You are on page 1of 28

TEHNIKA SVOJSTVA STENA

Prilikom opisa pojedinih vrsta stena napomenuto je da one, u


zavisnosti od strukturno-teksturnih karakteristika, mogu biti koriene
u graevinske svrhe.

Poto su strukturno-teksturne osobine ve prikazane uz


petrografske opise stena na tome se ponovo neemo zadravati
-prikazaemo neke druge osobine koje su od znaaja za
upotrebljivost stena. Na narednoj tabeli su prikazana tehnika
svojstva stena:

Tehnika svojstva stena

Petrografska Fizika MehanikaTehnoloka

Miner. sastav Boja vrstoa


Obradljivost
Struktura Gustina ilavost Drobljivost
Tekstura Poroznost Plastinost Buivost
Luenje Vodopropusnost Elastinost Lomljivost
Vlanost
Lepljivost
Bubrenje
Elektroprovo-
dljivost
Magnetinost
Radioaktivnost
Topl. osobine

OBLIK, VELIINA ZRNA I NAIN VEZIVANJA


Fizike i mehanike osobine stenskih masa u mnogome zavise
od oblika, veliine, i stepena vezanosti sastojaka. Postoje brojne
klasifikacije koje se daju za veliinu zrna, jedna od njih je Heremana i
Stinija (Heremann & Stini):

Krupnoa zrna Magmatske stene Sedim. stene i


mermeri

Grubog zrna preko 15 mm preko 4


mm
Vrlo krupnozrne 10 - 15 mm 2 - 4 mm
Krupnozrne 5 10 mm 1.25 - 2 mm
Srednjeg zrna 3 - 5 mm 0.75 - 1.25 mm
Sitnozrne 2 - 3 mm 0.25 - 0.75 mm
Finog zrna do 2 mm do 0.25 mm

Oblik zrna takoe utie na vrstinu stenske mase; stena


ujednaene krupnoe znatno je kompaktnija od neujednano zrnaste.
Zaobljena zrna kod sedimentnih stena slabije su vezana nego uglasta
dok ljuspasta zrna srazmerno svom prisutvu umanjuju stabilnost
stene.

Stepen vezanosti sedimentnih stena zavisi od vrste i koliine


cementne mase. Najbolje vezane stene su sa bazalnim ili cementom
meuprostora, dok su najslabije vezane one sa dodirnim cementom.

Od oblika i veliine zrna zavisi poroznost, zapreminska teina,


propustljivost, higroskopsnost, ponaanje na mrazu.

BOJA STENA

Boja stene je od izvanrednog znaaja ako se stene koriste kao


graevinski materijal.
Boja jedne magmatske stene zavisi od njenog mineralnog
sastava i stepena njene sveine - neka od sekundarnih komponenti
(epidot, hlorit, oksidi gvoa) moe intezivno pigmentirati stenu.
Graniti su, na primer, uglavnom sive boje ali mogu biti rumeni ako je
feldspat u njima crvenkast od oksida gvoa, kao to je sluaj sa
granitom Tande u istonoj Srbiji.

Kod sedimentnih stena, kao to je ve reeno, boja moe biti


nasleena, singenetska ili dijagenetska i epigenetska.

Postojanost boje u stenama je razliita, boja je trajnija ako


stena nije izloena uticaju atmosferilija. Najnepostojanije su boje koje
vode poreklo od organskih materija (crni mermeri koji pod uticajem
atmosferilija blede).

Postoji i niz minerala u stenama koji se mogu javiti kao


primarni, sekundarni pa ak i sporedni, ije prisustvo smanjuje
graevinsku vrednost kamena jer tokom vremena izazivaju flekanje
stene. To su sulfidi (specijalno pirit), koji na povrini stene stvaraju
ute mrlje.

GUSTINA STENA

Gustina (specifina teina) stene zavisi od specifine teine


sastojaka od kojih je ista izgraena, varira od 26-32 kN/m 3.
Specifina teina se odreuje laboratorijski na usitnjenim uzorcima.

Zapreminska gustina meutim, predstavlja teinu jedinice


zapremine stene. Ona zavisi od mineralnog sastava ali i od strukturno
teksturnih karakteristika kao i stepena ispucalosti stenske mase.
Ukoliko je koliina pora u steni vea zapreminska gustina je manja i
obrnuto. Ona se odreuje laboratorijski na uzorcima kockastog ili
prizmatinog oblika .

POROZNOST STENA
Ova osobina predstavlja odnos izmeu zapremine upljina u
stenskoj masi i njene ukupne zapremine.

Budui da neispunjeni prostor u stenskim masama moe biti


razliitog porekla, imamo singenetsku ili primarnu i epigenetsku ili
sekundarnu poroznost. Primarne upljine u stenama su pukotine
luenja, ovalni mehurii u vulkanitima nastali usled zaostalih gasova
(mehuraste teksture), dok sekundarne upljine predstavljaju tekton-
ske pukotine, kavernoznost karbonatskih i drugih sedimentnih stena
nastala erozijom ili rastvaranjem pojedinih komponenata itd.

Pore u stenama mogu biti superkapilarne, kapilarne i


subkapilarne. U stenama obine preovlauje jedan tip pora ali moe
biti kombinovano i vie njih. Prema irini pore delimo na:

superkapilarne sa prenikom preko 0,5 mm,


kapilarne 0,5 - 0,0002 mm,
subkapilarne ispod 0,0002 mm.

Veoma su retke stene koje ve primarno nisu makar i slabo


porozne. Kod sveih granita poroznost iznosi ispod 1 a kod peska do
preko 40. Pore mogu biti razliitog oblika, cevaste, okrugle,
izuvijane,nepravilne itd. Stepen poroznosti se klasifikuje na sledei
nain:

Makroskopski gledano razlikujemo:

grubo porozne stene sa porama 1-2 mm


upljikave, kavrnozne veim od 2 mm

Prema L. Mariu stene su

neporozne sa manje od 1%
slabo porozne od 1 - 2,5%
umereno porozne 2,5 - 5%
dosta porozne 5 - 20%
jako porozne preko 20%
Poroznost stena je znaajna osobina jer od nje zavisi upijanje,
zadravanje i kretanje vode kroz stene, strujanje vazduha i gasova,
postojanost stena na mrazu i provodljivost toplote i zvuka.

PROPUSTLJIVOST

Ova osobina je direktno vezana sa poroznou stena i


manifestuje se lakom ili slabijom prohodnou vode ili gasova kroz
kapilare u stenama. Stene sa superkapilarnim porama ne zadravaju
vodu i ona se u njima kree po zakonima gravitacije to su propustljive
ili permeabilne stene. Takvi su ljunak, pesak, drobina, bigar, kaver-
nozni krenjaci, les, jako ispucale magmatske ili metamorfne stene.

S druge strane, stene sa kapilarnim ili subkapilarnim porama


vodu primaju ali je i zadravaju te ih nazivano nepropustljivim ili
impermeabilnim. Takve su svee magmatske stene, jedri krenjaci i
dolomiti, gline argiloisti i dr.

Poznavanje propustljivosti ima veliki znaaj kod prognoziranja


uslova pojavljivanja podzemnih voda, nastajanja klizita i sl.

HIGROSKOPNOST

To je osobina stene da izvesnu, manju ili veu koliinu vlage


moe primiti u kapilare i trajno je zadrati. To je tzv. prirodna vlanost
(majdanska vlaga). Popustljive stene nisu higroskopne dok su
nepropustljive esto i higroskopsne. Na narednoj tabeli dat je pregled
higroskopnosti nekih vanijih stena:

graniti 1-3%
krenjaci 1-15%
gline i glinci 40-60%
bazalti 1-4%
peari 15-25%
Higroskopnost je i uzrok lepljivosti stena (prijanjanje na alat),
kao i bubrenja stena koje kod glina moe da povea zapreminu i do
80% (sl. 75).

Sl. 75.- Bubrenje glina

VRSTINA STENA

vrstina stena predstavlja otpor koji stena prua pri dejstvu


pritisaka, udara, trenja i sl. Ova je osobina bazirana na stepenu
vezanosti mineralnih komponenata odnosno fragmenata stenske
mase. Najveom vrstoom odlikuju se homogene i masivne,
specijalno ujednaeno-zrnaste stene ili stene iji su sastojci izukrtani
(ofitska struktura). Porfirske stene, posebno varijeteti sa
mandolastom ili mehurastom teksturom imaju manju vrstinu.

Sedimentne stene u pogledu ove osobine pokazuju veliku


raznolikost; vrstina je vea kod stena sa bazalnim cementom ili
cementom meuprostora a pogotovu ako je cement karbonatski ili
silicijski. Kavernoznost karbonatskih kao i kriljavost metamorfnih
stena smanjuje vrstinu.

Povean sadraj vlage u steni takoe smanjuje vrstinu.


Koeficijent omekavanja dobija se na osnovu odnosa vrstine koju
pokazuje stena u suvom stanju i vrstine u stanju kada je ista
potpuno zasiena vodom. Koeficient 1 odgovara sluaju kada stena
pod uticajem vode ne omeka ni malo.

ilavost je otpor stene na udar. Za stene koje se pri udaru


drobe kaemo da su krte, obrnuto, stene otporne na udar smatramo
ilavim. Krte stene imaju neravne i zupaste povrine preloma dok su
ilave obino koljkastog preloma. Ova je osobina znaajna za
putogradnju.
Habanje predstavlja skup promena koje stena trpi prilikom
trenja; ova je osobina znaajna pri izboru kamena za putogradnju ili
kamena za stepenita.

ELASTINOST I PLASTINOST STENA

Osobina stene da trpi plastine deformacije i da se po


prestanku rada sila vraa u prvobitno stanje naziva se elastinost.
Plastinost meutim, predstavlja sposobnost menjanja forme koju
materijal zadrava po prestanku dejstva sile koja je deformaciju
prouzrokovala.

PROVODLJIVOST ZVUKA

Brzina prostiranja zvuka kroz stensku masu zavisi od vrste i


sklopa kamena. Jedre, neporozne i svee stene bolje provode zvuk
nego ispucale i rastresite. Kod ispucalih zvuna provodljivost se
poveava ako su kapilare ispunjene vodom. Stene rapavih povrina i
visoke poroznosti su priguivai zvuka te se koriste za oblaganje zi-
dova u dvoranama gde je zvuna izolacija neophodna.

ELEKTROPROVODLJIVOST

Provodljivost elektrine struje zavisi od mineralnog sastava,


sklopa, poroznosti, sveine i koliine apsorbovane vode. Elektrina
provodljivost raste sa kriljavou, slojevitou, poveanjem koliine
vode u njoj i dr.

MAGNETINOST

Magnetinost stene uslovljena je magnetizmom njenih


komponenata. Dijamagnetine stene u magnetnom polju pokazuju
odbijajui a paramagnetine privlaei efekat. Ovo svojstvo stena je
znaajno pri geofizikim ispitivanjima, specijalno pri istraivanjima
leita sa magnetinim mineralima.

RADIOAKTIVNOST STENA

Radiaktivnou se odlikuju stene koje sadre minerale sa


elementima koji emituju radioaktivne zrake. Za graevinsku primenu
znaajna je zatitna sposobnost stena od radijacije. Stene su uopte
uzev dobri zatitnici od radijacije, stene velike gustine naroito. One
se stoga mogu koristiti za izradu ploa za zatitu od radioaktivnog
zraenja.

TOPLOTNA SVOJSTVA

Toplotna provodljivost stena zavisi od mineralnog sastava i


sklopa stene. Masivne i ujednaeno zrnaste stene provode toplotu u
svim pravcima podjednako, dok kriljave, tabliaste i ploaste bolje
provode toplotu du povrina kriljavosti i slojevitosti nego upravno
na njih. Porozan i ispucao kamen snanije provodi toplotu ako su
kapilari i pukotine ispunjeni vodom. Toplotna provodljivost se meri
koeficijentom provodljivosti koji predstavlja koliinu toplote koja kroz
stensku masu proe u jedinici vremena. Kao dobri toplotni izolatori,
prilikom izgradnje objekata, upotrebljavaju se, bigar, upljikave lave,
plovuci i druge jako upljikave stene sa izolovanom poroznou.

DEJSTVO VATRE NA STENE

Izloene uticaju vatre sve stene trpe izvesne promene, koje su


utoliko vee ukoliko je uticaj vatre nagliji i plamen jaeg intenziteta.
Pri uticaju toplote koja odgovara temperaturi poara (oko 850 oC)
Monomineralne stene su postojanije polimineralnih, sitnozrne i
kompaktne od krupnozrnih i poroznih. Karbonati se na oko 900 oC
razlau na CO2 i CaO. Jako su neotporne stene sa veim sadrajem
vulkanskog stakla, te se o svemu ovome takoe mora voditi rauna
prilikom upotrebe kamena za oblaganje ili kamena za zastore puteva
ispod asvaltne pokrivke.

STILJIVOST STENA

Stljivost stena je fiziko svojstvo stena da smanjuju zapreminu


prilikom dejstva optereenja. Ova je osobina znaajna za prognozu
sleganja tla ispod objekata

Stiljivost zavisi od sklopa stene, te vrste, dobro vezane stene


imaju malu stiljivost, dok se nevezane i delimino plastine stenske
mase karakteriu znaajnom stiljivou. Kolina vode u stenama
takoe utie na ovu osobinu - stene zasiene vodom se sleu sporije
od suvih stena.
PRIMENA STENA

Primena stena poinje sa Paleolitom - dobom neobraenog ili


grubo obraenog kamena i nastavlja se u neolit - doba glaanog
kamena koje traje sve do istorijskog doba koje je u razliitim delovima
sveta poelo u razliito vreme. Jedini dokazi iz tih davnih vremena
koji nam govore o tadanjim civilizacijama izraeni su od kamena
(grobnice, hramovi) ili su u kamenu urezani.

O egipatskoj civilizaciji svedoe piramide i sfinge kao i


hijeroglifski zapisi na kamenu (obelisci) ili na peenoj glini. Pri tome je
za graditeljstvo u najstarijim epohama veoma znaajan bio granit iz
Asuana.

Korienje kamena se nastavlja u drevnoj Grkoj (Klasini


period, period Helenske kulture, itd.) ali se pritom koristi uglavnom
mermer. Teei ka velikim dimenzijama a pritom i estetskom
savrenstvu graevina oni su u mermeru nali manje tvrd i lako
obradljiv materijal.

Rimljani ve koriste ciglu i malter - rimski cement kako u


visokoj gradnji (Arene, Forum romanum), tako i u niskogradnji i
mostogradnji (most na Tibru u Rimu je i danas u upotrebi).

Na tlu Jugoslavije najstariji podaci potiu iz neolita (pre 5.800


godina) o emu svedoi kultura Lepenskog Vira okarakterisana
planskim naseljem, orujem i oruem, nakitom i skulpturama koji
prevazilaze okvire nacionalnog naslea.

Antiko razdoblje na naem tlu je poznato po intenzivnom


korienju kamena za monumentalnu gradnju (Sirmijum, Singidunum,
Gamzigrad).
U srednjem veku dominira vizantijska kultura koja obilno koristi
kamen za crkveno graditeljstvo, pri emu je ve u upotrebi tesan
kamen kao to je sluaj u monumentalnim zadubinama Nemanjia:
Studenici, Deanima, Mileevi, Graanici, ii, Sopoanima te u
kasnijim sakralnim spomenicima tzv. Moravske kole - Ljubostinji,
Kaleniu, Ravanici, Manasiji, crkvi Lazarici itd. To su preteno
mermer, bigar, bree, peari.

Posle pada Srpskog carstva na Kosovu raste uticaj islamske


kulkture i grade se damije ali i kameni mostovi - Viegrad, Mostar,
Trebinje, zatim hanovi, putevi i dr.

Stene se u dananje vreme koriste i kao graevinski materijal, i


kao sirovina za proizvodnju graevinskog materijala.

Primena kamena se vri:

A. U izgradnji - graevinski kamen


B. U proizvodnji graevinskog materijala
C. U industriji

Stene kao graevinski kamen

Graevinski kamen moe biti tehniki i arhitektonski.

TEHNIKI KAMEN

Tehniki kamen moe biti lomljenik, tucanik, mleveni kamen i


obraeni kamen; upotrebljava se u hidrogradnji, putogradnji,
izgradnji eleznikih pruga, betonskih konstrukcija i za zidanje
objekata.

Lomljenik je kamen koji se dobija direktno na majdanima posle


miniranja; nepravilnog je oblika, nesortiran i koristi se za zidanje
kamenih nasipa, ispunu drenanih rovova, podlogu puteva, pa ak i
za gradnju u nedostatku obraenog materijala.
Tucanik se proizvodi drobljenjem lomljenog kamena. Zavisno
od veliine estica upotrebljava se za za izgradnju zastora kod pruga
i puteva, kao agregat za beton, teraco ili vetaki kamen.

Mleveni kamen se dobija potpunim mainskim usitnjavanjem


lomljenog kamena do estica veliine maksimalno 15 mm. To je
kamena sitne ili kameno brano. Upotrebljava se kao agregat za
asvalterske radove, za izradu maltera i vetakog kamena.

Obraen kamen moe biti cepan, kao to je sluaj kod krovnih


kriljaca koji se prave od argiloista i srodnih stena, klesan, kao kod
kamena obraenog za gradnju kua, puteva, ivinjaka, i dr. i najzad
rezan (monoliti), kada se upotrebljava u vidu rezanih (obraenih)
blokova, koji se esto koriste kao osnova za izradu skulptura.

TEHNIKI KAMEN ZA HIDROGRADNJU

Poto kamen korien u hidrogradnji ima stalni ili povremeni


kontakt sa vodom (akumulacije, utvrde obala, gatovi, regulacija
bujica) mora biti sve i dobrog kvaliteta. Koriste se svee magmatske
stene, gnajsevi neizraene kriljavosti, masivni amfiboliti, krenjaci i
mermeri, jedri peari itd.

TEHNIKI KAMEN ZA PUTOGRADNJU

Za putogradnju se koristi sve kamen, kompaktne grae,


postojan na mrazu i elastian. Takvi su krenjaci, dolomiti, efuzivi,
granitoidi, mermeri, amfiboliti, ljunak, pesak. Za eleznike pruge se
koriste uglavnom dijabaz i amfibolit dok je krenjak mnogo manje
poeljan.

TEHNIKI KAMEN ZA BETONSKE KONSTRUKCIJE

Betonske konstrukcije se po pravilu izrauju 85% od kamena


pri emu se u ovu svrhu koriste svee magmatske stene, homogeni
metamorfiti, peari, krenjaci, dolomiti, pesak i ljunak.
TEHNIKI KAMEN ZA ZIDANE KAMENE KONSTRUKCIJE

Za kamene konstrukcije, koje predstavljaju nosee i nenosee


zidove, ograde, tunele upotrebljavaju se peari, karbonatne stene,
granitoidi. Kamen treba da bude sve i postojan prema uticaju vlage,
insolacije i agresivnih voda.

U Jugoslaviji ima dobrog graevinskog kamena koji se


eksploatie na vie mesta kao to su kamenolomi na Frukoj Gori
(Rakovac i Ledinci), na Venacu, Bukulji, Boranji, kod Novog Pazara,
na Rudniku, Kopaoniku i drugim mestima.

STENE KAO ARHITEKTONSKI I UKRASNI KAMEN

Pod ukrasnim kamenom podrazumevamo stenski materijal od


koga se runom ili mainskom obradom dobijaju ploe ili blokovi za
dekorativne svrhe ili se od njega daljom obradom mogu dobiti ukrasni
predmeti. Ovaj kamen mora biti velike vrstine, lepih i postojanih boja
i dobre trajnosti.

Upotreba kamena u arhitektonske svrhe zavisi od sastava


stene, sklopa (sl. 76), boje i njene postojanosti, vrstine, abanja,
ilavosti i obradljivosti. Najee se u ove svrhe upotrebljavaju
mermeri, mermerne i serpentinske bree, krenjaci, bigrovi, oniksi.

Sl. 76. Dekorativna kamena ograda sa dobrom (A)


i nepovoljnom (B) orijentacijom folijacije

U naoj zemlji znaajnija nalazita ukrasnog kamena nalaze se


na Venacu, Ropoevu kod Sopota, kod Novog Pazara, Sijarinske
Banje, i na nekim drugim mestima.
Kamen za proizvodnju
graevinskih materijala

Ovaj kamen se upotrebljava za proizvodnju veziva i


termoizolacionih materijala

KAMEN ZA VEZIVA

Kamen se za ovakve namene koristi za pravljenje krea, gipsa,


portland cementa, i hidraulinog krea.

Za proizvodnju krea koristi se kalcijum-karbonatni materijal


koji se pri peenju razlae na kalcijum oksid i ugljendioksid.
Krenjaci se peku na temperaturama oko 900 oC posle ega se gase
vodom. Kre se upotrebljava u graevinarstvu, kao topitelj u
metalurgiji, u hemijskoj industriji (celuloza, papir, insekticidi), kao
procesni reagens (prehrambena industrija, eer, elatin, konzerve),
kao vezivo (sinteromagneziti), u vodoindustriji (kao preista i
neutralizator) itd.

Za proizvodnju graevinskog gipsa koristi se materijal koji


sadri kalcijumsufat sa vodom tako to se peenjem iz njega odstrani
sva kristalna voda. Upotrebljava se u graevinarstvu, u industriji
porcelana, metalurgiji, medicini i industriji cementa. Nalazita su u
okolini Grue.

Cement, koji ima najiru primenu u graevinarstvu, dobija se


arenjem i mlevenjem cementnih laporaca ili sirovine dobijene
meanjem krenjaka i gline. Leita cementnih laporaca kod nas nisu
retka; ovaj materijal se eksploatie i cement proizvodi u Beoinu na
Frukoj Gori, kod Ralje, Popovcu kod Paraina, kod Kosjeria, kod
eneral Jankovia.

Za proizvodnju hidraulinog krea koriste se laporoviti


krenjaci sa 6-25% gline.
Za proizvodnju stakla se koriste kvarcni peskovi koji moraju biti
veoma isti sa preko 98% SiO 2. tetne primese u ovakvim peskovima
su oksidi gvoa, minerali glina, oksidi Ti, Cr i dr. Kvarcnih peskova -
staklaraca ima kod nas u Rgotini kod Zajeara, kod Banje Koviljae
itd.

TERMOIZOLACIONI MATERIJALI

Kao termoizolacioni materijali najee se koriste plovuci koji


se mehaniki drobe, zatim ekspandirani perliti i mineralne vune koje
se dobijaju zagrevanjem dijabaza i bazalta.
Za hemijski otporne cevi i podove koristi se dijabaz ili bazalt a
preradom ovih materijala bavi se petrurgijska industrija.

Za izradu silikatnih opeka koriste se kvarciti.

Kamen u industriji

U metalurgiji se koristi kalcijum karbonatni materijal kao topitelj


u visokim peima za proizvodnju sirovog gvoa.

U hemijskoj industriji takoe se koristi kalcijum-karbobnat u


proizvodnji stakla, kozmetike, tekstila, hemikalija, vetakog ubriva,
kao punitelj itd. U industriji vetakog ubriva upotrebljavaju se i
stene sa leucitom kojih ima kod Gnjilana.

U industriji vatrostalnih materijala za proizvodnju opeka se


koriste dolomit (dolomitske opeke) i kvarcit (silikatne opeke).

Osnovne sirovine u porcelanskoj industriji predstavljaju gline


kaolinitskog tipa, dok se bentonitske gline koriste kao sirovine za
isplake prilikom buenja, i za metalurku industriju. Kaolinitskih glina
ima u Rudovcima kod Aranelovca a bentonitskih kod Petrovca na
Moru, kod Nia, Vrdnika na Frukoj Gori.
U ciglarskoj industriji se kao osnovna sirovina koristi les. Opeka
se proizvodi u ciglanama po celoj Vojvodini, u okolini Beograda
(Vinjica, kod Zemuna) i dr.

POSEBNA SVOJSTVA NEKIH STENA I TERENA


SA STANOVITA GRAENJA I NJIHOVA
UPOTREBLJIVOST

Dosadanje iskustvo omoguuje grupisanje stena prema


njihovim inenjerskogeolokim i drugim karakteristikama, zatim
odredbu bitnih osobina magmatskih, sedimentnih i metamorfnih stena
za potrebe gradnje kao i definisanje podruja njihove upotrebe.

Pri razmatranju svega ovoga, osim tehnikih svojstava


(petrografskih, fizikih, mehanikih i tehnolokih) treba uzeti u
razmatranje jo dva isto geoloka faktora:

- nain (uslove) stvaranja pojedinih vrsta stena,

- pozitivne ili negativne promene na stenama koje su one


pretrpele tokom duge geoloke istorije pod uticajem raznih spoljnih
faktora.

U narednom poglavlju naveemo najvanije karakteristike


pojedinih grupa stena.

Magmatske stene
Sledee karakteristike magmatskih stena mogu se navesti kao
opte:

- dubinske magmatske stene pokazuju manje razlike u


svojim odlikama; u
njima su jako nepoeljne krupnije anklave (ksenoliti);

- vulkanske stene pokazuju vee razlike, specijalno u sklopu; u


njima se, kao veoma nepoeljna, javlja vea ili manja koliina
stakla u osnovi.

- ine stene nemaju vei praktini znaaj jer se javljaju u


manjim masama, izuzetak predstavljaju pegmatiti i pojedine
vee mase dijabaza.

- vulkanska stakla imaju posebne karakteristike.

INTRUZIVNE MAGMATSKE STENE

Intruzivne magmatske stene imaju primenu kao

- lomljen i profilisan (obraen) kamen

- kamen drobljen u razliitoj granulaciji za pruge, puteve i beton

- kao arhitektonski kamen - enterijeri, eksterijeri, skulptorski


kamen itd.

Sve su pak ove stene izloene dugom uticaju atmosferilija


podlone dezintegraciji - grusiranju. U naim prostorima zona
grusiranja moe biti i do 10 m i to naroito u brdskim podrujima.

Pri upotrebi dubinskih magmatskih stena korisno je iz majdana


dobiti to vee monolite.

KISELE DUBINSKE STENE


Najzastupljeniji predstavnici ove grupe magmatskih stena na
teritoriji nae zemlje su graniti, sijeniti i granodioriti. Boje su sive ili
crvenkaste u zavisnosti od mineralnog sastava i pigmenta, strukture
zrnaste (sitnozrniji varijeteti imaju bolje tehnike karakteristike) a
teksture najee masivne.

S obzirom na rasprostranjenost eksploatacija im nije tako


velika. Dobro se glaaju i dosta su otporni na agresivno dejstvo
atmosferilija ali su veoma osetljivi na vatru zbog razliitog linearnog
koeficijenta toplotnog irenja.

Graniti su zastupljeni oko Bujanovca, Lebana, na Kopaoniku,


na Staroj Planini, Crnajki, Tandi, kod Vrca, na Kosmaju, Ceru,
Bukulji. Sijenita ima na Tandi i Staroj Planini, dok su granodioriti
zastupljeni na Kopaoniku, na eljinu, na Boranji, Ceru i dr.

BAZINE DUBINSKE STENE

Meu bazinim plutonitima najznaajniji su gabrovi -grupa


stena promenljivog mineralnog sastava tamnozelene do tamnosive
boje i zrnaste strukture. Sastojci ovih stena obino bivaju zupasto
srasli to poveava vrstinu ovih stena. Svee stene se lako poliraju i
tada su otporne na atmosferilije. To je inae veoma cenjen
arhitektonski, skulptorski i graevinski materijal. Bazini plagioklas u
gabru katkad ima plaviast otsjaj (labradoriziranje) te mu to poveava
upotrebnu, posebno estetsku vrednost.

Gabrova u naoj zemlji ima na vie mesta ali se ne aksploatiu;


najvee mase su na Deli Jovanu i na Staroj Planini, dok se kod
Viegrada u bivoj BiH, vri i eksploatacija gabra.

ULTRABAZINE INTRUZIVNE STENE

To je grupa peridotita - najmanje koriena grupa intruzivnih


stena. Boje su tamnozelene, maslinastozelene do crne a strukture
zrnaste. U najveem broju sluajeva peridotiti su serpentinisani.
Serpentiniti prijatnih boja se koriste kao dobar arhitektonski kamen ali
se iz njih teko mogu dobiti vei monoliti.

Komercijalni znaaj u grupi ultrabazinih stena imaju jedino


duniti od kojih se prave opeke za industriju stakla, elika i cementa,
kao i za proizvodnju TA pei. Samleven dunit daje olivinski pesak koji
se koristi u livakoj industriji. Kod nas peridotita ima na Goleu (dosta
sveih),na Kopaoniku, Zlatiboru, Maljenu i dr.

IZLIVNE MAGMATSKE STENE

KISELI I INTERMEDIJARNI VULKANITI

Meu njima su najzastupljeniji daciti, andeziti i trahiti, koji ipak


nemaju onaj znaaj kao intruzivne stene zbog promenljive koliine i
veliine fenokristala, kao i zbog pojave stakla u osnovnoj masi.

Upotrebljavaju se preteno kao tehniki kamen; u najveoj meri


kao agregat u putogradnji ili u obliku kocki i ivinjaka. Ove stene su i
nosioci polimetalinih mineralnih sirovina (Pb,Zn,Cu).

Kod nas su kiseli i intermedijarni efuzivi zastupljeni na Frukoj


Gori (Ledinci i Rakovac), na Rudniku (Slavkovica), kod Ljubovije, na
podruju Trepe i Kopaonika, u Timokoj magmatskoj oblasti, kod
Surdulice i dr.

BAZINI VULKANITI

Meu bazinim vulkantima najznaajniji su bazalti i dijabazi.

Bazalti su slaboizraene porfirske strukture, crne boje,


koljkastog preloma i skoro redovno sadre staklo u osnovnoj masi.
Dobro se glaaju te se upotrebljavaju kao arhitektonski kamen,
specijalno za nadgrobne spomenike.
Dijabazi su takoe crne boje ali im je struktura ofitska ime je
vrstina stene bitno poveana. Nedostatak im je to se javljaju
uglavnom u manjim masama.

Bazalti i dijabazi se koriste kao najkvalitetniji drobljeni agregat


za abajui sloj u putogradnji i za izradu specijanih betona. Osim toga
bazalti i dijabazi predstavljaju osnovnu sirovinu za petrurgiju i za
proizvodnju mineralne vune.

VULKANSKA STAKLA

Najpoznatiji varijeteti vulkanskog stakla su obsidijan i


pehtajn, koji su, kao to je ve napomenuto, korieni jo u
paleolitu i neolitu kao kamen za orua i oruja a koriste se i danas
kao poludragi kamen.

Plovuac je proizvod naglog hlaenja silicijom bogatih lava;


sadri veliki broj upljina odvojenih staklastim membranama i ima
zapreminsku masu manju od 1gr/cm 3. Po tome to pliva po vodi ova
vrsta vulkanogenog materijala je i dobila naziv plovuac. Koriste se
kao sredstvo za glaanje, kao termoizolacioni materijal i za izradu
lakih betona.

Perlit se karakterie specijalnom teksturom u vidu sferoidalnih


koncentrinih pukotina u staklu riolitskog sastava. Ima sposobnost
ekspandiranja (kokanja) te agregat ima zapreminsku teinu ispod
1gr/cm3.

Perlit predstavlja izvanredan termoizolacioni materijal - 1 cm


perlitskog maltera po svim odlikama odgovara debljini od 9 cm
klasinog maltera, zatim 8 cm opeke ili 15 cm betona.

U poljoprivredi se upotrebljava za poboljanje kvaliteta


zemljita, jer je porozan te zadrava vazduh i upija vodu (koliina
upijene vlage je 2-8 puta vea od mase perlita). Upotrebljava se
takoe u industriji boja (kao filter i punilo). Vulkansko staklo se
ekspotaie kod Vranja.
GRAENJE U TERENIMA MAGMATSKIH STENA

Tereni koji su izgraeni od sveih intruzivnih stena imaju veoma


povoljne karakteristike za gradnju praktino svih objekata; u njima se
mogu uspeno uraditi stabilni tuneli i drugi podzemni objekti veih
dimenzija. Ako su, meutim, stenske mase tektonski polomljene ili
pak raspadnute njihov kvalitet kao podloge slian je nevezanim
sedimentnim stenama.

Efuzivne magmatske stene takoe mogu biti dobra podloga za


temeljenje ili za izgradnju objekata u njima. Ove su stene, meutim,
esto okolorudno promenjene ime im se znatno menjaju tehnike
karakteristike, opada im nosivost - od prektino neograniene, kod
sveih, do veoma male, kod tronih i razlomljenih vulkanskih stena.

Sedimentne stene

Sedimentne stene su po vrednosti i razliitosti namene kao i po


svome ueu u povrinskim delovima Zemljine Kore (3/4) daleko
ispred magmatskih a naroito metamorfnih stena. Dok je kod
magmatskih uglavnom bitna sveina stene zbog stalnosti sastava,
kod sedimentnih postoje ogromne razlike ak i kod istog
petrografskog lana. Ipak se moe rei da ne postoji sedimentna
stena koja u dananjoj tehnologiji nije nala svoju primenu, a neke
od njih predstavljaju bitne komponente bez kojih se ne moe zamisliti
savremena ovekova aktivnost.

KLASTINE SEDIMENTNE STENE

Klastiti se mogu javljati kao nevezane ili dijagenetski vezane


slojevite ili masivne stene.

NEVEZANI KLASTITI

Drobina je izgraena od neklasiranog fragmentiranog


materijala akumuliranog u podnoju strmih padina ili donjem delu
kratkih bujunih tokova. Primena drobine je veoma ograniena -
uglavnom kao kamen za nasipe.

ljunak je izgraen od krupnih, zaobljenih i esto heterogenih


fragmenata. ist ljunak (izuzev marinskog) je osnovno punilo betona
i predstavlja prirodni materijal koji se brzo stabilizuje te se
upotrebljava i kao nosei zastor u putogradnji i visokogradnji

U naoj zemlji ljunak se eksploatie na obalama i iz korita


Morave, Save, Zete, i dr.

Pesak ima iste petrografske, genetske i tehnike karakteristike


ali mu je primena mnogo raznovrsnija; upotrebljava se za proizvodnju
stakla, u livakoj industriji, kao graevinski materijal (izrada maltera) i
dr. Nalazita peska su kod Mladenovca, Vrca, Deliblata, Rgotine kod
Bora (staklarac) i dr.

POLUVEZANI KLASTITI

Les je neslojevita stena eolskog porekla koja pokriva oko 7%


evropskog kontinenta. Javlja se u debelim poroznim (cevaste)
naslagama debljine 40-170 metara.

U okviru jednog sloja predstavlja veoma stabilan teren za


gradnju, ali ukoliko se nae u dve ili vie faze naslaga moe biti
potencijalno klizite koje je teko sanirati.

Les je jedna od najboljih sirovina za ciglarsku industriju.


Najvee koliine lesa se ekploatiu na podruju Vojvodine.

Gline i srodne stene ine visok procenat sedimentnih stena.


Sastoje se od minerala glina (kaolinit, monmorijonit), a kao primese
sadre karbonate, kvarc, okside gvoa i dr. Kaolinitske gline su
sirovina za industriju porcelana, monmorijonitske za kalupe u
vatrostalnoj industriji, a neiste gline imaju primene u grnarstvu.

Neke vrste glina, specijalno bentonitski tipovi, imaju jaku


sposobnost bubrenja kao rezultat jonske izmene (sl.76). Osim toga
bentonitske gline pokazuju tzv. tiksotropne karakteristike koje se
odraavaju u izmeni viskoziteta prilikom mehanikog delovanja.

Vatrostalne gline se eksploatiu u okolini Aranelovca a


monmorijonitske kod Vrdnika na Frukoj Gori i kod Petrovca na moru.

VEZANE KLASTINE STENE

Bree su izgraene od uglastih odlomaka stena, najee


uniformnog sastava, vezanih karbonatskim, kvarcnim, glinovitim i sl.
vezivom.

vrstoa na pritisak kod brea zavisi od vrste veziva. Bree se


lepo poliraju te predstavljaju znaajan arhitektonski kamen.
Mermerne bree se eksploatiu kod Deana na Kosmetu, Ropoeva
na Kosmaju i u blizini Uike Poege a krenjake kod aka i Bara.

Konglomerati predstavljaju vezan ljunak najee


heterogenog sastava. vrstina na pritisak, kao i kod brea, zavisi od
vrste veziva. Ne podnose obradu stoga im je primena veoma
ograniena.

Peari predstavljaju vezani pesak ija vrstina, pored vrste i


naina vezivanja, zavisi i od sastava. Koriste se u graevinarstvu i
kao tehniki i kao arhitektonski kamen. Poznatija nalazita su kod
Manasije na Resavi, Belih voda kod Kruevca, kod Ljiga, na Grzi
(crveni peari) kod Ostrunice i dr.

VEZANE HEMIJSKE I ORGANOGENE STENE

Krenjaci se javljaju u slojevima razliite debljine a katkad i


kao masivni; izgraeni su od kalcita, ali se kao primese javljaju kvarc,
minerali glina, oksidi gvoa, itd. Boje su bele do sive ili rumenkaste.
Primena krenjaka je veoma iroka, kako u graevinarstvu, tako i u
hemijskoj i metalurkoj industriji. Kao graevinski kamen eksploatie
se kod Golupca, kod Paraina i u Istonoj Srbiji.
Dolomiti se, kao i krenjaci, javljaju u vidu slojeva i kao
masivni. Imaju specifian nain raspadanja. Koriste se u
graevinarstvu, ali su slabijeg kvaliteta od krenjaka, zatim u industriji
vatrostalnih materijala, i dr. Im ih kod Lepoglave, Studetice, kod
Pirota.

Bigar je upljikava kalcijum karbonatna stena koja se stvara


oko izvora, vodopada i u peinama, gubljenjem CO2 iz rastvorenog
kalcijum-bikarbonata (Ca(HCO3)2).

Stena je porozna, vodopropusna, dobar izolator zvuka i toplote,


laka za obradu i gradnju. Mnogo se koristila pri izgradnji srpskih
srednjevekovnih manastira a danas se koristi i u graevinarstvu i kao
arhitektonski kamen. Bigra ima kod Bajine Bate i Uica, Pirota
(manastir Bigar), Banje Koviljae, Ljiga

Travertin je za razliku od bigra nastao taloenjem iz toplih


voda; trakaste je grae i katkad lepih boja kada se koristi i kao
graevinski i kao arhitektonski kamen. Ima ga kod Sjenice.

Mermerni oniks je hidrotermalni hemijski sediment trakaste


grae koji se koristi kao arhitektonski kamen i za izradu kamene
galanterije. Ima ga kod Sijerinske banje, kod Pei, kod Lozovika
(Jagodina).

Tufovi, kada su dobro vezani mogu imati izvesnu primenu.


Njihove karakteristike variraju u zavisnosti od sastava.Odlikuju se
visokom poroznou, dobri su izolatori ali imaju uglavnom slabu
mehaniku otpornost. Eksploatiu se kod Ljiga (ignimbriti), u blizini
Aranelovca (uti Oglavak) i kod Vranja.

GRAENJE U TERENIMA SEDIMENTNIH STENA

Stabilnost terena izgraenih od nevezanih sedimentnih stena


(ljunka i peska) zavisi od njihovog granulometrijskog sastava i
zbijenosti stenske mase. Voda bitno ne menja njihove fiziko-
mehanike osobine.
ljunkovi su rastresiti i slabo stiljivi te su povoljni za temeljenje
objekata. Izvoenje podzemnih radova, meutim, u njima praktino je
neizvodljivo.

Peskovi su rastresiti, a kada su zasieni vodom slabo su


pokretljivi. Kod izgradnje temelja u peskovima veliki znaaj ima
prisustvo glinovite komponente koja im smanjuje nosivost. Podzemni
se radovi u njima izbegavaju.

Stabilnost objekata na terenima od glina zavisi od stepena


njihove kohezije; kod glina postoje dve faze sleganja: prva
neposredno nakon optereenja, koja se manifestuje brzo u vidu
bonog istiskivanja, i druga lagano i dugotrajno sleganje koje moe
trajati decenijama. Zbog osobine da neke gline bubre, imaju
tiksotropne osobine i da su stiljive, pre svakog planiranja gradnje na
njima mora se izvriti detaljna analiza ovih stena. Podzemni radovi u
njima se izvode sporo i zbog estog bubrenja prostorije se moraju
odmah obezbeivati jakim podgradama. Kanali, akumulacijski baseni
i hidrotehniki objekti zbog vodonepropustljivosti glina su mogui.
Stabilnost kosina i useka u glinama je mala.

U terenima izgraenim od lesa stabilni su i vertikalni zaseci do


40-ak i vie metara. Les je suv i pogodan za izvoenje i povrinskih i
podzemnih radova. Podzemne vode, meutim, deluju na stabilnost
lesnih terena te iniciraju klizita (ortanovci - na pruzi Novi Sad-
Beograd).

TERENI IZGRAENI OD FLIA

Poto je na teritoriji Jugoslavije fli veoma esto razvijen a


graenja se na njemu i u njemu ne mogu izbei, to treba naglasiti
osnovne karakteristike ovih terena za potrebe graenja. Fli se moe
definisati kao tipian sinorogeni, veoma heterogen kompleks
klastinih marinskih sedimentnih stena. U njemu se smenjuju
vodopropusni i vodonepropusni slojevi kao i slojevi razliite vrstine i
otpornosti na eroziju i to i vertikalno i lateralno. Za izradu temelja
najpogodnije su lokacije izgraene od jednog litolokog lana. Ako je
pak vie razliitih lanova teren zahteva detaljnija
inenjerskogeoloka ispitivanja. Prilikom izrade saobraajnica u fliu
najveu opasnost predstavljaju nestabilne padine (sl. 77) i duboke i
este jaruge. Pri izvoenju podzemnih radova problemi nastaju kod
zdrobljenih i raskvaenih glinovitih komponenti flia. Primere veoma
teke gradnje i estih odronjavanja imamo na putu Virpazar-Bar.

Premda se u krenjacima i dolomitima moe graditi veoma


sigurno, jer pomenute stene imaju dobru stabilnost i nosivost, ove
povoljne karakteristike nestaju sa pojavama pukotina, kaverni i
ispunjenjima crvenicom. Kosine i zaseci su stabilni ako je stena jedra.
Podzemni radovi se takoe izvode lako.

U jako karstificiranim terenima prilikom temeljenja i izrade


saobraajnica i podzemnih radova mora se ispitati graa terena i dati
podaci o postojanju podzemnih kaverni kako ne bi vremenom dolo
do sleganja.

Metamorfne stene

Meu metamorfitima je najmanji broj ekonomski korisnih stena


pogotovu ako im je tekstura izrazito kriljava (izuzetak ine
argiloisti).

Gnajsevi su po sastavu stene srodne granitima ali im tekturne


karakteristike a s njima i primenljivosti variraju. Tipovi masivne i
ujednaene krupnoe zrna upotrebljivi su kao graevinski kamen.
Eksploatiu se kod Vrca, u okolini Leskovca, itd.

Amfiboliti su stene izgraene od amfibola i plagioklasa i


tamnozelene do potpuno crne boje. Masivni amfiboliti su dobar
graevinski kamen ali se ne javljaju u veim masama.

Mikaisti su veoma kriljave i liskunom bogate stene koje


nemaju primene.

Argiloisti i filiti su niskometamorfne stene finog zrna,


tamnosive do crne boje i javljaju se u tankim ploama koje se lako
cepaju. Upotrebljavaju se kao krovni kriljci jer imaju malu poroznost i
otporni su na atmosferilije. Ima ih kod Ivanjice.

Kvarciti su monomineralne masivne metamorfne stene, veoma


vrste i nepogodne za obradu te u graevinarstvu praktino
neprimenljive. Upotrebljavaju se u industriji silicijskih opeka, abraziva
i dr.

kriljci imaju promenljiv mineralni sastav i kriljavu teksturu, a


uglavnom su lepidoblastine, ree granoblastine strukture. Prema
vodeem mineralu razlikujemo, amfibolske, talkne, hloritske,
epidotske i dr. varijetete. Talkni kriljci imaju primenu u kozmetikoj,
hemijskoj, industriji guma, hartije i pestiticida.

Mermeri su veoma znaajne preteno monomineralne kalcitske


ili dolomitske stene. Strukture su mozaine, teksture masivne, boje
bele, sive, zelenkaste, rumene. Koriste se kao izvanredan
graevinski, arhitektonski i skulptorski kamen, specijalno ako se
mogu dobiti krupniji blokovi. U naoj zemlji se eksploatiu na
Venacu, kod Studenice, kod Pirota, kod Deana. Mermeri slabo
naglaene kriljave teksture sa liskunom - cipolini mogu predstavljati
lep arhitektonski kamen. Ima ih kod Kaanika.

Skarnovi i korniti su kontaktno metamorfne stene ogranienog


obima pojavljivanja. One su po pravilu kompaktne i velike vrstine.
Primena postoji samo kod nekih vrsta, kao to su na primer korniti
koji se koriste u industriji vatrostalnih materijala i volastonitski
skarnovi kojih ima na Kopaoniku.

Serpentiniti su stene nastale preobraajem peridotita. Masivne


su, tamnozelene boje, veoma esto ispucale i proete ilicama
magnezita ili azbesta. Ako su lepih boja i svei da se od njih mogu
dobiti ploe ili vei blokovi serpentiniti se mogu koristiti kao
arhitektonski kamen.

GRAENJE U TERENIMA METAMORFNIH STENA

Tereni izgraeni od serpentinita zbog ispucalosti su nepogodni i


za povrinske i podzemne radove. Oni su zbog toga jako podloni
eroziji te se kosine u njima brzo obruavaju. Ako se u takvom terenu
mora graditi, a u Jugoslaviji je to veoma est sluaj, mora se vriti
obezbeenje zaseka.

Tereni izgraeni od gnajseva, amfibolita i amfibolskih kriljaca


imaju povoljne karakteristike i za temeljenje i za podzemne radove.
Ako su pak kriljave teksture stabilnost im se jako smanjuje.

kriljci nieg stepena kristaliniteta imaju dobra svojstva za


izradu temelja ako su svei, izrada podzemnih prostorija i zaseka je
tea a kao graevinski materijali ove stene se i ne koriste.

Mermeri imaju sve dobre karakteristike potrebne za izgradnju,


kako povrinskih, tako i podzemnih objekata. Naravno, kao i kod
krenjaka, karstifikacija smanjuje stabilnost ovakvih terena.

You might also like