, rod,
broj, pade i komparacija. Odreenost imenikog pojma ne iskazuje se oblicima
imenice, ali se iskazuje oblicima pridjeva: neodreenim, odreenim
pridjevskim vidom. Neodreenim oblikom pridjeva iskazuje se ope svojstvo,
zato se stavlja ispred imenice da bi se oznaila njezina neodreenost, nepoznatost.
Odreeni oblik pridjeva stavlja se ispred imenice da bi se oznaila njena
odreenost, poznatost, pojedinanost. Pridjevi se kao nesamostalne rijei
upravljaju prema imenicama prema broju, rodu i padeu. Kao gramatika
kategorija kojom su obiljeeni pridjevi, komparacija (poreenje) obuhvaa
jezika sredstva za iskazivanje razliitog stepena pojavljivanja osobine u dvaju ili
vie pojmova. Komparacija podrazumijeva osobinu nekog pojma i mogunost
njenog pojavljivanja u nejednakoj mjeri (brz bri najbri). Poreenje
omoguuje ili onemoguuje znaenje pridjeva. Sistem komparacije grade tri
oblika pozitiv, komparativ i superlativ. Pozitivom se iskazuje osobina
imenikog pojma, to je osnovni oblik pridjeva brz. Komparativom se izrie da
se neko ili neto odlikuje nekom osobinom u jaem stepenu od drugih bre.
Superlativom se izrie da se neko ili neto odlikuje nekom osobinom u najjaem
stepenu meu biima ili predmetima koje poredimo a koji posjeduju istu osobinu
u nejednakoj mjeri najbri.

DEKLINACIJA PRIDJEVA

Neodreeni i odreeni pridjevski vid ne razlikuju se samo u nominativu jednine nego i u

drUgim padeima. Na taj nain nastaju dva paralelna niza padenih oblika, dvije promjene
imenika i pridjevska (ili pridjevsko zamjenika ). Pridjevi neodreenog vida mijenjaju se po
imenikoj promjeni: pridjevi mukog i srednjeg roda imaju oblike sline oblicima a - vrste, a
pridjevi enskog roda imaju sistem relacijskih morfema slian onome u e - vrste. Pridjevi
odreenog vida imaju posebnu, pridjevsku deklinaciju.
Openito vrijedi da pridjevsku promjenu imaju pridjevi koji su u osnovnom obliku (nominativ
jednine) samo odreenog vida( planinski zrak, planinskog zraka,planinskom zraku.).
Meutim, obje promjene imaju pridjevi koji su u osnovnom obliku samo neodreenog vida (
oev savjet, oeva/oevog savjeta, oevu/oevom savjetu.), s tim to bi u biranom izrazu
valjalo upotrebljavati oblike imenike promjene.
a) Muki rod
Jednina. Oblici neodreenog vida razlikuju se od oblika odreenog vida u nominativu
(-o: - i), genitivu (- a :- og/a/), dativu ( -u : -om/e/ ), akuzativu ( - 0/ - a : - i/ - og/a/) i
lokativu( - u : -om/e/).
Akuzativ ima dva oblika: kad imenica na koju se pridjev odnosi oznaava neto neivo,
jednak je nominativu: Vidim plav cvijet (neodr. vid) I Vidim plavi cvijet( odr. vid); kad
imenica na koju se pridjev odnosi oznaava neto ivo, jednak je genitivu: Vidim plava
djeaka (neodr. vid) I Vidim plavog(a) djeaka ( odr. vid). U instrnmentalu i jedan i drngi vid
imaju nastavak pridjevske promjene ( -im), ali se esto razlikuju u akcentu.
Mnoina. Oblici neodreenog vida razlikuju se od oblika odreenog vida samo u akcentu te
duini nastavka u nominativu ( - i : - i) i akuzativu ( - e : - e). Dakle, meu tim oblicima nema
segmentalne razlike.
b) Srednji rod.
Jednina. Oblici neodreenog vida razlikuju se od oblika odreenog vida u nominativu
(-o : - o), genitivu ( - a : - og/a/ ), dativu ( - u : - om/e/ ), akuzativu ( - o : -o) i lokativu
(- u : - om/e/).
U instrnmentalu i jedan i drngi vid imaju isti nastavak ( -im), meutim, esto se razlikuju u
akcentu. Mnoina.
Oblici neodreenog vida razlikuju se od oblika odreenog vida samo u akcentu te duini
nastavka u nominativu i akuzativu(- a :- a).
c)enski rod
Oblici neodreenog vida razlikuju se od oblika odreenog vida po duini nastavka u Njd. ( -a:
-a) i Ajd. (- u :-u), kao i u NAmn. ( - e : - e); pored toga, meu njima postoji razlika u akcentu.
16.HABITUAL
Istonobosanski dijalekt se od drugih dijalekata razlikuje najvie zbog sljedee dvije
pojave.Prva je izostanak duljenja pred sonantima poslije gubljenja poluglasa npr snce rba.
Druga osobina je ta to se u ovom dijalektu pojavljuje glagolski oblik zvan habitual- bi+
drugo lice jednine imperativa npr.on bi to nama stalno govori, ona bi ga nama dovedi
Profesor Brozovi ovu osobinu nalazi na cijelom podruju od Fojnice do Krivaje i u Sarajevu
a M.Brabec na terenu sjeverno od Krivaje. U sjeverozapadnim ijekavskoakavskim
govorima ova osobina e se ee javiti, ali e se ona sresti i u sjevernom dijelu i dublje
prema Drini. Nalazimo je takoer u govorima istonobosanskih arija..U
ijekavskoakavskim govorima se ovaj oblik upotrebljava u pripovjedakim situacijama, u
oznaavanju radnji,dogaaja,doivljaja koji su se u prolosti ponavljali i to sa obaveznim
prisustvom takvog uslova-radnja sa karakterom neeg uestalog to je u prolom vremenu
predstavljalo neiju naviku,obiaj,strast i sl.Ovakakv oblik ne biljeimo u govoru Srba, mada
naravno nije iskljueno da se on kodnjih javi,pod uticajem sjevernih muslimanskih
ijekavskoakavskih govora ili pod uticajem govora istonobosanskih arija, pa i samog
Sarajeva, a to se prije svega moe odnositi na srpska sela blia tim centrima.
17. ZAMJENICE
Leksike osobine
Zamjenice ili upuenice jesu rijei kojima se upuuje na lica, predmete, (njihove) osobine,
kao i na neke okolnosti kojima se lica i predmeti odreuju. Zamjenice (upuenice) nemaju
svoje leksiko (stvarno) znaenje kao to imaju imenice,pridjevi ili glagoli. Njihovo je
znaenje ipak gramatiko kategorijalno (apstraktno). Budui da konkretno znaenje dobijaju
tek u kontekstu (ono se odreuje na temelju poznavanja govorne situacije) ovo su situacijske
rijei. Npr., u reenici Ja govorim rijeju ja upuuje se na lice koje govori i obiljeava sebe
kao vrioca radnje. U reenici Ovaj je momak vrlo pametan, on je juer mudro govorio o
Rumijevoj "Mesneviji" rijeju ovaj upuuje se na momka koji je najblii govornom licu, a
rijeju on iskazuje se odnos izmeu govornog lica i lica koje ne sudjeluje u govoru.
Zamjenice se upotrebljavaju:
1. Kad je rije o sudionicima u govornom inu (npr.: Ti itaj, ja u sluati);
2. Kad nije potrebno imenovati neku stvar ili bie jer je to poznato iz konteksta
(Amra je s bratom otila u prodavnicu. Sebi je kupila okoladu, a njemu sladoled.);
3. Kad se ne zna koju bi imenicu ili pridjev trebalo upotrijebiti ( Neko je pred
vratima).
Zamjenice se dijele: a) po funkciji i b) po znaenju. Po funkciji se razlikuju imenike
i pridjevske zamjenice.
Imenike zamjenice u reenici se ponaaju kao imenice (tj. u reenici zauzimaju mjesta
svojstvena imenicama; a pridjevske upuuju na osobinu predmeta, imaju atributsku funkciju
(kao i pridjevi, tj. u reenici zauzimaju mjesta svojstvena pridjevima), blie odreuju imenicu
po nekoj njenoj osobini (pripadanju, kvantitativnosti i sl.), i primaju gramatika svojstva
imenica (rod, broj i pade).
Imenike zamjenice po znaenju,tj. prema tome kako njima obiljeavamo sadraj, dijele se
na: a) line: zamjenice 1. i 2.lica (line zamjenice sagovornika ), zamjenice 3. lica (line
zamjenice nesagovornika), zamjenica za svako lice (povratna zamjenica sebe, se);
b) neline: upitne, odnosne ( relativne), ope (svako, svata). Od upitnih i odnosnih
zamjenica ko i ta/to mogu se tvoriti odrine i neodreene.
Pridjevske zamjenice po znaenju se dijele na: a) zamjenice s obiljejem lica: prisvojne (ili
posesivne ), pokazne (ili demonstrativne), opisne i koliinske; b) zamjenice bez obiljeja lica,
koje se upotrebljavaju kao upitne, odnosne, neodreene, odrine i ope.
Imenike zamjenice
1. Line zamjenice za 1. i 2. lice oznaavaju odnos sudionika u razgovoru: zamjenica I
lica (ja,mi) upuuje na govornika, a zamjenica 2. lica (ti,vi) na sagovomika. Zamjenice
treeg lica (on, ona, ono; oni, one, ona ) upuuju na lica koja ne sudjeluju u razgovoru
ili na neto to moe biti tema razgovora i sl., na ta se unazad upuuje
Zamjenice 1, 2. i 3. lica objedinjava zamjenica sebe, se. Zamjenica za sva lica upotrebljava se
Kada se ne eli ponoviti rije u slubi subjekta.

2. Neline zamjenice upuuju na lica ili stvari bilo kao vrioce radnji ili kao objekte i sl.
Zato se zamjenica ko naziva i upitnom (ili upitna - odnosnom) zamjenicom za lica, a
zamjenica ta/to upitnom (upitna- odnosnom ) zamjenicom za stvari. Zamjenice ko i
ta prije svega su upitne (ta/to - rjee/u bosanskom jeziku ima upitna, a to
relativno znaenje): zamjenicom ko pita se za lice, a zamjenicom ta/to za sve ostalo:
Ko me najvie voli? ta da mu podarim za to?).
Pridjevske zamjenice
Pridjevskim zamjenicama upuuje se na sadraje koji stoje u tijesnoj vezi sa sadrajima koje
iskazuju imenice.
1. Pridjevske zamjenice s obiljejem lica dijele se na sljedee znaenjske vrste:
a) prisvojne: prema ja - moj, ti - tvoj, on/ ono - njegov, ona njen/njezin, mi- na,vi -
va; prema oni, one,ona - njihov; prema sebe/se svoj itd. kazuju kojem licu to
pripada (prvom, drugom, treem ili svakom licu) ili u kakvu je odnosu s njim ono o
emu se govori;
b) pokazne (ovaj,ova,ovo,ove, ova,taj, ta, to, ti, te, ta; onaj, ona, ono,oni, one, ona)
upuuju na neto kazujui u blizini kojega se lica nalazi ono to znai rije uz koju
stoje: u blizini 1. lica - ovaj, u blizini 2. lica - taj, u blizini 3. lica - onaj;
c) Opisne (ovakav, ovakva, ovakvo, ovakvi, ovakve, ovakva;takav. takva, takvo, takvi,
takve, takva; onakav, onakva, onakvo,onakvi, onakva; svakakav ...) upuuju na
osobinu odreujui po kakvoi pojam uz ije ime stoje;
d)
Koliinske(ovolik,ovolika,ovoliko,ovoliki,ovolike,ovolika;tolika,toliko,toliki,tolike,tol
 ika, tolika;onolik, onolika, onoliko, onoliki,onolike,onolika;svekolik...) upuuju na
osobinu odreujui po koliini pojam uz ije ime stoje.

2. Pridjevske zamjenice bez obiljeja lica upotrebljavaju se kao:

a) Upitne (koji,iji,kakav,kolik); dolaze u upitnim reenicama, npr.: Kojim e putem
otii? ija je ono djevojka? Kakvi ste to ljudi? Kolika ti je plaa?
b) Odnosne (koji,iji,kakav,kolik - dakle, oblikom su iste kao upitne); njima se ne
pita, nego se uvodi odnosna zavisna klauza (imaju funkciju veznika;), npr.: -
Zalivala je rue koje smo proljetos presadili. Doli su oni koje smo i oekivali.
Pred kuom su plakale ene ije su mueve i djecu odveli neki nepoznati ljudi.-
c) Neodreene (tvore se od upitnih i odnosnih pridjevskih zamjenica prefiksima ne -
, i - , po - , koje - , sva - , gdje - , to i dr. Te sufiksom - god; svaki od tih dijelova
pored neodreenosti unosi i neko svoje znaenje, tj. modificira znaenje osnovne
zamjenice); upuuju na neodreene pojmove, npr.: Ako ikakav prijedlog ima, reci
(prefiks i daje dopusno znaenje);
d) Odrine- nikoji,niiji,nikakav idr.; njima se oznaava odricanje upravo prefiks
ni daje znaenje potpune negacije, npr.: Niste nikakvi jarani;
e) ope- svakakav, svaiji i dr.; njima se upuuje na vie pojmova ili jedan od njih
prefiks sva daje znaenje oposti, sveobuhvatnosti, npr.: Ne budite svaije sluge.

Gramatike osobine
Zamjenice imaju rod, broj i pade - tj. sva gramatika znaenja koja su poznata imenicama.
Line zamjenice 1. i 2. lica imaju oba broja i po jedan oblik za sva tri roda; rod govornika,
odnosno sagovornika vidi se iz konteksta. Lina zamjenica treeg lica ima oba broja i razliite
oblike za sva tri roda. Lina zamjenica za svako lice ne razlikuje rodove, a neutralna je i
prema broju ista promjena upotrebljava se za sva lica i oba broja.
Pridjevske zamjenice stoje uz imenice sva tri roda i oba broja; od imenice uz koju stoje
dobijaju oblike mukog, enskog i srednjeg roda jednine i mnoine.
Deklinacija zamjenica
Imenike zamjenice imaju posebnu promjenu, a pridjevske se mijenjaju slino pridjevima.
Imenike zamjenice
Promjena linih zamjenica
Line zamjenice karakterizira supletivizam u promjeni oblika, tj. imaju razliite osnove
nominativa i ostalih padea (ja - mene, ti - tebe, mi- nas i sl.); zamjenica za svako lice nema
oblika za nominativ. Zamjenice 1. i 2. lica imaju razliite rijei za jedninu (ja, ti) i mnoinu
(mi,vi). U genitivu, dativu i akuzativu oba broja line zamjenice 1, 2. i 3. lica imaju naglaene
(due) i nenaglaene ( enklitike) oblike; dvojake oblike u GDAjd. Ima i zamjenica za svako
lice. Enklitike (ili naslonjenice) nikad ne stoje samostalno; uvijek se izgovaraju zajedno s
prethodnom naglaenom rijei, kao jedna izgovorna cjelina.
 a) Zamjenice prvog i drugog lica i zamjenica za svako lice
b) Zamjenice treeg lica ima sistem nastavaka slian nastavcima veine pridjevskih
zamjenica.
Promjena nelinih zamjenica
Neline zamjenice (ko,ta/to), kao i od njih tvorene odrine (niko,nita/nito) i neodreene
zamjenice (neko,neta/neto) imaju promjenu kao pridjevske zamjenice. Po krieriju
ivo/neivo zamjenica ko (za lica) ima A=G, a zamjenica ta/to (za stvari)ima A=N

19. BROJEVI
Znaenje
Brojevi su nesamostalne, odredbene rijei koje tano kazuju koliko ima onoga to znai rije
uz koju stoje ili koji je po redu pojam oznaen rijeju uz koju stoje. Po tome se dijele na
glavne (ili kardinalne; kad znae prvo) i na redne (ili ordinalne;kad znae drugo). Naprimjer:
jedan djeak, dvije djevojice, pet momaka: prvi razred, druga nagrada, peta kua. Kad se
broje mlada bia ili bia razliitog roda, i openito kad se navodi koliina, umjesto glavnih
upotrebljavaju se zbirni brojevi, kao: dvoje djece, troje janjadi, nas etvero, ovo sedmero,
devetero jaja. Brojevi su zatvorena grupa rijei, u kojoj nema promjena: ne proiruje se, nema
novih jedinica.

Glavni brojevi
Glavni brojevi oznaavaju odreenu koliinu jedinki. Glavni brojevi jedan, dva, tri i etiri (i
brojevi sloeni s njima) imaju promjenu. U promjenljive rijei idu jo stotina,tiisua, hiljada,
milion,milijarda, bilion(ovo su brojevi samo po znaenju, a po ostalim su osobinama imenice
i imaju oblike kao imenice enskog ili mukog roda, npr.: stotina - stotine milion -
miliona.); ostali su glavni brojevi nepromjenljivi.
a) Broj jedan ima pridjevsko zamjeniku promjenu i oblike za sva tri roda i oba broja.
Broj jedan ima oblike mnoine uz imenice koje imaju samo mnoinu a oznaavaju
jedan pojam (pluralia tantum) te uz one koje u mnoini znae neku cjelinu ili skup
ljudi: jedni nogari; jedna vrata. Kao broj jedan mijenjaju se i svi brojevi sloeni s
jedan: s dvadeset i jednim drugom, nakon dvadeset i jedne godine.
b) Broj dva u ovom se obliku upotrebljava za muki i srednji rod, a uz imenice enskog
roda stoji oblik dvije
c) Brojevi tri i etiri imaju iste oblike za sva tri roda
REDNI BROJEVI
Odreuju koji je po redu pojam, predmet ili bie oznaen imenicom uz koju stoje. Od brojeva
jedan, dva, tri i etiri redni brojevi se grade posebnim osnovama: prvi, drugi, trei, etvrti.
Redni brojevi od 5 do 99 tvore se nastavkom -i od osnove glavnih brojeva: peti, esti,
dvadeset peti itd. Od sto redni broj glasi stoti. Od hiljadu, milion, milijarda gradi se
nastavkom -iti, hiljaditi, milioniti, milijarditi.Kod sloenih brojeva samo posljednja rije
dobija oblik rednog broja a piu se odvojeno: pedeset deveti, sto sedamdeset prvi itd.
Poto je odspavao prvi san, Abidaga se po svom obiaju odmah iza ponoi probudio i, ne
mogui vie zaspati, stajao je kraj prozora i gledao u tamu.
ZBIRNI BROJEVI
Kazuju koliko ima ega, predmeta ili osoba, u zbiru ili cjelini, oznaavaju odreeni broj
mladunadi, osoba i ivotinja, ili bia razliitog roda.
Zbirni brojevi od dva, tri i etiri glase dvoje, troje, etvero/etvoro.
Brojevi od 5 pa navie dobijaju nastavak -ero/-oro. Primjer: petero/petoro, estero/estoro,
itd.
Na toliku njegovu decu dolo je jo i devetero dece Mujage Mutapdia; od toga samo troje
odrasle, a sva ostala sitna i nejaka, sve jedno drugom do uha.
BROJNI PRIDJEVI
Brojni pridjevi se upotrebljavaju uz imenice koje nemaju jednine (pluralia tantum) npr. dvoja
vrata, te uz imenice koje znae parove istih ili slinih primjeraka npr. dvoje makaze.
Tvore se sufiksima -oj, - i, -er (dv-oj-, tr-oj-...). Imaju sva tri roda i oblike kao pridjevske
zamjenice.

BROJNE IMENICE
Izvedene su od osnove zbirnog broja sufiksom -ica npr. obojica, dvojica, etverica itd.
U brojne imenice takoer spadaju imenice koje oznaavaju priblinu koliinu i koje se tvore
nastavkom -ak od glavnih brojeva deset, petnaest, dvadeset i veih desetica te od broja 1000,
npr.: desetak, petnaestak, dvadesetak, stotinjak, hiljadak, itd..
Sejmeni se uskomeae oko seljaka; dotrae sa obale, preko skela, jo dvojica.
20. GLAGOLI
Leksike osobine
Glagoli su rijei kojima se imenuju radnje, stanja ili zbivanja. Glagoli radnje uglavnom
oznaavaju svjesno djelovanje (hodati, kositi, pisati), dok glagoli zbivanja izraavaju
dogaanje uzrokovano prirodnim silama (narasti, ostarjeti, vedriti se). Ovi glagoli iskazuju
procese kao to su! pisati, trati, ili postojanje kao to su! pojaviti se, uiteljevati. " jedni i
drugi oznaavaju razvoj radnje, stoga se nazivaju razvojnim glagolima. Razlikuju se tri
znaenjske vrste ovih glagola motivni kazuju da neko ili neto mijenja mjesto npr. donijeti,
goniti, letjeti, pronositi. Transformativni opisuju vidljive promjene npr. cijepati, gorjeti,
oistiti kreativni kazuju nastanak neega npr.postati, napisati, sagraditi. Sadraj radnje
iskazuje se samostalno ili u vezi s vremenskim tokom.
Nain vrenja glagolske radnje u odnosu na vremenski tok iskazuju razliite znaenjske
skupine glagola ingresivni izraavaju poetnu radnju (proviriti, poletjeti, zapjevati)
kompletivni pokazuju zavrnu radnju (dopiti, dopjevati, dozidati)finitivni kazuju potpunu
radnju (izraunati, poutjeti, sagraditi) kumulativni iskazuju radnju koja se obavlja dio po dio
(nabrati, nakupovati, natrpati)distributivni iskazuju radnju koju vri vie subjekata ili radnju
koja se vri na vie objekata (poiskakati, poskidati, poubijati) limitativni izriu ogranienu
radnju (popriati, pribrati se, popjevati).
Prema koliini glagolske radnje razlikuju se: deminutivni izriu radnju koja se vri
pomalo, sitno, u pokretima, u manjoj mjeri od uobiajene, prosjene radnje (pjevuckati,
ljubakati se, kuckati) augmentativni izriu radnju koja je vea nego obino (prepiti se,
presoliti) majorativni izraavaju radnju veu, bolju od neke druge (nadigrati, nadjaati,
nadmudriti)intenzivni pokazuju pojaanu radnju (razbjeati se, raspjevati se, zamisliti se)
sativni izriu radnju koja je dovoljna vriocu (nadgledati se, najesti se, naspavati se).
Stanje i proces neodvojive su pojave: procesi su uvjetovani djelovanjem prirodnih sila ili
naom voljom; stanje je proces u kojem se neko ili neto nalazi a u kojem se nita ne radi niti
se zbiva.
Tako se razlikuju sljedee znaenjske vrste glagola stativni glagoli (glagoli stanja, neutralni)
kazuju stanje (crvenjeti se, mirovati, morati, utjeti) faktitivni glagoli (uzroni) iskazuju
radnju koja uzrokuje ono to se izrie srodnim glagolom stanja (crveniti, pocrveniti, sjedati,
sjesti)
Gramatike osobine
Glagoli se odlikuju gramatikim kategorijama vida, prijelaznosti i stanja. Vid i prijelaznost
jesu leksiko - gramatika svojstva. Pored toga gramatike su osobine glagola lice, vrijeme i
nain, rod i broj.Glagolskim promjenama izrie se lice (ko vri radnju, ko sudjeluje u
procesu, ko se nalazi u stanju) vrijeme (kad se vri radnja, proces, zbivanje) nain (kako se
vri radnja, proces, stanje), rod (je li vrilac radnje mukog, enskog ili srednjeg roda) broj
(koliko vrilaca vri radnju, koliko osoba sudjeluje u procesu).
Glagoli se mijenjaju po licima, vremenima i nainima, a kao i imenske rijei imaju i
gramatiku kategoriju roda i broja. Promjena glagola (po licu, vremenu ili nainu)naziva se
konjugacijom.
Kategorija vida /aspekta
daje podatak o trajanju glagolske radnje: je li ona gotova ili jo traje u trenutku kada
govorimo o njoj
svreni izriu radnju koja je zavrila (preskoiti, proitati, zastati)
nesvreni izriu radnju koja traje i koja nije zavrila( skakati, itati, zastajati)
dvovidni izriu i svrenu i nesvrenu radnju (vidjeti, uinati, uti, telefonirati, parkirati)
glagolski nain : obiljeje glagola kojim se izrie govornikov odnos prema ostvarenju
radnje ( zapovijed, pogodba, elja.)
izjavni nain (indikativ), imperativ (zapovjedni nain) kondicional I i II (pogodbeni nain)
glagolska stanja : mogunost glagola da izrazi podatak o tome je li subjekt trpitelj ili vritelj
radnje : AKTIV- RADNO GL. STANJE Ana ita knjigu. PASIV- TRPNO GL. STANJE Ana
je ocijenjena.
Pravilni glagoli
Za pravilne glagole postoji nekoliko vrsta nastavaka. Npr. uiti u prezentu ima nastavke -im,
i (u-im, u-i...), dok glagol spavati nastavke -am, -a (spav-am, spav-a...). Isto tako,
postoje i razliiti nastavci za infinitiv i glagolski pridjev radni.
Glagoli se dijele u vrste i razrede po tome koje nastavke koriste.Postoje sljedee vrste
prezentskih nastavaka:
s -e- (per-em, per-e,..., per-u)
s -a- (kuh-am, kuh-a,..., kuh-aju)
s -i- (misl-im, misl-i..., misl-e)
s -ne- (dig-nem, dig-ne..., dig-nu)
s -ije- (sm-ijem, sm-ije..., sm-iju)
s -uje- (kup-ujem, kup-uje, kup-uju
Postoje sljedee vrste nastavaka za infinitiv i glagolski pridjev radni:
bez umetka (-0-) (pra-ti, pra-o, pra-la...; tres-ti, tres-ao, tres-la...)
s umetnutim -a- (kuh-a-ti, kuh-a-o, kuh-a-la...)
s umetnutim -i- (misl-i-ti, misl-i-o, misl-i-la...)
s umetnutim -nu- (dig-nu-ti, dig-nu-o, dig-nu-la...)
s umetnutim -je- (sm-je-ti, sm-i-o, sm-je-la...)
s umetnutim -ova-, -eva-, -iva- (kup-ova-ti, kup-ova-o, kup-ova-la...)
Nepravilni glagoli
Odreeni glagoli nemaju promjenu po gornjim pravilima, a esto nemaju ni sve oblike. To su
biti i htjeti, za koje vidi pomone glagole, kao i sljedei glagoli i njihove izvedenice:
ii, prezent idem, ide..., glag. pridjev radni iao, ila
moi, prezent mogu, moe,..., glag. pridjev radni mogao, mogla
spati, prezent spim, spi, glag. pridjev radni spio, spila
Znaenje i tvorba glagolskih oblika
Infinitiv
Infinitiv je prost nelian glagolski oblik koji imenuje radnju, stanje ili zbivanje, a ne kazuje ni
lice, ni vrijeme, ni nain vrenja radnje (govoriti, imati, pei, ui). Sam infinitiv ne moe biti
predikat u reenici. U bosankome jeziku, svi glagoli u infinitivu se zavravaju na -ti ili -i.
Glagoli se u rjeniku navode upravo u tom obliku.
Infinitiv i infinitivna osnova slue za graenje pojedinih prostih i sloenih glagolskih oblika.
Infinitivna osnova se dobija dvojako:
1) kada se infinitiv zavrava na -ti, odbije se taj nastavak, na primjer:
brinuti brinu-,
javiti javi-,
etati eta-;
2) kada se infinitiv zavrava na -sti ili -i, uzima se prvo lice jednine aorista, koje ima oblik
na -oh, a zatim se odbija taj nastavak, na primjer:
ispasti ispadoh ispad-,
sjesti sjedoh sjed-,
pronai pronaoh prona-,
sjei sjekoh sjek-.
Infinitiv se upotrebljava za graenje budueg vremena i tada je leksika dopuna pomonog
glagola htjeti (npr. ona e otputovati sutra). Upotrebljava se i kao dopuna glagolima
nepotpunog znaenja (npr. treba skuhati ruak). Kada se koristi kao dopuna, moe se
zamijeniti veznikom da i prezentom (npr. mora gledati ovaj film mora da gleda ovaj
film).
Infinitiv se upotrebljava u slubi subjekta reenice kada se o radnji oznaenoj infinitivom
govori kao o pojmu kojem se neto pripisuje (npr. itati knjige je korisno). U slubi subjekta
reenice infinitiv se javlja samostalno (itati) i kao upravni lan subjekatske sintagme (itati
knjige).
Primjeri: Cvijee treba redovno zalivati. Selma eli spavati. Oni e ruati.
Prezent
Osnovna je uloga prezenta obiljeavanje sadanjosti. To znai da se glagolom u obliku
prezenta oznaava radnja (ili stanje ili zbivanje) koja se vremenski podudara s trenutkom u
kojem se o toj radnji govori, npr.: Plovimo prema Neumu. Ovakav prezent imaju samo glagoli
nesvrenog vida. Prezentom se, takoer, moe obiljeiti: a) radnja (ili stanje ili zbivanje) koja
se desila u prolosti, tj. prije trenutka u kojem se o njoj govori, npr.: Juer saznam tu vijest; b)
radnja (ili stanje ili zbivanje) koja e se desiti u budunosti, tj. poslije trenutka u kojem se o
njoj govori, npr.: Sutra odlazimona Igman; c) radnja (ili stanje ili zbivanje) koja se odnosi na
svako vrijeme, npr.: Nikad ne itam novine.
Prezent kojim se obiljeava prolost zove se historijskim, prezent kojim se obiljeava
budunost- futurskim, a onaj koji se odnosi na svako vrijeme svevremenskim prezentom.
Historijski i futurski prezent uglavnom se susreu u pripovijedanju, te se jo zovu i
pripovjedakim prezentom. S druge strane, svevremenski je prezent est u poslovicama (usp.:
Klin se klinom izbija), i tada se naziva poslovinim (gnomskim) prezentom.
Primjeri prezenta glagola itati: ja itam, ti ita,on/ona/ono ita; mi itamo, vi itate,
oni/ona/ona itaju.
Aorist
Aorist (preanje svreno vrieme) je prost lian glagolski oblik koji oznaava brzu, dinaminu
radnju u prolosti, ili radnju koja se dogodila neposredno prije trenutka u kojem se o njoj
govori (napravismo, shvatih, sretoh). Gradi se najee od svrenih glagola, a vri slubu
predikata, to je njegovo pravo znaenje. Gradi se dodavanjem dvojakih nastavaka na
infinitivnu osnovu:
1) kada se infinitiv zavrava na -ti, odbija se taj nastavak i tako dobija infinitivna osnova na
koju se dodaju nastavci: -h, /, /, -smo, -ste, -e.
Na primjer, oblici aorista od glagola ispriati i uraditi glase:
ispriati (infinitivna osnova: ispria-ti ispria-): ispriah, ispria, ispria, ispriasmo,
ispriaste, ispriae;
uraditi (infinitivna osnova: uradi-ti uradi-): uradih, uradi, uradi, uradismo, uradiste,
uradie;
2) kada se infinitiv zavrava na -sti ili -i, uzima se prvo lice jednine aorista, koje ima oblik
na -oh, zatim se odbije taj nastavak i tako se dobija infinitivna osnova na koju se dodaju
nastavci: -oh, -e, -e, -osmo, -oste, -oe.
Na primjer, oblici aorista od glagola pasti i pronai glase:
pasti (1. lice jednine aorista: padoh; infinitivna osnova: pad-): padoh, pade, pade, padosmo,
padoste, padoe;
pronai (1. lice jednine aorista: pronaoh; infinitivna osnova: prona-): pronaoh, pronae,
pronae, pronaosmo, pronaoste, pronaoe.
Kod glagola ija se infinitivna osnova zavrava na suglasnike k, g, h, u aoristu (u drugom i
treem licu jednine) dolazi do palatalizacije i oni prelaze u , , kada se nau ispred vokala
e, na primjer:
rei (1. lice jednine aorista: rekoh; infinitivna osnova: rek-): rekoh, ree, ree, rekosmo,
rekoste, rekoe;
sjei (1. lice jednine aorista: sjekoh; infinitivna osnova: sjek-): sjekoh, sjee, sjee,
sjekosmo, sjekoste, sjekoe.
Primjeri: Ispee ona kolae. Ne odgledasmo film do kraja. Uradih domai brzo.
Imperfekt
Imperfkat je prost i lian glagolski oblik koji oznaava radnju koja je trajala u prolosti i koja
se upotrebljava samo u pripovijedanju. Ovaj glagolski oblik se u govornom jeziku skoro
sasvim izgubio. Ima ga u kjnievnim djelima i to onim iz starijeg perioda. Primjeri: Jednom
tako uvee sjeae vojnik u svojoj sobici. Dok je govorio stajae ispred njega djeai i
drhtae. Sa svih strana svijeta stizahu putnici
Imperfekt se gradi samo od nesvrenih glagola i to tako to se na okrnjenu infinitivnu
osnovu ili infinitivnu osnovu glagola dodaju odgovarajui nastavci.
Nastavci za graenje imperfekta kod glagola koji se zavravaju na - TI:
1) ako se infinitivna osnova zavrava na samoglasnik A
1. lice jednine - ah 1. lice mnoine - asmo
2. lice jednine - ae 2. lice mnoine - aste
3. lice jednine - ae 3. lice mnoine - ahu
Primer: Imperfekat glagola PJEVATI Infinitivna osnova PjEVA-
Imperfekt se gradi dodavanjem nastavaka na okrnjenu infinitivnu osnovu PJEV-.
1. Ja pjevah (pjev + ah) 1. Mi pjevasmo (pjev + asmo)
2. Ti pjevae (pjev + ae) 2. Vi pjevaste (pjev + aste)
3. On/Ona/Ono pjevae (pjev + ae) 3. Oni pjevahu (pjev + ahu)
2) ako se infinitivna osnova zavrava na bilo koji samoglasnik, osim samoglasnika A
1. lice jednine - jah 1. lice mnoine - jasmo
2. lice jednine - jae 2. lice mnoine - jaste
3. lice jednine - jae 3. lice mnoine - jahu
Primer: Imperfekt glagola GRADITI infinitivna osnova GRADI-
Imperfekt se gradi dodavanjem nastavaka za imperfekat na okrnjenu infinitivnu osnovu
GRAD- i pri tome dolazi do jotovanja.
1. Ja graah (grad + jah) 1. Mi graasmo (grad + jasmo)
2. Ti graae (grad + jae) 2. Vi graaste (grad + jaste)
3. On/ona/ono graae (grad + jae) 3. Oni graahu (grad + jahu)
Nastavci za graenje imperfekta kod glagola koji se zavravaju na - I i - STI
1. lice jednine - ijah 1. lice mnoine - ijasmo
2. lice jednine - ijae 2. lice mnoine - ijaste
3. lice jednine - ijae 3. lice mnoine - ijahu
Primjer: Imperfekat glagola PEI Infinitivna osnova PEK-
Imperfekt se gradi dodavanjem nastavaka za imperfekt na infinitivnu osnovu PEK- i pri tome
dolazi do sibilarizacije.
1. Ja pecijah (pec + ijah) 1. Mi pecijasmo (pec + ijasmo)
2. Ti pecijae (pec + ijae) 2. Vi pecijaste (pec + ijaste)
3. On/ona/ono pecijae (pec + ijae) 3. Oni pecijahu (pec + ijahu)
Glagoli sa dvojakim nastavcima za imperfekt
Primjer: Imperfekat glagola TRESTI Infinitivna osnova TRES-
Imperfekt se gradi dodavanjem nastavaka za imperfekt na infinitivnu osnovu TRES-
1. Ja tresijah / tresah 1. Mi tresijasmo / tresasmo
2. Ti tresijae / tresae 2. Vi tresijaste / tresaste
3. On/ona/ono tresijae / tresae 3. Oni tresijahu / tresahu
Imperfekt se retko koristi i najee se u govoru i pisanju zamjenjuje perfektom.

Perfekt
Perfektom se obiljeava glagolska radnja (ili stanje ili zbivanje) koja pripada prolosti, koja
se, dakle, izvrila prije trenutka u kojem se o njoj govori, npr.: Plovili smo prema Neumu. U
sistemu glagolskih oblika kojima se obiljeava prolost (tj. preteritalnih glagolskih oblika)
perfekt je znaenjski i stilski neobiljeen.Perfekt se tvori od nenaglaenih (enklitikih)
prezentskih oblika glagola jesam i pridjeva radnog glagola koji se mijenja. Primjer: perfekt
glagola itati:Jd.1.lice itao sam/itala sam, 2. lice itao si/itala si/italo si,3. lice itao
je/itala je/italo je; Mnoina 1.lice itali smo/itale smo/itala smo, 2.lice itali ste/itale
ste/itala ste, 3.lice itali su/itale su/itala su.
Pluskvamperfekt
Pluskvamperfekt je sloen i lian glagolski oblik koji oznaava radnju koja se desila u
prolosti prie neke druge prole radnje. Primjer: Kada je nastavnica ula u uionicu ja sam
bio uradio itav domai. Kad je ponovo otiao u veliki grad on ve bjee naviknuo na
ogromnu guvu.
Graenje pluskvamperfekta
Pluskvamperfekt se gradi na dva naina:
1) Pomou perfekta pomonog galgola BITI i radnog glagolskog pridjeva
Perfekt glagola BITI (u mukom rodu)
1. Ja sam bio 1. Mi smo bili
2. Ti si bio 2. Vi ste bili
3. On je bio 3. Oni su bili
Primjer: Pluskvamperfekat glagola PJEVATI
Radni glagolski pridjev PJEVAO, PJEVALI (u mukom rodu)
1. Ja sam bio pjevao 1. Mi smo bili pjevali
2. Ti si bio pjevao 2. Vi ste bili pjevali
3. On je bio pjevao 3. Oni su bili pjevali
2) Pomou imperfekta pomonog galgola BITI i radnog glagolskog pridjeva
Ovaj oblik pluskvamperfekta se rijetko upotrebljava u govoru i uglavnom se javlja u
knjievnim djelima.
Imperfekt glagola BITI (u mukom rodu)
1. Ja bijah 1. Mi bijasmo
2. Ti bijae 2. Vi bijaste
3. On bijae 3. Oni bijahu

Primjer: Pluskvamperfekat glagola PJEVATI

Radni glagolski pridjev PJEVAO, PJEVALI (u mukom rodu)
1. Ja bijah pjevao 1. Mi bijasmo pjevali
2. Ti bijae pjevao 2. Vi bijaste pjevali
3. On bijae pjevao 3. Oni bijahu pjevali

Futur prvi
Futur prvi je sloen i lian glagolski oblik koje slui za opisivanje radnje, stanja ili zbivanja
koji e se desiti u budunosti. Sutra u posjetiti roditelje.
Graenje futura I
Futur prvi se gradi na dva naina.
Prvi nain graenja futura prvog je od skraenog oblika prezenta pomonog glagola
HTJETI i infinitiva glagola koji se mijenja u buduem vremenu. Primjeri: Sutra u
napisati domai zadatak.
Skraeni oblik prezenta glagola HTJETI:
1. Ja u 1. Mi emo
2. Ti e 2. Vi ete
3. On/Ona/Ono e 3. Oni e
Futur I glagola NAPISATI:
1. u napisati 1. emo napisati
2. e napisati 2. ete napisati
3. e napisati 3. e napisati
U bosanskome jeziku umjesto infinitivna ee se primjenjuje konstrukcija da + prezent
glagola.
Primjeri: Sutra u da napiem domai zadatak.
Drugi nain graenja futura I je dodavanjem kraeg oblika prezenta pomonog glagola
HTJETI na infinitivnu osnovu glagola.
Primjeri: Napisau domai zadatak sutra.

Futur I glagola NAPISATI:

Infinitivma osnova: NAPISA -
1. napisau 1. napisaemo
2. napisae 2. napisaete
3. napisae 3. napisae
Kod glagola kod kojih se infinitiv zavrava na - I (rei, ii, doi, stii, pei...) koristi se
samo prvi nain graenja Futura I.
Pravilno: Doi u veeras. Veeras u doi. Nepravilno: Doiu veeras.

Futur drugi (egzaktni)

Futur drugi je sloen i lian glagolski oblik koje oznaava neostvarenu radnju za koju
pretpostavljamo da e se dogoditi u budunosti, za vrijeme ili poslije neke budue radnje.
Graenje futura I
Futur drugi se gradi od prezenta pomonog glagola BITI i radnog glagolskog pridjeva.
Primjer: Ako budemo imali vremena, igraemo fudbal.
Prezent glagola BITI:
1. Ja budem 1. Mi budemo
2. Ti bude 2. Vi budete
3. On/Ona/Ono bude 3. Oni budu
Futur II glagola IMATI:
Radni glagolski pridjev u mukom rodu IMAO, (IMALI)
1. Ja budem imao 1. Mi budemo imali
2. Ti bude imao 2. Vi budete imali
3. On bude imao 3. Oni budu imali
Primjer: Kad moj tata bude imao vremena, vodie me na utakmicu.
Radni glagolski pridjev u enskom rodu IMALA, (IMALE)
1. Ja budem imala 1. Mi budemo imale
2. Ti bude imala 2. Vi budete imale
3. Ona bude imala 3. One budu imale
Primjer: Ako moja mama bude imala vremena, odvee me u pozorite.
Radni glagolski pridjev u srednjem rodu IMALO, (IMALA)
1. Ja budem imalo 1. Mi budemo imala
2. Ti bude imalo 2. Vi budete imala
3. Ono bude imalo 3. One budu imala
Primjer: Ako naa momad budu imala sree, pobijedie sljedei put.

Imperativ
Imperativ (zapovijedni nain) je prost i lian glagolski oblik kojim se izrie zapovijest,
molba, zabrana, podsticaj ili savjet. Upotrebljava u upravnom govoru, u obraanju
govornika sagovorniku. Primjeri: Marko, izlazi napolje odmah! (Zapovijest) Molim
te, dohvati mi knjigu sa police. (Molba) Ne hranite ivotinje! (Zabrana) Kupite svjee
jagode! (Podsticaj) Djeco, da biste bili zdravi, jedite puno svjeeg voa i povra!. (Savjet)
Imperativ ima oblike samo za 2. lice jednine i za 1. i 2. lice mnoine.
Za 1. lice jednine nema oblik, jer sami sebi ne moemo nareivati, niti moemo sebe moliti,
savjetovati ili podsticati. Kod 3. lica jednine i 3 lice mnoine nema oblik, jer se ne moe
nareivati nekome ko nije prisutan. Postoji mogunost da se zapovijest u ovom sluaju
izrazimo rjecom NEKA i prezentom odgovarajueg glagola u jednini ili mnoini. Primjeri:
Neka ue unutra! (Zapovijest za 3. lice jednine) Neka se jave sutra! (Zapovijest za 3. lice
mnoine)

Graenje imperativa
Imperativ se gradi tako to se na prezentsku osnovu glagola dodaju odgovarajui nastavci.
Nastavci za graenje imperativa su:
1. lice jednine - ne postoji 1. lice mnoine - imo
2. lice jednine - i 2. lice mnoine - ite
3. lice jednine - ne postoji 3. lice mnoine - ne postoji
Primjer: Imperativ glagola SKOITI Prezentska osnova SKO -
Imperativ se gradi kada se na prezentsku osnovu SKO- dodaju nastavci za graenje
imperativa.
1. - 1. skoismo
2. skoi 2. skoite
3. - 3. -
ako se 3. lice mnoine prezenta zavrava na - JU
1. lice jednine - ne postoji 1. lice mnoine - jmo
2. lice jednine - j 2. lice mnoine - jte
3. lice jednine - ne postoji 3. lice mnoine - ne postoji
Primjer: Imperativ glagola CRTATI Prezentska osnova CRTA-
Imperativ se gradi kada se na prezentsku osnovu CRTA- dodaju nastavci za graenje
imperativa.
1. - 1. crtajmo
2. crtaj 2. crtajte
3. - 3. -

Glasovne promene pri graenju imperativa

Kod glagola kod kojih se infinitivna osnova zavrava na -K, -G, ili -H (pei, sjei, obui, tei,
pomoi...) u imperativu dolazi do sibilarizacije, glasovne promene kod koje suglasnici K,
G, H prelaze u C, Z, S
Primjer: Imperativ glagola OBUI Prezentska osnova OBUK-
Imperativ se gradi kada se na prezentsku osnovu OBUK - dodaju nastavci za graenje
imperativa i pri tome dolazi do sibilarizacije.
1. - 1. obucimo
2. obuci 2. obucite
3. - 3. -

Potencijal prvi
Osnovna je uloga potencijala I izricanje mogunosti ili elje, npr.: Kua bi tada odletje/a u
zrak. Popio bih malo vode. Potencijalom I jo se moe obiljeiti radnja (ili stanje ili
zbivanje) koja se u prolosti ponavljala, npr.: Otac bi me petkom vodio u damiju. Ovakav se
potencijal zove iterativnim ili pripovjedakim, jer se uglavnom susree u
pripovijedanju.Potencijal I tvori se od nenaglaenog aoristnog oblika pomonog glagola biti i
pridjeva radnog glagola koji se mijenja.
Primjer: potencijal I glagola itati: 1. lice jd. 1.lice itao/itala bih 2.lice itao/itala/italo bi,
3.lice itao/itala/italo bi; Mnoina 1. lice itali/itale,2. lice itali/itale/itala biste, 3.lice
itali/itale/itala bi

Potencijal drugi
Potencijalom II izrie se mogunost, npr. Da bijaste doli na vrijeme, bili biste ih upoznali.
Potencijal II se tvori od potencijala prvog pomonog glagola BITI i pridjeva radnog glagola
koji se mijenja.
PRIMJER POTENCIJALA II GLAGOLA ITATI
Jednina Mnoina

1. Lice bio bih itao/bila bih itala 1.lice bili bismo itali/bile bismo itale
2. Lice bio bih itao/bila bi itala/bilo bi italo 2. lice bili biste itali/bile biste itale/bila biste itala
3. Lice bio bi itao/bila bi itala/bilo bi italo 3.lice bili bi itali/bile bi itale/bila bi itala

Glagolski pridjev radni

Glagolski pridjev radni tvori se od infinitivne osnove i nastavaka ol ao (od l i - al),. -la, -
Lo (u jednini) i - li, - le, -la (u mnoini). Ako se infinitivna osnova zavrava samoglasnikom,
nastavak je za muki rod u jednini - o, a ako se zavrava suglasnikom, nastavak je -
ao. Primjer: radni pridjev glagola govoriti i rei:
Jednina muki rod govorio rekao, enski rod govorila, rekla, srednji rod govorilo reklo;
Mnoina muki rod govorili,rekli, enski rod govorile,rekle, srednji rod govorila, rekla.
Glagolski pridjev trpni
Glagolski pridjev trpni tvori se ili od infinitivne ili od prezentske osnove (a ima glagola koji
ovaj oblik tvore od obiju osnova) nastavcima:
a) -n, -na, -no, -ni, -ne, -na
b)-en, -ena, -eno, -eni, -ene, -ena
c)-jen, -jena, -jeno, -jeni, -jene, -jena
d)-ven, -vena, -veno,-veni,-vene,-vena
e) -t, -ta, -to, -ti, -te, -ta
Trpni pridjevi mijenjanju se kao i drugi pridjevi.
Glagolski prilog sadanji
Glagolskim prilogom sadanjim obiljeava se radnja koja je istovremena sa nekom drugom
radnjom izrenom linim glagolskim oblikom, bilo da je ta radnja u sadanjosti (Zaraujem
za ivot prodajui novine), bilo da je u prolosti ( Zaraivao sam za ivot prodajui novine),
bilo da je u budunosti ( Zaraivat u za ivot prodajui novine):
Gradi se tako to se na 3. lice mnoine prezenta doda nastavak - I.
Primjer: RADEI Nesvreni glagol RADITI
Oni RADE (3. lice mnoine prezenta) + I (nastavak) = RADEI
Ovaj glagolski oblik gradi se samo od nesvrenih glagola. Ne moe da se izgradi od svrenih
glagola.
Primjer: ITAJUI Nesvreni glagol ITATI
Oni ITAJU (3. lice mnoine prezenta) + I (nastavak) = ITAJUI
Primjer: Svreni glagol PROITATI Oni PROITAJU + nastavak I = PROITAJUI -
NEPOSTOJEA RE
Sluba u reenici
U reenici glagolski prilog sadanji (sam ili u skupu s drugim rijeima) najee ima
slubu:priloke odredbe za vrijeme, priloke odredbe za nain, priloke odredbe za uzrok
Glagolski prilog sadanji kao priloka odredba za vrijeme (odgovor na pitanje KADA?):
Primjer: Ulazei u uionicu, uo sam muziku.
Glagolski prilog sadanji kao priloka odredba za nain (odgovor na pitanje KAKO?):
Primjer: Idem kui pjevajui.
Glagolski prilog sadanji kao priloka odredba za uzrok (odgovor na pitanje ZATO?):
Primjer: Plaei se kontrolnog, nije otila u kolu.
Glagolski prilog sadanji upotrebljava se i kao pravi pridjjev.
Primjer: PUTUJUE pozorite, SVIJETLEA reklama, LETEI tanjir

Glagolski prilog proli

Njime se obiljeava radnja koja se izvrila prije neke druge radnje izreene linim glagolskim
oblikom (Uspavavi djecu i sama je legla), ili se vri istovremeno s njom (Isprijeio se na
vratima zabranivi nam da uemo), ili poslije nje (Zavalio se u stolici podigavi noge na sto).
Gradi se tako to se na infinitivnu osnovu doda nastavak -VI. Iako moe da se gradi od oba
vida glagola, ei su oblici graenja ovog glagolskog oblika od glagola svrenog vida.
Primer: URADIVI
Svreni glagol URADITI
URADI (infinitivna osnova) + VI (nastavak) = URADIVI
Ako se infinitivna osnova zavrava na suglasnik (pei, mo, proi...) ispred nastavka -VI
umee se samoglasnik A.
Primjer: PEKAVI Nevreni glagol PEI PEK (infinitivna osnova) + A (umetnuto) + VI
(nastavak) = PEKAVI
Izuzeci
Kod nekih glagola ija se infinitivna osnova zavrava na (doi, otii, izai) nastavak -VI
se ne dodaje na infinitivnu osnovu. Ovi glagoli predstavljaju izuzetke.
Primjer: doi - DOAVI, otii - OTIAVI, izai - IZAAVI
Sluba u reenici
U reenici glagolski prilog proli (sam ili u skupu s drugim reima) najee ima slubu:
priloke odredbe za vrijeme, priloke odredbe za nain, priloke odredbe za uzrok
Glagolski prilog proli kao priloka odredba za vrijeme (odgovor na pitanje KADA?):
Primjer: Stigavi na plau, on se pozdravi sa drutvom
Glagolski prilog sadanji kao priloka odredba za nain (odgovor na pitanje KAKO?):
Primjer: Uhvatio je loptu skoivi iz sve snage.
Glagolski prilog sadanji kao priloka odredba za uzrok (odgovor na pitanje ZATO?):
Primjer: Ne mogavi da zaspi, izaao je da proeta.. (ZATO?)
Glagolski prilog proli glagola BITI upotrebljava se i kao pravi pridjev.
Primjer: BIVA uenica, BIVI direktor, BIVE odjeljenje
Pasiv (trpno stanje)
Oblike pasiva ( trpnog stanja) imaju samo prijelazni (tranzitivni) glagoli. Pasivnim
konstrukcijama oznaava se da subjekt reenice nije vrilac glagolske radnje: gramatiki
subjekt obuhvaen je radnjom kao objekt. Oblici pasiva tvore se na dva naina:
1. Povratnom rijecom se uz aktivni oblik glagola koji se mijenja;
2. Oblicima pomonih glagola jesam ili biti/ bivati sloenim s glagolskim pridjevom
trpnim.
1. Obrazac tvorbe pasiva od povratne rijece se nude sljedei primjeri:

a) prezent: Ta knjiga ita se sa zanimanjem;

b) aorist: Ta knjiga ita se sa zanimanjem;
c) imperfekt: Ta knjiga itae se sa zanimanjem;
d) perfekt: Ta knjiga itala se sa zanimanjem;
e) pluskvamperfekt: Ta knjiga bila se itala sa zanimanjem/ Ta knjiga bijae se itala...
f) futur I: Knjiga e se itati sa zanimanjem;
g) futur II: Ako se knjiga bude itala sa zanimanjem,
h) potencijal I: Knjiga bi se itala sa zanimanjem;
i) potencijal II: Knjiga bi se bila itala sa zanimanjem;
j) imperativ: Knjigo, otvori se!

21. PRILOZI
Prilozi su nesamostalne i nepromjenljive rijei loje se prilau drugim rijeima( najee
glagolima,pridjevima,imenicama,zamjenicama i samim prilozima) da ih blie odrede. Samo
su neki od njih promjenljivi-imaju oblike komparacije.
Po znaenju se prilozi dijele na dvije grupe: atributivni (oznaavaju osobine, svojstva, nain
vrenja radnje, intenzitet...) i adverbijalni (oznaavaju mjesto, vrijeme, uzrok, cilj, namjeru i
sl.).
1. Prilozi najpotpunije odreuju glagole iskazujui razliku u mjestu, vremenu i na inu.
Naprimjer: Oni ive daleko (mjesto); Danas emo posjetiti bolesnu drugaricu
(vrijeme); Bilo nam je teko (nain). Prilozi koji stoje uz glagole mogu odreivati jo
uzrok (Namjerno je plakala ) i koliinu (Mnogo tuguje).
U reenici imaju slubu adverbijalne odredbe (za mjesto, vrijeme, nain).
a) Mjesni su prilozi: blizu, daleko, dolje, donekle, dotle,gore, gdje (znai: na kojem
mjestu), Odavde, odavle, ovdje, ondje, ovamo, onamo, kuda (znai: kojim pravcem),
kamo (znai: u koje mjesto), naprijed, natrag,ikamo, nekamo, nikamo, podalje,
ponegdje, pozadi, sprijeda, straga, tu, vani itd.;
 b) vremenski: danas, juer, sutra,sjutra, i uveer, obdan, naobdan,istom, kad,kada,sad
sada, tad,tada,ikad,ikada, prije, odavna i odavno, odiskona, odmah, odmalehna,
odmaloprije, poslije,: prekjuer, preksutra, proljetos, maloas, nekad nekada, nikad,
nikada,lani, preklani i dr.
c) Nainski:brzo,sporo,kako,kojekako,ovako,tako,nekako,nikako,hravo,hvalisavo,lahko
,lijepo,izvrsno,naglas,niice,runo,ljudski,nemilice,potrbuke,svejedno,teko;
d) Uzroni:hotimice,hotimino,zato,zato,namjerno;
e) Koliinski:dosta,djelimibo,djelomino,jo,malo,mnogo,odve,ovoliko,onolilo,prema
lo,premnogo,previe itd.
Osobinu promjenljivih rijei komparaciju mogu imati prilozi za nain i koliinu te neki od
onih za mjesto i vrijeme; najee su to prilozi koji imaju isti oblik kao pridjevi srednjeg roda
(od pridjeva se esto razlikuju po akcentu). Takvi prilozi imaju trojake oblike, tj. pored oblika
pozitiva, imaju jo i oblike komparativa i superlativa: Amira je stigla brzo. Amina je stigla
bre negoli Amira, a Ajdina je stigla najbre.
Prilozi dobro i zlo (kao i pridjevi dobar i zao, s kojima su u tvorbenoj vezi) imaju nepravilno
poreenje: dobro bolje - najbolje; zlo gore - najgore.m Prilog blizu ima komparativ blie i
superlativ najblie;
Pojedini prilozi komparativno znaenje mogu izraziti u kombinaciji s drugim rijeima
(rijecama i samim prilozima), tj. u prilokoj frazi: Svira vrlo lijepo. Otiao je previe
daleko.
Prilozi nastaju od punoznanih rijei i njihovih sintagmi, zatim od drugih priloga te
sraivanjem veza prijedloga s nepromjenljivim rijeima. S gledita naeg jezikog osjeanja,
pojedini prilozi nisu nastali od drugih rijei (npr.: blizu, svuda, juer, lani); to su pravi prilozi.
Njihovo se znaenje danas ne moe povezati sa znaenjem i osnovom koje druge rijei
Nepravi su prilozi oni koji su postali od drugih vrsta rijei. Nema nikakve gramatike tj.
funkcionalne razlike izmeu pravih i nepravih priloga.

22. PRIJEDLOZI
Prijedlozi su neprojenljive rijei koje stoje ispred pojedinih padenih oblika samostalnih rijei
i slue za oznaavanje i blie odreivanje njihovih razliitih odnosa prema drugim rijeima u
reenici. Oni nemaju samostalno leksiko znaenje.
Najprije je to prostorni odnos odnos po mjestu ( U avliji raste lipa. Pred kuom igraju se
djeca.); vremenski (Odmarat emo se poslije raspusta. Roena je u proljee.);odnos uzroka
(Nije otiao na put zbog magle); cilja ili namjere (Svratila je po svoju knjigu. Dola je u
Tuzlu radi lijeenja.); namjene (Pokupovala je darove za djecu); naina ( Govorio je kroz
nos); poreenja (Ljepa je od svoje majke); drutva (Proetala je sa sestrom) itd.
Jedino su nominativ i vokativ samostalni padei bez prijedloga, a svi se ostali padei nazivaju
nesamostalnim ili kosim padeima te uz njih dolaze prijedlozi.
I neki prijedlozi mogu dobiti navezak (s - sa, k - ka, pred - preda itd.).
Od devedesetih godina ee se rabi jednolani prijedlog glede (s genitivom) umjesto fraze s
obzirom na to da.
Prijedlozi uz padee

Genitiv:od, do, iz, s(a), ispred, iza, izvan, van, unutar, iznad, ispod, vie, povie, nie, prije,
uoi, poslije, nakon, za, tijekom, tokom, dno (podno, nadno, odno), vrh (povrh, navrh, uvrh,
zavrh), elo, nakraj, onkraj, krajem, potkraj, sred (nasred, posred, usred), oko, okolo, blizu,
kod, kraj, pokraj, pored, nadomak, nadohvat, i, u, mimo, du, uzdu, irom, diljem, preko, bez,
osim, mjesto (umjesto, namjesto), uime, putem, (s) pomou, posredstvom, izmeu, (na)spram,
put, protiv, nasuprot, usuprot, usprkos, unato, zbog, uslijed, radi (zaradi, poradi), glede,
prigodom, prilikom, povodom

Dativ:k(a), prema, naprama, nadomak, nadohvat, nasuprot, usuprot, usprkos, unato, protiv

Akuzativ: kroz, niz, uz, na, o, po, u, mimo, meu, nad, pod, pred, za

Lokativ: na, o, po, prema, pri, u

Instrumental: s(a), pred, za, nad(a), pod(a), meu

Dativ tei osamostaljenju od prijedloga. Neki prijedlozi koji mogu doi i s genitivom,
prvenstveno se koriste s dativom (nasuprot, unato, usprkos...).

23. VEZNICI

Veznici su nepromjenljive rijei kojima se povezuju rijei u reenici i kaluze u sloenoj

reenici. S gledita tvorbe veznici mogu biti pravi i nepravi.Pravi su veznici rijei koje su
samo veznici, oni su ili jednostavni( a, ako, ali, da, dok, i,ili,jer, makar,nego,pa) ili sloeni
(iako,mada,premda). Nepravi su veznici rijei nekih drugih vrsta a)upitno odnosne
zamjenice(ko,ta,ko,iji,kolil,kakav) i njihovi oblici b) zamjeniki prilozi
(gdje,kada,kako,kud,kamo,odakle,otkad,poto,zato c)rjece (neka).

S obzirom na znaenje i slubu,veznici su: sastavni: i, pa, pak, te, ni, niti;rastavni: ili
;suprotni: a, ali, dok, god, nego, no, ve, pa, pak, kad li, kad ono, kad to, a to, a ono
iskljuni: samo, samo to, tek, tek to, jedino, osim, osim to;zakljuni: dakle, zato,
stoga;izrini: da, da li, kako, gdje, e ;vremenski: im, dok, kada (kad), kako, poto, nakon to
;uzroni: jer, budui da, to, gdje, kako; namjerni: da, eda, kako, (ne bih) li, neka; posljedini:
da, te poredbeni i nainski: kako, kao, kao to, nego, no pogodbeni: ako, da, kada, (kad) li
dopusni: premda, iako, ako i, makar.

24. RIJECE

Rijece (estice, partikule ) ine posebnu vrstu rijei kojima se iskazuje stav govo nika prema
onome o emu govori. Slue za oblikovanje ili preoblikovanje iskaza, za davanje drugaijeg
znaenja dijelovima reenice te za isticanje pojedinih rijei. Sa stajalita morfologije, one su
uglavnom prilozi ili veznici, ali nisu odredbe drugih rijei niti sredstva veze meu rijeima i
reenicama, nisu samo reenini dijelovi, ve vie od toga: one su jeziki znaci koji se odnose
na cijelu reenicu ili na dio reenice, rjee na jednu rije; one u iskaz unose emotivnu
obojenost i dr. Postoje rijece sa samostalnom upotrebom i rijece s nesamostalnom
upotrebom.

1. Rijece sa samostalnom upotrebom mogu biti: potvrdne ( da ), odrine ( ne) i

imperativne (hajde i dr.).
2. Rijece s nesamostalnom upotrebom mogu biti: modalne (dakako, moda, sigurno,
svakako, valjda, vjerovatno, zaista i dr.), upitne (da li,je li, li, zar), zakljune (dakle),
iskljune (jedino, samo itd.) i pokazne( gle, eno, eto, evo)

Potapalice ( ovaj, onaj, kae, vele) takoer su vrsta rijeca; upotrebljavaju se bez veze sa
svojim osnovnim znaenjem, uglavnom kad se eli dobiti vremena da se pronae potrebna
rije te da se zadri panja slualaca, npr.: O tome je djelu, onaj, pisalo nekoliko, onaj,
knjievnih kritiara. Slinu ulogu imaju i modalni izrazi i cijele reenice ( van sumnje,
tako rekavi, openito govorei, razumije se, kao to znate, nema nikakva spora i sl.).

25. UZVICI

Uzvici su rijei kojima se obiljeavaju emocionalna stanja govornika,glasovni sadraj

zvukova iz prirode, a slue i kao podsticajni znaci, uglavnom za tjeranje i mamljenje
ivotinja. Otuda se oni mogu podijeliti u tri skupine: eksklamacije (ekspresivni
znaci),onomatopeje i interjekcije (podsticajni znaci).

1. Eksklamacijama se izraavaju vrlo raznovrsna duevna stanja i dojmovi (radost,

alost, strah, bol, iznenaenje itd.).Za izraavanje bola,alosti, straha, iznenaenja itd.
Ustalili su se uzvici: ah,uh, oj, jao,avaj i dr.
2. Onomatopeje kao: av-av,bu,bum,ap,fiju,hop,pljus,kvrc,mljac i tres slue za
podraavanje glasova u prirodi. Od njih se tvore prave rijei; npr., od uzvika pljus-
glagol pljusnuti, imenica pljusak; od uzvika tres- glagol tresnuti, imenica tresak.
3. Interjekcije (podsticajni znaci) slue za obraanje ivotinjama, dozivanje i
tjeranje,npr. mac, ic,pis, i, curik, iha-iha, hojs, mar itd.

Katkada se ovi uzvici upotrebljavaju u vrlo nekulturnom (primitivnom) obraanju ljudima.

Uzvici se mogu sastojati od zvukova koji ne odgovaraju glasovima datog jezika (npr.,
uzvik za sumnju ima uobiajen pismeni oblik hm; to nije skupina glasova h+m,ve
jedinstven zvuk, ali se ne upotrebljava kao fonem). U svakoj se jezikoj zajednici pojedini
uzvici ustaljuju i veu za odreena znaenja; meutim, neki od njih nemaju ustaljena lika
te se piu razliito (npr., za smijeh: ha-ha-ha,hi-hi-hi,ho-ho-ho).Za uzvike ne vrijede
akcenatska pravila kao za ostale rijei (oho,oho).

TVORBA RIJEI

Tvorba rijei oznaava, prvo, nastajanje novih rijei od jedne ili vie rijei i, drugo, dio gramatike
koji prouava tvorbenu strukturu postojeih rijei i odreuje pravila za graenje novih rijei. Polazna
rije u tvorbenom procesu zove se osnovna rije, a tvorenica je rije koja nastaje tvorbom.Tvorenica
se glasovno (u izrazu) i znaenjski (sadrajno) dijelom podudara s osnovnom rijeju, pa kaemo da je
izmeu njih uspostavljena tvorbena veza. Izmeu rijei u tvorbenoj vezi vlada odnos motivacije.
Npr.motivirane rijei su bijedan, voden, profesorica; motiviraju ihy rijei bijeda, voda, profesor s
kojima su u tvorbenoj vezi. Pored njih postoje i nemotivirane rijei, koje se ne mogu dovesti u
tvorbenu osnovu s bilo kojom drugom rijei, npr. jablan, kamen, ulica.

Niz glasova zajednikih osnovnoj rijei i tvorenici naziva se tvorbena osnova.

Morfoloka osnova polazne rijei (ku-e, radi-ti) jednaka je tvorbenoj osnovi tvorenice: ku-ni, ku-
ica, radi-lite.

Razlikujemo nekoliko tvorbenih naina: prefiskalna, sufiksalna, prefiksalno-sufiksalna tvorba,

slaganje, srastanje i dr.

Prefiksalna tvorba

U prefiksalnoj tvorbi tvorbeno znaenje nove rijei izraava se prefiksom. Prefiks modificira leksiko
znaenje osnovne rijei, ali i osnovna rije i izvedenica ostaju u istoj morfolokoj vrsti rijei (imenice:
djed-pradjed, pridjevi: elav-proelav, glagoli: itati-proitati itd.)

Sufiksalna tvorba

U sufiksalnoj tvorbi tvorbeno znaenje tvorenice izraava se sufiksom. Za razliku od relacijskog

morfema (nastavka za oblik), koji mijenja oblik iste rijei (npr. elav, elav-a, elav-o), sufiksom
(tvorbenim nastavkom) od jedne rijei dobija se nova (elav-ost, elav-ac, elav-ko). Sufiksi sami po
sebi nemaju nikakva odreenog sadraja: poto su vezani morfemi, tek u vezi s osnovom postaju
nosioci tvorbenog znaenja rijei.

Sufiksi mogu biti imeniki (-ak, -i, -ica: vjetak, prozori, golubica), pridjevski (-av, -in, -ski:
pjegav, babin, kolski), glagolski (-a/ti/, -ava/ti/, -ira/ti/: bacati, obeavati, lakirati) i priloni (-ake,
-ice, -ke: glavake, primjerice, leeke).

Sufiksalna tvorba je najplodniji tvorbeni nain: najvie novih rijei u bosanskome jeziku nastaje od
osnove i sufiksa.

Prefiksalno-sufiksalna tvorba
U prefiksalno-sufiksalnoj tvorbi tvorbeno znaenje tvorenice istodobno se izraava i prefiksom i
sufiksom. Prefiksalno-sufiksalne tvorenice najee su u tvorbenoj vezi s prijedlono-padenim
izrazom (podlaktica dio ruke od lakta do ake, narukvica nakit koji se nosi na ruci iznad ake i
sl.)

Slaganje

Slaganje je tvorbeni nain kojim od dviju rijei nastaje jedna sloenica. Izmeu dvaju dijelova
sloenice obino se nalazi interfiks (spojnik; najee je to o: basn-o-pisac, brod-o-vlasnik, crn-o-
oka), ali ima sloenica i bez interfiksa (Bosnafilm, fotoaparat, raspikua).

Pritom je vana motivacija, tj.jesu li to dva ravnopravna pojma ili jedan jedinstven, ili pak zavisna
sintagma:

a) o istom slaganju ili sloenici koja nije tvorena sufiksalnom tvorbom rijei je ukoliko
sloenicu ine dva ravnopravna pojma, npr. knjievni + jeziki ---knjievno-jeziki.
b) sloeno-sufiksalna tvorba jest ona u kojoj se uz interfiks upotrebljava jo i sufiks. Sufiksalna
je sloenica npr. pridjev knjievnojeziki, koji je nastao od zavisne sintagme knjievni jezik.
Polusloenice su nepotpune sloenice; obje rijei uvaju svoj naglasak i povezane su crticom, a prvi je
lan nepormjenljiv (bajram-namaz, bosansko-turski, tamo-amo).

Srastanje

Srastanje je takva tvorba pri kojoj barem dvije osnovne rijei zadravajui svoju morfoloku
strukturu srastaju u jednu; tako nastala rije zove se sraslica.

Ukoliko je tvorenica u tvorbenoj vezi s jednom rijeju, zove se izvedenica, a takav nain tvorbe
izvoenje (derivacija). Izvedenice su, dakle, rijei tvorene prefiksalnom, sufiksalnom i prefiksalno-
sufiksalnom tvorbom (onizak, nagluh).

Sloene skraenice (akronimi) tvore se od vie rijei tako to se od svake rijei uzima ili poetno
slovo ili poetni slog, odnosno glasovna skupina (ANUBiH, PTT, MUP, MUP-a, SAD, SAD-a).

Pojam i predmet sintakse

Nazivom sintaksa , koji potjee od grke rijei syntaxis (red, slaganje, ureivanje,razmjetaj,
namjetanje), oznauje se dio gramatike u kojemu se pruavaju odnosi meu jedinicama u
nizu, tj. odnosi meu rijeima i njihovim oblicima, odnosi meu spojevima rijei, odnosno
meu reenicama sureenicama ili klauzama) u sloenoj reenici te odnosi meu reenicama
u tekstu.
Najmanja sintaksika jedinica je rije. Nizanjem rijei nastaju vee sintaksike jedinice-
sintagma,reenica,vezani tekst.
Takvi odnosi tiu se razmjetaja (kombinacije) jezinih jedinica i nazivaju se
sintagmatskim.
uti maak (rijei)
uti maak lovi (spojevi rijei ili sintagmemi)
uti maak lovi jer je gladan. (reenice)
No osim sintagmatskih odnosa u gramatici se, pa onda i u sintaksi, govori i o
paradigmatskim odnosima. Ti se odnosi tiu odabira (selekcije) jezilnih jedinica. Rije je
o odnosima izmeu izabranih jedinica i jedinica koje bi mogle stati na mjestu tih
izabranih.
uti maak...Crni maak...Crni pas
U sintaksi se u prvome redu bavimo odnosima koji se tiu razmjetaja, tj.
sintagmatskim odnosima. No sintaksa ima i svoj paradigmatski aspekt, koji se odnosi
npr. na one jedinice koje govornik bira ovisno o naravi obavijesti ili okolnostima u
kojima se obavlja govorni in. Crni maak lovi...Crni maak je lovio.
Rijei kao sintaksike jedinice
Rijei i oblici promjenjivih rijei kao jedinice sintaksike razine odreuju se s
obzirom na to kakva im je sluba u pojedinim spojevima rijei, reenicama ili tekstu. S
obzirom na sintaksika obiljeja te se jedinice dijele u dvije skupine punoznane
(autosemantine) rijei i nepunoznane rijei (sinsemantine).
Zovu se jo i konstituentske i pomone.
Nepuniznane rijei ne mogu same za sebe biti sastavnice spojeva rijei niti
mogu funkcionirati kao lanovi reeninog ustrojstva. To su oblici pomonih glagola,
veznici, prijedlozi i estice.
Pred nama, na stol (samo sastavnice)
Nepunoznane su naravi i zamjenice, ali poto zamjenjuju punoznane rijei mogu
samostalno biti dio reeninog ustrojstva: Mehmed i Jakov su doli, Oni su doli.
Sastavnice spojeva ili tagmemi od samo jedne punoznane rijei naziva se sintetikim
tagmemom: naa majka (dva sintetika).
A oni koji se sastoje od jedne punoznae i jedne nepunoznane rijei nazivaju se analitikim
tagmemima: pred utom kuom (jedan analitiki, a drugi je sintetiki).
Prema gramatici bosanskog jezika tagmem nosi naziv sintaksem.
Spoj rijei se naziva sintagmem.
Unutar sintagmema postoji glavni ili jezgreni i podreeni ili zavisni tagmem. Ako
je glavni tagmem promjenjiva rije, onda je sintagmemu svojstvena paradigmatinost, tj.
mogunost promjene (npr. uti maak, utog maka, gledati film, gledam film), a ako je
nepromjenjiva, onda je sintagmem nepromjenjiv (npr. mnogo snijega).
Kod promjenjivih sintagmema sintagmemom zapravo smatramo samo ono ustrojstvo spoja
rijei u kojemu se glavni tagmem javlja u svome osnovnom (polazinom) obliku, npr.
imenica u nominativu jednine, a glagol u infinitivu. Ostali oblici su sintagme ili alotagme, a to
znai da pretpostavljaju uvrtavanje u jednice vie razine, ponajprije u reenice, npr. Vidjeli
smo utog maka.
SINTAGMA je skup rijei sintaksiki povezanih oznaavanjem jednog pojma ili vrenjem
jedinstvene reenike funkcije .Sintagme koje oznaavaju jedan pojam imaju glavnu,
upravnu rije i drugu koja je odreuje , kao to su :visok ovjek, lijepa djevojka itd.
Za razliku od zavisnih lanova glavna rije sintagme se ne moe izostaviti iz reenice, jer bez
nje ne bi bilo sintagme, niti bi ta reenica imala smisla.
Primjer: Na poznati pisac predstavio se publici.
Sintagma: Na poznati pisac
Glavna rije sintagme: pisac
Zavisni lanovi sintagme: na poznati

Podjela sintagmi
Zavisno od toga kojoj vrsti rijei pripada njena glavna rije sintagma moe biti:
imenika,
pridjevska,
priloka,
glagolska sintagma.
U okviru jedne sintagme u reenici moe da se nae neka druga sintagma, tako da
razlikujemo pojmove ire i ue sintagme. U okviru ire sintagme uvijek se nalazi ua
sintagma.
Primjer: U to vrijeme Egipat je imao veoma jaku mornaricu.
ira sintagma je imenika sintagma veoma jaku mornaricu u kojoj je glavna rije sintagme
imenica mornaricu. Ua sintagma je pridjevska sintagma veoma jaku u kojoj je glavna rije
pridjev jaku.
Imenika sintagma
Imenika sintagma je sintagma u kojoj je glavna rije sintagme imenica.
Svaki zavisni lan imenike sintagme ima funkciju atributa. Zavisni lanovi, odnosno
atributi u imenikoj sintagmi mogu da se nalaze ispred ili iza glavne rijei.
1) Atributi koji se nalaze ispred glavne rijei su najee pridjevi (ili pridjevske sintagme) i
pridjevske zamenice.
Primjer: Medvjedi su zaspali dubokim zimskim snom.
Imenika sintagma: dubokim zimskim snom
Glavna rije sintagme; imenica snom
Zavisni lanovi sintagme: na poznati. (na prisvojna pridjevska zamenica, poznati
pridjev)
2) Atributi koji se nalaze iza glavne rijei su najee imenice (ili imenike sintagme) u
nekom zavisnom padeu (s prijedlogom ili bez njega)
Primjer: Moja majka je napravila dem od kajsija.
Imenika sintagma: dem od kajsija
Glavna rije sintagme: imenica dem
Zavisni lanovi sintagme: imenica sa prijedlogom od kajsija. (od preijedlog, kajsija
imenica
3) U imenikoj sintagmi atributi se mogu istovremeno nalaziti i ispred i iza glavne rijei.
Primjer: Na nebu se vidio zaareni vatromet boja.
Imenika sintagma: zaareni vatromet boja
Glavna rije sintagme: imenica vatromet
Zavisni lan sintagme koji je u funkciji atributa i nalazi se ispred glavne rijei: pridjev
zaareni.
Zavisni lan sintagme koji je u funkciji atributa i nalazi se iza glavne rijei: imenica boja.
Imenike sintagme u reenici mogu imati slubu: subjekta, objekta, prilokih odredbi i
imenskog dijela predikata.
Primjer:
Crna maka eta po krovu. (Crna maka subjekat)
Napisao je odlian roman. (odlian roman objekat)
Zavrio je kolu prole godine. (prole godine priloka odredba za vrijeme)
Marko je dobar uenik. (dobar uenik imenski dio predikata)

Pridjevska sintagma
Pridjevska sintagma je sintagma u kojoj je glavna rije sintagme pridjev. Zavisni lanovi
pridjevske sintagme mogu da se nalaze ispred ili iza glavne rijei.
1) Zavisni lanovi koji se nalaze ispred glavne rijei su uglavnom prilozi.
Primjer: Njegova sestra je puno sretna.
Pridjevska sintagma: puno sretna
Glavna rije sintagme: pridjev sretna
Zavisni lan sintagme: prilog puno.
2) Zavisni lanovi koji se nalaze iza glavne rijei mogu biti imenice sa prijedlogom,
zamjenice ili imenike sintagme.
Primjer: Marko je sladak kao eer.
Pridjevska sintagma: sladak kao eer
Glavna rije sintagme: pridjev sladak
Zavisni lan sintagme: imenica sa prijedlogom kao eer. (kao prijedlog, eer imenica
Pridjevske sintagme u reenici mogu imati slubu atributa u okviru subjektskog i
objekatskog skupa rijei, prilokih odredbi i imenskog dijela predikata.
Primjer:
Vrlo talentovana devojka pjeva ovu pesmu. (Vrlo talentovana devojka subjekat)
Ne volim puno slanu hranu. (puno slanu hranu objekat)
Mia je otputovao na neobino lijepo mjesto. (neobino lijepo mesto - priloka odredba
za mjesto)
Maa je isuvie nezrela osoba. (isuvie nezrela osoba - imenski dio predikata)

Priloka sintagma
Priloka sintagma je ona sintagma u kojoj je glavna rije sintagme prilog. Zavisni lanovi
priloke sintagme mogu da se nalaze ispred ili iza glavne rijei.
1) Zavisni lanovi koji se nalaze ispred glavne rijei su uglavnom prilozi.
Primjer: Priao je izuzetno sporo.
Priloka sintagma: izuzetno sporo
Glavna rije sintagme: prilog sporo
Zavisni lan sintagme: prilog izuzetno.

2) Zavisni koji se nalaze iza glavne rei mogu biti imenice, imenike zamenice i imenike
sintagme sa predlogom ili bez njega.
Primjer: Otiao je daleko od kue.
Priloka sintagma: daleko od kue
Glavna re sintagme: prilog daleko
Zavisni lan sintagme: imenica sa predlogom od kue. (od predlog, kue imenica
Priloke sintagme u reenici imaju slubu prilokih odredbi.

Glagolska sintagma
Glagolska sintagma je sintagma u kojoj je glavna rije sintagme glagol u infinitivu,
glagolski prilog sadanji ili glagolski prilog proli. Zavisni lanovi glagolske sintagme
nalaze se iza glavne rijei i mogu da budu imenice, imenike zamjenice ili imenike sintagme.
Primjer: Oduevila se sluajui moju pjesmu.
Glagolska sintagma: sluajui moju pjesmu
Glavna rije sintagme: glagolski prilog sadanji sluajui
Zavisni lanovi sintagme: moju pjesmu. (moju prisvojna pridjevska zamjenica, pjesmu
imenica
Zavisni lanovi glagolskih sintagmi imaju funkciju objekta ili priloke odredbe, dok je cijela
sintagma najee u funkciji priloke odredbe za nain ili vrijeme.

REENICA
Reenica je osnovna jedinica kojom se bavi sintaksa. Reenica je niz rijei ili jedna rije
kojom prenosimo najmanju cjelovitu obavijest.
Reenica se moe promatrati kao gramatika i kao obavijesna (komunikacijska) jedinica.
Kao gramatika jedinica, ona je potencijalna ili komunikacijski ostvarljiva veliina. Kao
obavijesna jedinica, ona je aktualna, tj. komunikacijski ostvarena .Promatra li se reenicu kao
gramatiku jedinicu, tada se gleda njezino sintaktiko ustrojstvo isintaktike kategorije. No, o
redoslijedu lanova reenice odluuje njihovo znaenje. Na prvome je mjestu lan koji je
znaenjem iri od rijei na drugom mjestu, itd. Uzme li se primjer atributa, atribut
predstavljen odnosnim pridjevom znaenjem je iri od atributa predstavljenog posvojnim
pridjevom itd. Promatra li se reenicu kao obavijesnu jedinicu, ralanjuje se na obavijesni
subjekt(temu) i obavijesni predikat (remu).Vano je spomenuti i reeninu intonaciju: dizanje
i sputanje glasa radi izraavanja razlika znaenja poruke i stupnjeva osjeaja izraenih
porukom. Njezini su parametri melodija (uzlazno-silazna, uzlazna, silazna), naglasak (zahvaa
onaj dio reenice koji slijedi kao odgovor na pitanje, a to je obavijesni predikat) i stanka.

PREDIKATIVNOST
Najbitnije gramatiko svojstvo reenice jeste predikativnost,ona gramatiki konstruira
reenicu to znai da bez nje nema reenice. Njom se odreuje reenini sadraj s obzirom na
gramatike odlike lica,vremena i naina.
Kategorijom lica oznaava se odnos koji se uspostavlja izmeu govornika, sugovronika i
onoga o kome se ili onog o emu se govori.
Primjeri: 1. lice oznaava govornika ili skupinu kojoj on pripada U bau ovog svijeta
uoh, nikakva dobra ne /vidjeh.
2.lice oznaava sugovornika ili skupinu kojoj on pripada: Biste li se mogli sjetiti tih
stihova...
3.lice oznaava onoga o kome se ili onoga o emu se govori: Pogaao ga je tim rijeima
pravo u ivac.
Kategorija lica u reenci moe biti neobiljeena: Planinom se nije putovalo. Strah me je.
Kategorija vremena kojom se odlikuje reenica tie se vremenskog plana reeninog
sadraja. Takvo vrijeme se naziva sintaksikim vremenom.
Primjeri: sadanje vrijeme Grlica zatvara oi i sva strepi podatno.
Prolo vrijeme: iz crnog neba izletje ptica.
Budue vrijeme: Dovest emo ubicu.
Kategorija naina ukazuje na to u kakvoj se vezi sa stvarnou nalazi reenini sadraj.
Ovakvo odreena modalnost se naziva objektivnom modalnou.
Primjer: Dijete mirno spava. Dijete je mirno spavalo. Dijete e mirno spavati.
Gramatika paradigma reenice
Kao kljuno gramatiko obiljeje reenice, predikativnost se ispoljava kako smo vidjeli u
vidu gramatikih znaenja lica, vremena i naina. Raznolikost gramatikih znaenja postiese
promjenama formalnog ustrojstva reenice. Te se promjene mogu nazvati oblicima reenice.
Ukupnost oblika reenice ini gramatiku paradigmu reenice. Tako bi, npr., reenica: Dijete
spava-imala paradigmu: Dijete je spavalo.- Dijete e spavati. Dijete bi spavalo. Kad bi
samo dijete spavalo! Neka dijete spava.

Prema znaenju, reenice se dijele na:

1) obavjetajne reenice u kojima su data obavjetenja o nekim dogaajima, radnjama ili
pojavama. Na kraju obavjetajne reenice stavlja se taka. Na primjer:
Filip vozi bicikl.
Jelena zaliva cvee.
2) upitne reenice pomou kojih se postavljaju razna pitanja. Na kraju upitne reenice
stavlja se upitnik. Na primjer:
Koliko je sati?
ta predlaete?
3) uzvine reenice u kojima su iskazana neka osjeanja, lijepa ili runa. Na kraju uzvine
reenice nalazi se uzvinik. Na primjer:
Bravo!
Danas je divan dan!
4) zapovijedne reenice u kojima je iskazana neka naredba, zabrana, dozvola ili molba. Na
kraju zapovijedne reenice nalazi se taka (molba, slaba zapovijest) ili uzvinik (stroga
zapovijest). Na primjer:
Dodaj mi daljinski.
Kreni!
5) eljne reenice u kojima je iskazana elja da se neto ostvari. Na kraju eljne reenice
nalazi se uzvinik. Na primjer:
Neka ti se ostvare sve elje!
Sretna Nova godina!

GRAMATIKO USTROJSTVO REENICE

Osnovno gramatiko ustrojstvo reenice u bosanskom jeziku ine predikat, subjekt,
objekt i adverbijalna odredba. To su samostalni reenini lanovi. Oni se u reenicu uvruju
izravno, te stoga predstavljaju neposredne sastavnice (konstituente) reeninog modela.
Podvornik sada zakljuava vrata. ( S + AO + P + O)
Shematski to izgleda ovako:
Pored samostalnih postoje i nesamostalni reenini lanovi. Oni ne spadaju u osnovno
gramatiko ustrojstvo reenice. Nesamostalni su reenini lanovi atribut i apozicija. Oni se u
reenicu uvruju posredno.
Npr: Moja sestra Senada juer je otputovala. ( A + AP + S + AO + P)

PREDIKAT
Predikat je jedini reenini lan koji sam sebi otvara mjesto u reenici. Preko njega,
izravno ili neizravno, u reenicu se uvruju svi ostali reenini lanovi. To znai da predika
nije zavisan ni od jednog drugog reeninog lana, dok su svi ostali reenini lanovi,
posredno ili neposredno, zavisni od predikata. Predikat je neposredni nosilac predikativnosti,
te stoga ini gramatiko jezgro reenice po njegovom gramatikom znaenju moe se doznati
gramatiko znaenje najveeg broja ostalih reeninih lanova. Nosilac gramatikog znaenja
predikata je glagol u linom glagolskom obliku. S toga je lini glagolski oblik nuni
konstituent predikata. Predikat se odlikuje i leksikim znaenjem. Leksiko znaenje
predikata moe biti obiljeeno glagolskom ili neglagolskom leksemom. U ovisnosti o tome
svi se predikati mogu podijeliti na glagolske predikate i neglagolske predikate. Uobiajeno je
da se neglagolski predikati nazivaju imenskim.
Po svojoj strukturi glagolski predikati mogu biti prosti i sloeni. Prosti glagolski predikati
sastoje se od jedne punoznane glagolske lekseme, koja je nosilac i gramatikog i leksikog
znaenja predikata. Sloeni glagolski predikati sastavljeni su od dviju glagolskih leksema
jedne nepunoznane, koja nosi gramatiko znaenje predikata, i jedne punoznane koja nosi
leksiko znaenje predikata.
Svi su imenski predikati sloeni. Njihova sloenost ogleda se u spoju glagolske lekseme i
neglagolske. Glagolskom leksemom izrie se poglavito gramatiko, a neglagolskom
leksemom znaenje predikata.

GLAGOLSKI PREDIKAT

Prosti glagolski predikat

Svaki predikat koji je iskazan jednom punoznanom glagolskom leksemom u prostom ili
sloenom linom glagolskom obliku jest prosti glagolski oblik. Ako je predikat izreen
prostim glagolskim oblikom, u tom je oblikom ujedinjeno i njegovo gramatiko i njegovo
leksiko znaenje, npr:

Gledam u nebo iznad Venecije.

Voz odmah krenu.
Hajdemo u stijene.
Ne udim se mraku ni oblaku.

Ukoliko je predikat izreen sloenim glagolskim oblikom, pomoni glagol nosi

gramatiko, a osnovni glagol leksiko znaenje:

Sluio je vjerno Tvrtka.

To bi u drugim okolnostima sigurno uinila.
Drava e platiti.
Neu zaboraviti skupu pouku.

Sloeni glagolski predikat

Sloeni glagolski predikat je dvodijelna sintaksika konstrukcija koja nastaje

udruivanjem nepunoznanog glagola u linom glagolskom obliku i punoznanog glagola u
obliku infinitiva. U toj konstrukciji je lini glagolski oblik nosilac gramatikog znaenja, dok
je punoznani glagol leksika dopuna.

Nepunoznani glagoli u sastavu sloenog glagolskog predikata pripadaju dvjema

leksikosemantikim skupinama glagola modalnim i faznim glagolima.
Tako se svi sloeni glagolski predikati mogu svesti na strukturni obrazac:
modalni / fazni glagol + punoznani glagol

Modalni glagoli izraavaju razliite nijanse modalnosti: mogunost, htijenje, elju,

nunost, potrebu, namjeru, i sl. a najei su : moi, htjeti, morati, eljeti, smjeti, trebati,
umjeti, znati, uspjeti, namjeravati, nastojati, pokuati, usuditi se...

- Ni ta zemlja ispod njega ne moe ga raspoznati.

- Htio bi mu pomoi.
- Pokuao sam Halila dozvati jo jednom.
- elio je provui se kroz Bosnu do mora.

Fazni glagoli obiljeavaju razliite faze procesa oznaenog punoznanim glagolom, a

najei su: poeti, stati, nastaviti, produiti, prestati, prekinuti...

- Zato smo poeli trljati oi.

- Kasim je prestao pjevati.
- Nekoliko trenutaka privikavao sam oi dok nisam poeo raspoznavati prilike.

Dopunski punoznani glagol u sastavu sloenog glagolskog predikata moe imati i

oblik prezenta. Tako son s modalnim / faznim glagolom povezuje veznikom da i gramatikise
slae sa subjektom, npr:

Ne mogu vie da podnesem tog ovjeka.

-ena nije uspjela da izgori.
- Poeli su da me se tiu

U bosanskom je jeziku uobiajena upotreba dopunskoga predikativnoga glagola u

obliku infinitiva.

IMENSKI PREDIKAT

Kada se leksiko znaenje predikata izrie neglagolskom leksemom, nastaje sintaksika

konstrukcija koju zovemo imenskim predikatom. Imenski je predikat sloena sintaksika
kategorija koja u sebe ukljuuje najmanje dvije potkategorije: kopulativni predikat i
semikopulativni predikat. Zajedniko je obiljeje obaju tipova imenskog predikata prisustvo
neglagolske lekseme koja se naziva leksikom jezgrom.

Kopulativni predikat

Kopulativni se predikat sastoji od kopulativnog (sponskog) glagola biti u linom

glagolskom obliku i leksikog jezgra. Njegov je, dakle, strukturni obrazac:
kopulativni glagol biti + leksiko jezgro
Kopulativni glagol biti nema nikakvog leksikog znaenja; njegova se funkcija svodi
na obiljeavanje predikativnosti. Leksiko znaenje kopulativnog predikata izrie se
leksikom jezgrom. Kopulativnim se predikatom subjekt identificira ili mu se pripisuje kakva
osobina. U ulozi leksikog jezgra najee se javljaju:
- imenice: Tabut je samar, a mi smo jahai. Smrt je preseljenje iz kue u kuu.
- imenike zamjenice: Ne znam ni ko si ni ta si. - ...i vi ste moje Ja
-pridjevi: Na obalama smo, uvijek, suvie mudri. A on e opet biti siromaan.
-pridjevske zamjenice: Takav im je Crni vezir... Ja sam taj.
-redni brojevi: Ja nisam trei koji je ovamo stigao iz Evrope.

Poziciju leksikog jezgra kopulativnog predikata takoer mogu popuniti:

-prilozi: Za sporazum je bilo prekasno. Na ulica je bilo ivo.
-glavni brojevi: Obale su dvije.

Supstantivne (imenike) i adjektivne (pridjevske) rijei u ulozi leksikog jezgra

kopulativnog predikata stoje u obliku nominativa. Imenica u toj ulozi moe imati i oblik
instrumentala koji je uvijek zamjenljiv nominativom. Oblik instrumentala sasvim je uobiajen
uz kopulativni glagol u prolom vremenu, npr:

U to doba bjeh junakom...

- Dok je jo bio djeakom, svako je na njega vikao...

ali je uz kopulu u sadanjem i buduem vremenu izrazito stilski obiljeen.

U kopulativne se predikate se esto ubrajaju i oni u kojoj glagol biti nije samo nosilac
gramatikog nego i dijela leksikog znaenja predikata. U takvim konstrukcijama glagol biti
znai postojati, nalaziti se, boraviti, i sl., te ga je s toga mogue zamjeniti ovim
glagolima, npr: Odgovor je u knjizi. > Odgovor postoji u knjizi.

Leksiko se jezgro u ovakvim konstrukcijama pridruuje glagolu biti kao dopuna

kojom se subjekt odreuje s obzirom na neku okolnost u kojoj se nalazi. Stoga se u ulozi
leksikog jezgra uglavnom javljaju prilozi:

- Lijevo je tamna borova uma.

- Kula je blizu.

Ili prijedlono padeni izrazi s adeverbijalnim znaenjem (najee mjesnim):

- Pored puta bile su policijske karaule.

- Bili smo ve na Medresetima.

Semikopulativni predikat

Semikopulativni predikat sastoji se od semikopulativnog glagola u linom glagolskom

obliku i leksikog jezgra. Strukturni mu je obrazac:
semikopulativni glagol + leksiko jezgro
Semikopulativni glagoli funkcionalno su slini kopulativnom glagolu biti, ali se od
njega razlikuju po tome to, uz gramatiko, imaju i leksiko znaenje. Njihovo je leksiko
znaenje, meutim nepotpuno te im je s toga nuno pridruiti leksiko jezgro kao dopunu
kojom e se obiljeiti temeljno leksiko znaenje predikata. Semikopulativni glagoli mogu
biti ne prijelazni (postati, ostati, izgledati,...) i prijelazni (smatrati, imenovati, proglasiti,...). I
uz jedne i uz druge poziciju leksikog jezgra popunjavaju supstantivne ili adjektivne rijei. Ne
prijelaznim semikopulativnim glagolima leksiki se sadraj pripisuje subjektu, a prijelaznim
objektu. Uz ne prijelazne semikopulativne glagole: postati, ostati, ispasti, izgledati, osjeati
se, praviti se, initi se, zvati se, prozvati se, nazvati se...leksiko jezgro dolazi u obliku
nominativa ili instrumentala:

- Sve je sada postalo komar.

-Oni su ve postali nestrpljivi.

Uz neke od ovih glagola leksiko jezgro moe imati i oblik konstrukcije s veznikom kao:
- Vi ste kao i oni, nepouzdani.

Uz prijelazne semikopulativne glagole: zvati, nazvati, prozvati, imenovati, smatrati,

drati, oznaiti, proglasiti, prikazati, uiniti...leksiko jezgro dolazi u obliku instrumentala:

- Ime joj je Mara, a svi je zovu Grlicom.

- Zvali su one to imaju pametnim, a one to nemaju budalastim.

Uz neke od ovih glagola leksiko jezgro moe imati i oblik akuzativa s prijedlogom za:
- Smatrali su ga za ludaka.
Ili konstrukcije sa veznikom kao:
- Prikazali su to kao uspjeh.

SUBJEKAT je : vrilac radnje , nosilac stanja ili osobine koja mu se pripisuje .Obino je u
nezavisnom padeu tj. u nominativu .
Npr. Rijeka hui .-Dobar savjet zlata vrijedi .-Hladna kia pada.
-U funkciji subjekta mogu biti i line i ostale zamjenice (ja ,ti, oni, ko, ta, neto,niko,svako
itd.)
Npr.Vi ste doli.-Svako ima pravo.-Niko se nije javio .
-U funkciji subjekta mogu biti i pridjevi (malo, veliko, zdravi,vrijedni, debeli,uti itd.).
Npr. I malo i veliko pripremalo je odbranu .- Debeli se teko kreu.Zdravi ne razumiju
bolesne .

-U funkciji subjekta mogu biti i brojevi.

Npr.-Pet je otilo ,a dva e sutra doi.-Troje sjede na klupi .

-Funkciju subjekta mogu vriti i koliinski prilozi.

Npr. Dosta je bilo ljudi na mom iftaru.-Mnogo je njih se okupilo.

-U funkciji subjekta esto se upotrebljava i infinitiv glagola .

Npr. etati je zdravo.-Uiti je imperativ ovjeanstvu.

REENICE BEZ SUBJEKTA :

su takve reenice u kojima ni za jednu rije ne moemo rei da je subjekat.
Npr. Sjedoe oko nje i ponu je jesti .-Sanjao sam te jedne noi .

BEZLINE REENICE : su primjer reenica bez subjekta i one se odlikuju i svojom

karakteristinom, bezlinom konstrukcijom.
Npr. Sijeva.-Svie.- Kasno je .- Smrailo se .Rano je .

NEPOTPUNE REENICE : su reenice bez razvijenih glavnih dijelova , u njima nema

predikata (npr.im roditelji iz kue ,djeca na ulicu.-Mi na vrata ,kad oni tamo .) ili ni
predikata ni subjekta (npr.Brzo ,eno, lampu.).

OBJEKAT

Objekat je glagolski dodatak koji oznaava na kome se ili na emu se vri radnja. Moe biti
pravi (u akuzativu bez prijedloga) i nepravi (u akuzativu s prijeedlozima, ili nekom drugom
zavisnom padeu).

Vrste objekta
Pravi ili blii objekat

Pravi objekat je samo u akuzativu bez prijedloga. U reenici se trai pitanjima koga ili ta
(vidi).
Primjeri:
Jelena je kupila knjigu. ta je Jelena KUPILA? - KNJIGU. Marko vozi bicikl. ta vozi
Marko? - bicikl. Da objekat trpi radnju najbolje se vidi iz primjera:

Jovan tue Marka. Koga tue Jovan? - Marka.

Objekat moe biti iskazan: rijeju, sintagmom i reenicom. U prethodnim primjerima svi
objekti su iskazani RIjEJU: knjigu, bicikl, Marka

Primjeri za objekat iskazan sintagmom:

Ako u navedenim primjerima imenicama: KNJIGU, BICIKL i MARKA dodamo neki atribut,
imaemo objekat iskazan sintagmom.

Jelena je kupila skupu knjigu. Marko vozi nov bicikl. Jovan tue mog druga Marka.

Primjeri za objekat iskazan reenicom:

To je kad RIJE ili SINTAGMU pretvorimo u reenicu:

Jelena je kupila to se rado ita. Istaknuta reenica - to se rado ita. je pravi objekat, ali je
pomalo zagonetna jer ako umjesto nje OBJEKAT iskazan RIJEJU, moe biti knjigu, ali i
rijeju novine, vic, roman Crveno i crno i slino. Malo je prostije u reenici: Marko je kupio
sve to je potrebno za doruak. Jer istaknuta reenica - sve to je potrebno za doruak. - moe
biti zamijenjena sa dvije rijei: HRANU, ili DORUAK.

Nepravi ili dalji objekat

To je objekat u akuzativu sa prijedlozima ili nekom drugom zavisnom padeu.

Primjer:

Jelena se interesuje za Miloa.

Nepravi objekat u genitivu

Ibro se boji vuka. Iz ove reenice jasno se vidi da objekat VUKA ne trpi radnju, jer glagol
BOJATI SE onosi na subjekat, a ne na predmet radnje.

Nepravi objekat u dativu

Mira pomae majci. Ovde je jasno da imenica u dativu majci je formalno OBJEKAT, a
realno je majka vie aktivna od kerke u nekom poslu.

Nepravi objekat u instrumentalu

Alija pie olovkom.

Nepravi objekat u lokativu

Rudolf razmilja o fudbalu.

ADVERBIJALNE ODREDBE

Priloke odredbe su glagolske dopune kojom se iskazuje vrijeme, mjesto, nain, koliina,
uzrok ili cilj vrenja radnje iskazane predikatom. Pripadaju grupi zavisnih reeninih
lanova.
U slubi prilokih odredbi najee su prilozi i imenice u nekom padeu sa prijedlogom ili bez
njih.
Podjela prilokih odredbi
Priloke odredbe se dijele na:
-priloka odredba za vrijeme,
-priloka odredba za mjesto,
- priloka odredba za nain,
- priloka odredba za koliinu,
-priloka odredba za uzrok,
- priloka odredba za cilj,
- priloka odredba za drutvo.

Priloka odredba za vrijeme odreuje vreme vrenja glagolske radnje i dobija se na pitanje
KADA?
Prilozi i menice sa prijedlozima koji se koriste u reenicama za graenje priloke odredbe za
vrijeme: juer, danas, sutra, nikad, nou, uveer, jutros, nedavno, zimus, danju, uskoro, u
jesen, nedjeljom, preko dana..

Juer sam bio u aku.

Danas imam test iz matematike.
Doi kod mene sutra uveer.
Otiao je u grad poslije kole.
Zimus je bilo hladno.
Ne spavam preko dana.

Priloka odredba za mjesto odreuje mjesto vrenja glagolske radnje i dobija se na pitanja:
GDJE? KUDA? ODAKLE? DOKLE?

Prilozi i menice sa preijdlozima koji se koriste u reenicama za graenje priloke odredbe za

mjesto: tamo, ovdje, dolje, blizu, daleko, naprijed, preko puta, iz grada, iza kue, pod stolom,
na stolu, u gradu, ispred auta, prema jugu, od sela, do mora, ulicom, poljem, u Sarajevu, u
Rusiji.

Zaustavi se blizu kue.

Moja tetka ivi u Kanadi.
Iza nae kue je bazen.
Stao je ispred auta.
Maka eta ulicom.
Laste lete prema jugu.
Bio sam na moru prolog ljeta.

Priloka odredba za nain odreuje nain vrenja glagolske radnje i dobija se na pitanje
KAKO? Prilozi i menice sa prijedlozima koji se koriste u reenicama za graenje priloke
odredbe za nain: brzo, dobro, slabo, zajedno, veselo, tiho, s ljubavlju, bez straha, bez napora,
s nestrpljenjem, ustrim rijeima, najednom, iznenada.

Otiao je brzo svojoj kui.

Sve radimo zajedno.
Poklonio sam ti knjigu s ljubavlju.
Putuj tamo bez straha.
Oekujem te s nestrpljenjem.
Obratio mi se ustrim rijeima.
Sve sam ti lijepo objasnio.

Priloka odredba za koliinu ili mjeru odreuje koliinu, mjeru onoga to znai glagolska
radnja i dobija se na pitanje KOLIKO?
Prilozi i menice sa prijedlozima koji se koriste u reenicama za graenje priloke odredbe za
koliinu i mjeru: mnogo, malo, previe, dosta, nimalo, sedam sati, pet tona, dvadeset metara,
sto vijekova, deset dana...

Uradio je za mene mnogo.

Ovo je bilo previe.
Maji se nimalo ne sviam.
Putovao sam sedam sati,
Kupio je pet kilograma banana.
Biu na moru deset dana.

Priloke odredbe za uzrok i cilj odreuju uzrok, odnosno cilj vrenja glagolske radnje i
dobijaju se se na pitanja ZATO? ZBOG EGA? RADI EGA?
Prilozi i menice sa prijedlozima koji se koriste u reenicama za graenje priloke odredbe za
uzrok i cilj: zato, zbog sestre, zbog bolesti, od straha, od uzbuenja, radi uspjeha, zbog
znanja...
Maja je plakala zbog sestre.
Nije doao u kolu zbog bolesti.
Ukoio se od straha.

Nesamostalni reenini lanovi

- U skupinu nesamostalnih reeninih lanova spadaju atribut i apozicija
.- Nesamostalnost atributa i apozicije se temelji na njihovom svojstvu da se u reenicu
uvruju posredstvom bilo kojeg reeninog lana iskazanog substantivnom rijeju.
-Substantivna rije pritome ne gubi svoju sintaksiku funkciju.

Atribut
Atribut je nesamostalni reenini lan koji substantivnu rije preko koje se uvodi u reenicu
odreuje po kakvu svojstvu. - Dijeli se na kongurentni i nekongurentni.

Kongurentni atribut se izrie adjektivnim rijeima, koje prate gramatike oznake roda, broja
i padea upravnih supstantivnih rijei.
Primjeri: Lahak vjetar miluje me po kosi.
I tada s tvoga skrenuo sam puta.
Jedno dijete se klelo da je vidjelo mrtvaku glavu.

U stilski neobiljeenom izrazu kongruentni atribut stoji ispred supstantivne rijei od koje
zavisi, a obrnuti je raspored stilski obiljeen (npr.rije Boija, kruh svagdanji...). Izuzeci su
sljedei primjeri u kojima je:
a) supstantivni reenini lan imenika zamjenica.
b) kongruentni atribut sastav sastavni dio nekog imena.
c) kongruentni atribut naknadno uvrten u reenicu. Ovakvi atributi se nazivaju
apozitivima i odvajaju se od substantivne rijei zarezom.
Primjeri:
Glas djeiji bio je umiljat. Ja sam taj esalj. Koji ti razvaa vlasi.Po uskoj me stazi sunce
njivi vodi.

Znaenje kongruentnog atributa se odreuje u vezi sa substantivnom rijeju kojoj je

podreen. Tako razlikujemo kvalitativne, kvantitativne, posesivne i referencijalne
kongruentne atribute. U ulozi kvalitativnog atribita stoje opsini pridjevi npr. dosadni
posjetioci.
Posesivni atribut oznaava kome pripada ono to je obiljeeno substantivnom rijeju; u toj se
ulozi uglavom stavljaju prisvojni pridjevi i prisvojne zamjenice(npr. Edimove igrake,
njegove sestre...).
Referencijalni atribut samo upuuje na pojam oznaen substantivnom rijeju, te u njegovoj
ulozi najee stoje pokazne i neodreene zamjenice te redni brojevi(npr. ovaj uenik, neka
sela, trei svjedok...).
Redoslijed atributa
- Redoslijed atributa je tano utvren: prvo dolaze atributi izreeni pridjevskim imenicama,
potom oni izreeni rednim brojevima, a iza njih atributi izreeni pridjevima.
- Ako su pak atibuti izreeni samo pridjevima, oni tada mogu imati ili jednaku (npr. Visoka,
divlja stijena) ili razliitu znaenjsku (semantiku) vezu (npr. Antiohija je postala
najznaajniji kranski grad) sa supstantivnom rijeju.
Obavezna odredba:
Iako je nesamostalan, kongruentni atribut se u nekim sluajevima ne moe
izostaviti. Takav se atribut naziva obaveznom odredbom (determinatorom). Obaveznost
uvrtavanja kongruentnog atributa moe biti sintaksike ili semantike
naravi.

Nekongurentni atribut
Nekongruetni atribut se izrie funkcionalno preobraenim (adjektiviziranim) supstantivnim i,
rijetko, adverbijalnim sintaksemama, koje ne prate gramatike oznake rode, broja i padea
upravnih supstantvnih sintaksema. U stilski neobiljeenu izrazu nekongruentni atributi stoje
iza upravne supstantivne rijei.
Od adverbijalnih sintaksema u poziciji nekongruentnog atributa mogu se nai prijedlozi:

Sjedeljke udvoje postale su ee.

Mnogo ee ulogu nekongruentnog atributa na sebe preuzimaju supstantivne sintakseme,

prije svega imenice, u obliku nekog padenog ili prijedlono-padenog izraza:

Svi okovi u kui bili su prazni.

ali i imenike zamjenice:

Od sjene moje druzi mi bjeahu..

Po nainu na koji nastaju, nekongruentni se atributi mogu podijeliti u dvije skupine:

nekongruentni atributi uz konkretne imenice i nekongruentni atributi uz derivativne i
deadjektivne imenice. Nekongruentni atributi uz konkretne imenice
Nekongruentni atributi uz konkretne imenice nastaju u procesu sintaksike kondenzacije
(tj. preoblike predikativnih struktura u nepredikativne) , npr.: knjiga koja je pod
pazuhom knjiga pod pazuhom

Nekongruentni atributi uz konkretne imenice mogu imati raznolika znaenja, a najee

znaenje posesivnosti, kvaliteta, partitivnosti i namjene.

Posesivnim nekongruentnim atributom s posesivnim znaenjem obiljeava se posjednik

kome pridada ono to je oznaeno upravnom upstantivnom rijeju.
Nekongruentni atribut sa posesivnim znaenjem moe imati oblik:
besprijedlonog genitiva-Tijelo jahaa bilo je vrsto sraslo s konjem. besprijedlonog dativa-
Otkuda ime gradu?, genitiva sa prijedlozima u i kod: Golemo je srce u Hasana Kaimije.
lokativa s prijedlozima u i na: Zaiskrie mu zjenice u oima.

Nekongruentni atribut sa kvalitativnim znaenjem moe imati oblik:

besprijedlonog genitiva:
Odabere jedno putniko odijelo smee boje.
genitiva s prijedlogom od:
Pronali su jedno dijete od deset godina.
instrumentala sa prijedlogom s(a):
Prepao sam se stranice sa mutnim pogledom i izboranim licem.
lokativa s prijedlogom u:
Tad je bio ve starac u ezdesetim godinama

Od ostalih znacenja nekongruentni atributi uz konkretne imenice najee imaju znaenje

mjesta:

Gledam u nebo iznad Venecije.

Ivanka, doi u ti jedne veeri kad popci zapjevaju vrh sela.
a neto rijee vremena i uzroka:
Dan uoi Bajrama je bio kiovit.
Svuda su bile rupe od metaka.

Apozicija
Apozicija je nesamostalni reenini lan koji supstantivnu rije preko koje se uvodi u
reenicu odreuje po kakvu svojstvu. Za razliku od atributa, apozicija se uvijek izrie
funkcionalno preobraenim supstantivnim rijeima (po pravilu imenicama) koje prema
upravnoj supstantivnoj rijei stoje u odnosu potpunog ili nepotpunog slaganja. U stilski
neobiljeenom izrazu apozicija stoji ispred upravne supstantivne rijei:

Ovo pismo predaj samo doktoru Ishaku Ledini. Majka mu se uskoro udala za hodu
Bosnia. O ribaru Sanelu i njegovoj porodici priaju se najbudlastije izmiljotine.

U stilski obiljeenom izrazu apozicija stoji iza upravne supstantivne rijei:

Bile su to rijei Hazreti Alije, prvog Muhammedovog sljedbenika , njegovog miljenika.

Sluih banu Tvrtku, gospodinu , vjerno... Odveo me jedan Belgijanac, rudar , u svoju
domovinu.

NA uz deverbativne i deadjektivne
Nekongruentni atributi uz deverbativne i deadjektivne imenice nastaju u procesu
nominalizacija (tj. preoblike verbalnih/glagolskih/ struktura u nominalne/imenike/ - npr:
Pjevati pjesme pjevanje pjesma
Ovisno o tome koje je vrsta verbalne strukture preobliena, nekongruenti atributi dobijavu
razliita znaenje ubjekatsko, objekatsko, adverbijalno

Nominalizacijom veze glagolskog predikata sa subjektom nastaju supstantivne sintagme s

nekongruentnim atributom u obliku besprijedlonog genitiva koji dobiva subjekatsko
znaenje:
uo se pisak voza.

Samo je vidjela bjelinu i ula zvon tramvaja.

Nejasni mrmor violina pojaava se do samog roba mog uha.

Nominalizacijom verbalnih sintagmi s daljnim objektom nastaju supstantivne singtagme

nekongruentnim atributom koji dobiva objekatsko znaenje:
Pruio sam mu ruku, dirnuo me njegov strah od usamljenosti....
U njegovim rijeima bilo je neke bijesne osvete enama.
Moj optimizam iznenada je porastao, vjera u pobjedu...

Nominalizacijom verbalnih sintagmi s adverbijalnom odredbom nastaju supstantivne

sintagme s nekongruentnim atributom koji dobiva adverbijalnoodredbene znaenje (mjesto,
vremensko, nainsko, uzrono, namjerno itd.).

Prijala mi je etnja prije mraka.

Zapoela je obnova iz temelja.
Ali briga za Raziju bila je neizmjeran

Nominalizacijom veze subjekta s kopulativnim imenskim predikatom ije leksiko jezgro

popunjava opisni prodjev nastaju supstantivne sintagme s nekongruentnim atributom u obliku
besprijedloniga genitiva kojim se oznaava nosilac osobine ili svojstva nominaliziranim
pridjevom:

Bijes prirode i strah prodro je ljudima u duu.

Moe li naslutiti sva bogatstva tog otkria.
Ti ne zna vrijednost takvog dara.

VRSTE REENICA PO SASTAVU

Reenice mogu biti proste i sloene. Kriterij je razlikovanja prostih i sloenih reenica broj
predikata.
Proste reenice su one reenice koje sadre samo jedan predikat, npr:
Jedne su ptice u putu izgubile svoje snove.
U takvim se reenicam a ostale sintaksike pozicije popunjavaju ovisno o naravi obavijesti i
zahtjevima konkretnog komunikacijskog ina. Prostim se smatraju i takve reenice u kojima
je jedan te isti reenini lan uvrten preko dvaju ili vie predikata.npr.:
Jedva ih savladae i poklae. To pitanje je zaspali i probudilo se sa mnom.
Strukturno-semantiki tipovi prostih reenica
Proste reenice ovisno o tome otvara li predikat u njima mjesto subjekta mogu se podijeliti u
dvije skupine dvolane( line ili personalne) reenice i jednolane (bezline ili
impersonalne)reenice.
Dvolane reenice
Dvolana je svaka prosta reenica u kojoj predikat otvara mjesto subjektu. Njoj je,
dakle, svojstven suodnos izmeu predikata i subjekta. Pri tome nije vano da li je subjekt
ostvaren ili nije. Baka plete.
Baka plete arape.
Baka plete arape u kutu.
Naa baka plete arape u kutu.
Naa baka Ana plete arape u kutu.
Naa baka Ana plete vunene arape u kutu.
Naa baka Ana plete vunene arape u kut sobe.
Naa baka Ana plete vunene arape u kut dnevne sobe.
Naa baka Ana poinje plesti vunene arape u kutu dnevne sobe.

Jednolane reenice
Reenice u kojima nema veze izmeu subjekta i predikata.
- Predikat je u tim reenicama bezlini u 3. licu jednine srednjeg roda.
- Javljaju se u sljedeim oblicima:
Predikat u kojima glagol oznaava neku vremensku pojavu (grmjeti, sijevati,
svitati, snjeiti, kiiti ...) : Grmi. Sijeva.
Subjekat se ne iskazuje ni u reenicama s kopulativnim predikatom: Nije to
mislio.
Reenice s bezlinim glagolskim oblicima tj. oblikom 3. lica jednine srednjeg
roda i povratnom rjeicom se : Mnogo se govorilo.
Nominativne reenice: Tiina. Muk.
Opisne: u pripovjedakim tekstovima, gdje ima stilistiku, ekspresivnu
vrijednost: Mrak. Bezdan.
Eksklamativne ili uzvine emocionalna reakcija na ono o emu se
govori: Vatra! Pomo! ove reenice su formalno nepotpune, ali
obavijesno dovrene.
Sloene reenice
Vrste sloenih reenica
Sloene reenice su one reenice koje sadre dva ili vie predikata, tj.dvije ili vie prostih
reenica objedinjenih u jednu strukturnu, znaenjsku i inotnacijsku cjelinu,npr.:

Sve nas su ubili nebrojeno puta, brao moja ubijena, a uasnuti smo kad pogodi nekog ko
nam je najdrai. (MSD) Rob je sve sluao s nekom tupom ravnodunou, kao da slua neto
to zna mnogo bolje od mene. (DKI) Znam dosta Bonjaka koji su naukom ili sudbinom
prevazili u sebi nagone koristoljublja. (DSP)

Proste reenice nazivaju se klauzama ili sureenicama. Sloenica koja se sastoji od dviju
klauza zove se jednostrukosloenom,a pona koja se sastoji od triju ili vie naziva se
viestrukosloenim.
Po naravi gramatikog odnosa koji se uspostavlja meu klauzama unutar sloene reenice
razlikuju se nezavisnosloene ili koordinirane i zavisnosloene ili subordinirane reenice.
U prvima klauze stoje u gramatiki nezavisnom odnosu, a u drugima u zavisnom.

Nezavisnosloene reenice
NEZAVISNE REENICE su takve reenice ija se nezavisnost ogleda u tome to one ne
objanjavaju , ne odreuju ili ne dopunjavaju ono to se iznosi u drugim reenicama s kojima
su one u vezi.Iz tog razloga sve reenice u sloenoj reenici ine jednu smisaonu cjelinu .
Zavisno od toga kako su nezavisne razlikuje se nekoliko vrsta nezavisno sloenih reenica
I to :sastavne ,zakljune , rastavne ,suprotne i zakljune.

SASTAVNE (kopulativne )REENICE su vrsta naporedno sloenih reenica u kojima se

sa dvije proste ili prosto proirene u istoj sloenoj reenici iznosi neto to je istoga smjera
.Mogu stajati sa veznikom (npr. Snijeg pada i pokriva zemlju.) ili bez veznika
(npr. Bilo je neizdrivo ,sunce uprlo u vrh glave , hlada nema nigdje ).
Sastavni veznici su :i,pa,te,ni,niti a moe se nai i vezniki prilog zatim.

ZAKLJUNE REENICE su posebna vrsta sastavnih reenica .U njima se drugom

reenicom kazuje neto toje prirodni zakljuak iz onoga to je kazano prvom reenicom .
Npr. Stegao je jak mraz ,sigurno e rijeka zalediti.-Mi se borimo za slobodu ,pobjeda e biti
naa.
Pored veznika i i ta upotrebljavaju se rijece ili,izrazi :dakle ,s obzirom na to ,stoga,
zato,valjda isl.
Od reenica iz ije sadrine se izvode kao zakljuci ,zavisne reenice se obino odvajaju
zarezima .

SUPROTNE (adverzativne) REENICE su reenice u kojima se kazuje da je ono to u

njima stoji u meusobnoj vezi po smislu drugom reenicom iskljuuje od onoga to je
izneseno u prvoj reenici.
Npr. Nita nije jeo , samo je popio au vode.-Potpuna je tiina ,jedino se uje ubor
potoka.

RASTAVNE (disjunktivne ) REENICE

su takve reenice u kojima je ono to se u njima iznosi po smislu suprotno ,ali se za tu
Priliku izjednaava ,tako a da je ono to se iznosi drugom reenicom suprotno od onoga to
se kazuje prvom reenicom.
Npr. Svi pjevaju ,a ona uti.-Svi spavaju ,a Safija ui.-On nije prihvatao tue savjete , nego
je i dalje radio po svom.
Vezuju se veznicima ,izrazima i rjecama :a,ali,ve,no,nego,dok,paipak,pa i pri tom,pa
pored toga,pak,meutim isl. ,a mogu biti i bez veznika.

ISKLJUNE (ekskluzivne)REENICE
su podvrsta suprotnih reenica i u njima se kazuje da je svejedno ta se od toga uzima jedno
ili drugo.
Npr. Iluzmi il ostavi.-Ili kupi alat ili ostavi zanat.-Ili naloi vatru ili da ja to uradim.

Zavisnosloene reenice

-Reenica sastavljena od dvije ili vie prostih ili prosto proirenih reenica koje stoje u
zavisnom sintaksinomodnosu (u hipotaksi) jeste zavisno sloena reenica .Njom se
Objanjava , poblie odreuje ili dopunjava neka rije ili cijela reenica od koje ona zavisi.
Njima se kazuje : elja,namjera,uzrok ili posljedica , uvjet,doputenje ,vrijeme,nain i dijele
se na nekoliko vrsta :

a) ODNOSNE (relativne)REENICE

-Reenica koja se odnosi na neko ime u glavnoj ,odnosno upravnoj reenici ili na cijelu tu
reenicu zove se odnosna ili relativna reenica .

Npr. Samo se uva voda ,to se slivala niz oluke.-Peli smo se uz planinu ,iji su vrhovi bili
pokriveni snijegom.
Za glavne reenice tj. za one na koje se odnose koriste se upitne zamjenice , prilozi i
veznici :ko,koji,to,iji ,kakav,kolik,koliko,gdje,kud otkud,kamo,da,te.

b)VREMENSKE(temporalne)REENICE

Zavisne reenice koje oznaavaju vrijeme onoga to se kazuje upravnim reenicama jesu
temporalne ili vremenske reenice .
Npr. Bili smo uli u kuu kad je kia poela .-Kad mraz pone da stee , mlade voke treba
zatititi.-Tek sazriju trenje ,on nosi korpu.
U ovim reenicama se koriste veznici: poto ,im,tek,tek to, kako,kad, istom,prije nego,
prijeto, prije no to, dokle i dok odnosno vezniki prilozi :kad(a), dok,dokle,kako,
otkud(a).

c)MJESNE REENICE su reenice kojimna se oznaava mjesto gdje se vri radnja glavne
reenice .One pripadaju odnosnim reenicama.
Npr. Gdje su se spajali umski putevi ,iskopali su rov.-Ne nii gdje te ne siju.-Dirnuo sam
ga gdje ga najvie boli.
Mjesne reenice se vezuju za glavnu reenicu veznikim
prilozima:gdje,kuda,kamo,dokle,odakle i otkuda.

d) NAINSKE ili POREDBENE REENICE su reenice kojima se poreenjem ili

na koji drugi nain kazuju kako se vri radnja ili kakvo je ono to je iskazano u glavnim
reenicama .Njima se moe iskazivati jednakost ,nejednakost ili izuzezna nejednakost.
Npr. Gledala je na prozor kao da nekog oekuje .- Uvijek se ponaao kako je dobijao
Savjete.-to se vie pribliavalo vee , ulice su bile ivlje.
U njima se koriste veznici :kao,kao da, kao to, kako to koliko,ukolik(za jednakost) te
veznici :a kamoli ,kamoli,a nekamoli,nekamoli, gdje,a gdje gdje bi, gdje li

e)UZRONE(kauzalne)REENICE su reenice u kojima se iznosi uzrok onoga to se

kazuje u reenicama od kojih zavise .
Npr. Svi smo ga izbjegavali jer je bio dosadan u drutvu.-On je bio ljut zato to su ga
ostavili .-Budui da su mnogi zasijali bae , u gradu je bilo povra .-Amir je zalutao jer
nije poiznavao put.

f)POSLJEDINE (konsekutivne)REENICE su reenice u kojima zavisna reenica

iskazuje posljedicu koja proistie iz radnje glavne reenice .
Npr. Udarci sjekire su bili tako jaki da je itava uma odlijegala .-Ramiz se dobro
maskirao kako ga neprijatelj ne bi primjetio .-Dooe Harisovi prijatelji te nampomogoe
da pokupimo
sijeno.
U njima se koriste veznici:da,te, a ponekad i vezniki prilog kako.

g) POGODBENE (kondicionalne)REENICE su reenice kojima se iznosi pogodba

,uvjet za vrenje onoga to sadri upravna reenica .Gramatiari je esto zovu i uvjetnom
reenicom .
Npr.Ja u se popeti do vrha ako budem mogao .-Da je on kao Fata ,ne bi rekao nita.
Zavisna pogodbena reenica u sloenoj zove se uvodnica ili protaza .Upravna reenica
kojom se kazuje ono to se vri pod uvjetom sadranim u uvodnici zove se zakljunica ili
apodoza .Ove reenice poinju sa veznicicma:ako,da,kad ili oblikompredikata sa rjecom
li iza njega (Zakasnimo li ,od posla nee biti nita .)

h) DOPUSNE (koncesivne)REENICE su reenice kojima se iskazuje smetnja vrenja

onoga to oznaava glavna reenica ili to se, i pored te smetnje vri .
Npr. Otiao je na put iako je bolestan.-Ne treba mu uskratiti nagradu ako jedan put nije
uradio posao do kraja .U njima se koriste veznici :iako,ako, i premda ,mada,ma makar.

i) IZRINE (deklarativne)REENICE su reenice kojima se iskazuje sadrina glagola

miljenja, govorenja i osjeanja u reenicama od kojih zavise .
Npr. Mnogi su priali da su ga vidjeli na ulici .-Mislim da e se Nermin javiti telefonom.
One se vezuju veznicima .da,kako,gdje,to a ima sluajeva odsustva bilo kakvog veznika

j)NAMJERNE (finalne )REENICE kazuju namjeru ili cilj radi ega se vri radnja
glavne reenice .
Npr. Svi su urili da bi stigli na vrijeme.-Dao mu je neto novaca neka mu se nae pri
ruci .-Vezuju se veznicima :da,kako, neka ili sa da bi, kako bi, ne bi li.

Implicitne zavisnosloene reenice

Meu njih se ne moe umetnuti nikakav nezavisni veznik.

Zavrila sam sa dorukom. ne trai dopunu
Zavisnost implicitnih reenica je vidljiva na temelju smisaonih odnosa, ona je
komunikacijski znaenjski nepotpuna. Imamo vie razliitiih klasifikacija ovih reenica, a
dvije su glavne objekatske i eksplicitne.
 Objekatske implicitne reenice
Podsjeaju na eksplicitne zavisnosloene klauze. Dopunjuju glagol kojem nedostaje
materijalna sadrina, s tim da ovdje nemamo veznika, ve imamo neki znak, poput crte:
Shvatite- prate vas.
Mogue je umetanje zavisnih veznika, npr.veznik da.Glagol ne mora biti
deklarativnog/perceptivnog-obavjetajnog tipa, ali se mora podrazumijevati
Priao sam bio je iv.( Priao sam i shvatio da je bio iv)
Objekatske su i sloene reenice koje doslovno prenose neije rijei, stavljaju se pod
navodnike, u visokom stepenu te su klauze samostalne. Kad se upravni prenese u
neupravni govor one postaju eksplicitne mijenjamo lice, uvodimo veznik.

Eksplicitne reenice

Njima se eksplicira sadraj neke demonstrativne rijei, koja je sastavni dio osnovne klauze.
Zbog te rijei osnovna klauza je formalno potpuna, ali zbog deiktike prirode znaenjski nije
potpuna. (ovako, tako, takav, to, ovo)

Ovako, pravi se da ne razumije.

Koje rijei eksplicira, te je vrste. Ako eksplicira sadraj atr. onda je atributivna:

Uinio je to, nije se vie javljao.

Zanimljivo je da su demonstrativi obavezni, tj. vani su formalni signali tipa sloene reenice.
One su eksplikativne i razliite od objekatskih, iako kod objekatskih mi moemo imati
demonstrativne rijei.

Osjeam to, blii se kraj.

Ali je kod objekatskih TO izostavljeno, i u tome je razlika.

Reenina kondenzacija

Osnovna namjera preuzimanja jeste slinost suzbijanje nekih estica na ui prostor, pri
emu zadravaju svoja fizika svojstva. To je formalno, sintaksiko i strukturno
preoblikovanje reenica - da se od sloenih struktura prave prostije. To inimo tako to klauzi
ukidamo predikatsko svojstvo. One se, dakle, depredikatiziraju, prestaju formalno i
gramatiki biti klauze, tj. od jednostrukosloene postaje prosta. Ali se one obavijesno ne gube
nigdje.

Zato dolazi do kondenzacije?

Prvi razlog jeste ekonominost izraza. Jasno je da su proste ekonominije. Drugi razlog jeste
taj to je kondenzacija u skladu sa trendovima koji su zahvatili indoevropske jezike
tenja ka depersonalizaciji iskaza, tenja ka sve hladnijem izraavanju. Tome su
najpogodnije nominalne.

Problemi koje izaziva kondenzacija:

Doli smo da vidimo njih. >Doli smo ih vidjeti.

Eksponent preobliene strukture je kondenzator. On moe biti jedan sintaksem reprezentira

nestali predikat, a moe biti i glava neke ire sintagme, ime biva predstavljen neki od
lanova kondenzirane strukture.Vie se kondenziraju zavisne, manje nezavisne klauze. U
bosanskom jeziku kondenzatori su: infinitiv, gl. prilozi, deverbativne imenice, deadjektivne
imenice. Infnitovan kondenzator infnitivizacija, gl. prilog adverbalizacija, DV i DA
imenice nominalizacija.

Infinitivizacija i adverbalizacija

Uvjeti su neki zajedniki, neki posebni. Zajedniki su da reenica mora biti monosubjekatska.
Ne ele da priznaju. <> Ne ele priznati.
Kad sam doao odmah sam legao.<> Doavi odmah sam legao.
U savremenom jeziku ne dolazi u obzir krenje ovog zahtjeva.

INFINITIVIZACIJA

Inf.se mogu samo zavisne klauze, i to izrine i namjerne. Namjerne se mogu inf. samo uz
glagole kretanje u osnovnoj klauzi, i to uglavnom uz glagole doli,otili:

Doli su vidjeti. Otili su pogledati.

Izrine su mnogo problematinije.Moemo tvrditi da ovdje i nema ing. jer je infnitiv stariji
od prezenta:
Ja elim da radim- mlae je od Ja elim raditi.

Dakle, da + prezent je mlae od infntiva, a tome svjedoe i inf. na stecima.

ADVERBALIZACIJA
ima dva kondenzatora: gl. prilog proli i gl. prilog sadanji

Svaka upotreba gl. priloga nosi u reenici neku dimenziju vremenskog znaenja. tj. svaki gl.
prilog prenosi znaenje vremena.

Skidajui sa sebe erersko odijelo i oblaei svoje staro seljako rublje, umalo da ne
zaplaka...

NOMINALIZACIJA

Za nominalizaciju nije-kao za infinitivizaciju i adverbalizaciju nuno da sloena reenica

bude monosubjekatska (tj. da obje klauze imaju zajedniki subjekt). Stoga su, npr.,
prihvatljive obje sljedee preoblike:
Doao je ovdje da kupi kuu. > Doao je ovdje radi kupovine kue.
Kako meteorolozi najavljuju, bit e kie. > Po najavama meteorologa, bit e kie.

PREDIKATSKI APOZITIV
Predikatski apozitiv (aktuelni kvalifikativ) je sintaksika jedinica koja istovremeno
uspostavlja sintaksiku vezu i sa imenicom ili zamenicom u funkciji subjekta ili objekta i sa
glagolom u funkciji predikata ili subpredikata. Veza sa imenikom ili zamjenikom rijeju je
morfoloka, dok je veza sa glagolom semantika i ona je komunikativno bitnija.
Na primjer u reenici: Marko je zaspao umoran, mnogo je bitnije da je ta osobina izraena
predikatskim apozitivom umoran uslovila da on zaspi nego kakav je Marko.

Na osnovu semantikog odnosa sa predikatom (subpredikatom), PA moe imati vie znaenja,

npr. vremensko: Nee se iv predati (Nee se predati dok je iv), uslovno: Zvijer,
gonjena, panino bjei (Zvijer, ako je gonjena, panino bjei); dopusno: Teki i nadojeni
vodom, balvani su plutali poput kakve trstike (Iako su bili teki i nadojeni vodom, balvani
su plutali poput kakve trstike); propratnookolnosno: On je, nasmijan, stajao pred nama.
(On je stajao pred nama i pritom je bio nasmijan); uzrono: Iscpljen, Enes je jedva
hodao. ( Enes je jedva hodao, zato to je bio iscrpljen ).

VEZANI TEKST
Vezani je tekst cjelina najee sastavljena od dviju ili vie smisaono povezanih reenica koja
ima odreenu komunikacijsku ulogu,npr.:

Na putu GF-16 nije primijeeno nita novo. Bai jo logoruje. Sprijateljio se s dvoje djece iz
sela. Ona mu beru jagode.

FORINOST
Ustrojavanje reenica u tekst esto se dogaa tako jedna reenica kojom od svojih sastavnica
upuuje na drugu reenicu. To meuupuivanje u tekstu naziva se forinou.
ANAFORINOST
npr.Ako reenica kojom svojom sastavnicom upuuje na element reenice koja slijedi ili
uope na prethodni dio teksta onda je rije o anaforinosti. Svi smo otili na more ondje smo
se dobro zabavili.
KATAFORINOST
npr.Ako reenica kojom svojom sastavnicom upuuje na element reenice koja slijedi iza
reenice s takvim elementom ili na tu reenicu u cjelini onda je rije o kataforinosti. Na
moru smo razliito reagirali. Jedni su bili zadovoljni, a drugi nezadovoljni.
Kako se ralanjuju reenice u vezanom tekstu?
S obzirom na koliinu obavijesti koja se njima prenosi mogue je ovakve reenice ralaniti
na dijelove s razliitom obavijesnom vrijednou. Ovakvo se ralanjivanje naziva
obavijesnim ili aktualnim ralanjivanjem reenice koje podrazumijeva njenu podjelu na
temu ili obavijesni subjekt i remu ili obavijesni predikat.

ime je odreeno ustrojstvo vezanog teksta?

Njegovo je ustrojstvo odreeno obavijesnim ustrojstvom u njega ukljuenih reenica te vezom
meu njima,vano je uzeti u obzir obavijesno ustrojstvo njegovih sastavnica te tipove i
sredstva meu njima.
Tipovi veze meu reenicama u vezanom tekstu:
lanana ili linearna veza i naporedna ili paralelna veza.
TEKSTUALNA PROGRESIJA,VRSTE?
Komunikacijska je uloga vezanog teksta prijenos sloene obavijesti a ona se najuspjenije
prenosi postupnim uoljivim razvojem od poetne ka zavrnoj reenici u tekstu.Ovaj se razvoj
obino naziva tekstualnom progresijom.
Vrste: jednostavna progresija,progresija zajednike teme,progresija hiperteme,progresija
ralanjene reme.
KARAKTERISTIKE LANANOG TIPA VEZE:
Reenice su u lananoj vezi onda kada se barem jedan strukturni lan jedne reenice u istom
ili slinom obliku ponavlja i razvija u sljedeoj reenici ili u sljedeim reenicama. U lananoj
su vezi reenice povezane tao da svaka sljedea reenica proizilazi iz prethodne.
KARAKTERISTIKE NAPOREDNOG TIPA VEZE
U naporednoj vezi sljedea reenica ne proizilazi iz prethodne objedinjene su zajednikom
temom.
ta su konektori,vrste!
Sredstva veze meu reenicama sastavnicama vezanog teksta nazivaju se konektori.
Gramatiki konektori i leksiki konektori.
GRAMATIKI KONEKTORI se formalno i znaenjski podudaraju sa odgovarajuim
nezavisnim gramatikim veznicima,ali se funkcionalno od nji jasno razlikuju. Njima se
povezuju klauze-sastavnice reenice.
KARAKTERISTIKE LEKSIKIH KONEKTORA
Znatno su brojniji od gramatikih,znaenjski su i funkcionalno mnogo raznovrsniji. Stoga se u
jednoj reenici sastavnici vezanog teksta obino pojavljuje vie njih.
ta su deiktiki supstantivni konektori
Konektorom zato moe se zamijeniti sljedei sadraj: budui da su opisi drugih zbivanja
bili,ili sasvim izostavljeni,ili,kad su ve stavljeni,toliko nemarni da im se ni u kom sluaju
nije moglo vjerovati. Ovakvi se leksiki konektori zovu deiktikim supstantivnim
konektorima.
NESUPSTANTIVNI KONEKTORI
Drugu veliku skupinu leksikih konektora ine oni koji nemaju ulogu ekonomizatora u
vezanom tekstu.oni se mogu nazvati leksikim nesupsatntivnim konektorima.vrste
reprizni,asocijativni,intenzivni,nominalni spacijalni.
VRSTE VEZANOG TEKSTA
Raspravljanje,pripovijedanje,opisivanje
RASPRAVLJANJE
Tip vezanog teksta,jedna se misao izvodi iz druge,iz poznatog se izvodi nepoznato,iz
jednostavnijeg se izvodi sloenije,reenice su veinom sinsemantine,konektori svih vrsta.
PRIPOVIJEDANJE tema se takoer razvija postupno,naredna misao se izvodi iz prethodne
po vremenskom slijedu,vrijem igra znaajnu ulogu,predikatski glagoli su vremenski
usaglaeni,slini su vezanim tekstovima raspravljanja,reenice su sinsemantine lanano su
vezane te konektori svih vrsta.
OPISIVANJE znaajno se razlikuje i od vezanog teksta raspravljanja i vezanog teksta
pripovijedanja,predmeti i pojave se sstavljaju jedni nasuprot drugima u istom
vremenu,sadraji ne proizilaze jedni iz drugih,ni logiki ni vremenski,naprosto se postavljaju
jedni pored drugih.Reenice su veinom autosemantine,vezane naporedno s manjim brojem
konektora.
RED RIJEI
Rijei se u jeziku niu i izgrauju vee sintaksike jedinice po strogo utvrenim pravilima.
Sintaksikim se jedinicama-prostim i sloenim- dodjeljuju sintaksike funkcije,tj.pozicije
unutar reeninog ustrojstva, a njihov redoslijed zove se redom rijei.
Razlikujemo tri vrste reda rijei. Osnovni red, aktualizirani red rijei i obavezni red
rijei.
OBAVEZNI RED RIJEI nije uvjetovan gramatiko-semantikim ustrojstvom reenice,
niti je uvjetovan obavijesnim ustrojstvom.Uvjetovan je prozodijskim razlozima.Pravilima
obaveznog reda rijei utvruje se mjesto klitikama u reenici-enklitikama i
proklitikama.Budui da nemaju svoga naglaska klitike se uklapaju u naglasne cjeline s
rijeima koje imaju naglasak.
OSNOVNI RED RIJEI zove se jo i gramatikim redom rijei.Pravila osnovnog reda rijei
tiu se mjesta koje u reenici zauzimaju lanovi njenoga gramatikoga ustrojstva u tim
pravilima dolaze do izraaja gramatiki i semantiki odnosi meu njima.
AKTUALIZIRANI RED RIJEI zove se jo i konkretnim redom rijei.Njegova pravila
tiu se redoslijeda komponenata u obavijesnom ustrojstvu reenice.Otuda je jasno da se
aktualiziranom redu rijei moe govoriti samo kad je u pitanju kontekstualno ukljuena
reenica,tj.reenica sastavnica vezanog teksta.

PADEI su razliiti oblici imenskih rijei u funkciji oznaavanja razliitih odnosa izmeu
rijei u reenici . Bosanski jezik u svom sistemu ima sedam padea :nominativ ,genitiv ,dativ
,akuzativ, vokativ, instrumental,lokativ.
Genitiv,dativ,akuzativ,instrumental i lokativ se nazivaju pravim ali i zavisnim padeima jer
uvijek oznaavaju po neki odnos meu rijeima . S druge strane nominativ i vokativ ne
zavise ni od jedne rijei u reenici pa se zato i nazivaju i nezavisni padei .

NOMINATIV :je nezavisni pade u kome stoji ime pokretaa i vrioca glagolske radnje
,nosioca stanja ili osobine koja se iskazuje u reenici .Nezavisan je od ostalih rijei , dok sve
druge rijei i reenici su direktno ili indirektno zavisni od njega .
Upotrebljava se pitanje :ko ? ta ?- Npr. Mukarci savladahu nemir .-Naokolo nasta tajac.

GENITIV :U njemu stoji ime pojma koga se neto tie ili od koga neto potie .
Moe se upotrebljavati bez prijedloga i sa prijedlozima .Bez prijedloga ovaj oblik moe
imati jedno od tri osnovna znaenja : znaenje pripadanja ili posesivni genitiv
(npr.-Njiva je Mehe Mehovia ); znaenje poticanja tj. u kome stoji ime pojma od koga
neto potie ,odvaja ili udaljava tzv.ablativni genitiv (Prisjeti se prolih vremena .);
i znaenje dijela tzv. partitivni genitiv u kome stoji ime pojma koji samo djelimino
obuhvata glagolska radnja ili ga se neto samo dodiruje (Nabavili su dosta hrane za zimu).

DATIV ima funkciju daljeg objekta u reenici i uglavnom stoji kao dopuna glagolima
davanja .Npr. Dade sestri rije da e joj nabaviti to to je radila .
Dativ stoji uz glagole govorenja kada se eli saopiti da se nekome ili neemu to
namjenjuje .Npr.- Otac svojoj djeci poruuje .-im je stigao javio se majci.
Vrste dativa :
-dativ koristi i tete - oznaava da se nekome neto korisno ili tetno namjenjuje
(Selo je podiglo niane svojim mjetanima );
-ablativni dativ -oznaava onoga ili ono to izaziva odreeno stanje ,raspoloenje ili
osjeanje (Smijali smo se njegovim alama.-Divimo se vaem umijeu ).
-posesivni dativ -oznaava kome neto pripada (Majka mu je bila uiteljica );
-etiki dativ ili dativ interesiranja izraava naklonost ili interesiranje prema onome s kime
govorimo (Poselami mi tetku i tetka .-Spavaj sine svojoj nani.).
Dativ se ugl. upotrebljava s prijedlozima : k(ka),prema, blizu, nasuprot, protu i uprkos.

AKUZATIV : je pade objekta iz prijelazne glagole tj. pade dopune glagolima i izrazima
od kojih je zavisan .Slubu vri u reenicama bez prijedloga i sa njima .
Akuzativ bez prijedloga najee vri slubu pravca objekta tj. oznaava predmet na kojem
se vri radnja prijelaznog glagola .Npr.-Bajro je posjetio svog druga u bolnici i predao mu
dar.-Imuni su kupovali zemlju .
Akuzativ s prijedlozima dopunjuje ili odreuje glagol tj. imensku rije s kojom se u
sintagmi javlja ; prijedlozi :niz,uz i kroz .

VOKATIV je pade za dozivanje i skretanje panje nekome na neto .

Npr. Upamtite , brao, mi moramo pobijediti .-Jesi li se majko umorila ?

INSTRUMENTAL je pade u kome stoji ime sredstva ili orua kojimse vri radnja ili ime
pojma u u ijoj se zajednici vri radnja .Npr.-Nazif motikom kopa zemlju .
Komija uvijek autom ide na posao.
Instrumental koji oznaava predmet pomou koga se vri radnja zove se instrumental
orua ili sredstva .Npr.-Mehmed kosom kosi travu.-Azra iglom priiva dugme.
-Slubu za oznaavanje drutva s kojim se vri radnja zove se socijativ ili instrumental
zajednice . Npr. Majka je dola sa tetkom.-Brigadir je otiao s vojskom.

LOKATIV oznaava mjesto gdje se vri radnja ,gdje se neto deava ili nalazi .
Upotrebljava se za oznaavanje mjesta ( u slubi priloke ili pridjevske odredbe ) i za
oznaavanje nepravog objekta (u funkciji dopune ).