Petar Bosnic Petrus

ANTIGRAVITACIJA I GRAVIFUGALNA LEVITACIJA

(Levitacija, antigravitacija i gravifugalna letjelica)

1 LEVITACIJA

Rije unaprijed

Kod rasprave o fenomenu levitacije moda je najvanije istaknuti da su postignuti svi

uistinu poeljni njeni vidovi, i to ne na osnovu neke sluajnosti, ili nekakvog posebno
rijetkog dara, nego na osnovu opepoznatih i iroko primjenjenih znanstveno-tehnolokih
metoda. I ne samo to. Nie u lanku pokazat u da je levitacija bila nain opstanka
univerzuma ve davno prije nego se ovjek pojavio na kozmikoj pozornici.

Ipak, usprkos svemu tome, dananji ljudi - meu kojima gotovo da i nema onih koji,
posredstvom TV-a, nisu ve vie puta vidjeli najzbiljskije levitiranje ljudi usprkos
svemu tome, dakle, ti dananji ljudi doivljavaju levitaciju kao neto fantastino,
nemogue ili gotovo nemogue i pitaju se: da li ju je mogue ostvariti; da li je ona ikada
bila ostvarena, te da li e budunost donijeti njeno ostvarenje itd!!!???
ak i nakon nekog ovakvog lanka koji budi svijest o njoj, objanjava ju, i nakon
diskusije o njoj, odnos prema fenomenu levitacije ostaje isti!!!???

Nije, dakle, nikakav problem objasniti samu levitaciju, nego okloniti tu psiholoku ili
kulturoloku barijeru , koja spreava da ju vidimo, odnosno postanemo svjesni njene
realnosti.

'''Levitacija uope'''

Levitacija je pojava kad neko tijelo ne reagira na djelovanje privlane sile u ijem je polju
smjeteno. Otsutnost nune reakcije pojave padanja, tj. akceleracije ka hvatitu
privlane sile, ili pak pojave teine otsutnost, dakle, takve reakcije, tj. levitacija, koliko
je poznato, moe biti uzrukovana istovremenim djelovanjem neke repulzivne, odbojne
sile ili pak specifinim (orbitalnim) kretanjem levittirajueg tijela u polju privlane sile.

Nasuprot ovom, znanstveno-fizikalnom poimanju levitacije, ima miljenja da i nekakva

duhovna snaga moe uzrokovati levitaciju. No o tome e vie govora biti kasnije.

Levitacija ili lebdenje uvijek je lebdenje u odnosu na neto: nekakvo polje, vrstu
podlogu, vrstu povrinu Zemlje, masu ili povrinu nekog drugog nebeskog tijela. Moe
se govoriti o prirodnoj levitaciji, a i o onoj koja je nastala iz ljudskog umijea i koristi se
na razne naine u tehnologiji.

'''Stvarna i prividna levitacija'''

Treba razlikovati stvarnu i prividnu levitaciju. Stvarna levitacija ustvari je trajno

besteinsko stanje stanje u kojem tijela gube teinu. Sluajevi, pak, u kojima tijela, za
vrijeme levitiranja, ne gube teinu spadaju u podruje prividne levitacije.

1
'''Vidovi prividne levitacije'''

Tu spadaju magnetska i dijamagnetska levitacija, elektrostatska, aerodinamika i jo neke

druge. U tim sluajevima lebdenje se postie odbijanjem istoimenih magnetskih polova ili
istoimenog elektrinog naboja, ili pak odupiranjem o zrak. No u svim tim sluajevima,
tijela koja lebde, (preko nevidljivog i neopipljivog medija - magnetskog ili elektrinog
polja ili pak zraka) svom svojom teinom pritiu podlogu iznad koje lebde. Ove vrste
levitacije efikasne su i ekonomine samo na vrlo malim udaljenostima udaljenostima od
nekoliko milimetara do nekoliko decimetara.

Prividna levitacija je vrlo korisna u tehnologiji. Koristi se za magnetske leajeve,

superbrze, maglev vlakove, hoverkrafte itd.

No, ovdje treba skrenuti panju na jo jednu stvar. Svi vidovi prividne levitacije dijele se
na dvije vrste: 1. levitaciju za ije je odranje potrebno troiti energiju, i 2., onu za ije
odranje nije potrebno troiti nikakvu energiju. U prvu vrstu spada lebdenje helikoptera i
howerkrafta, i druga, slina, a u onu drugu lebdenje bazirano na odbojnim silama to
proizlaze is magnetskih ili elektrostatskih polja. Ova druga vrsta levitacije bitno je
ekonominija, ali je ograniena samo na vrlo male udaljenosti izmeu lebdeeg predmeta
i podloge koja mu omoguuje lebdenje.

'''Stvarna levitacija'''

Stvarna levitacija, trajno besteinsko stanje. Postie se krunim kretanjem, orbitiranjem u

Zemljinom gravitacijskom polju. Npr: lebdenje astronauta u njihovim svemirskim
brodovima dok krue oko Zemlje. (Stvarna levitacija moe se postii i slobodnim
padanjem ili parabolikim kretanjem aviona, ali je kratkotrajna.). Dok se satelit ili
svemirska stanica kreu oko Zemlje, gravitacija na njih djeluje kao centripetalna sila, tj.
privlai ih i skree na krunu putanju. Mase letjelica i astronauta opiru se promjeni smjera
kretanja. Posljedica tog njihovog opiranja, tj. inercije (pri brzini od 7,9 km/sec.) jest trajno
besteinsko stanje, levitiranje. Kod ovakvih kretanja, inercija tijela manifestira se kao
reaktivna, centrifugalna sila [Gallileo Zakon inercije i Newton 3 (Zakon akcije i
reakcije)]. Pri brzini od 7,9km/sec. ona je jednaka centripetalnoj (tj. gravitaciji koja vri
funkciju centripetalne sile), pa ju ukida, anulira i tako omoguuje lebdenje.

Trajno besteinsko stanje ili stvarna levitacija je, dakle, posljedica jednakosti
centripetalne i centrifugalne sile. Za vrijeme te levitacije tijela gube svoju teinu, ali ne i
masu i inerciju. Ova vrsta levitacije funkcionalna je i apsolutno ekonomina i na vrlo
velikim udaljenostima od tijela u odnosu na koje se zbiva. Neophodna je za odravanje
umjetnih satelita u njihovim orbitama, ali je tetna za ljudsko zdravlje.

Za odravanje stvarne levitacije nije potrebna nikakva energija. Prirodni ili umjetni sateliti
mogu lebdjeti u odnosu na neko drugo nebesko tijelo mnogo milijardi godina, a da za to
ne potroe nikakvu energiju. Primjer za to je lebdenje Zemlje u odnosu na Sunce. Jo bolji
slikovitiji primjer su geostacionarni sateliti, koji nepomino lebde iznad neke toke na
ekvatoru ne troei apsolutno nikakvu energiju. Energija se mora potroiti samo na
postizanje brzine levitacije, odnosno satelizacije i izdizanje iznad atmosfere, tj. plinskog
omotaa onih nebeskih tijela koja ga imaju. (Plinski omota, naime, svojim otporom
kretanju letjelica smanjuje njihovu brzinu.) Zbog ove svoje osobitosti, ovaj vid stvarne

2
levitacije je iznimno ekonomino sredstvo za zadovoljavanje nekih vitalnih potreba
ljudske vrste.

Jednadba za izraunavanje brzine neophodne za postizanje trajne levitacije, vl identina

je jednadbi za veliinu brzine satelizacije:

vl = korijen iz GM/R

Gdje je G gravitacijska konstanta, M masa nebeskog tijela, i R radius kretanja satelita, tj.
udaljenost od sredita nebeskog tijela, npr. Zemlje.

Brzina levitacije, vl ustvari je brzina satelizacije vs.

U najniim orbitama, brzina levitacije ili satelizacije je 7,9km/sec. U viim orbitama ta je

brzina manja. Geostacionarni sateliti, koji lebde iznad odreene toke na ekvatoru, kreu
se brzinom od samo 3,05km/sec. Kutna brzina njihovog kretanja jednaka je Zemljinoj.
Mjesec lebdi u odnosu na Zemlju takoer na osnovu centrifugalne sile koja proizlazi iz
brzine njegovog orbitiranja oko Zemlje, od svega 1,002km/sec. Zemlja je u besteinskom
stanju u odnosu na Sunce, tj. lebdi u odnosu na njega na bazi brzine od 30km/sec.

Kako je upravo reeno, Zemlja je u besteinskom stanju i levitra u odnosu na Sunce, a i

ljudi i stvari na Zemlji takoer, ali i ljudi i stvari na Zemljinoj povrini nisu u
besteinskom stanju, tj. ne levitiraju u odnosu na smu Zemlju. Radi toga je gore bilo
istaknuto da je levitiranje uvijek levitiranje u odnosu na neto.

'''Gravifugalna levitacija'''

U svim navedenim sluajevima levitacije, a i mnogim slinim, u kojima gravitacija ima

funkciju centripetalne sile, moda bi, radi to vee jasnoe, gravitaciju trebalo nazivati
gravipetalnom silom, a reakciju na njeno djelovanje gravifugalnom. Levitacija i kruna
putanja levitirajueg tijela bila bi, po toj terminologiji, posljedica jednakosti gravipetalnih
i gravifugalnih sila. Gore opisani sluajevi stvarne levitacije mogli bi se, dakle, nazivati
gravifugalnom levitacijom. Za razliku od npr. magnetske ili dijamagnetske, ta vrsta
levitacije do sada nije imala nikakvog imena. Ako se, dakle ne bi koristila ova
terminologija onda bi levitiranje astronauta i sva ostala koja se baziraju na djelovanju
gravitacije kao centripetalne sile, ostala bez svog specifinog imena kojeg bi, radi lakeg i
tonijeg razumijevanja trebali imati.

To je naroito vano kad je u pitanju gravifugalna levitacija, jer je ona najvaniji vid
levitacije za ljudsku vrstu, tj. ostvarivanjene njenih ciljeva i normalnognaina njenog
opstanka.

Ali, i ostale fundamentalne sile mogu imati funkciju centripetalne sile. Npr. Elektricitet.
Elektron koji krui oko atomske jezgre, lebdi u odnosu na nju, i to na osnovu jednakosti
elektropetalne i elektrofugalne sile. To je takoer primjer stvarne levitacije.

Stvar stoji slino ili isto i sa magnetizmom i nuklearnom silom.

3
Koritenjem ovakvih termina uspostavlja se mogunost razlikovanja uistinu razliitih
oblika levitacije: magnetske i magnetofugalne, elektrostatske i elektrofugalne,
gravifugalne itd. Nadalje, mogue je jasno razlikovati stvarnu od prividne levitacije.

Pored toga, ovdje treba razlikovati prirodnu levitaciju od one koja je postignuta
ovjekovim umijeem umjetne. Prirodna je ona u okviru koje jedna nebeska tijela lebde
u odnosu na druga, a umjetna obuhvaa lebdenje ljudskih tvorevina u odnosu Zemlju ili
mogue lebdenje u odnosu na druga masivna nebeska tijela planete, njihove prirodne
satelite itd. No obje ove vrste levitacije poivaju na istim fizikalnim, odnosno prirodnim
zakonima.

Umjetna levitacija ea je u sluajevima prividne levitacije. Npr. magnetska,

dijamagnetska ili elektrostatska levitacija. No elektrostatska levitacija moe biti i
prirodna. Npr. levitiranje jednog protona u odnosu na drugi.

'''Inercija i levitacija'''

Stvarna levitacija postie se suprotstavljanjem inercije tijela nekoj od fundamentalnih sila

koja ima funkciju centripetalne sile gravipetalnoj, elektropetalnoj... Inercija se
suprotstavlja odreenoj sili centripetalnog smjera tako to tijelo, koje se eli dovesti u
stanje levitacije, ubrza na krunu putanju oko hvatita te centripetalne sile. Npr.
Astronaute i njihove brodove oko sredita Zemlje, jer je hvatite gravipetalne sile u
sreditu, odnosno teitu Zemlje. Kruno kretanje oko Zemlje ili nekog drugog nebeskog
tijela, na neki nain poveava inerciju tijela koja se tada manifestira kao centrifugalna, tj.,
preciznije, gravifugalna sila koja odvlai tijelo od gravipetalne sile.

Vana napomena. Jedino suprotstavljanjem inercije tijela gravitacijskom privlaenju

moe se sprijeiti gravitacijsko ubrzanje (slobodni pad), na takav nain da tijelo ostane u
trajnom besteinskom stanju, jer, kako je ve reeno, tijelo je u (privremenom)
besteinskom stanju i onda dok slobodno pada.

No slobodni pad, iako je stvarno besteinsko stanje, nije levitacija u pravom smislu te
rijei, jer levitacija podrazumjeva da se udaljenost, izmeu tjelesa koja se privlae, ne
smanjuje. Kod padanja, meutim, radi se o ba smanjivanju te udaljenosti. Za ono to
pada, nikako ne moemo tvrditi da lebdi. Levitacija i besteinsko stanje ne moraju u svim
sluajevima biti identine pojave. Svako besteinsko stanje nije ujedno i levitacija, a
svaka levitacija nije nuno i besteinsko stanje.

'''Postizanje prividne levitacije'''

Privlana sila izmeu dvaju tijela, naime, moe se manifestirati, ili kao ubrzanje(slobodni
pad), ili kao teina. Ako se manifestira kao ubrzanje, onda nema teine. A ako se nekom
vanjskom silom sprijei ubrzanje, pojavljuje se kao teina - privlani mehaniki napon,
tnje ili tenja.

Ako se gravitacijsko ubrzanje, slobodni pad nekog tijela sprijei nekom vanjskom
odbojnom (repulzivnom), silom (magnetizmom ili elektrostatskim nabojem), ono e
lebdjeti u magnetskom ili elektrostatskom polju. No magnetizam ili elektricitet, koji
uzrokuju lebdenje tijela, uvijek, i istovremeno uzrokuju i pojavu teine tog tijela koje
lebdi. Magneti, npr. koji lebde jedan iznad drugoga na vagi pokazati e istu teinu kao i

4
onda kada ne lebde, nego lee na plitici vage, jedan pored drugoga. A ako ih se pusti da
padaju, nei imati nikakve teine.

Gravitacijsko ubrzavanje tijela moe se sprijeiti i nekom vanjskom pseudosilom. Npr.

vrstoom povrine nekog drugog tijela ili vrstom povrinom Zemlje. I u tom se sluaju
privlana sila izmeu Zemlje i tijela koje lei ili stoji na njoj pojavljuje kao teina.
Razlika je samo u tome to je pritisak na podlogu, kod prividnog lebdenja - pritisak koji
potie od teine tijela - posredovan nevidljivim i neopipljivim magnetskim ili
elektrostatskim poljem.

'''Razlika u postizanju prividne i stvarne levitacije'''

U stanje prividne levitacije, tijela se dovode tako da se njihovo ubrzavanje prema hvatitu
sile koja ih privlai ne spreava djelovanjem njihove vlastite inercije, nego nekom
vanjskom silom (magnetizmom, elektricitetom itd.). Tim istim inom, tijela se ine i
tekim, jer, kako je ve reeno, za vrijeme prividne levitacije tijela dobijaju i zadravaju
svoju teinu.

Prava tj. stvarna levitacija, trajno besteinsko stanje, postie se dovoljno brzim kretanjem
koje je uvijek okomito na smjer djelovanja privlane sile. To je kruno, orbitalno kretanje.
Pri takvom kretanju, kao to je gore reeno, inercija tijela manifestira se kao sila
centrifugalnog smjera, koja anulira privlanu silu, tj. silu centripetalnog smjera,
gravitaciju, ili pak puno tonije, gravipetalnu silu.

Razlika izmeu gravitacije i gravipetalne sile nije samo u imenu, nego takoer i u
matematikim izrazima kojima se odreuje njihova narav i veliina. Izraz za veliinu
gravitacije, F je

F = GMm/R2 ,

a za veliinu gravipetalne sile:

Fgp = GMm/R2 mv2/R

'''Razliiti vidovi stvarne levitacije'''

Kao to postoje razliite vrste prividne levitacije, tako ima i raznih vrsta stvarne levitacije,
a razlikuju se po tome koja od privlanih sila vri funkciju centripetalne sile. Evo tih sila i
centrifugalnih reakcija na njihovo centripetalno djelovanje.

Termini centripetalan i centrifugalan samo su ope oznake smjera djelovanja neke

sile ka centru, ili od njega.

'''Sila.................centripet. smjer.........centrifug.smjer........posljedica'''

Gravitacija.........gravipetalna s..............gravifugalna s...........levitacija

Elektrina s........elektropetalna.............elektrofugalna...........levitacija

Magnetizam......magnetopetalna s.......magnetofugalna..........levitacija

5
Nuklearna s.......nukleopetalna.............nukleofugalna............levitacija

vrstoa............solidopetalna..............solidofugalna.............nema levitacije.

Stvarna levitacija moe se pojaviti jedino ako neka od fundamentalnih sila slui kao
centripetalna sila gravipetalna, elektropetalna, magnetopetalna i nukleopetalna. Reakcije
na centirpetalno djelovanje fundamentalnih sila - gravifugalna, elektrofugalna
magnetofugalna i nukleofugalna - uvijek su reaktivne sile ili pseudosile - manifestacije
inertnosti mase i pri adekvatnoj brzini oituju se kao levitiranje.

vrstoa - soliditas - tretira se u fizici kao pseudosila, a solidopetalna sila takoer. Stoga
solidofugalna sila ne moe uzrokovati levitaciju kao u gornjim sluajevima, nego samo
mehaniki napon, naprezanje u masi rotirajueg tijela.

'''Fizikalne injenice i zakoni koji omoguuju da se shvati zato se pojavljuje stvarna

levitacija'''

U sluaju rotacije vrstog tijela, veliine solidopetalne i solidofugalne sile uvijek su

jednake i suprotnog smjera (Newton 3). Veliina im je proporcionalna brzini rotacije
vrstog tijela:

F = mv2/r.

U sluaju u kojem gravipetalna sila ima funkciju centripetalne sile (npr. u sluaju
orbitiranja astronauta i njihovih svemirskih brodova oko Zemlje), gravipetalna i
gravifugalna sila takoer su jednake i suprotnog su smjera, ali su obje sile obrnuto
proporcionalne brzini rotacije, tj. orbitiranja.

Ako se, npr. povea brzina nekog tijela (pri kretanju koje je okomito na smer djelovanja
gravitacije onda se tim inom (prije postizanja brzine levitacije ili satelizacije ) nee
poveati, nego smanjiti veliina gravipetalne i gravifugalne sile, to e se najprije
oitovati kao smanjenje teine ubrzavanog tijela. Npr,: zbog Zemljine rotacije, npr. na
ekvatoru, zbog brzine od 464 m/sec. tijela gube 0, 34% svoje teine. S postizanjem brzine
levitacije ta teina potpuno se gubi, jer se, pri brzini levitacije ili satelizacije gravifugalna
i gravipetalna sila potpuno iskljuuju i svode na nulu. To je kljuni faktor koji omoguuje
levitaciju. Ako bi se pak, nakon postizanja brzine levitacije, jo vie poveala brzina, ne bi
se poveala veliina gravifugalne sile, niti postigla nekakva antiteina, nego bi se samo
poveao radius, R kretanja ubrzavanog tijela.

Imajui na umu da, se, poveavanjem radiusa orbitiranja, R, eksponencijalno (za R2),
smanjuje gravipetalna sila (tj. gravitacija koja vri funkciju centripetalne sile), lako je
razumjeti zato tijela koja orbitiraju na veim visinama trebaju imati manju linearnu, ili
perifernu brzinu orbitiranja. Vidi prethodni tekst.

Trei faktor koji omoguuje stvarnu levitaciju za sada jo nema neko znanstveno
objanjenje, kao ni sama gravitacija, ali je dobro poznat nain njegovog ponaanja. Radi
se o inerciji. Ona djeluje na masu isto kao i gravitacija, ali uvijek u suprotnom smjeru. Da
nema inercije, gravitacijsko ubrzanje tjelesa bilo bi neusporedivo vee nego to stvarno

6
jest, no inercija ga radikalno smanuje. Pri krunom kretanju tijela oko hvatita
gravitacijske, tj. gravipetalne sile, inercija se manifestira kao gravifugalna, repulzivna,
odbojna, sila u odnosu na gravitaciju. Pri brzini satelizacije inercija neutralizira
gravitaciju i omoguuje lebdenje, a pri poveanju brzine iznad brzine satelizacije,
odbija, tj. udaljava promatrano tijelo od nebeskog tijela oko kojeg orbitira.

Vjerovanja o levitaciji

Takozvani trezveni ljudi, koji su redovito pesimisti ili skeptici, najee potpuno
previaju onu stvarnost levitacije koja je gore bila opisana, pa o ovoj stvari misle na
osnovu predrasude: da levitacija nije mogua i da nikad nee biti ni postignuta. S druge
strane pak, ono neosvijeteno i nekritiko optimistiko miljenje, koje vjeruje u
mogunost levitacije, takoer previa njenu stvarnost i najee ju povezuje sa
antigravitacijom, pa podrazumijeva da bi levitacija trebala biti posljedica djelovanja
antimaterije, nekog polja, ili pak nekakve antigravitacijske sile.

No antigravitacijska levitacija, o kojoj se najee govori, jo nigdje nije detektirana, a

niti pojmljena, shvaena. Za sada postoji samo u formi nekakve nejasne, nedefinirane
ope elje za osloboenjem od gravitacije. Na bazi suvremene znanosti nije mogue
razumjeti unutarnju strukturu te elje, niti njenu zbiljsku, fizikalnu bazu. Isto vai i za tzv.
antigravitacijsku silu. I ona, za sada postoji samo kao potpuno nejasna, proturjena
fantazmagorija bazirana iskljuivo na onoj elji. Nema nikakvog dokaza o uspjenom
stvaranju nekakvog antigravitacijskog ureaja, polja ili tita. Ono to je, na tom polju
uistinu ostvareno i dalo odreene (vrlo male) efekte, spada u podruje prividne levitacije
pomou koje se ne mogu zadovoljiti ljudske potrebe za izlaskom u svemir i opstankom u
njemu.

Meditativna, volitivna ili tzv. paranormalna ili spiritualna levitacija takoer se ini
kao stvar elje, religijskih vjerovanja ili praznovjerja. O sluajevima levitiranja nekih
svetih ljudi ili jogina, o kojima se ve odavno izvjetava, ne moe se govoriti bez
opravdane i temeljite skepse.

U jednom drugom lanku rekao sam da je ovakvo, spiritualistiko shvaanje levitacije

stvar radikalno infantilnih elja, te da, nasuprot opem, vrlo rairenom uvjerenju, njeno
ostvarenje, ovjeku ne bi donijelo nita dobroga.

'''Mogua budunost levitacije'''

Ljudska potreba za oslobaanjem od gravitacije; za posjetom drugim nebeskim tijelima i

potreba za osvajanjem svemira i ivotom u njemu, moi e se - gdje to bude potrebno i
mogue - kao i do sada, zadovoljavati, koritenjem gravifugalne sile i gravifugalne
levitacije, ali ne iskljuivo upotrebom raketne tehnike, nego takoer upotrebom
gravifugalne letjelice.

Pomou nje se moe postii levitacija i bez orbitiranja Zemlje ili nekog drugog nebeskog
tijela. Za razliku od geostacionarnih satelita, ova letjelica moi e lebdjeti iznad bilo koje
toke na zemlji i na bilo kojoj visini, i to - isto kao i geostacionarni sateliti - bez ikakvog
utroka energije za odravanje levitacijskog stanja.

7
2. ANTIGRAVITACIJA
Osnova za diskusije i polemike
Da li je mogue proizvesti antigravitacijsku silu, levitirati ili se osloboditi gravitacije?
To je pitanje koje ve vie stoljea mui ne-znanstveni, a pomalo i znanstveni svijet.
Evo nekoliko saetih pogleda na tu problematiku, koji su se iskristalizirali tokom mog
istraivanja ovog, uglavnom ne-znanstvenog, podruja ljudskog interesa.
to je antigravitacija?
Najjednostavnije reeno, to bi trebala biti nekakva sila koja bi se suprotstavljala
gravitaciji, ponitavala ju i omoguavala lebdenje tjelesa levitaciju.
Za fiziare antigravitacija je besmislica, jer ne postoji takva masa koja bi mogla
odbijati drugu masu, spreavati rasprostiranje gravitacije, ili, poput Verneovog
Cavorita, izolirati neko tijelo od njenog utjecaja. To se, po dosadanjim spoznajama, ne
moe postii, niti pomou tzv. antimaterije, a niti pomou nekog polja.
Za SF pisce antigravitacija i levitacija su neto to je toliko fantastino i toliko poeljno
da se njeno ostvarenje i stavljanje u slubu ovjeka smatra nemoguim, pa stoga, o tim
stvarima, ak i ovi pisci nerado i rijetko piu.
Za razne izumitelje antigravitacija je, isto kao i za konstruktore perpetuumobilea,
mogunost da se bez muke i rada, na brzinu proslave konstrukcijom nekakve
antigravitacijske letjelice.
Meditativno levitiranje
Velik broj ljudi, ak i znanstvenika, misli da se levitacija moe ostvariti jedino
meditacijom. Oni smatraju da je jedino duh toliko i tako suptilno moan da moe
uiniti da tijelo lebdi. To je navodno ak i potvreno lebdenjem fra. Giuseppea iz
Copertina, 15.st., sv. Svete Terezije Avilske, zatim levitiranjem Sri Aurobinda i brojnih
drugih jogina. I danas ima mnogo ljudi koji se zduno trude da ostvare levitaciju na
neki takav, meditativni ili voljni nain i smatraju da bi time postigli neko boansko
stanje i boansku razinu postojanja. Na TV-u esto moete vidjeti jogine i njihove
uenike kako skakuu u sjedeem stavu i to proglaavaju lebdenjem.
No, ako, bez predrasuda i iluzija, razmislimo to bi se zapravo postiglo takvim
meditativnim levitiranjem, vidjet emo slijedee. Duh bi se osposobio da podie i nosi
fiziki teret, tijelo u kojem prebiva, a i razne druge stvari. To je posao kojeg su nekad,
davno obavljali robovi, konji i magarci, a danas dizalice, kamioni, vlakovi itd. Malo je
vjerojatno, dakle, da bi ljudski duh, ak i kad bi postigao tu vrstu levitacije, bio
zadovoljan svojim novim poslom i da bi to smatrao nekim boanskim postignuem.
Toliko, ukratko o meditativnom levitiranju.
Antigravitacijski ureaji
Jedno temeljno, vrlo esto i bolno potvrivano ljudsko iskustvo jest: da su tjelesne
stvari teke i da padaju. Iskustvo teine i padanja toliko je puta potvreno da se
nehotino identificira sa smislom i unutranjom logikom samih stvari. Padanje
materijalnih stvari je naprosto neto smisleno, logino, normalno. Na toj premisi
nastao je jedan vrlo interesantan, nesvjesni, ili, u najboljem sluaju, polusvjesni
zakljuak, odnosno, tonije jedna fantastina misaona akrobacija:

8
ako je padanje neto logino i smisleno, onda neto to je besmisleno nee
padati!!!!!????
Ta akrobacija postala je teorijski, odnosno psiholoki temelj za velik broj
antigravitacijskih ureaja koje moete nai na internetu. Najpoznatiji projekti te
vrste su oni T. T. Brown-a, J. Searl-a, de Palm-e, Modanesea, E. Podkletnov-a, Ning
Li, R.L. Forward-a i brojnih drugih autora. Ima ih na tisue. Zajednika im je
karakteristika to da su unutarnja kretanja njihovih djelova i sile kojima raspolau
namjerno postavljene u potpuno, nesvrsishodan, nefunkcionalan ili ne-zakonit,
apsurdan odnos. Objanjenja koja prate projekte tih ureaja obino sugeriraju da je
to neto revolucionarno novo.
I ova se objanjenja temelje na nesvjesnoj pretpostavci: da je ono to nema nikakve
veze sa znanou i prirodnim zakonima, samim tim apsolutno superiorno znanosti i
produktima njene primjene.
Nije poznato da je ikada ijedan od tih ureaja doista levitirao. Dodue, svojevremeno je
J. Searl tvrdio da je izradio jedan vrlo veliki takav ureaj, ali ga nije mogao prikazati
javnosti, jer mu je pobjegao u svemir, a za gradnju novog ureaja nije mu vie
dostajalo novca. Tako je, eto, ovjeanstvo, zbog tog njegovog peha, ostalo bez jednog
dragocjenog svjedoanstva.
No, evo i nekoliko ohrabrujuih i utjenih rijei. NASA ve due vremena troi
znaajne novce na eksperimentiranje s ureajem E. Podkletnova...!!!??? ???!!!
Ali tu je neto jo bolje! Upravo je nedavno 1. Novembra, 2005. god. patentni ured
USA izdao patent Borisu Volfsonu za izum koji nije nita manje nego
perpetuumobile, i antigravitacijska letjelica.
ta kaete na to, a ...!!!!!????
Ono to ne mogu geniji, mogu inovnici patentnog ureda!!!
Kritika i kontrakritika
Zbog ovakvog - s jedne strane raspameenog , a s druge arlatanskog pristupa
problemu antigravitacije - ta je problematika izila na vrlo lo glas, tako da velika
veina strunjaka unaprijed osuuje svaki pokuaj rjeavanja tog problema kao
nekakvo ludilo, ili kao arlatanstvo. Takav stav je razumljiv, a moe se rei i opravdan,
ali on stvarno pogaa jedino one ozbiljne, uistinu kreativne i revolucionarne znanstvene
radove kao to je ovaj. Odatle nevolje i odbijanja s kojima se on ve godinama susree.
Racionalna, znanstvena kritika raznih ludorija pod firmom antigravitacijskih strojeva ili
letjelica nee nakoditi ludama ni arlatanima. Ludama nee nakoditi, niti e ih
opametiti, jer se njima ne moe ukazati na to da su ludi, a arlatani takvu kritiku
iskoritavaju kao povod za kontrakritiku da su slubeni znanstvenici i slubena
znanost nekreativni, rigidni, glupi, uskogledni... - i tom kontrakritikom dobijaju
eljeni publicitet i podrku onog ne-znanstvenog dijela javnosti, koji se nimalo ne
razumije u stvari koje podrava i u koje vjeruje. A da stvar bude jo gora, taj dio
javnosti oboava upravo ono to ne moe razumjeti, i zbog te svoje malodunosti
najee ba razne besmislice nakiene znanstvenim terminima smatra neim
revolucionarnm. Ono to je jasno i logino, za ovu je vrstu ljudi sasvim bezvrijedno.

9
Levitacija - paradoks nad paradoksima!
Ve sam rekao kako je opeprihvaeno miljenje da je sve to je tjelesno ujedno i teko
te da neumitno pada, i da to pravilo, poput neke unutranje logike samih stvari vai za
cijeli materijalni svemir. Ogledajmo je li to doista tako.
Astronauti, npr. i njihovi svemirski brodovi lebde u odnosu na Zemlju. Mjesec takoer
lebdi u odnosu na Zemlju. Zemlja lebdi u odnosu na Sunce. Sunce lebdi u odnosu na
druge zvijezde i sredite galaksije. Atomi lebde jedni u odnosu na druge. Elektroni
lebde u odnosu na atomske jezgre, nukleoni, jedni u odnosu na druge i tako do u
beskraj.
Cijeli svemir lebdi u samom sebi.
Stanje lebdenja, a ne teina i padanje, trebalo bi biti nae pravo iskustvo, osnovano na
znanosti i miljenju. Nae stvarno iskustvo pak - iskustvo teine i padanja zasnovano
je na osjetima i steeno u jednom vrlo uskom pojasu svemira gdje se - sluajnim
stjecajem specifinih okolnosti, stvari doista - naim osjetilima, doimaju kao teke i
padaju. Mi smo to nae, bitno neadekvatno i nepotpuno iskustvo generalizirali i
aplicirali na cijeli svemir. To je bila fatalna pogreka, jer svemir doista nema teine, a
da ne lebdi u samom sebi ne bi mogao niti opstati.
Eto, dakle, ljudi ve stoljeima bezuspjeno tragaju za barem jednim pouzdanim,
nedvojbenim sluajem levitacije, a ne primjeuju da se ona stalno zbiva posvuda oko
njih!!!???
Zar to nije paradoks nad paradoksima!?
to je istina?
Opreka levitacije i teine vrlo je slina Kopernikovoj dilemi o tome: da li se Sunce i
zvijezde okreu oko Zemlje (od istoka prema zapadu) ili je to samo privid koji nastaje
rotacijom Zemlje oko svoje osi prema istoku. Za naa osjetila, Sunce i zvijezde zaista
se okreu oko Zemlje. Za razum, pak, odnosno miljenje, to je privid uzrokovan
Zemljinom rotacijom.
Budui da istina nije adequatio sensus et rei podudaranje osjeta sa stvarima, nego,
adequatio intelectus et rei - podudaranje miljenja sa stvarima Aristotel - istina je
da Zemlja rotira i da su ona nebeska tijela i svjetlila nepomina, kao i to da mi lebdimo
ak i dok stojimo na zemlji ili dok se udobno zavaljeni odmaramo u fotelji.(vidi R.
Bokovia: Teoria prirodne filozofije asimptotsko poveavanje repulzivnih sila, ili
pak neto konkretnije: problemi fuzije dodirivanje i spajanje dviju materijalnih
estica izuzetno je teko postii i rezultira termonuklearnom reakcijom)
Jasno, s takvom vrstom lebdenja ne moe se nita postii, pa nas ona toliko i ne
zanima. Zanima nas ono to ima praktinu vanost za ovjeka, a to je samo ona vrsta
lebdenja ili levitacije s kojom ovjek moe izvesti neki potreban i koristan uinak, rad.
Zahvaljujui upravo toj njenoj praktinoj vanosti, ova vrsta levitacije ima i teorijsku
vanost.

10
Rotacija Zemlje i nae levitiranje imaju i neke relativistike implikacije, ali ni to nije
od naeg interesa, pored ostalog i zbog toga to neki relevantni elementi relativistike
teorije poivaju na senzualistikom odnosu prema stvarnosti kojeg smo gore ve
odbacili kao neistinit.
Gravifugalna sila
Ono sveope levitiranje o kojem je gore bilo rijei ne temelji se na antigravitaciji, nego
na gravifugalnoj sili. Gravifugalna sila je reakcija na djelovanje gravipetalne sile, a
gravipetalna sila je ustvari gravitacija koja djeluje kao centripetalna sila. Gravifugalna
sila, po Zakonu akcije i reakcije, uvijek je jednaka gravipetalnoj i uvijek djeluje u
smjeru suprotnom od gravipetalne, tj. od gravitacije, i zato ju ponitava. (Newton 3.)
Astronauti, koji krue oko Zemlje brzinom od oko 7,9 km/sec., lebde zbog toga to
razvijaju gravifugalnu silu koja je jednaka gravipetalnoj. (gravitaciji). (Tzv. obini
ljudi misle da oni lebde zato to tamo gore nema gravitacije.) Geostacionarni
sateliti takoer lebde iznad odreene toke na ekvatoru zahvaljujui gravifugalnoj sili
koja proizlazi iz njihovog kruenja oko Zemlje brzinom od oko 3.05km/sec. (Kutna
brzina njihovog kruenja jednaka je Zemljinoj.) Mjeseeva brzina kruenja je svega
1,002km/sec., no gravifugalna sila koju on razvija dovoljno je velika da neutralizira
Zemljinu gravitaciju i omoguuje mu lebdenje. Zemlja lebdi u odnosu na Sunce,
takoer na osnovu gravifugalne sile koja proizlazi iz njenog kretanja oko Sunca. -
brzinom od 30km/sec. itd. itd.
Cijeli svemir je u nekoj vrsti krunog kretanja, a njegovo lebdenje zasniva se na
ravnotei gravifugalnih i gravipetalnih sila. Kad bi prevladala gravipetalna, svemir bi
se uruio u sebe, a kad bi prevladala gravifugalna on bi se raspao i razletio kao disk koji
se prebrzo vrti.
Ali, ogledajmo neto drugo to je od praktine, odnosno tehnoloke vanosti za
ovjeka.
Teorijska osnova gravifugalne letjelice
Brzina Zemljine rotacije na ekvatoru je 464m/sec. To razvija gravifugalnu akceleraciju
od 0,034m/sec.2 , pa stvari na ekvatoru gube na teini 0,34%. Na geo. ir. 45 0 gdje je
brzina Zemlje 338m/sec., manja je i gravifugalna sila, pa stvari gube na teini 0,17%.
Na geo. ir. 70 0, gdje je brzina Zemlje jo manja predmeti gube samo 0,035% od svoje
teine Na polu je linearna brzina Zemlje jednaka nuli pa je i gravifugalna sila jednaka
nuli. Tu Zemljina rotacija nita ne smanjuje teinu stvari. Spomenute vrijednosti naveo
sam zato to su potvrene brojnim gravimetrijskom mjerenjima i mogu se nai u
udbenicima za geofiziku. Ovdje je presudno vana injenica to:
da predmeti gube od svoje teine i izvan ravnine rotacije, to znai da gravifugalna
sila djeluje i izvan ravnine rotacije.
Ta je injenica vana zato to pokazuje da je mogue izgraditi gravifugalnu letjelicu.
Za potrebe razjanjavanja ovih pojava, moemo pretpostaviti da je svaka paralela na
Zemlji zapravo jedan vrsti prsten kojem moemo mjenjati brzinu. S promjenom
brzine, v, mjenjat e se i veliina gravifugalne sile. Fgf = mv2/R.. (Gdje je m
promatrana masa, v njena linearna brzina a R radiusvektor, udaljenost od sredita
Zemlje. No pretpostavimo npr. samo to da na sjevernom polu imamo jedan masivni i
vrsti prsten radiusa 10 m, ija bi os rotacije bila identina, tj. koaksijalna sa

11
Zemljinom osi. Ako bi taj prsten ubrzali na brzinu od 7,9km/sec., on bi izgubio svu
svoju teinu i lebdio bi. No, takav prsten ne bi levitirao samo na polovima, nego i bilo
gdje na Zemlji, samo ako bi rotirao brzinom 7,9km/sec. A ako bi smo mu mogli dati i
veu brzinu, on bi mogao nositi kuite i neki teret. Teorijske i eksperimentalne dokaze
za to moete nai na mnogo mjesta u udbenicima zafiziku ili geofiziku, samo ako
pred njima elite otvoriti oi.
Pored toga pogledajte i rezultate u promjeni teine vrlo brzih giroskopa. To su vrlo
konkretni eksperimentalni dokazi. Dobivene vrijednosti u skladu su sa jednadbama za
veliinu gravifugalne sile, ali su ,naalost, vrlo su male, pa se objanjavaju kao greke
pri mjerenju. Pored toga, prije nastanka teorije gravifugalne sile, nije postojao nikakav
znanstveno-matematiki aparat na osnovu kojeg bi se protumaili ti rezultati, pa se
pribjegavalo hipotezi o vrtlonim magnetskim poljima, to je neka vrsta SF-a. Najie
rezultate postigao je team Hidea Hayasake, na dravnom sveuilitu u Tokiu. Najvea
brzina njegovih giroskopa bila je cca 30 m/sec. a smanjenje gravitacijskog ubrzanja,
g, po jednadbi: g = v2/R iznosilo je cca 0,0001428m/sec2 . No. ove bi
eksperimente trebalo ponoviti sa daleko brim giroskopima nego to su bili oni s
kojima su izvedeni dosadanji eksperimenti, jer linearna ili periferna brzina mase
giroskopa presudno je vana. Jednadba za veliinu gravifugalne sile koja smanjuje
teinu giroskopa ili njegovo ubrzanje pri slobodnom padu je: Fgf = mv2/R. Gdje je m
masa giroskopa, v je prosjena brzina njegove mase, a R udaljenost giroskopa od
sredita Zemlje, tj. hvatita gravipetalne sile. Ta udaljenost iznosi u prosjeku cca 6 367
657m.
Najmanje skupa i apsolutno neprijeporna potvrda teorije gravifugalne sile dobila bi se
ponavljanjem tih eksperimenata ali s boljim tj. brim giroskopima. Zbog to vee
prosjene brzine mase giroskopa, najbolje bi bilo da on bude prstenastog oblika i bez
osovine, (vidi sliku 9 - internet), a izraen od ugljinih vlakana koja mogu izdrati
daleko vee brzine nego najvri elici - do 1300m/sec. Prije se eksperimentiralo sa
giroskopima od aluminija ili bronce kod kojih je vei dio njihove mase bio
koncentriran oko osovine ija je brzina nuno jednaka nuli ili je pak blizu nje!!??
Dobro graen prsten od ugljinih vlakana, pri maksimalnoj brzini od 1300m/sec.
smanjio bi vlastito gravitacijsko ubrzanje za 0,2654m/sec2 , odnosno, svoju teinu za
2,654% To bi se moglo smatrati neprijepornom potvrdom ispravnosti teorije o
gravifugalnoj sili i neprijepornim dokazom o mogunosti izrade i koritenja
gravifugalne letjelice.
Gravifugalna letjelica
To je, eto, rijeenje za neku buduu antigravitacijsku, tj., tonije gravifugalnu
letjelicu, jer letjelica moe lebdjeti na osnovu jednog vrstog prstena koji velikom
brzinom rotira du njenog najireg oboda (Vidi sliku). Do sada nije bilo mogunosti za
izgradnju takve letjelice iz tri razloga:
1. zbog zablude da je gravifugalna sila samo derivat geocentrifugalne, ija bi veliina
stoga uvijek - bez obzira na brzinu trebala biti jednaka nuli.
2. Zbog brzoplete i neprovjerene pretpostavke da se gravifugalana i gravipetalna sila,
isto kao i kod rotacije vrstog tijela, poveavaju proporcionalno s brzinom rotacije.
Stvar je tu meutim obrnuta. Kod svih sluajeva rotacije u kojima neka od
fundamentalnih sila (gravitacija, elektricitet, magnetizam ili nuklearna sila) ima

12
funkciju centripetalne sile, s poveanjem brzine rotacije poveava se radius rotirajue
mase, a same privlane sile se ne poveavaju, nego smanjuju. Veliina centripetalnih i
centrifugalnih sila u ovim je sluajevima obrnuto proporcionalna brzini rotacije. Prema
jednadbi: Fgf = mv2/R, s poveavanjem brzine, v, gravifugalna sila, Fgf se ne
poveava, nego opada, a povea se radius R po kojem masa m krui oko sredita
Zemlje. No, budui da opada gravifugalna sila, opada i gravipetalna, jer te dvije sile ni
u kom sluaju ne mogu biti nejednake (Newton 3.). Kad ne bi bilo tako kako sam rekao
nikada ne bi mogao biti lansiran niti jedan umjetni satelit, niti bi oni pri brzini od 7,9
km/sec. bili u besteinskom stanju u odnosu na Zemlju.
Ovo su vane znanstvene injenice koje se zbog brzopletosti i povrnosti lako
previaju, pa bih, prije nego navedem onaj trei razlog, dao bih jo jednu ilustraciju
toga kako one odreuju ponaanje msa u sluajevima koje promatramo.
Kad nekom umjetnom satelitu, npr. hoemo poveati visinu, tj, radius, rotacije oko
Zemlje, R, onda to inimo poveavanjem njegove brzine, v. S poveavanjem veliine
radiusa R eksponencijalno opada veliina fundamentalne sile (gravitacije, odnosno
gravipetalne sile) koja omoguuje rotaciju kontinuiranim mjenjanjem smjera kretanja
satelita, tj. skretanjem na krunu putanju. Opadanje gravipetalne sile uzrokuje i
opadanje gravifugalne. (Newton 3)
Cjelovita jednadba za veliinu gravifugalne sile, izraena u terminima i veliinama
klasine mehanike glasi: Fgf = GMm/R2 mv2/R G je gravitacijska konstanta; M je
masa nebeskog tijela; m je promatrana masa (masa prstena). Ostale simbole ve smo
definirali. Ta je jednadba istovremeno i jednadba za veliinu gravipetalne sile, Fgp, jer
su gravifugalna i gravipetalna sila uvijek jednake.1
Newtonova jednadba za veliinu gravitacijske sile kojom se privlae nebeska tijela:
Fgf = GMm/R2 savreno je tona, ali ona moe vaiti samo hipotetski, - u svemiru u
kojem nebeska tijela uope ne bi kruila jedna oko drugih. U stvarnom svemiru,
meutim, gdje se sve vrti, veliina njihove gravitacijske, tj. preciznije, gravipetalne sile
mora se izraunavati po ve navedenoj jednadbi: Fgp = GMm/R2 mv2/R, ili, to je
isto: Fgf = GMm/R2 mv2/R. Rezultat ove jednadbe uvijek je jednak nuli, to znai da
su centripetalne i centrifugalne sile meu nebeskim tijelima ujednaene, tj. da su
njihove mase - jedne u odnosu na druge - u besteinskom stanju.
3: Trei razlog zbog kojeg do sada nije bilo mogue izraditi gravifugalnu letjelicu jest
to to sve do nedavnog otkria nano-cijevi nije bilo materijala koji bi izdrao tako
velike rotacijske brzine to omoguuju levitaciju i elevaciju.
Gravifugalne letjelice s mehanikim i kvantnim prstenom
Uskoro, kad i ako nano-cijevi postanu jeftinije, moi e se graditi komercijalne letjelice
sa dva tipa prstena: mehanikim i kvantnim. Pogonska energija za ubrzavanje prstena
bit e elektrina energija. Za dizanje letjelice odnosno ubrzavanje prstena, praznit e se
elektrini akumulatori i pretvarati u kinetiku energiju prstena. Za sputanje letjelice,
prsten e se morati usporavati a njegova kinetika energija pretvarat e se natrag u
elektrinu i vraati u akumulatore. (Kod letjelice s kvantnim prstenom poveavat e se
ili samnjivati samo koliina svjetlosti u toroidnom tubusu, a njena brzina ostajat e
uvijek ista, c.)

13
Jedna letjelica moi e se najmanje desetak puta u toku dana vinuti do orbite i vratiti
natrag uz trokove koji bi bili zanemarivo mali. Nita vei ne bi bili niti transportni
trokovi posjeta nekim drugim nebeskim tijelima Mjesecu ili planetima.
Budui da gravifugalna letjelica ne bi bila skupa i da bi se s njom moglo lako
upravljati, vrlo je vjerojatno da e, u ne tako dalekoj budunosti, svakog vikenda
mnogo tisua obitelji sa svojim letjelicama razgledavati povrinu mjeseca.
Gravifugalna civilizacija
No evo jedne druge, naizgled fantastine stvari. itatelji koji znadu kako funkcionira
Zakon o odranju energije shvatiti e da gravifugalna letjelica ne bi vrila nikakav
fizikalni rad ako bi lebdila stalno na istoj visini, npr: 2, 3, 4 km. ili na nekoj drugoj. A
ako ne bi vrila nikakav rad (slino kao ni geostacionarni satelit), ne bi troila energiju.
Dobro izraena letjelica s prstenovima koji bi ujedno bili i snani permanentni magneti,
zatvoreni u evakuirano kuite, mogla bi, dakle, ak i tisuama godina lebdjeti na nekoj
visini, a da za to ne potroi nikakvu ili gotovo nikakvu energiju. Takva bi letjelica bila
pogodna za stanovanje, a mnogo njih za formiranje nekog lebdeeg grada ili otoka. Ja
vjerujem da e cijela budua civilizacija lebdjeti u Zemljinoj atmosferi i svemiru koji ju
okruuje i da e to biti zreli oblik ljudske materijalne civilizacije.
Kao to jedni djelovi svemira lebde u odnosu na druge, tako bi, ini se, i zrela, potpuno
razvijena materijalna civilizacija trebala lebdjeti u odnosu na Zemlju. Uostalom, ve
smo vidjeli da je lebdenje pravi, zbiljski nain opstanka materijalnog svemira, pa ne bi
bilo nita udno ni u tome ako bi takvo lebdenje bio i pravi nain opstanka materijalne
civilizacije. A to se tie ovjeka, za njega bi ivot u takvoj civilizaciji bio puno
pogodniji, zdraviji i sigurniji od ivota na vlanoj i blatnjavoj povrini naeg planeta,
koja je idealna ivotna sredina za viruse, bakterije, insekte, i druge vrste ivih bia, ali
ne i za jednu kreativnu vrstu kakva je ljudska. Zemlja je, govorei subjektivno ljudski,
vrlo lijep i blagodaran planet. No tu ljepotu i blagodat moi emo potpuno doivjeti tek
kad ju budemo uivali iz udobnih i sigurnih gravifugalnih domova, koje e zrane
struje, poput oblaka, nositi oko cijelog planeta.
Ko bi pomislio da bi i ljudi lebdjeli u tim lebdeim gradovima ili kuama taj bi se
prevario. Ljudi i stvari zadrale bi svoju teinu. Lebdio bi samo prsten koji bi rotirao
brzinom veom od 8km u sekundi i koji bi gravifuglnom silom koju bi razvijao,
posredstvom evakuiranog magnetskog leaja nosio cijelu konstrukciju letjelice, te
stvari i ljude u njoj.

3. GRAVIFUGALNA LETJELICA

Sadraj:

1. Fizikalni temelji, 2. Tehnoloka rjeenja, 3. Mogua upotreba gravifugalne

letjelice

I DIO
FIZIKALNI TEMELJI GRAVIFUGLNE LETJELICE

14
Gravifugalna sila
Gravifuglna sila je pogonska sila gravifugalne letjelice. To je jedna od niza
centrifugalnih sila. Meutim, kako je podruje poznavanja ovih sila tek sumarno razvijeno,
morat emo najprije njemu posvetiti adekvatnu panju, jer bez dobrog i podrobnog
poznavanja centrifugalnih i centripetalnih sila ne moemo s potrebnom sigurnou i
egzaktnou prii niti izuavanju gravifugalne sile.

Centripetalne i centrifugalne sile

Teorija centripetalne i centrifugalne sile je, dakle, jedno od kljunih referentnih

podruja od kojeg polazi ova rasprava. Radi lakeg razumijevanja teksta koji slijedi, ja u
najprije navesti neka bitna opa mjesta te teorije. Pri tome u, takoer radi to vee
jasnoe, nekim pojavama dati prikladnije nazive. Oni, naravno, ni najmanje ne zadiru u
postojee, etablirano shvaanje ovih pojava, niti mjenjaju teoriju, nego ju samo ine
jasnijom i preglednijom, to je za nae svrhe veoma vano.
Ve sam naslov, u kojem se o navedenim silama govori u mnoini, sugerira da ima
vie vrsta centripetalnih i centrifugalnih sila. Ta sugestija potpuno je opravdana, a evo
zbog ega.
Naziv centripetalan i centrifugalan nije naziv za neku posebnu silu, nego samo
za smjer djelovanja sile kod vrtnje - ka centru, ili od centra, odnosno, ka osi vrtnje ili od
nje. Centripetalan smjer, odnosno funkciju centripetalne sile, moe imati bilo koja od
poznatih sila. Naprimjer: kod vrtnje Zemlje ili drugih planeta oko Sunca, ili, kod rotacije
nebeskih tijela oko njihove vlastite osi, funkciju centripetalne sile ima gravitacija. Kod
vrtnje elektrona oko atomske jezgre, funkciju centripetalne sile imaju elektrine ili tzv.
Coullombove sile, dok kod rotacije atomske jezgre oko njene vlastite osi, funkciju
centripetalne sile ima nuklearna sila. U ciklotronima se pak sila koja proizlazi iz
magnetskog polja, magnetizam koristi kao centripetalna sila. Kod vrtnje vrstog tijela, kao
centripetalna sila slui njegova vrstoa, koja potie od kohezivnih sila.
Termin centripetalan je, dakle, samo opi naziv za smjer djelovanja neke od
navedenih sila - ka centru ili osi rotacije. Ista je stvar i sa izrazom centrifugalan. On je
takoer samo opi naziv za silu suprotnog smjera, silu koja - po Zakonu akcije i reakcije -
nastaje kao reakcija na djelovanje neke sile centripetalnog smjera.
Budui, dakle, da ima vie vrsta sila koje mogu imati centripetalan smjer, i da ima
vie vrsta reakcija na njihovo djelovanje, bilo bi dobro svakoj od njih dati poseban,
prikladan naziv.
Pogodan naziv za gravitaciju koja ima funkciju centripetalne sile bio bi
gravipetalna sila, a za reakciju na njeno djelovanje gravifugalna sila. Dobar termin
za centripetalnu funkciju elektrinih sila je elektropetalan itd. Ovakvi nazivi pogodni
su naroito zbog toga to se dodavanjem sufiksa petalan i fugalan osnovi imena
posebne sile jasno ukazuje na to da se radi o pojavama koje nastaju kod vrtnje. Sufiksi
petalan i fugalan oznaavaju smjer djelovanja sile, a osnova imena posebne sile :
gravi i elektro govori o tome koja od posebnih sila omoguuje vrtnju, tj. ima funkciju
centripetalne sile. Evo tablice svih centripetalnih i centrifugalnih sila ija su imena
sainjena po tom naelu.

15
Tablica 1.
Naziv posebne sile Centripetalne sile Centrifugalne sile
gravitacija gravipetalna sila gravifugalna sila
elektricitet elektropetalna sila elektrofugalna sila
magnetizam magnetopetalna sila magnetofugalna sila
nuklearna sila nukleopetalna sila nukleofugalna sila

kohezija kohezipetalna sila kohezifugalna sila

fundamentalne sile Funkcija prividne ili pseudo-sile

Iz tablice se odmah vidi da funkciju centripetalne sile imaju fundamentalne sile.

Izuzetak je jedino kohezivna sila, pa je zato malo izdvojena.
Kohezija spada meu prividne ili takozvane pseudosile. Kohezivna sila je, naime,
vrstoa, i definira se kao otpor kojeg materijal prua sili koja mu eli promijeniti oblik,
odnosno kao reakcija materijala na djelovanje neke vanjske sile. Budui da se vrstoa
definira kao reaktivna sila, ona je pseudosila. Kohezipetalna sila je reakcija materijala,
mehaniki napon mase materijala, usmjeren prema osi rotacije.
(Umjesto naziva : kohezija, kohezipetalan i kohezifugalan, mogu se koristiti i nazivi
: solidopetalan i solidofugalan, to dolazi od latinskog pridjeva solidus -a,-um,-vrst, ili
soliditas - vrstoa)
Ovakvo imenovanje centripetalnih i centrifugalnih sila ini mi se vrlo pogodnim,
jer ono, kako sam ve rekao, odmah daje na znanje da se tu radi o njihovoj funkciji pri
vrtnji. Ali, zato je to vano ?
Stvar je u tome da fundamentalne sile mogu djelovati i tamo gdje nema vrtnje. Tada
se ponaaju kao centralne sile - sile koje ubrzavaju mase ili naboje po pravcu koji spaja
njihova teita. Ako, meutim, djeluju kao centripetalne, onda skreu putanju neke mase
ili naboja na krunu putanju oko svog hvatita. Kada, npr., neki umjetni satelit ne bi imao
kutnu brzinu u odnosu na sredite Zemlje, onda bi ga gravitacija privlaila i ubrzavala kao
centralna sila pravocrtno prema svom hvatitu (sreditu ili teitu Zemlje). No ako satelit
ima stanovitu kutnu brzinu, tj. ako se kree oko Zemlje, gravitacija na njega djeluje kao
centripetalna, tj. gravipetalna sila - stalno mjenja smjer njegovog kretanja i skree ga u
krug.
Reakcija na takvo, gravipetalno djelovanje gravitacije jest gravifugalna sila. Ona -
shodno Zakonu akcije i reakcije - uvijek ima isti pravac djelovanja kao i gravipetalna
sila, ali suprotan smjer.
Sluajevi gravipetalnog djelovanja gravitacije u prirodi vrlo su esti. Sve mase koje
se vrte jedna u odnosu na drugu, tj. koje imaju neku kutnu brzinu, privlae se
gravipetalnom silom. Jedino tamo gdje je kutna brzina, = 0 moemo govoriti o
gravitacijskom privlaenju, tj. o djelovanju gravitacijske sile kao centralne sile. Stoga
gravitacijsko privlaenje masa i gravitacijsko ubrzanje moemo smatrati posebnim
sluajem gravipetalnog. Razlika izmeu gravitacijskog i gravipetalnog ubrzanja nije samo
verbalna. Gravitacijsko ubrzanje du pravca koji spaja teita masa rauna se po
jednadbi :
GM
g= ,
R2
a gravipetalno ubrzanje (ubrzanje du radiusvektora koji spaja gravitacijske mase)
po jednadbi :
GM G M V2
g gp = - 2R ili g gp = -
R 2
R2 R

16
 g je gravitcijsko ubrzanje; G je gravitacijska konstanta; ggp je gravipetalna
akceleracija; M je masa nebeskog tijela; R je udaljenost izmeu dviju masa koje se privlae

Razlike u rotiranju mase nebeskih tijela u odnosu na masu vrstih tijela -

centripetalna, aksipetalna i aksilongalna sila

Smatram da je, radi potpunijeg i tonijeg poznavanja ovih pojava, potrebno

upoznati se sa nekim vanim specifinostima rotiranja mase nebeskih tijela u odnosu na
rotaciju mase vrstog tijela, a raun bazirati na uvaavanju tih specifinosti.
Prije svega, valja podsjetiti na injenicu da kohezipetalna sila koja omoguuje
rotaciju vrstog tijela nije fundamentalna, nego inercijalna, prividna sila. Razlike u
posljedicama koje proizlaze iz rotacije (razlike u odnosu na rotaciju nebeskog tijela) vrlo
su vane, a nastaju iz toga to nebeskim tijelima rotaciju omoguuje fundamentalna,
gravipetalna sila. Do sada se rotacija vrstog tijela uzimala kao paradigmatini tip
rotacije. Zakoni te rotacije primjenjivani su i na rotaciju nebeskih tijela. To je bila jedna od
pogreki zbog kojih je gravifugalna sila koja proizlazi iz rotacije Zemlje bila shvaena kao
derivat geocentrifugalne sile.
Kako smo ve rekli, kohezifugalna ili solidofugalna sila je manifestacija inertnosti
mase. Smjer njenog djelovanja, kod rotiranja vrstog tijela uvijek lei u ravnini rotacije, a
smjer djelovanja kohezipetalne sile koja je zapravo rezultanta naprezanja materijala - po
Zakonu akcije i reakcije -odreen je smjerom djelovanja kohezifugalne. Pravac djelovanja
obiju sila odreen je, dakle, ravninom rotacije i uvijek je identian s njom, koplanaran.
Kod vrstog tijela ne postoji kohezipetalna sila prije nego se ono zavrti. Ona nastaje
tek kao reakcija na djelovanje kohezifugalne sile, i nije nita drugo do usmjeravanje
kohezijskih sila prema osi vrtnje. Kod nebeskog tijela, naprotiv, sila usmjerena prema
toki sredita postoji i prije vrtnje. To je gravitacijska sila. Ovdje je gravifugalna sila ta
reakcija koja, tek nakon to se nebesko tijelo zavrti, nastaje uslijed djelovanja gravipetalne
sile.
Toke hvatita kohezipetalne sile ine os rotacije vrstog tijela. Ta os dugaka je
toliko koliko je visoko ili debelo tijelo koje rotira, npr. , nekakva kamena ili metalna
ploa, disk ili kugla. Kohezipetalna sila usmjerena je, dakle, prema osi rotacije i uvijek je
okomita na nju. Gravipetalna sila usmjerena je uvijek prema toki sredita nebeskog tijela,
a ne prema osi rotacije i samo je na ekvatoru okomita na os. Ta je razlika veoma vana
injenica, pa molim itatelja da ju ubudue stalno ima na umu.
Budui da je kohezipetalna sila usmjerena prema osi rotacije, ja sam ju u ovom
radu oznaio kao aksipetalnu silu, Faxp, a kohezifugalnu kao aksifugalnu, Faxf. Kod
rotacije vrstog tijela, ove su sile uvijek okomite na os rotacije, a kod nebeskog tijela, kako
e se pokazati u tekstu koji slijedi, ne moraju biti okomite na os rotacije.
Kod nebeskog tijela, kojem iskljuivo gravipetalna sila daje onu vrstou koja
mu omoguuje rotiranje, tj. kod kojeg iskljuivo ta sila savladava inertnost mase i skree ju
na krunu putanju, ta, gravipetalna sila odreuje i smjer djelovanja gravifugalne sile, koji
je uvijek suprotan smjeru gravipetalne. Pravac njenog djelovanja ne ovisi o ravnini rotacije
i samo je na ekvatoru identian s njom, koplanaran.
Kod rotacije vrstog tijela, geometrijska ravnina rotacije uvijek se podudara sa
ravninom djelovanja kohezipetalne sile, a hvatite kohezipetalne sile uvijek je u
geometrijskoj ravnini rotacije. Kod rotacije nebeskog tijela, hvatite gravipetalne sile samo
je na ekvatoru u geometrijskoj ravnini rotacije, a na svim ostalim geografskim irinama je
izvan te ravnine.

17
 Najvanija razlika u vrtnji nebeskog i vrstog tijela, jest u tome to vrtnja nebeskog
tijela stvara aksilongalnu silu, Faxl. Objanjenju te sile, kasnije emo posvetiti puno
prostora.

Osnova aksilongalne sile, Faxl

Promatramo sliku (1 a i b) koja pokazuje sile to nastaju rotiranjem eline kugle,

(1a) i sile to nastaju rotiranjem sfernog nebeskog tijela , (1b). Kohezipetalne sile to
nastaju rotiranjem eline kugle okomite su na os rotacije, a meusobno su paralelne.
Budui da su usmjerene prema osi rotacije zovemo ih aksipetalnim silama. Gravipetalne
sile usmjerene su u jednu toku u sreditu nebeskog tijela (1b), a gravifugalne, Fgf
radijalno se ire iz te toke - hvatita.
Kod eline kugle, (1a) aksilongalna sila, Faxl, to djeluje u pravcu koji je paralelan
s osi njene rotacije bit e jednaka nuli zbog dva nezavisna razloga.
Po zakonu simetrije, u odnosu na ravninu rotacije, sila usmjerena gore jednaka je
onoj to je usmjerena dole, pa se one ponitavaju.
Veliinu sile paralelno osi rotacije dobijamo tako da kohezifugalnu ili
kohezipetalnu silu pomnoimo sa cos 900, koji je jednak nuli. Obzirom na to da je cos
900=0, sila paralelna s osi rotacije, tj. sila u pravcu Faxl bit e jednaka nuli bez obzira na to
kako velikom brzinom rotirala kugla, prsten ili neka druga masa.
Ako bi, kod nebeskog tijela koje rotira, (1b), aksilongalna sila, Faxl, takoer bila
jednaka nuli, kao kod eline kugle, (1a), oekivanje da bi gravifugalna letjelica mogla
levitirati, bilo bi uzaludno, jer levitacija je mogua samo ako je Faxl > 0.

Slika 1 a i b
No injenica da se gravipetalna i gravifugalna sila, (sl.1b) rasprostiru drugaije
nego kohezipetalna i kohezifugalna, (sl.1a) ukazuje na to da bi, kod rotacije nebeskog
tijela, (1b) aksilongalna sila, Faxl mogla biti vea od nule. To znai da nade u gravifugalnu
letjelicu ipak nisu uzaludne, jer bi rotacija prstena, koji bi, na ve prikazan nain, (slike 6 i
10.), rotirao u blizini nekog nebeskog tijela, stvarala aksilongalnu silu, Faxl, ija bi veliina
bila proporcionalna brzini vrtnje prstena , v.
Ali, da bi itatelj s dovoljnom sigurnou mogao prosuditi o tome da li postoje
teorijske mogunosti za levitiranje ili ne, mora se upoznati s jo nekim vanim injenicama
koje su u direktnoj vezi sa silama to nastaju rotacijom nebeskog tijela.
Slijedei ogled poduzimamo, dakle, radi toga da pokaemo da je sila koja djeluje
du osi rotacije prstena, aksilongalna sila, Faxl > 0 i da je, zbog toga levitacija mogua.

18
Vektorska analiza vrtnje mase na geo. ir. = 450
Prva grupa injenica i veliina gravifugalne sile

Rotaciju mase, nebeskog tijela na ekvatoru odreuje samo jedna, gravipetalna sila,
Fgp, dok je za rotaciju mase na geografskim irinama veim od 00, potrebna jo jedna,
kohezipetalna sila, Fcp. (Slika 2.) Ona je uvijek okomita na pravac djelovanja gravipetalne i
gravifugalne sile. Njena je funkcija da promatranu masu dri na paraleli koja ima radijus, r
manji od radijusa ekvatora, R. Kohezipetalna sila, Fcp zapravo je mehaniki napon (napon
materijala vrstog tijela) usmjeren u oznaenu toku na osi rotacije nebeskog tijela.

Slika 2.

Kad ne bi bilo kohezipetalne sile, promatra koji stoji na Zemlji i vrti se zajedno s
njom, vidio bi da se promatrana, masa ubrzava prema ekvatoru, tj. u pravcu djelovanja
kohezifugalne sile, Fcf. Ta njena potencijalna putanja oznaena je zakrivljenom
isprekidanom linijom, sa strelicom na vrhu. Takozvana horizontalna komponenta
centrifugalne sile nije zapravo nita drugo do kohezifugalna sila, Fcf). Za promatraa koji
bi mirovao u svemiru i biljeio putanju promatrane mase, ona bi izgledala kao krunica
koja je na slici predstavljena elipsom (isprekidana linija).
(Kohezipetalna sila koja se javlja kod rotirajuih nebeskih tijela je, u krajnjoj liniji,
derivat gravitacijske sile. To je neposredno vidljivo kod rotirajuih plinovitih nebeskih
tijela, tj. onih koja nemaju vrstu koru. No ovdje ne moemo dublje ulaziti u objanjavanje
mv 2
ove pojave). Izraz za veliinu gravifugalne sile, Fgf = , a izraz za veliinu
R
mv 2 sin
kohezifugalne, Fcf =
R cos

Druga grupa injenica i relativna vrijednost gravipetalne sile.

Rotiranje promatrane mase, kako pokazuju slike (2. i 3.) odreeno je etirima
silama. Samo gravipetalna sila, Fgp je fundamentalna, ostale tri: kohezipetalna,
kohezifugalna i gravifugalna su pseudosile.
Veliina kohezipetlne i kohezi fugalne proporcionalna je brzini vrtnje nebeskog
tijela. Gravipetalna i gravifugalna, meutim, nisu. Gravipetalna sila, Fgp, tovie postoji, u
obliku gravitacije, Fg i prije vrtnje, to nije sluaj ni sa jednom od ostale tri pseudo sile.
Nas zanima njena relativna veliina - veliina u odnosu na ostale tri sile - a ona je

19
obrnuto proporcionalna brzini vrtnje nebeskog tijela. To se vidi iz izraza za veliinu
gravipetalne sile:
G Mm mv 2
Fgp = -
R2 R
G je gravitacijska konstanta; M je masa Zemlje; m je promatrana masa; R je radius
Zemlje, odnosno udaljenost tzv. promatrane mase od sredita (teita) Zemlje; v je
periferna brzina promatrane mase
Slika3. prikazuje promatranu masu na 450 geografske irine. Najprije
pretpostavimo da nebesko tijelo ne rotira. Tada e postojati samo gravitacijska sila.
Promatrana masa pritiskati e povrinu nebeskog tijela silom, Fg=9,81 N. Budui da nema
rotacije, nema niti simetrije u odnosu na ravninu rotacije, P.

Slika 3.
Sada pretpostavimo da je linearna brzina promatrane mase jednaka brzini
satelizacije, cca 7900m/s. Pri toj brzini, na navedenoj geografskoj irini, sve etiri sile koje
odreuju rotaciju promatrane mase - sile unutar ueg kruga - bit e potpuno jednake - cca
9,81 N. Kao to se sasvim jasno vidi, one su simetrine u odnosu na ravninu rotacije, ali je
teina promatrane mase, tj. njen pritisak na povrinu nebeskog tijela pao na nulu.
Sada pretpostavimo da moemo znatno poveati brzinu rotacije nebeskog tijela, a
samim tim i brzinu promatrane mase, pa ogledamo kako e se ponaati sile pri poveanoj
brzini. iri krug predstavlja podruje poveane brzine i granicu do koje su se poveale
promatrane sile.
Vidimo da su se poveale samo pseudosile : kohezipetalna, kohezifugalna i
gravifugalna. To je logino i nuno, jer veliina ovih sila ovisi o faktoru v2/R, tj.
proporcionalna je brzini, v, a obrnuto proporcionalna veliini radijusa R.
etvrta, gravipetalna sila, Fgp nije se poveala. Ona je fundamentalna sila. Njena
G Mm
apsolutna veliina odreena je izrazom i postojala je i prije rotacije, to nije bio
R2
sluaj s prethodne tri pseudo sile. relativna veliina gravipetalne sile obrnuto je
proporcionalna brzini rotacije nebeskog tijela, tj. brzini promatrane mase. Ta, relativna
G Mm mv
2

veliina gravipetalne sile, Fgp odreena je izrazom: - . Pod relativnom

R R
2

20
veliinom gravipetalne sile podrazumijevamo njenu veliinu u odnosu na veliinu ostalih,
pseudo sila. Ona, tj. njena relativna veliina je to manja to su pseudosile vee, tj. to je
vea brzina rotacije nebeskog tijela.
Ovdje moramo unijeti jednu malu ispravku. Gravifugalna sila, naime, iako je
pseudosila, nikako ne moe postati vea od gravipetalne, jer bi to proturjeilo
Newtonovom zakonu akcije i reakcije. Kad se brzina promatrane mase povea iznad brzine
satelizacije, vs, onda se ne poveava gravifugalna sila nego promatrana masa nastoji
poveati radijus svog kretanja, tj. udaljenost od centra nebeskog tijela - hvatita
gravipetalne sile. No to je posljedica koja, naravno, ni najmanje ne spreava levitiranje i
elevaciju gravifugalne letjelice, nego ih, tovie, omoguuje. O tome e dole, nie biti
neto vie govora
Ovdje je najvanije uoiti da vie nema simetrije u odnosu na ravninu rotacije, P.
Vektorski zbroj sila s gornje strane ravnine vei je od zbroja sila s donje strane. To
znai da e se promatrana masa ubrzavati u smjeru djelovanja gravifugalne sile, Fgf (Kad je
vektorski zbroj sila vei s donje strane ravnine rotacije, onda se ta neravnotea oituje
kao teina - pritisak na povrinu nebeskog tijela - ili pak kao ubrzanje promatrane mase u
smjeru djelovanja gravipetalne, odnosno gravitacijske sile).

Trea grupa injenica i vrijednost aksilongalne sile,Faxl

No za potrebe gravifugalne letjelice vana je veliina ubrzanja u smjeru djelovanja

aksilongalne sile, Faxl. Slijedea slika, slika 4. pomoi e nam da lake odredimo veliinu
tog ubrzanja.

Slika 4.

Veliinu aksilongalne sile, Faxl dobijemo tako da kohezipetalnu silu, Fcp pomnoimo
sa cos , a gravifugalnu, Fgf sa sin i zbrojimo ih. Od njihovog zbroja odbijamo veliinu
kohezifugalne sile, Fgf pomnoenu sa sin .

21
 Faxl = Fcp cos + Fgf sin - Fcp cos
mv 2 sin cos mv 2 sin mv 2 sin cos
Faxl = + -
R cos R R cos
mv 2 sin mv 2 sin mv 2 sin
Faxl = + -
R R R
mv 2 sin
Faxl =
R

Veliina aksilongalne sile proporcionalna je dakle brzini rotacije, v sinusu kuta i

obrnuto proporcionalna radijusu kretanja promatrane mase, R, tj. udaljenosti od sredita
nebeskog tijela.
Rezultanta sila u pravcu Faxl odreena je izrazom :
mv 2 sin
FRESUL = g sin -
R
Sve sile koje nastaju vrtnjom nebeskog tijela i matematiki izrazi za njihovu
vrijednost.
Slijedi slika popis sila i izraza za njihovu veliinu, te slika 5 koja prikazuje sve te
sile.
GMm
Gravitacija, Fg=
R2
G Mm mv 2 G Mm
Gravipetalna, Fgp= - ili - m 2 R cos
R 2
R R 2

2
mv
Gravifugalna, Fgf= ili m 2 R cos 2
R
mv 2 sin
Kohezipetalna, Fcp= ili m 2 R cos sin
R cos
mv 2 sin
Kohezifugalna, Fcf= ili m 2 R cos sin
R cos
mv 2
Aksifugalna, Faxf= ili m 2 R cos
R cos
mv 2
Aksipetalna, Faxp= ili m 2 R cos
R cos
mv 2 sin
Aksilongalna, Faxl= ili m 2 R cos 2 sin
R
Slika 5 je grafiki prikaz svih tih sila.

22
 Slika 5
Veliinu geoaksifugalne sile, Faxl dobijemo iz vektorskog zbroja gravifugalne i
kohezifugalne sile :

Faxf = Fgf cos + Fcf sin

mv 2 mv 2 sin
Faxf = cos + sin
R R cos
mv 2 ( cos 2 + sin 2 )
Faxf =
R cos
Budui da je (cos2 + sin2 ) = 1
mv 2
Faxf =
R cos
Ta je jednadba poznata svakom fiziaru.

Primjena tih naela na vrtnju prstena gravifugalne letjelice

Prsten gravifugalne letjelice imao bi promjer od 1 m, do npr: 20m. To je isto kao da

se neka masa okree oko polarne osi na udaljenosti svega desetak metara, to odgovara
geografskoj irini, = 89,9999998. Sinus tog kuta je praktiki 1, pa jednadba za veliinu
mv 2
aksilongalne sile moe glasiti : Faxl = , a za veliinu rezultantne sile, odnosno
R
v2
akceleracije : g - . Radijus prstena, r = R cos .
R
Pri brzini od oko 7 900 m/s prsten gravifugalne letjelice trebao bi levitirati, a pri
veim brzinama on bi mogao podizati i kuite u koje je zatvoren. Dovoljno vrsti prsten
mogao bi nositi letjelicu s nekim korisnim teretom.

Jo jedan teorijski argument

23
 Ovdje bih jo jednim teorijskom argumentom pokuao ukazati na to da e prsten
koji se vrti dovoljno velikom brzinom doista lebdjeti i da je upravo to u skladu sa
fizikalnim zakonima.
Radi to vee jasnoe, pretpostavimo najprije da se prsten uope ne vrti. Tada e
njegova masa vriti pritisak na povrinu zemlje na kojoj lei. Po zakonu akcije i reakcije,
Zemljina e povrina, na taj pritisak odgovarati jednakom protusilom i zbog toga prsten
nee utonuti u masu Zemlje, nego e mirno leati na njenoj povrini.
Sada pretpostavimo da prstenu dademo neku brzinu i da ju poveavamo.
No prije nego prijeemo na analizu treba ponovo podsjetiti da se pri rotaciji prstena
javljaju dva para sila. Prvi se sastoji od kohezipetalne i kohezifugalne. Obje su pseudosile i
uvijek se ponitavaju. a manifestiraju se kao napon ili naprezanje materijala od kojeg je
izraen prsten. Drugi par sastoji se od gravifugalne i gravipetalne. Gravifugalna sila je
pseudosila, a gravipetalna je fundamentalna.
I one se, u skladu s Zakonom o jednakosti akcije i reakcije, uvijek ponitavaju, ali
na bitno drugaiji nain, nego kohezifugalna i kohezipetalna, i upravo to je ono to
omoguuje i elevaciju.
Kad masa prstena, dakle, ima neku brzinu onda gravifugalna sila, koja proizlazi iz
njegove vrtnje, preuzima od Zemljine povrine dio protusile i teina prstena (njegov
pritisak na podlogu) se smanjuje. Zbroj gravifugalne sile i protusile kojom povrina djeluje
na prsten, po zakonu akcije i reakcije uvijek mora biti jednak veliini sile u pravcu
djelovanja gravipetalne sile
Pretpostavimo nadalje da se prsten vrti brzinom satelizacije. U tom bi sluaju
gravifugalna sila potpuno preuzela funkciju protusile kojom je Zemljina povrina
"odgurivala" prsten dok se nije vrtio i bila bi jednaka gravipetalnoj sili, Fgp Posljedica
njihove jednakosti bila bi besteinsko stanje prstena odnosno levitacija.
Tvrdnja da bi se prsten poeo dizati, ako bi smo mu poveali brzinu iznad brzine
satelizacije, na prvi pogled, ini se kao da obara Newtonov zakon o jednakosti akcije i
reakcije, jer, ne razmiljajui pravilno, pomiljamo da bi, zbog poveanja brzine,
reaktivna, gravifugalna sila postala vea od gravipetalne sile, Fgp koja ju izaziva. Na takav
nas zakljuak podstie pomisao da bi veliina gravifugalne sile trebala biti proporcionalna
brzini vrtnje prstena. Na prvi pogled, na toupuuje i jednadba: Fgf = mv2/R
Ali to je ipak krivi nain promatranja ove pojave. Gravifugalna sila, ni na koji
nain, ne moe postati vea od gravipetalne sile, Fgp.
Kad se brzina prstena povea iznad brzine satelizacije, onda, ba zbog djelovanja
Zakona o jednakosti akcije i reakcije, prsten nastoji smanjiti veliinu gravifugalne sile na
veliinu gravipetalne, i ini to tako to poveava radius R svog kretanja, tj. udaljuje se od
sredita nebeskog tijela (hvatita gravipetalne sile).(Veliina gravifugalne sile obrnuto je
proporcionalna veliini tog radiusa R.) Na isti nain i umjetni sateliti, poveavanjem svoje
brzine, poveavaju visinu, tj. radius svog orbitiranja oko Zemlje i ni najmanje ne
naruavaju zakon o jednakosti akcije i reakcije. Oni poveavaju svoju udaljenost od
hvatita gravipetalne sile u pravcu vektora gravifugalne sile, Fgf. Kod prstena je, medjutim,
jedini pravac kojim se on moe udaljiti od Sredita nebeskog tijela pravac vektora
aksilongalne sile, Faxl. Vidi slike 4 i 5.
Iz toga moemo izvesti jedno vano pravilo, a ono glasi:
Ravnotea izmeu kohezipetalne i kohezifugalne sile kod vrtnje prstena ili bilo
kojeg drugog vrstog tijela odrava se simultanim poveavanjem odnosno smanjivanjem
tih sila i to proporcionalno s poveavanjem ili smanjivanjem brzine prstena ili nekog
drugog rotirajueg tijela, a ravnotea gravifugalne i gravipetalne sile poveavanjem ili
smanjivanjem radiusa R.(udaljenosti prstena od sredita Zemlje), a u sluaju da je brzina

24
vrtnje prstena manja od brzine satelizacije, poveavanjem ili smanjivanjem teine
prstena.
Kod rotacije prstena prikazane slikama 6 i 10 kohezipetalna i kohezifugalna
sila rastu proporcionalno s brzinom rotacije prstena, a gravipetalna i gravifugalna
opadaju
To proizlazi iz prirode gravitacije, odnosno gravipetalne sile. Ona se, poput
kohezipetalne, ne moe, poveavati s poveavanjem brzine, jer ne ovisi o brzini, nego o
masi nebeskog tijela, pa je nuno da se gravifugalna sila, ija veliina ovisi o brzini
izjednaava s gravipetalnom poveavanjem udaljenosti od sredita nebeskog tijela, tj.
poveavanjem radiusa R, to smanjuje veliinu gravipetalne sile, a s njom nuno i
gravifugalne.
Tako se priroda brine o odravanju valjanosti Newtonovog "Zakona o jednakosti
akcije i reakcije", a ta njena briga, ili, radije, nekakva umna osobitost jest ono to
omoguuje levitaciju, elevaciju i funkcioniranje gravifugalne letjelice openito, a pravilno,
znanstveno promatranje i objanjavanje ove pojave ukazuje na to da levitacija i elevacija
prstena ne bi obarale, nego ba, naprotiv, potvrivale zakon akcije i reakcije.

Eksperimentalni dokazi

Eksperimentalni dokazi za postojanje gravifugalne sile pribavljeni su

gravimetrijskim mjerenjima. Vrijednosti gravifugalne akceleracije mogu se nai u svakom
boljem udbeniku za geofiziku, u gravimetrijskim tablicama.
Na smanjenje gravitacijske akceleracije (idui od pola prema ekvatoru) i odreenje
tzv. "teorijske vrijednosti", g, na svakoj geo. ir. utjeu dva faktora: spljotenost Zemlje
i gravifugalna sila koja proizlazi iz njene rotacije. Ako od ukupnog g odbijemo ono to
otpada na spljotenost Zemlje, dobit emo upravo onu vrijednost koju daje izraz, odnosno
jednadba za vrijednost gravifugalne akceleracije,
v2
g gf = .
R
Eksperimentalni dokaz za postojanje aksilongalne sile, Faxl, nalazi se u
navigacijskim tablicama, tj. u tablicama iz kojih se vidi tzv. greka geografske irine. Ta
je greka do sada bila neobjanjena. Ja sam ju objasnio djelovanjem aksilongalne sile na
rotor girokompasa. Njena veliina moe se izraunati iz izraza :
Faxl
tang =
Fi
Kut je veliina greke geografske irine tj. veliina kuta za koji se os rotora
girokompasa otklanja u smjeru istoka. Fi je sila koja proizlazi iz giroskopske inercije
ubrzanog rotora.
Ova jednadba validna je samo dok je linearna brzina mase rotora manja od
linearne brzine kretanja Zemlje na zadanoj geografskoj irini.
U vie navrata bili su izvedeni eksperimenti i mjerenja smanjivanja teine ubrzanih
giroskopa i smanjivanja njihovog ubrzanja pri slobodnom padu. Svi su ti eksperimenti dali
nekakve rezultate koji se nikako nisu mogli objasniti bez Gravifugalne teorije, a budui da
su rezultati bili vrlo mali, uglavnom su proglaeni grekama pri mjerenju.
Najpouzdanije i najie rezultate dala je grupa prof. Hidea Hayasake sa Dravnog
univerziteta u Tokiju. U prosjenoj vrijednosti od 0,0001428% smanjenja teine ili
gravitacijskog ubrzanja. Prosjena brzina mase giroskopa bila je oko 30m/sec. Usporedi s
rezultatom jednadbe.
Fgf = mv2/R ili, agf = v2/R

25
 m je masa giroskopa; v je prosjena brzina mase giroskopa, a R je radijus Zemlje ,
6 367 657m
Za smanjenje teine od svega 1% bila bi potrebno da prosjena brzina mase
giroskopa bude 800m/sec. To pak moe izdrati samo giroskop napravljen od ugljinih
vlakana.

Dvostruka zakrivljenost 1. temeljni ili kljuni dio cjelokupne teorije

Radi to lakeg razumijevanja ove pojave, skreem panju na to da bi veliku

potekou ili prepreku njenom razumijevanju mogla predstavljati navika da se on promatra
neposredno kroz optiku plone, euklidske geometrije. Ovo je, meutim, problem sferne
geometrije Riemana i Lobacevskog, i moe se pravilno shvatiti i razrijeiti tek ako se
odnosi iz sferne geometrije pravilno proiciraju na plohu.
Da bih pojednostavio stvari i tako olakao razumijevanje, molim itatelja da,
umjesto mase na geografskoj irini Zagreba ili New Yorka, ili nekoj drugoj veoj od 00 ,
zamisli jedan rotirajui prsten, kao na slici 7 (S obzirom na to da je prsten zamiljen na
nekoj od veih geografskih irina, njegov geometrijski centar nuno je razliit od centra
(teita) nebeskog tijela).

Slika 6 Slika 7

Ako elimo putanju mase prstena predstaviti pomou euklidske geometrije, onda
moramo neizostavno uvaiti injenicu da je pri rotaciji prstena svaka estica njegove mase
uvijek jednako udaljena od centra nebeskog tijela. Pretpostavlja se, naravno, da je os
rotacije prstena identina s pravcem djelovanja gravitacijske sile. Ako dakle, putanju neke
estice mase prstena, od toke A do toke F, projiciramo na ravninu, dobit emo pravilno
zakrivljenu liniju, tj. dio krunice (luk), jer jedino su na krunici sve toke podjednako
udaljene od centra. Iz projicirane putanje lake je razumijeti zato rotacija prstena, isto kao
i rotacija mase na nekoj od veih geografskih irina, mora uzrokovati gravifugalnu silu.
Ona proizlazi iz toga to ta masa, za vrijeme rotacije, stalno skree prema centru
nebeskog tijela. Dakle, putanja bilo koje mase koja rotira na opisani nain
istovremeno je zakrivljena prema geometrijskom centru odnosno osi svoje rotacije i

26
prema centru nebeskog tijela, koje je hvatite gravipetalne sile. To je ona dvostruka
zakrivljenost koja nikome na ulazi u glavu. Zakrivljenost prema geometrijskom centru
neposredno je vidljiva, a do shvaanja zakrivljenosti putanje prema centru nebeskog tijela
moemo doi samo na osnovu poznavanja sferne geometrije i pravilnog zakljuivanja.
Njena nevidljivost- kako je rekao moj prijatelj, prof. Damir Fresl - ne ini ju manje
stvarnom.
Radi to vee jasnoe htio bih dati jo jedno slikovito objanjenje gornje tvrdnje; da
putanja mase prstena nije ravna u odnosu na centar nebeskog tijela, nego da, za vrijeme
rotacije, stalno skree prema njemu. itatelja molim da napravi jedan papirnati stoac, te
da na njegovom vanjskom platu nacrta ravne linije od vrha do ruba baze, kao na slici 7.
Zatim, neka stoac bazom postavi na stol, knjigu ili neku drugu ravnu povrinu. Rub baze
uinit e mu se ravnim isto kao i povrina na kojoj stoji. Ali, kad otvorimo plat stoca i
razvijemo ga vidjet emo da rub baze nije ravan, nego zakrivljen, kruan, te da rubna linija
stalno skree prema bivem vrhu stoca. Prije nego razvijemo plat, doista je teko
vidjeti, tj. shvatiti da se rubna linija njegove baze stalno zakrivljuje prema njegovu vrhu.
Slina potekoa prati i uoavanje stvarnog oblika putanje mase prstena. Bez
podrobne analize, nitko ne bi rekao da estice njegove mase stalno skreu prema centru
nebeskog tijela - hvatitu gravipetalne sile. Masa se, naravno, opire tom skretanju, tj.
promjeni smjera kretanja. Posljedica tog njenog opiranja, tj. inercije jest gravifugalna sila.
Smjer njenog djelovanja oznaen je strelicama (Slika 1, 2, 4, 7 i druge).

Uvjeti i nunost pojavljivanja gravifugalne sile

Prije svega treba ponovo istaknuti da je gravifugalna sila jedan od naina na koji se
pojavljuje inercija - specifian oblik pojavljivanja inercije. Za razliku od "obine" inercije,
koja proizlazi iz opiranja mase promjeni brzine, gravifugalna sila je reakcija mase na
promijenu pravca kretanja, u odnosu na apsolutni prostor. Iz istih razloga proizlazi i
svaka centrifugalna ili aksifugalna sila.
Specifinost "fugalnih" sila, kao manifestacije inertnosti mase, jest u tome to one
stalno mijenjaju pravac svog djelovanja u odnosu na apsolutni prostor. To biva stoga to i
"petalne" sile, koje su im neposredni uzrok, kontinuirano mijenjaju pravac svog
djelovanja.
Ovdje bih htio ukazati na one momente koji su nuni da bi se pojavila centrifugalna
sila. Objasnimo to hipotetskim primjerima.
Ako se neka masa kree po ravnoj povrini nebeskog tijela koje ne rotira, npr. po
povrini vode, u tom e sluaju, za masu koja se kree, gravitacijska sila opet funkcionirati
kao gravipetalna sila, pa e se iz njenog kretanja razviti gravifugalna sila, koja e, u skladu
sa zakonom akcije i reakcije, imati isti pravac djelovanja kao i gravitacija, ali suprotan
smjer. To pravilo vrijedi bez obzira na to u kojem se pravcu ona masa kree po vodoravnoj
povrini nebeskog tijela, i bez obzira na to da li se kree pravocrtnom ili zakrivljenom,
geometrijski pravilnom ili nepravilnom, krivudavom putanjom. Jer, kako god se kretala,
njena je putanja, upravo zbog zakrivljenosti povrine nebeskog tijela, uvijek i nuno
zakrivljena prema sreditu nebeskog tijela koje je ujedno i hvatite gravitacijske sile koja u
sluaju kretanja mase ima funkciju centripetalne tj. gravipetalne sile. Vidi sliku 6 i7.
Kad god neka masa ima kutnu brzinu u odnosu na sredite (teite) nebeskog tijela
(hvatite gravipetalne sile) - a ima ju onda ako presjeca zamiljene ravne linije koje
spajaju centar nebeskog tijela sa nepominom nebeskom pozadinom (Vidi sliku 8.) - onda
gravitacijsko privlaenje izmeu te mase i nebeskog tijela funkcionira kao gravipetalna
sila. Iz toga onda nuno nastaje gravifugalna sila koja je inercijska reakcija na
gravipetalno djelovanje gravitacije, odnosno promjenu smjera kretanja. Gravifugalna

27
sila nee se pojaviti samo ako je brzina presjecanja onih zamiljenih ravnih linija jednaka
nuli, i ako je radius, R beskonano velik.

Slika 8

Slika 8. 1 - nebesko tijelo, 2- ekvator, 3- strelice koje pokazuju pravac djelovanja

gravifugalne sile, 4 strelice koje pokazuju razliite pravce kretanja mase po vodoravnoj
povrini nebskog tijela, te pravocrtne i krivudave putanje te mase, 5 - zamiljene ravne
linije koje spajaju centar (teite) nebeskog tijela, tj. hvatite centripetalne (gravipetalne)
sile i nepominu nebesku pozadinu (sferu zvijezda stajaica, 6). Gravifugalna sila
nastaje tek kad kretanje mase presjeca te zamiljene ravne linije.

Slika 9

Slika 9. Kao toje poznato Zemlja se okree prema istoku. Njena brzina na
ekvatoru je 464m/s. Iz toga se razvija gravifuglna sila zbog koje su sve stvari na ekvatoru
lake za 0,34%.No ako bi se neka masa, m na ekvatoru kretala istom brzinom, ali u
suprotnom smjeru, onda njeno kretanje nebi presjecalo zamiljene ravne linije AB, AC,
AD, AE. Zbog toga se nebi razvijala gravifugalna sila, pa bi promatrana masa bila za

28
0,34% tea nego da miruje na ekvatoru, tj. nego da se, zajedno sa Zemljom, kree prema
istoku
Zamiljene ravne linije koje spajaju centar nebeskog tijela, (hvatite gravipetalne
sile) sa nepominom nebeskom pozadinom (slika 8) su nepomina referenca u odnosu
na koju moemo utvrditi da li se neka masa kree u odnosu na apsolutni prostor i da li ima
neku kutnu brzinu u odnosu na sredite nebeskog tijela. Ako kretanje mase presjeca te
zamiljene ravne linije, onda ona ima kutnu brzinu u odnosu na sredite nebeskog
tijela. A ako ih uvijek presjeca pod pravim kutem, onda je to kruno kretanje iz
kojeg nuno nastaje gravifugalna sila.
Na masu koja nema kutnu brzinu u odnosu na sredite nebeskog tijela gravitacija
djeluje kao centralna sila. (Sila uslijed ijeg se djelovanja mase privlae po pravcu koji
spaja njihova teita). No im ona dobije stanovitu kutnu brzinu, gravitacija poinje
djelovati kao gravipetalna sila. Time se, naravno, nita ne mijenja u naravi gravitacije niti
u zakonomjernosti njenog djelovanja, nego se samo, zbog pojavljivanja gravifugalne sile,
za veliinu, gravifugalnog ubrzanja, smanjuje gravitacijsko tj. tonije gravipetalno
ubrzanje.
M v2 M
g gp = G 2 - ili g gp = G 2 - 2 R
R R R
Kako stoji stvar s prstenom gravifugalne letjelice?

Gravifugalna letjelica je ureaj u kojem bi jedan prsten velikog promjera rotirao

velikom brzinom tako da mu je os rotacije uvijek koaksijalna s pravcem djelovanja
gravitacijske sile. Letjelica bi se dizala i levitirala na osnovu sile koja bi proizlazila iz
vrtnje prstena, a koja bi djelovala du osi rotacije, tj. paralelno s njom. Vidi sliku 10. Ovu
silu, kako se ve moglo vidjeti iz prethodnog teksta, nazvao sam aksilongalnom silom,
Faxl, zato jer djeluje du osi rotacije, tj. paralelno s njom. Aksilongalna sila je, kako smo
ve rekli, derivat gravifugalne.

Slika 10
Masa prstena koji ne rotira ne presjeca one zamiljene ravne linije, pa prema tome,
nema kutnu brzinu u odnosu na sredite nebeskog tijela. Njegovu e masu gravitacija
ubrzavati pravocrtno prema sreditu nebeskog tijela. Masa prstena koji rotira presjeca one
linije i ima kutnu brzinu u odnosu na sredite nebeskog tijela. Za nju gravitacija

29
funkcionira kao gravipetalna sila - savija putanju njegove mase prema svom hvatitu.
Reakcija na to njeno djelovanje je pojava gravifugalne sile. Pri tome je potpuno irelevantno
to masa prstena presjeca zamiljene ravne linije vrtei se u krug, jer, dok god ih presjeca i
u kojem god pravcu, ona ima kutnu brzinu u odnosu na centar nebeskog tijela. A budui da
ih uvijek presjeca pod pravim kutem, njena je putanja savijena prema sreditu nebeskog
tijela i na svakom dijelu jednako je udaljena od njega. Iz takvog kretanja nuno nastaje
gravifugalna sila.
Radi jo vee jasnoe, neka itatelj, na nekoj kugli ili globusu nacrta krug ili
povue bilo kakvu pa makar i najnepravilniju ili najluu liniju. No kako god ju povukao, ta
e linija uvijek okomito presjecati one zamiljene linije koje spajaju centar kugle sa
tokama u prostoru oko nje. Svaka toka na nacrtanoj liniji nuno e biti jednako udaljena
od njenog sredita, jer su sve toke na povrini kugle jednako udaljene od njega, a sama
linija, ma gdje, i kako god ju povukli bit e jednako zakrivljena prema sreditu kugle.
Jasno, sredita nebeskih tijela nisu samo proste geometrijske toke, nego hvatita
gravitacijske, odnosno - za masu koja ima kutnu brzinu - gravipetalne sile. Veliina
gravifugalne sile ovisi samo o veliini mase koja se kree, kvadratu brzine i udaljenosti od
tog hvatita, a nimalo ne ovisi o pravcu vektora kutne brzine ili mijenjanju tog pravca. Ni
jedan od mnogobrojnih pijunskih, umjetnih satelita, koji, ovisno o potrebama svojih
vlasnika, s vremenom na vrijeme moraju mijenjati pravac vektora svoje kutne brzine, ni
jedan, dakle, od tih satelita nije pao na zemlju zato to je mijenjao smjer svoga kretanja.

Dodatni teorijski dokazi

Razmotrimo sada opet sluaj kretanja estice mase po povrini nebeskog tijela koje
ne rotira.
Slika 11. prikazuje nebesko tijelo koje ne rotira. Po njegovoj glatkoj povrini
kree se estica mase, m=1. Dok je gravipetalna sila jedina (aktivna) sila koja djeluje na
esticu, ona se kree ravno, tj. po putanji koja je prikazana isprekidanom linijom.
Gravipetalna sila stalno zakrivljuje putanju estice prema centru nebeskog tijela i prisiljava
ju da slijedi njegovu sfernu povrinu, tj. da se kree po radijusu R.

Slika 11.

No pretpostavimo da, nakon nekog vremena, na esticu pone djelovati jo neka

sila, najprije sa lijeve, a onda sa desne strane od pravca kretanja estice. Tada e putanja

30
estice, koja je dotad bila zakrivljena iskljuivo prema centru nebeskog tijela, dobiti
jo i stanovitu zakrivljenost u lijevo ili desno. Dakle, bit e dvostruko zakrivljena.
Zakrivljenost putanje prema lijevo ili desno (oznaena punom linijom) vidi se odmah, dok
onu zakrivljenost prema centru nebeskog tijela gotovo je nemogue uoiti, pogotovo ako
se estica kree u malom krugu, tj. krugu malog promjera. Silu koja skree esticu u lijevo
ili desno nazvao sam kohezipetalnom silom. Na slici 11. oznaena je malim strelicama.
Veliina gravifugalne sile, Fgf ovisi iskljuivo o brzini estice, v i radijusu nevidljive
zakrivljenosti, R, (prema centru nebeskog tijela), a nimalo o veliini kohezipetalne sile 2r,
a niti o veliini kohezifugalne (takoer oznaene malim strelicama). Kohezipetalna sila
slui samo zato da mijenja pravac kretanja estice u lijevo ili desno.
Slika 12. i 13. (nebesko tijelo ne rotira). Promatramo esticu mase prstena koji
rotira u smjeru oznaenom strelicama. Obje slike prikazuju istu pojavu.
estica se kree po radijusu prstena, r zato to je kohezipetalnom silom vezana za
os rotacije prstena AXx. Iz njenog kretanja po radijusu r nastaje kohezifugalna sila, 2r. No
kako se estica istovremeno kree i po nevidljivoj krivulji, tj. po radijusu R, nastaje i
v2
gravifugalna sila, Fgf = .
R

Slika 12. Slika 13.

Pretpostavimo da, u trenutku kada se promatrana estica nalazi u poloaju

oznaenom na slici 12, kohezipetalna sila odjednom prestane djelovati. estica bi se
nepromjenjenom brzinom nastavila kretati oko osi AXy,, tj. po krugu radijusa R
(oznaenom isprekidanom linijom). S nestankom kohezipetalne sile, nestala bi i njena
reakcija, kohezifugalna sila, 2r. U igri bi ostale samo gravipetalna i gravifugalna sila.
Veliina ove zadnje ne bi se nimalo promijenila, jer se nije promijenila niti brzina estice,
r, niti radijus njenog kretanja, R.
Ali nas zanima to se zbiva dok je estica kohezipetalnom silom vezana za os
AXx i dok se okree oko nje. Za esticu u naznaenom poloaju (slika 12), rafirana
ravnina velikog kruga zapravo je ekvatorijalna ravnina. estica mase prstena koja se
okree oko osi AXx, stalno se i istovremeno kree i po ekvatoru, tj. po krunici radijusa
R.
Kako je to mogue ?
Stvar je u tome to se ekvatorijalna ravnina takoer okree oko osi AXx, istom
kutnom brzinom kao i promatrana estica, pa se estica, upravo zbog toga stalno kree po
ekvatoru. Slike 12 i 13 prikazuju samo kratki trenutak, t=0 te rotacije. Apsolutno je
nemogue sumnjati u to da estica koja rotira oko osi AXx istovremeno rotira i oko osi
AXy, ali to je teko predstaviti, jer os AXy (zajedno sa ekvatorijalnom ravninom) rotira u
smjeru naznaenom strelicama, istom kutnom brzinom kao i promatrana estica.

31
 Gravifugalna sila, Fgf, kako pokazuju slike 12 i 13 uvijek djeluje u ekvatorijalnoj
ravnini. No nas zanima veliina aksilongalne sile, Faxl koja se za kut otklanja od
v2
ekvatorijalne ravnine. Njena veliina je : Faxl = cos .
R
Za prsten iji radijus, r=100 m, cos = 0,99999999976, a za prstenove
v2
manjeg promjera cos je jo blie 1, pa moemo pisati i Faxl = .
R
Precizno govorei, brzina koja omoguuje levitaciju prstena, v1 trebala bi biti
vs
v1 = vS je brzina satelizacije, a je kut kojeg zatvara ona ekvatorijalna
cos
ravnina i vektor aksilongalne sile.
Slika 13 pokazuje da su kohezipetalna i kohezifugalna sila okomite na os rotacije
prstena, AXx. Suma kohezipetalne i kohezifugalne sile uvijek je jednaka nuli : Fresul = 2 r
- 2r = 0. (Newton, 2.) Kohezipetalna sila slui samo zato da esticu skree u krug po
radijusu r. Utjecaj kohezipetalne i kohezifugalne sile na veliinu gravipetalne i
gravifugalne takoer je uvijek jednak nuli.
v2 v2
Fgf = - rcos + rcos , Fgf =
2 2

R R
Veliina aksilongalne sile,
v2 v2
Fgf = cos + 2 r cos 900 + 2 r cos 900 , Fgf = cos
R R
je kut izmeu ekvatorijalne ravnine i vektora aksilongalne sile.

Gravifugalna sila koja nas zanima, i njen derivat aksilongalna sila Faxl potpuno su
v2
nezavisni od kohezipetalne i kohezifugalne siel. Njihova veliina ovisi samo o . Cos
R
1
Gravifugalna sila proizlazi iskljuivo iz one nevidljivo zakrivljene putanje
promatrane estice. estica koja rotira oko osi AXX odnosi se prema osi AXy isto kao i
umjetni satelit prema osi svoje rotacije oko Zemlje. Uvidjeti tu nevidljivu zakrivljenost i
shvatiti njenu vanost znai posjedovati klju koji otvara vrata svemira.

Zato je gravifugalna sila do sada ostala neprimjeena ?

Svi kritiari koji odbacuju ovu teoriju, odbacuju ju zato to se putanja mase prstena
sa slike 6 i 7 (ili putanja bilo koje mase na geografskoj irini veoj od 0 0) njihovom oku
nadaje kao ravna, a ne kao zakrivljena prema centru nebeskog tijela. Ne shvaajui da je
ona uistinu zakrivljena i tek prividno ravna, pravocrtna, govore da ne postoji razlog za
pojavljivanje gravifugalne sile.
To je senzualistiki odnos prema ovom problemu, tj. pristup u kojem se
podrazumijeva da je izgled stvari, koji se nadaje oku, najvii ili presudni kriterij prirode
samih stvari. ini se da je glavni razlog to je gravifugalna sila do sada ostala
neprimjeena ba taj senzualistiki pristup, pristup koji je ispod znanstvene razine. Naime,
u znanosti se pravocrtnim ili zakrivljenim ne moe smatrati ono to se kao takvo nadaje
oku, nego ono to se mjerenjem ili barem pravilnim zakljuivanjem pokae pravocrtno ili

32
pak zakrivljeno. VERITAS NON EST IN SENSU, SED IN NUMERO ET MENSURA -
istina nije u osjetu, nego u broju i mjeri.
Ista snaga duha, ili isti odnos prema problemu koji je Koperniku omoguio da
shvati kako je vidljivo okretanje nebeske sfere od istoka prema zapadu samo prividno, a
nevidljivo okretanje Zemlje prema istoku stvarno, pomoi e i ovdje u razluivanju
privida od stvarnosti i omoguiti da se uoi razlog iz kojeg nuno proizlazi gravifugalna
sila. Vjerujem da e sada, nakon ovih objanjenja, nunost pojavljivanja gravifugalne sile
lako uvidjeti i svaki inteligentniji student fizike.
Drugi vaan faktor koji je gravifugalnu silu uinio nevidljivom jest to to je
pogreno pretpostavljeni derivat geocentrifugalne, tj. tonije geoaksifugalne sile po
veliini potpuno jednak stvarnoj gravifugalnoj sili, pa je u jednadbama tono nadomjetao
njenu veliinu. Gravifugalna sila bila je dakle maskirana derivatom geoaksifugalne. Kako
nije bilo neke vee potrebe za eksploatacijom gravifugalne sile, nije bilo ni potrebe za tim
da se ova pojava problematizira. Moje bavljenje njome bilo je podstaknuto tenjom da
ustanovim moe li se konstruirati antigravitacijska letjelica.
Shvaanju gravifugalnog ubrzanja kao derivata geoaksifugalnog ili
geocentrifugalnog svakako je pomogla i loa navika da se ubrzanja koja nastaju rotacijom
masa na geografskim irinama veim od 00 promatraju na isti nain kao i ubrzanja koja
nastaju rotacijom vrstog tijela, kod kojeg je hvatite kohezipetalne sile uvijek u ravnini
rotacije. Mislim da e svatko, tko uvidi da je pri rotaciji masa na veim geografskim
irinama hvatite gravipetalne sile izvan ravnine rotacije, i tko bude imao na umu da
pravac djelovanja gravipetalne sile odreuje pravac djelovanja gravifugalne sile, lako
uvidjeti da ona nije derivat geoaksifugalne sile, nego da je geoaksifugalna sila derivat
gravifugalne.

II DIO
TEHNOLOKA RJEENJA

Mala eksperimentalna letjelica s mehanikim prstenom i magnetskim leitem

33
 slika 14
Eksperimentalni ureaj sastoji se od prstena 1 koji je izraen od ugljinih vlakana
ili pak od nano-cijevi i kuita, 6. Prsten nema vrste osovine oko koje bi rotirao, nego
lebdi u magnetskom polju permanentnih magneta 2 i 3. Unutranji rub prstena moe biti
izraen od nekog dijamagnetskog metala: npr Aluminija ili Bakra. (No to nije nuno, jer i
ugljina vlakna i nano-cijevi posjeduju dijamagnetska svojstva.). Elektromagneti 5 spojeni
su u krug npr. trofazne struje tako da kad se dovedu pod napon stvaraju okretno magnetsko
polje. Ono uzrokuje dijamagnetsko polje u masi prstena i on se poinje okretati u istom
smjeru u kojem se okree i okretno magnetsko polje to ga stvaraju elektromagneti, 5.
Maksimalna brzina prstena ovisi o frekvenciji izmjenine struje.
Najvra ugljina vlakna izdre brzinu od 1 360 m/sec., a nano-cijevi 8 700m/sec.
Prsten od ugljinih vlakana, pri maksimalnoj brzini. moe smanjiti svoju teinu za
2,65%. Usporedi s jednadbom: Fgf = mv2/R
Prsten od nano-cijevi moe potpuno ponititi svoju teinu i dizati letjelicu uvis
zajedno sa stanovitim korisnim teretom. Maksimalno gravifugalno ubrzanje prstena
izraenog od suvremenih nano-cijevi moe biti 11,88m/sec2. Ako od toga odbijemo
gravitacijsko ubrzanje, g = 9,81 ostaje gravifugalno ubrzanje prstena od 2,07 m/sec. 2.
Dovoljno za dizanje nekog tereta.
Izraena su dva ureaja ove vrste, zato da se provjeri da li e prsten imati stabilnu
magnetsku levitaciju i mirnu rotaciju. Oba ureaja (jedan u Hrvatskoj, a drugi u USA)
ponaali su se prema predvianjima.
Prava letjelica morala bi, radi stabilnosti, imati dva jednaka prstena koji bi rotirali
jednakom brzinom u suprotnim smjerovima.

Zanimljiva mogunost

34
 Ako biste letjelici izraenoj od nano-cijevi dodali jo jedan malo bolji akumulator
kapaciteta 50 Ah, tako da on sigurno moe ureaj napajati strujom barem 2 h i 30 min. tj. 9
000 sec, i ako biste onda elektrinom energijom iz neke utinice u Vaoj kui ubrzavali
prsten dotle dok bi on letjelici mogao dati vertikalno ubrzanje od svega 0,1 m/sec2 (radi
izbjegavanja otpora zraka u niim slojevima atmosfere), te ako letjelica pone koristiti
struju iz svog akumulatora tek nakon to se odlijepi od vaeg travnjaka, onda moete
raunati da e nakon 9000 sec prosjeno ubrzanje vae letjelice (zbog toga to gravitacijska
sila opada s kvadratom udaljenosti od Zemlje) poveati najmanje na 2,3 m/sec2. Prema
a t 2 2,3 x 9 000 2
formuli : s = = ureaj e dosei visinu od 93 150 km, to je etvrtina
2 2
udaljenosti od Mjeseca. Prema formuli za izraunavanje konane brzine :
v = a t = 2,3x9000 ona e se udaljavati od Zemlje brzinom od 20 700 m/sek.
Ako letjelicu lansirate 60 min, prije izlaska Sunca, onda e ona (ukljuujui i brzinu
Zemlje 30 000m/sec.) brzinom od 50 700 m/sek. otputovati u beskraj.
Ako dovoljno paljivo izradite letjelicu, i ako Vam ovaj poduhvat uspije onda ete
time pokazati da e uskoro jedan amater, (ako nano-cijevi postanu jeftine), s nekoliko
tisua dolara, moe izvesti ono to su do sada mogli samo najvei i najbolji znanstveno -
tehnoloki timovi na svijetu, i to uz pomo najbolje mogue opreme i basnoslovno velike
gomile novaca.
elim Vam sreu!

Paradoksalni porast gravifugalnog ubrzanja

Prirast vertikalnog, gravifugalnog ubrzanja s poveanjem udaljenosti letjelice od

Zemlje (pri nepromijenjenoj brzini prstena) moe se izraunati pomou jednadbe
Fgf
g gf = ; Fgf je gravifugalna sila, a mfc je masa letjelice. Kako na masu letjelice
m fc
m v2
istovremeno djeluju dvije sile suprotnih smjerova -gravifugalna, Fgf = i
R
G M m fc
gravitacijska Fg =
R2
vertikalno ubrzanje letjelice zasniva se na razlici u veliini tih dviju sila, odnosno,
na veliini rezultantne sile. Stoga piemo :

m R v 2 G M m fc m R v 2 R - G M m fc
Fgf - Fg -
g gf = , g gf = R R2 , g gf = R2 ,
m fc m fc m fc
m R v 2 R - G M m fc m R v 2 R G M m fc mR v2 G M
g gf = , g gf = - , g gf = 2 - 2
R 2 m fc R 2 m fc R 2 m fc R m fc R

Simbol mR oznaava masu prstena, M je masa Zemlje, mfc je ukupna masa letjelice,
G je gravitacijska konstanta, a R je udaljenost letjelice od sredita Zemlje.
Ostaje jo samo da objasnimo zato dolazi do tog paradoksalnog poveanja
gravifugalnog ubrzanja s poveanjem udaljenosti, umjesto do smanjenja, kao to je sluaj s

35
ubrzanjima uzrokovanim drugim silama, npr. elektricitetom, gravitacijom, magnetizmom,
kad one djeluju kao centralne sile.
Objanjenje je zapravo vrlo jednostavno. Apsolutna vrijednost gravifugalne sile
m v2
Fgf = opada linearno s poveanjem radijusa R tj. udaljenosti letjelice od Zemlje.
R
G M m fc
No za tu istu udaljenost, veliina gravitacijske sile, tj. teina letjelice Fg =
R2
opadne eksponencijalno, tj. za r2. To ini veom relativnu, faktinu vrijednost gravifugalne
sile. Iz istog razloga ona je to vea to je letjelica dalje od Zemlje. Jedan vid ove pojave
ve je primjeen u letu umjetnih satelita i podrobno je opisan.

Gravifugalna letjelica i zakon o odranju energije

Na prvi pogled, ini se da takvo ponaanje umjetnih satelita i gravifugalne letjelice

naruava Zakon o odranju energije, ali on ustvari proizlazi ba iz njega. Posveujui malo
panje razjanjenju ovog fenomena, moe se dati jo jedan teorijski dokaz o osnovanosti
teorije gravifugalne sile.
Astronautika praksa potvrdila je spoznaju da umjetnim satelitima treba to vie
smanjivati brzinu to se kreu na veoj visini, tj. veoj udaljenosti, R od sredita Zemlje.
To nuno proizlazi iz Zakona o odranju energije: E = K+U, jer to je vea visina
umjetnog satelita, h tj. radijus njegovog kruanja oko sredita Zemlje, R, to mu je vea i
potencijalna energija, U = mgh, pa mu utoliko mora biti manja kinetika energija, K`, a
ona se smanjuje redukcijom njegove brzine, v. Vano je napomenuti da se ovdje ne govori
o onoj kinetikoj energiji, K koju bi satelit - nakon to izgubi brzinu v - manifestirao
pravocrtnim ubrzanjem prema sreditu Zemlje, nego o kinetikoj energiji K`, koja proizlazi
iz njegove brzine, v.
Budui da nam je poznata masa Zemlje, M (ili m E), gravitacijska konstanta, G, te
visina, h, na koju elimo postaviti satelit, tj. radijus njegovog kretanja u odnosu na sredite
zemlje, R i njegova masa, ms, moemo iz tih elemenata izraunati njegovu brzinu i veliinu
gravifugalne sile potrebne da ga odri u stabilnoj putanji. Piemo, dakle :
mS v 2 m m G mE G mE
Fgf = Fg ; = G E 2 S ; v 2R = G mE ; v 2 = ; v=
R R R R

Ako izraz za potrebnu brzinu iz te jednadbe uvrstimo u jednadbu za kinetiku

energiju :
M
mS G
R ; K / = G M mS
2
mS v
K/ = ; K/ =
2 2 2R
dobijemo jednadbu koja pokazuje da kinetika energija satelita, K opada sa
poveanjem njegove visine, h, odnosno radijusa njegovog kretanja, R, s kojim se poveava
njegova potencijalna energija, U.
Gravifugalna letjelica ne krui oko Zemlje, ali za masu njenog prstena, mR - koja,
kako smo ve pokazali, ne krui iskljuivo oko centra prstena, nego takoer oko sredita
Zemlje - vae isti zakoni kao i za kretanje umjetnog satelita. Stoga kinetiku energiju
prstena moemo izraunati po istom principu, ali po jednadbi za kinetiku energiju
rotirajueg tijela. No kako je o prsten ovjeena cjelokupna masa letjelice, mfc, kinetika

36
energija i brzina prstena, koje su potrebne da bi prsten mogao nositi masu letjelice, moraju
biti neto vee, pa se moraju izraunavati po jednadbama :
2I
K =
/
i U = m fc g h , iz ega proizlazi da kutna brzina prstena,
2
2 G M m fc
treba biti = , gdje je mfc ukupna masa letjelice (ukljuujui i masu
RI
prstena), a I je moment tromosti prstena.
Ova jednadba pokazuje da potrebna kinetika energija i brzina prstena opadaju s
poveanejm visine, h (koja je u svim jednadbama predstavljena simbolom za radijus, R).
Takvo ponaanje u skladu je sa Zakonom o odranju energije.

Velika gravifugalna letjelica s prstenovima koji su permanentni magneti

Radi toga da bi pokazao do koje mjere gravifugalna propulzija moe biti

ekonomina, na slijedeim stranicama dati u prikaz konstrukcije i upotrebe gravifugalne
letjelice sa leajevima od permanentnih magneta. To su ustvari dva elina, magnetska
prstena koji su istoimenim polovima okrenuti jedan prema drugome, tako da se odbijaju.
Donji, rotirajui prsten stvara gravifugalnu silu, a gornji, statiki slui kao leaj rotirajueg.
Prstenovi su nazubljeni zato da ne bi dolo do horizontalnog pomicanja jednog prstena u
odnosu na drugi. Rotirajui prsten (1), isto kao i u prethodnom sluaju, pokree se
trofaznom izmjeninom strujom odgovarajue frekvencije, koja stvara rotaciono
magnetsko polje - princip asinkronog elektromotora. Elektromagneti (5) ugraeni u kuite
induciraju magnetsko polje, u elktromagnetima (1c), koje nastoji postii istu brzinu
rotiranja kao i magnetsko polje elektromagneta (5), pa se zbog toga rotor (rotirajui prsten)
ubrzava. Usporava se tako da permanentni magneti (1a) - kad se zavojnice elektromagneta
(6) spoje u strujni krug - proizvode u njima elektrinu struju i pohranjuju je u elektrine
baterije. Kod ovog ureaja, brzina rotora (1) nikad ne bi smjela biti manja od 8000 m/sek.
Zato da bi ga gravifugalna sila mogla drati priljubljenim uz magnete (4,5 i 6) na gornjoj
stjenki kuita. Slojevi napetih nano-cijevi (1b) slue za to da poveaju vrstou prstena.
Mislim da ovakav ureaj ne mogu izraditi amateri, jer se dovoljno dobri magnetski
prstenovi ne mogu izraditi u kunim radionicama, a njihova izrada u specijaliziranim
radionicama ili tvornicama, za kune majstore, bila bi moda preskupa.

37
 Slika 15

Slika 15. Aksijalni i radijalni presjek gravifugalne letjelice, presjek prstena sa

kuitem, te dio prstena.
1 - oznaava cjelokupni rotirajui prsten (rotor); 1a - permanentni magneti za
usporavanje prstena; 1b - je sloj nano-cijevi; 1c - elektromagneti za ubrzavanje prstena.
(Ovi magneti nemaju zavojnice, nego samo dijamagnetsku ovojnicu oko feromagnetske
mase); 1d - permanentni magnet (prsten) koji nosi letjelicu; 2 - stjenka kuita; 3 -
evakuirani prostor kuita; 4 - statini magnetski prsten; 5 - elektromagneti za ubrzavanje
prstena; 6 - elektromagneti za usporavanje prstena; 7 - konstrukcija letjelice od ugljinih
vlakana ili aluminija; 8 - elektrine baterije; 9 - korisni prostor.
Kao to je ve reeno, ovaj tip gravifugalne letjelice koristi se elinim prstenovima
koji su ujedno snani permanentni magneti. Oni slue kao magnetski leajevi na kojima
lei cjelokupna pasivna masa koja ne rotira - konstrukcija letjelice, teret, putnici, roba itd.
No rotirajui prstenovi su ujedno i nosai, jer gravifugalna sila koju stvaraju rotirajui
prstenovi (rotori) nosi letjelicu, tj. podie ju ili sputa.
Prednost ovog tipa letjelice pred prethodnim jest u tome to ona ne bi morala troiti
nikakvu energiju za lebdenje na istoj visini, jer bi joj lebdenje osiguravao remanentni
magnetizam rotirajueg i statikog prstena, tj. njihova odbojna sila. Energija bi se troila
samo na poveanje visine. A ako bi se visina smanjivala, to se moe postii samo

38
smanjivanjem brzine rotirajueg prstena, onda bi se kinetika energija rotacije prstenova,
putem permanentnih magneta (1a) i zavojnica (6) pretvarala natrag u elektrinu energiju i
pohranjivala u akumulatore. Energija bi se, naravno koristila i za horizontalno ubrzavanje i
usporavanje letjelice, ukoliko bi se ona koristila za transport nekog tereta iz jednog mjesta
na Zemlji u drugo. Ali tu se ne radi o velikim koliinama energije, niti o rasipanju, nego o
najnunijim trokovima, koji bi, usput reeno, bili mnogostruko manji nego kod postojeih
tipova letjelica, eljeznica, brodova, automobila itd.
Prstenovi koji bi bili priblino jednako namagnetizirani du cijelog opsega (to
zaista nije teko postii), ne bi pruali otpor meusobnom kretanju, to znai da za
odravanje brzine rotacije rotirajueg prstena ne bi bilo potrebno troiti nikakvu energiju.
Time bi oni nekoj letjelici ili platformi koju bi nosili omoguavali da neogranieno mnogo
vremena lebdi iznad nekog mjesta, takoer bez ikakvog utroka energije. To je jedan od
razloga koji pokazuje da ne treba puno aliti za nekakvim idealnim mehanikim leajem
bez trenja, jer, premda bi takav leaj imao neuporedivo veu nosivost od magnetskog polja
permanentnog magneta, on nikada ne bi mogao postii takvu trajnost i sigurnost, a samim
tim ni ekonominost kao ovaj, magnetski leaj.
I ova bi letjelica zapravo trebala inati dva prstena koji bi rotirali u suprotnom
smjeru.

Letjelica sa kvantnim prstenom

39
 Slika 17
1 toroidni tubus s zrcalno glatkim stjenkama; 2 svjetlosni, tj. kvantni prsten; 3
izvori svjetlosti; 4 prozirni fotoelektrini elementi; 5 ureaj sa stvaranje elektrinog polja;
6 konstrukcija letjelice od nano-cijevi; prolaz koji spaja razliite prostorne jedinice; 8
korisni prostor; 9 elektrine baterije.
Letjelica s kvantnim prstenom funkcionira tako da se elektrina energija iz baterija
9, posredstvom svjetlosnih izvora 3 pretvra u svjetlost 2 i ubacuje u toroidni tubus letjelice.
Budui da su stjenke tubusa zrcalno glatke, svjetlost mora beskonano kruiti, bez
mogunosti da nestane. Kad je dovoljna koliina svjetlosti ubaena u tubus, letjelica se
poinje dizati. Sputa se tako da se prozirni fotoelektrini elementi 4 penetriraju u tubus.
Prolazei kroz njih, svjetlost se ponovo pretvara i elektrinu energiju i vraa u baterije 9.
Ovaj tip letjelice zasniva se na Einsteinovom otkriu da svjetlost mijenja smjer
svog kretanja kad prolazi blizu snanih gravitacijskih polja - skree prema sreditu
nebeskog tijela ba kao i neka masa. Tu Einsteinovu hipotezu dokazao je lord Edington
1919. godine kad je ustanovio da suneva gravitacija zkrivljuje zraku svjetlosti.
Nama je sasvim svejedno da li je svjetlost korpuskula, foton, kvant energije, ili
val. Bitno je samo to da se ona reagira na gravitacijsko polje isto kao i masa.

40
 Ako bi smo neku zraku svjetlosti zatvorili u toroidni tubus i prisilili da se kree u
krug, ona bi se ponaala isto kao i onaj prsten ije smo ponaanje ve opisali ili kao estice
ioniziranog plina - razvijala bi centrifugalnu, tj. kohezifugalnu silu, a istovremeno i
gravifugalnu. Gravitacija, tj. gravipetalna sila bi, naime tu krunu zraku pokuavala
skrenuti ka svom hvatitu (sreditu nebeskog tijela) a ona bi se opirala inercijom u smjeru
gravifugalne sile. Posljedice kretanja elektromagnetskog vala u krug bile bi, dakle, iste kao
i ve opisane posljedice takvog kretanja mase.
Razlika bi bila samo u tome to bi smo brzinu mase mogli mijenjati, a brzinu
svjetlosti nikako. Jedino to bi smo mogli mijenjati jest "masa" ili "gustoa" svjetlosti, tj,
frekvenciju, broj i veliinu elektromagnetskih valova na jedinici duine svjetlosnog
prstena.
Budui da je brzina svjetlosti konstantna, veliina gravifugalne sile ovisila bi o
tome koliki je mastini ekvivalent ukupne svjetlosti koja se kree u krug.
Gravifugalni potisak regulirao bi se poveavanjem ili smanjivanjem
koliinesvjetlosti koja bi kruila kroz tubus, a sama koliina svjetlosti u prstenu
poveavala bi se naprosto dodavanjem svjetlosti iz velikog broja izvora, a smanjivala
prolazom svjetlosti kroz neki prozirni fotoelektrini medij (npr: silicijevu ploicu) koja bi
svjetlost pretvarala natrag u elektrinu energiju. To je ve bilo reeno.
Ova letjelica ne bi morala imati dva tubusa, jer se u jednom tubusu mogu kretati
dva mlaza svjetlosti u suprotnom smjeru. Ako bi svjetlost bila monokromatska onda bi u
tubusu nastao stojni val, tj. podruja interferencije izmjenjivala bi se sa svjetlim
podrujima u kojima nema interferencije. I pri tim pojavama, kretanje obaju mlazova bilo
bi jednako brzo i neometano.
Tubus bi trebao biti graen od materije koja dobro odbija svjetlost. Za te shvrhe
najpogodniji su aluminij ili nehrajui elici. Naravno, tubus bi trebao biti potpuno
evakuiran. A popreni presjek trebao bi mu biti eliptian. Vidi sliku 17
Mlaz ili prsten svjetlosti skretao bi se na krunu putanju i drao na stanovitom
odstojanju od stijenki tubusa jakim elektrikim poljem situiranim na vanjskom dijelu
stijenke tubusa.
Ekonominost ovakvog tipa letjelice mogla bi biti velika, jer, naelno gledajui u
samoj rotaciji svjetlosti ne bi bilo znatnih otpora ni gubitaka. Vei gubitci bi nastajali
jedino pri pretvaranju elektrine energije u svjetlost i obrnuto - svjetlosti u elektrinu
energiju.

III DIO
GRAVIFUGALNA LETJELICA I BUDUNOST

A sada nekoliko rijei o mogunostima upotrebe gravifugalne letjelice.

Najprije treba raskrstiti s iluzijom da e ovjek u njoj lebdjeti. Lebdjeti moe samo
prsten koji nosi letjelicu, a ljudi, stvari i konstrukcija letjelice, koja je ovjeena o prsten,
zadravaju svoju teinu i inerciju.
Gravifugalna letjelica namijenjena je prvenstveno svemirskom prometu. Kada se
konano pone upotrebljavati, turistiki charter letovi na Mjesec ili druge planete nee biti
nikakva rijetkost. Poslovni ovjek moi e sa svojom osobnom letjelicom otii na Mjesec,
kao to danas automobilom odlazi u drugi grad. U zemaljskom prometu, moi e se i
najvea koliina bilo koje robe, izmeu dvije najudaljenije toke na Zemlji, transportirati
najvie za tri sata, uz trokove koji e iznositi jedva nekoliko postotaka suvremenih
trokova. Najveu razdaljinu na Zemlji, putnici e prevaljivati za cca 90 minuta provedenih
u sigurnosti i udobnosti. Avionski, eljezniki, brodski i cestovni promet pokazat e se
preskupim, pa e biti reducirani na vrlo malu mjeru. Zemaljska naselja bit e povezana

41
gravifugalnim letjelicama koje mogu slijetati i uzlijetati sa bilo kojeg mjesta, bez uzletine
staze.
No ta e naselja biti vrlo rijetka. Naime, kad se razvije gravifugalna letjelica, ljudi
vie nee morati obitavati na tlu, jer e industrijska proizvodnja letjelica s prstenom i
leajem od permanentnog magneta biti jeftinija od gradnje suvremenih kua i stanova.
Samo stanovanje takoer e biti jeftinije nego stanovanje na tlu, a i ljepe i ugodnije, jer e
vlasnik obiteljske kuice po elji moi birati mjesto i visinu obitavanja i seliti se s jednog
mjesta na drugo. Nad onim mjestima koja imaju ugodnu klimu ili lijep krajolik, vjerojatno
e nastati cijeli lebdei gradovi. Budui hoteli, bolnice, odmaralita, tvornice, opservatoriji
takoer e se graditi na gravifugalnim platformama. Zemljina atmosfera ispunit e se
velikim bijelim diskovima koje e zrane struje, zajedno sa njihovim stanovnicima, nositi
amo tamo poput oblaka. Vrlo je vjerojatno da e se veliki dio ovjeanstva preseliti u zrak
i ivjeti na jednom prstenu koji e okruivati Zemlju na visini od nekoliko kilometara
iznad ekvatora. Odravanje lebdeih gradova bit e jeftinije nego odravanje sadanjih.
Budue generacije od roenja e se odgajati na nebu, da bi se kod naih potomaka
razvila svijest o tome da nisu pozemljari kako je govorio Homer, nego nebesnici. Takav
odgoj bit e ovjekova duhovna priprema za naputanje Zemlje i ivot meu zvijezdama.
Ako gravifugalna letjelica nije samo san onda bi ona moda mogla biti poetak i nuan
uvijet jedne nove vie etape razvoja ljudske civilizacije, jednog novog ljudskog carstva ije
e krajnje granice biti vrlo daleko od rubova Sunevog sistema. elio bih posebno istaknuti
kako sam uvjeren da ovo rasprostranjivanje diljem galaksije, a moda i ukorjenjivanje u
drugim galaksijama, nije stvar nekog ljudskog prohtjeva ili luksuza, nego uvjet trajnog i
sigurnog opstanka ljudske vrste i to na nain kakav je svojstven i kakav prilii
inteligentnim vrstama. Ostajanje iskljuivo na matinom planetu isto je to i propast.
Evo jo nekoliko ilustracija ekonominosti gravifugalne letjelice, i posljedicama
njene upotrebe.
Ali, to nisu svi faktori koji utiu na obaranje cijene izvravanja raznih poslova na
ovom polju ljudske djelatnosti. Gravifugalna letjelica podie sebe i svoj teret tako to
pomou elektrine energije ubrza svoj prsten do odreene brzine. Da bi se spustila natrag,
na Zemljinu povrinu, ona mora usporiti prsten. To se pak mora uiniti tako da se
kinetika energija prstena pretvori natrag u elektrinu i pohrani u akumulator. Ovo znai da
bi se za svako dizanje do orbite i sputanje natrag na Zemlju troilo samo toliko energije
koliko progutaju gubici pri pretvaranju energije iz jednog oblika u drugi, a to iznosi
izmeu 5 i 10 % od energije potrebne da se letjelica i njen teret podignu do zadane orbite.
Na obaranje cijene takvog leta utie i to to se energija za ubrzavanje prstena do
brzine koja omoguuje levitaciju, moe uzimati iz nekog izvora na Zemlji - izvora koji ne
mora imati vei kapacitet niti snagu od izvora u gradskoj elektrinoj mrei. Energija koja
se izgubi pri pretvaranju iz jednog oblika u drugi moe se nadoknaivati nekim ureajem u
samoj letjelici, npr: gorivnim lankom ili fotoelektrinim elijama. No, budui da je
gravifugalna letjelica stroj vrlo dugog radnog vijeka, biti e ekonomino njen pogonski
ureaj (kuite prstena, prsten i vodie koji ga napajaju) staviti u stanje supravodljivosti.
To e gubitke energije svesti na zanemarivu mjeru. Posao postavljanja nekog umjetnog
satelita u orbitu, koji danas kota vie od milijardu dolara, u budunosti e kotati znatno
manje od tisuu dolara. Tonakilometar svemirskog transporta bit e neusporedivo jeftinija
od tone-kilometra najjeftinijeg dananjeg transporta po povrini Zemlje ili vodi.
Evo jednog ilustrativnog primjera iz budue svakodnevnice.
Ako bi u nekoj doglednoj budunosti, npr. neka koncertna kua htjela izvesti
Bachovu Missu u h molu neposredno pod zvijezdama, na visini od tristo kilometara
iznad Zemlje, (sluatelji i muziari bili bi odjeljeni od svemira samo prozirnom plastinom
kupolom), onda ulaznica za taj koncert - kojeg bi pratio light show to ga je projektirao

42
sam Bog u vrijeme stvaranja svijeta - ulaznica, dakle, za taj koncert, s obzirom na
energetske trokove, ne bi smjela kotati nita vie nego da se koncert odrava u nekoj
dvorani na Zemlji, nego ak neto manje.
Osvajanje svemira je nuno, ali ono moe istinski otpoeti tek kad se trokovi puta
u svemir i ivota u njemu svedu na razinu trokova svih ostalih obinih poslova koje
ovjek obavlja na povrini svog matinog planeta. Pored ostalog, ovjek je i zoon
oikonomikon - ekonomska ivotinja, odnosno, bie koje mora gledati na to da mu
djelatnost bude ekonomina. To znai da se nekim, pa ak ni onim nunim aktivnostima,
nee intenzivnije, a ni ekstenzivnije baviti sve dok ne otkrije metode i sredstva koja e mu
dobit uiniti veom od trokova, napora i rtava u aktivnostima koje prakticira. Bez te
dobiti ili koristi nema ni napretka radi kojega se poduzimaju sve te aktivnosti, pa su one
onda besmislene ili ak tetne. Tako je to u svim aktivnostima osim u umjetnosti i
filozofiji. Ali ak ni one nisu svrha same sebi, kako je mislio Aristotel. I umjetnost i
filozofija su svrsishodne i, na stanovit nain, korisne. No njihova korisnost je
drugaija i nije primjerena svrhama i ciljevima ivota individue, nego vrste. Individua koja
se istinski posveuje umjetnosti, filozofiji, a i znanosti, rtvuje svoj ivot ostvarenju ciljeva
i dobrobiti vrste tj. bavi se time na svoju tetu i nesreu. Ali, vratimo se ipak
ovozemaljskim problemima.
Avionska putna karta s kontinenta na kontinent danas doe cca 1000$. Upotreba
gravifugalne letjelice smanjit e joj cijenu ispod 10 $. To e biti revolucija u transportu,
kako s obzirom na obaranje cijene kotanja, tako i s obzirom na brzinu, sigurnost i
udobnost. Putovanja i transport nee biti osjetno skuplji od mirovanja na tlu. Zemlja e
postati malena. Moi emo ju obii nekoliko puta u toku 24 sata bez ikakvih napora i
trokova. Dan i no nee biti vie ono to su danas. Cijeli planet bit e toliko povezan
koliko su danas povezane etvrti nekog grada u kojem je dobro organiziran promet.
itatelj moe zamisliti kakve e promjene u svjetskoj, a i u nacionalnim
ekonomijama izazvati mogunost da se za svega nekoliko sati, i to gotovo besplatno
transportira bilo koja koliina robe s jednog kontinenta na drugi. Svjee, netom ubrano
voe, npr. iz Junoafrike Republike stizati e za manje od dva sata u Alasku, a australijska
janjetina moi e se, bez smrzavanja, za isto vrijeme dopremiti u Canadu. Riba iz polarnih
mora stizat e takorei iva u srce Afrike. S druge strane, na jednoj trnici u nekom
lebdeem gradu, potroau e biti neposredno dostupno sve to ovjek i priroda stvaraju na
ovom planetu. Najfinije i najzdravije voe i povre uzgajati e se na lebdeim plantaama,
koje e davati tri ili ak etiri etve ili berbe godinje.
Ve sam rekao da e jedan dio ljudske populacije ivjeti i raditi u zraku u lebdeim
kuama i gradovima, koje e zrane struje nositi oko cijelog planeta. Kada se to doista
zbude, kakve e svrhe imati postojee carinske barijere i meudravne granice, koje ve
danas ne slue gotovo niemu drugom osim popunjavanju dravnih blagajni, i koje, samim
tim sniavaju produktivnost ukupne svjetske ekonomske aktivnosti i usporavaju njen
razvoj?
S druge strane, zahtjev za sigurnou ivota i posjeda rezultirat e stvaranjem jake
svjetske policije koja e moi efikasno suzbijati nezakonitosti u zraku, na Zemlji i u
svemiru oko nje. Moe se dakle oekivati da e upotreba gravifugalne letjelice ubrzati
proces stvaranja Svjetske drave. Ovo pak znai da e sadanje lokalne drave i dravice
izgubiti neke aspekte svoje autonomije. Npr. pravo da posjeduju i upotrebljavaju oruanu
silu protiv drugih drava, pravo da postavljaju carinske ili kakve druge protekcionistike
barijere, pravo da emitiraju neki svoj, poseban novac itd. Ovo to je bilo reeno zapravo je
samo nagovjetaj onoga to ovjek mora napraviti na Zemlji, da bi se mogao slobodno i
svim svojim snagama posvetiti ekspanziji u svemir. Osvajanje svemira nije posao samo
jedne ili nekolicine nacija, nego posao cijele ljudske vrste.

43
 Pogreno bi bilo misliti da e gravifugalna letjelica sluiti kao svemirski brod za
meuzvjezdana putovanja. Za to je potrebna jedna druga vrsta letjelice koja e se moi
kretati i nadsvjetlosnom brzinom. Projekt te letjelice takoer eka da bude realiziran.
Jasno, mogunost gradnje takvog broda danas se ne vidi zbog dogmatske vjere u Teoriju
relativiteta, odnosno u njene pogrene tvrdnje: da nije mogua vea brzina od brzine
svjetlosti, da se masa nekog tijela poveava s njegovom brzinom i da pri brzini svjetlosti
postaje beskonana itd. (ovdje bih, samo usput, htio skrenuti panju na jedno pitanje kojeg,
koliko znam, jo nitko nije postavio. To je pitanje: moe li sama svjetlost putovati brzinom
koja je manja od c - 299 800 km/sek. Da je netko postavio to pitanje i korektno odgovorio
na njega, ve bi time pokazao da Teorija relativiteta, tj. njeno shvaanje svjetlosti nema
smisla, tj. ne odgovara naravi stvari koje pokuava protumaiti).
Ono osnovno emu slui antigravitacijska, tj. garvifugalna letjelica (kad se
upotrebljavala kao svemirsko transportno sredstvo) jest da se ovjek lako, sigurno i
jeftino odlijepi od povrine nebeskih tijela i doe u prostor u kojem vie nee robovati
gravitaciji, a, naravno, i obrnuto - da se iz tog slobodnog prostora isto tako, kad god to
poeli, moe spustiti na povrinu planeta. To je prvi i najtei korak na putu do Galaktikog
carstva. I ako se on uspjeno iskorai, ostalo nee biti toliki problem. Za razliku od raketa,
gravifugalna letjelica doista otvara vrata svemira. Budui da e ona ipak moi razviti
brzinu do 1 000 km/sek. moi e se koristiti i za promet meu planetima Sunevog
sistema. Putovanje do ruba sistema - do Plutonove orbite vie se nee mjeriti godinama
nego danima. Ova letjelica imat e i veoma vanu, nezaobilaznu ulogu u osvajanju svemira
izvan Sunevog sistema. Pomou nje e se, naime, graditi veliki svemirski brodovi za
interstelarna putovanja. Zbog svoje veliine, ovi se brodovi nee moi graditi niti lansirati
sa Zemlje ili kojeg drugog nebeskog tijela. Oni e biti sagraeni u Zemljinoj ili Sunevoj
orbiti, a gravifugalna letjelica sluit e kao jeftino prijevozno sredstvo kojim e se dijelovi
tih brodova, koji se budu izraivali na Zemlji ili Mjesecu, prevoziti do gradilita
svemirskog broda u orbiti. Vei dio tih elemenata vjerojatno e se proizvoditi u orbitalnim
laboratorijima i tvornicama, pa ih nee biti potrebno dizati sa Zemlje. Sami interstelarni
brodovi nee moi slijetati na planete koje budu istraivali, nego e biti opremljeni velikim
brojem malih gravifugalnih letjelica pomou kojih e se obavljati taj posao.
To bi, uopeno i saeto govorei, mogli biti kljuni naini upotrebe gravifugalne ili
antigravitacijske letjelice.

Petar Bosni Petrus

44