Od predmeta do ivog bia

O lutkarstvu, kao specifinoj teatarskoj umjetnosti, se esto stie dojam da ono ima samo
zabavnu funkciju, u smislu da je namjenjeno samo djeijoj zabavi, te je stoga ovogodinji
program malog MESS-a, u okviru 57. Internacionalnog teatarskog festivala MESS, kroz
trodnevnu radionicu Od predmeta do ivog bia, koja je odrava u prostorijama Pozorita
Mladih u Sarajevu, nastojao upoznati malu publiku sa lutkarskim jezikom i izrazom, kako bi
istakao obrazovno-edukacijski karakter lutkarstva, i time teatarsku publiku podsjetio koliku
vanost lutkarsko pozorite ima u procesu odrastanja svakog djeteta.

Lutkarstko pozorite je prostor fantazije, u ijem sreditvu, je smjetena lutka- neivi predmet,
koji eka arobni dodir koji e mu udahnuti duu i tako postati scensko bie koje svojim
kretnjama i priom stvara svjetove u kojima djeca kroz zabavu i smijeh bivaju pripremana za
veliko ivotno pozorite. Stoga je za Tamaru Kuinovi voditeljicu istoimene radionice, prvu
hrvatsku redateljicu u polju lutkarske reije i predavaicu na Umjetnikoj akademiji u
Osijeku, lutkarstvo ivotni poziv. Kada me pitaju:- Pa dobro Tamara, kada se ne bi bavila
lutkama, ime bi se onda bavila?, - ja nemam odgovor, jer nigdje drugdje sebe ne vidim kao u
lutkarstvu. Lutkarstvo je ivotni poziv, kao to je i biti doktor ivotni poziv. Oboje se nekako
bavimo istim- tijelom. Budui da se lutkarsko pozorite, za razliku od klasinog dramskog
pozorita, bavi animacijom neivih predmeta, animator i lutka ne mogu jedno bez drugoga, jer
se kroz njihovu suradnju stvaraju novi svijetovi i likovi. Pa se tako od najlona stvori more i
morska pozornica, od stolice nastane irafa i galupirajui konji, od papira brodi kojim
mornar putuje po moru od najlona, od jastuka planina Jastuk, od glumaca leptirovi, od
najlonske vree giganstka raa. Zato je za Tamaru lutkarstvo iroki svijet u kojem nema kraja
i u kojem lei toliki potencijal i ima toliko prostora za istraivanje. Budui da se lutkarsko
pozorite bavi oivljavanjem svijeta predmeta, preobraavanjem scenskih likova, disanjem
prostora, svjetlosti i sjenke, uesnici, su kroz trodnevno druenje, pod mentorstvom Tamare
Kuinovi, istraivali i otkrivali nepresuni potencijal i znaenja koja nudi magini dom pria
teatarski prostor.

Animiraj me!
Da bi predmet oivio potrebno je slijediti maginu formulaciju koja glasi: Animiraj me! I
upravo je taj izazov bio postavljen pred uesnike: Ishaka Isovia, Nou Jugu, Leisa Hodia,
Demiana abia, Igora Dronjia, Ivana Franju Dronjia, Nura Zeca Filipovia, Hanu Atje
Hibert i Daliju Beridan, koji su kroz igrake istraivali razliite tjelesne, taktilne i zvune
mogunosti svake ponaosob igrake. Tako je svako dijete imala zadatak da ispria priu o
svojoj omiljenoj igraki. Igor i Ivan su od kue donijeli plianog Skubi Dubija koji dolazi iz
New Yorka i kojeg su mama i tata kupilli za Igora, ali se Igoru Skubi nije dopao, pa sam ga ja
dobio kad sam imao tri mjeseca i on je, znate, stariji od mene. Ja imam jedanaest godina, a
Skubi ima trinaest godina. Skubi Dubi je nekada mogao da pria na baterije, ali ga je mama
jednog dana okupala u maini i od tada on ne moe da pria, ispriao je Ivan pred cijelom
trupom. Zatim su sva djeca kroz svoju matu izvela priu o Skubijevom ivotu, tako to je
Damian glumio Ivanovog brata Igora, Ivan i Igor su glumili Skubija, Dalija i Ishak oca i
majku, Noa Statuu Slobode u New Yorku, Nur ve mainu. Vjeba predstavljanje i

1
oivljavanje najdraih igraaka je na taj nain istakla u prvi plan spontanost djetata i pouila
djecu da se animiranje predmeta ostvaruje kroz neverbalnu komunikaciju, pokret vlastitog
tijela koje alje energiju i time pokree tijelo lutke, i verbalnu komunikaciju, zvuk, kojim se
predmet oglaava, i bojom glasa kroz koju se nastoji izvesti i prikazati emocija lika-lutke.
Detaljno istraivanje igrake je zahtjevalo ukljuivanje svih ula i mate, pa su deca mogla da
otkrivaju kako se oglaavaju pliana riba, mi i pas, a zatim su kroz ukljuivanje vlastitog
tijela otkrivali pokrete i kretnje koje svaka pliana ivotinja moe da izvede. Time su otkrilli
da je sinteza pokreta i govora, osnovni princip po kojem se predmeti animiraju u lutkarskom
pozoritu. Lutka je toliko bliska djeci zato to se djeca jo kada su sasvim mala igraju sa
lutkama. Ona je za djecu medij koji im nije nepoznat i stoga predstavlja prvi medij kroz koji
se djeca izraavaju. Jer, djeci, je puno tee izraziti neto to je ja, pa im je kroz lutku i kroz
predmet mnogo lake to postii. Lutka stoga nije strana djeci, ona ne prekida njihovo
djetinjstvo, ve naprotiv predstavlja nastavak djetinjstva, objasnila je Tamara.

Priam ti priu
Da lutka predstavlja medij za samoizraavanje djeteta pokazala je i vjeba priam ti priu, u
kojoj su djeca podjeljena u parove jedna drugoj priala priu o vanosti koju njihova igraka
predstavlja za njih. Tako je za Ishaka Isovia savitljivi lenijar uspomena na djeda. Djed je
lenijar poklonio mojoj mami, a moja mama je lenijar poklonila meni. Lenijar je moja
uspomena na djeda, ali i predmet sa kojim se igram kada sam pod stresom ili kada
razmiljam kako uraditi zadau, ispriao je Ishak Leisu. Nakon to je svaki uesnik ispriao
ispriao priu svom sagovorniku, djeca su se zamjenila za partnere i tako je onaj koji je bio
sluatelj postao govornik i priao priu drugom djetetu. Ova vjeba, osim to je pomogla djeci
da ispriaju priu o ivotu svoje igrake, je predstavljala i svojevrsnu govornu vjebu u kojoj
su djeca imala priliku da se usmeno izraze, da artikuliraju svoje emocije i misli. Djeca su kroz
slobodnu improvizaciju imala priliku da kroz igru dou do nekih pouka i ideja, da se oslobode
vlastite nesigurnosti i srameljivosti. Pa je tako igraka predstavljala i medij kroz koji su djeca
meusobno razgovarala, upoznavala se i razmjenjivala miljenja. Stoga lutka, kako naglaava
Tamara, ima i terapijsku funkciju, jer se djeca kroz medij lutke mogu slobodno izraziti,
izmatavati i stvoriti neto. Zato je u tom nekom edukacijsko-terapijskom smislu lutka neto
to je vrlo korisno u obrazovanju djece. Vjeba priam ti priu je na taj nain pokazala kako
se kroz lutkarske igre pospjeuju i njeguju svi oblici usmenog izraavanja kod djeteta, te kako
se djeca kroz proces animiranja lutke i povezivanja sa igrakom mogu uiti pripovijedanju,
prepriavanju, izvjetavanju i opisivanju.

Budi morska pjena

-A kako emo mi predstaviti more da to publika shvati?- upitao je Ishak Tamaru. Na sceni e
publika vidjeti glumca stopljenog sa predmetom, dakle vidjee pokret, a ne glumca,
odgovorila je Tamara i time otvorila novu vjebu Budi more i trava za uesnike. Djeca su
tokom ove vjebe kroz vlastito tijelo i kreativno promiljanje nastojala svojim tijelesnim
pokretima i oglaavanjima doarati talasanje mora, buru, morsku pjenu, lelujanje vlati trava.
Time je i objanjen naziv radionice Od Predmeta do ivog bia, jer kako to dodaje Tamara,
naslov sugerira proces kroz koji tijelo glumca i neivi predmet prolaze u procesu

2
oivljavanja. Budui da predmet sam po sebi nije ivo bie potreban mu je prenos panje i
prenos energije, tempo, ritam, odnosno, od glumca se trai da u predmet unese neki ivot.
Tako je svako dijete prvo pojedinano pokretima tijela, a zatim ake sugeriralo more i
njihanje travke, a zatim su grupno kroz pokrete ake i prstiju nastojali da izvedu pokrete koje
pravi more i trava koja se njie. Zato radionice kreu od prenosa panje unutar tijela, kako bi
djeca shvatila da svojim tijelom treba neto da prenesu, pa su zato pokuala da budu trava,
more, dakle stvari koje nisu prirodno. Potrebno ih je nauiti da implus u tijelu prenesu na
svoje kompletno tijelo ili na jedan dio tijela, kako bi tek kasnije to to su stekli u tijelu mogli
da prenesu na predmet, kazala je Tamara. Time su djeca imala mogunost da razviju svijest o
velikoj vjetini ruke, ake, pristiju i fizikog pokreta koji je osnovni jezik u lutkarskoj sceni.
Savladavanje pokreta je stoga imalo zadatak da djeci kroz kontrolu vlastitog tijela i kasnije
usklaivanje pokreta sa predmetima doprinese i razvoju vlastite motorike, ali i kreativnog
promiljanja djece.

Raa - kraljica mora i more od najlona

Da lutkarstvo uistinu nudi ogroman potencijal za istraivanje teatarskog prostora i kreativno
izraavanje dokazali je Tamarina teatarska trupa koja je od velikih najlona, materijala za
oblaganje i zatitu napravila lutkarsku predstavu Raa, kraljica mora. Naime, djeca su kroz
ovu vjebu imala priliku da se ubace u uloge redatelja, glumaca, kostimografa i scenarista i da
na osnovu onoga to su stekli tokom vjebi objedine u procesu stvaranja dramske predstave.
Proces je tekao tako to su djeca zajedno sa Tamarom prvo istraila sve mogunosti koje
najlon kao materijal nosi u sebi, te su zajednikim snagama od pozornice napravila more koje
se talasa pri laganim kretanjama, a zatim su kroz usklaivanje pokreta i tempo izvodila talase,
proizvodili utanje najlona kojim se sugerirala buru na moru. Najlon se kroz njihove pokrete
i utanje za tili as pretvorio u morsku buru, a zatim je in putanja najlona da lebdi u
prostoru pod scenskom rasvjetom pretvorio u morski ambijent, koji je trupu nagnalo da od
najlona naprave itav arsenal morskih ivotinja. Najkreativniji od njih Ishak, Leis i Nur su
stvoritili fatastinu morsku zmiju, a Noa i Dalia morske leptirove, Igor i Ivan gigansku
morsku rau, Hanan meduzu, a Demian morske ribe. Dakle, djeca su inspirisana najlonom i
ogromnim kreativnim potencijalom koji najlon nudi stvorila lutke morske ivotinje. Zatim
su kroz razgovor sa Tamarom i osmiljavanje prie po princip priam ti priu, zajedno stvorili
priu o Rai kraljici mora, koja je jednog olujnog dana spasila mornara, i koji je u konanici
u znak prijateljstva i solidarnosti rau i njene mladune spasio od zle morske zmije i njene
vojske. Djecu su kroz proces stvaranja predstave: od usmenog osmiljavanja teksta predstave,
do izrade ivotinja i uvjebavanje pokreta i oglaavanja istih i pripremanja scenografije u
prostorijama Pozorita mladih u Sarajevu stekla ogromno teatarsko iskustvo. Sve vjebe u
okviru trodnevne radionice imala su izmeu ostalog i cilj da djeci daju prostora i slobodu da
se kreativno izraze, da pored sticanja nekog teatarsko- estetskog iskustva i osjeaja razviju i
svoje govorne vjetine, i da u konanici dobiju priliku da po prvi put stanu na pozorine daske
i svojom matom i senzibilitetom naprave lutkarsku predstavu prema pitanjima i temama koje
njih zanimaju i koje su prikazane iz iskljuivo djeije perspektive.

ta sve lutkarstvo moe?

3
Lutkarstvo kao specifika teatarska vrsta stoga nema samo zadatak da zabavi malu publiku,
ve da je i odgoji, da prenese emociju i iskustvo djetetu. Stoga je osnovni zadatak lutkarskog
pozorita da se okrene prema djeci i da se, kako Tamara istie, kroz estetsku vrijednost izraze
i progovore teme koje su djeci bitne. Budui da estetska vrijednost i etika u umjetnosti
koaliraju jedna s drugom, moralne poruke u lutkarstvu ne smiju da se svedu samo na to da se
izreknu i kau, kao recimo da jasno djeci kau djeco operite zube, ve treba da se kroz
vizuelni identitet lutkarstva djeci prie, spusti se na njihovu razinu, da se doe do njihove
emotivne razine i tek onda da im se objasni zato to treba raditi ili zato se to ne bi trebalo
raditi. Stoga je u lutkarskom pozoritu potrebno iznai sredstva i naine da se djeca poveu
sa nein i da neto proive i da u konanici predstavljenu situaciju mogu shvatiti kao svoju.
Tamara koja vjeruje u vizualno-poetiko lutkarsko pozorite smatra da se kroz vizualni
identitet moe izraziti neka potencijalna emocija, te dodaje vjerujem da u pozoritu to
nedostaje. Lutkarstvo na neposredan nain djeluje na emocije, naravno, ako je to uraeno
dovoljno jako i da se u to vjeruje. Kada je rije o lutkarskom pozoritu za odrasle Tamara je
dodala kako ono ima vrlo veliku tradiciju i postojanje u Evropi, dok kod nas skoro i ne
postoji. U Evropi je lutkarsko pozorite za odrasle ravnopravno i razvijeno pozorite, jer ipak
ono ima ogroman potencijal i ne postoji materijal i tema koji lutkarstvo ne podrava. Zbog
toga je aposultno mogue djelovanje na publiku u lutkarsko pozoritu i predstavljanje
socijalnih, politikih i kulturnih aspekata i tema. Zbog toga u lutkarstvu postoji i puno nekih
aspekata koji zapravo mogu i koji imaju potencijal da probude drutvo. U dananjem
konzumeristikom svijetu koji sve veu vrijednost i panju pridaje predmetu, lutkarstvo ima i
sve vei potencijal da kroz animaciju i glumaku transformaciju, koju lutkarstvo zahtjeva,
predstavi i aktualne drutvene probleme. Meutim, dok lutkarstvo nastoji da oivi svijet
predmeta, u pojavnom svijetu koji je konzumeristiki i neokapitaliki nastrojen ovjek se sve
vie opredmeuje i samim time postaje marionita drave, korporacija, poslodavaca. Postavlja
se stoga pitanje: Koji je odgovor lutkarstva na takvu drutvenu realnost? Simbolika lutkarstva,
kao to je recimo simbolika marionete kao lutke, kao takva potpuno podrava govor o
takvomdrutvenom ustrojstvu drutva. Svaka lutka ima svoju simboliku, a konkretno
marionete su tako osmiljenje na ovjek iznad marionete, kao Bog, i predstavlja viu silu
Boga, drutvo, komercijalizam, dakle viu silu koja upravlja i zbog toga je mogue kroz
marionete i grotesknu predstaviti takvu drutvenu problematiku, jer marionete, kao lutke,
podravaju tu simboliku u sebi. Dok recimo, javanke (tapne lutke) podravaju obrnut
princip, u kojem je lutka iznad ovjeka kao neko vie bie od ljudi, dok je marioneta po svojoj
simbolici i funkcionalnosti namjenjena da neko njome upravlja. Ako se koristimo tehnikom i
simbolikom bilo koje lutke bilo koja tema, bila ona drutvena ili politika, moe biti prenijeta
u pozorite.

Kako lutkarsko pozorite nije dovoljno afirmirano na bosanskohercegovakoj sceni ili postoji
u nekim zasebnim amaterskim i samostalnim formama i oblicima, ovogodinji program
malog MESS-a, je stoga kroz radionicu Od predmeta do ivog bia nastojao aktualizirati
ovu teatarsku vrstu i time istaknuti da je lutkarsko pozorite, kao i pozorite za djecu,
potrebno vie istraivati i to je najvanije ne zaboraviti da koliko god pozorite odraslih ima
zadatak da aktualizira drutvena pitanja jedne zajednice i pozorite za djecu takoer ima
vaspitaku funkciju te je stoga potrebno shvatiti i osvijestiti njegovu vanost.

4
Emina Isi