PUT BEZ POVRATKA (strukturalizam)

Probuditi se u sobi moe biti ok ako ne znate gdje se nalazite. Soba moe biti kutija lijepih i
kavez gorkih sjeanja, zavisno od toga kako gledamo na stvari u ivotu. Jesmo li neko ko
plovi laom asnih ivotnih ciljeva ili nam je ivot igra i zabava?

ovjek koji se naao u sobi moe biti bilo ko; ratnik, lopov, neko sa asnim namjerama,
turista ili neko sa kriminalnom prolou. Zato je torba vaan element od svih stvari u sobi?
Torba je prolost koju nosimo sa sobom. Ona je album sa slikama koji otvaramo povremeno
kad imamo svoj trenutak koji djelimo sa sobom. Ona je i sadanjost i budunost, naa historija
ispisana intimnim stvarima u njoj. Ono to je u sobi, nebitno je u odnosu na taj mali svjet koji
imamo i koji nam ama ba niko ne moe uzeti i dio je nas.

Dolazak na aerodrom je prostor gdje se ljudi susreu i rastaju , ne moe se uzeti bitnim
mjestom. Tu su samo u prolazu. Bosanac Fehim je sagovornik, ovjek koji nema stalno
mjesto boravka, i on se naao tu samo hronotop susreta. ovjek koji ima torbu oito ili je
putnik ili je neko ko bjei od sebe i svojih sjeanja, neko ije je stanje rasulo, ili neko ko eli
zapoeti bolji ivot. Njegova je torba novi poetak u neto drugo, zavrava fragmentnu sliku o
naem naratoru, kae Fehim.

Totalni mrak, a odjednom svjetla, predoit e trenutno stanje naeg naratora, ija su sjeanja
fragmentirana u rasulu. Mrak koji prekida svjetlo farova kod itaoca e izazvati zvuk oruja i
pucanj mitraljeza koji traje u ritmu, ali ga prekidaju farovi automobila koji bljete u oi.

Alkohol je lijek za naeg naratora da brzim ispijanjem gutljaja viskija potisne loe stvari i
zaspe na tren, ali polijetanje aviona budi prola sjeanja. Samo sona psovka naeg naratora
vraa u ratno Sarajevo gde su psovke bile sastavni dio komunikacije.

I sami kraj naeg naratora koji gleda u crno i koji ispija zadnji gutljaj viskija i kojeg boli uho
za sve je jedina istina koju imamo, a i koliko vidimo ne brine ga.

ELVIS KUDUMOVI