LUTKARSKI IZRAZ U

VRTIĆU, ŠKOLI I
KAZALIŠTU
izv. prof. dr. sc. Livija Kroflin
Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku
1. UVOD
LUTKA

Različite definicije, određenja i shvaćanja

U hrvatskom jeziku riječ lutka označava različite pojmove, kao što su npr.:
lutka igračka (beba, medo itd.), lutka u izlogu, ukrasna lutka (npr.
porculanska), scenska (kazališna) lutka itd.

Neki jezici poznaju različite riječi za te pojmove:

npr. engl. doll označuje lutku igračku, a puppet animabilnu, scensku,
kazališnu lutku

Bitno: kako se upotrebljava

(primjer igračke koja postaje scenska lutka)
LUTKARSTVO I KAZALIŠTE LUTAKA (LUTKARSKO KAZALIŠTE)

Lutkarstvo – širi pojam od kazališta lutaka

Lutka (animirana lutka) osim u kazalištu koristi se i:
- u obredima i ritualima
- u obrazovanju
- u odgoju
- u terapiji
- u propagandne svrhe
- u reklamiranju proizvoda ili usluga
itd.

Razlika u funkciji
IGRA ZA SEBE ≠ IGRA / PREDSTAVA ZA PUBLIKU

bitna razlika: publika

nije bitno mjesto, izvođači, vještina, bogatstvo
produkcije...
U vrtiću:
- dijete se igra samo, s drugima
- dijete prikazuju pripremljeni materijal drugima (iste
osnovne zakonitosti kao u kazalištu)
(i kod kuće: dijete se igra lutkom; ako predstavlja mami i
tati, to je kazalište)
2. VRSTE LUTAKA
PODJELA:

1. Prema položaju (poziciji, mjestu) animatora u odnosu na lutku

Animator može biti:
a) iznad
b) ispod
c) iza ili sa strane
2. Prema načinu upravljanja (metodi kontrole)
Animacija može biti:
a) izravna (direktna)
b) neizravna (indirektna)
c) kombinirana
3. Prema obliku
Lutke mogu biti:
a) plošne
b) punoga volumena
Tradicionalna podjela lutaka:

1. Ručne lutke (ginjoli)

2. Marionete
3. Štapne lutke
***
4. Kazalište sjena (kao posebna vrsta – ne mora biti lutkarska forma)

GLAVNE LUTKARSKE TEHNIKE / VRSTE LUTAKA:

1. RUČNE LUTKE (ginjoli)

2. MARIONETE
3. ŠTAPNE LUTKE
4. STOLNE LUTKE
5. MEHANIČKE LUTKE
6. KAZALIŠTE SJENA
7. CRNO KAZALIŠTE
8. KAZALIŠTE PREDMETA
3. LUTKE NA RUCI
- ginjoli
(„ručna lutka” ponekad je sinonim, ali često se
smatra širim pojmom od pojma „ginjol”)

- zijevalice

- mimičke lutke

- lutke na prstima (prstne lutke, prstolutke)

GINJOLI

Lutka koju lutkar navlači na ruku poput rukavice.

Podrijetlo naziva:

Guignol – ime lika što ga je u 19. st. u Lyonu kreirao Laurent

Mourguet
Guignol (desno)
Théâtre de Guignol au parc de la tête d'Or, Francuska
Način animacije i izgled:

Lutkar palcem animira jednu lutkinu ruku, kažiprstom glavu, a srednjakom ili
malim prstom drugu ruku.

Moguće je drugu lutkinu ruku animirati i svim trima preostalim prstima ruke
(srednjakom, domalim i malim prstom) – uobičajeno kod djece. Postoje i druge
kombinacije.

Europske lutke, pa tako i ginjol, imaju dječje proporcije: veća glava u odnosu na
tijelo; dobiva se dojam grotesknosti.

Kineske i japanske ručne lutke, npr., imaju proporcije tijela odraslog čovjeka,
glava je mnogo manja.
Ginjoli (ručne lutke)
Karakteristike ginjola

- zbog izravne veze s animatorom, ginjol je vrlo brz (impuls ne mora

putovati do udaljenog mjesta)
- dojam brzine povećava se zbog proporcija: ono što je za animatora
pomak od dvije širine ruke, za lutku je pomak od dvije debljine njezina
tijela
- ginjol je lutka „od akcije“, brza, spretna, britka
- to se odražava i u jeziku, govoru i sadržaju predstava
- ginjol ne podnosi ni puno govora ni psihološke karakterizacije
- bitan je ritam
- ginjol je u osnovi ljudska ruka, stoga je izrazito spretan i može hvatati
predmete
 Tradicionalni lutkarski likovi (ginjoli)

Pulcinella (lijevo) Punch i Judy

(Gaspare Nasuto, Italija) (Paul Hansard, Engleska)
 Tradicionalni lutkarski likovi (ginjoli)

Petruška Vitéz László

 Tradicionalni lutkarski likovi (ginjoli)

Kasperl Kašpárek
ZIJEVALICE

- zijevalica je lutka kojoj je glavna karakteristika da otvara usta

(pokreće ih animator izravno)
- najčešće se navlači na ruku kao rukavica; četiri animatorova prsta
uvlače se u gornji dio, a palac u donji dio glave lutke te na taj način
lutkar otvara i zatvara usta lutke
- koristi se kad lutka ima više govorenog teksta ili pjevanja

MIMIČKE LUTKE
- ako je lice lutke pokretljivo, ima mimiku, lutku zovemo mimička lutka
- najpoznatije mimičke lutke zijevalice – kombinacija ručne lutke i
javanke – jesu lutke iz Muppet showa
Žabac Kermit
Muppet Show, SAD
PRSTNE LUTKE (lutke na prstima, prstolutke)

- male lutke koje se stavljaju na prst (jedna lutka na jedan prst)

- može biti samo prst s nacrtanim bitnim obilježjima
- rijetke u kazalištu, zato što su male i traže intiman prostor
- česte u igri s djecom (kod kuće, u vrtiću)
- u kazalištu se mogu koristiti za pojedine scene tipa kazalište u
kazalištu, ili za pojavu više istovrsnih likova (ptići u gnijezdu i sl.)
Prstne lutke
Prstne lutke
(u Charleville-Mézièresu)
4. MARIONETE
Marioneta – lutka na koncu (i/ili žici)

Vrste marioneta:

- isključivo na koncima
- sicilijanke (prema tal. pupi siciliani) – lutke na
žici
- „maramonete“/“rupconete“, Tücher-
Marionette, scarf marionettes
Vrste i podvrste marioneta:

1. Marionete na koncima
- marioneta može biti isključivo na koncima
- osnovna marioneta: kugla na jednom koncu
- vrlo jednostavna marioneta ima 3 konca, uobičajene marionete
imaju 8 konaca, ali mogu ih imati 30, čak i 50
- konci mogu biti kraći i duži, čak 2 metra
- marionete na dugim koncima animiraju se s marionetskog mosta
Marioneta
(lutka UAOS)
Spejbl (prvi slijeva), Hurvínek (treći slijeva) i ostali
(kreator: Josef Skupa, Češka)
PODVRSTA: „maramonete“/“rupconete“

- prema njem. Tücher-Marionette ili engl. scarf marionettes

- naziv „maramoneta” je novokovanica i još nije uvriježen, ali dobro
opisuje lutku
- lutka se sastoji od tkanine, pet kuglica (na svakom kraju rupca je
mala drvena kugla kao šake i stopala, a na sredini je veća drvena
kugla kao glava lutke), jednostavnog križa i 4 konca (tri za glavu i
jedan koji drži i spaja ruke)
„Maramoneta”
(lutka UAOS)
2. Sicilijanke (prema tal. pupi siciliani) – lutke na žici

- jedna nosiva žica ili štap odozgo ide u lutkinu glavu; mogu biti
dodane i žice i/ili konci za druge dijelove tijela lutke (noge, ruke)

- pupi siciliani lutke su veličine oko 1 metar, teške (6-16 kg),

izrađene vrlo raskošno, detaljno i precizno (oklopi, oružje,
odjeća, nakit...)
- prikazuju prizore iz života Karla Velikog i njegovih paladina
(borbe sa Saracenima ili zmajevima, dvoboje, ljubavne priče)
- izrađene su tako da mogu „krvariti“, da im se može odsjeći glava
i sl.
- zbog težine i zadataka koje moraju izvršiti, nosiva žica je kratka i
čvrsta
Pupi siciliani, Italija
(sicilijanke)
Karakteristike marionete

- marionetu zovu kraljicom lutaka

- najsličnija je čovjeku
- mnogo je sporija od ginjola
- podnosi više teksta
- najpoetičnija od svih lutaka
- često se koristi za izvedbu lutkarske opere
- asocijacije na manipulaciju („biti marioneta u nečijim
rukama”, „marionetska vlada”...)
- vrlo složena tehnika, zahtijeva veliko znanje tehnologa i
naporan rad animatora
Marionete
Marionete
5. ŠTAPNE LUTKE
Način animacije:

Štapne lutke (ili lutke na štapu) animiraju se odozdo,

neizravno preko štapa (jednog ili više).

Neki autori štapnom zovu sve lutke koje se animiraju preko

štapa, čak i one koje se animiraju odozgo (ovdje zvane
sicilijanke) ili odostraga (ovdje: stolne lutke).
Vrste štapnih lutaka

1. lutka na jednom štapu ili na dva štapa

- u praksi, kad se kaže „štapna lutka“, misli se na lutku na
jednom, eventualno dva štapa
- lutka na dva štapa jednaka je kao lutka na jednom štapu, ali
zbog oblika lutke (npr. životinjski likovi) potrebna su dva nosiva
štapa
- štapne lutke mogu biti punoga volumena ili plošne
- plošne štapne lutke često se koriste u igri s djecom, zbog
jednostavnosti izrade i animacije
 Štapne lutke

Štapna lutka na jednom štapu, punoga Plošne štapne lutke

volumena
 Štapne lutke

André Tahon
Štapna lutka na dva štapa
i njegova marotte
2. javanka (javajka)

- posebna vrsta štapne lutke

Sve javanke su štapne lutke, ali sve štapne lutke nisu javanke.

- bitno obilježje:
sve javanke imaju jedan nosivi štap i dva štapića za ruke

- postoji više vrsta javanki

 Javanke

Javanke Berislava Deželića Velike javanke koje se nose pričvršćene o

pojas
- naziv javanka dolazi od imena otoka Jave

- u Indoneziji se takve lutke zovu wayang golek

- lutke wayang kulit također se animiraju na isti način, ali su

plošne, izrađene su od kože, transparentne i obojene u razne
boje, a koriste se u kazalištu sjena

- prema indonezijskom, i kod nas se ponekad koristi naziv

čempuriti za štapiće kojim se animiraju ruke javanke
 Wayang golek

Konstrukcije za wayang golek

(bez kostima) Lutke wayang golek
 Wayang klitik i wayang kulit

Wayang klitik Wayang kulit

6. STOLNE LUTKE
- stolnim lutkama nazivamo sve lutke na podlozi, animirane
odostraga, vidljive u cijelosti (nema paravana koji bi sakrio neki
lutkin dio, kao npr. kod ginjola ili štapnih lutaka)

- „stolna lutka” je prilično neprecizan naziv, ali upotrebljava se u

praksi

- podloga može biti postavljena više ili niže, to može biti i pod
(ne postoji naziv „podne lutke“)

- stolne lutke mogu se kretati i u zraku, na zamišljenoj podlozi

- mogu biti plošne i punoga volumena

Neizravna animacija stolne
lutke preko štapova
ili žica

Spare Parts Theatre, Australija

Kombinirana animacija stolne
lutke: lutkar animira
pačetove noge izravno (gurne
po jedan prst u svaku nogu) a
glavu preko štapića

Los Duendes, Španjolska

Izravna animacija stolne
lutke

lutkar uhvati lutku rukom i

pomiče je

stolne lutke mogu biti figure

bez animabilnih dijelova:
lutkari ih pomiču po podlozi
poput šahovskih figura

takav način koristi se za

pričanje priča ili u kombinaciji
s glumljenim i pjevanim
dijelovima

Državno kazalište lutaka Minsk,

Bjelorusija
- za neke stolne lutke raširio se naziv bunraku
- koristi se za lutke koje se animiraju na stolu ili na podu, za lutke
koje lutkar nosi ispred sebe
- netočan naziv, jer je bunraku naziv za specifičnu japansku
tehniku animacije u troje (tri lutkara animiraju jednu lutku)
Stolne lutke Silvana Omerzua, Slovenija
7. KAZALIŠTE SJENA U AZIJI I EUROPI
Kazalište sjena posebna je vrsta kazališta u kojoj gledatelj lutke
odnosno glumce ne vidi izravno nego kroz prozirni bijeli
zaslon.

Ne mora biti lutkarsko kazalište.

Za kazalište sjena potreban je izvor svjetla, objekt koji baca

sjenu na zaslon, zaslon (ekran, paravan) te s druge strane
paravana publika.

Sjene se smanjuju ili povećavaju ovisno o udaljenosti od izvora

svjetla.
Indijske lutke za kazalište sjena
Andra Pradesh
 Tursko kazalište sjena

Karagöz i Hacivat Vodoravni položaj štapića

Suvremenost

- danas se u kazalištu sjena koriste sve vrste lutaka, koje mogu biti i punoga
volumena (tada su obrisi mutni)
- u kazalištu sjena mogu se pojavljivati samo glumci
- njihove sjene preko zaslona mogu biti nepromijenjene, prepoznate kao
ljudski likovi
- glumci mogu također svojim tijelima i dijelovima tijela stvarati druge oblike i
druge likove

- koriste se raznobojni filteri, lom svjetla na paravanu itd.

- može se koristiti i grafoskop

 Sjene na zidu i silhuete

Silhuete
Sjene od ruku (Robert Banky, Mađarska)
Kazalište sjena
(ruke)
Kazalište sjena
Kazalište sjena
 Sjene u boji

Kazalište lutaka Vidin (Bugarska) Upotreba grafoskopa

Kazalište sjena
(grafoskop)
Kazalište sjena
(grafoskop)
8. TRADICIONALNE JAPANSKE
TEHNIKE ANIMACIJE:
BUNRAKU, KURUMA NINGYO
(zapravo stolne lutke)
Bunraku
Kuruma ningyo
Bourekovi „guzovozi” u Hamletu
9. CRNO KAZALIŠTE
Crno kazalište vrsta je (lutkarskoga) kazališta koju
karakterizira specifična upotreba svjetla: glavni je princip da
ono što se animira mora biti u svjetlu, a animator se ne vidi
jer nije osvijetljen.

Dvije su vrste crnoga kazališta:

- s običnim svjetlom
- s UV svjetlom.

Obje vrste pokriva pojam „crno kazalište”.

Ako se želi napraviti distinkcija, onda se o drugom tipu
govori kao o „fluorescentnom kazalištu“.

Crno kazalište ne mora se služiti lutkama.

Fluorescentno kazalište

Animatori stvaraju likove od

svojih ruku na kojima su
rukavice fluorescentnih boja;
animatori se ne vide.

NATFIZ, Bugarska
Fluorescentno kazalište

Vidljiv je glumac i predmeti

koji su fluorescentnih boja;
animatori predmeta ne vide
se.

Černé divadlo Jiřího Srnce, Češka

10. MEHANIČKE LUTKE
Mehaničke lutke ili automati

Lutke na daljinsko upravljanje

Pitanje: pripadaju li mehaničke lutke svijetu kazališnih lutaka

- animacija „na daljinu“ – animator nije prisutan

- bitna je izrada lutke a ne animacija
- potreban je samo početni impuls
Praški astronomski sat
Karakuri ningyo

Lutka koja poslužuje čaj

Kad je šalica u rukama lutke, lutka „hoda“

prema naprijed, kad joj se šalica uzme,
lutka stane; kad se šalica ponovno stavi u
lutkine ruke, lutka se okrene i vrati.
 Mehaničke lutke

Prizor iz predstave „Grga Čvarak”

Tradicijske igračke Dječjega kazališta B. Mihaljevića u
Osijeku
11. KAZALIŠTE PREDMETA
I IMPROVIZIRANE LUTKE
Kazalište predmeta i materijala

u kazalištu predmeta ne koriste se lutke nego predmeti koji

se prepoznaju kao predmeti iz svakodnevnog,
izvankazališnog života

vezano uz animaciju dijelova tijela (dijelovi tijela kao

predmeti – vrlo popularno u radu s djecom)

kazalište materijala: upotreba neoblikovanih materijala

(npr. tkanina) u kazališne svrhe; materijal govori samim
svojim svojstvima
„Nađeni predmet“ – termin iz likovne umjetnosti (poč. 20. st.)

- franc. objet trouvé, engl. found object

- zovu se „nađeni“ jer nisu kreirani u umjetničke nego u neke druge svrhe

To mogu biti:
- neoblikovani materijali (npr. tkanina, papir)
- namjerno izrađeni predmeti koji imaju neku uporabnu funkciju (stolac, četka,
kišobran...)
- stvari nađene u prirodi (lišće, plodovi, drvo, kamen...)
- dijelovi tijela
- mrtvo tijelo
Pablo Picasso, Glava bika
(sjedalo i upravljač bicikla)
1942.
Predmet govori:
- svojim materijalom i njegovim svojstvima
(težina, čvrstoća, gustoća, agregatno stanje...)
- izgledom (boja, oblik...)
- prvobitnom namjenom (čest efekt iznenađenja)
Improvizirane lutke

lutke stvorene od „nađenih predmeta“

ponekad se grade i razgrađuju pred očima

publike

često se koriste u kabaretskim i varijetetskim

programima
Improvizirane lutke
Kazalište Albena, Bugarska
Animacija dijelova tijela
i predmeta
Kazalište predmeta
Kazalište predmeta
Kazalište predmeta
12. OSTALE VRSTE LUTAKA
mnoštvo raznovrsnih lutaka, lutkarskih tehnika i njihovih
kombinacija

uglavnom se mogu podvesti pod nabrojene osnovne lutkarske

tehnike

izdvajaju se jer imaju neku bitnu osobinu koja je toliko

karakteristična da nadjačava osobine same tehnike
Plošne lutke

nije posebna lutkarska tehnika

obično su to štapne lutke

često se koriste u igri s djecom

mogu biti marionete, najčešće

vođene štapom ili žicom
odozgo

mogu biti stolne lutke –

najčešće samostojeće, lutkar
ih pomiče po podlozi
direktnom animacijom ili
preko štapića

susreću se i u „maketnom
lutkarstvu”
Gigantske lutke

- lutke veće od čovjeka

- mogu biti štapne lutke
(npr. gigantsku javanku animirat će dvoje do troje animatora,
jedan nosi lutku, drugo dvoje animira po jednu ruku)
- čovjek može biti unutar lutke, a na njemu konstrukcija koja
lutku čini golemom
- animator koristi vlastite noge i ruke kao noge i ruke lutke, ali
može npr. hodati na štulama, ili može u rukama držati
štapove kojima iznutra pokreće lutkine ruke
(engl. inhabited puppet, franc. marionnette habitée, u
prijevodu: „nastanjena“ lutka)

Naglavne lutke

- goleme lutke koje animator nosi na glavi i ramenima

 Gigantske lutke

Lutka Petera Schumanna, SAD „Nastanjena lutka”, Mali

„Humanete”

različiti autori koriste izraz u različitom značenju

Npr.

„humanete“ mogu biti lutke na tijelu, veličine čovjeka koji je nosi;

čovjek je može nositi oko vrata, a lutkine ruke i noge pričvrstiti uz
svoje te svojim rukama i nogama animirati lutkine ruke i noge

Ili:

lutke koje čine glava glumca i na njoj obješeno tijelo lutke,

nerazmjerno malo u odnosu na glavu; izraz se u tome značenju
koristi prvenstveno u SAD-u
Na slici: „humanete” u
drugom značenju

Madcaps Puppets, SAD

Marionnettes à la planchette

povijesni naziv

engl. jigging puppets

lutke na podlozi koje se

animiraju vodoravnim
koncima

Na slici: izvođač iz družine „La Rue du

Bourdon”, Belgija
Trik-lutke

lutke koje se mogu

preozbraziti iz jednog lika u
drugi

mogu biti marionete, štapne,

bunraku...

Na slici: trik-javanka lutkara Tizara,

Indonezija
Skupne lutke

skupina spojenih lutaka

animator jednim pokretom

animira sve lutke u skupini

(npr. animator povuče jednu

polugu ili konac, a sve lutke
otvore usta)

Na slici: lutke iz predstave „Alibaba i 40

razbojnika” Naivnoga kazališta Liberec,
Češka
Lutke na vodi

zapravo specifična vrsta

stolnih lutaka

tradicionalno: vijetnamsko
kazalište na vodi (na slici)

suvremeni autori također

ponekad rade predstave u
akvariju (animator u vodi, ili
stoji izvan akvarija i animira
lutke koje su u akvariju)
„Maketno lutkarstvo”

U hrvatskom ne postoji uvriježeni termin.

Moglo bi ga se nazvati i papirno kazalište, jer je najčešće načinjeno od papira,

kao i lutke (iako mogu biti i od drugih materijala).

U raznim jezicima postoje različiti nazivi za isti pojam, već prema tome koju
karakteristiku pojedini narod smatra bitnom.

Francuski (théâtre de papier) i njemački (Papiertheater) nazivi ističu materijal

od kojega je kazalište napravljeno, engleski naziv toy theatre ističe da se takvo
kazalište smatra igračkom, a Česi ga nazivaju „obiteljskim kazalištem lutaka“
(rodinné loutkové divadlo).

Radi se o malom stolnom lutkarskom kazalištu izrađenom od papira (ili drva ili
drugog materijala) koje se proširilo Europom u 18. i 19. stoljeću kao zabava i
pouka za djecu.

Scena je bila pozornica-kutija s oslikanim portalom, kulisama, ulicama.

Lutke su najčešće bile male plošne štapne lutke vođene ili odozgo ili sa strane
štapićima ili žicama.
 Maketno/obiteljsko/papirnato kazalište lutaka
(fotografije s izložbe češkoga „obiteljskog kazališta lutaka” u Liberecu 2013.)
 Kazalište od papira
(maketno, obiteljsko... kazalište)
Kazalište od papira
(maketno)
Oblikovanje materijala
naočigled publike

animator oblikuje materiju

naočigled publike

npr. mijesi glinu

stvara likove, mijenja ih i

razgrađuje, pretvara u druge

Na slici: glumica stvara likove od gline

u predstavi „Ježić Janček” Lutkarskoga
kazališta Maribor, Slovenija
13. IZRAŽAJNA SREDSTVA LUTKE
Lutka već prvom pojavom na sceni nosi mnoštvo
informacija (mnogo više od glumca)

a) materijal
b) veličina
c) proporcije
d) estetika: boje, oblici, izraz lica…
e) tehnika
f) vještina animatora
a) Materijal

različitog izgleda, tvrdoće, savitljivosti, težine, mogućnosti primanja boje,

različitog zvuka, podrijetla i konotacija:
stiropor – lagan, porozan
drvo – teško; razlika: neobrađeno, grubo obrađeno, fino ispolirano
spužva – lagana, meka
papir – krhat, lepršav

lagano ≠ teško
mekano ≠ tvrdo
savitljivo ≠ kruto
toplo ≠ hladno
mokro ≠ suho
prirodno ≠ umjetno

Mala djeca više vole mekane lutke, ugodne na dodir, podatne, nego one
koje lijepo izgledaju
Važniji dodir nego izgled
b) Veličina

Velike lutke – prijeteće, otuđene od djece, stavljaju u

položaj ovisnosti, plaše ih

Male lutke – dijete je nadmoćno; mala lutka budi

zaštitnički nagon (potreba da zaštiti lutku)
c) Proporcije

Ne moraju biti realistične

Važnost lika
Dramaturška funkcija
(mačka i miš; u strahu su velike oči; tigar od papira)
Neproporcionalno uvećani dijelovi tijela
(npr. uši ako mora dobro čuti, ruke ako mora biti
snažna i dizati velike terete i sl.)
Terapeutska funkcija
(smanjiti ono čega se dijete boji)
d) Estetika: boje, oblici, izraz lica...

Što je lutka realističnija, s više detalja, to manje utječe na

razvoj mašte

(dijete više vremena provede proučavajući je nego

smišljajući scene i priče)
Maloj djeci važniji dodir nego izgled
Boje: nježne, prigušene, pastelne ≠ ili kričava, agresivne...
Oblici: obli ≠ oštrih rubova...
e) Tehnika

Ginjol – prisnost, na ruci, zapravo ruka

Štapna – udaljenija, kruta, „ukočena“
Marioneta – manipulacija; važna osoba je iznad nje i
prisiljava je na kretanje
14. RAZLIKE IZMEĐU DJEČJE IGRE
I LUTKARSKE PREDSTAVE
Lutke

a) „Ako dijete misli da je lutka lav, onda ćemo je i zvati lavom“

(Hunt & Renfro)
točno za igru

b) predstavljanje za druge: potreban minimum komunikacije

(da nisu sve lutke slične, da može razlikovati mačku od miša...)
„Gluma“ i animacija

a) Igra: nije potrebna animacija

dijete oživljava lutku samom svojom vjerom da je ona živa
b) učenje, terapija: dijete ne „glumi“, ne mora ništa znati o animaciji, ne
mijenja glas...
c) izvedba za druge: poštivanje minimuma kazališnih/lutkarskih pravila
radi komunikacije s publikom
ne više od minimuma
npr.
- Miče se samo lutka koja govori, ostale stoje mirno;
- Ako se igra na paravanu, lutke se moraju vidjeti: biti dovoljno iznad, držati
visinu i uspravan položaj;
- Učitelj/odgajatelj mora znati osnovna pravila kazališta lutaka (estetika,
tehnologija, dramaturgija, animacija), ali to ne očekuje od djece