You are on page 1of 68

1.

GLASOVI
Čovjek pomoću svojih govrnih organa izgovara različite zvukove. Svi se ti zvukovi ne
smatraju glasovima, glasovima se smatraju samo oni koji služe za sporazumijevanje.
GLAS je najmanja jedinica govora, zvuk koji nastaje treperenjem zraka, pokretanjem glasnih
žica i učešćem drugih govornih organa. Glasovi se posmatraju i proučavaju onako kako se
tvore ili onako kako se čuju. To kako se tvore predstavlja fiziološku stranu glasova, a kako se
čuju akustičku. Glasovi su, dakle, fiziološko-akustičke pojave.
2.Lingvistička disciplina koja proučava glasove sa njihove fiziološko-akustoičke strane
naziva se FONETIKA od grčke riječi phone-glas, odnosno phonetikos-glasovni. To je dio
nauke koji uzučava glasove i njihove promjene sa fiziološko-akustičkog aspekta. Fonetika
opisuje glasove kao fiziološke pojave,tj.rad govornih organa pri proizvodnji svih tih glasova.
Ali ona opisuje glasove i sa asspekta kretanja zračne struje kroz govorne organe. Znači
posmatra ih kao akustičke pojave. Za koje važe fizički zakoni. Fonetika se zanima glasovima
kao proizvodima zračne struje, koja se ponaša po zakonima što vrijede za mehanička tijela, za
fiziku i njezinu granu- akustiku, po zakonima važećim za sve druge znakove u prirodi.
3.Lingvistička disciplina koja proučava glasove kao razlikovne jedinice naziva se
FONOLOGIJA. Fonetika, dakle posmatra glas kao fiziološko-akustičku pojavu, a fonologija
ga posmatra kao najmanju jezičku jedinicu koja je nosilac razlike u značenju. Najmanja
jedinica koja je nosilac fiziološko-akustičkih svojstava u fonetici naziva se GLAS. Najmanja
jezička jedinica pomoću koje se razlikuje značenje u fonologiji naziva se FONEM.
4.GLAS se sasttoji iz tri svoja sastavna dijela: jačine, visine i boje glasa. JAČINA GLASA
zavisi od snage podsticaja što pokreće tijelo koje treperi,tj.od veličine amplitude tijela koje
treperi. VISINA GLASA zavisi od broja, odnosno brzine treptaja, ukoliko su treptaji brži,
odnosno ukoliko ih je veći broj u nekoj jedinici vremena, utoliko je glas viši i obrnuto. BOJA
GLASA zavisi od veličine i oblika rezonatora (ždrjeone,usne i nosne duplje). Svaki glas ima
svoju posebno boju zato što se oblik rezonatora kod svakog pojedinca unekoliko razlikuje.
5.GLASOVI I SLOG, GRANICA SLOGA
Osnivna glasovna jedinica koja se izgovara jednim artikulacionim pokretom naziva se SLOG.
Slog može biti i jedan glas, ali je to obavezno samoglasnik. Može ga sačinjavati i više
glasova, od kojih je jedan obavezni samoglasnik ili suglasnik sa slogotvornom funkcijom.
Prema tome, nosilac sloga je samoglasnik, a suglasnik ili sonant uglavnom sačinjavaju slog
oslanjajući se na jedan od samoglasnika kao nosilaca sloga.
SLOGOVI MOGU BITI: a) otvoreni ma-ma, ta-ta,ba-bo, ba-ba, pla-ća, ta-ma, pro-
ha(završava se samoglasnikom); b) zatvoreni prit-vor, zat-vor, zlot-vor (završava se
suglasnikom ili sonantom)
Osim samoglasnika, u bosankome jeziku kapo nosilac sloga može se javiti i sonant
r,tj.vokalno samoglasničko r: prst, vrsta,trn, vrt, mrs,srce,srma,prtina.
U nekim riječima neslavenskoga porijekla funkciju nosioca sloga ima i sonant l: kabl,bicikl,
artikl a sasvim rijetko nosioci sloga mogu biti i drugi sonanti ili suglasnici: Kremlj, Idn, Ibn.
6.MORFONOLOGIJA je dio gramatike koji proučava i opisuje glasovni(fonološki) sastav
riječi i to šta se dešava sa flasovima (fonemama) u različitim oblicima riječi i u tvorbi riječi.

Taj termin nastao je u spoju između dva postojeća termina morfologija i fonologija, a kao dio
gramatike povezuje fonetiku sa morfologijom i tvorbom riječi.
7.AKCENTI
Isticanje jednoga sloga u riječi jačinom i visinom glasa naziova se akcent ili naglasak te riječi.
To jače naglašavanje ima svoja tri elementa: jačinu, visinu i trajanje. U riječima noga i ruka
naglašen je prvi slog, ali se među sobom razlikuju po trajanju. U prvoj riječi slog no je kratak
a u drugoj riječi ru je dug. Naglašeni slogovi mogu biti dugi i kratki, kao što su i sami
nenaglašeni slogovi, također, dugi i kratki. pr. Naglašeni slogovi u sljedećim riječima su dugi:
sunce,grima, peta, strana, grad. Naglašeni slogovi u sljedećim riječima su kratki:srce,
krava,selo, polje, brat, lav, rosa.
Na osnovu razlika u naglašavanju sloga razlikujemo četiri vrste akcenata:
Kratkosilazni akcenat obilježava se znakom ̏ vatra,kuća,rat,osam
lahko,kruška,vjetar,gledam,čardak,presovati,pita.
Kratkouzlazni akcenat obilježava se znakom ̀ potok,,kosa,
bosa,seljak,akšam,sitan,mahala,preliti,trčati,petica,djevojčica.
Dugosilazni akcenat koji se obilježava znakom ̂ more, kost, mosr,dan, mrak, zid, sam, biraj,
radnic,gradim.
Dugouzlazni akcenat koji s obilježava znakom ́ trava,tama,bašča,suha,
gluha,tetiva,kružiti,puhati,peglati.

FONEM je najmanja jedinica u fonološkom sistemu nekog jezika.Fonem nema
autonomno,samostalno značenje ali je bitan za značenje,jer u kombinaciji s drugim
fonemima mijenja značenje morfema i riječi. Fonem je konstituent jedinice višeg
ranga- morfema.
GLASOVI
Glas je najmanja jedinica govora, zvuk koji nastaje treperenjem glasnih žica i učešćem
drugih govornih organa. Oni nastaju od zračne struje koja polazi iz pluća i koja se u
ustima uobličava u prepoznatljive zvukove od kojih nasataje govor.
Proučavanjem fizičkih svojstava glasova ljudskih jezika -njihovim
nastankom,opisivanjem,klasifikacijom, bilježenjem, prenošenjem i prijemom bavi se
dio nauke o jeziku koji se naziva FONETIKA.
Fonetika se dijeli na:
1.ARTIKULACIONU ILI FIZIOLOŠKU (bavi se izučavanjem nastanka ljudskih
glasova i sudjelovanju govornig organa u nj.nastanku)
2.AKUSTIČKA (bavi se izučavanjem zvučnih talasa koji nastaju govorom)
3.AUDITIVNA (izučava percepciju i prijem zvučnih talasa ljudskim uhom)
Proučavanjem funkcija glasova u jeziku, njihovom ulogom u procesu komuniciranja,
bavi se dio nauke o jeziku koji se naziva FONOLOGIJA:
NASTANAK GLASOVA:
Za nastanak glasova neopgodni su zračna struja i govorni organi.Govorni organi su
dijelovi ljudskog tijela koji sudjeluju u stvaranju glasova. To su
pluća,dušnik,grkljan,glasnice,mehko i tvrdo nepce,jezik zubi desni i usne.Za konačno

oblikovanje glasova značajne su tri šupljine unutar govornih organa:usna, nosna i
žebijeona.
Prilikom nastanka glasova zračna struja polazi iz pluća-pluća je izdisanjem potiskuju
napolje.
Glasovi koji nastaju potiskivanjem zračne struje iz pluća nazivaju se EGRESIVNI
GLASOVI.Glasovi koji nastaju ulaskom zračne struje u pluća,udisanjem nazivaju se
INGRESIVNIM GLASOVIMA.Glasovi se proizvode radom govornih organa.Taj rad
govornih organa prilikom nastajanja glasova naziva se
ARTIKULACIJA.ARTIKULACIJA je proces nastanka i izgovora glasova.
PODJELA GLASOVA:
Glasovi se međusobno razlikuju na osnovu svojih ARTIKULACIJSKIH svojstava-
mjesta i načina nastanka, te na osnovu njihovih AKUSTIČKIH svojstava, onih koje mi
opažamo sluhom.
PODJELA GLASOVA PREMA ARTIKULACIJSKIM SVOJSTVIMA
Glasovi pri čijem izgovoru zračna struja ne nailazi ni na kakvu prepreku nazivaju se
samoglasnici ili vokali:i, e, a, o,u
Glasovi pri čijem nastanku zračna struja nailazi na prepreku nazivaju se suglasnici ili
konsonanti.Pri nastanku nekih suglasnika stvara se djelimična prepreka zračnoj struji-
to su sonanti ili glasnici: j,v,r,l,lj,m,n,nj dok se kod drugih suglasnika stvara potpuna
pregrada zračnoj struji – to su pravi suglasnici ili pravi
konsonanti:b,p,d,t,g,k,z,s,ž,š,dž,č,đ,ć,f,h,c
SAMOGLASNICI ILI VOKALI
Zračna struja ne nailazi ni na kakvu prepreku.pri njihovom nastanku glasnice su
zategnute i trepere pa su samoglasnici zvučni glasovi.
Prema položaju jezika pri izgovoru glasova oni se dijele na:
SAMOGLASNIKE PREDNJEG REDA (E,I) I
SAMOGLASNIKE ZADNJEG REDA (A,O,U)
SAMOGLASNICI SREDNJEG REDA (A)
Samoglasnici se dijele na :
VISOKE: I,U.NISKE: A,SREDNJE E;O

i-visoki samoglasnik prednjeg reda
e-srednji samoglasnik prednjeg reda
a-niski samoglasnik zadnjeg reda
o-srednji samoglasnik zadnjeg reda
u-visoki samoglasnik zadnjeg reda

SUGLASNICI ILI KONSONANTI
Dijele se na SONANTE ILI GLASNIKE i PRAVE SUGLASNIKE I
KONSONANTE
Suglasnici se mogu podijeliti prema zvučnosti,po mjestu tvorbe i po načinu tvorbe.

PODJELA SUGLASNIKA PREMA ZVUČNOSTI
Zvučni su svi samoglasnici i svi sonanti a od pravih suglasnika zvučni su
b,d,g,z,ž,dž,đ.Pri nihovom izgovoru glasnice su zategnute i trepere.Glasovi pri čijem su
izgovoru glasnice opuštene,ne trepere bezvučni su.Takvi su neki pravi
suglasnici:p,t,k,s,š,č,ć,f,h,c
ZVUČNI:b,d,g,z,ž,dž,đ
BEZVUČNI:p,t,k,s,š,č,ć,f,h,c

m.k STRUJNI ILI FRIKATIVNI :z.h AKUTNOST-i. ti se alofoni nazivaju kombinatornim varijantama fonema. varijante jednog istog fonema nazivaju se ALOFONI.s NADZUBNI: prepreku stvara jezik kad mu je vrh na desnima iznad gornjih zubi l.l.g.v ZUBNI: prepreku prave jezik i zubi d.m USNENOZUBNI:prepreku zračnoj struji pravi donja usna i gornji zubi f.ć NAZALNOST.h.đ.v.lj.o.ž.h PODJELA SUGLASNIKA PO NAČINU TVORBE Prema načinu kako zračna struja savladava djelimičnu ili potpunu prepreku suglasnici mogu biti: EKSPLOZIVNI ILI PRASKAVI:b.t.dž.t.ž.č.d.t.č.u.lj VIBRANT-r treptajnik.s.Slobodne varijante fonema su uvjetovane individualnim osobinama govornika.dž.s.đ.š.č.z.š.p.š.z.jačina.đ.ž.n.k.š.n.n.nj.b.l.k.d.zračnoj struji stvara se na usnama b.k.z.f.ali ne dođe do čujnog trenja zraka:v.c KOMPAKTNOST-a.c.h SLIVENI ILI AFRIKATIVNI: c.lj.f GRAVISNOST-o. .g.f.l.Fonološku ulogu mogu imati akcenti.c.j.s.n.u.r.č.š.f.ć.č.h ZVUČNOST-b.f.v. APROKSIMANTI-približnici glasovi pri čijoj se tvorbi govorni organi približe.s.Realizaciju svakog fonema u govoru ima nešto po čemu se razlikuje od realizacije drugih fonema.m.s.ž.z.n.t.d.g.ć.dž.z. Alofoni čije su različite realizacije uvjetovane glasovnim okruženjem.v.đ.đ STRIDENTNOST-v.m.g.u.i trajanje mogu vidjeti na spekogramu.nj.o.j.lj.r.m.treptavi suglasnik.č.z.nj.lj.f.e.j AKUSTIČKA SVOJSTVA GLASOVA VOKALNOST-i.nj NAZALI NOSNI GLASOVI:m.t.dž.lj.dž.j.č NAPETOST-i.d.š.ć.c.g.v.u.lj.j. Različite izgovorene realizacije.k.d.te se razlike uspostavljaju na akustičkim osobinama glasova i u fonologiji se nazivaju distiktivnim ili razlikovnim obilježjima.ž.h DIFUZNOST-i.u ŠUMNOST-b.ć.h SPEKTOGRAM-grafički prikaz izgovora glasova ili riječi-slika govornog zvuka koji se dobije pomoću spektografa(aparat) SPEKTAR-različiti tonovi od kojih je sastavljen zvuk a čije se frekvencije.g.ž.e.t.s.c.e.nj NEPREKIDNOST i.p.kombinacijom s drugim glasovima.p.r.dž.nj LATERALI glasovi pri čijoj tvorbi zračna struja prolazi bočnim l.s.n PREDNjONEPČANI prepreku stvara jezik u dodiru s prednjim nepcem š.nj.p.p.š. ZADNJONEPČANI prepreku pravi jezik u predijelu zadnjeg nepca k.c.a.đ SONANTNI ILI GLASNICI:j.f.b.ž.dž.r.a.l.PODJELA SUGLASNIKA PO MJESTU TVORBE Po mjestu tvorbe suglasnici mogu biti DVOUSNENI:prepreka.p.z.ć.

ali su one izazvane nastavcima za oblik riječi ili nastavcima sufiksima za tvorbu riječi.Izučavanjem kombiniranja fonema u nekom jeziku bavi se grana fonologije koja se naziva FONOTAKTIKA.Alternacije mogu biti uvjetovane:FONOLOŠKI.MORFOLOŠKI Fonološki uvjetovane alternacije nastaju kada se na granici morfema nađu fonemski skupovi teški za izgovor ili skupovi istih suglasnika.Zamjenjivanje jednog fonema drugim naziva se ALTERNACIJA FONEMA.Š.a ispred suglasnika. radi lakšeg izgovora različiti suglasnici prilagođavaju jedan drugom a isti ili slični suglasnici se gubi. MORFOLOŠKI ILI TVORBENO UVJETOVANE ALTERNACIJE: -nepostojano a -prijelaz l>o -palatalizacije (prva .Z.između dva suglasnika.Alternacije se javljaju kao posljedica djelovanja pravila o raspodjeli fonema.F.Đ BEZVUČNI:P.T. treća) -jotovanja (stara i nova) JEDNAČENJE SUGLASNIKA PO ZVUČNOSTI ZVUČNI:B.iza samoglasnika.K.Ž.C b>p kobac>kobca>kopca p>b top> topdžija>tobdžija d>t podpis>potpis t>d prositi> prositba>prosidba g>k drugčiji>drukčiji k>g burekčija>buregdžija z>s nizak> nizka>niska s>z glasba>glazba ž>š težak> težka>teška š>ž za dušu>zadušbina>zadužbina dž>č Kembridž> Kembridžki>Kembrički č>dž naručiti> naručba>narudžba đ>ć omeđak>omeđka>omećka .DŽ.S.Riječ ima onoliko slogova koliko je u njoj slogotvornih fonema.Tada se.H.Ć.Slogovi koji se završavaju samoglasnikom nazivaju se OTVORENIM SLOGOVIMA.D.druga. FONOLOŠKI UVJETOVANE ALTERNACIJE: -asimilacija jednačenje suglasnika po zvučnosti -asimilacija jednačenje suglasnika po mjestu tvorbe -redukcija gubljenje suglasnika Morfološki ili tvorbeno uvjetovane alternacije također se javljaju na granicama morfema.G.Č.SLOG je fonem ili skup fonema koji se u govoru realiziraju jednim dahom i jedinstvenom artikulacijom.Slogovi koji se završavaju suglasnikom nazivaju se ZATVORENIM SLOGOVIMA.Granica slogova je između samoglasnika.

č.sćućuriti>šćućuriti.š oni tada prelaze u suglasnike š i ž koji su im srodni po mjestu tvorbe grozđe>grožđe.odškrinuti.dahćući i dašćući.čija su mjesta tvorbe udaljena. VIŠE GLASOVNIH PROMJENA U JEDNOJ RIJEČI Išarati izšarati>isšarati>iššarati>išarati Pojava suprotna jednačenju suglasnika jeste njihovo razjednačavanje.ž.prehranbeni-prehrambeni.Z>Š.Osmanbašić SUGLASNIK H>Š Kada se suglasnik h nađe ispred ć i č on može preći u š Bihćanin-Bišćanin.dršćem.trbuhčić- trbuščić.predtakmičenje. Kada se đ nađe ispred nastavka -stvo vođstvo -na sastavu nekih složenica u kojima bi jednačenje dovelo do udaljavanja riječi od njezina značenja podtekst.predsjedavati.z u ž.h. ODSTUPANJA -kada se d nađe ispred s i š predsjednik.hutba. stanbeni- stambeni.sljuštiti.sumnja-sumlja.stranputica. Kada se suglasnici s i z u prostim riječima nađu ispred nj i lj koji nisu nastali procesom ijekavskog jotovanja oni tada prelaze u suglasnike š i ž mislju>mišlju.Jednačenjem suglasnika po mjestu tvorbe mijenjaju se suglasnici: s u š.Vehba.c.Da bi se olakšao izgovor.Subhija.obično poznato pod nazivom disimilacija.dragstor.Gradac-Gradca JEDNAČENJE PO MJESTU TVORBE Do jednačenja suglasnika po mjestu tvorbe dolazi kada se u jednoj riječi jedan do drugog nađu dva suglasnika različita po mjesti tvorbe.Vahdet.drhćući i dršćući dahćem i dašćem.pasče>pašče.zelenbać-zelembać. -u imenima i prezimenima: Midhat.jedanput.Mehdin. IZUZETCI: riječi u kojima se n nađe ispred m na granici s prefiksom.voznja>vožnja Ako su suglasnici nj i lj postali ijekavskim jotovanjem onda se jednačenje ne vrši sljez.snjegovi Jednačenje se ne vrši ni ako su s i z ispred lj i nj na granici s prefiksom razljutiti.nemaju svojih zvučnih parova pa ispred zvučnih parova ostaju neizmijenjeni: ahbab.pazljiv>pažljiv.postdiplomski i sl.f.sredstvo.lisće>lišće.gradski. SUGLASNIK N>M Kada se suglasnik n nađe ispred b i p on prelazi u m.predškolski.n u m.Pri tome jedan glas prelazi u drugi koji mu je srodan mnogo-mlogo.Vrhbosna.ć.sljeme.snježan. h u š SUGLASNICI S.gangster -u zemljopisnim imenima u kojima bi jednačenje dovelo do udaljavanja od osnovnog oblika Brgudac-Brgudca.izljubiti.prvi suglasnik se prilagođava drugom.Salihbegović.vanbračni.Edhem -u nekim imenicama stranog porijekla:tekbir.đ.predturski.posljednji.bonbon-bombon.lafdžija.keljom-keljem GUBLJENJE SUGLASNIKA jezička ekonomija-olakšavanje izgovora .Ž Kada se suglasnici s i z u prostim i složenim riječima nađu ispred prednjonepčanih dž.Odnosi se na razjednačavanje dvaju sličnih ili istih glasova kada se nađu u riječima jedan do drugog.Zabrdac-Zabrdca.

ć. -u riječima u kojima t dolazi u grupu -stlj:nepopustljiv.Džennet. -u riječima složenim s prefiksom koji se završava suglasnicima d ili t jer gubljenje sprečava mala pauza koja se javlja između dijelova složenice:otčepiti natčovječanski.preddržani –gubljenje suglasnika u ovim ili sličnim riječima dovelo bi do nejasnog značenja riječi GEMINIRANI-udvojeni suglasnici česti su u riječima orijentalnog porijekla. ODSTUPANJE -superlativi pridjeva koji počinju sa j:najjači.krastni -u pridjevu prstni prst-prstni ne prsni. GUBLJENJE SUGLASNIKA S Suglasnik s se gubi iz sufiksa –ski kada se sufiks nađe iza suglasnika č. GUBLJENJE SUGLASNIKA V Suglasnik V se gubi kada se nađe: -u nekim pridjevima na –ov:bukvov-bukov.nj.ć.m.najčešće stranog porijekla koje imaju samo određeni pridjevski vid azbestni. .preimućstvo.potčiniti -suglasnici d i t gube se u prostim riječima kada se nađu ispred sufiksa –ština gospodština-gospoština.propustljivost.č. -u nekim pridjevima.š. -suglasnici d i t gube se kad se nađu u položaju iza s.đ oni se gube jer su već sadržani u afrikatima Gubitci-gubit(ts)i-gubi(ts)i-gubici.l.nepopustljivost.narastla-narasla.nuzzarada. ODSTUPANJE -u imenicama ženskog roda izvedenim sufiksom-kinja telefonistkinja. GUBLJENJE SUGLASNIKA –d i –t Kada se d i t nađu ispred afrikata c.lj.pećski-pećki.hrvatština-hrvaština ODSTUPANJE javlja se u riječima budšto.Pojava udvojenih suglasnika u takvim riječima zove se ORIJENTALNA GEMINIZACIJA Allah.a razlog je što se d i t nalaze na granici složene riječi.smokvov-smokov.gostba-gosba-gozba.otac-otca-oca-otče-ot(tš)e-oče.b.kadšto.z.duhačski-duhački.vražski-vražki ODSTUPANJE -dolazi iza ć u imenicama na završetak –stvo pokućstvo.protestni.neretljanski-Neretva.izsukati-issukati-isukati.najjeftiniji i sl.najjužniji.breskvov-breskov -u nekim nazivima stanovnika i pridjevima izvedenim prema njima: Neretljanin. -u brojevima šeststo i devetsto te izvedenim od njih:šeststogodišnjica.avanturistkinja.natčelnik.mladićski-mladićki.svjetlostna-svjetlosna. -složene riječi kao:poddijalekat.zadatak-zadatci- zadaci.Zabrdca i sl.ustmeni-usmeni.dž.komunistkinja.GUBLJENJE ISTIH SUGLASNIKA Kada se u riječi jedan do drugog nađu dva ista suglasnika jedan se gubi petdeset- peddeset-pedeset.bezzvučan-bezvučan. ODSTUPANJE Do ostupanja može doći u riječima u kojima bi gubljenje suglasnika d ili t udaljilo riječ od njezinog značenja: -u zemljopisnim imenima:Gradca ne Graca.elhamdulillah i sl. a ispred k.devetstogodišnji itd.n.ž.š Bečski-bečki.mjestni- mjesni.

h peći-peci pecijah teći teci tecijah.snaga-snazi.g. na –a čija se osnova završava na k.imenica ž.lovaca.od druge polovine XIII st.drug druže.peći-pečem.vraže i dr.koncem.koncima.g.dok se u tzv.NEPOSTOJANO A A-koje se javlja samo u nekim oblicima jedne riječi između posljednjeg i predposljednjeg suglasnika nazivamo nepostojano a.majka- majci.r.junačina.dvadeset jedan.Slab položaj poluglasa je bio kada su se na kraju riječi ili sloga.ulog ulozi.h.tekao-tekla i sl.instrumentalu i lokativu množine imenica m.r.palac itd.vjetrovi.konca.koncu.lovac.konco. Rezultati I palatalizacije danas su sačuvani ispred e .jutro-jutara.h:radnik radnici.g. PRVA PALATALIZACIJA Kada su se zadnjonepčani suglasnici k.mračan.ž.sitan modri. -u množinskim oblicima imenicama oko i uho. -u nominativu.išao-išla.slabom položaju gubio u XI stoljeću ili nešto ranije.dativu.snasi i snahi.h u c.starac.pijetao. -dativu i lokativu jd.strašan -u prezentu nekih glagola koji se u infinitivu završavaju na ići a u osnovi imaju k.konci.uši -u tvorbi nekih imenica:djevojče. -samo nominativu jednine imenica muškog roda koje u nominativu množine dobijaju umetak –ov:vjetar.družina.z.konac.vrijeći-vršem -u aoristu nekih glagola koji se u infinitivu završavaju na ći a u osnovi imaju k.h našli ispred samoglasnika prednjeg reda e i i te nekih glasova kojih nema u savremenom jeziku oni su prelazili u č. U SAVREMENOM JEZIKU NEPOSTOJANO A SE JAVLJA: -u nominativu jednine i genitivu množine nekih imenica muškog roda:kupac. -imperativu i imperfektu nekih glagola koji se u infinitivu završavaju na ći a u osnovi imaju k.vedar.a jak kada su se nalazili u zatvorenom slogu. -u nominativu jednine muškog roda broja jedan i brojeva složenih s njim:jedan jednog.vjetrova.h.staraca itd.novac.g.zemlja- zemalja. -u nominativu jednine neodređenog vida pridjeva u muškom rodu NEODREĐENI VID ODREĐENI VID Modar.takav-takvo -u oblicima nekih glagola: pekao-pekla. Razlog javljanja nepostojanog a jeste gubitak poluglasa koji se utzv.kupaca.snaha.mušica -u tvorbi nekih pridjeva. Jakom položaju zamjenjivao sa a.g. -akuzativu jednine imenica muškog roda na suglasnik koje označavaju nešto neživo (akuzativ=nominativ) konac.sestra-sestara.h čovjek-čovječe.s Rezultati druge palatalizacije u savrenemom jeziku sačuvanu su u.konaca.siromah siromasi.š vojniče. ODSTUPANJA .mračak.g.vedri.družiti. i te nepostojanog a u sljedećim oblicima riječi -u vokativu jednine imenica muškog roda na k.g.prašina.oči.ovrhoh ovrše.vlažan. -genitivu množine nekih imenica ženskog i srednjeg roda:mačka-mačaka.momče.sitni -u nominativu jednine nekih zamjenica muškog roda ovakav-ovakva.g pekoh-peče. na k.prašiti DRUGA PALATALIZACIJA SIBLIRIZACIJA Promjena zadnjonepčanih suglasnika k.jednom. -u tvorbi nekih glagola:ličiti.duše.junačina.g.

go i gol. Riječi u kojima se l nalazi na kraju sloga ili na kraju riječi kao bokal.zumbul su u naš jezik došle poslije prestanka važenja zakona o prelasku l u o.voćka idr. -zatim imenicama ženskog roda kojima se imenuju stanovnice država.plavojki.sto i stol. ot6ka>ot6ca>otca>oca D.vo i vol.Kad se izgubio poluglas onda je l ostalo na kraju riječi ili na kraju sloga.tuzlanki.seoce i selce. ot6k6 otac-analogijom G.Diki. bil-bio.general.čk.admiral. Gradiški i Gradišci itd. TREĆA PALATALIZACIJA Vršila se u uvjetima kada su se glasovi k.Fiki.predjel i predio.do i dol.g.Anki.zg.Zilki.Rijeci -s oba oblika:Liki i Lici.oče mjeseč° N.Krki.mačka.sh. Kocka.so i sol. i prvoj polovini 15.Begi.Jabuci.ćk.planinki.Mostarki.građanki.Zeleniki.kotal-kotao.U tom položaju njegov se izgovor duljio i približavao izgovoru samoglasnika tako da je morao preći u o.Senki. Zemljopisna imena se mogu javiti: -s oblicima u kojima nije izvršena druga palatalizacija Kreki.mazga.radil-radio.paska.metal.h nalazili iza i i nekih glasova kojih nema u savremenom jeziku (en i poluglas) N. -odstupanja od II palatalizacije česta su u vlastitim imenima i hipokoristicima tih imena Ajki.U bosanskom jeziku se javljaju i neki oblici riječi s petvorenim i nepretvorenim l u o cio i cijel. -te imenima dobivenim prema nekoj osobini crnki. -s oblicima u kojima je izvršena druga palatalizacija Banjoj Luci.ot6kov>ot6cov>ot6cu>ocu V.sk.Hercekovki.otac mjesec V.-u imenicama ženskog roda čija se osnova završava na ck.pepel-pepeo Prelazak l u o uvjetovan je gubljenjem poluglasa u slabom položaju. .nagal i nagao.ot6ke>ot6če>otče>oče PRELAZAK L UO Historijska promjena do koje je dolazilo u drugoj polovini 14.krajeva mjesta:Bosanki.Pasha. stoljeća.Mijenjalo se samo ono l koje je na kraju sloga ili na kraju riječi.

njegov ati.ljekar.izvršeno u XIV st. tih i ji-tiši. .slavjen-slavljen m+j-mlj:slomjen-slomljen Staro jotovanje se vršilo u: -komparativu pridjeva -glagolskom pridjevu trpnom -imperfektu -prezentu -imperativu -infinitivu glagola koji se završavaju na ći -oblicima infinitiva nekih glagola koji označavaju radnju koja se ponavlja NOVA JOTOVANJA Jotovanja vršena na našem terenu poslije doseljavanja Slavena nazivaju se nova jotovanja.Tada su nepalatalni glasovi dolazili u dodiru sa glasom j od jata i davali odgovarajuće palatalne glasove:ljeto.lješnik. JOTOVANJE POSLIJE GUBLJENJA POLUGLASA Kad se izgubio poluglas tada su mogli doći u dodir nepalatalni glasovi i glas j: Sol6ju-olju-solju Krv6ju-krvju-krvlju Rod6jak-rodjak-rođak NAJNOVIJE ILI IJEKAVSKO JOTOVANJE Ono je izvršeno poslije zamjene jata. NOVA JOTOVANJA -glagola na iti -poslije gubljenja poluglasa -najnovije ili ijekavsko JOTOVANJE GLAGOLA KOJI SE ZAVRŠAVAJU NA –ITI naiti-najti-naći poiti-pojti-poći doidem-dojdem-dođem.njega. ljut + ji-ljući STARO JOTOVANJE izvršeno prije doseljavanja Slavena na Balkanski poluotok.ljepilo.koljeno.ljetovati.lječilište.njedra.JOTOVANJE Je glasovna promjena po kojoj su se nepalatalni suglasnici stapali sa glasom j i davali odgovarajuće palatalne glasove:crn + ji-crnji.ljepota.nježnost.Njime su obuhvaćeni nepalatalni suglasnici: d+j-đ:rodjen-rođen t+j-ć:platjen-plaćen l+j-lj:vol+jen-voljen n+j-nj:bran+jen-branjen k+j-č:vikjem-vičem g+j-ž:lagju-lažu h+j-š:mahjem-mašem s+j-š:pisjem-pišem z+j-ž:mazjem-mažem b+j-blj:debji-deblji p+j-plj:glupji-gluplji v+j-vlj.

ALTERNACIJE IJE/JE/E/I Glas jat je bio diftong ili dvoglas koji se nije sačuvao sa svojim prvobitnim izgovorom.repa.DIVOJKA) ALTERNACIJE JATA Jat-ije Umjesto jata u dugim slogovima javlja se alternanta-ije rijeka.dio i sl.uvreda.smijati. .riječ.strelic a.grešnik.vijest.vrijeme.grehota.smjela -ispred j-grijati.DJEVOJKA).mlijeko.već je zamijenjen sa ije/je/e/i.smio.pjevati.mreža. Jat –e Alternanta e umjesto jata javlja se u kratkim slogovima: -u suglasničkoj skupini suglasnik koji ne pripada prefiksu +r +je: bregovi.djevojka.vjera.dremljiv.svijet. Jat-je Umjesto jata u kratkim slogovima javlja se alternanta je.vježba.DEVOJKA) I IKAVSKE (DITE.lijepo.vjetar.Slaveni KRAČENJE I DULJENJE SLOGOVA Do kraćenja dugog sloga s alternantom ije u kratki slog sa alterom je ili e dolazi: a)u promjeni dvosložnih imenica koje imaju množinu s umetkom ov i čiji se akcent ne mijenja.Zamjenjivanje jata vršeno je od 12.pogreška.vijeće.brijg.umjeti. Jat-i Umjesto jata javlja se alternanta i -ispred o koje je postalo od l:živio.slezena.smjeti. -u nekim pojedinačnim primjerima: nekad.nekoliko.sijeno.pjesma.Na osnovu zamjene jata nastala je podjela govora na :IJEKAVSKE (DIJETE.ZAMJENA JATA.sreća.dijeliti.lijek.vremena i sl. -ispred lj-u riječima koje su izvedene od korijena biljeg-bilježnica.vreća.sijati i sl.ali u riječima u kojima suglasnik l nije prešao u samoglasnik o ostaje:živjela. EKAVSKE(DETE.djeca.sjesti.nešto.crepovi.želio.djelo.volio. neki.breza.st.bilježnica obilježje.

Dugi nenaglašeni slogovi čine prozodijsku jedinicu koja se naziva nenaglašena dužina.Visina zvuka se mijenja raste ili se spušta.izučavanjem akcenata riječi i rečenica bavi se dio nauke o jeziku koji se naziva PROZODIJA ili AKCENTOLOGIJA.Kretanje tona naziva se intonacijom. Slogovi čiji se izgovor ne ističe jačinom nazivaju se nenaglašenim slogovima.Dugi nenaglašeni slogovi dolaze iza naglašenih akcentiranih slogova.KRATKOSILAZNI.KRATKOUZLAZNI DUGI KRATKI SILAZNI ˆ \\ UZLAZNI / \ Akcenti u našem jeziku su pokretni i mogu se naći na svakom slogu osim na posljednjem.mogu se naći: -iza naglašenih-tada se nazivaju proklitike ili prednaglasnicima .naglašeni slogovi se međusobno razlikuju i po trajanju pa mogu biti dugi i kratki.Jednosložne riječi mogu imati samo silazne akcente.Postakcenatska dužina može biti samo poslije akcenta. Naglašeni riječi nazivaju se toničkim riječima a nenaglašene atoničkim riječima ili klitikama. klitike. PROZODIJSKE JEDINICE SE NAZIVAJU PROZODEMI PROZODEMI I I AKCENTI NENAGLAŠENA DUŽINA ā I I SILAZNI UZLAZNI I I Dugosilazni ậ dugouzlazni á Kratkosilazni a dugosilazni à PRAVILA: -Akcenat ne može stajati na posljednjem slogu.Oni se jedan od drugog razlikuju samo trajanjem ili dužinom izgovora.AKCENTI Isticanje jednog sloga u riječi naziva se akcenat ili naglasak riječi.Označavaju se vodoravnom crtom iznad vokala.Uzlazni akcenti mogu biti na svim slogovima osim na posljednjem.Silazni akcenti mogu stajati samo na prvom slogu.govorimo o uzlaznim i silaznim tonovima.Isticanje izgovora neke riječi u rečenici naziva se akcenat rečenice.Nenaglašene riječi.Silaznost i uzlaznost čine kvalitet akcenta a dug ili kratak izgovor kvantitet akcenta.DUGOUZLAZNI.Prema tome razlikujemo četiri akcenta DUGOSILAZNI.Ton je visina zvuka nekog izgovorenog sloga. PROZODIJA-dio nauke o jeziku koji se bavi izučavanjem naglasnih svojstava riječi i rečenica.Naglašeni slogovi se odlikuju: -jačinom(intenzitetom ili silinom) izgovora -tonom i -trajanjem Naglašeni slogovi se međusobno razlikuju po tonu i trajanju.

Služe za izvođenje.da. RIJEČI I I TONIČKE(NAGLASNIKE) ATONIČKE(KLITIČKE) imaju akcent nemaju akcent I I Proklitike enklitike ENKLITIKE Su nenaglašene riječi koje s naglašenim riječima ispred sebe čine akcenatsku cjelinu tj.mi. MORFEMA je najmanji dio riječi koji ima svoje značenje. tj.bi.će.bismo. PREDMET MORFOLOGIJE Dio gramatike koji se bavi vrstama. logos-nauka. riječ. njima se bavi .ste. Morfemi se po značenju dijele na LEKSIČKE I GRAMATIČKE.smo.ću. Fonološko jedinstvo riječi čine fonemi od kojih je riječ sastavljena: a kao veznik. Korijenski morfem nosi osnovno leksičko značenje riječi.ju.ni.izgovaraju se zajedno s naglašenim kao jedna riječ onje.si.ti. Riječi sa samostalnim značenjem predstavljaju istovremeno i semantičko jedinstvo. Riječ je osnovna jezička jedinica s fonološkim i morfološkim jedinstvom. 10.RIJEČ Riječ je najmanja samostalna jezička jedinica koja ima značenje.je.ćemo.ih -skraćeni (nenaglašeni)oblici prezenta pomoćnih glagola biti i htjeti:sam.će. LEKSIČKI MORFEMI odnose se na stvarnost izvan samog jezika oni sadržaj dobijaju izvanjezičke stvarnosti kažemo da imaju leksičko značenje.ga.na klupi. Derivacijskim morfemima izvode se (tvore) nove riječi – pa se zovu i tvorbeni morfemi. Osnovni leksički morfem jeste korijenski. u torbi. nastalo od grčke riječi morphe-oblik. -skraćeni(nenaglašeni)oblici aorista pomoćnog glagola bih.je. u kao prijedlog. oblicima i tvorbom riječi naziva se morfologija.polusam. -negacija ne 8. PROKLITIKE SU nenaglašene riječi koje se izgovaraju s naglašenim riječima iza sebe i snjima čine jednu izgovornu cjelinu.tisi. Morfološko jedinstvo riječi prepoznaje se na osnovu morfema od kojih su riječi sastavljene.mu.nam. govor.se.i. 9.tj. deriviranje novih riječi preko korijenskog morfema – stoga se zovu derivacijski morfemi. Korijen upućuje na porijeklo riječi ili na srodnost u okviru neke porodice riječi.ćete.te.joj. nena kao imenica itd.bi. ja kao zamjenica.ima i oznaku i označeno ili gramatičku službu u rečenici.kad.su.ćeš. PROKLITIKE SU: -svi jednosložni i neki višesložni prijedlozi -veznici a. ENKLITIKE SU: -skraćeni(naglašeni)oblici povratnih zamjenica:me. -riječca li. Ostali leksički morfemi samo modificiraju to temeljno značenje.bise.nas. Morfologijom se naziva i sistem oblika jednog jezika.

ideja. prošlost.. S obzirom na to da li označavaju nešto opipljivo. zora.orfemom – stoga pripadaju skupini vezanih ili nesamostalnih morfema. npr. ljutnja. U riječi kućica gramatički je morfem a. Neminovna se udružuju s nekim korijenskim ip. zvijezda.:majka.. osobine. ili nešto neopipljivo. stanja.imena) i opće imenice . Gramatičke kategorije riječi. Gramatičke kategorije konstrukcija riječi.tvorba riječi. zdravlje. b) apstraktne (nestvarne ili mislene) – kad znače prirodne i društvene pojave.: vila.dakle. sudjeluju u tvorbi riječi ili njihovih gramatičkih oblika (npr. 12. dobrota. ljepota. kuća.. osjećanja. Zato se gramatički morfemi nazivaju i relacijski morfemi. mnoštvo. Samo se pojedini korijenski morfemi mogu upotrijebiti samostalno. Gramatički su morfemi po pravilu nastavci. plavetnilo. Konkretne su imenice i nazivi za bića li stvari koji se zamišljaju kao da postoje ili kao da su nam blizu. predmeti i pojave. raditi . Dvojstvo gramatičkog značenja i formalne oznake kojom se ono izražava naziva se gramatička kategorija. u riječi mir – o – ljub – iv – ost slobodni je morfem mir . tj. RIJEČI ILI LEKSEM (A) Jeste viša jezička jedinica od morfema – sastavljena je od jednog ili više morfema. IMENICE Imenice su riječi kojima se imenuju bića. S obzirom na značenjski opseg. odnosno gramatike – zato kažemo da oni imaju gramatičko značenje. 11. TIPOVI GRAMATIČKIH KATEGORIJA Iako se gramatičke kategorije međusobno prožimaju i uzajamno uvjetuju.sin..+ radnja (opredmećeni proces).iv i . u sintagmi topla kućica morfem a iz riječi topla stavlja tu riječ u odnos (relaciju) prema riječi kućica . urednost. tuga. čitanje. mogu se načelno razvrstati u četiri temeljna tipa: 1. sreća. . npr. a vezani su – o .lišće i sl. mehkoća. taj gramatički morfem uspostavlja relaciju s gramatičkim morfemom a iz riječi kućica i s njim dijeli gramatičko značenje (u ovom je slučaju to značenje "nominativ jednine ženskog roda"). 13. Gramatičke kategorije oblika riječi. umjetnost.šestina i sl. 3. Gramatički morfemi dobijaju značenje iz jezika. zato kažemo da imaju nazivnu funkciju ili funkciju imenovanja. cvijeće. količinu. derivacijski i gramatički ne mogu. berba. Upotrebljavaju se samo u kombinaciji s drugim morfemima. suša. 14. služe za tvorbu oblika. Gramatičke kategorije položaja riječi i 4. Oni se nikada ne javljaju kao posebne riječi. brzina. postoje vezani morfemi. imenice se dijele na vlastite imenice (ili osobne. 2. Imenicama se imenuje. Pored slobodnih. Npr.odnosno naziva (nominira) cjelokupna stvarnost.Predmetnost je suštinska leksička osobina imenica. imenice se dijele u dvije velike skupine: a) konkretne (stvarne ili predmetne ) – kad znače bića i predmete. .: kuća (predmet).odnose:oluja. šetnja. lipa. postoji gramatičko značenje i formalna oznaka kojom se ono izražava. npr.+ ljepota (opredmećeno svojstvo). GRAMATIČKE KATEGORIJE Možemo zaključiti da postoje gramatički razlozi zbog kojih se mijenja oblik riječi. Svi nastavci imaju ulogu da stavljaju riječ u relaciju prema drugim riječima u rečenici. lijep ..današnjica.ost). procese.

padeži. sudije. brijeg. ROD je gramatička kategorija koja se ogleda u slaganju imenica s pridjevskim riječima i često glagolima.dječak. nego se obuhvaća neodređeni zbir ili prirodna cjelina. sestra. padež. prema tipu promjene ili paradigmatskom pokazatelju. mlada bića u kojih rod nije bitan ili nemaju uočljivo razvijena obilježja spola (dijete. kamen. vjetar. b) gradivne imenice. pismo. zrak. prema načinu slaganja u sintagmi (na osnovu slaganja s rodom adjektivne /pridjevske/ riječi koja stoji uz imenicu. majka. pa svoj rod dobijaju po ugledu na oblike imenica koje imaju prirodni rod. čedo. otac. Sarajevo. drvo.Muhamed. zemlja. koje označavaju različite vrste materije (građe. Ove imenice nemaju značenje roda. 2.broja i padeža. nana.GRAMATIČKE OSOBINE Imenice se odlikuju gramatičkim kategorijama roda. Vlastite ili osobne imenice služe kao posebna imena ljudi. ženski ta i srednji to. Opće ili zajedničke imenice služe za imenovanje skupa bića. mačka. nebeskih tijela (pišemo ih velikim početnim slovom). npr. selo.taj. razreda (pišemo ih malim početnim slovom). radnji i dr. 2. muškog su roda imenice koje označavaju bića muškog spola (čovjek. kuća. Amina. sudija. dakle. Tako npr. Meka. prema nastavku kojim se završavaju u svom osnovnom obliku (nominativu jednine) - tj. oko. . geografskih jedinica. npr. gospoda. ženski ili srednji rod. konj. burad.)tj. PRIRODNI I GRAMATIČKI ROD Rod određen prema spolu naziva se prirodnim rodom. voćka. materijala) bez obzira na njenu količinu. plemstvo. životinja.misli. noževi. cvijeće.: djeca. lfeta. imenice koje označavaju bića muškog i ženskog spola imaju prirodni (muški ili ženski) rod. npr. stvari. drvlje. osobina.Hadžijahžć. srednjeg su roda imenice koje označavaju nedorasla. misao.: voda.janje..plural). nož. djed. šuma. Svaka imenica ima odrežđeni rod: muški.) BROJ je gramatička kategorija po kojoj se razlikuje jedinka onoga što imenica označava (jednina. Termin opće imenice obuhvaća i nebrojive imenice (one koje po pravilu nemaju množinu). kalem.Bosna. djed. djevojčica.:Amina. zlato. Ove imenice imaju značenjem roda – u njih je rod leksička kategorija.golubica). mina. kuće. 1. bašča. prema kongruencijskom pokazatelju(za muški rod.kokoš. Šarko (ime psa). koje označavaju skup istovrsnih bića ili predmeta uzetih zajedno: dakle. mermer. Zato se njihov rod određuje: 1. mačak).pile.. Rod je donekle u vezi s osobinama čovjeka i životinja: 1. kamenje. mače). Aladža (ime džamije). mahala. momčad. TUzlanka (ime robne kuće).more. singular) od skupa (množina. predmeta i pojava sa zajedničkim osobinama – ili označavaju bilo kojeg pripadnika istog skupa. pisma. plemena. ženskog su roda imenice koje označavaju bića ženskog spola (žena. glava. 3. perje. 15.Sve druge imenice imaju gramatički rod: imenice srednjeg roda te one koje znače imena predmeta.. ne izdvajaju se pojedini članovi skupa. 2. to su: a) zbirne (kolektivne) imenice. npr.gvožđe. prema oblicima jednine labud. pleme stoje oblici množine labudovi.snijeg. pojava. klase.: čovjek. sestra.

Sistem komparacije grade tri oblika – pozitiv. I-vrsti pripadaju imenice čiji se osnovni oblik završava na-0 i koje u genitivu jednine imaju nastavak-i. most. Određenost imeničkog pojma ne iskazuje se oblicima imenice.Imenice najčešće imaju različite (ali pravilne ili sistemske) oblike za dva gramatička broja - jedninu i množinu: a) jednina: (taj dobar) učenik. riječ. A-vrsti pripadaju imenice čiji se osnovni oblik završava na 0. Poređenje omogućuje ili onemogućuje značenje pridjeva. Pozitivom se iskazuje osobina imeničkog pojma.-o. vrsta e.vrsta i. Komparacija podrazumijeva osobinu nekog pojma i mogučnost njenog pojavljivanja u nejednakoj mjeri (brz – brži – najbrži). (ta dobra) sela. S obzirom na značenje dijele se na dvije skupine. PRIDJEVI su nesamostalne riječi koje stoje uz imenice i imenički upotrijebljene riječi i određuju ih po svojstvu. zreo plod.prema nastavku u genitivu jednine te se vrste zovu vrsta a. rod.Imenice a –vrste imaju dvojake nastavke jedni su muški a drugi su za srednji rod. padež i komparacija. nepoznatost. osobinu ili kvalitet predmeta i pojava – plav čuperak. Razlikuje se više značenjskih podskupina: prisvojni – označavaju lice ili predmet kome pripada ono što obilježava imenica uz koju stoje. to je osnovni oblik pridjeva – brz. hadžije. uspostavljaju relaciju među premetima i pojavama označenim osnovom pridjeva i imenice uz koju stoje.ili nastavak –i. 15. komparacija (poređenje) obuhvaća jezička sredstva za iskazivanje različitog stepena pojavljivanja osobine u dvaju ili više pojmova. Nastavci se dodaju na osnovu koja se dobije kada se u genitivu jednine odbije nastavak.Imajući u vidu sisteme padežnih nastavaka ili tipove paradigmi. određenim pridjevskim vidom. Gramatička obilježja pridjeva su vid. pojedinačnost.radost. hadžija. PADEŽI su različiti oblici imenskih riječi kojima se izražavaju različiti odnosi onoga što riječi prema ostalim riječima u sintagmi i rečenici. zato se stavlja ispred imenice da bi se označila njezina neodređenost. radosti. sve imenice bosanskog hezika dijelimo na tri vrste. i odnosni – označavaju odnos prema imenicama. riječi. broj. (te dobre) knjige. polje. Kao gramatička kategorija kojom su obilježeni pridjevi. Neodređenim oblikom pridjeva iskazuje se opće svojstvo. mostovi. polja. rodu i padežu. (to dobro) selo. poznatost. opisni – označavaju svojstvo. Određeni oblik pridjeva stavlja se ispred imenice da bi se označila njena određenost. vremenski – označavaju vrijeme na koje se odnosi ono što obilježava imenica uz koju stoji. E-vrsti pripadaju imenice čiji se osnovni oblik završava na –a i koje u genitivu jednine imaju nastavak –e. Pridjevi se kao nesamostalne riječi upravljaju prema imenicama prema broju.imena. b) množina: (ti dobri) učenici. komparativ i superlativ. gradivni – označavaju materijal.-e i koje u genitivu jednine imaju nastavak –a.ime. građu od čega je sačinjeno ono što obilježava imenica uz koju stoje. ali se iskazuje oblicima pridjeva: neodređenim.U genitivu jednine imenice dobijaju ili nastavak –a ili nastavak –e. U bosanskom jeziku ima sedam padeža u jednini i sedam u množini. mjesni – označavaju mjesto ili prostor. (ta dobra) knjiga. Komparativom se izriče da .

). među njima postoji razlika u akcentu.o).0/ . b) Srednji rod.se neko ili nešto odlikuje nekom osobinom u jačem stepenu od drugih – brže.om/e/ ). često se razlikuju u akcentu. .og/a/). obje promjene imaju pridjevi koji su u osnovnom obliku samo neodređenog vida ( očev savjet. c)Ženski rod Oblici neodređenog vida razlikuju se od oblika određenog vida po dužini nastavka u Njd.i). a pridjevi ženskog roda imaju sistem relacijskih morfema sličan onome u e . pored toga. U instrnmentalu i jedan i drngi vid imaju isti nastavak ( -im). planinskog zraka. (. vid). među tim oblicima nema segmentalne razlike.a :.u : .og/a/) i lokativu( . kad imenica na koju se pridjev odnosi označava nešto živo. dvije promjene – imenička i pridjevska (ili pridjevsko –zamjenička ). DEKLINACIJA PRIDJEVA Neodređeni i određeni pridjevski vid ne razlikuju se samo u nominativu jednine nego i u drUgim padežima. akuzativu ( . ( . s tim što bi u biranom izrazu valjalo upotrebljavati oblike imeničke promjene.a : . očevu/očevom savjetu„. međutim.a :. ali se često razlikuju u akcentu. a) Muški rod Jednina. Na taj način nastaju dva paralelna niza padežnih oblika. vid). Međutim. genitivu ( .a).a : .og/a/ ). vid) I Vidim plavi cvijet( odr. Oblici neodređenog vida razlikuju se od oblika određenog vida samo u akcentu te dužini nastavka u nominativu ( . očeva/očevog savjeta.vrste. Akuzativ ima dva oblika: kad imenica na koju se pridjev odnosi označava nešto neživo.u : .o : -o) i lokativu (. Općenito vrijedi da pridjevsku promjenu imaju pridjevi koji su u osnovnom obliku (nominativ jednine) samo određenog vida( planinski zrak.planinskom zraku„. vid) I Vidim plavog(a) dječaka ( odr. Oblici neodređenog vida razlikuju se od oblika određenog vida u nominativu (-o: .e : .e). Množina.vrste.i) i akuzativu ( . dativu ( -u : -om/e/ ). Oblici neodređenog vida razlikuju se od oblika određenog vida samo u akcentu te dužini nastavka u nominativu i akuzativu(. jednak je nominativu: Vidim plav cvijet (neodr. ( -a: -a) i Ajd. pridjevsku deklinaciju.u : -om/e/).i : . jednak je genitivu: Vidim plava dječaka (neodr. kao i u NAmn.u :-u).). Oblici neodređenog vida razlikuju se od oblika određenog vida u nominativu (-o : . Množina. Jednina. dativu ( . Dakle. akuzativu ( .om/e/). Superlativom se izriče da se neko ili nešto odlikuje nekom osobinom u najjačem stepenu među bićima ili predmetima koje poredimo a koji posjeduju istu osobinu u nejednakoj mjeri – najbrži. genitivu (. U instrnmentalu i jedan i drngi vid imaju nastavak pridjevske promjene ( -im).i/ . Pridjevi određenog vida imaju posebnu. Pridjevi neodređenog vida mijenjaju se po imeničkoj promjeni: pridjevi muškog i srednjeg roda imaju oblike slične oblicima a .e).e : .

.U ijekavskošćakavskim govorima se ovaj oblik upotrebljava u pripovjedačkim situacijama. Njihovo je značenje ipak gramatičko kategorijalno (apstraktno). imaju atributsku funkciju (kao i pridjevi. Druga osobina je ta što se u ovom dijalektu pojavljuje glagolski oblik zvan habitual. Zamjenice se upotrebljavaju: 1. Budući da konkretno značenje dobijaju tek u kontekstu (ono se određuje na temelju poznavanja govorne situacije) –ovo su situacijske riječi. broj i padež). 17. bliže određuju imenicu po nekoj njenoj osobini (pripadanju.Ovakakv oblik ne bilježimo u govoru Srba. u rečenici zauzimaju mjesta svojstvena imenicama. predmete.događaja. ZAMJENICE Leksičke osobine Zamjenice ili upućenice jesu riječi kojima se upućuje na lica.pridjevi ili glagoli. mada naravno nije isključeno da se on kodnjih javi. Kad nije potrebno imenovati neku stvar ili biće jer je to poznato iz konteksta (Amra je s bratom otišla u prodavnicu. Imeničke zamjenice u rečenici se ponašaju kao imenice (tj.strast i sl.on bi to nama stalno govori. Po funkciji se razlikuju imeničke i pridjevske zamjenice.Prva je izostanak duljenja pred sonantima poslije gubljenja poluglasa npr sûnce čòrba.16.doživljaja koji su se u prošlosti ponavljali i to sa obaveznim prisustvom takvog uslova-radnja sa karakterom nečeg učestalog što je u prošlom vremenu predstavljalo nečiju naviku.bi+ drugo lice jednine imperativa npr. Zamjenice se dijele: a) po funkciji i b) po značenju.običaj.pod uticajem sjevernih muslimanskih ijekavskošćakavskih govora ili pod uticajem govora istočnobosanskih čaršija.). a riječju on iskazuje se odnos između govornog lica i lica koje ne sudjeluje u govoru. a pridjevske upućuju na osobinu predmeta. ali će se ona sresti i u sjevernom dijelu i dublje prema Drini. pa i samog Sarajeva. Zamjenice (upućenice) nemaju svoje leksičko (stvarno) značenje kao što imaju imenice. (njihove) osobine. a njemu sladoled. kao i na neke okolnosti kojima se lica i predmeti određuju. U rečenici Ovaj je momak vrlo pametan. kvantitativnosti i sl. a to se prije svega može odnositi na srpska sela bliža tim centrima. . Sebi je kupila čokoladu. tj. Kad je riječ o sudionicima u govornom činu (npr.). 2.: Ti čitaj. Npr. ona bi ga nama dovedi Profesor Brozović ovu osobinu nalazi na cijelom području od Fojnice do Krivaje i u Sarajevu a M.HABITUAL Istočnobosanski dijalekt se od drugih dijalekata razlikuje najviše zbog sljedeće dvije pojave. Nalazimo je također u govorima istočnobosanskih čaršija. u označavanju radnji. U sjeverozapadnim ijekavskošćakavskim govorima ova osobina će se češće javiti. u rečenici Ja govorim riječju ja upućuje se na lice koje govori i obilježava sebe kao vršioca radnje. Kad se ne zna koju bi imenicu ili pridjev trebalo upotrijebiti ( Neko je pred vratima). ja ću slušati).Brabec na terenu sjeverno od Krivaje. 3.. u rečenici zauzimaju mjesta svojstvena pridjevima). on je jučer mudro govorio o Rumijevoj "Mesneviji" riječju ovaj upućuje se na momka koji je najbliži govornom licu. i primaju gramatička svojstva imenica (rod.

Zamjenice trećeg lica (on. neodređene. pokazne (ili demonstrativne). onakvo.onaj. one. na šta se unazad upućuje Zamjenice 1.vi - vaš. takvi.) – upućuju na osobinu određujući po kakvoći pojam uz čije ime stoje. i 2.ovolika. koje se upotrebljavaju kao upitne. ona) upućuju na nešto kazujući u blizini kojega se lica nalazi ono što znači riječ uz koju stoje: u blizini 1.taj. Pridjevske zamjenice s obilježjem lica dijele se na sljedeće značenjske vrste: a) prisvojne: prema ja . c) Opisne (ovakav. zamjenica za svako lice (povratna zamjenica sebe.lica (lične zamjenice sagovornika ). onakva. a zamjenica 2.ova. takva. lica (lične zamjenice nesagovornika). drugom.. b) pokazne (ovaj. lica .onakvi.toliko.ovoliki.ove. ovakva. svakakav . ovakvi. a što relativno značenje): zamjenicom ko pita se za lice. lica (ti. i 2. ovakve. onakva. Pridjevske zamjenice po značenju se dijele na: a) zamjenice s obilježjem lica: prisvojne (ili posesivne ). 2.Imeničke zamjenice po značenju.taj. opće (svako. takvo.odnosnom ) zamjenicom za stvari. dijele se na: a) lične: zamjenice 1. odnosne. Zato se zamjenica ko naziva i upitnom (ili upitna . odnosne ( relativne). lice označavaju odnos sudionika u razgovoru: zamjenica I lica (ja.ovo. ovakvo. svašta). onakav. ti . te. ona – njen/njezin. trećem ili svakom licu) ili u kakvu je odnosu s njim ono o čemu se govori. one. zamjenice 3. se. 2.mi) upućuje na govornika. to. lica objedinjava zamjenica sebe.oni. – kazuju kojem licu što pripada (prvom. ti. d) Količinske(ovolik.naš.ovoliko.njegov. u blizini 2.ona . lica . odrične i opće. se). ovakva. on/ ono . takve.takav. ona ) upućuju na lica koja ne sudjeluju u razgovoru ili na nešto što može biti tema razgovora i sl. takva.njihov. Imeničke zamjenice 1. b) nelične: upitne.tolika.tj. a zamjenica šta/što upitnom (upitna. prema sebe/se – svoj itd. 1. Zamjenica za sva lica upotrebljava se Kada se ne želi ponoviti riječ u službi subjekta. ova. Nelične zamjenice upućuju na lica ili stvari bilo kao vršioce radnji ili kao objekte i sl. prema tome kako njima obilježavamo sadržaj.rjeđe/u bosanskom jeziku ima upitna.tolike. mi.moj. Lične zamjenice za 1. ono.vi) na sagovomika.toliki.tol . Zamjenice ko i šta prije svega su upitne (šta/što .tvoj.odnosnom) zamjenicom za lica. ona. ona. ta. prema oni. lica . ono. oni. opisne i količinske. b) zamjenice bez obilježja lica.ovolika. i 3. onaj. u blizini 3. Od upitnih i odnosnih zamjenica ko i šta/što mogu se tvoriti odrične i neodređene.ovolike. Pridjevske zamjenice Pridjevskim zamjenicama upućuje se na sadržaje koji stoje u tijesnoj vezi sa sadržajima koje iskazuju imenice. a zamjenicom šta/što za sve ostalo: Ko me najviše voli? – šta da mu podarim za to?)..ovaj. ta. one..

: Niste nikakvi jarani.- c) Neodređene (tvore se od upitnih i odnosnih pridjevskih zamjenica prefiksima ne - .kolik .). onoliko.: - Zalivala je ruže koje smo proljetos presadili. njima se ne pita. onolika. Pridjevske zamjenice stoje uz imenice sva tri roda i oba broja.kolik).. ženskog i srednjeg roda jednine i množine.: Ako ikakav prijedlog imaš. i 2.tj.kakav. e) opće. Imeničke zamjenice Promjena ličnih zamjenica Lične zamjenice karakterizira supletivizam u promjeni oblika. npr. zamjenica za svako lice nema oblika za nominativ.. imaju različite osnove nominativa i ostalih padeža (ja . Lične zamjenice 1. dvojake oblike u GDAjd. modificira značenje osnovne zamjenice). Lična zamjenica za svako lice ne razlikuje rodove. a neutralna je i prema broju – ista promjena upotrebljava se za sva lica i oba broja.. ti . ti) i množinu (mi.svekolik.onolik.) – upućuju na osobinu određujući po količini pojam uz čije ime stoje. onoliki. tj. gdje .vi). tolika.: Kojim ćeš putem otići? – Čija je ono djevojka? – Kakvi ste to ljudi? – Kolika ti je plaća? b) Odnosne (koji.onolika.dakle. po .nikoji.kakav.). njima se označava odricanje – upravo prefiks ni – daje značenje potpune negacije. U genitivu. oblikom su iste kao upitne).tebe. reci (prefiks i –daje dopusno značenje).... a pridjevske se mijenjaju slično pridjevima. npr.: Ne budite svačije sluge. – Došli su oni koje smo i očekivali. upućuju na neodređene pojmove. tj. kao jedna izgovorna cjelina. od imenice uz koju stoje dobijaju oblike muškog.nas i sl. sva . lica imaju oba broja i po jedan oblik za sva tri roda. Pridjevske zamjenice bez obilježja lica upotrebljavaju se kao: a) Upitne (koji. što – i dr.nikakav idr. dativu i akuzativu oba broja lične zamjenice 1. broj i padež . Enklitike (ili naslonjenice) nikad ne stoje samostalno. sveobuhvatnosti. lica imaju različite riječi za jedninu (ja. Deklinacija zamjenica Imeničke zamjenice imaju posebnu promjenu. .čiji. svačiji i dr. lica imaju naglašene (duže) i nenaglašene ( enklitičke) oblike. i 3. mi.mene. npr. Ima i zamjenica za svako lice. i 2. dolaze u upitnim rečenicama. i .. njima se upućuje na više pojmova ili jedan od njih – prefiks sva – daje značenje općosti. npr. nego se uvodi odnosna zavisna klauza (imaju funkciju veznika. koje ...god. rod govornika. svaki od tih dijelova pored neodređenosti unosi i neko svoje značenje. Gramatičke osobine Zamjenice imaju rod. odnosno sagovornika vidi se iz konteksta. – Pred kućom su plakale žene čije su muževe i djecu odveli neki nepoznati ljudi. Zamjenice 1.svakakav. d) Odrične. Te sufiksom .čiji. 2. 2. sva gramatička značenja koja su poznata imenicama. Lična zamjenica trećeg lica ima oba broja i različite oblike za sva tri roda. ika.ničiji. npr. uvijek se izgovaraju zajedno s prethodnom naglašenom riječi.onolike.

Po krieriju živo/neživo zamjenica ko (za lica) ima A=G. a) Broj jedan ima pridjevsko – zamjeničku promjenu i oblike za sva tri roda i oba broja. nema novih jedinica.ništa/ništo) i neodređene zamjenice (neko. b) Broj dva u ovom se obliku upotrebljava za muški i srednji rod. drugi.: stotina . dva. milijarditi. nas četvero.nešta/nešto) imaju promjenu kao pridjevske zamjenice.šta/što). Od sto redni broj glasi stoti. ovo sedmero. jedna vrata. milijarda gradi se nastavkom -iti. Broj jedan ima oblike množine uz imenice koje imaju samo množinu a označavaju jedan pojam (pluralia tantum) te uz one koje u množini znače neku cjelinu ili skup ljudi: jedni nogari. Promjena neličnih zamjenica Nelične zamjenice (ko. Redni brojevi od 5 do 99 tvore se nastavkom -i od osnove glavnih brojeva: peti. pet momaka: prvi razred. Od brojeva jedan. milioniti. i općenito kad se navodi količina.). Kad se broje mlada bića ili bića različitog roda. treći. dvije djevojčice. Naprimjer: jedan dječak. umjesto glavnih upotrebljavaju se zbirni brojevi. Glavni brojevi jedan. druga nagrada.kad znače drugo). troje janjadi. U promjenljive riječi idu još stotina. dvadeset peti itd. ostali su glavni brojevi nepromjenljivi. tri i četiri redni brojevi se grade posebnim osnovama: prvi.stotine„„ milion - miliona„. BROJEVI Značenje Brojevi su nesamostalne. dva. kad znače prvo) i na redne (ili ordinalne. Od hiljadu. šesti. devetero jaja. peta kuća. hiljada. . Glavni brojevi Glavni brojevi označavaju određenu količinu jedinki. a) Zamjenice prvog i drugog lica i zamjenica za svako lice b) Zamjenice trećeg lica ima sistem nastavaka sličan nastavcima većine pridjevskih zamjenica. predmet ili biće označen imenicom uz koju stoje. a uz imenice ženskog roda stoji oblik dvije c) Brojevi tri i četiri imaju iste oblike za sva tri roda REDNI BROJEVI Određuju koji je po redu pojam. Kao broj jedan mijenjaju se i svi brojevi složeni s jedan: s dvadeset i jednim drugom. hiljaditi. a zamjenica šta/što (za stvari)ima A=N 19. milion. nakon dvadeset i jedne godine. Po tome se dijele na glavne (ili kardinalne. četvrti.tiisuća. kao: dvoje djece. tri i četiri (i brojevi složeni s njima) imaju promjenu. u kojoj nema promjena: ne proširuje se. sto sedamdeset prvi itd. milion.milijarda.Kod složenih brojeva samo posljednja riječ dobija oblik rednog broja a pišu se odvojeno: pedeset deveti. kao i od njih tvorene odrične (niko. a po ostalim su osobinama imenice i imaju oblike kao imenice ženskog ili muškog roda. odredbene riječi koje tačno kazuju koliko ima onoga što znači riječ uz koju stoje ili koji je po redu pojam označen riječju uz koju stoje. bilion(ovo su brojevi samo po značenju. Brojevi su zatvorena grupa riječi. npr.

Sejmeni se uskomešaše oko seljaka. Razlikuju se tri značenjske vrste ovih glagola motivni kazuju da neko ili nešto mijenja mjesto npr. četverica itd. ne mogući više zaspati. Imaju sva tri roda i oblike kao pridjevske zamjenice. kositi. još dvojica. " jedni i drugi označavaju razvoj radnje. dvoje makaze. pronositi. itd. petnaestak. donijeti. ZBIRNI BROJEVI Kazuju koliko ima čega. osoba i životinja. dvadeset i većih desetica te od broja 1000. itd. BROJNI PRIDJEVI Brojni pridjevi se upotrebljavaju uz imenice koje nemaju jednine (pluralia tantum) npr.i. učiteljevati. troje. Abidaga se po svom običaju odmah iza ponoći probudio i. Brojevi od 5 pa naviše dobijaju nastavak -ero/-oro. .Pošto je odspavao prvi san.. obojica. gorjeti. dvojica. šestero/šestoro. Ovi glagoli iskazuju procese kao što su! pisati. . u zbiru ili cjelini. npr. ostarjeti. dvadesetak. goniti. 20. pisati). označavaju određeni broj mladunčadi. a sva ostala sitna i nejaka. GLAGOLI Leksičke osobine Glagoli su riječi kojima se imenuju radnje. Glagoli radnje uglavnom označavaju svjesno djelovanje (hodati. vedriti se).. Transformativni opisuju vidljive promjene npr. ili bića različitog roda. ili postojanje kao što su! pojaviti se. stajao je kraj prozora i gledao u tamu. -er (dv-oj-.: desetak. trčati. te uz imenice koje znače parove istih ili sličnih primjeraka npr. od toga samo troje odrasle. letjeti. stotinjak. cijepati. dvoja vrata. tri i četiri glase dvoje. preko skela. stoga se nazivaju razvojnim glagolima. predmeta ili osoba. BROJNE IMENICE Izvedene su od osnove zbirnog broja sufiksom -ica npr.. petnaest. sve jedno drugom do uha. dotrčaše sa obale. dok glagoli zbivanja izražavaju događanje uzrokovano prirodnim silama (narasti. tr-oj-. U brojne imenice također spadaju imenice koje označavaju približnu količinu i koje se tvore nastavkom -ak od glavnih brojeva deset. stanja ili zbivanja. hiljadak. Primjer: petero/petoro. Zbirni brojevi od dva.). Na toliku njegovu decu došlo je još i devetero dece Mujage Mutapdžića. Tvore se sufiksima -oj. četvero/četvoro.

telefonirati. nadjačati. natrpati)distributivni iskazuju radnju koju vrši više subjekata ili radnju koja se vrši na više objekata (poiskakati. prijelaznosti i stanja. u pokretima.očistiti kreativni kazuju nastanak nečega npr. požutjeti. Promjena glagola (po licu. pocrveniti. zamisliti se) sativni izriču radnju koja je dovoljna vršiocu (nadgledati se. poskidati. bolju od neke druge (nadigrati. zastajati) dvovidni – izriču i svršenu i nesvršenu radnju (vidjeti. rod i broj. kuckati) augmentativni izriču radnju koja je veća nego obično (prepiti se. zbivanje) način (kako se vrši radnja. želja…. Vid i prijelaznost jesu leksičko . Glagoli se mijenjaju po licima. sjesti) Gramatičke osobine Glagoli se odlikuju gramatičkim kategorijama vida. sagraditi) kumulativni iskazuju radnju koja se obavlja dio po dio (nabrati. Način vršenja glagolske radnje u odnosu na vremenski tok iskazuju različite značenjske skupine glagola ingresivni izražavaju početnu radnju (proviriti. zastati) nesvršeni – izriču radnju koja traje i koja nije završila( skakati.gramatička svojstva. prosječne radnje (pjevuckati. čuti. raspjevati se. stanje). proces. a kao i imenske riječi imaju i gramatičku kategoriju roda i broja. najesti se. morati. napisati. poubijati) limitativni izriču ograničenu radnju (popričati. pogodba. Tako se razlikuju sljedeće značenjske vrste glagola stativni glagoli (glagoli stanja. proces. pribrati se. dozidati)finitivni kazuju potpunu radnju (izračunati. naspavati se). neutralni) kazuju stanje (crvenjeti se. parkirati) glagolski način : obilježje glagola kojim se izriče govornikov odnos prema ostvarenju radnje ( zapovijed. vremenima i načinima. nadmudriti)intenzivni pokazuju pojačanu radnju (razbježati se. u manjoj mjeri od uobičajene. nakupovati. šutjeti) faktitivni glagoli (uzročni) iskazuju radnju koja uzrokuje ono što se izriče srodnim glagolom stanja (crveniti. stanje je proces u kojem se neko ili nešto nalazi a u kojem se ništa ne radi niti se zbiva.) . presoliti) majorativni izražavaju radnju veću. ženskog ili srednjeg roda) broj (koliko vršilaca vrši radnju. ko sudjeluje u procesu.postati. dopjevati. ko se nalazi u stanju) vrijeme (kad se vrši radnja. mirovati.Glagolskim promjenama izriče se lice (ko vrši radnju. vrijeme i način. zapjevati) kompletivni pokazuju završnu radnju (dopiti. sagraditi. poletjeti. užinati. čitati. Stanje i proces neodvojive su pojave: procesi su uvjetovani djelovanjem prirodnih sila ili našom voljom. Prema količini glagolske radnje razlikuju se: deminutivni izriču radnju koja se vrši pomalo. Pored toga gramatičke su osobine glagola lice. pročitati. sitno. ljubakati se. Sadržaj radnje iskazuje se samostalno ili u vezi s vremenskim tokom. vremenu ili načinu)naziva se konjugacijom. koliko osoba sudjeluje u procesu). popjevati). Kategorija vida /aspekta daje podatak o trajanju glagolske radnje: je li ona gotova ili još traje u trenutku kada govorimo o njoj svršeni – izriču radnju koja je završila (preskočiti. rod (je li vršilac radnje muškog. sjedati.

..) Nepravilni glagoli Određeni glagoli nemaju promjenu po gornjim pravilima.RADNO GL...(misl-i-ti. PASIV..(sm-ijem. kup-uju Postoje sljedeće vrste nastavaka za infinitiv i glagolski pridjev radni: bez umetka (-0-) (pra-ti...).) s umetnutim -ova-... misl-i-la. misl-iš. dig-neš. postoje i različiti nastavci za infinitiv i glagolski pridjev radni. -iva.izjavni način (indikativ). prezent mogu. dok glagol spavati nastavke -am. sm-i-o. spila ..... glag.(dig-nu-ti. STANJE Ana je ocijenjena..Postoje sljedeće vrste prezentskih nastavaka: s -e.(per-em..) s umetnutim -je.. sm-iju) s -uje.. misl-e) s -ne. kup-ova-o... pridjev radni spio. sm-je-la. tres-ti..) s umetnutim -i. kuh-a-la. mogla spati. To su biti i htjeti. glag...) s umetnutim -a.(kuh-a-ti. per-eš.(kuh-am. tres-ao. sm-iješ. ideš. STANJE Ana čita knjigu.. -aš (spav-am.. iš (uč-im.. dig-nu-o. spav-aš...).(kup-ujem. Npr. kuh-a-o. kup-uješ.(kup-ova-ti.. kuh-aš. prezent spim. išla moći. pra-la..) s umetnutim -nu. prezent idem. imperativ (zapovjedni način) kondicional I i II (pogodbeni način) glagolska stanja : mogućnost glagola da izrazi podatak o tome je li subjekt trpitelj ili vršitelj radnje : AKTIV. a često nemaju ni sve oblike..TRPNO GL.(sm-je-ti. spiš.. učiti u prezentu ima nastavke -im. možeš. pridjev radni išao. -eva-.. kao i sljedeći glagoli i njihove izvedenice: ići... za koje vidi pomoćne glagole.. per-u) s -a.. pridjev radni mogao. Isto tako. misl-i-o. kup-ova-la.. dig-nu-la. pra-o. tres-la.... glag.(misl-im.(dig-nem. dig-nu) s -ije.. Pravilni glagoli Za pravilne glagole postoji nekoliko vrsta nastavaka. uč-iš. Glagoli se dijele u vrste i razrede po tome koje nastavke koriste... kuh-aju) s -i.

Prezentom se. U bosankome jeziku. imati. a ne kazuje ni lice. odbije se taj nastavak. a zatim se odbija taj nastavak. Glagoli se u rječniku navode upravo u tom obliku. npr. 2) kada se infinitiv završava na -sti ili -ći. poslije trenutka u kojem se o .Značenje i tvorba glagolskih oblika Infinitiv Infinitiv je prost neličan glagolski oblik koji imenuje radnju. tj. peći. svi glagoli u infinitivu se završavaju na -ti ili -ći. također. – šetati – šeta-. Infinitiv se upotrebljava u službi subjekta rečenice kada se o radnji označenoj infinitivom govori kao o pojmu kojem se nešto pripisuje (npr. Oni će ručati. Infinitiv se upotrebljava za građenje budućeg vremena i tada je leksička dopuna pomoćnog glagola htjeti (npr. moraš gledati ovaj film – moraš da gledaš ovaj film). na primjer: – ispasti – ispadoh – ispad-. – pronaći – pronađoh – pronađ-. Sam infinitiv ne može biti predikat u rečenici. treba skuhati ručak). npr. na primjer: – brinuti – brinu-. Upotrebljava se i kao dopuna glagolima nepotpunog značenja (npr. prije trenutka u kojem se o njoj govori. Selma želi spavati. ući). stanje ili zbivanje. Infinitiv i infinitivna osnova služe za građenje pojedinih prostih i složenih glagolskih oblika. U službi subjekta rečenice infinitiv se javlja samostalno (čitati) i kao upravni član subjekatske sintagme (čitati knjige). može se zamijeniti veznikom da i prezentom (npr. Prezent Osnovna je uloga prezenta obilježavanje sadašnjosti. Ovakav prezent imaju samo glagoli nesvršenog vida. Infinitivna osnova se dobija dvojako: 1) kada se infinitiv završava na -ti. može obilježiti: a) radnja (ili stanje ili zbivanje) koja se desila u prošlosti. koje ima oblik na -oh. tj. – sjesti – sjedoh – sjed-. uzima se prvo lice jednine aorista.: Jučer saznam tu vijest. Primjeri: Cvijeće treba redovno zalivati. ni vrijeme. ona će otputovati sutra). ni način vršenja radnje (govoriti. čitati knjige je korisno). – sjeći – sjekoh – sjek-.: Plovimo prema Neumu. To znači da se glagolom u obliku prezenta označava radnja (ili stanje ili zbivanje) koja se vremenski podudara s trenutkom u kojem se o toj radnji govori. b) radnja (ili stanje ili zbivanje) koja će se desiti u budućnosti. Kada se koristi kao dopuna. – javiti – javi-.

sjekoše. i tada se naziva poslovičnim (gnomskim) prezentom. dinamičnu radnju u prošlosti. ispričaste. ti čitaš. – sjeći (1. Aorist Aorist (pređašnje svršeno vrieme) je prost ličan glagolski oblik koji označava brzu. pade. -e. rekosmo. oblici aorista od glagola pasti i pronaći glase: – pasti (1. uradiste. rekoše. infinitivna osnova: pad-): padoh. reče. pronađe. padosmo. pronađe. sječe. sjekosmo. shvatih. svevremenski je prezent čest u poslovicama (usp. Ne odgledasmo film do kraja.: Klin se klinom izbija). lice jednine aorista: sjekoh. ili radnju koja se dogodila neposredno prije trenutka u kojem se o njoj govori (napravismo. S druge strane. uradiše. infinitivna osnova: pronađ-): pronađoh. pade. lice jednine aorista: padoh. koje ima oblik na -oh. npr. -ste. Gradi se najčešće od svršenih glagola. a onaj koji se odnosi na svako vrijeme – svevremenskim prezentom. prezent kojim se obilježava budućnost. a vrši službu predikata. vi čitate. /. te se još zovu i pripovjedačkim prezentom. -smo. odbija se taj nastavak i tako dobija infinitivna osnova na koju se dodaju nastavci: -h. padoše. Historijski i futurski prezent uglavnom se susreću u pripovijedanju. – uraditi (infinitivna osnova: uradi-ti – uradi-): uradih. ž. g. Na primjer. Uradih domaći brzo. š kada se nađu ispred vokala e.futurskim. /.njoj govori. uradi. oni/ona/ona čitaju. -osmo. padoste. pronađoste. reče. lice jednine aorista: rekoh. u aoristu (u drugom i trećem licu jednine) dolazi do palatalizacije i oni prelaze u č. npr. Kod glagola čija se infinitivna osnova završava na suglasnike k.: Sutra odlazimona Igman. zatim se odbije taj nastavak i tako se dobija infinitivna osnova na koju se dodaju nastavci: -oh. infinitivna osnova: rek-): rekoh. ispriča. h. na primjer: – reći (1.: Nikad ne čitam novine. sretoh). Primjeri prezenta glagola čitati: ja čitam. c) radnja (ili stanje ili zbivanje) koja se odnosi na svako vrijeme. ispričaše. – pronaći (1. uzima se prvo lice jednine aorista. -oste. uradi. -e. Gradi se dodavanjem dvojakih nastavaka na infinitivnu osnovu: 1) kada se infinitiv završava na -ti. lice jednine aorista: pronađoh. oblici aorista od glagola ispričati i uraditi glase: – ispričati (infinitivna osnova: ispriča-ti – ispriča-): ispričah. ispriča. Prezent kojim se obilježava prošlost zove se historijskim. Primjeri: Ispeče ona kolače. . pronađosmo. mi čitamo. -oše.on/ona/ono čita. pronađoše. -še. što je njegovo pravo značenje. infinitivna osnova: sjek-): sjekoh. uradismo. ispričasmo. 2) kada se infinitiv završava na -sti ili -ći. Na primjer. sjekoste. sječe. rekoste.

lice jednine . Ti građaše (grad + jaše) 2. lice jednine .ijaše 2.asmo 2. lice množine .aše 2. Oni pjevahu (pjev + ahu) 2) ako se infinitivna osnova završava na bilo koji samoglasnik. Ja građah (grad + jah) 1. Primjeri: Jednom tako uveče sjeđaše vojnik u svojoj sobici. Vi građaste (grad + jaste) 3. 1. lice množine .ijaše 3. Ja pjevah (pjev + ah) 1. Nastavci za građenje imperfekta kod glagola koji se završavaju na . lice množine .aste 3. lice množine . Sa svih strana svijeta stizahu putnici Imperfekt se gradi samo od nesvršenih glagola i to tako što se na okrnjenu infinitivnu osnovu ili infinitivnu osnovu glagola dodaju odgovarajući nastavci.STI 1.jaste 3.ah 1. lice množine .ijah 1. Ovaj glagolski oblik se u govornom jeziku skoro sasvim izgubio.ahu Primer: Imperfekat glagola PJEVATI Infinitivna osnova PjEVA- Imperfekt se gradi dodavanjem nastavaka na okrnjenu infinitivnu osnovu PJEV-.TI: 1) ako se infinitivna osnova završava na samoglasnik A 1.Imperfekt Imperfkat je prost i ličan glagolski oblik koji označava radnju koja je trajala u prošlosti i koja se upotrebljava samo u pripovijedanju. Mi građasmo (grad + jasmo) 2. osim samoglasnika A 1.jasmo 2.jaše 2.aše 3. lice jednine . lice množine .ijaste 3. lice jednine . lice jednine .jah 1.jahu Primer: Imperfekt glagola GRADITI infinitivna osnova GRADI- Imperfekt se gradi dodavanjem nastavaka za imperfekat na okrnjenu infinitivnu osnovu GRAD. Oni građahu (grad + jahu) Nastavci za građenje imperfekta kod glagola koji se završavaju na .i pri tome dolazi do jotovanja. Ima ga u kjniževnim djelima i to onim iz starijeg perioda.ijahu . On/Ona/Ono pjevaše (pjev + aše) 3. lice množine .jaše 3. lice jednine . lice jednine . lice jednine . lice množine . Ti pjevaše (pjev + aše) 2. On/ona/ono građaše (grad + jaše) 3. Vi pjevaste (pjev + aste) 3. lice jednine . lice množine . 1. Mi pjevasmo (pjev + asmo) 2. Dok je govorio stajaše ispred njega dječačić i drhtaše.ijasmo 2.ĆI i .

3. Građenje pluskvamperfekta Pluskvamperfekt se gradi na dva načina: 1) Pomoću perfekta pomoćnog galgola BITI i radnog glagolskog pridjeva Perfekt glagola BITI (u muškom rodu) 1. On/ona/ono pecijaše (pec + ijaše) 3. Vi tresijaste / tresaste 3. npr. Ti pecijaše (pec + ijaše) 2. 1. Primjer: perfekt glagola čitati:Jd.lice čitali smo/čitale smo/čitala smo. Oni tresijahu / tresahu Imperfekt se retko koristi i najčešće se u govoru i pisanju zamjenjuje perfektom. Pluskvamperfekt Pluskvamperfekt je složen i ličan glagolski oblik koji označava radnju koja se desila u prošlosti prie neke druge prošle radnje. preteritalnih glagolskih oblika) perfekt je značenjski i stilski neobilježen. Kad je ponovo otišao u veliki grad on već bješe naviknuo na ogromnu gužvu.lice čitali ste/čitale ste/čitala ste. izvršila prije trenutka u kojem se o njoj govori. 2. 3. Primjer: Kada je nastavnica ušla u učionicu ja sam bio uradio čitav domaći.lice čitali su/čitale su/čitala su. Ja tresijah / tresah 1. dakle. Ja sam bio 1. U sistemu glagolskih oblika kojima se obilježava prošlost (tj. Ti tresijaše / tresaše 2. Mi smo bili . lice čitao si/čitala si/čitalo si. On/ona/ono tresijaše / tresaše 3.Primjer: Imperfekat glagola PEĆI Infinitivna osnova PEK- Imperfekt se gradi dodavanjem nastavaka za imperfekt na infinitivnu osnovu PEK.lice čitao sam/čitala sam.1. koja se. Oni pecijahu (pec + ijahu) Glagoli sa dvojakim nastavcima za imperfekt Primjer: Imperfekat glagola TRESTI Infinitivna osnova TRES- Imperfekt se gradi dodavanjem nastavaka za imperfekt na infinitivnu osnovu TRES- 1.Perfekt se tvori od nenaglašenih (enklitičkih) prezentskih oblika glagola jesam i pridjeva radnog glagola koji se mijenja. 2.: Plovili smo prema Neumu.i pri tome dolazi do sibilarizacije. lice čitao je/čitala je/čitalo je. Vi pecijaste (pec + ijaste) 3. Mi pecijasmo (pec + ijasmo) 2. Ja pecijah (pec + ijah) 1. Perfekt Perfektom se obilježava glagolska radnja (ili stanje ili zbivanje) koja pripada prošlosti. Mi tresijasmo / tresasmo 2. Množina 1.

Oni bijahu Primjer: Pluskvamperfekat glagola PJEVATI Radni glagolski pridjev PJEVAO. stanja ili zbivanja koji će se desiti u budućnosti. Vi bijaste pjevali 3. Ti si bio 2. Ti bijaše 2. On bijaše pjevao 3. Mi bijasmo 2. Primjeri: Sutra ću napisati domaći zadatak. Ja bijah pjevao 1. Ti bijaše pjevao 2. Oni su bili pjevali 2) Pomoću imperfekta pomoćnog galgola BITI i radnog glagolskog pridjeva Ovaj oblik pluskvamperfekta se rijetko upotrebljava u govoru i uglavnom se javlja u književnim djelima. Mi ćemo 2. Ti ćeš 2. Prvi način građenja futura prvog je od skraćenog oblika prezenta pomoćnog glagola HTJETI i infinitiva glagola koji se mijenja u budućem vremenu. PJEVALI (u muškom rodu) 1. Ja bijah 1. Vi bijaste 3. On bijaše 3. Imperfekt glagola BITI (u muškom rodu) 1. PJEVALI (u muškom rodu) 1. Vi ste bili 3. Mi smo bili pjevali 2. On je bio 3. Ti si bio pjevao 2. Oni bijahu pjevali Futur prvi Futur prvi je složen i ličan glagolski oblik koje služi za opisivanje radnje.2. Oni su bili Primjer: Pluskvamperfekat glagola PJEVATI Radni glagolski pridjev PJEVAO. Vi ste bili pjevali 3. On je bio pjevao 3. Sutra ću posjetiti roditelje. Građenje futura I Futur prvi se gradi na dva načina. Mi bijasmo pjevali 2. Ja ću 1. Vi ćete . Skraćeni oblik prezenta glagola HTJETI: 1. Ja sam bio pjevao 1.

napisaćemo 2. Oni će Futur I glagola NAPISATI: 1. Pravilno: Doći ću večeras. stići. ćemo napisati 2. Primjeri: Sutra ću da napišem domaći zadatak. Futur I glagola NAPISATI: Infinitivma osnova: NAPISA - 1. Drugi način građenja futura I je dodavanjem kraćeg oblika prezenta pomoćnog glagola HTJETI na infinitivnu osnovu glagola. peći.ĆI (reći. ću napisati 1. . Futur drugi (egzaktni) Futur drugi je složen i ličan glagolski oblik koje označava neostvarenu radnju za koju pretpostavljamo da će se dogoditi u budućnosti. napisaćete 3.. ići. Primjer: Ako budemo imali vremena. ćete napisati 3. On/Ona/Ono će 3. napisaću 1. Primjeri: Napisaću domaći zadatak sutra. Nepravilno: Doćiću večeras. napisaće Kod glagola kod kojih se infinitiv završava na . igraćemo fudbal. Večeras ću doći. Građenje futura I Futur drugi se gradi od prezenta pomoćnog glagola BITI i radnog glagolskog pridjeva. napisaćeš 2. će napisati U bosanskome jeziku umjesto infinitivna češće se primjenjuje konstrukcija da + prezent glagola. za vrijeme ili poslije neke buduće radnje. će napisati 3. doći.) koristi se samo prvi način građenja Futura I.3. napisaće 3. ćeš napisati 2..

Oni budu imali Primjer: Kad moj tata bude imao vremena. One budu imale Primjer: Ako moja mama bude imala vremena. Mi budemo imali 2. Ona bude imala 3. savjetovati ili podsticati. (Savjet) Imperativ ima oblike samo za 2. jer se ne može naređivati nekome ko nije prisutan. Vi budete 3. Ono bude imalo 3. Imperativ Imperativ (zapovijedni način) je prost i ličan glagolski oblik kojim se izriče zapovijest. On/Ona/Ono bude 3. On bude imao 3. Radni glagolski pridjev u ženskom rodu IMALA. jedite puno svježeg voća i povrća!. Mi budemo imala 2. Ti budeš imao 2. da biste bili zdravi. Ja budem 1. Postoji mogućnost da se zapovijest u ovom slučaju izrazimo rječcom NEKA i prezentom odgovarajućeg glagola u jednini ili množini. (IMALI) 1. i 2. podsticaj ili savjet. Upotrebljava u upravnom govoru. (IMALE) 1. Ti budeš imala 2. lice jednine i za 1. Vi budete imala 3. Vi budete imale 3. One budu imala Primjer: Ako naša momčad budu imala sreće. lica jednine i 3 lice množine nema oblik. Mi budemo 2. (Molba) Ne hranite životinje! (Zabrana) Kupite svježe jagode! (Podsticaj) Djeco. lice množine. lice jednine nema oblik. Ja budem imao 1. zabrana. Ti budeš 2. Vi budete imali 3. Primjeri: Marko. Primjeri: . Ja budem imalo 1. u obraćanju govornika sagovorniku. niti možemo sebe moliti. odvešće me u pozorište. pobijediće sljedeći put. Ja budem imala 1. dohvati mi knjigu sa police.Prezent glagola BITI: 1. (IMALA) 1. jer sami sebi ne možemo naređivati. izlazi napolje odmah! (Zapovijest) Molim te. vodiće me na utakmicu. Za 1. molba. Radni glagolski pridjev u srednjem rodu IMALO. Mi budemo imale 2. Ti budeš imalo 2. Kod 3. Oni budu Futur II glagola IMATI: Radni glagolski pridjev u muškom rodu IMAO.

. 1. lice množine . lice množine . lice jednine . . -G.imo 2. pomoći. skočismo 2.jmo 2. lice množine prezenta završava na . lice jednine .ne postoji 1. lice množine . teći. lice množine .Neka uđe unutra! (Zapovijest za 3.) u imperativu dolazi do sibilarizacije. obući. lice množine . crtajmo 2.dodaju nastavci za građenje imperativa. 1. lice jednine . 1. lice jednine) Neka se jave sutra! (Zapovijest za 3.jte 3. S Primjer: Imperativ glagola OBUĆI Prezentska osnova OBUK- Imperativ se gradi kada se na prezentsku osnovu OBUK .dodaju nastavci za građenje imperativa. - Glasovne promene pri građenju imperativa Kod glagola kod kojih se infinitivna osnova završava na -K. Nastavci za građenje imperativa su: 1. lice jednine .ne postoji 3. lice jednine . crtaj 2.ne postoji 3. G.ne postoji 1. 3. 3.dodaju nastavci za građenje imperativa i pri tome dolazi do sibilarizacije. lice množine . H prelaze u C.i 2. . glasovne promene kod koje suglasnici K.JU 1.. lice jednine . . Z. sjeći. crtajte 3. skočite 3.ite 3. . 1. ili -H (peći.j 2. skoči 2. lice množine) Građenje imperativa Imperativ se gradi tako što se na prezentsku osnovu glagola dodaju odgovarajući nastavci. - ako se 3. .ne postoji Primjer: Imperativ glagola CRTATI Prezentska osnova CRTA- Imperativ se gradi kada se na prezentsku osnovu CRTA.ne postoji Primjer: Imperativ glagola SKOČITI Prezentska osnova SKOČ - Imperativ se gradi kada se na prezentsku osnovu SKOČ.

. -la (u množini). Potencijal II se tvori od potencijala prvog pomoćnog glagola BITI i pridjeva radnog glagola koji se mijenja. lice čitali/čitale/čitala biste.2.. Ovakav se potencijal zove iterativnim ili pripovjedačkim. - Lo (u jednini) i . npr.1.lice bili bismo čitali/bile bismo čitale 2. a ako se završava suglasnikom. . npr. npr. 1. - Potencijal prvi Osnovna je uloga potencijala I izricanje mogućnosti ili želje. Da bijaste došli na vrijeme.lice čitao/čitala/čitalo bi. . 3. lice čitali/čitale.lice čitao/čitala/čitalo bi.lice bili bi čitali/bile bi čitale/bila bi čitala Glagolski pridjev radni Glagolski pridjev radni tvori se od infinitivne osnove i nastavaka – ol – ao (od –l i . 3. bili biste ih upoznali. Ako se infinitivna osnova završava samoglasnikom. ženski rod govorile. Lice bio bih čitao/bila bih čitala 1.lice čitali/čitale/čitala bi Potencijal drugi Potencijalom II izriče se mogućnost. srednji rod govorilo reklo.al). nastavak je za muški rod u jednini . ženski rod govorila. Primjer: potencijal I glagola čitati: 1. -la.Potencijal I tvori se od nenaglašenog aoristnog oblika pomoćnog glagola biti i pridjeva radnog glagola koji se mijenja.o.le. obucimo 2. Množina muški rod govorili. – Popio bih malo vode. jer se uglavnom susreće u pripovijedanju. . Primjer: radni pridjev glagola govoriti i reći: Jednina muški rod govorio rekao.: Otac bi me petkom vodio u džamiju. 3. Potencijalom I još se može obilježiti radnja (ili stanje ili zbivanje) koja se u prošlosti ponavljala. nastavak je - ao. lice bili biste čitali/bile biste čitale/bila biste čitala 3.lice čitao/čitala bih 2.rekli. Množina 1. rekla. obuci 2.rekle. PRIMJER POTENCIJALA II GLAGOLA ČITATI Jednina Množina 1.: Kuća bi tada odletje/a u zrak. obucite 3. Lice bio bih čitao/bila bi čitala/bilo bi čitalo 2. 1. srednji rod govorila.li. Lice bio bi čitao/bila bi čitala/bilo bi čitalo 3. rekla. lice jd.

-vene. -na b)-en.-veni. -ta Trpni pridjevi mijenjanju se kao i drugi pridjevi. -ti. Glagolski prilog sadašnji kao priloška odredba za način (odgovor na pitanje KAKO?): Primjer: Idem kući pjevajući. . -ene. lice množine prezenta) + ĆI (nastavak) = ČITAJUĆI Primjer: Svršeni glagol PROČITATI Oni PROČITAJU + nastavak ĆI = PROČITAJUĆI - NEPOSTOJEĆA REČ Služba u rečenici U rečenici glagolski prilog sadašnji (sam ili u skupu s drugim riječima) najčešće ima službu:priloške odredbe za vrijeme. Primjer: ČITAJUĆI Nesvršeni glagol ČITATI Oni ČITAJU (3.-vena e) -t. priloške odredbe za način. -ena. -jeni. -ta. bilo da je ta radnja u sadašnjosti (Zarađujem za život prodajući novine). -eno. čuo sam muziku. -ne.ĆI. lice množine prezenta) + ĆI (nastavak) = RADEĆI Ovaj glagolski oblik gradi se samo od nesvršenih glagola. -jene. -eni. -te. bilo da je u prošlosti ( Zarađivao sam za život prodajući novine). -ena c)-jen. -veno. bilo da je u budućnosti ( Zarađivat ću za život prodajući novine): Gradi se tako što se na 3. Ne može da se izgradi od svršenih glagola. -jena d)-ven. Primjer: RADEĆI Nesvršeni glagol RADITI Oni RADE (3. -na. -jeno. Glagolski prilog sadašnji Glagolskim prilogom sadašnjim obilježava se radnja koja je istovremena sa nekom drugom radnjom izrečnom ličnim glagolskim oblikom. -ni. -to. -vena. priloške odredbe za uzrok Glagolski prilog sadašnji kao priloška odredba za vrijeme (odgovor na pitanje KADA?): Primjer: Ulazeći u učionicu. lice množine prezenta doda nastavak .Glagolski pridjev trpni Glagolski pridjev trpni tvori se ili od infinitivne ili od prezentske osnove (a ima glagola koji ovaj oblik tvore od obiju osnova) nastavcima: a) -n. -no. -jena.

IZAŠAVŠI Služba u rečenici U rečenici glagolski prilog prošli (sam ili u skupu s drugim rečima) najčešće ima službu: priloške odredbe za vrijeme.. nije otišla u školu. Iako može da se gradi od oba vida glagola. otići . on se pozdravi sa društvom Glagolski prilog sadašnji kao priloška odredba za način (odgovor na pitanje KAKO?): Primjer: Uhvatio je loptu skočivši iz sve snage.. izašao je da prošeta. Glagolski prilog sadašnji kao priloška odredba za uzrok (odgovor na pitanje ZAŠTO?): Primjer: Ne mogavši da zaspi. Primjer: BIVŠA učenica.. BIVŠE odjeljenje .Glagolski prilog sadašnji kao priloška odredba za uzrok (odgovor na pitanje ZAŠTO?): Primjer: Plašeći se kontrolnog. ili se vrši istovremeno s njom (Ispriječio se na vratima zabranivši nam da uđemo). Primjer: PUTUJUĆE pozorište. SVIJETLEĆA reklama. otići. izaći . priloške odredbe za način. moć. LETEĆI tanjir Glagolski prilog prošli Njime se obilježava radnja koja se izvršila prije neke druge radnje izrečene ličnim glagolskim oblikom (Uspavavši djecu i sama je legla).OTIŠAVŠI. izaći) nastavak -VŠI se ne dodaje na infinitivnu osnovu. Glagolski prilog sadašnji upotrebljava se i kao pravi pridjjev. proći. Primjer: doći . BIVŠI direktor. Gradi se tako što se na infinitivnu osnovu doda nastavak -VŠI. (ZAŠTO?) Glagolski prilog prošli glagola BITI upotrebljava se i kao pravi pridjev. Primjer: PEKAVŠI Nevršeni glagol PEĆI PEK (infinitivna osnova) + A (umetnuto) + VŠI (nastavak) = PEKAVŠI Izuzeci Kod nekih glagola čija se infinitivna osnova završava na đ (doći.DOŠAVŠI. ili poslije nje (Zavalio se u stolici podigavši noge na sto).) ispred nastavka -VŠI umeće se samoglasnik A. češći su oblici građenja ovog glagolskog oblika od glagola svršenog vida. priloške odredbe za uzrok Glagolski prilog prošli kao priloška odredba za vrijeme (odgovor na pitanje KADA?): Primjer: Stigavši na plažu. Primer: URADIVŠI Svršeni glagol URADITI URADI (infinitivna osnova) + VŠI (nastavak) = URADIVŠI Ako se infinitivna osnova završava na suglasnik (peći. Ovi glagoli predstavljaju izuzetke.

ovamo.gore. gdje (znači: na kojem mjestu). onamo. vrijeme. sprijeda. c) imperfekt: Ta knjiga čitaše se sa zanimanjem. Bilo nam je teško (način). način). e) pluskvamperfekt: Ta knjiga bila se čitala sa zanimanjem/ Ta knjiga bijaše se čitala.. a) Mjesni su prilozi: blizu. d) perfekt: Ta knjiga čitala se sa zanimanjem. tu. vremenu i na činu. svojstva. otvori se! 21. daleko. g) futur II: Ako se knjiga bude čitala sa zanimanjem. . natrag. 1. Prilozi koji stoje uz glagole mogu određivati još uzrok (Namjerno je plakala ) i količinu (Mnogo tuguje). Samo su neki od njih promjenljivi-imaju oblike komparacije.pridjevima. Po značenju se prilozi dijele na dvije grupe: atributivni (označavaju osobine. nikamo. i) potencijal II: Knjiga bi se bila čitala sa zanimanjem. intenzitet..). Naprimjer: Oni žive daleko (mjesto). dolje..zamjenicama i samim prilozima) da ih bliže odrede. b) aorist: Ta knjiga čita se sa zanimanjem. j) imperativ: Knjigo. Odavde. dotle. namjeru i sl. f) futur I: Knjiga će se čitati sa zanimanjem. uzrok. ondje. podalje. odavle. Povratnom riječcom se uz aktivni oblik glagola koji se mijenja. naprijed. pozadi. cilj.imenicama. U rečenici imaju službu adverbijalne odredbe (za mjesto. donekle. način vršenja radnje. h) potencijal I: Knjiga bi se čitala sa zanimanjem. kuda (znači: kojim pravcem). PRILOZI Prilozi su nesamostalne i nepromjenljive riječi loje se prilažu drugim riječima( najčešće glagolima. kamo (znači: u koje mjesto). vani itd.. Danas ćemo posjetiti bolesnu drugaricu (vrijeme). Prilozi najpotpunije određuju glagole iskazujući razliku u mjestu. Oblici pasiva tvore se na dva načina: 1. Pasivnim konstrukcijama označava se da subjekt rečenice nije vršilac glagolske radnje: gramatički subjekt obuhvaćen je radnjom kao objekt. ovdje. Obrazac tvorbe pasiva od povratne riječce se nude sljedeći primjeri: a) prezent: Ta knjiga čita se sa zanimanjem. nekamo. straga..Pasiv (trpno stanje) Oblike pasiva ( trpnog stanja) imaju samo prijelazni (tranzitivni) glagoli. 2. ponegdje. 1. vrijeme.ikamo.) i adverbijalni (označavaju mjesto. Oblicima pomoćnih glagola jesam ili biti/ bivati složenim s glagolskim pridjevom trpnim.

Došla je u Tuzlu radi liječenja. jučer. nekad nekada. d) Uzročni:hotimice. – Amina je stigla brže negoli Amira.: blizu. to su pravi prilozi.m Prilog blizu ima komparativ bliže i superlativ najbliže. Osobinu promjenljivih riječi – komparaciju mogu imati prilozi za način i količinu te neki od onih za mjesto i vrijeme.odveć.još. odmalehna.).kada. preklani i dr.sa. S gledišta našeg jezičkog osjećanja.mnogo. u priloškoj frazi: Svira vrlo lijepo. c) Načinski:brzo. funkcionalne razlike između pravih i nepravih priloga. – Pred kućom igraju se djeca. Oni nemaju samostalno leksičko značenje.premnogo. poslije.istom. Prilozi nastaju od punoznačnih riječi i njihovih sintagmi.najbolje. k .teško.ovako. preksutra.tada. tj. . Od devedesetih godina češće se rabi jednočlani prijedlog glede (s genitivom) umjesto fraze s obzirom na to da. – Otišao je previše daleko. s kojima su u tvorbenoj vezi) imaju nepravilno poređenje: dobro – bolje . odiskona.). 22.lani. poređenja (Ljepša je od svoje majke).).zato.djelimičbo. maločas.prema lo. Jedino su nominativ i vokativ samostalni padeži bez prijedloga.kako. nikad.ljudski.sad sada.lahko . odavna i odavno. Pojedini prilozi komparativno značenje mogu izraziti u kombinaciji s drugim riječima (riječcama i samim prilozima).ka.sporo. vremenski (Odmarat ćemo se poslije raspusta. pored oblika pozitiva. jučer. proljetos.naglas.).svejedno.sjutra. tj.potrbuške.onolilo. cilja ili namjere (Svratila je po svoju knjigu. a Ajdina je stigla najbrže.previše itd. prije.nikako. tad.ničice. imaju još i oblike komparativa i superlativa: Amira je stigla brzo. odmah. a svi se ostali padeži nazivaju nesamostalnim ili kosim padežima te uz njih dolaze prijedlozi. Najprije je to prostorni odnos – odnos po mjestu ( U avliji raste lipa. pred . Njihovo se značenje danas ne može povezati sa značenjem i osnovom koje druge riječi Nepravi su prilozi oni koji su postali od drugih vrsta riječi.najgore. nikada.ovoliko. obdan.namjerno.lijepo. namjene (Pokupovala je darove za djecu).zašto. i uvečer.ružno.: prekjučer.hotimično. b) vremenski: danas. najčešće su to prilozi koji imaju isti oblik kao pridjevi srednjeg roda (od pridjeva se često razlikuju po akcentu).malo. I neki prijedlozi mogu dobiti navezak (s . pojedini prilozi nisu nastali od drugih riječi (npr.kojekako. – Rođena je u proljeće. zatim od drugih priloga te srašćivanjem veza prijedloga s nepromjenljivim riječima.izvrsno. kad. odmaloprije. načina ( Govorio je kroz nos). Nema nikakve gramatičke tj. Prilozi dobro i zlo (kao i pridjevi dobar i zao.hvalisavo. e) Količinski:dosta. svuda.preda itd. sutra.nemilice. naobdan. društva (Prošetala je sa sestrom) itd.djelomično. PRIJEDLOZI Prijedlozi su neprojenljive riječi koje stoje ispred pojedinih padežnih oblika samostalnih riječi i služe za označavanje i bliže određivanje njihovih različitih odnosa prema drugim riječima u rečenici. Takvi prilozi imaju trojake oblike.nekako. zlo – gore .ikada.ikad. lani).tako.hrđavo.odnos uzroka (Nije otišao na put zbog magle).

partikule ) čine posebnu vrstu riječi kojima se iskazuje stav govo nika prema onome o čemu govori. zbog. iznad. kako. dno (podno. kad li. mimo. 24. glede. naprama. pod. samo što.kakav) i njihovi oblici b) zamjenički prilozi (gdje. više.premda). o. u Instrumental: s(a). prigodom. tek.ko. nasuprot. povodom Dativ:k(a). navrh. niže. stoga.odakle. dok. prema.suprotni: a. oni su ili jednostavni( a. dok. mimo. ali nisu odredbe drugih riječi niti sredstva veze među riječima i . nad. nadomak. kao. te poredbeni i načinski: kako. onkraj.. nadomak. nakraj. između. niti. namjesto). za. iako. budući da. unutar. osim što. poslije. za Lokativ: na. gdje. da li.pa) ili složeni (iako. što. već. pokraj. uime. namjerni: da. niz. kraj. kako. e . potkraj. mjesto (umjesto. nadohvat. ispred. pa. ako i. Sa stajališta morfologije.zaključni: dakle. radi (zaradi.kada. nakon. makar. uslijed. preko. sred (nasred. po. nadno. ako. Nepravi su veznici riječi nekih drugih vrsta a)upitno odnosne zamjenice(ko. oko. u. one su uglavnom prilozi ili veznici. uvrh. (ne bih) li. eda. usuprot. kada. iza. a to. (kad) li dopusni: premda. s(a). dok. neka. pred. tijekom. za. o.otkad.izrični: da. tek što. posredstvom. da. i. uz. među Dativ teži osamostaljenju od prijedloga. kao što. prilikom. zato. ni. osim. te. ali.mada. unatoč. no pogodbeni: ako. kako. tokom. nadohvat. pri.rastavni: ili . Služe za oblikovanje ili preoblikovanje iskaza. no. poradi). ali. pod(a). krajem. unatoč. VEZNICI Veznici su nepromjenljive riječi kojima se povezuju riječi u rečenici i kaluze u složenoj rečenici. nego.Pravi su veznici riječi koje su samo veznici. S gledišta tvorbe veznici mogu biti pravi i nepravi. gdje. protiv Akuzativ: kroz. čelo. posljedični: da. kad to. izvan.uzročni: jer.pošto. okolo. usred). a ono isključni: samo. 23. prije. na. iz. pa. Neki prijedlozi koji mogu doći i s genitivom. pak. prema. makar.Prijedlozi uz padeže Genitiv:od.). RIJEČCE Riječce (čestice. diljem.ili. usuprot. blizu. do. među. unatoč. u. vrh (povrh. kako. (s) pomoću. van. usprkos.čiji.kolil. protiv.. put.nego. ispod.kud. nego. da. po. pak. pred.vremenski: čim. nakon što .veznici su: sastavni: i. kad ono. uoči. pošto. za davanje drugačijeg značenja dijelovima rečenice te za isticanje pojedinih riječi. uzduž. kada (kad). S obzirom na značenje i službu. prvenstveno se koriste s dativom (nasuprot. duž.zašto c)rječce (neka). odno).kamo. god. osim. usprkos.šta. (na)spram. i. nasuprot. kod. jedino. usprkos.jer. posred. nad(a).kako. zavrh). pored. bez. poviše. putem. širom.

od uzvika pljus- glagol pljusnuti. valjda. bol. književnih kritičara. npr. Otuda se oni mogu podijeliti u tri skupine: eksklamacije (ekspresivni znaci).pis. onaj. ali se ne upotrebljava kao fonem). evo) Poštapalice ( ovaj. 1. U svakoj se jezičkoj zajednici pojedini uzvici ustaljuju i vežu za određena značenja.već jedinstven zvuk.: O tome je djelu.). strah.. razumije se. one u iskaz unose emotivnu obojenost i dr. upotrebljavaju se bez veze sa svojim osnovnim značenjem. 2.npr. eno.mljac i tres služe za podražavanje glasova u prirodi. sigurno. prvo. uglavnom kad se želi dobiti vremena da se pronađe potrebna riječ te da se zadrži pažnja slušalaca. iznenađenja itd. uzvik za sumnju ima uobičajen pismeni oblik hm. uglavnom za tjeranje i mamljenje životinja. neki od njih nemaju ustaljena lika te se pišu različito (npr. svakako.je li. Riječce sa samostalnom upotrebom mogu biti: potvrdne ( da ). zaključne (dakle). Riječce s nesamostalnom upotrebom mogu biti: modalne (dakako.kvrc. 1. vele) također su vrsta riječca. imenica pljusak.rečenicama. UZVICI Uzvici su riječi kojima se obilježavaju emocionalna stanja govornika. 3. samo itd. iš.buć.onomatopeje i interjekcije (podsticajni znaci).Za izražavanje bola.fiju. jao. možda. 2. Eksklamacijama se izražavaju vrlo raznovrsna duševna stanja i dojmovi (radost. oj. zaista i dr. marš itd. vjerovatno.). npr. imenica tresak.oho). općenito govoreći. onaj. za smijeh: ha-ha-ha. rjeđe na jednu riječ.ćap. dozivanje i tjeranje.pljus. onaj.glagol tresnuti.uh. nema nikakva spora i sl. tako rekavši. šic.).glasovni sadržaj zvukova iz prirode.ho-ho-ho).).bum. drugo. Katkada se ovi uzvici upotrebljavaju u vrlo nekulturnom (primitivnom) obraćanju ljudima. Onomatopeje kao: av-av. upitne (da li. điha-điha. Interjekcije (podsticajni znaci) služe za obraćanje životinjama. odrične ( ne) i imperativne (hajde i dr. Postoje riječce sa samostalnom upotrebom i riječce s nesamostalnom upotrebom.. Od njih se tvore prave riječi. Ustalili su se uzvici: ah. isključne (jedino. TVORBA RIJEČI Tvorba riječi označava. kao što znate. već više od toga: one su jezički znaci koji se odnose na cijelu rečenicu ili na dio rečenice.. Polazna . li.) i pokazne( gle.hop. nastajanje novih riječi od jedne ili više riječi i. a služe i kao podsticajni znaci. hojs. žalost. 25. međutim. od uzvika tres. iznenađenje itd.žalosti. zar). dio gramatike koji proučava tvorbenu strukturu postojećih riječi i određuje pravila za građenje novih riječi.avaj i dr. kaže. Sličnu ulogu imaju i modalni izrazi i cijele rečenice ( van sumnje.Za uzvike ne vrijede akcenatska pravila kao za ostale riječi (oho.hi-hi-hi. nisu samo rečenični dijelovi. eto. Uzvici se mogu sastojati od zvukova koji ne odgovaraju glasovima datog jezika (npr. straha. mac. curik. pisalo nekoliko. to nije skupina glasova h+m.

kuć- ica. glagolski (-a/ti/. Prefiksalno-sufiksalna tvorba . -ski: pjegav. jablan. ulica. a tvorenica je riječ koja nastaje tvorbom. ćelav. radi-lište. -ica: vještak.motivirane riječi su bijedan. kamen. voda. babin. primjerice. sufiksalna. koji mijenja oblik iste riječi (npr. motiviraju ihy riječi bijeda. Sufiksi mogu biti imenički (-ak. radi-ti) jednaka je tvorbenoj osnovi tvorenice: kuć-ni. Npr. Prefiksalna tvorba U prefiksalnoj tvorbi tvorbeno značenje nove riječi izražava se prefiksom. pa kažemo da je između njih uspostavljena tvorbena veza. profesor s kojima su u tvorbenoj vezi. sufiksom (tvorbenim nastavkom) od jedne riječi dobija se nova (ćelav-ost. Prefiks modificira leksičko značenje osnovne riječi. -ava/ti/. -ice. -in. npr. ćelav-o). školski). Za razliku od relacijskog morfema (nastavka za oblik). Sufiksi sami po sebi nemaju nikakva određenog sadržaja: pošto su vezani morfemi. ležećke). lakirati) i priložni (-ačke. tek u vezi s osnovom postaju nosioci tvorbenog značenja riječi. slaganje. -ira/ti/: bacati. pridjevski (-av. voden. -čić. Niz glasova zajedničkih osnovnoj riječi i tvorenici naziva se tvorbena osnova. prefiksalno-sufiksalna tvorba. ćelav-ac. profesorica.riječ u tvorbenom procesu zove se osnovna riječ. Razlikujemo nekoliko tvorbenih načina: prefiskalna. ćelav-a. glagoli: čitati-pročitati itd. ćelav-ko).) Sufiksalna tvorba U sufiksalnoj tvorbi tvorbeno značenje tvorenice izražava se sufiksom. Pored njih postoje i nemotivirane riječi. golubica). -ke: glavačke. Između riječi u tvorbenoj vezi vlada odnos motivacije. koje se ne mogu dovesti u tvorbenu osnovu s bilo kojom drugom riječi. obećavati. ali i osnovna riječ i izvedenica ostaju u istoj morfološkoj vrsti riječi (imenice: djed-pradjed. srastanje i dr. prozorčić.Tvorenica se glasovno (u izrazu) i značenjski (sadržajno) dijelom podudara s osnovnom riječju. pridjevi: ćelav-proćelav. Sufiksalna tvorba je najplodniji tvorbeni način: najviše novih riječi u bosanskome jeziku nastaje od osnove i sufiksa. Morfološka osnova polazne riječi (kuć-e.

Sufiksalna je složenica npr. odnosi među spojevima riječi. tj. MUP-a. brod-o-vlasnik. najčešće je to o: basn-o-pisac. b) složeno-sufiksalna tvorba jest ona u kojoj se uz interfiks upotrebljava još i sufiks. Ukoliko je tvorenica u tvorbenoj vezi s jednom riječju. MUP. SAD. a prvi je član nepormjenljiv (bajram-namaz.U prefiksalno-sufiksalnoj tvorbi tvorbeno značenje tvorenice istodobno se izražava i prefiksom i sufiksom. riječi tvorene prefiksalnom. tako nastala riječ zove se sraslica. Između dvaju dijelova složenice obično se nalazi interfiks (spojnik. Prefiksalno-sufiksalne tvorenice najčešće su u tvorbenoj vezi s prijedložno-padežnim izrazom (podlaktica – dio ruke od lakta do šake. koji potječe od grčke riječi syntaxis (red.razmještaj. označuje se dio gramatike u kojemu se pručavaju odnosi među jedinicama u nizu. zove se izvedenica. tj.) Slaganje Slaganje je tvorbeni način kojim od dviju riječi nastaje jedna – složenica. odnosno glasovna skupina (ANUBiH. raspikuća). književni + jezički ---književno-jezički. Srastanje Srastanje je takva tvorba pri kojoj barem dvije osnovne riječi – zadržavajući svoju morfološku strukturu – srastaju u jednu. dakle.jesu li to dva «ravnopravna» pojma ili jedan jedinstven. nagluh). slaganje. koji je nastao od zavisne sintagme književni jezik. narukvica – nakit koji se nosi na ruci iznad šake i sl. tamo-amo). Polusloženice su nepotpune složenice. obje riječi čuvaju svoj naglasak i povezane su crticom. crn-o- oka). odnosno . SAD-a). sufiksalnom i prefiksalno- sufiksalnom tvorbom (onizak. bosansko-turski. Pojam i predmet sintakse Nazivom sintaksa . ali ima složenica i bez interfiksa (Bosnafilm. PTT. uređivanje. npr. Izvedenice su. fotoaparat. Pritom je važna motivacija. odnosi među riječima i njihovim oblicima. a takav način tvorbe izvođenje (derivacija). namještanje). ili pak zavisna sintagma: a) o čistom slaganju ili složenici koja nije tvorena sufiksalnom tvorbom riječi je ukoliko složenicu čine dva «ravnopravna» pojma. Složene skraćenice (akronimi) tvore se od više riječi tako što se od svake riječi uzima ili početno slovo ili početni slog. pridjev književnojezički.

. No sintaksa ima i svoj paradigmatski aspekt. koji se odnosi npr. Ti se odnosi tiču odabira (selekcije) jezilnih jedinica..vezani tekst.među rečenicama surečenicama ili klauzama) u složenoj rečenici te odnosi među rečenicama u tekstu. ali pošto zamjenjuju punoznačne riječi mogu samostalno biti dio rečeničnog ustrojstva: Mehmed i Jakov su došli. Najmanja sintaksička jedinica je riječ. Nizanjem riječi nastaju veće sintaksičke jedinice- sintagma.Crni pas U sintaksi se u prvome redu bavimo odnosima koji se tiču razmještaja. (rečenice) No osim sintagmatskih odnosa u gramatici se. prijedlozi i čestice.rečenica. tj. Oni su došli. Sastavnice spojeva ili tagmemi od samo jedne punoznačne riječi naziva se sintetičkim tagmemom: naša majka (dva sintetička). govori i o paradigmatskim odnosima. Crni mačak lovi.. Nepuniznačne riječi ne mogu same za sebe biti sastavnice spojeva riječi niti mogu funkcionirati kao članovi rečeničnog ustrojstva. S obzirom na sintaksička obilježja te se jedinice dijele u dvije skupine punoznačne (autosemantične) riječi i nepunoznačne riječi (sinsemantične). veznici.Crni mačak. To su oblici pomoćnih glagola. Riječ je o odnosima između izabranih jedinica i jedinica koje bi mogle stati na mjestu tih izabranih. na one jedinice koje govornik bira ovisno o naravi obavijesti ili okolnostima u kojima se obavlja govorni čin. na stol (samo sastavnice) Nepunoznačne su naravi i zamjenice.. Riječi kao sintaksičke jedinice Riječi i oblici promjenjivih riječi kao jedinice sintaksičke razine određuju se s obzirom na to kakva im je služba u pojedinim spojevima riječi. Takvi odnosi tiču se razmještaja (kombinacije) jezičnih jedinica i nazivaju se sintagmatskim. Žuti mačak. Zovu se još i konstituentske i pomoćne. Žuti mačak (riječi) Žuti mačak lovi (spojevi riječi ili sintagmemi) Žuti mačak lovi jer je gladan. pa onda i u sintaksi.Crni mačak je lovio. Pred nama. rečenicama ili tekstu. A oni koji se sastoje od jedne punoznače i jedne nepunoznačne riječi nazivaju se analitičkim .. sintagmatskim odnosima..

mogućnost promjene (npr. Sintagma: Naš poznati pisac Glavna riječ sintagme: pisac Zavisni članovi sintagme: naš poznati Podjela sintagmi Zavisno od toga kojoj vrsti riječi pripada njena glavna riječ sintagma može biti: ☼ imenička. U okviru jedne sintagme u rečenici može da se nađe neka druga sintagma. onda je sintagmem nepromjenjiv (npr. Unutar sintagmema postoji glavni ili jezgreni i podređeni ili zavisni tagmem.Sintagme koje označavaju jedan pojam imaju glavnu. Primjer: Naš poznati pisac predstavio se publici. U okviru šire sintagme uvijek se nalazi uža sintagma. Ako je glavni tagmem promjenjiva riječ. ☼ priloška. Kod promjenjivih sintagmema sintagmemom zapravo smatramo samo ono ustrojstvo spoja riječi u kojemu se glavni tagmem javlja u svome osnovnom (polazišnom) obliku. npr. Šira sintagma je imenička sintagma veoma jaku mornaricu u kojoj je glavna riječ sintagme imenica mornaricu. Spoj riječi se naziva sintagmem. Uža sintagma je pridjevska sintagma veoma jaku u kojoj je glavna riječ pridjev jaku. kao što su :visok čovjek. Primjer: U to vrijeme Egipat je imao veoma jaku mornaricu. ☼ pridjevska. žuti mačak. Za razliku od zavisnih članova glavna riječ sintagme se ne može izostaviti iz rečenice. tako da razlikujemo pojmove šire i uže sintagme. žutog mačka. gledam film). ☼ glagolska sintagma. a to znači da pretpostavljaju uvrštavanje u jednice više razine. . ponajprije u rečenice. imenica u nominativu jednine. niti bi ta rečenica imala smisla. Prema gramatici bosanskog jezika tagmem nosi naziv sintaksem. Ostali oblici su sintagme ili alotagme.tagmemima: pred žutom kućom (jedan analitički. onda je sintagmemu svojstvena paradigmatičnost. lijepa djevojka itd. mnogo snijega). a ako je nepromjenjiva. a drugi je sintetički). Vidjeli smo žutog mačka. tj. jer bez nje ne bi bilo sintagme. a glagol u infinitivu. SINTAGMA je skup riječi sintaksički povezanih označavanjem jednog pojma ili vršenjem jedinstvene rečeničke funkcije . upravnu riječ i drugu koja je određuje . npr. gledati film.

Primjer: Medvjedi su zaspali dubokim zimskim snom. Imeničke sintagme u rečenici mogu imati službu: subjekta. imenica snom Zavisni članovi sintagme: naš poznati. 1) Atributi koji se nalaze ispred glavne riječi su najčešće pridjevi (ili pridjevske sintagme) i pridjevske zamenice. Imenička sintagma: zažareni vatromet boja Glavna riječ sintagme: imenica vatromet Zavisni član sintagme koji je u funkciji atributa i nalazi se ispred glavne riječi: pridjev zažareni. poznati – pridjev) 2) Atributi koji se nalaze iza glavne riječi su najčešće imenice (ili imeničke sintagme) u nekom zavisnom padežu (s prijedlogom ili bez njega) Primjer: Moja majka je napravila džem od kajsija. priloških odredbi i imenskog dijela predikata. Zavisni član sintagme koji je u funkciji atributa i nalazi se iza glavne riječi: imenica boja. Primjer: Crna mačka šeta po krovu. Primjer: Na nebu se vidio zažareni vatromet boja. (od – preijedlog.Imenička sintagma Imenička sintagma je sintagma u kojoj je glavna riječ sintagme imenica. (Crna mačka – subjekat) Napisao je odličan roman. (naš – prisvojna pridjevska zamenica. Imenička sintagma: dubokim zimskim snom Glavna riječ sintagme. (dobar učenik – imenski dio predikata) Pridjevska sintagma . objekta. odnosno atributi u imeničkoj sintagmi mogu da se nalaze ispred ili iza glavne riječi. kajsija – imenica 3) U imeničkoj sintagmi atributi se mogu istovremeno nalaziti i ispred i iza glavne riječi. Imenička sintagma: džem od kajsija Glavna riječ sintagme: imenica džem Zavisni članovi sintagme: imenica sa prijedlogom od kajsija. Svaki zavisni član imeničke sintagme ima funkciju atributa. (prošle godine – priloška odredba za vrijeme) Marko je dobar učenik. Zavisni članovi. (odličan roman – objekat) Završio je školu prošle godine.

Primjer: Otišao je daleko od kuće. 2) Zavisni članovi koji se nalaze iza glavne riječi mogu biti imenice sa prijedlogom. (puno slanu hranu – objekat) Mića je otputovao na neobično lijepo mjesto. Primjer: Njegova sestra je puno sretna.Pridjevska sintagma je sintagma u kojoj je glavna riječ sintagme pridjev. Zavisni članovi priloške sintagme mogu da se nalaze ispred ili iza glavne riječi. zamjenice ili imeničke sintagme.imenski dio predikata) Priloška sintagma Priloška sintagma je ona sintagma u kojoj je glavna riječ sintagme prilog. . 1) Zavisni članovi koji se nalaze ispred glavne riječi su uglavnom prilozi. priloških odredbi i imenskog dijela predikata. (isuviše nezrela osoba . (neobično lijepo mesto . Pridjevska sintagma: puno sretna Glavna riječ sintagme: pridjev sretna Zavisni član sintagme: prilog puno. imeničke zamenice i imeničke sintagme sa predlogom ili bez njega. Priloška sintagma: izuzetno sporo Glavna riječ sintagme: prilog sporo Zavisni član sintagme: prilog izuzetno. 2) Zavisni koji se nalaze iza glavne reči mogu biti imenice. šećer – imenica Pridjevske sintagme u rečenici mogu imati službu atributa u okviru subjektskog i objekatskog skupa riječi. 1) Zavisni članovi koji se nalaze ispred glavne riječi su uglavnom prilozi. Primjer: Marko je sladak kao šećer. (Vrlo talentovana devojka – subjekat) Ne volim puno slanu hranu. Zavisni članovi pridjevske sintagme mogu da se nalaze ispred ili iza glavne riječi. Primjer: Pričao je izuzetno sporo.priloška odredba za mjesto) Maša je isuviše nezrela osoba. (kao – prijedlog. Pridjevska sintagma: sladak kao šećer Glavna riječ sintagme: pridjev sladak Zavisni član sintagme: imenica sa prijedlogom kao šećer. Primjer: Vrlo talentovana devojka pjeva ovu pesmu.

Kao gramatička jedinica.Promatra li se rečenicu kao gramatičku jedinicu. Promatra li se rečenicu kao obavijesnu jedinicu. ona je potencijalna ili komunikacijski ostvarljiva veličina. Glagolska sintagma Glagolska sintagma je sintagma u kojoj je glavna riječ sintagme glagol u infinitivu. (moju – prisvojna pridjevska zamjenica. komunikacijski ostvarena . Rečenica se može promatrati kao gramatička i kao obavijesna (komunikacijska) jedinica.Važno je spomenuti i rečeničnu intonaciju: dizanje i spuštanje glasa radi izražavanja razlika značenja poruke i stupnjeva osjećaja izraženih porukom. Glagolska sintagma: slušajući moju pjesmu Glavna riječ sintagme: glagolski prilog sadašnji slušajući Zavisni članovi sintagme: moju pjesmu. glagolski prilog sadašnji ili glagolski prilog prošli. pjesmu – imenica Zavisni članovi glagolskih sintagmi imaju funkciju objekta ili priloške odredbe. dok je cijela sintagma najčešće u funkciji priloške odredbe za način ili vrijeme. silazna). kuće – imenica Priloške sintagme u rečenici imaju službu priloških odredbi. (od – predlog. Rečenica je niz riječi ili jedna riječ kojom prenosimo najmanju cjelovitu obavijest. imeničke zamjenice ili imeničke sintagme. a to je obavijesni predikat) i stanka. tj. No. atribut predstavljen odnosnim pridjevom značenjem je širi od atributa predstavljenog posvojnim pridjevom itd. ona je aktualna. Uzme li se primjer atributa. … itd. tada se gleda njezino sintaktičko ustrojstvo isintaktičke kategorije.Priloška sintagma: daleko od kuće Glavna reč sintagme: prilog daleko Zavisni član sintagme: imenica sa predlogom od kuće. uzlazna. Kao obavijesna jedinica. o redoslijedu članova rečenice odlučuje njihovo značenje. REČENICA Rečenica je osnovna jedinica kojom se bavi sintaksa. Zavisni članovi glagolske sintagme nalaze se iza glavne riječi i mogu da budu imenice. Na prvome je mjestu član koji je značenjem širi od riječi na drugom mjestu. Primjer: Oduševila se slušajući moju pjesmu. naglasak (zahvaća onaj dio rečenice koji slijedi kao odgovor na pitanje. Njezini su parametri melodija (uzlazno-silazna. PREDIKATIVNOST . raščlanjuje se na obavijesni subjekt(temu) i obavijesni predikat (remu).

Raznolikost gramatičkih značenja postižese promjenama formalnog ustrojstva rečenice..ona gramatički konstruira rečenicu što znači da bez nje nema rečenice. rečenice se dijele na: 1) obavještajne – rečenice u kojima su data obavještenja o nekim događajima. Prošlo vrijeme: iz crnog neba izletje ptica. Na primjer: – Filip vozi bicikl.vremena i načina.. Buduće vrijeme: Dovest ćemo ubicu. Primjeri: 1. Gramatička paradigma rečenice Kao ključno gramatičko obilježje rečenice. Takvo vrijeme se naziva sintaksičkim vremenom. vremena i načina. Strah me je. Na kraju obavještajne rečenice stavlja se tačka. Ukupnost oblika rečenice čini gramatičku paradigmu rečenice. Prema značenju. – Jelena zaliva cveće. 2) upitne – rečenice pomoću kojih se postavljaju razna pitanja. 2. Kategorija vremena kojom se odlikuje rečenica tiče se vremenskog plana rečeničnog sadržaja. rečenica: Dijete spava-imala paradigmu: Dijete je spavalo. Na kraju upitne rečenice stavlja se upitnik.Dijete će spavati. Na primjer: – Koliko je sati? – Šta predlažete? . Dijete je mirno spavalo.Najbitnije gramatičko svojstvo rečenice jeste predikativnost. npr. nikakva dobra ne /vidjeh. Primjeri: sadašnje vrijeme Grlica zatvara oči i sva strepi podatno. – Dijete bi spavalo. lice označava govornika ili skupinu kojoj on pripada U bašču ovog svijeta uđoh. – Kad bi samo dijete spavalo! – Neka dijete spava. Ovakvo određena modalnost se naziva objektivnom modalnošću. Njom se određuje rečenični sadržaj s obzirom na gramatičke odlike lica. Kategorija načina ukazuje na to u kakvoj se vezi sa stvarnošću nalazi rečenični sadržaj. Primjer: Dijete mirno spava. radnjama ili pojavama. sugovronika i onoga o kome se ili onog o čemu se govori..lice označava onoga o kome se ili onoga o čemu se govori: Pogađao ga je tim riječima pravo u živac. Kategorija lica u rečenci može biti neobilježena: Planinom se nije putovalo. Tako bi. 3. Kategorijom lica označava se odnos koji se uspostavlja između govornika.. Te se promjene mogu nazvati oblicima rečenice. predikativnost se ispoljava – kako smo vidjeli – u vidu gramatičkih značenja lica. Dijete će mirno spavati.lice označava sugovornika ili skupinu kojoj on pripada: Biste li se mogli sjetiti tih stihova.

Preko njega. dok su svi ostali rečenični članovi. Oni se u rečenicu učvršćuju posredno. Oni se u rečenicu uvršćuju izravno. posredno ili neposredno.3) uzvične – rečenice u kojima su iskazana neka osjećanja. zavisni od predikata. Svi su imenski predikati složeni. Npr: Moja sestra Senada jučer je otputovala. Predikat se odlikuje i leksičkim značenjem. Na kraju uzvične rečenice nalazi se uzvičnik. Njihova složenost ogleda se u spoju glagolske lekseme i . izravno ili neizravno. Na kraju željne rečenice nalazi se uzvičnik. Nosilac gramatičkog značenja predikata je glagol u ličnom glagolskom obliku. zabrana. To znači da predika nije zavisan ni od jednog drugog rečeničnog člana. Složeni glagolski predikati sastavljeni su od dviju glagolskih leksema – jedne nepunoznačne. koja je nosilac i gramatičkog i leksičkog značenja predikata. subjekt. S toga je lični glagolski oblik nužni konstituent predikata. te stoga čini gramatičko jezgro rečenice po njegovom gramatičkom značenju može se doznati gramatičko značenje najvećeg broja ostalih rečeničnih članova. Na primjer: – Neka ti se ostvare sve želje! – Sretna Nova godina! GRAMATIČKO USTROJSTVO REČENICE Osnovno gramatičko ustrojstvo rečenice u bosanskom jeziku čine predikat. dozvola ili molba. Prosti glagolski predikati sastoje se od jedne punoznačne glagolske lekseme. objekt i adverbijalna odredba. te stoga predstavljaju neposredne sastavnice (konstituente) rečeničnog modela. Uobičajeno je da se neglagolski predikati nazivaju imenskim. Na kraju zapovijedne rečenice nalazi se tačka (molba. Na primjer: – Bravo! – Danas je divan dan! 4) zapovijedne – rečenice u kojima je iskazana neka naredba. koja nosi gramatičko značenje predikata. Podvornik sada zaključava vrata. Predikat je neposredni nosilac predikativnosti. i jedne punoznačne koja nosi leksičko značenje predikata. Oni ne spadaju u osnovno gramatičko ustrojstvo rečenice. u rečenicu se uvršćuju svi ostali rečenični članovi. Na primjer: – Dodaj mi daljinski. U ovisnosti o tome svi se predikati mogu podijeliti na glagolske predikate i neglagolske predikate. ( A + AP + S + AO + P) PREDIKAT Predikat je jedini rečenični član koji sam sebi otvara mjesto u rečenici. ( S + AO + P + O) Shematski to izgleda ovako: Pored samostalnih postoje i nesamostalni rečenični članovi. Nesamostalni su rečenični članovi atribut i apozicija. To su samostalni rečenični članovi. – Kreni! 5) željne – rečenice u kojima je iskazana želja da se nešto ostvari. Po svojoj strukturi glagolski predikati mogu biti prosti i složeni. slaba zapovijest) ili uzvičnik (stroga zapovijest). lijepa ili ružna. Leksičko značenje predikata može biti obilježeno glagolskom ili neglagolskom leksemom.

željeti. Glagolskom leksemom izriče se poglavito gramatičko. smjeti. namjeru. htijenje. a . – Voz odmah krenu. Nepunoznačni glagoli u sastavu složenog glagolskog predikata pripadaju dvjema leksičkosemantičkim skupinama glagola – modalnim i faznim glagolima. – Ne čudim se mraku ni oblaku. . i sl. u tom je oblikom ujedinjeno i njegovo gramatičko i njegovo leksičko značenje. usuditi se. a osnovni glagol leksičko značenje: – Služio je vjerno Tvrtka. U toj konstrukciji je lični glagolski oblik nosilac gramatičkog značenja. npr: – Gledam u nebo iznad Venecije. . a najčešći su : moći. Fazni glagoli obilježavaju različite faze procesa označenog punoznačnim glagolom. nužnost. Tako se svi složeni glagolski predikati mogu svesti na strukturni obrazac: modalni / fazni glagol + punoznačni glagol Modalni glagoli izražavaju različite nijanse modalnosti: mogućnost. – Država će platiti..Ni ta zemlja ispod njega ne može ga raspoznati. znati. Ukoliko je predikat izrečen složenim glagolskim oblikom. umjeti. pomoćni glagol nosi gramatičko. – To bi u drugim okolnostima sigurno učinila. potrebu. Složeni glagolski predikat Složeni glagolski predikat je dvodijelna sintaksička konstrukcija koja nastaje udruživanjem nepunoznačnog glagola u ličnom glagolskom obliku i punoznačnog glagola u obliku infinitiva. htjeti. a neglagolskom leksemom značenje predikata. morati.neglagolske. dok je punoznačni glagol leksička dopuna. – Hajdemo u stijene. GLAGOLSKI PREDIKAT Prosti glagolski predikat Svaki predikat koji je iskazan jednom punoznačnom glagolskom leksemom u prostom ili složenom ličnom glagolskom obliku jest prosti glagolski oblik. pokušati. namjeravati.Želio je provući se kroz Bosnu do mora. . trebati..Pokušao sam Halila dozvati još jednom. – Neću zaboraviti skupu pouku. želju. Ako je predikat izrečen prostim glagolskim oblikom. uspjeti. .Htio bi mu pomoći. nastojati.

nastaje sintaksička konstrukcija koju zovemo imenskim predikatom. npr: Ne mogu više da podnesem tog čovjeka.. npr: U to doba bjeh junakom. prestati.imeničke zamjenice: Ne znam ni ko si ni šta si.. a mi smo jahači. -glavni brojevi: Obale su dvije.Kasim je prestao pjevati. – Smrt je preseljenje iz kuće u kuću. Dopunski punoznačni glagol u sastavu složenog glagolskog predikata može imati i oblik prezenta. stati. .imenice: Tabut je samar. ... Kopulativnim se predikatom subjekt identificira ili mu se pripisuje kakva osobina. Tako son s modalnim / faznim glagolom povezuje veznikom da i gramatičkise slaže sa subjektom. -redni brojevi: Ja nisam treći koji je ovamo stigao iz Evrope. nastaviti. dakle. Supstantivne (imeničke) i adjektivne (pridjevske) riječi u ulozi leksičkog jezgra kopulativnog predikata stoje u obliku nominativa... Zajedničko je obilježje obaju tipova imenskog predikata prisustvo neglagolske lekseme koja se naziva leksičkom jezgrom. Njegov je. -pridjevske zamjenice: Takav im je Crni vezir... – Na ulica je bilo živo. . produžiti. Leksičko značenje kopulativnog predikata izriče se leksičkom jezgrom. Poziciju leksičkog jezgra kopulativnog predikata također mogu popuniti: -prilozi: Za sporazum je bilo prekasno. U ulozi leksičkog jezgra najčešće se javljaju: . . uvijek.Počeli su da me se tiču U bosanskom je jeziku uobičajena upotreba dopunskoga predikativnoga glagola u obliku infinitiva. Kopulativni predikat Kopulativni se predikat sastoji od kopulativnog (sponskog) glagola biti u ličnom glagolskom obliku i leksičkog jezgra.i vi ste moje Ja -pridjevi: Na obalama smo. njegova se funkcija svodi na obilježavanje predikativnosti. – A on će opet biti siromašan. Imenski je predikat složena sintaksička kategorija koja u sebe uključuje najmanje dvije potkategorije: kopulativni predikat i semikopulativni predikat. Oblik instrumentala sasvim je uobičajen uz kopulativni glagol u prošlom vremenu. prekinuti. IMENSKI PREDIKAT Kada se leksičko značenje predikata izriče neglagolskom leksemom.Nekoliko trenutaka privikavao sam oči dok nisam počeo raspoznavati prilike.Zato smo počeli trljati oči. Imenica u toj ulozi može imati i oblik instrumentala koji je uvijek zamjenljiv nominativom. . .najčešći su: početi. suviše mudri.. . strukturni obrazac: kopulativni glagol „biti“ + leksičko jezgro Kopulativni glagol biti nema nikakvog leksičkog značenja. -Žena nije uspjela da izgori. – Ja sam taj.

učiniti. ostati.. međutim nepotpuno te im je s toga nužno pridružiti leksičko jezgro kao dopunu kojom će se obilježiti temeljno leksičko značenje predikata. „nalaziti se“. ispasti. Ili prijedložno – padežni izrazi s adeverbijalnim značenjem (najčešće mjesnim): . imenovati. Uz neke od ovih glagola leksičko jezgro može imati i oblik akuzativa s prijedlogom za: . praviti se. imaju i leksičko značenje.. držati..Zvali su one što imaju pametnim.. a prijelaznim objektu. zvati se... npr: Odgovor je u knjizi. . nazvati. smatrati. Semikopulativni glagoli mogu biti ne prijelazni (postati. proglasiti. Ne prijelaznim semikopulativnim glagolima leksički se sadržaj pripisuje subjektu. ali je uz kopulu u sadašnjem i budućem vremenu izrazito stilski obilježen. imenovati. Uz neke od ovih glagola leksičko jezgro može imati i oblik konstrukcije s veznikom kao: . činiti se. -Oni su već postali nestrpljivi. Leksičko se jezgro u ovakvim konstrukcijama pridružuje glagolu „biti“ kao dopuna kojom se subjekt određuje s obzirom na neku okolnost u kojoj se nalazi. a svi je zovu Grlicom. Njihovo je leksičko značenje.Dok je još bio dječakom. uz gramatičko.Sve je sada postalo košmar. I uz jedne i uz druge poziciju leksičkog jezgra popunjavaju supstantivne ili adjektivne riječi.Lijevo je tamna borova šuma. Strukturni mu je obrazac: semikopulativni glagol + leksičko jezgro Semikopulativni glagoli funkcionalno su slični kopulativnom glagolu biti. označiti. > Odgovor postoji u knjizi.Bili smo već na Medresetima.leksičko jezgro dolazi u obliku instrumentala: .Pored puta bile su policijske karaule.. U kopulativne se predikate se često ubrajaju i oni u kojoj glagol biti nije samo nosilac gramatičkog nego i dijela leksičkog značenja predikata. svako je na njega vikao. Uz prijelazne semikopulativne glagole: zvati. nazvati se. izgledati. Semikopulativni predikat Semikopulativni predikat sastoji se od semikopulativnog glagola u ličnom glagolskom obliku i leksičkog jezgra.leksičko jezgro dolazi u obliku nominativa ili instrumentala: . prikazati.Kula je blizu. .. ali se od njega razlikuju po tome što. nepouzdani. .Smatrali su ga za ludaka. U takvim konstrukcijama glagol biti znači „postojati“.Vi ste kao i oni. osjećati se.)... Uz ne prijelazne semikopulativne glagole: postati. Stoga se u ulozi leksičkog jezgra uglavnom javljaju prilozi: . ostati.. izgledati.. . prozvati se. i sl. „boraviti“. proglasiti.) i prijelazni (smatrati... a one što nemaju – budalastim.Ime joj je Mara. prozvati. te ga je s toga moguće zamjeniti ovim glagolima.

-U funkciji subjekta često se upotrebljava i infinitiv glagola . -Funkciju subjekta mogu vršiti i količinski prilozi.Obično je u nezavisnom padežu tj.Zdravi ne razumiju bolesne . BEZLIČNE REČENICE : su primjer rečenica bez subjekta i one se odlikuju i svojom karakterističnom. Npr.Rano je . Primjeri: .Brzo . OBJEKAT Objekat je glagolski dodatak koji označava na kome se ili na čemu se vrši radnja. Dosta je bilo ljudi na mom iftaru. ko.-Učiti je imperativ čovječanstvu. šta. oni.ti.žuti itd. -U funkciji subjekta mogu biti i lične i ostale zamjenice (ja .) ili ni predikata ni subjekta (npr.kad oni tamo .Ili konstrukcije sa veznikom kao: .a dva će sutra doći. I malo i veliko pripremalo je odbranu . nešto. Rijeka huči . zdravi...). Npr. Npr.djeca na ulicu. –Šetati je zdravo.ženo.-Niko se nije javio . Može biti pravi (u akuzativu bez prijedloga) i nepravi (u akuzativu s prijeedlozima. -U funkciji subjekta mogu biti i pridjevi (malo.) Npr.Debeli se teško kreću. veliko.-Sviće.Kasno je .Smračilo se . U rečenici se traži pitanjima koga ili šta (vidiš).Čim roditelji iz kuće . -U funkciji subjekta mogu biti i brojevi. ili nekom drugom zavisnom padežu).-Dobar savjet zlata vrijedi . Npr.-Troje sjede na klupi . Sijeva. SUBJEKAT je : vršilac radnje .-Svako ima pravo. Sjedoše oko nje i počnu je jesti .-Mi na vrata .svako itd.vrijedni.-Pet je otišlo .Prikazali su to kao uspjeh. lampu. Vrste objekta Pravi ili bliži objekat Pravi objekat je samo u akuzativu bez prijedloga.-Sanjao sam te jedne noći . debeli.. REČENICE BEZ SUBJEKTA : su takve rečenice u kojima ni za jednu riječ ne možemo reći da je subjekat. Npr.-Hladna kiša pada. u njima nema predikata (npr. Npr. nosilac stanja ili osobine koja mu se pripisuje .niko. Npr.Vi ste došli. NEPOTPUNE REČENICE : su rečenice bez razvijenih glavnih dijelova .-Mnogo je njih se okupilo. u nominativu . bezličnom konstrukcijom.).

Iz ove rečenice jasno se vidi da objekat VUKA ne trpi radnju. Primjer: Jelena se interesuje za Miloša. Marko vozi nov bicikl.može biti zamijenjena sa dvije riječi: HRANU. Nepravi objekat u instrumentalu Alija piše olovkom. ali je pomalo zagonetna jer ako umjesto nje OBJEKAT iskazan RIJEČJU. Da objekat trpi radnju najbolje se vidi iz primjera: Jovan tuče Marka. vic. Jelena je kupila skupu knjigu. Nepravi objekat u dativu Mira pomaže majci.sve što je potrebno za doručak. Jovan tuče mog druga Marka.Marka.bicikl. BICIKL i MARKA dodamo neki atribut. Koga tuče Jovan? . Jer istaknuta rečenica . roman Crveno i crno i slično.KNJIGU. . ili DORUČAK.Jelena je kupila knjigu. Nepravi objekat u lokativu Rudolf razmišlja o fudbalu. bicikl. je pravi objekat. a realno je majka više aktivna od kćerke u nekom poslu. Istaknuta rečenica . Ovde je jasno da imenica u dativu majci je formalno OBJEKAT. jer glagol BOJATI SE onosi na subjekat. može biti knjigu. Objekat može biti iskazan: riječju. Malo je prostije u rečenici: Marko je kupio sve što je potrebno za doručak. Marka Primjeri za objekat iskazan sintagmom: Ako u navedenim primjerima imenicama: KNJIGU. Nepravi objekat u genitivu Ibro se boji vuka. a ne na predmet radnje. Marko vozi bicikl. Šta je Jelena KUPILA? . sintagmom i rečenicom. . Nepravi ili dalji objekat To je objekat u akuzativu sa prijedlozima ili nekom drugom zavisnom padežu. imaćemo objekat iskazan sintagmom. Primjeri za objekat iskazan rečenicom: To je kad RIJEČ ili SINTAGMU pretvorimo u rečenicu: Jelena je kupila što se rado čita. ali i riječju novine. Šta vozi Marko? .što se rado čita. U prethodnim primjerima svi objekti su iskazani RIjEČJU: knjigu.

ADVERBIJALNE ODREDBE

Priloške odredbe su glagolske dopune kojom se iskazuje vrijeme, mjesto, način, količina,
uzrok ili cilj vršenja radnje iskazane predikatom. Pripadaju grupi zavisnih rečeničnih
članova.
U službi priloških odredbi najčešće su prilozi i imenice u nekom padežu sa prijedlogom ili bez
njih.
Podjela priloških odredbi
Priloške odredbe se dijele na:
-priloška odredba za vrijeme,
-priloška odredba za mjesto,
- priloška odredba za način,
- priloška odredba za količinu,
-priloška odredba za uzrok,
- priloška odredba za cilj,
- priloška odredba za društvo.

Priloška odredba za vrijeme određuje vreme vršenja glagolske radnje i dobija se na pitanje
KADA?
Prilozi i menice sa prijedlozima koji se koriste u rečenicama za građenje priloške odredbe za
vrijeme: jučer, danas, sutra, nikad, noću, uvečer, jutros, nedavno, zimus, danju, uskoro, u
jesen, nedjeljom, preko dana..

Jučer sam bio u Čačku.
Danas imam test iz matematike.
Dođi kod mene sutra uvečer.
Otišao je u grad poslije škole.
Zimus je bilo hladno.
Ne spavam preko dana.

Priloška odredba za mjesto određuje mjesto vršenja glagolske radnje i dobija se na pitanja:
GDJE? KUDA? ODAKLE? DOKLE?

Prilozi i menice sa preijdlozima koji se koriste u rečenicama za građenje priloške odredbe za
mjesto: tamo, ovdje, dolje, blizu, daleko, naprijed, preko puta, iz grada, iza kuće, pod stolom,
na stolu, u gradu, ispred auta, prema jugu, od sela, do mora, ulicom, poljem, u Sarajevu, u
Rusiji.

Zaustavi se blizu kuće.
Moja tetka živi u Kanadi.
Iza naše kuće je bazen.
Stao je ispred auta.
Mačka šeta ulicom.
Laste lete prema jugu.
Bio sam na moru prošlog ljeta.

Priloška odredba za način određuje način vršenja glagolske radnje i dobija se na pitanje
KAKO? Prilozi i menice sa prijedlozima koji se koriste u rečenicama za građenje priloške

odredbe za način: brzo, dobro, slabo, zajedno, veselo, tiho, s ljubavlju, bez straha, bez napora,
s nestrpljenjem, žustrim riječima, najednom, iznenada.

Otišao je brzo svojoj kući.
Sve radimo zajedno.
Poklonio sam ti knjigu s ljubavlju.
Putuj tamo bez straha.
Očekujem te s nestrpljenjem.
Obratio mi se žustrim riječima.
Sve sam ti lijepo objasnio.

Priloška odredba za količinu ili mjeru određuje količinu, mjeru onoga što znači glagolska
radnja i dobija se na pitanje KOLIKO?
Prilozi i menice sa prijedlozima koji se koriste u rečenicama za građenje priloške odredbe za
količinu i mjeru: mnogo, malo, previše, dosta, nimalo, sedam sati, pet tona, dvadeset metara,
sto vijekova, deset dana...

Uradio je za mene mnogo.
Ovo je bilo previše.
Maji se nimalo ne sviđam.
Putovao sam sedam sati,
Kupio je pet kilograma banana.
Biću na moru deset dana.

Priloške odredbe za uzrok i cilj određuju uzrok, odnosno cilj vršenja glagolske radnje i
dobijaju se se na pitanja ZAŠTO? ZBOG ČEGA? RADI ČEGA?
Prilozi i menice sa prijedlozima koji se koriste u rečenicama za građenje priloške odredbe za
uzrok i cilj: zato, zbog sestre, zbog bolesti, od straha, od uzbuđenja, radi uspjeha, zbog
znanja...
Maja je plakala zbog sestre.
Nije došao u školu zbog bolesti.
Ukočio se od straha.

Nesamostalni rečenični članovi
- U skupinu nesamostalnih rečeničnih članova spadaju atribut i apozicija
.- Nesamostalnost atributa i apozicije se temelji na njihovom svojstvu da se u rečenicu
uvršćuju posredstvom bilo kojeg rečeničnog člana iskazanog substantivnom riječju.
-Substantivna riječ pritome ne gubi svoju sintaksičku funkciju.

Atribut
Atribut je nesamostalni rečenični član koji substantivnu riječ preko koje se uvodi u rečenicu
određuje po kakvu svojstvu. - Dijeli se na kongurentni i nekongurentni.

Kongurentni atribut se izriče adjektivnim riječima, koje prate gramatičke oznake roda, broja
i padeža upravnih supstantivnih riječi.
Primjeri: Lahak vjetar miluje me po kosi.
I tada s tvoga skrenuo sam puta.
Jedno dijete se klelo da je vidjelo mrtvačku glavu.

U stilski neobilježenom izrazu kongruentni atribut stoji ispred supstantivne riječi od koje

zavisi, a obrnuti je raspored stilski obilježen (npr.riječ Božija, kruh svagdanji...). Izuzeci su
sljedeći primjeri u kojima je:
a) supstantivni rečenični član imenička zamjenica.
b) kongruentni atribut sastav sastavni dio nekog imena.
c) kongruentni atribut naknadno uvršten u rečenicu. Ovakvi atributi se nazivaju
apozitivima i odvajaju se od substantivne riječi zarezom.
Primjeri:
Glas dječiji bio je umiljat. Ja sam taj česalj. Koji ti razvađa vlasi.Po uskoj me stazi sunce
njivi vodi.

Značenje kongruentnog atributa se određuje u vezi sa substantivnom riječju kojoj je
podređen. Tako razlikujemo kvalitativne, kvantitativne, posesivne i referencijalne
kongruentne atribute. U ulozi kvalitativnog atribita stoje opsini pridjevi npr. dosadni
posjetioci.
Posesivni atribut označava kome pripada ono što je obilježeno substantivnom riječju; u toj se
ulozi uglavom stavljaju prisvojni pridjevi i prisvojne zamjenice(npr. Edimove igračke,
njegove sestre...).
Referencijalni atribut samo upućuje na pojam označen substantivnom riječju, te u njegovoj
ulozi najčešće stoje pokazne i neodređene zamjenice te redni brojevi(npr. ovaj učenik, neka
sela, treći svjedok...).
Redoslijed atributa
- Redoslijed atributa je tačno utvrđen: prvo dolaze atributi izrečeni pridjevskim imenicama,
potom oni izrečeni rednim brojevima, a iza njih atributi izrečeni pridjevima.
- Ako su pak atibuti izrečeni samo pridjevima, oni tada mogu imati ili jednaku (npr. Visoka,
divlja stijena) ili različitu značenjsku (semantičku) vezu (npr. Antiohija je postala
najznačajniji kršćanski grad) sa supstantivnom riječju.
Obavezna odredba:
Iako je nesamostalan, kongruentni atribut se u nekim slučajevima ne može
izostaviti. Takav se atribut naziva obaveznom odredbom (determinatorom). Obaveznost
uvrštavanja kongruentnog atributa može biti sintaksičke ili semantičke
naravi.

Nekongurentni atribut
Nekongruetni atribut se izriče funkcionalno preobraženim (adjektiviziranim) supstantivnim i,
rijetko, adverbijalnim sintaksemama, koje ne prate gramatičke oznake rode, broja i padeža
upravnih supstantvnih sintaksema. U stilski neobilježenu izrazu nekongruentni atributi stoje
iza upravne supstantivne riječi.
Od adverbijalnih sintaksema u poziciji nekongruentnog atributa mogu se naći prijedlozi:

Sjedeljke udvoje postale su češće.

Mnogo češće ulogu nekongruentnog atributa na sebe preuzimaju supstantivne sintakseme,
prije svega imenice, u obliku nekog padežnog ili prijedložno-padežnog izraza:

Svi čoškovi u kući bili su prazni.

besprijedložnog dativa- Otkuda ime gradu?. Nekongruentni atributi uz konkretne imenice Nekongruentni atributi uz konkretne imenice nastaju u procesu sintaksičke kondenzacije (tj. • lokativa s prijedlogom u: Tad je bio već starac u šezdesetim godinama Od ostalih znacenja nekongruentni atributi uz konkretne imenice najčešće imaju značenje mjesta: Gledam u nebo iznad Venecije.. partitivnosti i namjene. genitiva sa prijedlozima u i kod: Golemo je srce u Hasana Kaimije. nekongruentni se atributi mogu podijeliti u dvije skupine: nekongruentni atributi uz konkretne imenice i nekongruentni atributi uz derivativne i deadjektivne imenice. lokativa s prijedlozima u i na: Zaiskriše mu zjenice u očima. preoblike predikativnih struktura u nepredikativne) . Nekongruentni atribut sa kvalitativnim značenjem može imati oblik: • besprijedložnog genitiva: Odabere jedno putničko odijelo smeđe boje. Za razliku od atributa. a najčešće značenje posesivnosti.ali i imeničke zamjenice: Od sjene moje druzi mi bježahu. a nešto rijeđe vremena i uzroka: Dan uoči Bajrama je bio kišovit. apozicija se uvijek izriče funkcionalno preobraženim supstantivnim riječima (po pravilu imenicama) koje prema . Ivanka. Svuda su bile rupe od metaka. • genitiva s prijedlogom od: Pronašli su jedno dijete od deset godina. Posesivnim nekongruentnim atributom s posesivnim značenjem obilježava se posjednik kome pridada ono što je označeno upravnom upstantivnom riječju. Po načinu na koji nastaju. Nekongruentni atribut sa posesivnim značenjem može imati oblik: besprijedložnog genitiva-Tijelo jahača bilo je čvrsto sraslo s konjem. • instrumentala sa prijedlogom s(a): Prepao sam se stranice sa mutnim pogledom i izboranim licem.: knjiga koja je pod pazuhom→ knjiga pod pazuhom Nekongruentni atributi uz konkretne imenice mogu imati raznolika značenja. kvaliteta. doći ću ti jedne večeri kad popci zapjevaju vrh sela. Apozicija Apozicija je nesamostalni rečenični član koji supstantivnu riječ preko koje se uvodi u rečenicu određuje po kakvu svojstvu. npr.

Ali briga za Raziju bila je neizmjeran Nominalizacijom veze subjekta s kopulativnim imenskim predikatom čije leksičko jezgro popunjava opisni prodjev nastaju supstantivne sintagme s nekongruentnim atributom u obliku besprijedložniga genitiva kojim se označava nosilac osobine ili svojstva nominaliziranim pridjevom: Bijes prirode i strah prodro je ljudima u dušu. Započela je obnova iz temelja. uzročno. . Prijala mi je šetnja prije mraka. namjerno itd. U njegovim riječima bilo je neke bijesne osvete ženama. vremensko. adverbijalno Nominalizacijom veze glagolskog predikata sa subjektom nastaju supstantivne sintagme s nekongruentnim atributom u obliku besprijedložnog genitiva koji dobiva subjekatsko značenje: Čuo se pisak voza.upravnoj supstantivnoj riječi stoje u odnosu potpunog ili nepotpunog slaganja. Služih banu Tvrtku... Nejasni mrmor violina pojačava se do samog roba mog uha. vjerno. u svoju domovinu.. vjera u pobjedu. O ribaru Sanelu i njegovoj porodici pričaju se najbudlastije izmišljotine.. NA uz deverbativne i deadjektivne Nekongruentni atributi uz deverbativne i deadjektivne imenice nastaju u procesu nominalizacija (tj. U stilski obilježenom izrazu apozicija stoji iza upravne supstantivne riječi: Bile su to riječi Hazreti Alije. Majka mu se uskoro udala za hodžu Bosnića.. U stilski neobilježenom izrazu apozicija stoji ispred upravne supstantivne riječi: Ovo pismo predaj samo doktoru Ishaku Ledini.. njegovog miljenika. nekongruenti atributi dobijavu različita značenje – ubjekatsko. Nominalizacijom verbalnih sintagmi s adverbijalnom odredbom nastaju supstantivne sintagme s nekongruentnim atributom koji dobiva adverbijalnoodredbene značenje (mjesto. načinsko. rudar . objekatsko. Samo je vidjela bjelinu i čula zvon tramvaja. Odveo me jedan Belgijanac. gospodinu . prvog Muhammedovog sljedbenika . dirnuo me njegov strah od usamljenosti.npr: Pjevati pjesme – pjevanje pjesma Ovisno o tome koje je vrsta verbalne strukture preobličena. Moj optimizam iznenada je porastao.). preoblike verbalnih/glagolskih/ struktura u nominalne/imeničke/ . Nominalizacijom verbalnih sintagmi s daljnim objektom nastaju supstantivne singtagme nekongruentnim atributom koji dobiva objekatsko značenje: Pružio sam mu ruku..

Proste rečenice su one rečenice koje sadrže samo jedan predikat. gdje ima stilistiku.: Jedva ih savladaše i poklaše. kišiti .) : Grmi. Njoj je. Naša baka Ana plete vunene čarape u kut sobe. Nominativne rečenice: Tišina. Rečenice s bezličnim glagolskim oblicima tj. VRSTE REČENICA PO SASTAVU Rečenice mogu biti proste i složene. Subjekat se ne iskazuje ni u rečenicama s kopulativnim predikatom: Nije to mislio.Javljaju se u sljedećim oblicima: Predikat u kojima glagol označava neku vremensku pojavu (grmjeti. sijevati. Naša baka Ana plete čarape u kutu. Naša baka Ana počinje plesti vunene čarape u kutu dnevne sobe. Jednočlane rečenice Rečenice u kojima nema veze između subjekta i predikata. Bezdan. Eksklamativne ili uzvične – emocionalna reakcija na ono o čemu se govori: Vatra! Pomoć! – ove rečenice su formalno nepotpune.Predikat je u tim rečenicama bezlični u 3. dakle. Ti ne znaš vrijednost takvog dara. Opisne: u pripovjedačkim tekstovima. Baka plete. Kriterij je razlikovanja prostih i složenih rečenica broj predikata. svitati.npr. Naša baka Ana plete vunene čarape u kutu. npr: Jedne su ptice u putu izgubile svoje snove. Pri tome nije važno da li je subjekt ostvaren ili nije. U takvim se rečenicam a ostale sintaksičke pozicije popunjavaju ovisno o naravi obavijesti i zahtjevima konkretnog komunikacijskog čina.. snježiti. ekspresivnu vrijednost: Mrak. . ali . To pitanje je zaspali i probudilo se sa mnom. Naša baka Ana plete vunene čarape u kut dnevne sobe. Baka plete čarape u kutu. Baka plete čarape. Strukturno-semantički tipovi prostih rečenica Proste rečenice ovisno o tome otvara li predikat u njima mjesto subjekta mogu se podijeliti u dvije skupine dvočlane( lične ili personalne) rečenice i jednočlane (bezlične ili impersonalne)rečenice. . lica jednine srednjeg roda i povratnom rječicom „se“ : Mnogo se govorilo.Možeš li naslutiti sva bogatstva tog otkrića. Dvočlane rečenice Dvočlana je svaka prosta rečenica u kojoj predikat otvara mjesto subjektu. licu jednine srednjeg roda. Muk. Naša baka plete čarape u kutu. oblikom 3. svojstven suodnos između predikata i subjekta.. Sijeva. Prostim se smatraju i takve rečenice u kojima je jedan te isti rečenični član uvršten preko dvaju ili više predikata.

izrazi :dakle .) ili bez veznika (npr. . Sastavni veznici su :i. rastavne . ne određuju ili ne dopunjavaju ono što se iznosi u drugim rečenicama s kojima su one u vezi. RASTAVNE (disjunktivne ) REČENICE su takve rečenice u kojima je ono što se u njima iznosi po smislu suprotno . SUPROTNE (adverzativne) REČENICE su rečenice u kojima se kazuje da je ono što u njima stoji u međusobnoj vezi po smislu drugom rečenicom isključuje od onoga što je izneseno u prvoj rečenici.sigurno će rijeka zalediti. Pored veznika i i ta upotrebljavaju se riječce ili. tj.niti a može se naći i veznički prilog zatim. Npr.obavijesno dovršene. a u drugima u zavisnom. U prvima klauze stoje u gramatički nezavisnom odnosu.valjda isl.a pona koja se sastoji od triju ili više naziva se višestrukosloženim. Složene rečenice Vrste složenih rečenica Složene rečenice su one rečenice koje sadrže dva ili više predikata. a užasnuti smo kad pogodi nekog ko nam je najdraži. Od rečenica iz čije sadržine se izvode kao zaključci .U njima se drugom rečenicom kazuje nešto štoje prirodni zaključak iz onoga što je kazano prvom rečenicom .suprotne i zaključne. Bilo je neizdrživo . Ništa nije jeo . hlada nema nigdje ).ali se za tu Priliku izjednačava .npr.ni. braćo moja ubijena.te. Npr. Snijeg pada i pokriva zemlju.: Sve nas su ubili nebrojeno puta.stoga.-Mi se borimo za slobodu . Stegao je jak mraz . Nezavisnosložene rečenice NEZAVISNE REČENICE su takve rečenice čija se nezavisnost ogleda u tome što one ne objašnjavaju . Zavisno od toga kako su nezavisne razlikuje se nekoliko vrsta nezavisno složenih rečenica I to :sastavne . zato.Mogu stajati sa veznikom (npr. (DŽKI) – Znam dosta Bošnjaka koji su naukom ili sudbinom prevazišli u sebi nagone koristoljublja.zaključne .-Potpuna je tišina .pa.dvije ili više prostih rečenica objedinjenih u jednu strukturnu. Po naravi gramatičkog odnosa koji se uspostavlja među klauzama unutar složene rečenice razlikuju se nezavisnosložene ili koordinirane i zavisnosložene ili subordinirane rečenice.Iz tog razloga sve rečenice u složenoj rečenici čine jednu smisaonu cjelinu . ZAKLJUČNE REČENICE su posebna vrsta sastavnih rečenica .sunce uprlo u vrh glave . Složenica koja se sastoji od dviju klauza zove se jednostrukosloženom.jedino se čuje žubor potoka.s obzirom na to . (MSD) Rob je sve slušao s nekom tupom ravnodušnošću. kao da sluša nešto što zna mnogo bolje od mene.pobjeda će biti naša. samo je popio čašu vode. SASTAVNE (kopulativne )REČENICE su vrsta naporedno složenih rečenica u kojima se sa dvije proste ili prosto proširene u istoj složenoj rečenici iznosi nešto što je istoga smjera .tako a da je ono što se iznosi drugom rečenicom suprotno od onoga što se kazuje prvom rečenicom.zavisne rečenice se obično odvajaju zarezima . (DSP) Proste rečenice nazivaju se klauzama ili surečenicama. značenjsku i inotnacijsku cjelinu.

mlade voćke treba zaštititi.kud otkud. dok. Npr.Njima se može iskazivati jednakost .nego. d) NAČINSKE ili POREDBENE REČENICE su rečenice kojima se poređenjem ili na koji drugi način kazuju kako se vrši radnja ili kakvo je ono što je iskazano u glavnim rečenicama .koji. ISKLJUČNE (ekskluzivne)REČENICE su podvrsta suprotnih rečenica i u njima se kazuje da je svejedno šta se od toga uzima jedno ili drugo.izrazima i rječcama :a.namjera. . za one na koje se odnose koriste se upitne zamjenice . Npr. Il´uzmi il ostavi.kakav. Zavisnosložene rečenice -Rečenica sastavljena od dvije ili više prostih ili prosto proširenih rečenica koje stoje u zavisnom sintaksičnomodnosu (u hipotaksi) jeste zavisno složena rečenica .odnosno upravnoj rečenici ili na cijelu tu rečenicu zove se odnosna ili relativna rečenica .-Ili naloži vatru ili da ja to uradim. c)MJESNE REČENICE su rečenice kojimna se označava mjesto gdje se vrši radnja glavne rečenice .no.međutim isl.prije nego.dokle. Za glavne rečenice tj. Vezuju se veznicima .gdje.te.kad.-Ne niči gdje te ne siju.već.a Safija uči.što. otkud(a).ali.One pripadaju odnosnim rečenicama. dokle i dok odnosno veznički prilozi :kad(a). uvjet. Svi pjevaju .a ona šuti. priješto.Npr. Bili smo ušli u kuću kad je kiša počela . Gledala je na prozor kao da nekog očekuje .što se slivala niz oluke.kuda. nego je i dalje radio po svom..-Dirnuo sam ga gdje ga najviše boli.tek što.čiji su vrhovi bili pokriveni snijegom. istom. prije no što.pa i pri tom.Njom se Objašnjava . Njima se kazuje : želja.dok. Mjesne rečenice se vezuju za glavnu rečenicu vezničkim prilozima:gdje.iskopali su rov. b)VREMENSKE(temporalne)REČENICE Zavisne rečenice koje označavaju vrijeme onoga što se kazuje upravnim rečenicama jesu temporalne ili vremenske rečenice .kolik.vrijeme. Npr. pobliže određuje ili dopunjava neka riječ ili cijela rečenica od koje ona zavisi.-Peli smo se uz planinu .a mogu biti i bez veznika.koliko.nejednakost ili izuzezna nejednakost.paipak.-Svi spavaju . Npr.čiji . Samo se čuva voda .kamo.-Kad mraz počne da steže . Npr.kamo.kako.pak.način i dijele se na nekoliko vrsta : a) ODNOSNE (relativne)REČENICE -Rečenica koja se odnosi na neko ime u glavnoj .-On nije prihvatao tuđe savjete .tek. Gdje su se spajali šumski putevi .Uvijek se ponašao kako je dobijao .pa pored toga.čim. U ovim rečenicama se koriste veznici: pošto . prilozi i veznici :ko.on nosi korpu.-Ili kupi alat ili ostavi zanat.da.dopuštenje .-Tek sazriju trešnje .dokle.odakle i otkuda.uzrok ili posljedica . kako.

neka ili sa da bi. –Svi su žurili da bi stigli na vrijeme.uvjet za vršenje onoga što sadrži upravna rečenica .ako. i premda .ukolik(za jednakost) te veznici :a kamoli . a ponekad i veznički prilog kako.kako.kad ili oblikompredikata sa rječcom li iza njega (Zakasnimo li .-Amir je zalutao jer nije poiznavao put.-Ne treba mu uskratiti nagradu ako jedan put nije uradio posao do kraja .-Mislim da će se Nermin javiti telefonom.-Budući da su mnogi zasijali bašče .-Vezuju se veznicima :da. Npr.gdje.Ja ću se popeti do vrha ako budem mogao .Savjete. kako što koliko. ne bi li. Završila sam sa doručkom. Npr. g) POGODBENE (kondicionalne)REČENICE su rečenice kojima se iznosi pogodba .kao da. One se vezuju veznicima . u gradu je bilo povrća . Npr.ma makar.-Da je on kao Fata .-On je bio ljut zato što su ga ostavili .što a ima slučajeva odsustva bilo kakvog veznika j)NAMJERNE (finalne )REČENICE kazuju namjeru ili cilj radi čega se vrši radnja glavne rečenice . ulice su bile življe.da. i pored te smetnje vrši . Npr. – ne traži dopunu Zavisnost implicitnih rečenica je vidljiva na temelju smisaonih odnosa.U njima se koriste veznici :iako.) h) DOPUSNE (koncesivne)REČENICE su rečenice kojima se iskazuje smetnja vršenja onoga što označava glavna rečenica ili što se. Implicitne zavisnosložene rečenice Među njih se ne može umetnuti nikakav nezavisni veznik.-Dođoše Harisovi prijatelji te nampomogoše da pokupimo sijeno. –Udarci sjekire su bili tako jaki da je čitava šuma odlijegala . U njima se koriste veznici:da.mada. Zavisna pogodbena rečenica u složenoj zove se uvodnica ili protaza . Npr. ona je komunikacijski značenjski nepotpuna.-Što se više približavalo veče . Npr. i) IZRIČNE (deklarativne)REČENICE su rečenice kojima se iskazuje sadržina glagola mišljenja. a dvije su glavne objekatske i eksplicitne.da.Ove rečenice počinju sa veznicicma:ako.Gramatičari je često zovu i uvjetnom rečenicom .-Dao mu je nešto novaca neka mu se nađe pri ruci .kamoli. Imamo više različitiih klasifikacija ovih rečenica.kako. govorenja i osjećanja u rečenicama od kojih zavise .Upravna rečenica kojom se kazuje ono što se vrši pod uvjetom sadržanim u uvodnici zove se zaključnica ili apodoza .a gdje gdje bi.od posla neće biti ništa . gdje. gdje li e)UZROČNE(kauzalne)REČENICE su rečenice u kojima se iznosi uzrok onoga što se kazuje u rečenicama od kojih zavise . –Otišao je na put iako je bolestan.-Ramiz se dobro maskirao kako ga neprijatelj ne bi primjetio . f)POSLJEDIČNE (konsekutivne)REČENICE su rečenice u kojima zavisna rečenica iskazuje posljedicu koja proističe iz radnje glavne rečenice . Svi smo ga izbjegavali jer je bio dosadan u društvu.ne bi rekao ništa. –Mnogi su pričali da su ga vidjeli na ulici . U njima se koriste veznici :kao. kako bi.nekamoli. .a nekamoli. kao što.te.

da se od složenih struktura prave prostije. već imamo neki znak. važni su formalni signali tipa složene rečenice. te je vrste. Tome su najpogodnije nominalne. tj.veznik da. Eksplicitne rečenice Njima se eksplicira sadržaj neke demonstrativne riječi. ali zbog deiktičke prirode značenjski nije potpuna. depredikatiziraju. npr. Dopunjuju glagol kojem nedostaje materijalna sadržina. pravi se da ne razumiješ. One se. ovo) Ovako. i u tome je razlika. tj. takav. To je formalno. Jasno je da su proste ekonomičnije. težnja ka sve hladnijem izražavanju. bliži se kraj.Glagol ne mora biti deklarativnog/perceptivnog-obavještajnog tipa. ali se mora podrazumijevati Prišao sam bio je živ. sintaksičko i strukturno preoblikovanje rečenica . Koje riječi eksplicira. Ako eksplicira sadržaj atr.( Prišao sam i shvatio da je bio živ) Objekatske su i složene rečenice koje doslovno prenose nečije riječi. (ovako. dakle. to. prestaju formalno i gramatički biti klauze. uvodimo veznik. Problemi koje izaziva kondenzacija: . Zašto dolazi do kondenzacije? Prvi razlog jeste ekonomičnost izraza. Osjećam to. Rečenična kondenzacija Osnovna namjera preuzimanja jeste sličnost – suzbijanje nekih čestica na uži prostor. koja je sastavni dio osnovne klauze. To činimo tako što klauzi ukidamo predikatsko svojstvo. Drugi razlog jeste taj što je kondenzacija u skladu sa trendovima koji su zahvatili indoevropske jezike – težnja ka depersonalizaciji iskaza.prate vas. One su eksplikativne i različite od objekatskih. Objekatske implicitne rečenice Podsjećaju na eksplicitne zavisnosložene klauze. tako. pri čemu zadržavaju svoja fizička svojstva. onda je atributivna: Učinio je to. nije se više javljao. s tim da ovdje nemamo veznika. poput crte: Shvatite. Kad se upravni prenese u neupravni govor one postaju eksplicitne mijenjamo lice. stavljaju se pod navodnike. Zbog te riječi osnovna klauza je formalno potpuna. Ali je kod objekatskih TO izostavljeno. od jednostrukosložene postaje prosta. iako kod objekatskih mi možemo imati demonstrativne riječi. Zanimljivo je da su demonstrativi obavezni. Moguće je umetanje zavisnih veznika. u visokom stepenu te su klauze samostalne. Ali se one obavijesno ne gube nigdje.

>Došli smo ih vidjeti. deverbativne imenice. na stećcima. npr. gl. <> Ne žele priznati. Kad sam došao odmah sam legao. bit će kiše. Stoga su. bit će kiše. U savremenom jeziku ne dolazi u obzir kršenje ovog zahtjeva.Možemo tvrditi da ovdje i nema ing. Infnitovan kondenzator – infnitivizacija. a tome svjedoče i inf. prilog – adverbalizacija. Skidajući sa sebe erersko odijelo i oblačeći svoje staro seljačko rublje.Više se kondenziraju zavisne. manje nezavisne klauze. Infinitivizacija i adverbalizacija Uvjeti su neki zajednički. gl. svaki gl. Izrične su mnogo problematičnije..otišli: Došli su vidjeti.mlađe je od Ja želim raditi. NOMINALIZACIJA Za nominalizaciju nije-kao za infinitivizaciju i adverbalizaciju – nužno da složena rečenica bude monosubjekatska (tj. prihvatljive obje sljedeće preoblike: Došao je ovdje da kupi kuću. prilozi.se mogu samo zavisne klauze. čime biva predstavljen neki od članova kondenzirane strukture. umalo da ne zaplaka. Dakle. PREDIKATSKI APOZITIV . prilog sadašnji Svaka upotreba gl. prilog prošli i gl. DV i DA imenice –nominalizacija. Zajednički su da rečenica mora biti monosubjekatska. jer je infnitiv stariji od prezenta: Ja želim da radim. On može biti jedan sintaksem – reprezentira nestali predikat. Ne žele da priznaju. Eksponent preobličene strukture je kondenzator. i to izrične i namjerne. INFINITIVIZACIJA Inf. samo uz glagole kretanje u osnovnoj klauzi. a može biti i glava neke šire sintagme. Kako meteorolozi najavljuju. da obje klauze imaju zajednički subjekt).Došli smo da vidimo njih. prilog prenosi značenje vremena. U bosanskom jeziku kondenzatori su: infinitiv. > Po najavama meteorologa. tj.. Namjerne se mogu inf. da + prezent je mlađe od infntiva. deadjektivne imenice. i to uglavnom uz glagole došli. neki posebni. Otišli su pogledati. > Došao je ovdje radi kupovine kuće.<> Došavši odmah sam legao. ADVERBALIZACIJA ima dva kondenzatora: gl. priloga nosi u rečenici neku dimenziju vremenskog značenja..

PA može imati više značenja.: Na putu GF-16 nije primijećeno ništa novo.Ako rečenica kojom svojom sastavnicom upućuje na element rečenice koja slijedi iza rečenice s takvim elementom ili na tu rečenicu u cjelini onda je riječ o kataforičnosti. TEKSTUALNA PROGRESIJA. vremensko: Neće se živ predati (→Neće se predati dok je živ). uslovno: Zvijer. FORIČNOST Ustrojavanje rečenica u tekst često se događa tako jedna rečenica kojom od svojih sastavnica upućuje na drugu rečenicu. Na moru smo različito reagirali. Kako se raščlanjuju rečenice u vezanom tekstu? S obzirom na količinu obavijesti koja se njima prenosi moguće je ovakve rečenice raščlaniti na dijelove s različitom obavijesnom vrijednošću. stajao pred nama. . ako je gonjena. Svi smo otišli na more ondje smo se dobro zabavili.npr. panično bježi). zato što je bio iscrpljen ). Sprijateljio se s dvoje djece iz sela. uzročno: Iscpljen. npr. (→ Enes je jedva hodao.Predikatski apozitiv (aktuelni kvalifikativ) je sintaksička jedinica koja istovremeno uspostavlja sintaksičku vezu i sa imenicom ili zamenicom u funkciji subjekta ili objekta i sa glagolom u funkciji predikata ili subpredikata. gonjena. Veza sa imeničkom ili zamjeničkom riječju je morfološka. panično bježi (→Zvijer.važno je uzeti u obzir obavijesno ustrojstvo njegovih sastavnica te tipove i sredstva među njima. To međuupućivanje u tekstu naziva se foričnošću. Jedni su bili zadovoljni. mnogo je bitnije da je ta osobina izražena predikatskim apozitivom „umoran” uslovila da on zaspi nego kakav je Marko. a drugi nezadovoljni. propratnookolnosno: On je. Ovakvo se raščlanjivanje naziva obavijesnim ili aktualnim raščlanjivanjem rečenice koje podrazumijeva njenu podjelu na temu ili obavijesni subjekt i remu ili obavijesni predikat.VRSTE? Komunikacijska je uloga vezanog teksta prijenos složene obavijesti a ona se najuspješnije prenosi postupnim uočljivim razvojem od početne ka završnoj rečenici u tekstu. ANAFORIČNOST npr. Na primjer u rečenici: Marko je zaspao umoran.Ovaj se razvoj obično naziva tekstualnom progresijom. Na osnovu semantičkog odnosa sa predikatom (subpredikatom). (→On je stajao pred nama i pritom je bio nasmijan). Ona mu beru jagode. Čime je određeno ustrojstvo vezanog teksta? Njegovo je ustrojstvo određeno obavijesnim ustrojstvom u njega uključenih rečenica te vezom među njima. nasmijan. KATAFORIČNOST npr. Tipovi veze među rečenicama u vezanom tekstu: lančana ili linearna veza i naporedna ili paralelna veza.Ako rečenica kojom svojom sastavnicom upućuje na element rečenice koja slijedi ili uopće na prethodni dio teksta onda je riječ o anaforičnosti. balvani su plutali poput kakve trstike (→Iako su bili teški i nadojeni vodom. Bačić još logoruje. dok je veza sa glagolom semantička i ona je komunikativno bitnija. balvani su plutali poput kakve trstike). dopusno: Teški i nadojeni vodom. VEZANI TEKST Vezani je tekst cjelina najčešće sastavljena od dviju ili više smisaono povezanih rečenica koja ima određenu komunikacijsku ulogu. Enes je jedva hodao.

Vrste: jednostavna progresija.rečenice su sinsemantične lančano su vezane te konektori svih vrsta.vezane naporedno s manjim brojem konektora.Uvjetovan je prozodijskim razlozima.pozicije unutar rečeničnog ustrojstva. VRSTE VEZANOG TEKSTA Raspravljanje.dodjeljuju sintaksičke funkcije. Sintaksičkim se jedinicama-prostim i složenim.sadržaji ne proizilaze jedni iz drugih.ili sasvim izostavljeni.oni se mogu nazvati leksičkim nesupsatntivnim konektorima.intenzivni.kad su već stavljeni. KARAKTERISTIKE NAPOREDNOG TIPA VEZE U naporednoj vezi sljedeća rečenica ne proizilazi iz prethodne objedinjene su zajedničkom temom.nominalni spacijalni. Osnovni red. Šta su deiktički supstantivni konektori Konektorom zato može se zamijeniti sljedeći sadržaj: budući da su opisi drugih zbivanja bili.progresija zajedničke teme.asocijativni.ili. PRIPOVIJEDANJE tema se također razvija postupno.vrste reprizni.predmeti i pojave se sstavljaju jedni nasuprot drugima u istom vremenu.značenjski su i funkcionalno mnogo raznovrsniji.naprosto se postavljaju jedni pored drugih. GRAMATIČKI KONEKTORI se formalno i značenjski podudaraju sa odgovarajućim nezavisnim gramatičkim veznicima.rečenice su većinom sinsemantične.pripovijedanje.vrijem igra značajnu ulogu. Razlikujemo tri vrste reda riječi. Stoga se u jednoj rečenici sastavnici vezanog teksta obično pojavljuje više njih.Pravilima obaveznog reda riječi utvrđuje se mjesto klitikama u rečenici-enklitikama i .progresija hiperteme.ni logički ni vremenski.tj. Šta su konektori.naredna misao se izvodi iz prethodne po vremenskom slijedu. Ovakvi se leksički konektori zovu deiktičkim supstantivnim konektorima.iz jednostavnijeg se izvodi složenije.predikatski glagoli su vremenski usaglašeni. OPISIVANJE značajno se razlikuje i od vezanog teksta raspravljanja i vezanog teksta pripovijedanja.konektori svih vrsta. KARAKTERISTIKE LANČANOG TIPA VEZE: Rečenice su u lančanoj vezi onda kada se barem jedan strukturni član jedne rečenice u istom ili sličnom obliku ponavlja i razvija u sljedećoj rečenici ili u sljedećim rečenicama. U lančanoj su vezi rečenice povezane tao da svaka sljedeća rečenica proizilazi iz prethodne.opisivanje RASPRAVLJANJE Tip vezanog teksta.jedna se misao izvodi iz druge. KARAKTERISTIKE LEKSIČKIH KONEKTORA Znatno su brojniji od gramatičkih. NESUPSTANTIVNI KONEKTORI Drugu veliku skupinu leksičkih konektora čine oni koji nemaju ulogu ekonomizatora u vezanom tekstu.vrste! Sredstva veze među rečenicama sastavnicama vezanog teksta nazivaju se konektori.Rečenice su većinom autosemantične. RED RIJEČI Riječi se u jeziku nižu i izgrađuju veće sintaksičke jedinice po strogo utvrđenim pravilima. OBAVEZNI RED RIJEČI nije uvjetovan gramatičko-semantičkim ustrojstvom rečenice.progresija raščlanjene reme.ali se funkcionalno od nji jasno razlikuju. Gramatički konektori i leksički konektori.iz poznatog se izvodi nepoznato.slični su vezanim tekstovima raspravljanja. niti je uvjetovan obavijesnim ustrojstvom.toliko nemarni da im se ni u kom slučaju nije moglo vjerovati. aktualizirani red riječi i obavezni red riječi. Njima se povezuju klauze-sastavnice rečenice. a njihov redoslijed zove se redom riječi.

odvaja ili udaljava tzv. padež dopune glagolima i izrazima od kojih je zavisan . -ablativni dativ -označava onoga ili ono što izaziva određeno stanje . -posesivni dativ -označava kome nešto pripada (Majka mu je bila učiteljica ). PADEŽI su različiti oblici imenskih riječi u funkciji označavanja različitih odnosa između riječi u rečenici . AKTUALIZIRANI RED RIJEČI zove se još i konkretnim redom riječi. vokativ.).-Spavaj sine svojoj nani.Npr. AKUZATIV : je padež objekta iz prijelazne glagole tj.Otac svojoj djeci poručuje . instrumental. partitivni genitiv u kome stoji ime pojma koji samo djelimično obuhvata glagolska radnja ili ga se nešto samo dodiruje (Nabavili su dosta hrane za zimu). protu i uprkos.označava da se nekome nešto korisno ili štetno namjenjuje (Selo je podiglo nišane svojim mještanima ).tj.Njegova pravila tiču se redoslijeda komponenata u obavijesnom ustrojstvu rečenice. DATIV ima funkciju daljeg objekta u rečenici i uglavnom stoji kao dopuna glagolima davanja .Službu vrši u rečenicama bez prijedloga i sa njima .-Čim je stigao javio se majci.Budući da nemaju svoga naglaska klitike se uklapaju u naglasne cjeline s riječima koje imaju naglasak. blizu. GENITIV :U njemu stoji ime pojma koga se nešto tiče ili od koga nešto potiče . OSNOVNI RED RIJEČI zove se još i gramatičkim redom riječi. Genitiv.dativ . NOMINATIV :je nezavisni padež u kome stoji ime pokretača i vršioca glagolske radnje .nosioca stanja ili osobine koja se iskazuje u rečenici .Bez prijedloga ovaj oblik može imati jedno od tri osnovna značenja : značenje pripadanja ili posesivni genitiv (npr.Npr.-Njiva je Mehe Mehovića ).rečenica sastavnica vezanog teksta. S druge strane nominativ i vokativ ne zavise ni od jedne riječi u rečenici pa se zato i nazivaju i nezavisni padeži .). -etički dativ ili dativ interesiranja –izražava naklonost ili interesiranje prema onome s kime govorimo (Poselami mi tetku i tetka .dativ.Nezavisan je od ostalih riječi .lokativ.Otuda je jasno da se aktualiziranom redu riječi može govoriti samo kad je u pitanju kontekstualno uključena rečenica.-Naokolo nasta tajac. Dativ se ugl. Muškarci savladahu nemir . dok sve druge riječi i rečenici su direktno ili indirektno zavisni od njega . nasuprot. Dativ stoji uz glagole govorenja kada se želi saopćiti da se nekome ili nečemu što namjenjuje .akuzativ. –Dade sestri riječ da će joj nabaviti to što je radila . značenje poticanja tj.prema. Vrste dativa : -dativ koristi i štete . i značenje dijela tzv. u kome stoji ime pojma od koga nešto potiče .instrumental i lokativ se nazivaju pravim ali i zavisnim padežima jer uvijek označavaju po neki odnos među riječima .proklitikama.ablativni genitiv (Prisjeti se prošlih vremena .genitiv . upotrebljava s prijedlozima : k(ka).. Može se upotrebljavati bez prijedloga i sa prijedlozima .Pravila osnovnog reda riječi tiču se mjesta koje u rečenici zauzimaju članovi njenoga gramatičkoga ustrojstva u tim pravilima dolaze do izražaja gramatički i semantički odnosi među njima.raspoloženje ili osjećanje (Smijali smo se njegovim šalama. Upotrebljava se pitanje :ko ? šta ?.akuzativ.Npr.-Divimo se vašem umijeću ). Bosanski jezik u svom sistemu ima sedam padeža :nominativ . .

–Majka je došla sa tetkom.-Mehmed kosom kosi travu. braćo. imensku riječ s kojom se u sintagmi javlja . Upamtite .gdje se nešto dešava ili nalazi . označava predmet na kojem se vrši radnja prijelaznog glagola .Npr. Akuzativ s prijedlozima dopunjuje ili određuje glagol tj.-Nazif motikom kopa zemlju . Komšija uvijek autom ide na posao.Npr. Npr. VOKATIV je padež za dozivanje i skretanje pažnje nekome na nešto .-Jesi li se majko umorila ? INSTRUMENTAL je padež u kome stoji ime sredstva ili oruđa kojimse vrši radnja ili ime pojma u u čijoj se zajednici vrši radnja . Instrumental koji označava predmet pomoću koga se vrši radnja zove se instrumental oruđa ili sredstva .Akuzativ bez prijedloga najčešće vrši službu pravca objekta tj. prijedlozi :niz.-Imućni su kupovali zemlju .-Brigadir je otišao s vojskom.uz i kroz . Upotrebljava se za označavanje mjesta ( u službi priloške ili pridjevske odredbe ) i za označavanje nepravog objekta (u funkciji dopune ). LOKATIV označava mjesto gdje se vrši radnja .Npr.-Bajro je posjetio svog druga u bolnici i predao mu dar. Npr. -Službu za označavanje društva s kojim se vrši radnja zove se socijativ ili instrumental zajednice . mi moramo pobijediti .-Azra iglom prišiva dugme. .