Professional Documents
Culture Documents
Documents - Tips - Povijest Svjetske Knjizevnosti Milivoj Solar
Documents - Tips - Povijest Svjetske Knjizevnosti Milivoj Solar
Ponedjeljak: 19:15-20.00
Uionica A-214
- ipak, povijest knjievnosti nema to rei o pretpovijesti koja pravoj povijesti prethodi, osim
da je to puno dulje razdoblje od onoga koje mi uglavnom opisujemo
- ako ovjeanstvo postoji oko 3 milijuna godina, artikularno govori najmanje pola
milijuna, pokapa svoje mrtve oko 100 tisua, a u spiljama crtati zapanjujuom
vjetinom najmanje 60 tisua godina, onda ograniiti se na pet tisua godina
zapisanih spomenika nije posve utjeno
- zato se poeci knjievnosti trae u onoj koja je prethodila onoj zapisanoj, a za koju se
uglavnom rabi naziv ''usmena knjievnost''
- iako nije sigurno da se usmena predaja moe drati isto onome to nazivamo
pisanom knjievnou, nitko ne sumnja da je prethodila zapisanim tekstovima
(primjerice Ilijadi)
- pitanje postaje moemo li uope rekonstruirati knjievnost koja je pripadala kulturi koja se
nije koristila pismom, s obzirom da je suvremena kultura njime proeta
- starije teorije mite bile su sklone alegoriznu i/ili euhemerizmu, pokuale su u mitovima nai
neki dublji smisao
- takve su teorije, s jedne strane, vodile prema tumaenju svih mitova u skladu s
kranstvom, a s druge u prosvjetiteljsku kritiku mitologije kao nejasne
spoznaje koja se slui matom i osjeajima vie nego razumom
- Mezopotamija
- razraen sustav u kojemu se religija i mitologija meusobno proimaju
- utjecaji na egipatsku i idovsku mitologiju
- sumerska i akadska mitologija
- odraz prvotno organizirane drave
- vrhovni bog Anu (vrhovni bog neba)- sve nadgleda i proima
- sin Enlil (bog oluje)- izvrna vlast
- odluke se donose na savjetovanjima- suvremeni parlament
- mit o opem potopu, ovjek gradi brod (kao i Noa)
- kodificiranje mitologije
- u jednom od najstarijih epova, Enuma eli, razraena teogonija i kozmogonija
- grka mitologija
- neiscrpan izvor kasnije knjievnosti
- tematsko bogatstvo, raznolikost, antropomorfno shvaanje bogova i obrada koja
ima znaajke pripovijesti o sudbinama pojedinaca i/ili porodica
- grki bogovi su uveani ljudi
- besmrtni su, manipuliraju ljudima, ali nisu svemoni
- nisu savreni- slavohlepni su, zajedljivi, osvetoljubivi i tati, nepravedni, ali
znaju biti i plemeniti, velikoduni i mudri, skloni opratanju i
priznavanju vlastitih pogreaka, kao i duhoviti
- na Olimpu Zeus, Hera, Posejdon, Apolon, Afrodita, Hefest, Demetra, Atena
itd.
- jo se istiu Had i Dioniz
- povijest- prvo Uran i Gea, zatim Kronos i Rea, zatim Zeus
- njihovi odnosi ne izazivaju velike tragedije
- heroji, odnosno polubogovi, su bili glavni junaci grke mitologije
- ''smrtni junaci'', okosnica onoga to danas zovemo knjievnou
- Agamemnon, Ahil, Edip, Eneja, Hektor, Heraklo i drugi
- muze- zatitnice umjetnika
- Kaliopa, Euterpa, Erata, Talija, Malpomena, Terpsihora, Klia, Uranija,
Polihimnija
- cijene umjetnost- mit o Orfeju i Euridici
- isprepliu se sudbine bogova i ljudi
- mit o Prometeju- suprotstavio se Zeusu, poklonio ljudima vatru
Biblija- posve drugaije shvaanje boga svijeta i ovjeka nego u grkoj mitologiji
- Jahve- transcendentan i svemogu
- ovjek stvoren na njegovu sliku i priliku, ali je samo bie koje nije prirodno
- ima mogunost izbora i slobodne odluke
- idovska mitologija
- preuzela neke teme iz mitologije naroda Mezopotamije
- izravni utjecaj na knjievnost vezan samo uz Bibliju
- mitovi o stvaranju ovjeka i mitovi o anelima i demonima
- nepriznati i protjerani bogovima, ija se mo jo osjea, postaju demonima
- Jahve je okruen anelima- Mihael, Gabrijel, Rafael i Uriel najvaniji
- Samael (Lucifer ili Sonona)- borba protiv Boga- gubi i biva prognan u pakao kojeg od
tad predvodi
- obuzeta pitanjem zla u svijetu
- povezano s perzijskom mitologijom
- Ahura Mazda- dobro, Ahriman zlo
- Indoeuropljani
- zajednika velika jezina porodica
- gajili sline itarice, pripitomljavali sline ivotinje
- indijska je ''najmudrija od svih mitologija'' (Arthur Schopenhauer (1788.-1860.))
- splet monoteizma i politeizma
- bogovi su posve ljudski, ljudi lako, osobito junatvom, prelaze u bogove
- avatari ili silasci
- borbe bogova i demona
- najee obraivana imena- Vina, iva, Rama, Sita, Krna i Kali
- zamisao o temeljnom jedinstvu ovjeka i svijeta
- uenje o istovjetnosti Atmana (istinosna rije, najdublja spoznaja
zbilje) i Brahmana (vlastito ''ja'')
- kineska mitologija
- osobito cijeni pjesnitvo
- teko ju je rekonstruirati jer je usko vezana sa prolou Kine i zbog spaljivanja
knjiga 213. godine prije Krista
- kineska mudrost ujedinjuje mitoloke predodbe s apstraktnim naelima i
konkretnim uputama o svakidanjem ivotu, pa je ona i mitologija, i filozofija, i
religija, i knjievnost u jednom
- ipak, slini motivi, prie i likovi kao i u ostalim mitologijama
- Yin i Yang- temeljno naelo kozmikog dvojstva
- neprestano kretanje temeljnih suprotnosti- mukog i enskog, vode i vatre,
Sunca i Mjeseca, svjetla i tame
- temelj jedne od najstarijih i najneobinijih knjiga u svjetskoj povijesti, Knjiga
promjena
- to je knjiga proricanja, mitoloko-filozofski komentari
- u Kini jedan od izvora i temelja najstarije mudrosti
- najstarija poznata nam velika knjievna djela u pravilu se izravno ili posredno pozivaju na
jo stariju mudrost i na iskustvo koje im je prethodilo
- razliku izmeu svete knjievnosti i svjetovne knjievnosti uspostavio je tek srednji vijek, a
razliku izmeu knjievnosti i filozofije, odnosno znanosti, nisu ni do danas svuda jasno
odredive
- vrlo je vjerojatno da mnoge sauvane tekstove mi shvaamo kao knjievnost koja nije
obavezujua, a da su oni zapravo pripadali onome to se smatralo svetim i time u
najveoj mjeri obvezatnim
- pismo nije izmiljeno da bi se njime prenosilo takvo iskustvo kakvo danas pripisujemo
knjievnosti, ve iz potrebe zapisa koji su sluili gospodarstvenim ili ritualnim
potrebama
- poto su stari tekstovi teko prevodivi, okrnjeni ili fragmentarni o knjievnosti u
dolinama Nila, Eufrata i Tigrisa teko da moemo znati neto to bi bilo
potpuno sigurno
- indijska knjievnost
- u Indiji ulogu Biblije imaju Vede
- svete knjige hinduizma i brahmanizma
- vrlo stare, po nekim izvorima najstariji poznati tekstovi
- nastajale od otprilike 1500. godine pr. Kr. do poetka nove ere
- etiri zbirke: Rgveda(najstarija, najopsenija i najvanija), Samaveda,
Yajurveda i Arthaveda
- nemaju jedinstven sustav
- Mahbhrata- zbirka svekolike knjievnosti, najpoznatiji indijski ep
- 200.000 stihova
- nastajala otprilike od 4. stoljea prije do 4. stoljea nakon Krista
- Pjesma o kralju Nali, Pria o Savitri, Pjesma uzvienog
-Rmyaa- drugi najpoznatiji indijski ep
- 48.000 stihova
- kompozicijski cjelovitiji
- legenda ga pripisuje Valmikiju
- avanture Rama i Site, kraljevski para
- podsjea na bajku, veliku ulogu imaju ivotinje
- iznimna matovitost, bujna i slikovita fantastika i suptilna osjeajnost
- budizam- osniva Gautama Buddha (oko 563.-483. godine or. Kr.)
- temelj je uenje etiri plemenite istine
1. ivot je patnja
2. uzrok patnji je elja koja odreuje sudbinu (karmu) i dovodi do
ponovnih utjelovljenja (samsara), koja su takoer puna patnje
3. ovjek se patnje moe osloboditi jedino oslobaanjem od strasti i
elje
4. spas se sastoji u nirvani
- osmerodijelna staza do uspjeha- prava vjera, odluka, rije, in, ivot, tenja,
miljenje i sabranost
- to se uenje s vremenom razvilo u razgranate mitoloko-teoloke sustave
- izvor bogate, razvijene i raznolike knjievnosti
- pripovijetke u Indiji- pojavljuju se vrlo rano i razvijene su
- hipoteze po kojima sve pripovijetke potjeu iz Indije
- Panantantra- pet pripovjedaka
- zbirka pounih pria i basni puna pounih poruka
- sastavio ju Vishnusarman na zahtjev kralja
- iroko rasprostranjene i ule u usmenu predaju
- drama je u Indiji takoer vrlo stara, premda se sauvani tekstovi visoke vrijednosti
javljaju tek u petom stoljeu
- indijsko je kazalite prema predaji boanskog podrijetla (Brahma)
- dri se da je nastala iz pukih obrednih vrijednosti
- indijsko kazalite daje prednost plesu, pokretima i pjevanju, nalik operi
- dramatiar Kalidasa (4. ili 5. stoljee)- akuntal
- nema prave dramske napetosti
- visoki stilizirani lirski opis enske ljubavi
- pobjeda iskrenosti i dubokih uvstava nad spletom nesrea koje
vrebaju u ljudskoj sudbini
- Kalidasa najvaniji i najpoznatiji predstavnik ''kavye''
- djela Oblak glasonoa, Godinja doba, Pleme Raguhevo i
Povratak Kamare se smatraju vrhovima indijske
knjievnosti
- arapska knjievnost
- Kur'an- tekstovi koje je aneo objavljivao proroku Muhamedu u gradovima Meki i
Medini u vremenu od 612. do 639. godine
- sastoji se od sura poredanih po duljini (dulja ispred kraih)
- Muhamed je tekstove znao napamet i stalno ih je ponavljao svojim uenicima koji su
ih kasnije zapisali
- izlae religijska naela, pouke i opomene, moralni i zakonski propisi
- strogi monoteizam i moralni kodeks
- stil nadahnute propovjedi, dotjeranost ritmike proze, slikovit je i izraajan, brojne
alteracije i srokovi, ali razumljiv, saet i jednostavan
- nenadmaan uzor arapskog jezika i stila, uzor koji su slijedili svi kasniji religijski
tekstovi
- kineska knjievnost
- tri religije- konfucionizam, daoizam i budizam
1. konfucionizam- osniva Kung-fu-ste (551.-479. prije Krista)
- temelj njegova propovijedanja jest svojevrsna ''etika''
- treba voljeti ljude, suosjeati s njima i pomagati im
- veliku ulogu igra hijerarhijska tradicija (podanici moraju potivati
kralja, mlai starije, ena mua)
- imao je imao oko 3000 uenika, od toga 72 iznimno darovita koji su sve
biljeili
- oko njegovog splele su se mnoge legende, pa je u mnogim varijantama
on ispao boanstvo, a u nekima tek putujui uenjak
- skupljao je stare rukopise
- objavio zbornik stare kineske poezije- Knjige pjesama
- izabrao 305 od 3000 pjesama
- tematika raznolika
- sloena jezina organizacija
2. daoizam- utemeljitelj Lao-tse, Konfucijev suvremenik
- uenje zabiljeeno u knjizi Dao de jing
- sadri zbirku izreka i stihova
- najvie prevoena kineska knjiga uope
- naglaava apstraktnu spekulaciju, s elementima mistike
- mistika se esto nastoji povezati s knjievnou
- daoizam je tek kasnije postao s jedne strane religija, a s druge filozofija
3.Antika
- postignua grke, pa kasnije i rimske kulture toliko su velika i utjecajna na sav daljnji
razvitak da se moe rei kako je kultura kakvu danas poznajmo zapoela u Grkoj
- po miljenju nekih teoretiara, grka, pa i kasnije rimska knjievnost, nije samo
temelj, ve i nepremaen uzor u knjievnosti
- antiki, osim star, znai jo i dragocjen i visoko vrijedan, a pridjev klasian, osim kolski,
znai i uzoran i dostojan oponaanja
- antici kao knjievnoj epohi pripada kontinuirani razvoj dviju velikih knjievnosti, grke i
rimske, a traje od 800. godine prije Krista pa do propasti Rimskog Carstva (polovina 5.
stoljea nakon Krista)
A) Grka knjievnost
- Alkej (7./6. stoljee pr. Kr.) i Sapfa (prva polovica 6. stoljea pr. Kr.) su priznati klasici himne,
patriotske i ljubavne lirike
- oboje potjeu s otoka Lezbos koji je bio kulturno sredite
- Sapfina ljubavna lirika sadri izljeve strasti i opise njenih tienica, ali i ivotne pouke
- odatle potjee naziv lezbijska ljubav
- Platon je sapfu uvrstio meu muze
- komedija (naziv: gr. komos- veseli ophod, gr. ode- pjesma) je takoer vrlo vana za grku
knjievnost
- Hegel ju je oznaio kao jedan od vrhunaca dostignua ljudskog uma
- komedija je izraz neega to su stari Grci pripisivali svojim bogovima- smijeh je
konano razrjeenje onoga to se nikako drukije ne moe razrijeiti
- grka je komedija nastala iz veselih i razuzdanih obreda u kojima se slavila plodnost i
izokretale uobiajene vrijednosti
- i u njoj ima vanu ulogu kor, koji je inila neka fantastina, odjeom oznaena
skupina (abe, ptice, oblaci)
- Aristofan (oko 445.-385. godine pr. Kr.)- jedini grki velikan komedije
- vladao je Atenskom scenom 40 godina
- napisao je 44 komedije, od kojih su 4 prijeporne, a u cjelini ih je sauvano 11
- najvie se cijene Oblaci, Ose, Mir, Ptice, Lizistrata, abe i ene u
narodnoj skuptini
- njegove komedije se bave suvremenim dogaajima, poznatim osobama i kulturnim i
politikim aferama
- mnogi ga kritiari smatraju zaetnikom knjievne kritike kao zasebne knjievne
djelatnosti
- utemeljitelj svojevrsne satirike utopije
- jedino je Meandar (343.-291. godine pr. Kr.) uspio dosegnuti barem neke vrijednosti
Aristofanove komedije
- napisao je vie od stotinu komedije, no u cijelosti se sauvala samo jedna,
ovjekomrzac, a 16 ih je poznato u manjim ili veim odlomcima
- izvrsne karakterizacije likova, znalaki izveden zaplet i vrlo uspjeli dijalozi
- uz epiku, liriku, tragediju i komediju, veliki doprinos svjetskoj knjievnost ine i filozofija,
historiografija i retorika
- Helenizam- doba kad se uvelike mijenja poloaj, znaenje, vanost i svrha knjievnosti
- prije je grka knjievnost pripadala jednom narodu i imala je temelju u njegovoj
mitologiji- jedinstvena publika
- u helenizmu dolazi do irenja kruga recepcije i decentralizacije kulturnih sredita
- knjievnost i filozofija postaju vie privatne djelatnosti, njihovo sjavno djelovanje
svodi na mali broj ljubitelja ili publiku kojoj nita nije zajedniko
- nema vie velikih filozofskih sustava, ali razvijaju se pojedinane znanosti
- Euklid (oko 300. pr. Kr.) - utemeljitelj geometrije
- Aristrah (oko 280. pr. Kr.)- zastupao heliocentrini sustav
- Eratosten (275.-195. godine pr. Kr.)- prva karta poznatog svijeta, dri Zemlju
kuglom
- za ivot knjievnosti od bitne su vanosti i bibliotekari velikih biblioteka u
Aleksandriji i Pergamu
- Teokrit (oko 300.-250. pr. Kr.)- legendarni osniva lirske vrste zvane idila
- tip knjievnosti
B) Rimska knjievnost
- naziv rimska knjievnost izveden je iz naziva rimske drave koja je dobila ime po glavnom
gradu Rimu
- knjievnost pisana na latinskom jeziku od 3. stoljea prije Krista do sredine ili kraja 6.
stoljea nakon Krista, odnosno do propasti Rimskog Carstva
- naziv ''latinska knjievnost'' se rabi samo u irem smislu i ona traje do danas
- rimska knjievnost je najutjecajnija knjievnost u europskoj, pa i svjetskoj povijesti
- ona je od grke knjievnosti preuzela shvaanje knjievnosti kao autohtone jezine
djelatnosti, temeljene knjievne oblike i vrste, odnos prema retorici i filozofiji i duh
koji proima grku knjievnost, ali je postupno izgradila vlastiti sustav knjievnih vrsta,
ostvarivi pri tome djela koja su uzor zadnjih 2000 godina
- sredinja je osoba zlatnog vijeka rimske knjievnosti Marko Tulije Ciceron (106.-43. pr. Kr.)
- govornik, teoretiar govornitva i filozofski pisac
- 80.-30. pr. Kr.- Ciceronovo doba
- govornitvo tad vrlo cijenjeno, pa se i govor uzima kao svojevrstan model prema
kojem se razrauje uenje o kompoziciji, stilu i figurama u ostalim knjievnim
vrstama
- priznao je filozofiju, ali ju je ukljuio u retoriku (Aristotel je napravio suprotno)
- izuzetno obrazovan i izuzetno uspjean odvjetnik, uzdigao se do mjesta konzula
- politika mu nije ila, ubijen kad je pokuao pobjei u Grku
- sauvano oko 900 pisama, a najpoznatiji govori su Za Seksta Rocija, Protiv
Katiline i Filipike I-XIV
- svojim je uspio svojim govorima postii takvo jedinstvo jezinog izraza i namjere da
je postao mjerilom vrhunske tehnike cjelokupnog knjievnog stvaranja
- teorija govornitva: O govorniku i Govornik
- filozofija: O dravi, O najveem dobru i najveem zlu, Lelije ili o prijateljstvu,
O dunostima i O akademskoj filozofiji
- izgradio je latinsku filozofsku terminologiju
- iako izlae misli grkih filozofa on je prvi veliki filozofski pisac koji ''misli na
latinskom''
- Publije Vergilije Maron (70.-19. godine pr. Kr.)- najvei rimski pjesnik
- Bukolike- niski stil, pastirski rod, jo se nazivaju ekloge
- opis pastiroskog ivota
- ima ih deset, u 4 eklogi se najavljuje povratak Zlatnog doba i roenje mukog
djeteta koje e svijetu donijeti mir
- Georgike- srednji stil, didaktiki spjev
- prvi spjev o ratarstvu, drugi o voarstvu, trei o stoarstvu, a etvrti o
pelarstvu
- Eneida- visoki stil, epski spjev
- nasljeuje Homera
- u prvih est pjesama slijedi Odiseju- lutanje mitskog Trojanca Eneje
- odreeno mu je da osnuje Rimsku dravu
- ljubav izmeu Eneje i kraljice Kartage Didone, koju naputa ''gonjen
sudbinom''
- u drugih est pjevanja se oslanja na Ilijadu- Eneja se iskrcao na uu Tibera
- eni se za kraljevu (Latin) ki Laviniju i osniva grad pod tim imenom
- kasnije se seli u Alba Longu, gdje e se roditi Romul i Rem
- nacionalni ep
- vrhunski dotjerana u smislu knjievnog izraza i oblikovanja
- jedno od najutjecajnijih knjievnih djela u povijesti
- Vergilije, prema legendi, nije bio zadovoljan vlastitim epom i htio ga je spaliti
- Kvint Horacije Flak (65.-8. godine pr. Kr.)- drugi najvei pjesnik zlatnog vijeka
- pisao je krae stihovne vrste, skupljene u zbirkama Epode, Satire, Pjesme i
Poslanice, raznolike po tematici i pjesnikim oblicima
- ivotna srea u privatnim zadovoljstvima i unutarnjoj stabilnosti
- aurea mediocritas- zlatna sredina
- Pjesme- najvei domet rimske lirike
- refleksivne, ljubavne, rodoljubne, anakreontske i prigodne pjesme
- vrlo dotjerano pjesniko umijee
- Poslanica Pizonima- posveena teoriji pjesnikog umijea
- kasnije nazvana Pjesniko umijee
- izloena naela pjesnikog oblikovanja
- prisutne mnoge kratke izreke- in medias res, delectare et prodesse
(zabavljati i koristiti)
- Pubije Ovidije Nazon (43. godine pr. Kr. 18. godine nakon Kr.)
- Ljubavne pjesme, Heroide, Ljubavno umijee, Metamorfoze, Kalendar
- najitaniji i najpopularniji rimski pisac
- pisao je o obinoj ljubavi, o enama i mukarcima, o svakidanjici i mitologiji koju
smatra pjesnikom graom
- suptilna ironija
- Ljubavno umijee- parodija
- poduava se mukarce i ene kako nai predmet svoje ljubavi i vrlo ozbiljno
se opisuje kako treba voditi ljubav
- Metamorfoze- niz mitskih pria koje opisuju neku pretvorbu
- 8. godine je prognan u Tome na crnom more gdje je napisao zbirke elegija
Tualjke i Poslanice s Ponta u kojima se ali na sudbinu prognanika i moli
uglednike da mu pomognu
- Lucije Anej Seneka (oko 4. godine pr. Kr. 65. godine nakon Kr.)
- satiriar, filozof i dramatiar
- najpoznatiji filozofski spisi- zbirka Pisma Luciju
- tragedije: Bjesni Herakul, Trojanke, Medeja, Fedra i Edip- obrade siea iz
grke mitologije i tragedije
- obilno zastupljeni prizori umorstava, samoubojstava, maginih obreda i
reakcije likova
- objavio otru satiru Pretvorba boanskog Klaudija u tikvu kojoj je temeljna
okosnica otra, ismijavajua kritika
4. Srednji vijek
- naziv srednji vijek, iako nesavren, uveden je zbog tradicije, povjesniari knjievnosti
preuzeli su ga uvjetno, iz nude
- zbog veliine prostora i dugotrajnosti vremena, moe se opisati kao epoha procesa
- proces ujednaavanja i, usporedno, razjednaavanja biblijske i grke mitologije
- svojevrsno ujednaavanje zbiva se preuzimanjem kranstva
- nastaje knjievnost kojoj je kranska religija, pa time i biblijska tematika i simbolika,
uvelike zajednika
- srednjovjekovnu knjievnost proima ideal sveca i ideal viteza, ratnika ''bez straha i mane''
- vitez- vjeran vladaru, odlikuju ga istoa, pobonost, odvanost i samilost
- ipak, u epu Beowulf (10. stoljee) junaci jo uvijek pripadaju vie mitskom svijetu nego
kranstvu
- okosnica je povijst germanskih plemena
- sline karakteristike imaju i ruski ep Slovo o Igorevom pohodu (12. st) i finski ep
Kalevala
- Chrtien de Troyes (oko 1135. oko 1195.)- zasnovao anr vitekog romana na temelju
pria o kralju Arthuru i vitezovima Okruglog stola
- Eric i Enida, Yvain, vitez s lavom, Lancelot, vitez s kolima i Peceval
- legende o kralju Arthuru ispreplele se su s legendama o traganju za Svetim gralom
- ostatci stare, keltske mitologije mijeaju se sa kranskom mistikom
- sredite zbivanja jest Arthurov dvorac Camelot u kojem se nalazi Okrugli stol
- najglasovitiji vitezi- Lancelot, Perceval, Gawain, Yvain i Tristan
- vanu ulogu igra arobnjak Merlin
- ma Excalibur i Sveti Gral ujedinjuju svojstva magijskih predmeta sa kranskom
simbolikom
- vitezove krase vjernost, hrabrost, junatvo i plemenita samislost, kao i nevinost
- lirika kasnog srednjeg vijeka- bave se temama problema ljubavi, ali i temama smrti,
religioznog nadahnua i samog pjesnitva
- novi oblici jezine i stihovne organizacije
- razvija se knjievna tehnika- pozornost se posveuje jedinstvu slike, zvuka i znaenja
- iako se ljubavna lirika razvijala i prije, tek su se krajem 11. stoljea pojavili
profesionalni pjevai i autori pjesama nazvani trubaduri
- takav tip lirike njeguju i neki feudalci, kao na primjer Guaillaume de Poitiers (1071.-
1127.) koji se smatra utemeljiteljem trubadurske lirike pa zatim Bernart de
Ventadorn (umro oko 1215.), Marburn, Jaufr Rudel i Bertran se Born (svi iz
12. st.)
- Walter von Vogelweide (1170.-oko 1230.)- najglasovitiji njemaki srednjovjekovni
liriar
- razvija se novi odnos prema eni- ''kult dame''
- mukarac se zaljubljuje, gospoja mu (ne)uzvraa, njegov se ivot mijenja zbog
ljubavi
- kurtuozna ljubav
- trubadurska lirika se povezivala s arapskom knjievnou, kultom Bogorodice i
bogumilskom herezom i sklonostima prema mistici
- danas se dri da u trubadurskoj lirici valja vidjeti jedino odreenu knjievnu
konvenciju
- pjesme se jo uvijek pjevaju ili recitiraju, ali i sve se vie piu da bi se itale
- poto su ene imale vie vremena, one su bile itateljice pjesama i pisale su
se za njih
- Carmina Burana (1230.)- zbornik lirike
- 250 pjesama na latinskom i 55 na njemakom ili kombinaciji njemakog i
latinskog
- lirika koju su pisali lutajui klerici nazvani ''vaganti'' ili ''goliardi''
- mijeaju se elementi vjerske, narodne i antike radicije
- Archipoeta- vagant, napisao je Ispovijest
- Nakanio sam umrijeti u krmi- geslo jednog naina poezije, ali kasnije i
bohemskog ivota
- vaganti- pretee suvremenih intelektualaca
- obrazovani, ali piu za sebe i sebi sline, podrugujui se svemu i svaemu
- pisci i itatelji se ujedinjuju u zajednicu i dobro se razumiju
- Roman o rui (13. st.)- autori Guillaume de Lorris (oko 1235.)- 4.000 stihova- i Jean de
Meung- 18.000 stihova
- neka vrsta snovienja, likovi Smrt, Sram, Krepost i Milost, Uljudnost, Ljepota,
Iskrenost, Mladost, Radost, Pretvaranje i Zao jezik
- arapska knjievnost
- najglasovitiji pjesnik Mutanabi (915.-965.)
- razvio beduinsku poeziju do savrenstva
- pisao ''kaside''- 25-100 dugih stihova, s cezurom i rimom
-" Tisuu i jedna no (izmeu 9. i 11. stoljea)
- izniman doprinos svjetskoj knjievnosti
- ehezerada prianjem pria odgaa smaknue
- perzijska knjievnost
- Firdusi (932.-1020.)- napisao golemi nacionalni ep Knjiga kraljeva
- Omar Hajjam (oko 1100.)- liriar, proslavio ga je pjesniki oblik ''rubajia''
(etverostih, abba, i naglaena poanta na kraju)
- japanska poezija
- zbirka od 4500 pjesama- Man'yo-shu (8. stoljee)
- Zbirka deset tisua listova ili Zbirka deset tisua generacija
- pjesniki oblici ''tanka'' ili ''waka'' (5 stihova, 5,7,5,7,7) i ''haiku'' (5,7,5)
- najbolji pjesnik razdoblja, a moda i svih vremena Kakinomoto no Hitomari (660.-
710.)
- Ono no Komachi (834.-885.)- jedna od ''est pjesnikih genija'' i najljepa ena
Japana svih vremena pisala je tanka poeziju
5. Renesansa
- nije dobro izabrano ime za epohu- izaziva primisli ne samo o obnovi nego i o novom
poetku koji traje sve do danas
- neto u smislu ponovnog raanja i preoblikovanja nastupa znatno ranije, u humaniznu (13. i
14. st.)
- naziv renesansa je posljedica oduevljenja novom epohom koje su osjeali povjesniari 19.
stoljea
- oni smatraju da poinje svjetlost prosvjete, istine i razuma
- u renesansu su pokuali ukljuiti sve velikane, ak i Dantea, pa su uveli pojam
predrenesanse
- renesansa se, po njima, zajedno sa predrenesansom protegnula od 13. do 17.
stoljea
- u dvadesetom stoljeu, pak, teoretiari pomiu granice poetna renesanse
do polovice 15. stoljea, a smatraju da Shakespeare i Cervantes pripadaju
baroku
- danas se njezino trajanje uglavnom odreuje od otprilike sredine 15. do kraja 16. stoljea
- iako ona nije poetna niti prijelomna knjievna epoha, moe se razabrati nov sustav
knjievnih vrsta, s novim odnosima u njihovom hijerarhijskom poretku
- u renesansi se Europa poinje razvijati u smjeru koji je doveo do njezine svjetske prevlasti
- tome je doprinijelo otkrie Amerike, Kopernikov sustav, odreeni tehniki izumi i mnoga
dostignua pojedinanih, svjetovnih znanosti
- novi poticaji za razvitak znanosti, nova shvaanja uloge, svrhe i znaenja knjievnosti i
umjetnosti, kao i odreeni skepticizam, sklonost prema panteizmu, obuzetost
svjetovnim ivotom i shvaanje pojedinca kao nositelja najveih vrijednosti
- Michael Eyequem de Montaigne (1533.-1592.)- zasnovao esej kao knjievnu vrstu, djelo
Eseji
- kratka prozna vrsta koja ne pripovjeda, izlae, niti propovjeda- on obrazlae i
potkrepljuje primjerima
- s jedne strane njegovi eseji pripadaju filozofiji a s druge umjetnikoj prozi
- razmilja na temelju osobnog iskustva i suprotstavlja se dogmatizmnu, prijetvornom
moralizmu i nehumanim postupcima
- raspravlja jasno, slikovito i uvjerljivo
- Plejada- tip lirike koji utemeljuju Pierre se Ronsard (1524.-1585.) i Joachim Du Bellay
(1522.-1560.)
- otvoreno se suprotstavlja tradiciji lirike srednjeg vijeka, traei uzore u antici i
talijanskoj knjievnosti
- predlau da se srednjovjekovni pjesniki oblici zamijene antikima (ekloge, satire,
ode i elegije) ili petrarkistikim (sonet)
- obnavljaju aleksandrinac koji postaje najpoznatiji francuski stih
- manifest Obrana i slavljenje francuskog jezika
- poziva se na preporod francuske poezije
- P. de Ronsard je bio priznati voa kole
- pisao je filozofske, politike, prigodne i pastoralne stihove, a napisao je i
nacionalni ep Fransijada (nedovren i danas ne mnogo cijenjen)
- najbolja djela ljubavne pjesme Ljubavi i Soneti Heleni
- neki kritiari dre da je J. du Bellay bolji pjesnik
- zbirka aljenja odlikuje se irokim rasponom tema i raspoloenja, ini vrstu
lirskog dnevnika
- objavio i glasovite zbirke Rimske starine, Olive i Seoske igre
- renesansa je ipak najvei domet postigla u romanu i drami s dva pisca: Miguel de Cervantes
Saavedra (1547.-1616.) i William Shakespeare (1564.-1616.)
- esto se spominju kao ''najvei romanopisac i najvei dramatiar u povijesti''
- M. de Cervantes- ratnik, ruku je izgubio u ratu, zarobljen je od strane gusara, pet godina
proveo kao rob u Aliru, kad se vraio bavio se poreznikim poslom i zavrio je u
zatvoru
- pisao je lirske pjesme, objevio je osam drama (najbolje Alirski dogaaj, Pedro de
Urdemalas i Opsada Numancije), pastoralni roman Galatea, pustolovni
ljubavni roman Zgode Persilasa i Sigismunde i satiriko- didaktiku poemu
Put na Parnas
- najvanija djela su Uzorne novele i Bistri vitez Don Quijote od Manche u dvije
knjige
- Uzorne novele- moe se mjeriti sa Dekameronom
- novele su due od Boccacciovih, neke imaju i zamren zaplet
- najbolje su Licenijat Staklenko i Razgovor pasa- vana novina u
oblikovanju novele
- nemaju karakteristinu strukturu, nego se svode na produenu i
problematiziranu ekspoziciju, a zaplet i rasplet su samo
naznaeni
- u prvoj se opisuje luak koji je umislio da je od stakla, pa se
iscrpno navode njegova zapaanja i refleksije, izraavaju se neke istine
- u drugoj je glavni pripovjeda pas Berganza koji svoje
doivljaje pria drugom psu
-Don Quijote- uzorak romana koji se razvijao do danas
- ujedinjuje tradicije pikarskog, sentimentalnog i vitekog romana
- roman poinje kad don Quijote umisli da je vitez i krene u pustolovine, a
zavrava njegovom smru
- ima dva dijela
1. osiromaeni plemi Alonso Quijano je itao viteke romane u toj
mjeri da su mu ponudili mozak
- kree se sam proslaviti junakim i plemenitim postupcima
- uzima opremu i staro kljuse Rocinante
- nakon prvih pustolovina ga prebiju, zatim se vraa u selo i
postavlja Sacha Panzu za perjanika koji pristaje potaknut
pohlepom
- dalje se niu pustolovine
2. dolaze kod vojvode i vojvotkinje koji pristaju na igru i daju Don
Quijoteu namjesnitvo nad otokom (zapravo selo) i opisuju se
smijeni pokuaji njegova vladanja
- nakon brojnih epizoda (koje ukljuuju i one s gospom
Dulcinejom) Don Quijote bijae pobijeen od djeaka
koji se preobukao u viteza i isti mu nareuje da se vrati
kui
- Don Quijote ga poslua, uskoro se razboli i umre, na veliku
alost Sancha Panze
- odnos meu likovima- Don Quijote je predstavnik vitetva, a Sancho
Panza puka, knjievna uenost nasuprot, seljakog mudrovanja,
ludost protiv zdravog razum - sukob ideala i zbilje
- Cervantesovo je djelo zacrtalo gotovo sve vrste romana
- roman e od njega postati suparnik filozofiji po obuhvatu cjeline
svijeta i ocjeni vrijednosti ivota, ali zadrati e mnogoznanost i otvorenost
prema konanim zakljucima, opirui se jednoznanosti ili nedvosmislenoj
istini
- naziv se izvodi iz panjolske rijei baruecco, odnosno portugalske barocco, koje znae
nepravilan, neobraen dragulj
- tekoa odreenja i periodizacije baroka je to to, iako postoje velike razlike izmeu baroka
i renesanse, barok ne nastupa u svim knjievnostima istovremeno, niti ima doista iste
stilske osobnosti u razliitim knjievnostima
- okvirno se moe zakljuiti da epoha baroka traje izmeu 1570. i 1670., jer tad prevladava
sklonost prema religioznosti, misticizmu i u nekom obliku onome to odgovara
onostranosti u tematici
- sklonost prema bujnosti izraza, naglaenom ukraavanju- izraz postaje sam sebi svrhom
- smisao za neobino, bizarno, paradoksalno, izvrnuto i izoblieno, kao i sklonost prema
odreenom srednjovjekovnom alegorizmu
- barok je poeo kao pogrdan naziv, shvaen je kao kvarenje ''velianstvene '' knjievnosti
renesanse
- danas se renesansa i barok shvaaju kao jednako vrijedne epohe, koje je
nepotrebno usporeivati
- svjetsku slavu stjeu u panjolskoj tri dramatiara: Lope Felix de Vega Carpio (1562.-1635.),
Tirso de Molina (1584?-1648.) i Pedro Caldern de la Barca (1600.-1681.)
- njihov uspjeh vezan uz veliki procvat kazalita u panjolskoj
- svi su ili u kazalite, predstave u glumci jako popularni
- crkvena drama u obliku nazvanom auto sacramental, svjetovna zvana commedia
- najvanija podvrsta commedie je drama ''plata i maa'' koju su svi voljeli gledati
- predstave: na otvorenom prostoru, kojeg ograuju zgrade, te na balkonima za
gledatelje
- na jednom dijelu tog prostora je bila pozornica, gledatelji podijeljeni prema
staleima, sa strane i sprijeda se sjedi, a straga stoji
- publika je ivo sudjelovala u predstavi
- prizori su morali biti dojmljivi, radnja brza i puna preokreta, dijalozi i
monolozi upadljivo oblikovani, vrlina nagraena, a zlo kanjeno
- Caldern de la Barca
- eli prevladati prolaznost ivota u spoznaji konanih istina, premda one nisu odve
ohrabrujue
- njegova djela proima pesimizam, ali ona su vrlo stilizirana, dotjerana u obradi i
okrenuta prema unutranjem ivotu
- pisao je za obrazovaniju publiku
- oko 120 drama i komedija i 80 crkvenih ukazanja
- publika je panjolskog kazalita uivala u ponavljanju s varijacijama, ali Caldern je
barem neka djela dotjerivao
- monolozi u njegovim djelima su esto vrhunska pjesnika ostvarenja, a
dijaloge proima unutarnja napetost izmeu suprotstavljenih iskaza
- dvorski je pisac- nastoji da pouke njegovih drama odgovaraju vladajuem
svjetonazoru i da potvruju obnovu religioznosti, no njegova najbolja djela se
ne tumae u tom pravcu
- najglasovitija i najpoznatija drama ivot je san
- romantiari su u njemu vidjeli sklonost prema nemoi da se odvoji iluzija od
zbilje i da se uspostavi jednako pravo na istinu sna kao i jave
- drugi su naglaavali proturjeja u drami s obzirom na Sigismundovo uzorno
vladanje na kraju- ako je sve san, a ovjek ne moe vladati snovima, na
emu se zasniva njegova odgovornost?
- djelo je zato postavilo taj problem bez namjere da ga rijei, nego da ga uini
predmetom za brojna tumaenja
- Zalamejski sudac- sasvim drugaijeg ugoaja
- prema nekima njegova najbolja drama
- realistiki zaplet, drama je uspjelo komponirana, likovi su individualizirani,
postavljaju se pitanja o asti, savjesti, kompetenciji i pravednosti
- od ostalih djela spominju se jo Ljubav poslije smrti, Lijenik svoje asti,
Postojani princ i Luis Peres el Gallego
7. Klasicizam i prosvjetiteljstvo
- vlada miljenje da se svi bitni problemi filozofije, umjetnosti, pa i logike mogu rijeiti
pravilnom uporabom zdravog razuma
- knjievnosti je postavljen nov zahtjev- ona mora vie pouavati nego zabavljati
- takvim shvaanjem zasnovani pokret naziva se prosvjetiteljstvo i obiljeio je epohu
od baroka do romantizma jednako koliko i tenja za nasljeivanjem antike u
izrazu
- tenje pokreta najbolje pokazuje pothvat izdavanje djela Enciklopedija
- Denis Diderot, Paul d'Holbach, Voltaire, Jean Le Rond d'Alembert i
mnogi drugi
- eli se obuhvatiti i kritiki obraditi cjelokupno ljudsko znanje
- enciklopedisti su bili velikim dijelom tvorci i pokretai takvog duha
koji je doveo do Francuske revolucije 1789.
- 2 pitanja: 1. Mogu li se klasicizam i prosvjetiteljstvo odijeliti kao dva zasebna razdoblja ili ih
valja spojiti u jednu epohu?
2. Valja li dati prednost knjievnoj tehnici (klasicizam) ili vladajuem svjetonazoru
(prosvjetiteljstvo)
- poto na njih nema pravih odgovora, povjesniari esto odustaju od
uobiajenih naziva epoha i odluuju se za naziv ''18. stoljee''
- ipak, takvo odustajanje nije osobito prikladno za povijest knjievnosti,
pa je bolje uzeti naziv ''klasicizam i prosvjetiteljstvo''
- Pierre-Augustin Caron de Beaumarchais (1732.-1799.)- nije ostavio toliki opus kao njegovi
prethodnici
- napisao trilogiju Seviljski brija, Figarov pir i Porona majka
- sloeni zaplet, s nenadanim obratima i brzim ritmom radnje, s nenametljivim
prosvjetiteljskim porukama u smislu kritike plemstva, sudstva, vjerske hipokrizije te
otvorenog ili prikrivenog morala
- razigrana veselost i zanimljive karakterizacije likova
- basna je postala knjievnom vrstom u kojoj kao da se zrcale sve bitne znaajke klasicizma i
prosvjetiteljstva
- saima iskustvo cijelog stoljea uvjerenog u mo zdravog razuma, a ujedno uva i
tradiciju antike te uvodi takvu knjievnu obradu kakva joj omoguuje ostvariti
dojmove na vie razine