KRITIKI OSVRT NA TEMU:

Faktori atraktivnosti turistikih destinacija u

funkciji konkurentnosti

UVOD
Rad Damira Kreia bavi se analizom faktora atraktivnosti turistike destinacije koji utjeu na
stupanj konkurentnosti turistike destinacije. Kako bi bila konkurentna, turistika destinacija
mora biti inovativna te mora kontinuirano traiti nove izvore komparativnih prednosti kako bi
usmjerila strateko djelovanje ka stvaranju stabilnog i odrivog turistikog rasta i razvoja te
tako poboljala trinu poziciju na globalnogm turistikom tritu. Bit ovog istraivanja je
definiranje faktora atraktivnosti, odreivanje njihovih meuodnosa i kvantificiranje
intenziteta, a sve sa svrhom identificiranja trine pozicije i stupnja konkurentsnoti
destinacije. Glavni cilj ovog rada je konstruiranje multifaktorskog modela destinacijske
atraktivnosti kako bi se utvrdila vanost pojedinih faktora atraktivnosti te njihov utjecaj na
formiranje trine pozicije destinacije odnostno konkurentnost.

TEORIJSKI DIO
Za daljnje razmatranje ovog rada potrebno je definirati turistike atrakcije i faktore
atraktivnosti. Naime, turistike atrakcije predstavljaju obiljeja turistike destinacije koja
svojim osobitostima i karakteristikama privlae turiste da posjete neko turistiko receptivno
podruje. Radi pojednostavljenja kompleksnog turistikog sustava koji se sastoji od puno
razliitih vrsta turistikih atrakcija koje su izrazito heterogene, uvodi se sistematizacija
turistikih atrakcija u faktore atraktivnosti. Faktore atraktivnosti ini vie razliitih turistikih
atrakcija koje su srodne i koje su meusobno homogene. Postoji mnogo definicija faktora
atraktivnosti, a jedna od njih je i podjela na ope i posebne faktore. Opi faktori atraktivnosti
su kljuni pri ispitivanju atraktivnosti razliitih destinacija i oni ukljuuju geografske i
klimatske znaajke. S druge pak strane, posebni faktori su oni koji su vani posjetiteljima.
Osim definiranja faktora atraktivnosti, autori su se okuali i u sistematizaciji i klasifikaciji
faktora, tako da je jednu od najvanijih klasifikacija provela organizacija UNWTO, prema
kojoj se faktori atraktivnosti dijele na :

prirodne turistike resurse

kulturno- povijesna batina u turizmu
klimatski uvjeti
infrastrukutra
turistiki sadraji i usluge

Osim te klasifikacije, postoje i brojne druge od kojih se moe spomeniti i Kuanova

klasifikacija faktora atraktivnosti na potencijalne i realne. Potencijalni faktori su obiljeja
destinacije koja imaju atrakcijski potencijal ali nisu adekvatno iskoriteni, dok realni faktori
predstavljaju karakteristike destinacije koji su turistiki iskoriteni. Vano je naglasiti da osim
turistikih atrakcija postoje i faktori koji utjeu na posjeenost destinacije, ali nisu turistike
atrkacije. Ti faktori mogu biti ekonomski ( devizni teaj), sociokulturni (uslunost,
gostoljubivost) , prirodni ( potresi, poplave) i politiki ( teroristiki napadi).

Zbog pojaavanja konkurentnosti na turistikom tritu, brojna istraivanja se fokusiraju na

faktore koji odreuju konkurentnost odreene destinacije. Pri tome se nastoji postii
dugorono odrivu konkurentsku prednost. Postoje brojni faktori koji odreuju konkurentsku
prednost destinacije ( uinkovita destinacijska politika i menadment, kadrovski i financijski
resursi, poduzetnika inicijativa, podrka lokalnih, regionalnih i nacionalnih organizacija...)
no veina autora se slae da faktori atraktivnosti imaju najvei i kljuan utjecaj na
konkurentnost.

Koritenjem multifaktorskog modela destinacijske atraktivnosti nastoji se utvrditi koje su to

najintenzivnije atrakcije u nekoj destinaciji, kakav je odnost izmeu zadovoljstva turista
kvalitetom faktora i njihovog intenziteta te utjecaj faktora na formiranje trine pozicije
destinacije. Glavna pretpostavka modela su turistie atrakcije koje su kljune pri motivaciji
turista za dolazak u destinaciju, zatim intenzitet privlane snage pojedinih faktora
atraktivnosti te percepcija turista o turistikim atrakcijama kao kljuan element za formiranje
atrakcijskog intenziteta turistike destinacije. Cjelokupni model bavi se definiranjem
temeljnih turistikih resursa i odabirom varijabli ija e se obiljeja promatrati, te
prikupljanjem podataka. Zatim se prikupljeni podaci obrauju primjenom multivarijantnih
statistikih metoda kako bi se uvrdile latentne osnove po kojima se turistike destinacije
mogu grupirati u homogene skupine tj. faktore atraktivnosti. Potom se dobiveni faktori
pozicioniraju u IPA matricu radi odreivanja njihovog meusobnog odnosa te se analiziraju
pozicije svakog faktora s obzirom na njegov znaaj za izbor destinacije i ocjenu koju je dobio.
Na kraju se ocjenjuje stupanj atraktivnosti, kvaliteta turistikog proizvoda te trina pozicija i
stupanj konkurentnosti.

KRITIKI PRIKAZ I MILJENJE O DJELU

Prouavanje i itanje ovog rada pruilo mi je detaljniji uvid u kompleksnost cjelokupnog
turistikog sustava. Vanost i svrha ove teme proizlazi iz injenice da na formiranje turistike
potranje i ponude utjee veliki broj faktora ijim se meusobnim djelovanjem stvara
openita slika destinacije odnosno njezina privlana snaga koja se u konanici reflektira na
samu konkurentnost turistike destinacije. Koritenjem multifaktorskog modela destinacijske
atraktivnosti autori su specificirali najvanije faktore atraktivnosti tj. one koji imaju najvei
utjecaj na izbor destinacije. Rezultati analize pokazuju da su u 4 od 7 hrvatskih upanija
najvanija prirodna i klimatska obiljeja, aktivnosti u destinaciji te kvaliteta plaa. Takoer,
faktor smjetaja ima nizak utjecaj na izbor destinacije zbog standardizirane usluge smjetaja
koju su nametnuli meunarodni hotelski lanci koji garantiraju odreenu kvalitetu usluge.
Obraivanjem ove teme naglasak se stavlja na potrebu za kvalitetnijim i vjerodostojnijim
istraivanjem turistikog trita kako bi se utvrdili relevantni imbenici i faktori koji utjeu na
formiranje konkurentne turistike destinacije. Smatram da bi se opsenijim istraivanjem
prikupile pouzdane informacije i tako stvorila podloga za efikasnije planiranje razvoja
turistike destinacije to bi u konanici rezultiralo produktivnijim radom kako destinacijskog
menadmenta tako i ostalih razina koje djeluju u sferi turizma. Utvrivanje meuovisnosti i
korelacije meu pojedinim faktorima, identificiranje razine zadovoljstva turista i utjecaj na
izbor destinacije predstavljaju sutinu za oblikovanje imida turistike destinacije te ukazuju
na mogue nedostatke ve postojee ponude i potrebu za buduim poboljanjima.
Metodologija istraivanja

Istraivanje je provedeno u 7 hrvatskih primorskih upanija na osnovu podataka TOMAS

agencije za ljeto 2004. godine. Ispitivani su stavovi turista o pojedinim elementima turistike
ponude i vanost elemenata za odabir destinacije. Stratificiranje sluajnog uzorka provedeno
je prema upanijama, vrstama smjetajnih kapaciteta i zemljama porijekla turista. Kao
instrument prikupljanja podataka koristio se upitnik, a metoda prikupljanja je bio osobni
intervju i samopopunjavanje upitnika. Za statistiko obraivanje podataka koristio se PCA
test kojim je mogue utvrditi prisutnost latentnih veza meu varijablama na temelju kojih se
one mogu grupirati u faktore, uz uvijet da varijable meusobno koreliraju. Zatim,
univarijantnom analizom varijance i testovima viestruke usporedbe mogue je testirati
razlike u dobivenim faktorima meu upanijama. IPA ( Importance-performance analysis) u
konanici slui za procjenu odnosa izmeu zadovoljstva turista pojedinim od faktora
atraktivnosti i njihovog utjecaja na izbor destinacije.

Visok utjecaj na izbor Visok utjecaj na izbor

destinacije i loa destinacije i dobra ocjena
ocjena kvalitete kvalitete

Nizak utjecaj na izbor Nizak utjecaj na izbor

destinacije i dobra destinacije i loa ocjena
ocjena kvalitete kvalitete

Idealna situacija bi bila kada bi svi faktori bili pozicionirani u prvom kvadrantu, a
najnepogodnija situacija je za faktore u drugom kvadrantu jer imaju visok utjecaj na izbor
destinacije to znai da su vani turistima, no imaju lou ocjenu kvalitete.

Rezultati analize

Prilikom analiziranja zadovoljstva elementima ponude primjenjeno je 25 varijabli koje su

primjenom Kaiserovog kriterija odreivanja broja komponenti rezultirale sa 6 faktora koji
opisuju stupanj zadovoljstva gostiju :

1. Atraktivnosti i sadraji u destinaciji

2. Priroda i ekologija
3. Smjetaj
4. Kvaliteta plaa
5. Informativno-prometna komponenta
6. Dostupnost i pogodnost za odmor

Analiza varijance ( ANOVA) pokazala je da se po zadovoljstvu turista aktivnostima u

destinaciji izdvajaju Splitsko-dalmatinska, Dubrovako-neretvanska i Liko-senjska upanija.
Kvalitetom smjetaja najzadovoljniji su gosti Primorsko-goranske, Dubrovako-neretvanske i
Splitsko- dalmatinske upanije. Po broju loe ocijenjenih komponenata istie se ibensko-
kninska upanija

Prilikom analiziranja utjecaja na izbor destinacije primjenjeno je 19 varijabli koje su

primjenom Kaiserovog kriterija svrstane u 4 glavne komponente :

1. Priroda i ekologija
2. Aktivnosti i sadraji u destinaciji
3. Promocija, dostupnost i skladnost destinacije
4. Smjetaj

Analiza varijance se primjenila na etiri glavne komponente kako bi se utvrdile razlike u

utjecaju pojedine komponente izmeu upanija. Rezultati su pokazali da je faktor prirode i
ekologije imao najvei utjecaj na na izbor destinacije kod turista u Primorsko-goranskoj i
Zadarskoj upaniji. Takoer faktor smjetaja je imao najvei utjecaj na goste u Splitko-
dalmatinskoj i Dubrovako-neretvanskoj upaniji.

Nakon navedenih istraivanja provedena je IPA analiza faktora kojoj je cilj utvrditi odnos
izmeu zadovoljstva turista i utjecaja na izbor destinacije svakog od dobivenih faktora.
Vidljivo je da Splitsko-dalmatinska upanija ima najvei broj faktora (4) koji su istovremeno
dobro ocijenjeni i imaju visok utjecaj na izbor destinacije. Takoer, Dubrovako-neretvanska
upanija ima 4 dobro ocijenjena faktora, ali 2 imaju nizak utjecaj na izbor destinacije. U
negativnom smislu izdvaja se ibensko-kninska upanija u kojoj je pet od est faktora
negativno ocijenjeno, to ukazuje na nesrazmjer izmeu oekivanja turista i turistike ponude
to moe rezultirati smanjenjem konkurentnosti.

ZAKLJUAK
Prema navedenim istraivanjima moe se zakljuiti da faktori atraktivnosti ine temeljne
turistike resurse destinacije te da oni svojom pojavom i intenzitetom odreuju pravac razvoja
turizma. Paljivo planirano i kontrolirano upotrebljavanje faktora atraktivnosti moe znatno
utjecati na konkurentnost destinacije i njezinu povoljnu i poeljnu triu poziciju. Veliki
utjecaj faktora atraktivnosti na konkurentsnot je neosporiv no ipak nije dovoljno istraen ime
se namee nunost aktivnije klasifikacije i sistematizacije. Primjenom multifaktorskog
modela destinacijske atraktivnosti uvia se da su prirodna i klimatska obiljeja, aktivnosti u
destinaciji te kvaliteta plaa najutjecajniji na izbor destinacije. S obzirom na navedeno moe
se zakljuiti da na konkurentnost destinacije utjeu mnogobrojni faktori iz sloenog
turistikog sustava, a da je jedan od najvanijih faktor atraktivnosti ija povezanost sa
utjecajem na izbor destinacije daje uvid u stanje konkurentnosti destinacije, odnosno u ovom
sluaju pojedine upanije.