Professional Documents
Culture Documents
Ema Goldman PDF
Ema Goldman PDF
ANARHIZAM I FEMINIZAM
eseji
Izbor i prevod:
Vanda Perovi
Aleksandar Ajzinberg
Sadraj:
Predgovor
Anarhizam: za ta se stvarno zalae
ensko pravo glasa
Ljubav i brak
Tragedija enske emancipacije
O prodaji ena
Ljubomora: uzroci i mogui lek
Biografija Eme Goldman
RE UREDNITVA
Zahvaljujemo se Vandi Perovi koja nam je ustupila prevode eseja Eme Goldman s
poverenjem i bez finansijske nadoknade.
Bosa Janjuevi
Boris Bulatovi
Vanda Perovi
Ema Goldman kao inspiracija u 2000. godini
(1869. Litvanija, Carska Rusija 1940. Ontario, Kanada)
Ema i ja
Izazovnu ponudu feminizma kao teorije u koricama otkrila sam u svojoj 35. godini u
knjiari ikakog univerziteta. Poelela sam da vekovne enske strategije uporedim sa
svakodnevnim savremenim taktikama. Istovremeno sam osetila pojaanu nelagodnost u
odnosu na suprotan pol. Tu nelagodnost nisam mogla da osvestim, ali privukla me je velika
polica sa knjigama iz enskih Studija. Posegla sam za zbornikom Feministike
teoretiarke, kupila je, proitala sve eseje i zbliila se sa Emom Goldman. Ona, ljuta
anarhistkinja, bila mi je najblia.
ta nas je zbliilo, ta mi se toliko svidelo? Njena hrabrost da sledi svoje ideale i svoje
srce. Izabrala je da zastupa radikalnu utopijsku drutvenu teoriju koja je najburnije
reagovala na postojee vrednosti drutva i mizoginiju koja iz njih proizilazi, sledila ju je do
kraja ivota uvek spremna da uloi svu svoju energiju i slobodu. Radikalnost i
beskompromisnost su tako privlane za one koji ive u svetu kompromisa. Ema je bila
strastvena ena koja je iskusila svu lepotu i gorinu strasti i ljubavi. Smatrala je da joj
pripadaju mnoge stvari: ljubav, zadovoljstvo, zabava, lepe stvari. Veina ena uopte nije
svesna da ima pravo na bilo ta. Ema je verovala u sebe. Nije bila lepotica ali je bila
armantna i harizmatina linost, veoma komunikativne prirode, koja je sticala prijatelje i
oboavaoce iz svih slojeva drutva, od radnika do bogataa. Lepota ne mora uvek biti jedini
enski ulog za uspeh.
Dug je put od ikaga 85, putujemo tako Ema i ja ovih 15 godina, ja starim, sve vie
upoznajem feministiku teoriju, menjam svoju duu i svest, ali mi nedostaje Emina
hrabrost, trudim se da delam unutar zadatog sistema i da ga sitno podrivam iznutra, a
sanjam Eminu slobodu i hrabrost da ivi svoj ivot, anarhistiki utopijski ideal potpune
samorealizacije linosti u slobodi.
Ona i anarhizam
Poznato je da je jedan broj ena u Americi, Rusiji i paniji bio veoma aktivno ukljuen u
anarhistiki pokret. Skoro sve su, osim Eme Goldman, zaboravljene i izgubljene u istoriji i
jo ekaju da budu ponovo otkrivene.
Mnoge ideje koje su izvorno anarhistike, danas su deo pokreta civilnog drutva, a
naroito ih koriste ekoloke, feministike, gej i lezbejske grupe. Ali ono to ve 160 godina
povezuje generacije ljudi koje su sebe smatrali anarhistima, (a anarhista je revoltirani
pojedinac koji odbacuje drutvo kao takvo) jesu ideje o kojima je Ema Goldman pisala u
eseju Anarhizam, za ta se stvarno zalae.
U njemu objanjava da je anarhizam protiv svih hijerarhijskih odnosa vlasti i autoriteta,
a za individualnu slobodu i autonomiju linosti. Smatra da je hijerarhijska vlast oliena u:
dravi koja propisuje zakone koji tee da ogranie individualne slobode a sprovodi ih preko
sudstva, policije i vojske i na taj nain sprovodi i nasilje nad pojedincem i stvara drutvo
nepravde i nejednakosti; crkvi koja tei da dominira ljudskim umom i spreava ljude da
misle svojom glavom; kapitalu koji uskrauje pravo oveka da zadovolji svoje potrebe i
stvara uslove da manjina dominira nad veinom i eksploatie je stvarajui drutvo
neravnopravnih graana; i patrijarhatu koji dovodi enu u podreeni poloaj u odnosu na
mukarca i ograniava joj slobodni razvoj linosti.
Od 1889. do 1940, ime Eme Goldman je bilo poznato irom Amerike, Rusije
i Evrope. Napravila je veliki iskorak iz privatne u javnu sferu, i to u radikalnu politiku u
zemlji gde je to bilo i ostalo za enu izuzetak. Kao fabrika radnica, ruska emigrantkinja
jevrejskog porekla, prihvatila je borbu amerikih radnika protiv kapitala, duboko potreena
montiranim sudskim procesom i izvrenom kaznom veanja nad nevinim radnicima
emigrantima i anarhistima u ikagu 1886. Ema, tada podstaknuta linim nezadovoljstvom i
sopstvenim iskustvom radnice i razvedene mlade ene, odluuje da posveti ivot borbi za
stvaranje pravednijeg drutva i, kako ona kae, ostvarenju lepe ideje . Postaje, kako je
tadanja tampa naziva, najopasnija ena svog doba.
Anarhizam, kao i svi drutveni pokreti tog doba, bio je pokret u kome su dominantnu
ulogu imali mukarci, mada su svi anarhisti osim Prudona zastupali pravo ena na
jednakost. Ali bazini mizoginini stav patrijarhalnog drutva imao je toliko dejstvo, da je
tako snana linost koja je dala veliki doprinos teoriji i praksi anarhizma, linost kakva je
bila Ema Goldman, bila skoro potpuno zaboravljena do sedamdesetih godina. Postala je
podsmeljivi stereotip stare babe ije su ideje doivele poraz, a Dord Vudkok (George
Woodcock), autoritet za anarhizam, u svom cenjenom zborniku The Anarchist
Reader (1970) nije mogao da je zaobie i ona je jedina ena iji je lanak citiran. Ipak, u
kratkoj biografskoj crtici, Vudkok ne proputa da kae kako se ona u svojoj biografiji ivei
svoj ivot otkriva kao veoma egocentrina ena. Kada su poetkom sedamdesetih godina
amerike feministkinje drugog talasa, traei svoju prethodnicu u amerikoj istoriji, ponovo
otkrile Emu Goldman, njene govore i eseje, i ona kao linost i njene ideje imale su veliki
uticaj na razvoj feministikog pokreta, mada ona sama sebe za ivota nije smatrala
feministkinjom jer nije mogla da se identifikuje sa preteno pokretom ena srednje klase
toga doba.
Ona i one
Koreni potlaenog poloaja ene
Kao jedan od najboljih govornika u amerikoj politikoj istoriji, ona je neumorno putovala
Amerikom i na javnim predavanjima, mitinzima i sastancima govorila o svim relevantnim
drutvenim temama, ali nikad nije proputala da govori o enskom pitanju i da javno istupa
protiv mizoginije. Ta razmiljanja su danas opte mesto u feminizmu, a tada su bila veoma
revolucionarna i za ameriko drutvo provokativna, pa i zakonom kanjiva: o pravu ena na
seksualno obrazovanje, pravu ena na kontracepciju, pravu na seksualni ivot van braka i
pre braka, protiv braka kao institucije, o pravu ena na seksualno uivanje, pravu ena na
materinstvo van braka, o prostituciji, o trgovini enama, o onom to bi danas nazvali
seksualno uznemiravnje na poslu, o ljubomori i kako je leiti, o obrazovanju, o pravu glasa.
Njeni pogledi na ensko pitanje ostali su zabeleeni u pet eseja: Ljubav i brak,
Ljubomora, uzroci i mogui lek, Tragedija enske emancipacije, ensko pravo glasa,
Prodaja ena.
Anarhisti su zastupali ideju slobodne ljubavi. Brak je za Emu ekonomska zajednica u koju
ena unosi svoju slobodu i fiziki izgled kao ulog, on predstavlja njen ugovor o ivotnom
osiguranju, kako Ema kae, ugovor koga ena plaa vie nego to vredi, plaa ga svojim
ivotom. To nije prostor u kome ive dvoje ljudi koji se istinski vole, jer prava ljubav moe
da opstane samo u slobodi, a ne sputana propisima drave i crkve. Prava ljubav ne trpi ni
ljubomoru, to zelenooko udovite, koje je izvor toliko linih nesrea, jer niko nema pravo
vlasnitva nad telom i duom partnera/partnerke. Zajednica u kojoj su mukarac i ena
vezani dok ih smrt ne rastavi i gde postaju jedno telo i dua predstavlja za Emu mesto
gde ljubav ne stanuje, a institucija braka koja navodno titi enu i potomstvo je lana.
Ljubav smatra najveom pokretakom snagom, ali s obzirom na to da su mukarci i ene
ljudi sa istim manama i vrlinama, nema boljeg ni loijeg, moralnijeg i manje moralnog pola.
Vekovima su iveli odvojeno u razliitim sferama: ena u privatnoj a mukarac u javnoj, i
ako se istinski nau u ljubavi, makar i na kratko, treba biti zadovoljan. Brak ne titi ni enu
ni decu jer su zakoni u mukim rukama. ene, siromane radnice imaju dupli posao, u kui
i van kue, a ene srednje klase samo zamenjuju ogranieni prostor roditeljskog doma za
jednako ogranieni prostor muevljevog doma.
Emin predlog enama za promenu svog poloaja je radikalan i poziva ene da se prvo
one same odreknu mizoginije koja im je u patrijahalnom drutvu nametnuta tako to e vie
ceniti same sebe i postati linosti, subjekti, a ne samo objekti. Smatrala je da emancipacija
prvo mora da se odigra u eninoj dui i svesti. ene prvo moraju da postanu svesne svog
poloaja i uzroka tog poloaja, a onda da same preuzmu odgovornost za menjanje svog
ivota. ena mora da postane odgovorna i da snagom svoje volje prvo promeni svoju svest i
onda podrije sistem iznutra. Ona jednostavno treba da prestane da podrava sistem koji joj
ne odgovara, da prestane da vaspitava decu u patrijarhalnom duhu koji omoguava
reprodukciju sistema. Kada umesto onog uvenog enskog DA, ena kae NE: bogu, dravi,
porodici, mukarcu koga ne voli uskrati svoje telo, prestane da raa neeljenu decu kada
postane linost, prestae da bude seksualni objekt i tada e postati istinski slobodna, a i
mukarac pored nje. Stvorie se uslovi za slobodne zajednice ravnopravnih slobodnih
pojedinaca. Njena jednostavna formula je bila i u njeno doba kritikovana kao racionalna, ali
u realnosti drutvenih okolnosti teko izvodljiva. Smatralo se da suvie insistira na volji
zanemarujui druge vane faktore koji uslovljavaju poloaj ene, kao na primer ekonomski
faktor.
Drutvene okolnosti su se narednih 60 godina dovoljno promenile, pa su
amerike feministkinje drugog talasa mogle da prihvate Eminu poruku tek sedamdestih
godina ovog veka. Kao posledica njenih ideja, poinju da se pojavljuju grupe za podizanje
svesti ena koje su odigrale veliku ulogu u daljem razvoju amerikog feministikog pokreta,
a iz kojih su se kasnije razvile enske Studije iji je doprinos razvoju feminizma zaista
znaajan.
Amerike feministkinje ne samo da su prihvatile njene ideje da je prvo potrebno
osveenje, pa preuzimanje odgovornosti za promenu, tako to se vie ne bi saraivalo
sa sistemom loim po ene, ve su pokuale da preuzmu i neke od osnovnih ideja
anarhizma kao to su odsustvo centralizovane organizacije, nehijerarhijsko udruivanje i
samopomo u reavanju problema svakodnevnog ivota. Ovi koncepti postaju karakteristika
feministikih pokreta, ali tokom godina doivljavaju razne transformacije i razvoj u raznim
pravcima.
Ema i mi danas
Ema nas i danas, svaku posebno ali i kao pripadnice istog pola/roda, navodi da
promislimo kako reagovati ako po svojoj strukturi drutvo ostane patrijarhalno i bazino
mizoginino, a samo se ene emancipuju. Tada e ene morati da se emancipuju od svoje
emancipacije, kae Ema u svom eseju Tragedija enske emancipacije. Imamo zakonska
prava na rad i obrazovanje, patrijarhalna matrica sa svojom inherentnom mizoginijom je
ostala, a emancipovana ena ostaje sama, liena muke ljubavi i seksualnog zadovoljstva
jer ne moe da nae odgovarajueg mukarca sa kojim bi podelila ljubav i seksualno
zadovoljstvo. Emino upozorenje da emancipacija ene mora da se odvija uz transformaciju
celog drutva, svih drutvenih vrednosti, a to je potovanje oba pola koji e zajedno i
ravnopravno uestvovati u vaspitanju dece. Ako do toga ne doe, mnoge ene e
svesno praviti loe kompromise, ulaziti u brak u strahu da ne ostanu same,
sakrivae svoje sposobnosti i potiskivati ambicije ili e biti liene ljubavi i materinstva za
koje Ema smatra da su najsnanija i najdragocenija ljudska iskustva.
Esej zbog koga je esto bila estoko napadana od pripadnica enskog pokreta, Pravo na
glas, odnosi se na ene i politiku, to jest konkretno pravo ena na glas. Ema je bila protiv
tog prava u skladu sa svojim anarhistikim principima prema kojima je reprezentativni
sistem lano pravian. Ema je svoje protivljenje objasnila i time to je otvoreno iskazala
neslaganje sa tada rasprostranjenim shvatanjima sifraetkinja koje su smatrale da su ene
moralnije od mukaraca i da bi njihov ulazak u politiku arenu oistio politiku i uinio je
moralnijom. Ema je argumentovala svoj stav time da ene nisu nita moralno bolje od
mukaraca u politici i da njihovo prisustvo u politikom sistemu nee moi da popravi
sistem koji je sam po sebi lo, koji ne podlee ienju. Smatrala je da e se ene
ponaati isto kao i mukarci i da nema enskog pristupa politici i to potkrepila primerima iz
Australije i nekih drava Amerike gde su ene ve imale pravo glasa, ali nisu doprinele
promeni politike na bolje. Danas ene imaju pravo glasa i mogunost da uestvuju u
politikom ivotu. One su jo uvek u velikoj manjini u svim zemljama, a tamo gde ih ima,
Emina predvianja su se pokazala potpuno tanim. ene politiari vode politiku na isti nain
kao i mukarci. U poslednjih 50 godina, retke su ene koje su bile u poziciji moi, kao na
primer dugogodinja predsednica vlade Velike Britanije Margaret Taer ili Medlin Olbrajt,
dravni sekretar Sjedinjenih Americkih Drava, ena koja je u amerikom konzervativnom
drutvu dostigla najvei stepen moi; Indira Gandi u Indiji ili Benazir Buto u Pakistanu, ene
koje su po porodinom pravu i moi oca, dosegle najvie pozicije nisu, niti imaju neki
poseban enski princip politike.
Prodaja ena i prostitucija se danas smatraju treom najunosnijom privrednom granom
na svetu, posle prodaje oruja i droge. Ema je meu prvima govorila o prostituciji i prodaji
ena u belo roblje. U svom eseju O prodaji ena zapaa da uzroci prostitucije lee u sri
amerikog drutva, u kapitalistikoj privredi koja nedovoljno plaa svoje radnice i duplom
moralnom standardu u vaspitanju deaka i devojica. Takoe je meu prvima govorila o
seksualnom uzemiravanju na poslu, gde se ena uvek prvo ceni prema vrednostima svog
pola a onda rada. Skoro vek kasnije ta tema u odreenim klasama u Americi postaje
dramatino aktuelna.
Danas, na poetku novog veka, moemo slobodno rei da je duh Eme Goldman, veoma
prisutan i da su njene ideje jo svee i relevantne i jo uvek predstavljaju
inspiraciju enama irom sveta koje se bore za mnoga prava. Jedan vek je proao, pod
pritiskom istorijskih zbivanja, ratova i revolucija poloaj ene u drutvu i porodici znaajno
se promenio, poslednjih pedeset godina vie nego ikada u istoriji, ali globalno gledano, te
promene su iskusile samo ene koje ive u razvijenim demokratijama ili koje su ivele u
socijalistikim zemljama, pri emu su i one suoene sa velikim linim i drutvenim
dilemama.
Problemi na koje je Ema ukazivala su ostali i njeno predvianje da e emancipovanim
enama biti teko ako se celo drutvo ne tranformie, obistinilo se. Mizoginija koja je
inherentna patrijahatu je ponegde prikrivena ali je jo uvek dominantna i to ne samo u
mukoj ve i u enskoj svesti. To moda najbolje znaju ene sa iskustvom ivota u
drutvima bivih socijalistikih zemalja. Sva prava su bila zvanino dobijena, a sve matrice
drutvenog ponaanja su u sutini ostale iste. ena je bila suoena sa emancipacijom u
naizgled emancipovanom drutvu i sve je izgledalo, uz obilatu drutvenu pomo, reeno. Ali
dupli standardi su funkcionisali i dalje, nametnula se nova tema iskoriavanje dolo je
do eksploatacije enskog, malo plaenog rada u prosveti i zdravstvu i besplatnog rada u
kui jer se u praksi od ena oekivalo da uporedo obavljaju dva posla, u privatnoj i javnoj
sferi. A kolapsom socijalistikog sistema, ene su kao grupa bile prve koje su izgubile posao
i mnoga steena prava, da bi se ponovo postavilo pitanje nataliteta i obnove patrijarhalnih
vrednosti. Mnoge ene, iscrpljene duplim radnim vremenom, slabo plaene, ponovo
prihvataju patrijarhalne vrednosti mislei da e im biti lake, nesvesne koji sistem vrednosti
to nosi.
Vekovni drutveni obrasci funkcioniu na svim nivoima u drutvu, porodici i svesti
pojedinca. Patrijarhalni sistem sa svojom mizoginijom se u sutini ouvao, mada se polako
razgrauje u nekim drutvima i u nekim klasama. Drutva razvijenog sveta se suoavaju sa
novim obrascima suivota i krizom kako mukog, tako i enskog subjekta. Sa razdaljine od
jednog veka Ema poruuje, ohrabruje, daje utehu i enama ostavlja poruku u amanet da e
biti onoliko slobodne koliko su hrabre i koliko su voljne da prepoznaju i bore se protiv
mizoginije u sebi i oko sebe.
Ema u Beogradu
Odrala sam prvo predavanje o Emi Goldman na enskim studijama u jesen 1998.
godine, u starim prostorijama u ulici 7. jula (Kralja Petra I). Interes za anarhizam i Emu
Goldman je bio veliki, uionica je bila ispunjena ne samo studentkinjama, ve i mladiima
koji pripadaju Liberterskom drutvu i aktivistkinjama enskog pokreta.
Bila sam veoma uzbuena i zabrinuta da li u uspeti sve da ispriam u predvienom
vremenu od dva kolska asa. Ema je imala sree i predavaica koja je trebalo da dri
predavanje posle mene se razbolela, pa smo imali duplo vie vremena. U drugom delu nam
se pridruila veteranka enskog pokreta kod nas, Sonja Drljevi, koja za sebe kae da je
feministkinja i anarhistkinja ve skoro 30 godina. Studentkinje su postavljale pitanja,
razgovor je bio dug i jako zanimljiv.
Podelila sam im dva prevedena lanka Alix Kates Shulman, amerike feministkinje koja je
zasluna za ponovno otkrivanje Eme sedamdesetih godina. Prvi je bio Ema Goldman
anarhistika kraljica, a drugi Organi i orgazam primer radikalno anarhistiko
feministikog razmiljanja o temi enskog seksualnog zadovoljstva i kakve veze drava i
drutvo imaju sa tim. Poslednji je dugo nedelja kasnije umnoavan i deljen na diskretne
molbe studentkinja.
Literatura:
Goldman, E. (1970): Living My Life, Volumes I and II, New York: Dover Publication, Inc.
Shulman, A. K. (Ed.) (1998): Red Emma Speaks, An Emma Goldman Reader, third edition,
New York: Humanity Books
Spender, D. (Ed.) (1983): Feminist Theorists, Three Centuries of Key Woman Thinkers,
New York: Pantheon Books
Guerin, D. (1980) Anarhizam, od doktrine do akcije, Zagreb: Naprjed.
Mrevi, Zorica (urednica), 1999: Renik osnovnih feministikih pojmova, Beograd: IP arko
Albulj.
Istorija ljudskog rasta i razvoja je istovremeno i istorija oajnike borbe svake nove ideje
koja nagovetava dolazak nove zore. U svom istrajnom dranju za tradiciju, Staro se nikad
nije ustruavalo da koristi najprljavije i najokrutnije metode da zaustavi dolazak Novog, u
kom god obliku ili periodu ono pokuavalo da se afirmie. Ne treba ni da idemo u daleku
prolost da bismo shvatili/e enormnost otpora i tekoa koje su se nalazile na putu svake
napredne ideje. Sprave za muenje su jo uvek oko nas, kao i osuenika odea i drutveni
gnev, svi zajedno u zaveri protiv duha koji dostojanstveno marira napred.
Anarhizam nije mogao da se nada da e izbei sudbinu svih ostalih inovativnih ideja.
Zaista, kao najrevolucionarniji i najbeskompromisniji inovator, anarhizam mora i treba da se
suoi sa kombinacijom neznanja i zlobe sveta koji eli da rekonstruie.
Da bismo samo povrno obratili/e panju na sve to je reeno i uinjeno protiv
anarhizma, bilo bi potrebno napisati celu knjigu. Zato u se ja osvrnuti samo na dve glavne
primedbe. Kroz taj osvrt, pokuau i da osvetlim za ta se anarhizam stvarno zalae.
udan fenomen kod suprotstavljanja anarhizmu jeste taj, to se osvetljava veza izmeu
takozvane inteligencije i neznanja. Ipak, to nije toliko udno ako uzmemo u obzir relativnost
svih stvari. Karakteristika neuke mase jeste da ona ne zahteva znanje ili toleranciju.
Voena, kao i uvek, pukim nagonom, njeni razlozi su kao kod deteta. Zato? Zato. Ipak,
suprotstavljanje neobrazovanog/e anarhizmu zasluuje isti tretman kao i suprotstavljanje
inteligentne osobe.
Koje su, dakle, primedbe? Prvo, anarhizam je nepraktian, iako lep ideal. Drugo,
anarhizam se zalae za nasilje i unitavanje i zato mora biti odbaen kao lo i opasan. Ni
inteligentna osoba ni neuke mase ne sude na osnovu temeljnog poznavanja teme nego ili po
glasinama ili po pogrenoj interpretaciji.
Praktina ema, kae Oskar Vajld, jeste ili ona koja ve postoji ili ona koja bi mogla da se
ostvari u postojeim uslovima, ali upravo su postojei uslovi za prigovor i svaka ema koja
bi mogla prihvatiti takve uslove jeste pogrena i glupa. Prema tome, pravi kriterijum
praktinog nije u tome da li je ona praktina ili glupa; on je pre u tome da li ema ima
dovoljno vitalnosti da napusti stagnirajue vode starog i izgradi i odri novi ivot. U svetlu
ovog koncepta, anarhizam je zaista praktian. Vie nego bilo koja druga ideja, on pomae
da se ukloni pogreno i glupo; vie nego bilo koja druga ideja, on gradi i odrava novi ivot.
Emocije neuke osobe konstantno se dre u napetosti najkrvavijim priama o anarhizmu.
Nita nije preterano sramotno da bi bilo upotrebljeno protiv ove filozofije i njenih
predstavnica/ka. Zbog toga anarhizam nepromiljenima predstavlja isto to i poslovino loa
osoba detetu crno udovite koje guta sve pred sobom; ukratko, destrukciju i nasilje.
Destrukcija i nasilje! Kako da obina osoba zna da je neznanje najnasilniji element u
drutvu, da je njegova mo destrukcije upravo ono protiv ega se anarhizam bori? Niti je
svesna da anarhizam, iji su koreni deo prirodnih sila, ne unitava zdravo tkivo nego
parazitske izrasline koje se hrane ivotnom esencijom drutva. On samo isti zemlju od
korova tako da ona konano moe da d zdrave plodove.
Neko je jednom rekao da je potrebno manje mentalnog napora za osuivanje nego za
miljenje. Rairena mentalna ravnodunost, toliko dominantna u drutvu, dokazuje da je
ovo zaista istina. Umesto da zaroni u dubinu bilo koje ideje, da istrai njenu sutinu i
znaenje, veina ljudi e ih ili osuivati ili e se pouzdati u neke povrne ili jednostrane
definicije nebitnog.
Anarhizam zahteva od osobe da misli, da istrauje, da analizira svaki predlog, ali da
kapacitet mozga prosene/og itateljke/itaoca ne bi bio preoptereen, ja u takoe
zapoeti definicijom koju u kasnije elaborirati.
ANARHIZAM: filozofija novog drutvenog ureenja zasnovana na slobodi neogranienoj
zakonima koje su ljudi napravili; teorija da se svaki oblik vladavine zasniva na nasilju i da je
zato ona pogrena i tetna, kao i nepotrebna.
Novo drutveno ureenje se zasniva, naravno, na materijalistikoj osnovi ivota; i dok se
svi/e anarhisti/kinje slau da je osnovno zlo dananjice ono ekonomsko, oni/e dre i do toga
da je reenje tog zla u razmatranju svake sfere ivota individualne, kao i kolektivne;
unutranjih, kao i spoljanjih sfera.
Temeljan pregled istorije ljudskog razvoja dovee dva elementa u otar meusobni
sukob; elemente koje tek poinjemo da razumevamo, ne kao nepoznate jedan drugom,
nego blisko povezane i zaista harmonine, samo ako se stave u odgovarajuu sredinu:
individualni i drutveni instinkt. Individua i drutvo su vodili nemilosrdnu i krvavu bitku
godinama, svako od njih teei superiornosti, jer je svako od njih bilo slepo za vrednost i
znaaj onog drugog. Individualni i drutveni instinkti prvi, najjai faktor za individualno
nastojanje, za rast, aspiraciju, samoostvarenje; drugi, jednako vaan faktor za zajedniku
korist i drutvenu dobrobit.
Objanjenje za olujnu pobunu unutar individue i izmeu nje i njenog okruenja, ne treba
daleko traiti. Primitivna osoba, nesposobna da razume svoje postojanje, a jo manje
jedinstvo celog ivota, osea se potpuno zavisnom od slepih, skrivenih sila uvek spremnih
da je ismevaju i rugaju joj se. Iz tog stava izrastaju religiozni koncepti ljudskog bia kao
zrna praine zavisnog od superiornih sila na vrhu, koje se mogu zadovoljiti samo potpunom
predajom. Sve rane prie se zasnivaju na toj ideji, koja je kasnije i lajt-motiv biblijskih
legendi i koja govori o vezi ljudskog bia sa bogom, dravom, drutvom. Uvek isti motiv,
ljudsko bie je nita, sile su sve. Znai, Jehova e podnositi ljudsko bie samo pod uslovom
potpune predaje. Ljudsko bie moe imati svu slavu na zemlji, ali ne sme postati svesno
sebe. Drava, drutvo i moralni zakoni pevaju isti refren: ljudsko bie moe imati svu slavu
na zemlji, ali ne sme postati svesno sebe.
Anarhizam je jedina filozofija koja ljudskom biu donosi svest o sebi, to podrazumeva da
bog, drava i drutvo ne postoje, da su njihova obeanja nitavna i isprazna, jer ona mogu
biti ispunjena samo potinjavanjem ljudskog bia. Anarhizam je, prema tome, uitelj
ivotnog jedinstva; ne samo u prirodi, nego i u ljudskom biu. Ne postoji konflikt izmeu
individualnog i drutvenog instinkta, nita vie nego izmeu srca i plua: jedno, posuda u
kojoj se nalazi dragocena ivotna esencija; drugo, skladite elemenata koji odravaju
esenciju istom i jakom. Individua je srce drutva koje odrava esenciju drutvenog ivota;
drutvo su plua koja distribuiraju element koji odrava ivotnu esenciju tj. individuu
vrstom i jakom.
Jedina vredna stvar na svetu, kae Emerson, jeste aktivna dua; to svaka osoba ima u
sebi. Aktivna dua vidi apsolutnu istinu i govori istinu i stvara. Drugim reima, individualni
instinkt je jedina vredna stvar na svetu. To je istinska dua koja vidi i oivljava istinu, iz
koje e doi jo vea istina preporoena dua drutva.
Anarhizam je veliki oslobodilac ljudskog bia od fantoma koji su ga drali zarobljenog; on
je sudija i pomiritelj dveju sila za individualnu i drutvenu harmoniju. Da bi dostigao to
jedinstvo, anarhizam je objavio rat opasnim uticajima koji su do sada spreavali harmonino
meanje individualnih i drutvenih instinkata, individue i drutva.
Religija, gospodarica ljudskog uma; Vlasnitvo, gospodar ljudskih potreba; Vlada,
gospodarica ljudskog ponaanja, predstavljaju uporite ljudskog ropstva i svih strahota koje
ono zahteva. Religija! Kako ona dominira ljudskim umom, kako ona poniava i degradira
ljudsku duu. Bog je sve, ovek je nita, kae religija. A iz tog "nita", bog je stvorio
kraljevstvo, tako despotsko, tako tiransko, tako okrutno, tako uasno strogo da nita osim
mraka, suza i krvi nije vladalo svetom od njegovog poetka. Anarhizam die ljudsko bie na
pobunu protiv ovog crnog udovita. Uniti svoje mentalne okove, kae anarhizam ljudskom
biu, jer dok ne misli i ne prosuuje sam/a za sebe, nee se osloboditi dominacije tame,
najvee prepreke svakom napretku.
Vlasnitvo, gospodar ljudskih potreba, onaj koji porie ljudima pravo da zadovolje svoje
potrebe. U prolosti je vlasnitvo zahtevalo boansko pravo, dolazilo ljudskom biu sa istim
refrenom kao i religija, rtvuj! Odreci se! Priloi! Duh anarhizma je podigao ljudsko bie iz
kleeeg poloaja. Ono sada stoji uspravno, licem okrenutim svetlosti. Nauilo je da vidi
neutoljivu, prodrljivu, harajuu prirodu vlasnitva i sprema se da ubije udovite.
Vlasnitvo je pljaka, rekao je veliki francuski anarhista Prudon. Da, ali bez rizika i
opasnosti za pljakaa. Monopolizirajui akumulirane napore ljudskog bia, vlasnitvo mu je
opljakalo njegovo pravo po roenju i uinilo ga siromahom i izgnanikom. Vlasnitvo nema
ak ni istroen izgovor da ljudsko bie ne proizvodi dovoljno da zadovolji sve potrebe.
Svaki/a student/kinja ekonomije zna da produktivnost rada tokom proteklih nekoliko dekada
daleko nadmauje normalne zahteve. Ali ta su normalni zahtevi za nenormalne institucije?
Jedini zahtev koji vlasnitvo prepoznaje jeste njegov vlastiti prodrljivi apetit za veim
bogatstvom, jer bogatstvo znai mo; mo da potini, da uniti, da iskoristi, mo da porobi,
da zlostavlja, da degradira. Amerika se posebno razmee svojom velikom moi, svojim
ogromnim nacionalnim bogatstvom. Jadna Amerika, od kakve je koristi svo njeno bogatstvo
ako su individue koje ine naciju bedno siromane? Ako ive u bedi, prljavtini, kriminalu,
bez nade i radosti; beskunika, bezemljaka vojska sainjena od ljudskih rtava.
Opte je poznato da ukoliko dobit nekog posla ne prelazi trokove, bankrot je neizbean.
Ali oni koji se bave proizvodnjom bogatstva jo nisu nauili ovu lekciju. Svake godine
trokovi proizvodnje u ljudskim ivotima rastu (50 000 ubijenih, 100 000 ranjenih u
Americi, samo prole godine) i zarada za mase koje pomau u stvaranju bogatstva, sve se
vie smanjuje. Ipak, Amerika je i dalje slepa za neizbean bankrot naeg proizvodnog
biznisa. Ali nije ovo jedini zloin u poslednje vreme. Jo je fatalniji zloin pretvaranja
proizvoaa u obian deo maine, sa manje volje i odluke od njegovog gospodara od elika i
gvoa. Ljudskom biu su ukradeni ne samo proizvodi njegovog rada, nego i mo slobodne
inicijative, originalnosti i interes ili strast za stvari koje pravi.
Pravo bogatstvo je u korisnim i lepim stvarima, u stvarima koje pomau da se kreiraju
jaka, lepa tela i okruenja inspiriua za ivot. Ali ako je ljudsko bie osueno da namotava
pamuk na kalem ili da kopa ugalj ili da gradi puteve tokom trideset godina svog ivota, ne
moe da se govori o bogatstvu. Ono to on/a daje svetu samo su sive i grozne stvari koje
reflektuju glupo i grozno postojanje preslab/a da ivi, previe kukavica da umre. udno je
rei, ali ima ljudi koji veliaju ovu umrtvljujuu metodu centralizovane proizvodnje kao
najvelianstvenije dostignue naeg doba. Uopte im ne uspeva da shvate da je, ako
nastavimo da sluimo mainama, nae ropstvo potpunije nego to je bilo ropstvo kralju. Ne
ele da znaju da centralizacija nije samo posmrtno zvono slobodi, nego i zdravlju i lepoti,
umetnosti i nauci, svemu onome to je nemogue u mehanikoj atmosferi.
Anarhizam ne moe a da se ne odrekne ovakve metode proizvodnje; njegov cilj je
najslobodniji mogui izraz svih skrivenih mogunosti individue. Oskar Vajld definie
savrenu linost kao onu koja se razvija u savrenim uslovima, koja nije ranjena,
osakaena ili u opasnosti. Savrena linost, prema tome, mogua je samo u drutvenom
ureenju u kome je ljudsko bie slobodno da odabere nain rada, uslove rada i slobodu da
radi. To je ona/j kome je pravljenje stola, graenje kue ili obraivanje zemlje ono to je
slikanje umetnici/ku i otkrie nauniku/ci rezultat inspiracije, intenzivne enje i dubokog
interesovanja za posao kao kreativne sile. Poto je to ideal anarhizma, njegovi ekonomski
ugovori moraju da se sastoje od volonterskih proizvodnih i distributivnih saveza koji e se
razvijati u slobodarski komunizam, kao najbolji nain proizvodnje sa najmanjim gubitkom
ljudske energije. Anarhizam, ipak, prepoznaje i pravo individue, ili veeg broja individua, da
uvek promene nain rada u skladu sa svojim ukusima i eljama.
Poto je ovakvo ispoljavanje ljudske energije mogue samo u potpunoj individualnoj i
drutvenoj slobodi, anarhizam usmerava svoje snage protiv tree i najvee protivnice svake
drutvene jednakosti Drave, organizovane vlasti ili statutarnog zakona gospodarice
ljudskog ponaanja.
Kao to je religija uprljala ljudski um i kao to je vlasnitvo, ili monopol nad stvarima,
potinilo i uguilo ljudske potrebe, tako je drava zarobila ljudski duh diktirajui pravila u
svakoj sferi ponaanja. Svaka vlada je, u sutini, kae Emerson, tiranija. Nije vano da li
je to vlada po boanskom pravu ili vladavina veine. U svakoj instanci njen cilj je apsolutna
potinjenost individue.
Pozivajui se na ameriku vladu, najvei ameriki anarhista Dejvid Toro je rekao: ta je
vlada nego tradicija, mada skoranja, koja nastoji da se neoteena prenese potomstvu, ali
tako da svaka instanca izgubi svoj integritet; ona nema vitalnost ni mo ni jedne ive osobe.
Zakon nikada nije stvorio osobu koja je pravednija; a potovanjem ovakvog zakona, ak i
oni/e dobronamerni/e svakodnevno postaju slubenici/ice nepravde.
I zaista, kljuna osobina vlade je nepravda. S arogancijom i samodovoljnou kralja koji
ne moe da pogrei, vlada nagrauje, sudi, osuuje i kanjava najbeznaajnije uvrede,
odravajui se pomou najvee od svih uvreda unitenjem individualne slobode. Tako je
Ouida u pravu kada tvrdi da se drava samo trudi da ulije u drutvo one vrednosti po
kojima e se njene zapovesti sluati, a riznice puniti. Njeno najvee postignue jeste
svoenje ljudske vrste na satni mehanizam. U takvoj atmosferi sve one finije i delikatnije
slobode, koje zahtevaju poseban tretman i prostorno irenje, neizbeno presue i izumru.
Drava zahteva maine za plaanje poreza koje imaju neogranien rok trajanja, riznice u
kojima nikada nema deficita, i drutvo monotono, posluno, bezbojno, bezduno, koje se
ponizno kree kao stado ovaca pokraj auto-puta izmeu dva zida.
Ipak, ak bi i stado ovaca pruilo otpor ikaniranju od strane drave ako ne prihvata
korumpirane, tiranske i opresivne metode kojima se ona slui za postizanje svojih ciljeva.
Zbog toga Bakunjin odbacuje dravu kao sinonim kapitulacije slobode individue ili manjina
destrukcije drutvene veze, smanjivanja ili ak potpunog poricanja ivota kao takvog, zarad
vlastitog poveanja. Drava je oltar politike slobode i, kao religiozni oltar, postoji u svrhu
ljudskog rtvovanja.
U stvari, teko da postoji moderan/a mislilac/teljka koja/i se ne slae da je vlada,
organizovana vlast ili drava neophodna samo da odri ili zatiti vlasnitvo i monopol.
Efikasnost je dokazala samo u toj funkciji.
ak i Dord Bernard o, koji se nada udu od drave pod fabijanizmom, ipak priznaje da
je ona trenutno ogromna maina za pljaku i porobljavanje siromanih grubom silom. S
obzirom na to, teko je videti zato pametan uvodniar eli da podri dravu poto
siromatvo prestane da postoji.
Na alost, jo uvek postoji veliki broj ljudi koji su istrajni u fatalnom verovanju da vlada
poiva na prirodnim zakonima, da odrava drutveni red i harmoniju, da smanjuje kriminal i
da spreava lenju osobu da odere svoje drutvo. Trebalo bi zbog toga ispitati ove
argumente.
Prirodni zakon je onaj faktor u ljudskom biu, koji se sam afirmie slobodno i spontano,
bez ikakve spoljanje sile, u harmoniji sa zahtevima prirode. Na primer, zahtev za hranom,
seksualnim zadovoljstvom, za svetlom, vazduhom i vebanjem jeste prirodni zakon. Ali za
njegovo izraavanje nije potrebna mainerija vlade, nije potrebna batina, puka, lisice ili
zatvor. Poslunost ovakvim zakonima, ako se to moe nazvati poslunou, zahteva samo
spontanost i slobodnu mogunost. Da se vlade ne odravaju kroz takve harmonine faktore
dokazano je uasnim poretkom nasilja, sile i prinude koji sve vlade koriste da bi opstale.
Zato je Blekstoun u pravu kada kae: Ljudski zakoni su pogreni jer su u suprotnosti sa
zakonima prirode.
Ako ne govorimo o redu koji je nastao u Varavi posle pokolja nad hiljadama ljudi, teko
je vladama pripisati bilo kakvu sposobnost za red ili drutvenu harmoniju. Red izveden iz
potinjenosti i odravan terorom nije sigurna garancija; ipak, to je jedini red koji su vlade
ikada odrale. Istinska drutvena harmonija prirodno raste iz solidarnosti interesa. U
drutvu u kom oni/e koji/e stalno rade nikad nita nemaju, dok oni/e koji/e nikad ne rade
uivaju u svemu, solidarnost interesa ne postoji; otuda je drutvena harmonija samo mit.
Jedini nain na koji se organizovana vlast suoava sa ovom ozbiljnom situacijom jeste
ukazivanjem jo veih privilegija onima koji ve imaju monopol nad zemljom i daljim
porobljavanjem masa lienih nasledstva. Tako je itav arsenal vlade zakoni, policija,
vojnici, sudovi, zakonodavna tela, zatvori naporno angaovan u harmonizaciji
antagonistikih elemenata u drutvu.
Najapsurdniji izgovor vlasti i zakona jeste da oni slue da bi se smanjio kriminal.
Izuzimajui injenicu da je sama drava najvei kriminalac, jer kri svaki pisani i prirodni
zakon, krade u obliku poreza, ubija u obliku rata i smrtne kazne, dolo je do potpunog
zastoja u borbi protiv kriminala. Potpuno je zakazala u unitavanju ili bar umanjivanju
stranog zla koje je sama stvorila.
Kriminal nije nita drugo nego pogreno usmerena energija. Sve dok svaka institucija
dananjice, ekonomska, politika, drutvena i moralna, kuje zaveru da ljudsku energiju
usmeri prema pogrenim kanalima; sve dok je veina ljudi van sebe jer rade stvari koje
mrze da rade, i ive ivot koga se gnuaju, kriminal e biti neizbean i svi zakoni mogu
samo da poveaju, a nikako da uklone kriminal. ta drutvo, onakvo kakvo danas postoji,
zna o procesu oajanja, siromatva, uasa, zastraujue borbe, koji ljudska dua mora da
proe na putu do kriminala i ponienosti. Kako bi ona/j ko poznaje ovaj uasan proces
mogao/la da ne vidi istinu u ovim reima Pitera Kropotkina:
Oni/e koji/e e odmeriti odnos izmeu prednosti koje se pripisuju zakonu i kazni i
njihovom degradirajuem efektu na oveanstvo; oni/e koji/e e proceniti bujicu
izopaenosti kojom dounici zasipaju ljudsko drutvo a koje ak i sudije favorizuju, a vlade
dobro plaaju pod izgovorom da pomau razotkrivanju kriminala; oni/ koji/e e ui unutar
zatvorskih zidova i tamo videti ta ljudska bia postaju kada su liena slobode, kada su
preputena brizi uvara, psovkama, okrutnim reima, hiljadama probadajuih ponienja,
sloie se s nama da je ceo zatvorski i kazneni aparat uas koji mora biti okonan.
Zastraujui uticaj zakona na lenju osobu je previe apsurdan da bi zasluivao
razmatranje. Kad bi drutvo bilo osloboeno rasipanja i troka odravanja lenje klase i isto
tako skupog linog obezbeenja koje ova lenja klasa zahteva, drutveni sto bi bio obilan za
svakoga, ukljuujui ak i povremeno lenje osobe. Osim toga, dobro je uzeti u obzir da
lenjost proizilazi ili iz posebnih privilegija ili fizikih i mentalnih poremeaja. Na sadanji
ludi sistem proizvodnje podrava oboje i zapanjujui je fenomen da ljudi sada uopte hoe
da rade. Anarhizam eli da oslobodi rad njegovih umrtvljujuih, zaglupljujuih aspekata,
njegovog mraka i prinude. eli da rad uini oruem zadovoljstva, snage, boje, prave
harmonije, tako da i najsiromanija osoba moe u radu da nae rekreaciju i nadu.
Da bi se postiglo ovakvo ureenje ivota, vlada, sa svojim nepravednim, proizvoljnim,
represivnim merama, mora biti uklonjena. U najboljem sluaju, ona namee jedan model
ivota, bez obzira na individualne i drutvene razliitosti i potrebe. Unitavanjem vlade i
uredbi propisanih zakonom, anarhizam predlae spasavanje samopotovanja i nezavisnosti
individue od svih ogranienja i invazija od strane vlasti. Samo u slobodi ljudsko bie moe
da izraste potpuno. Samo u slobodi e nauiti da misli i da se kree i da d najbolje od sebe.
Samo e u slobodi shvatiti stvarnu snagu drutvenih veza koje povezuju ljude i koje su
stvarna osnova normalnog drutvenog ivota.
Ali ta je sa ljudskom prirodom? Da li ona moe da se promeni? I ako ne moe, da li e
ona istrajati pod anarhizmom?
Jadna ljudska prirodo, kakvi strani zloini su poinjeni u tvoje ime! Svaka budala, od
kralja do policajca, od tupog pastora do diletantna u nauci bez vizije, daje sebi za pravo da
autoritativno govori o ljudskoj prirodi. to je vei mentalni arlatan, nedvosmislenije je
njegovo insistiranje na poronosti i slabostima ljudske prirode. Ipak, kako bilo ko moe
danas da govori o tome, dok su sve te due u zatvoru, sva ta srca uprljana, ranjena i
osakaena?
Don Barouz je tvrdio da su eksperimentalna istraivanja na ivotinjama u zarobljenitvu
potpuno beskorisna. Njihov karakter, njihove navike, njihove elje su potpuno promenjene
kada su odvojene od svog stanita u polju ili umi. Kad je ljudska dua zarobljena u tesnom
prostoru, svakodnevno nagonjena na potinjenost, kako moemo govoriti o njenim
potencijalima?
Sloboda, napredak, mogunost i, iznad svega, mir i odmor, sami mogu da nas naue o
stvarno dominantnim faktorima ljudske prirode i svim njenim divnim mogunostima.
Anarhizam se, prema tome, zaista zalae za osloboenje ljudskog uma od dominacije
religije, za osloboenje ljudskog tela od dominacije vlasnitva, za osloboenje od okova i
ogranienja vlade. Anarhizam se zalae za drutveno ureenje zasnovano na slobodnom
udruivanju individua u svrhu proizvodnje stvarnog drutvenog dobra, ureenje koje e
garantovati svakom ljudskom biu slobodan pristup zemlji i puno uivanje ivotnih
potreptina, u skladu sa linim eljama, ukusima i naklonostima.
Ovo nije luda fantazija ili ludilo uma. To je zakljuak do koga su doli/e inteligentni/e
mukarci i ene irom sveta, zakljuak koji je rezultat neposrednog i studioznog
posmatranja tendencija modernog drutva: individualne slobode i ekonomske jednakosti,
nerazdvojnih sila potrebnih za raanje dobrog i istinitog u ljudskom biu.
A sada o metodama. Anarhizam nije, kao to bi neki/e mogli/e pretpostaviti, teorija
budunosti koja bi se ostvarila kroz boansku inspiraciju. To je iva sila u procesima naeg
ivota koja konstantno stvara nove uslove. Metode anarhizma, prema tome, ne ukljuuju
strogi program koji treba da se ostvari pod svim okolnostima. Metode moraju da izrastu iz
ekonomskih potreba svakog mesta i klime i iz zahteva intelekta i temperamenta svake
individue. Tih, miran karakter kakav je bio Tolstojev elee druge metode za drutvenu
rekonstrukciju nego estoka, preplavljujua linost Mihaila Bakunjina ili Pitera Kropotkina.
Isto tako, mora biti oigledno da e ekonomske i politike potrebe Rusije diktirati drastinije
mere nego one u Engleskoj i Americi. Anarhizam se ne zalae za militaristiki dril i
uniformnost; on se, meutim, zalae za duh pobune, u bilo kom obliku, protiv svega to
spreava ljudski rast. Svi/e anarhisti/kinje se slau u ovome, kao to se slau u svom
protivljenju politikoj maineriji kao sredstvu donoenja velike drutvene promene.
Glasanje, kae Toro, je vrsta igranja, kao kockanje ili begemon, igranje sa ispravnim i
pogrenim; njegova obaveza nikada ne prevazilazi njegovu celishodnost. ak i glasanje za
pravu stvar znai ne initi nita za nju. Mudra osoba nee ostaviti ispravu stvar milosti
anse niti eli da ona preovlada putem moi veine. Neposredno ispitivanje politike
mainerije i njenih dostignua potvrdie logiku Toroa.
ta pokazuje istorija parlamentarizma? Nita osim neuspeha i poraza, ni jednu jedinu
reformu koja bi umanjila ekonomski i drutveni stres kod ljudi. Doneti su zakoni za
poboljanje i zatitu rada. Ipak, prole godine je dokazano da je Ilinois, sa najstroim
zakonima za zatitu rudnika, imao najgore nesree u rudnicima. U dravama u kojima
preovlauju zakoni o radu dece, eksploatacija dece je na vrhuncu, iako ovde radnici/e imaju
sve politike mogunosti, kapitalizam je dostigao najbestidniji zenit.
ak i da radnice/i imaju svoje predstavnice/ke, oko ega nai dobri socijalistiki politiari
prave buku, kakve su anse da oni/e budu iskreni/e i da zasluuju poverenje? Treba imati
na umu nain na koji politika funkcionie, da bi se shvatilo da je njena staza poploana
dobrim namerama puna zamki: korienje veza, spletkarenje, laskanje, laganje, varanje; to
je, u stvari, prevara u svakom obliku pomou koga politiki pretendent moe postii uspeh.
Tome treba dodati i potpunu demoralizaciju karaktera i ubeenja, dok ne ostane nita to
bi nekoga navelo da se bilo emu nada od tako oronule osobe. Ljudi su stalno i iznova bili
dovoljno glupi da veruju i podravaju do poslednjeg novia slavoljubive politiare, da bi na
kraju bili izdani i prevareni.
Moe se rei da osoba od integriteta nikada ne bi podlegla korupciji u politikom mlinu.
Moda i ne bi; ali takva osoba bi bila potpuno onemoguena da izvri bilo kakav uticaj u
korist rada, kao to se zaista i pokazalo u brojnim sluajevima. Drava je ekonomska
gospodarica nad svojim slugama. Dobri ljudi, ako takvi postoje, ostali bi ili odani svojim
politikim verovanjima i izgubili ekonomsku podrku, ili bi se drali svog ekonomskog
gospodara i bili potpuno nesposobni da urade i najmanje dobro. Politika arena ne ostavlja
alternativu, osoba mora biti ili glupa ili bitanga.
Politiko sujeverje jo uvek dri prevlast nad srcima i umovima masa, ali istinski/e
zaljubljenici/e u slobodu nee da imaju vie nita s tim. Umesto toga, oni/e veruju Stirneru
koji kae da ljudsko bie ima onoliko slobode koliko eli da uzme. Anarhizam se zato zalae
za direktnu akciju, za otvoren prkos i otpor svim zakonima i ogranienjima, ekonomskim,
drutvenim i moralnim. Ali prkos i otpor su ilegalni. U njima lei spas ljudskog bia. Sve to
je ilegalno zahteva integritet, samopouzdanje i hrabrost. Ukratko, zahteva slobodne,
nezavisne duhove ljudi koji su ljudi i imaju kimu koja se ne da saviti.
Univerzalno pravo glasa, samo po sebi, svoj opstanak duguje direktnoj akciji. Da oevi
amerike revolucije nisu imali duh pobune i prkosa, njihovo potomstvo bi jo uvek nosilo
kraljev kaput. Da nije bilo direktne akcije Dona Brauna i njegovih drugova, Amerika bi jo
uvek trgovala crncima. Istina, trgovina belcima jo uvek traje, ali i to e morati da bude
ukinuto direktnom akcijom. Sindikalizam, ekonomska arena modernih gladijatora, duguje
svoje postojanje direktnoj akciji. Tek su nedavno zakon i vlada pokuali da unite sindikalni
pokret i osudili pobornike/ce ljudskog prava na organizovanje na zatvor zbog zavere. Da su
se boril/e za svoju stvar preklinjanjem, sudskim zastupanjem i kompromisima, sindikalizam
bi danas bio neznatan. U Francuskoj, paniji, Italiji, Rusiji, ak i u Engleskoj (svedoimo o
rastuoj pobuni engleskih radnikih sindikata), direktna, revolucionarna, ekonomska akcija
je postala tako jaka sila u borbi za industrijsku slobodu, da ini da svet shvati izvanrednu
vanost moi rada. Opti trajk, najvii izraz svesti radnika/ca, bio je ismejan u Americi tek
nedavno. Danas svaki veliki trajk, da bi pobedio, mora shvatiti znaaj opteg solidarnog
protesta.
Direktna akcija, koja je svoju efektnost dokazala u ekonomskim redovima, jednako je
delotvorna i u okruenju individue. Stotine sila povreuju njeno bie i jedino e je istrajan
otpor konano osloboditi. Direktna akcija protiv autoriteta u prodavnici, direktna akcija
protiv autoriteta zakona, direktna akcija protiv nadirueg, nametljivog autoriteta moralnog
koda jeste logina, dosledna metoda anarhizma.
Zar to nee voditi revoluciji? Zaista, hoe. Ni jedna stvarna drutvena promena nije
uspostavljena bez revolucije. Ljudi ili nisu upoznati sa svojom istorijom ili jo nisu nauili da
revolucija nije nita drugo nego misao preneta u akciju.
Anarhizam, veliki podstreka misli, danas proima svaku oblast ljudskog delovanja.
Nauka, umetnost, knjievnost, drama, napor za ekonomskim poboljanjem, u stvari svako
individualno i drutveno protivljenje postojeoj neureenosti stvari, osvetljeno je duhovnim
svetlom anarhizma. To je filozofija suvereniteta individue. To je teorija drutvene
harmonije. To je velika, silna, ivea istina koja rekonstruie svet i koja e uvesti Svanue.
Izvornik:
http://www.pitzer.edu/~dward/Anarchist_Archives/archivehome.htm
Prevela:
Bosa Janjuevi
ENSKO PRAVO GLASA
Hvalimo se da je ovo doba napretka nauke i progresa. Zar nije onda udno to jo uvek
oboavamo fetie? Dananji fetii imaju drugi oblik i sutinu, ali mo koju imaju nad
ljudskim umom je isto toliko pogubna kao i mo koju su imali i stari fetii.
Univerzalno pravo glasa je na moderni feti. Oni koji jo nisu ostvarili to pravo, vode
krvave revolucije da bi ga dobili, a oni koji uivaju u njemu, na oltar ovog svemonog
boanstva prinose krupne rtve. Teko onom jeretiku koji se usudi da posumnja u to
boanstvo!
ena je ta koja oboava fetie vie od mukarca i mada se njeni idoli mogu menjati, ona
je uvek na kolenima, uvek sa podignutim rukama koje preklinju i uvek slepa na injenicu da
njen bog stoji na staklenim nogama. Moe se slobodno rei da je, od pamtiveka, ena bila
najvei pristalica svih boanstava. Naravno, morala je i da plati cenu koju samo bogovi
mogu da zahtevaju morala je da plati svojom slobodom, krvlju svoga srca i svojim
ivotom.
Poznata Nieova izreka, Kada ide eni, ponesi korba sa sobom, smatra se veoma
brutalnom, ali on je tom reenicom dobro definisao stav koji ena ima prema svojim
bogovima.
Religija, a naroito hrianska religija, osudila je enu na ivot inferiornog bia, na roba.
Ona je ometala njenu prirodu i zarobila njenu duu, a ipak, hrianska vera nema veeg
pobornika i veeg privrenika od ene. ta vie, moe se slobodno rei da bi religija davno
prestala da bude faktor u ivotu ljudi da je ene ne podravaju. Najpriljenije crkvene
radnice, najneumornije misionarke irom sveta su ene i one uvek prinose rtve na oltar
onih bogova koji su lancima sputali njen duh i zarobili njeno telo.
Rat, to nezasito udovite, krade eni sve to joj je drago i dragoceno. Rat uzima njenu
brau, ljubavnike i sinove, a za uzvrat joj daje ivot pun usamljenosti i oajanja. Pa ipak
ena je najvei pristalica i oboavalac rata. Ona je ta koja svojoj deci usauje elju za
osvajanjem i moi; ona je ta koja deci puni ui priama o sjaju rata i uspavljuje svoju bebu
pesmama sa zvucima truba i pucnjave. ena je ta koja krunie pobednika kada se on vraa
sa bojnog polja. Da, ena je ta koja plaa najveu cenu ratu, tom nezasitom udovitu.
A tu je i dom. Kakav je to straan feti savremeni zatvor sa zlatnim reetkama! Kako
on crpi svu ivotnu energiju ene. Njegov blistavi deo ini svaku enu slepom za cenu koju
e morati kao supruga, majka i domaica da plati. Pa ipak, ene se uporno dre doma, sile
koja ih dri u okovima.
Moglo bi se rei da upravo zato to je svesna strane cene koju mora da plati Crkvi,
Dravi i Domu, ena eli pravo glasa da bi se pomou njega oslobodila. To je moda istina,
ali samo za manjinu; veina sifraetkinja potpuno odbacuje takvo svetogre. Naprotiv, one
insistiraju da e pravo glasa uiniti da ene postanu bolje hrianke i domaice, lojalne
graanke drave. Pravo glasa je samo sredstvo za uvrivanje svemoi onih Bogova kojima
ene odvajkada slue.
I zbog toga nije ni udo to e ona biti isto toliko privrena, isto toliko revnosna, to e
se isto toliko prostirati pred svojim novim idolom, pred enskim pravom na glas. Ona, sa
osmehom na licu, od pamtiveka trpi proganjanje, zatvaranje, muenje i sve vrste osuda.
Kao u starim vremenima, ak i najprosveenije ene oekuju udo od boanstva dvadesetog
veka od prava na glas. ivot, srea, radost, sloboda, nezavisnost sve to i jo vie od
toga proizai e iz prava na glas. U svojoj slepoj odanosti ena ne vidi ono to su pametni
ljudi shvatili jo pre pedeset godina: da je pravo na glas zlo; da je ono samo doprinelo da se
ljudi pretvore u robove; da ih je upravo to zaslepilo i onemoguilo da vide kako su, na lukav
nain, naterani da se potine.
Zahtev ena za jednakim pravom glasa je zasnovan na pretpostavci da ene moraju imati
jednaka prava u svim oblastima drutva. Da je zahtev za pravom glasa ispravan, niko tome
ne bi mogao da se suprostavi. Teko ljudskom umu koji u svom neznanju moe da prepozna
ispravnu stvar u neemu to mu se namee. Ili, zar to ne predstavlja najbrutalnije
nametanje kada jedna grupa ljudi donosi zakone koje druga grupa, strahom naterana, mora
da potuje? Pa ipak, ene diu veliku buku zahtevajui tu zlatnu mogunost koja je
oveanstvu donela mnogo nevolja i oduzela oveku njegov integritet i sposobnost
oslanjanja na sopstvene mogunosti; nametanje koje je potpuno korumpiralo narod i uinilo
da postane potpuna rtva u rukama beskrupoloznih politiara.
Jadan, glupi, slobodan ameriki graanin! On je slobodan da umre od gladi, slobodan da
kao kloar skita po autoputevima ove velike zemlje, on ima pravo na glas i zahvaljui tom
pravu on je sebi iskovao okove. Nagrada koju dobija je zakon o radnim odnosima, zakon
koji zabranjuje pravo na bojkot, na trajk, u stvari zakon koji zabranjuje sve osim neijeg
prava da opljaka plodove njegovog rada. Pa ipak, ene nisu izvukle nikakve pouke iz
katastrofalnih posledica ovog fetia dvadesetog veka. A stalno nas ubeuju da e ene biti
te koje e uiniti politiku istom.
Nepotrebno je naglaavati da moje protivljenje zahtevu da ena dobije pravo glasa nije
bazirano na rasprostranjenom miljenju da ena nije tome dorasla. I ja ne vidim fizike,
psiholoke ili mentalne razloge zbog kojih ena ne bi trebala da ima ista prava na glas kao i
mukarci. Ali takav stav me ne moe uiniti slepom na apsurdno miljenje da e ene uspeti
tamo gde mukarci nisu uspeli. Ako ona ne moe da uini stanje gorim, ona ga svakako ne
moe uiniti ni boljim. Pretpostaviti da e ona uspeti da oisti neto to ne podlee ienju
znai pripisivati joj natprirodne mogunosti. Poto je enina najvea nesrea u tome da se
na nju gleda ili kao na anela ili kao na avola, njen stvarni spas lei u tome da se ona
postavi na zemlju: da bude smatrana ljudskim biem koje podlee svim ljudskim manama i
grekama. Da li mi treba da verujemo da e se dve greke meusobno ponititi i dati
ispravno reenje? Da li mi treba da pretpostavimo da e otrov koji inherentno postoji u
politici postati manje otrovan ako ene uu u politiku arenu? Teko da bi i najvatrenija
pobornica prava na glas tvrdila takvu glupost.
injenica je da su ak i najnapredniji meu onima koji prouavaju opte pravo glasa
shvatili da su svi postojei sistemi politike moi apsurdni i sasvim nepodesni da ree gorue
ivotne probleme. Ovaj stav iznosi i Dr. Helen L. Sumner, osoba koja je i sama vatreni
pobornik enskog prava na glas. U knjizi Jednaka prava na glas, ona kae: U Koloradu
vidimo da jednako pravo na glas slui samo da bi na najoigledniji nain pokazalo sutinsku
trule i poniavajui karakter postojeeg sistema. Naravno, Dr. Sumner ima u vidu
odreeni sistem glasanja, ali to se isto tako moe primeniti i na celu maineriju
predstavnikog sistema. Sa takvom osnovom, teko je razumeti kakvu bi korist enski rod ili
oveanstvo imali od toga da ene postanu politiki faktor.
Ali, kau ljudi koji zagovaraju opte pravo glasa, pogledajte zemlje i drave gde ena ima
pravo glasa. Pogledajte ta su sve one postigle u Australiji, na Novom Zelandu, u Finskoj,
Skandinavskim zemljama i u naim dravama Ajdaho, Kolorado, Vajoming i Juta. Udaljenost
oarava ili da citiram poljsku izreku bolje je tamo gde mi nismo. Moglo bi se zakljuiti da
te zemlje i drave nisu kao druge drave i zemlje, da u njima ima vie slobode i ekonomske
jednakosti, da te zemlje vie cene ljudski ivot i da tamo ima vie razumevanja za velike
drutvene bitke zajedno sa svim kljunim pitanjima ljudske rase.
ene u Australiji i na Novom Zelandu imaju pravo glasa i time uestvuju u donoenju
zakona. Jesu li uslovi rada radnike klase bolji nego u Engleskoj, gde se sifraetkinje tako
herojski bore? Da li su tamo uslovi za materinstvo bolji, da li su deca tamo srenija i
slobodnija nego u Engleskoj? Da li se ena tamo vie ne smatra seksualnom robom? Da li se
ona emancipovala od puritanskog duplog standarda morala nejednakog za ene i mukarce?
Sigurno je da niko osim priglupih ena politiara ne bi dao pozitivan odgovor na ova pitanja.
Ako je tako, onda je besmisleno ukazati na Australiju i Novi Zeland kao na Meku koja
odslikava uspehe jednakih prava na glas.
Onima koji su upoznati sa stvarnim politikim stanjem u Australiji, poznata je injenica
da su tamo upravo politiari sputali radniku klasu usvojivi najotrije zakone, odredivi da
trajk bez odobrenja arbritanog komiteta postane krivino delo koje je jednako izdaji.
Ja ni jednog trenutka ne elim da impliciram da je pravo ena na glas krivo za ovakvo
stanje stvari. Ja samo elim da istaknem da ne postoji razlog da se ukazuje na Australiju
kao mesto gde su ene postigle udo, jer ni tamo njihov uticaj nije uspeo da oslobodi
radnitvo od ropstva politikih efova.
Finska je dala enama pravo glasa; ak i pravo da sede u Parlamentu. Da li je to pomoglo
da se razvije vei heroizam i intezivniji entuzijazam nego onaj to ga imaju ene u Rusiji?
Finska, kao i Rusija, trpi pod stranim korbaem krvavog Cara. Gde su Finske Perovskaje,
Spiridonove, Fingerove, Brekovskavaje? Gde su bezbrojne mlade Finkinje koje veselo
odlaze u Sibir zbog svojih uverenja? Finskoj su veoma potrebni herojski oslobodioci. Zato
ih pravo glasa nije proizvelo? Jedini osvetnik finskog naroda nije bila ena nego mukarac, a
on je koristio efikasnije oruje od glasakog listia.
to se tie onih naih drava u kojima ene imaju pravo glasa i na koje se stalno ukazuje
kao na primere uda, pitam se ta je to tamo postignuto zahvaljujui pravu na glas a to
ene u drugim Dravama ve nemaju; ili to one nisu mogle da ostvare kroz energine
napore i bez prava na glas?
Istina je da su, u dravama u kojima ene imaju pravo glasa, enama garantovana
jednaka prava na imovinu; ali od kakve koristi je to pravo masi ena koje ne poseduju
imovinu, hiljadama radnica koji rade za nadnicu, koje ive od danas do sutra? Da jednaka
prava glasa nisu i ne mogu uticati na njihovu situaciju, priznala je ak i Dr.Sumner koja je
svakako u poziciji da to zna. Poto je nju, kao vatrenu sifraetkinju, Liga za ednako pravo
glasa drave Nju Jork poslala u Kolorado da prikupi materijal koji bi govorio u prilog
jednakom pravu na glas, ona je poslednja osoba koja bi o tome rekla neto nepovoljno. Pa
ipak, ona nas informie: da je jednako pravo na glas vrlo malo uticalo na ekonomski
poloaj ena. ene za isti rad ne dobijaju jednaku nadnicu i mada u Koloradu imaju jednaka
prava na obrazovanje jo od 1876, ene uiteljice su plaene manje nego u Kaliforniji.
Istovremeno, gospoica Sumner ne objanjava injenicu da je pored jednakog prava na
obrazovanje, koje ene imaju ve etrdeset pet godina i prava glasa od 1894, popis izvren
pre nekoliko meseci samo u Denveru, otkrio injenicu da postoji petnaest hiljada
hendikepirane dece kolskog uzrasta. I sve to uglavnom pored ena koje rade u Odeljenju
za obrazovanje, a imajui u vidu da su ene u Koloradu usvojile najotrije zakone koji tite
decu i ivotinje. ene Kolorada su pokazale veliko zanimanje za dravne institucije koje
brinu o hendikepiranoj, delikventnoj i naputenoj deci.
Kakva strana optuba protiv enske brige i panje ako jedan grad ima petnaest hiljada
hendikepirane dece. Gde je tu slava enskog prava na glas ako je potpuni neuspeh
postignut na najvanijem socijalnom pitanju: na deci? A gde je onaj superiorni oseaj za
pravdu koji je trebalo da ene uvedu u politiku? Gde je taj oseaj bio 1903. kada su vlasnici
rudnika pokrenuli gerilski rat protiv Zapadnog Rudarskog Sindikata; kada je general Bel
uspostavio vladavinu terora; kada su ljudi izvlaeni iz kreveta nou, odvoeni preko granice,
bacani u tale sa bikovima, kada je on izjavio do avola sa ustavom, motka je ustav? Gde
su tada bile ene politiarke i zato nisu tada iskoristile svoje pravo glasa? U stvari, one su
ga iskoristile. One su pomogle da izbore izgubi najliberalniji kandidat, guverner Vejt. On je
morao da se skloni sa puta guverneru Pibodiju, oveku koji je bio samo orue u rukama
vlasnika rudnika, koji je bio neprijatelj radnika, car Kolorada. Sigurno ni muko pravo
glasa nije moglo da uini nita gore To je tano. Pa gde je onda korist koju bi drutvo i
same ene imali od enskog prava glasa? esto pominjana tvrdnja da e ene biti te koje e
oistiti politiku, je samo mit. To mogu potvrditi ljudi koji poznaju politiku situaciju u
Ajdahu, Koloradu, Vajomingu i Juti.
ena, koja je sutinski istunac po svojoj prirodi, puna je predrasuda i nepopustljiva u
svom naporu da druge uini onoliko dobrima, koliko ona misli da treba da budu. Tako je ona
u Ajdahu oduzela pravo glasa svojim sestrama koje rade na ulici i proglasila sve ene
razvratnog karaktera nepodobne da glasaju. Pod terminom razvratan one naravno ne
podrazumevaju prostituciju koja se odigrava u braku. Ne treba ni rei da su nelegalna
prostitucija i kockanje zabranjeni zakonom. Po tom pitanju, za zakon se mora smatrati da je
enskog roda: on uvek zabranjuje. Shodno tome, svi zakoni su odlini. Oni ne idu dalje od
toga, ali same zakonske tendencije otvaraju sva vrata paklu. Prostitucija i kockanje nisu
nikad tako cvetali kao od trenutka kada su postali protivzakoniti.
U Koloradu je istunstvo ene dolo do izraaja u jo drastinijem obliku. Od kako ene
imaju pravo glasa, mukarci notorno neistog ivota kao i oni za koje se utvrdi da poseuju
barove, prognani su iz politke. Da li bi brat Komstok uradio vie? Da li bi svi puritanski oci
mogli da urade vie od toga? Pitam se koliko ena shvata ozbiljnost ovog nazovi poduhvata?
Pitam se da li one shvataju da je to ba ono to je, umesto da uzdigne enu, nju uinilo
politikim pijunom, stvorom koji je zasluio da bude prezren, osobom koja eprka po tuim
privatnim ivotima, i to ne toliko za dobrobit pravedne stvari, ve zato to, kako je rekla
jedna ena iz Kolorada, one vole da se uvuku u kue u koje nisu nikada ule i da saznaju
sve to mogu u politikom i svakom drugom smislu*. Da, i da se uvuku u ljudsku duu i
njene najskrivenije kutove i pukotine. Nita ne zadovoljava udnju veine ena kao to to
ini skandal. I kada e ona ikada imati toliko prilike za to ako ne kao politiarka?
Notorno neisti ivoti i mukarci koji poseuju barove. U svakom sluaju, oni koji
raunaju na glasove ena ne mogu biti optueni da imaju mnogo oseaja za meru. ak i
kada bi te ene, koje se meaju u tue ivote, mogle da odluuju iji su ivoti dovoljno isti
za jednu tako istu sredinu kao to je politika, da li iz toga sledi da i vlasnici barova spadaju
u istu kategoriju? Ili to moda samo amerika hipokrizija i netrpeljivost, koja se toliko
manifestovala kroz prohibiciju koja sankcionie irenje alkoholizma meu mukarcima i
enama bogate klase, a sa druge strane budno motri nad jedinim mestom koji je preostalo
siromanom oveku. Ako ni zbog kojeg drugog razloga, enin uzak i istunstvom proet stav
prema ivotu ini je veom opasnou za slobodu tamo gde ona ima politiku mo.
Mukarac je davno prevaziao predrasude koje ene jo uvek imaju. Na polju ekonomske
konkurencije mukarac je bio primoran da bude efikasan, da donosi odluke, da pokazuje
sposobnost i kompetenciju. Zbog toga on nije imao ni vremena niti naklonosti da meri
svaiju moralnost puritanskim merilima. On ni u svojim politikim aktivnostima nije iao
okolo sa povezom na oima. On zna da je kvantitet, a ne kvalitet, ona materija koja se troi
u politikom mlinu i, osim ako nije sentimentalni reformator ili stari fosil, on zna da politika
nikada ne moe biti nita drugo nego movara.
ene koje su u potpunosti upuene u politike tokove, poznaju prirodu zveri, ali u svojoj
samozadovoljnosti i egoizmu one same sebe prisiljavaju da veruju da treba da maze zver i
da e ona tako postati pitoma kao jagnje, slatka i ista. Kao da ene nisu prodavale svoje
glasove, kao da ene politiarke ne mogu biti kupljene! Ako njeno telo moe biti kupljeno za
materijalnu nadoknadu, zato to ne bi moglo biti i sa njenim glasom? To to je uinjeno u
Koloradu i u drugim dravama nisu poricali ni oni koji su bili naklonjeni enskom pravu
glasa. Kao to sam malopre istakla, ta suena vizura koju ene imaju u odnosu na ljudske
poslove nije samo argument protiv nje kao politiki superiorne u odnosu na mukarca.
Postoje i drugi argumenti. Njen doivotni ekonomski parazitizam je potpuno zamaglio njenu
koncepciju znaaja jednakosti. Ona galami traei jednaka prava sa mukarcima, a eto, mi
saznajemo da malo ena hoe da agituje u nezgodnim delovima grada. Kako malo ta
jednakost za njih znai u poreenju s Ruskinjama koja se suoavaju sa samim paklom
borei se za svoje ideale?
ena zahteva da ima ista prava kao i mukarac, a uvreena je to ga njeno prisustvo ne
obara s nogu: on pui, ne skida eir i ne skae sa stolice kao lakej. To mogu biti trivijalne
stvari ali ipak, one predstavljaju klju za poimanje prirode amerikih sifraetkinja. Budite
sigurni, njihove engleske sestre su prerasle ova glupa stanovita. One su pokazale da su
dorasle svemu to se od njihovog karaktera i snage izdrljivosti trai. Svaka ast heroizmu i
otpornosti engleskih sifraetkinja. Zahvaljujui njihovim energinim, agresivnim metodama
one su inspirisale neke nae beivotne beskimene dame. Ali, posle svega, i sifraetkinjama
nedostaje sposobnost razluivanja stvarne jednakosti. Kako drugaije da se rauna na
ogroman, gigantski napor da se pokrenu hrabri borci za bedan mali zakonski predlog koji
treba da koristi aica imunih dama bez ikakve vajde za ogromnu masu ena koje rade?
Istina, kao politiarke one moraju biti oportunisti, moraju preduzimati polumere ako ve ne
mogu dobiti sve. Ali kao inteligentne i liberalne ene trebalo bi da shvate da, ako je glasaki
listi oruje, onima koje su razbatinjene treba vie nego ekonomski superiornoj klasi i da
ove potonje ve uivaju previe moi zahvaljujui svojoj ekonomskoj superiornosti.
Brilijantna predvodnica engleskih sifraetkinja, gospoa Emelin Pankhurst je i sama
priznala, na jednom od svojih putovanja po Americi na kojima je drala predavanja, da ne
postoji jednakost izmeu politiki superiornih i inferiornih. Ako je tako, kako e engleske
radnice koje su ve inferiorne u odnosu na dame koje su beneficirane ekltonovim
predlogom zakona* biti kadre da rade zajedno sa onima koje su im politiki superiorne, ako
taj predlog bude prihvaen? Malo je verovatno da e klasa kojoj pripada Eni Keni i koja je
tako puna oduevljenja, odanosti i muenitva, dovesti sebe u situaciju da mora da nosi na
svojim leima i svoje enske politike gazde, kao to nosi svoje ekonomske gazde. One bi to
ipak morale da ine ako bi jednaka prava glasa za ene i mukarce bila ustanovljena u
Engleskoj. Bez obzira ta radnici inili, oni su uvek prisiljeni da plate ceh. Tako da oni koji
veruju da pravo na glas donosi mo, pokazuju veoma malo oseaja za pravdu, jer pokazuju
najmanju brigu za one kojima e, kao to oni to tvrde, to pravo navodno najvie koristiti.
Ameriki sifraetski pokret je do nedavno bio stvar drutvene igre, apsolutno odvojen od
ekonomskih potreba naroda. Tako Suzana B. Antoni, bez sumnje jedna izuzetna ena, nije
bila samo ravnoduna nego i neprijateljski raspoloena prema radnitvu; nije oklevala da
manifestuje svoj antagonizam kada je 1869. savetovala ene da preuzmu poslove
tamparskih radnika koji su u Nju Jorku trajkovali*. Nije mi poznato da li je do smrti taj
svoj odnos promenila.
Naravno postoje neke sifraetkinje koje su se pridruile radnicama enska sindikalna
liga (The Womens Trade Union League) na primer; ali one ine manjinu i njihove aktivnosti
su u biti ekonomske prirode. Ostatak gleda na teak rad kao na volju Provienja. ta bi se
desilo sa bogatima da nema siromanih? ta bi bilo sa ovim lenjim, parazitskim damama
koje za jednu nedelju strae vie nego to njihove rtve zarade za godinu dana, ta bi bilo
da nema osamdeset miliona radnika nadniara? Jednakost, da li je iko ikada uo za takvu
stvar?
Malo je zemalja u kojima su arogancija i snobizam toliko razvijeni kao u Americi. To je
naroito tako sa amerikim enama koje pripadaju srednjoj klasi. One ne samo to smatraju
da su jednake sa mukarcima nego i sebe smatraju superiornim, naroito se smatraju
superiornim po svojim vrlinama: dobroti i moralnosti. Pravo je udo da amerika
sifraetkinja zahteva svoje glasako pravo, tu najudesniju mo. U svojoj egzaltiranoj
uobrazilji ona ne vidi koliko je zapravo podjarmljena, ne toliko od strane mukaraca koliko
zbog svojih glupih pogleda i tradicije. Pravo glasa ne moe poboljati ovu tunu injenicu;
ono moe samo da je istakne, da je naglasi, kao to uistinu i ini.
Poznata amerika aktivistkinja u borbi za enska prava tvrdi da bi ena trebalo da ima
pravo na jednaku platu kao i mukarci, pa ak i zakonsko pravo na platu svog supruga. U
sluaju da je mu ne izdrava, treba ga osuditi da nosi prugasto osueniko odelo, a ono to
u zatvoru zaradi, dobijala bi njegova, po pravima jednaka supruga. Zar ne tvrdi druga
poznata predvodnica pokreta za enska prava da e njihov glas ukinuti socijane nevolje
protiv kojih su se zajednikim naporima uzaludno borili najsjajniji umovi celog sveta? Zaista
treba aliti to nam se navodni stvoritelj univerzuma ve prikazao sa svojom divnom emom
stvari, inae bi ene kad dobiju pravo glasa bile u situaciji da ga sasvim prevaziu.
Veoma je opasno prihvatiti se posla dekonstrukcije fetia. Doba kada su takve jeresi
kanjavane spaljivanjem je prolo, mada jo uvek nije prevazien ogranieni duh onih koji
izriu osude drugima samo zato to imaju hrabrosti da se suprostave opte prihvaenim
pojmovima. Zbog toga u i ja verovatno biti svrstana u one koji su protiv ena, ali me to ne
moe pokolebati da razmotrim sutinu problema. Ponavljam ono to sam na poetku rekla:
ja ne verujem da ena moe da uini politiku gorom; ali ne verujem ni da je moe uiniti
boljom. I onda, ako ve ne moe da pobolja greke mukaraca, zato da ih ponavlja?
Istorija moe biti sastavljena od lai; ipak, ona sadri nekoliko istina i one su nam jedini
vodi za budunost. Istorija politikih aktivnosti mukaraca dokazuje da im nije dato nita
to nisu mogli da postignu na direktniji, manje skup i dugotrajniji nain. injenica je da je
svaki napredak koji je postignut, steen konstantnom borbom, neprestanom borbom za
samopotvrivanjem, a ne pomou prava glasa. I nema razloga za bilo kakvu pretpostavku
da su ene, ili da e ene, u svom usponu ka emancipaciji, biti potpomognute pravom na
glas.
U najmranijoj od svih zemalja, Rusiji, u kojoj vlada apsolutni despotizam, ena je
postala jednaka mukarcu ali ne uz pomo prava na glas nego zahvaljujui njenom
nastojanju da bude i da dela. Ona ne samo to je osvojila sve oblasti nauke i zanimanja,
ona je stekla potovanje mukaraca, njihov repekt i drugarstvo; ak i vie od toga: osvojila
je divljenje i potovanje celog sveta. I to takoe, ne pomou prava na glas nego
zahvaljujui svom divnom heroizmu, duhovnoj snazi, sposobnosti, snazi volje i izdrljivosti u
bici za slobodu. Gde su ene iz bilo koje zemlje ili drave koje se mogu podiiti takvom
pobedom? Ako razmislimo o onom to su ene u Americi postigle, zakljuiemo da im je na
njihovom putu, za emancipaciju pomoglo neto dublje i snanije od prava glasa.
Tano pre ezdeset i dve godine aica ena je na konvenciji ena odranoj u Seneka
Fols, postavila zahtev da se ene izjednae sa mukarcima u obrazovanju i pristupu raznim
profesijama i zanatima. Kakva sjajna dostignua, kakvi izvanredni trijumfi! Ko bi, sem
najveih ignoranata, mogao rei da je ena obian rob? Ko bi se usudio da sugerie da ovo
ili ono zanimanje ne bi trebalo da joj bude pristupano? Ona je preko ezdeset godina
oblikovala novu atmosferu i gradila sebi novi ivot. Postala je svetska sila u svakoj oblasti
ljudske misli i delatnosti. I sve je to postigla bez prava na glas, bez prava da pie zakone,
bez privilegije da postane sudija, apsandija ili delat.
Da, mene mogu smatrati neprijateljem ene; ali ako joj pomognem da sagleda istinu,
neu aliti.
Nevolja ene nije u tome to ona nije u stanju da radi muki posao, nego u tome to ona
trai svoju ivotnu snagu u nastojanju da prevazie mukarca i to radi optereena
tradicijom koja ju je uinila nesposobnom da dri korak s njim. O, ja znam da su neke ene
uspele, ali po koju cenu, po kakvu uasnu cenu! Nije bitna vrsta posla koju ena radi,
vaniji je kvalitet posla kojim se ona bavi. ena ne moe pravu na glas ili glasanju dati novi
kvalitet, niti od toga prava moe da dobije bilo ta to bi poboljalo njene kvalitete. Njen
razvoj, njena sloboda, njena nezavisnost moraju da budu njeno lino delo koje e proizii iz
nje same. Pre svega, time to e se ona potvrditi kao linost, a ne kao seksualni objekat.
Zatim, to e odbiti da bilo ko polae pravo na njeno telo; to e odbiti da raa protiv svoje
volje; odbiti da slui Bogu, dravi, drutvu, muu, porodici itd; tako e postii da joj ivot
bude jednostavniji, dublji i bogatiji. Znai, pokuae da spozna smisao i sutinu ivota u
svim njegovim sloenostima, oslobodivi se straha od javnog mnjenja i javnih osuda. Samo
takav stav, a ne samo pravo na glas, oslobodie enu, uinie da stekne mo, do sada svetu
nepoznatu, mo za stvarnu ljubav, mo koja zastupa mir i harmoniju; mo boanskog
plamena koji daje ivot; ena e postati tvorac slobodnih ljudi i ena.
Prevod iz knjige:
Red Emma Speaks, An Emma Goldman Reader, Third Edition, Compiled and Edited by
Alix Kates Shulman, Humanity Books, Amherst, New York, 1966.
lanak orginalno izaao u knjizi: Anarhism and Other Essays, Mother Earth Publications,
1910.
Preveli:
Vanda Perovi i Aleksandar Ajzinberg
LJUBAV I BRAK
Prevod iz knjige:
Red Emma Speaks, An Emma Goldman Reader, Third Edition, Compiled and Edited by
Alix Kates Shulman, Humanity Books, Amherst, New York, 1966.
lanak orginalno izaao u knjizi: Anarhism and Other Essays, Mother Earth Publications,
1910.
Preveli:
Vanda Perovi i Aleksandar Ajzinberg
Poeu sa jednim priznanjem: bez obzira na sve politike i ekonomske teorije koje se
bave fundamentalnim razlikama koje postoje meu raznim grupama unutar ljudske rase,
bez obzira na sve klasne i rasne razlike, bez obzira na sve vetake granice koje razdvajaju
enska prava i muka prava, tvrdim da postoji taka gde se ove razlike mogu ukrstiti i
postati jedna savrena celina.
Ne mislim da ovom tezom predlaem primirje. Opti drutveni antagonizam koji je sada
ovladao naim celokupnim javnim ivotom, izazvan snagom suprostavljenih i
kontradiktornih interesa, doivee potpun slom kada reorganizacija naeg drutvenog ivota
zasnovana na principima ekonomske pravde postane realnost.
Mir ili harmonija meu polovima i individuama ne mora biti zasnovan na plitkom
izjedneavanju svih ljudskih bia; niti se ovde poziva na eliminaciju individualnih
karakteristika i osobina. Problem sa kojim se mi danas suoavamo i kojeg treba u najblioj
budunosti reiti je kako ostati svoj, a ipak biti u harmoniji sa drugima, kako saoseati
duboko sa svim ljudskim biima, a ipak zadrati svoje vlastite karakteristine kvalitete. ini
mi se da ovo moe biti polazna taka oko koje mogu da se sloe, bez antagonizma i
suprostavljanja mase i pojedinac, mukarac i ena. Moto ne treba da bude oprostite jedno
drugom, ve razumite jedno drugo. esto citirana reenica gospoe de Stal: Razumeti
sve znai oprostiti sve, mi se nikada nije naroito svidela, mirie na ispovest, oprostiti
drugom ljudskom biu odaje stav farisejske superiornosti. Dovoljno je razumeti drugo
ljudsko bie. Priznanje delimino predstavlja fundamentalni aspekt mojih pogleda na
emancipaciju ena i uticaja te emancipacije na ceo pol.
Emancipacija treba da omogui eni da ispolji svoju ljudskost u najboljem smislu. Da sve
ono to u njoj udi da se potvrdi i da bude aktivno, dosegne svoje potpune mogunosti; sve
vetake ograde treba sruiti i put ka veoj slobodi oistiti od vekovnih tragova potinjenosti
i ropstva.
Ovo je bio prvobitan cilj enske emancipacije. Ali dosadanji rezultati su izolovali enu i
ukrali joj izvor sree koja je njoj tako bitna. Samo spoljna emancipacija uinila je
savremenu enu vetakim biem, koja podsea na proizvode francuske hortikulture gde su
drvee i bunovi obrezani u obliku arabeski, piramida, tokova i venaca; ona uzima bilo koji
oblik samo ne onaj koji bi imala da njeni vlastiti unutranji kvaliteti mogu da dou do
izraaja. Tako vetaki uzgajane biljke enskog pola mogu se nai u velikom broju, naroito
u takozvanim intelektualnim sferama naeg ivota.
Sloboda i jednakost za ene! Koliko su nade i oekivanja probudile ove rei kada su ih
prvi put izgovorili najumniji i najhrabriji ljudi dananjice. Sunce e svim svojim sjajem i
slavom obasjati novi svet; u tom svetu ena e biti slobodna da upravlja svojom sudbinom
taj cilj je svakako vredan velikog entuzijazma, hrabrosti, upornosti i beskrajnog napora
ogromnog broja pionira, mukaraca i ena koji su rtvovali sve u borbi protiv sveta punog
predrasuda i neznanja.
I moje nade takoe idu ka tom cilju, ali ja smatram da emancipacija ene, onako kako se
danas shvata i praktino primenjuje, nije uspela da ostvari taj cilj. Sada je ena suoena sa
neophodnou da treba da se emancipuje od emancipacije, ako zaista eli da bude
slobodna. Ovo moda zvui paradoksalno, ali je ipak sasvim istinito.
ta je ona dobila emancipacijom? Pravo glasa u nekoliko drava. Da li je to oistilo na
politiki ivot kao to su dobronamerni zastupnici predviali? To se u svakom sluaju nije
dogodilo. Usput elim da kaem, kranje je vreme da ljudi sa jednostavnim, ispraznim
rasuivanjem prestanu da govore o korupciji u politici tonom aka privatne kole. Korupcija
u politici nema nikakve veze sa moralom ili sa labavim moralom raznih politikih linosti.
Uzrok je potpuno materijalne prirode. Politika je odraz poslovnog i industrijskog sveta, ije
su odrednice: Uzeti je svetije nego dati; Kupi jeftino, prodaj skupo; Jedna prljava ruka
pere drugu. Nema nikakve nade da e ena, sa svojim pravom glasa, ikada proistiti
politiku.
Emancipacija je donela eni ekonomsku jednakost sa mukarcem; ona moe da bira
vlastitu profesiju i zanat, ali fiziki nedovoljno pripremljena da se takmii sa mukarcem,
esto je primorana da iscrpljuje svu svoju snagu, svu svoju vitalnost, i napregne svaki nerv
da bi postigla svoju vrednost na tritu. Vrlo mali broj ena uspe; injenica je da se enama
profesorkama, lekarkama, pravnicama, arhitektama i ininjerkama ne poklanja isto
poverenje, niti one dobijaju istu platu kao mukarci. A one ene koje dosegnu tu privlanu
jednakost, to obino postignu na tetu svog fizikog i psihikog zdravlja. A to se tie velike
mase mladih radnica i ena iz radnike klase koliko se to nezavisnosti dobija ako se
skuenost i nedostatk slobode koji vlada kod kue, zameni skuenou i nedostatkom
slobode jedne fabrike, konfekcijske manufakture, robne kue ili kancelarije? Pored toga,
ene su optereene i odravanjem doma slatkog doma hladnim, dosadnim, nepovezanim
i neinventivnim poslom a to sve treba uraditi posle radnog vremena. Ta predivna
nezavisnost! Nije ni udo to je stotine devojaka spremno da prihvati prvu branu ponudu,
mrtve umorne od svoje nezavisnosti iza pulta, za pisaom ili ivaem mainom. Spremne
su da se udaju isto koliko i devojke iz srednje klase, koje ude da zbace uzde roditeljske
nadmoi. Takozvana nezavisnost koja donosi zaradu dovoljnu samo za puko preivljavanje i
nije toliko privlana, toliko idealna, da bi se oekivalo da e ene sve rtvovati zbog nje.
Najzad, ta naa toliko hvaljena nezavisnost je jedan spor proces koji ubija i gui ensku
prirodu, njen ljubavni i materinski instinkt.
Pa ipak, poloaj radnice je mnogo prirodniji i humaniji od poloaja njene, na izgled
srenije sestre, ija se profesija smatra kulturnijom, koja je profesorka, lekarka, advokatica,
ininjerka, itd, i koja mora da izgleda i da se ponaa dostojanstveno dok joj unutranji ivot
postaje prazan i mrtav.
Nedovoljna irina sadanjeg koncepta enske emancipacije; strah da se zavoli ovek koji
joj nije ravan; strah da e je ljubav liiti slobode i nezavisnosti; uas da e je ljubav ili
radost materinstva omesti u potpunoj posveenosti svojoj profesiji sve ovo ini od
savremene emancipovane ene opsesivnu vestalku pred kojom se ivot sa velikim i
oplemenjujuim tugama i beskrajnim radostima odvija, a da joj pri tom ne dotakne ili ne
obuhvati duu.
Emancipacija, kako je shvata veina zagovornika i pristalica, ima isuvie uzak raspon da
bi dozvolila onu bezgraninu ljubav i ekstazu u dubokim emocijama koju prave ene,
ljubavnice i majke nalaze u slobodi.
Tragedija ene koja izdrava samu sebe i koja je ekonomski nezavisna, nije u tome to
ona ima isuvie iskustva, ve u tome to je tih iskustava nedovoljno. Istina je da njeno
poznavanje sveta i ljudske prirode prevazilazi znanje koje su imale njene sestre iz prolih
generacija i upravo zbog toga ona tako duboko osea nedostatak sutine ivota, koji
jedino moe da obogati ljudsku duu i bez koga veina ena postaju samo profesionalni
automati.
Takvo stanje su mogli predvideti oni koji su shvatili da je u domenu etike ostalo jo
mnogo vremenom nagrienih stavova o neprikosnovenoj superiornosti mukarca, a to su
stavovi koji se jo smatraju korisnim. A to je jo vanije, dobar broj emancipovanih ljudi ne
moe da funkcionie bez njih. Svaki pokret koji ima za cilj destrukciju postojeih institucija i
zamenu istih nekim naprednijim i savrenijim, ima sledbenike koji u teoriji zastupaju
najradikalnije ideje, ali koji se u svakodnevnom ivotu ipak ponaaju kao proseni Filestinci,
nastoje da budu cenjeni i ude da njihovi protivnici imaju dobro miljene o njima. Postoje,
na primer, socijalisti, pa ak i anarhisti, koji zastupaju miljenje da je vlasnitvo pljaka, ali
e se veoma uvrediti ako im neko duguje makar i jednu paru.
Isti ti Filestinci mogu da se nau i u pokretu za ensku emancipaciju. Novinari ute
tampe i pisci jeftine literature stvorili su takvu sliku emancipovane ene, da se od nje
dobrom graaninu i njegovoj dosadnoj eni die kosa na glavi. Svaka lanica pokreta za
enska prava je prikazana kao or Sand koja je apsolutno prezirala moral. Nije imala
potovanja prema idealnom odnosu mukarca i ene i nita joj nije bilo sveto. Ukratko,
emancipacija je predstavljena samo kao neozbiljan ivot poude i greha, koji ne mari za
drutvo, religiju i moralnost. Zagovornice enskih prava su imale razloga da budu veoma
ljute na ovakvo pogreno predstavljanje emancipovane ene, a zbog toga to im je
nedostajala duhovitost, one su svu svoju energiju usmerile da dokau da i nisu tako loe
kao to su predstavljene, ve da su potpuna suprotnost te slike. Naravno, dok je ena bila
rob mukarca, ona nije mogla biti dobra i ista, ali sada kada je slobodna i nezavisna, ona
e dokazati koliko dobra moe biti, a njen uticaj e imati efekat ienja na sve institucije
drutva. Istina je da je pokret za enska prava raskinuo mnoge stare okove, ali je takoe
iskovao nove. Veliki pokret istinske emancipacije nije naiao na veliki broj ena koje mogu
da se suoe sa slobodom. Njihova uska, puritanska vizija je proterala mukarca iz njihovog
emocionalnog ivota, kao nekog ko uznemirava i ko je sumnjivog karaktera. Mukarca ne
treba trpeti ni po koju cenu, osim moda kao oca deteta, jer se dete ne moe roditi bez oca.
Na sreu, i najrigidniji puritanac nikada nee biti dovoljno jak da ubije uroenu elju za
materinstvom. Sloboda ene je blisko povezana sa slobodom mukarca i mnoge moje
takozvane emancipovane sestre izgleda kao da previaju injenicu da su detetu roenom u
slobodi potrebni ljubav i privrenost svake ljudske osobe koja se nalazi pored njega, kako
mukarca tako i ene. Naalost, ova uska koncepcija ljudskih odnosa je dovela do velike
tragedije u ivotu modernog mukarca i ene.
Pre petnaest godina pojavila se knjiga brilijantne norveke spisateljice Laure
Marhoim ene-studija karaktera. Ona je meu prvima ukazala na ispraznost i uskost
postojee koncepcije enske emancipacije i na tragine posledice koje ta koncepcija ima po
unutranji ivot ene. Laura Marholm pie o sudbini nekoliko darovitih ena koje su postigle
meunarodno priznanje o genijalnoj Elenori Duse; uvenoj matematiarki i piscu Mariji
Kovalevskoj; kao i o rano preminuloj umetnici i zreloj pesnikinji Mariji Bakirzofoj. Kroz opis
ivota ovih neobinih ena provlai se, kao jasna nit, nezadovoljena udnja za punim,
zaokruenim, potpunim i lepim ivotom, kao i nespokojstvo i usamljenost koji se pojavljuju
usled nedostatka istog. Kroz ove znalaki napisane psiholoke skice pada u oi da, to je
ena na viem stupnju umnog razvoja, ona ima manje mogunosti da sretne odgovarajueg
partnera koji u njoj nee videti samo pol, ve i ljudsko bie, prijatelja, druga i jaku linost, a
koja pritom ne moe i ne treba da izgubi ni jednu osobinu svog karaktera.
Prosean mukarac, sa svojom samodovoljnou i smenim nadmono pokroviteljskim
odnosom prema enskom polu, je neko ko uopte ne odgovara eni kakvu je opisala Laura
Marholm u svojojStudiji karaktera. Isto tako, ne odgovara joj ni mukarac koji u njoj ne vidi
nita vie sem njenog uma i njene genijalnosti, a ne uspeva da u njoj probudi njenu ensku
prirodu.
Obino se smatra da su bogat intelekt i finoa due potrebni atributi duboke i lepe
linosti. Modernoj eni ovi atributi ometaju potpunu afirmaciju njene due. Ima ve sto
godina kako se stari oblik braka, zasnovan na Bibliji dok nas smrt ne rastavi osuuje kao
institucija koja zagovara suverenitet mukarca nad enom. Stalno se zagovara da stari
brani odnosi ograniavaju enu na ulogu sluge i one koja raa mukarcu decu. Pa ipak, ima
dosta emancipovanih ena koje biraju brak, sa svim svojim nedostacima, umesto
ogranienosti ivota neudatih ena, teskobe i nepodnoljivosti usled okova moralnih i
drutvenih preddrasuda koji koe i sputavaju njenu prirodu.
Objanjenje za takvu nedoslednost mnogih naprednih ena moe se nai u injenici da
one, u stvari, nikada nisu razumele sutinu emancipacije. Mislile su da je sve to im je
potrebno nezavisnost od spoljne tiranije, a unutranji tirani, mnogo opasniji po ivot i razvoj
linosti etike i drutvene norme su nedirnute ostavljene da se brinu same za sebe i
one su se pobrinule same za sebe. One se tako lepo nalaze u glavama i srcima najaktivnijih
zagovornika enske emancipacije kao to su se nalazile u srcima i glavama naih baka.
Ovi unutranji tirani, bez obzira da li imaju oblik javnog mnjenja ili brige ta e majka,
brat, otac ili bilo koji drugi roak rei; ta e rei gospoa Gandi, gospodin Komstok,
poslodavac ili ministrastvo obrazovanja? ta e rei svi ti duebrinici, detektivi koji bdiju
nad moralom, tamniari ljudskog duha? ena ne moe sebe smatrati emancipovanom dok
ne naui da se suprostavi svima njima, da stoji vrsto na svom terenu i da insistira na
svojoj neogranienoj slobodi, da slua glas svoje prirode koja je poziva na ljubav prema
mukarcu, to je jedno od najveih blaga ivota ili koja je poziva na njenu najveu
privilegiju pravo da rodi dete. Koliko emancipovanih ena ima dovoljno hrabrosti da prizna
da uje glas ljubavi, da joj srce divlje lupa zahtevajui da bude sasluano i zadovoljeno.
Francuski pisac an Rejbrah, u jednom od svojih romana, Nova lepota pokuava da
naslika sliku idealne, lepe, emancipovane ene. Ovaj ideal je otelotvoren u mladoj eni,
lekarki. Ona govori veoma jasno i mudro o hranjenu beba, ona je fina i besplatno pregleda
siromane majke. Ona razgovara sa mladim ovekom, poznanikom, o higijenskim uslovima
budunosti, o tome kako e bakterije i razni virusi biti iskorenjeni upotrebom zidova i poda
od kamena, eliminacijom tepiha i tapiserija. Ona je, naravno, jednostavno i praktino
obuena, uglavnom u crno. Mladi ovek koji je pri prvom susretu bio oduevljen mudrou
svoje emancipovane drugarice, postepeno naui da je razume i jednog lepog dana shvata da
je voli. Oni su mladi, ona je fina i lepa, i mada uvek strogo obuena, njen izgled je ublaen
sneno belom kragnom i manetnama. ovek bi oekivao da e joj on izjaviti ljubav, ali on
nije osoba koja bi se predala romantinim besmislicama. Poezija i entuzijazam ljubavi
prekrivaju njihova lica koja crvene pred istom lepotom mlade ene. On uutka glas svoje
prirode i ostaje korektan. Ona je takoe uvek precizna, racionalna, i uvek dobrog
ponaanja. Bojim se da bi se, u zajednici koju bi oni ostvarili, mladi ovek naisto
smrzao. Moram da priznam da ne vidim nita lepo u toj novoj lepoti, koja je hladna kao
hladni kameni zidovi i podovi o kojima ona sanja. Vie volim ljubavne pesme romatinog
doba, vie volim don uana i gospou Venus, vie volim beg ostvaren merdevinama ili
konopcem u noi pune meseine, beg posle koga sledi prokletstvo oca i majino cviljenje i
ogovaranje moralnih komija, nego korektnost i pristojno ponaanje koja se meri metrom.
Ako ljubav ne zna kako da daje i uzima bez ogranienja, to nije ljubav, ve transakcija koja
uvek stavlja akcent na dobitak i gubitak.
Najvei nedostatak dananje emancipacije lei u vetakoj krutosti i uskoj potovanosti
koja proizvodi prazninu u enskoj dui, koja joj ne daje da pije iz fontane ivota. Jednom
sam rekla da izgleda da postoji dublja veza izmeu staromodnih majki i domaica, uvek
zabrinutih za sreu svoje dece i udobnost onih koje vole i stvarno nove ene. Ta veza je
dublja nego veza izmeu nove ene i njene proseno emancipovane sestre. Zagovornici
iste i jednostavne emancipacije su me proglasili za jeretika, koga treba spaliti na lomai.
Slepa revnost im nije dala da uvide da je moje poreenje starog i novog bilo jedino zbog
toga da bih dokazala da je dobar deo naih baka imao vie krvi u svojim venama, mnogo
vie oseaja za humor i razum i sasvim sigurno vie prirodnosti, srdanosti i jednostavnosti,
nego veina naih emancipovanih ena od struke koje pune kolede, institucije za sticanje
znanja i razne kancelarije. Ovo ne znai da elim da enu vratimo u prolost niti da je
osudimo na vraanje na njeno staro mesto, u kuhinju i deiju sobu.
Spas lei u silovitom maru napred, ka svetlijoj i jasnijoj budunosti. Potrebno nam je
neometano izrastanje iz starih tradicija i navika. Pokret za ensku emancipaciju je uinio
samo prvi korak u tom smeru. Nadajmo se da e nai snage da uini jo jedan. Pravo na
glas, ili jednaka graanska prava, predstavljaju moda dobre zahteve, ali prava
emancipacija ne poinje ni na glasakom mestu, niti u sudu. Ona poinje u enskoj dui.
Istorija je pokazala da potlaene klase mogu ostvariti pravo osloboenja od stega svojih
gospodara jedino vlastitim naporima. Potrebno je da ena naui ovu lekciju, da shvati da e
njena sloboda dosegnuti onoliko, koliko dosee njena mo da postigne tu svoju slobodu.
Zato je mnogo vanije da ona zapone svoju unutranju obnovu, da se oslobodi teine
predrasuda, tradicija i obiaja. Zahtev za jednakim pravima u svakoj oblasti ivota je
pravedan i fer; ali iznad svega je osnovno pravo da se voli i da se bude voljen. I zaista ako
delimina emancipacija postane potpuna i istinska emancipacija ena, ona e morati da se
lii besmislene predstave da je biti voljen, biti ljubavnica i majka, isto to i biti rob i
podreen. Morae da odbaci apsurdnu ideju dualizma polova ili predstavu da mukarac i
ena ine dva suprotstavljena sveta.
Sitniavost razdvaja; irina spaja. Treba da budemo velikoduni i iroki. Ne treba
prevideti bitne stvari zbog velikog broja sitnica sa kojima se suoavamo. Prava koncepcija
odnosa meu polovima nee priznati da je neko osvaja, a neko osvojen; ona poznaje samo
jednu veliku stvar; da se neogranienim davanjem postaje bogatiji, dublji i bolji. Samo to
moe da popuni prazninu i transformie tragediju enske emancipacije u sreu, bezgraninu
sreu.
Prevod iz knjige:
Red Emma Speaks, An Emma Goldman Reader, Third Edition, Compiled and Edited by
Alix Kates Shulman, Humanity Books, Amherst, New York, 1966.
lanak orginalno izaao u knjizi: Anarhism and Other Essays, Mother Earth Publications,
1910.
Preveli:
Vanda Perovi i Aleksandar Ajzinberg
O PRODAJI ENA
Nai reformatori su iznenada doli do velikog otkria otkrili su da postoji trgovina belim
robljem. Novine su pune ovih neuvenih dogaaja, a zakonodavci ve planiraju niz novih
zakona kojima treba da isprave ovaj uas.
Mora se primetiti da krstaki rat protiv nepristojnosti, kockanja, barova itd, uvek
zapoinje kada treba preusmeriti panju javnog mnjenja sa neke velike drutvene
nepravde. Kakav je obino rezultat takvog rata? Kockanje se poveava, barovi odlino
posluju kada rade na nelegalan nain, prostitucija cveta, a sistem podvodaa i makroa se
samo usavrava.
Kako to da se, tako iznenada, otkrije institucija koja je ve poznata skoro svakom
detetu? Kako to da zlo koje je poznato svim sociolozima, tek sada postaje vana tema?
Najblae reeno, besmislica je smatrati da je nedavna istraga o trgovini belim robljem (i
to, uzgred budi reeno, vrlo povrna istraga), otkrila neto novo. Prostitucija je bila i jeste
iroko rasprostranjen posao, pa ipak oveanstvo nastavlja svoj svakodnevni ivot potpuno
ravnoduno prema patnjama i nesrei ena koje su rtve prostitucije. Jednako kao to je
oveanstvo ostalo ravnoduno prema postojeem industrijskom sistemu ili ekonomskoj
prostituciji.
Samo onda kada se ljudska nesrea pretvori u bljetavu igraku, interesovanje ljudi se
probudi, ali ne za dugo. Oni su vrlo prevrtljiva deca i svaki dan moraju da imaju novu
igraku. Pokli koji pravednici upuuju protiv trgovine belim robljem je jedna takva
igraka. On slui da se ljudi malo zabave i pomoi e da se otvori jo nekoliko dobro
plaenih politikih radnih mesta za parazite koji etaju okolo kao inspektori, islednici,
detektivi i tome slino.
ta je stvarni uzrok trgovine enama? I to ne samo belim enama, ve i enama ute i
crne rase. Eksploatacija naravno, nemilosrdni Moloh kapitalizma koji se goji nedovoljno
plaenim radom, i tako goni hiljade ena i mladih devojaka u prostituciju. Ove devojke misle
kao i gospoa Voren: Zato troiti ivot radei osamnaest sati dnevno u perionici, za svega
nekoliko ilinga nedeljno?
Naravno, nai reformatori to ne spominju. Znaju oni vrlo dobro uzroke, ali im se ne
isplati da bilo ta kau o tome. Mnogo je profitabilnije izigravati fariseja i praviti se da si
razljueni moralista, nego istraiti samu bit uzroka.
Pa ipak postoji jedan, pomena vredan, izuzetak meu mladim piscima: Regonald Rajt
Kaufman je svojim delom Kua robova uinio prvi iskreni pokuaj da se to drutveno zlo
lei i to ne sa take gledita sentimetalnog filistinca. Iskusni novinar, gospodin Kaufman
dokazuje da na industrijski sistem veini ena ne daje nikakvu drugu mogunost sem da
postanu prostitutke. ene prikazane u Kui robova pripadaju radnikoj klasi, ali ak i da je
prikazao ivot ena iz drugih sfera, suoio bi se sa istom situacijom.
Nigde se ena ne ceni prema vrednostima svog rada ve prema svojim polnim
vrednostima. Zato je skoro neizbeno da ona svoje pravo da postoji i svoj poloaj mora da
plati seksualnim uslugama, bez obzira na to kojim se poslom bavi. To je samo pitanje
stepena: da li da se proda jednom oveku, u braku ili van njega, ili da se proda mnogim
mukarcima. Bez obzira na to da li nai reformatori to hoe da priznaju ili ne, ekonomska i
socijalna inferiornost ene je odgovorna za prostituciju.
Sada su nai dobri ljudi okirani otkriem da samo u Nju Jorku jedna od deset ena radi u
fabrici, da je prosena plata koju ena prima za 48 do 68 sati rada est dolara nedeljno, i da
se veina radnica tokom godine suoava sa mnogim mesecima besposlice, to sve ini da je,
zapravo, njihova prosena zarada samo 280 dolara godinje. Imajui u vidu ovu ekonomsku
strahotu, zar je za uenje to prostitucija i trgovina belim robljem postaju tako dominantan
inilac drutva.
Da se ne bi prethodne brojke smatrale preteranim, dobro bi bilo da pogledamo ta neki
strunjaci za prostituciju kau: Jasan uzrok siromatva ena moe se uoiti na nekoliko
tabela, iz kojih se vidi kojim poslom su se one ranije bavile, kao i iznos nadnice koje su
primale, pre njihovog pada. Ostaje onima koji se bave politikom ekonomijom, da utvrde
koliko se poslodavac moe posluiti poslovnim interesima kao izgovorom da bi smanjio
nadnice i da li uteda malog procenta na nadnicama nije u nesrazmeri sa velikim porezima
koji se uzimaju od javnosti, da bi se pokrili trokovi nastali kao posledica ovog poroka, koji
je u mnogim sluajevima direktna posledica nedovoljne novane kompenzacije za poten
rad.
Bilo bi dobro kad bi nai vrli reformatori malo bolje pogledali knjigu Dr. Sangera. Tamo bi
videli da je, od 2000 sluajeva koje je on prouavao, bilo malo ena koje potiu iz srednje
klase, koje su imale pristojne uslove ivota ili prijatne porodice. U veini sluajeva to su bile
zaposlene devojke i ene, neke su se odale prostituciji iz bede, druge zbog okrutnog,
bednog ivota u svojim porodicama, tree zbog svojih osujeenih i hendikepiranih priroda (o
tome u govoriti kasnije). Prijalo bi onima, koji bi da odre moral i njegovu istotu, da
saznaju da je, od 2000 sluajeva, 490 ena bilo udato i da su ivele sa svojim muevima.
Oigledno je da svetost braka nije bila dovoljno jaka garancija da bi sauvala njihovu
bezbednost i istitotu.
Dr. Alfred Blako je u svojoj knjizi Prostitucija u devetnaestom veku jasniji: on
ekonomske uslove smatra odluujuim iniocima za prostituciju: Mada je prostitucija
postojala u svim epohama, u devetnaestom veku se prostitucija pretvorila u ogromnu
drutvenu instituciju. Razvoj industrije sa ogromnim masama ljudi na konkurentnom tritu
radne snage; rast i nastajanje velikih gradova; nesigurnost i neizvesnost zaposlenja, dali su
prostituciji podsticaj koji se, do tada, u istoriji oveanstva, nije mogao ni sanjati.
Mada ne apsolutno siguran u to, i Havelok Elis je morao da prizna da je ekonomski
momenat direktno i indirektno osnovni uzrok prostitucije. On nalazi da se veliki postotak
prostitutki regrutuje iz klase slukinja, o kojima se manje brine ali koje imaju veu sigurnost
zaposlenja. Dr. Elis ne porie da svakodnevna rutina, naporan posao i monotonija ivota
sluavki, a naroito injenica da one nemaju mogunosti da uivaju u drutvu i srei svoje
porodice, nisu mali faktori koji ih primoravaju da trae rekreaciju i zaborav u veselosti i
svetlucavosti prostitucije. Drugim reima, sluavka prema kojoj se ponaaju kao prema
fizikom radniku, koja nikad nema pravo na samu sebe, zamorena kapricima svoje
gospodarice, moe nai oduka kao i fabrika radnica ili prodavaica samo u prostituciji.
Najzabavniji deo ovog problema, koji se upravo nalazi pred javnou, je indignacija naih
dobrih i potovanih ljudi, i to naroito odreene hrianske gospode, koja se uvek mogu
nai u prvim redovima krstakog rata. Da li su oni potpune neznalice kada je istorija religije
u pitanju i to naroito istorija hrianske religije, ili se oni nadaju da od sadanje
generacije mogu da sakriju ulogu koju je Crkva imala u razvoju prostitucije u prolosti? Koji
god njihov razlog bio, oni bi trebalo da budu poslednji koji e danas osuivati nesrene
rtve, jer je ve svakom inteligentnom studentu poznato da prostitucija ima korene u religiji
i da je ona odravana i gajena vekovima, i to ne kao sramota ve kao vrlina koju su sami
bogovi podravali.
Izgleda da se zaetak prostitucije moe nai prvenstveno u religioznim obiajima, a
religija, koja je veliki konzervator drutvenih tradicija, je sauvala u promenjenom obliku
jednu primitivnu slobodu koja se ve gubila iz opteg drutvenog ivota. Herodot je opisao
tipian primer toga: jo u petom veku pre Hrista ene su, barem jednom u ivotu, morale
doi u hram Milita, vavilonske Venere, da bi tamo sluile boginji tako to su se morale
podati prvom strancu koji bi naiao i bacio nekoliko novia u njihovo krilo. Vrlo slini
obiaju su postojali i u drugim delovima zapadne Azije, Severne Afrike, na Kipru i na drugim
ostrvima istonog Mediterana, kao i u Grkoj gde je hram Afrodite na tvravi u Korintu imao
hiljadu robinja, koje su sluile boginji.
Veina autoriteta podrava teoriju da se religiozna prostitucija razvijala, kao opte
pravilo, iz verovanja da prokreativna ljudska aktivnost poseduje misteriozni i sveti uticaj na
podsticanje plodnosti prirode. Meutim, kada je pod uticajem svetenika, prostitucija
postepeno postala organizovana institucija, religiozna prostitucija je razvila i praktini deo,
pa je tako dala svoj doprinos poveanju javnih prihoda.
Uzdizanje hrianstva do politike moi donelo je vrlo malo promena u politici crkve
prema prostituciji. Vodei oci crkve su tolerisali prostituciju. U trinaestom veku je ve bilo
javnih kua pod optinskim protektoratom. Oni su, na neki nain, bili deo javnih slubi, a
njihovi upravnici su smatrani skoro dravnim slubenicima.
Ovome se mora dodati citat iz knjige dr. Sangera:
Papa Klement II izdao je bulu da e se prostitucija tolerisati ako odreeni deo svoje
zarade daje crkvi.
Papa Sikstus VI je bio praktiniji; samo od jedne javne kue, koju je lino izgradio, imao
je prihod od 20,000 dukata.
U moderna vremena crkva je po tom pitanju malo obazrivija. Ona donacije od prostitutki
ne zahteva otvoreno. Smatra da je unosnije da se bavi nekretninama, kao na primer, Triniti
Crkva, koja za ogromne sume novca izdaje smrtonosne jazbine od kua onima koje ive od
prostitucije.
Koliko god ja to elela, prostor mi ne dozvoljava da govorim o prostituciji u Egiptu,
Grkoj, Rimu i u Srednjem veku. Situacija je u to vreme bila naroito zanimljiva, jer su
prostitutke bile organizovane u gilde, kojim je predsedavala kraljica javne kue. Ove gilde
su, kao sredstvo da poboljaju svoj poloaj i odre nivo cena, praktikovale trajk. U svakom
sluaju, to je praktiniji metod nego onaj koji koristi moderno drutvo, u kome za nadnicu
ljudi rade kao robovi.
Bilo bi jednostrano i veoma povrno tvrditi da je ekonomski faktor jedini uzrok
prostitucije. Postoje i drugi, ne manje vani faktori. To nai reformatori znaju, ali se jo
manje usudjuju da o tome govore, nego to govore o instituciji koja iz mukaraca i ena
crpi sam ivot. Ja govorim o pitanju seksa, a samo spominjanje te rei, kod veine ljudi
prouzrokuje moralne spazme.
Priznata je injenica da se ena vaspitava da bude roba za seksualnu upotrebu, a nju
istovremeno dre u potpunom neznanju kada se radi o vanosti i znaaju seksa. Potiskuje
se sve to se na tu temu odnosi, a osobe koje u taj straan mrak pokuaju da unesu malo
svetlosti, progone se i bacaju u zatvor. Zaista, sve dogod devojka ne zna kako da brine o
sebi, dok ne sazna koja je funkcija najvanijeg dela njenog ivota, ne treba da se
iznenadimo ako postane lak plen prostituciji ili nekom drugom obliku odnosa koji je
degradira i pretvara u objekat koji slui samo za seksualno uivanje.
Ovo neznanje obogaljuje devojku za ceo ivot i ometa razvoj njene prirode. Ve dugo se
smatra prirodnim da deak moe da upranjava prohteve svoje prirode, to jest, da deak
moe, im se njegov seksualni nagon probudi da ga zadovolji, ali nai moralisti se
istovremeno skandalizuju na samu pomisao da devojka treba da zadovolji svoju prirodu.
Moralisti prostitucija ne smeta toliko zbog injenice da ena prodaje svoje telo, ve zbog
injenice da ga ona prodaje van braka. Da ovo nije samo prazan iskaz dokazuje injenica da
se brak radi novca zakonski smatra savreno legitimnim i od javnog mnjenja odobrenim,
dok se bilo kakva druga veza osuuje i drutvo je se odrie. Pa ipak, ako se prostitutka
tano definie, ona ne znai nita drugo nego bilo koja osoba koja stupa u seksualne
odnose radi dobiti.
Prostitutke su ene koje prodaju svoje telo radi praktikovanja seksualnog akta i od toga
prave profesiju.
Ustvari, Sanger ide korak dalje, on tvrdi da je in prostitucije sam po sebi jednak onom
to mukarac ili ena urade kada sklope brak iz materijalnih razloga.
Naravno da je brak cilj svake devojke, ali hiljade devojaka ne moe da se uda, a nai
glupi drutveni obiaji ih osuuju ili na celibat ili na prostituciju. Ljudska priroda se ispoljava
bez obzira na sve zakone, i ne postoji nikakav razumljiv razlog zbog koga bi se priroda
morala prilagoditi na tako pervertirani koncept morala.
Drutvo smatra da seksualno iskustvo mukarca spada u neto to je sastavni deo opteg
razvoja njegove linosti, dok se na slina iskustva ena gleda kao na stranu nesreu, na
gubitak asti i svega to je dobro i uzvieno u ljudskom biu. Veliku ulogu u stvaranju i
odravanju prostitucije odigralo je upravo postojanje ovakvog, dvostrukog morala. On
podrazumeva dranje mladih u potpunom neznanju o prirodi seksualnih odnosa, pa ta
navodna nevinost udruena sa prenapregnutim i suzbijenim seksualnim impulsom, dovodi
do stanja koje su nai puritanci tako eleli da izbegnu ili spree.
Smatram da upranjavanje seksa ne mora da vodi ka prostituciji; ali da su odgovorni oni
koji opako, bezduno, i kriminalno gone devojke koje se usuuju da skrenu sa utabane
staze.
Devojke, koje su jo deca, rade za mainama u natrpanim, pregrejanim prostorijama,
deset do dvanaest sati dnevno, a posledica toga je da su one u stalnom stanju seksualne
prenadraenosti. Mnoge od ovih devojaka nemaju svoj dom ili bilo kakve udobnosti van
radnog mesta, pa su ulica ili neko mesto jeftine zabave jedino gde mogu da zaborave svoju
dnevnu rutinu. Ovo ih naravno dovodi u bliske kontakte sa suprotnim polom. Teko je rei
koji od ova dva faktora dovodi seksualnu prenadraenost devojke do vrhunca, ali je sasvim
prirodno da do tog klimaksa mora doi. To je prvi korak ka prostituciji i devojka nije
odgovorna za takvo stanje stvari. Savim obrnuto, drutvo je to koje snosi svu odgovornost,
greka je u nedostatku razumevanja i shvatanja ivotnih procesa; naroito je kriminalna
odgovornost naih moralista, koji zauvek osude devojku, zato to je skrenula sa staze
vrlina, to jest, zato to se njeno prvo seksualno iskustvo ostvarilo bez blagoslova crkve.
Devojka se osea kao potpuna otpadnica kojoj su vrata doma i drutva zatvorena pred
nosom. Celo njeno vaspitanje i tradicija utiu na nju tako, da se ona sama osea kao
posrnulo bie i da zbog toga nema vrsto uporite, niti bilo kakvu podrku koja bi joj
pomogla da se uzdigne, umesto da je odvue jo nie. Drutvo stvara rtve kojih kasnije
uzaludno pokuava da se rei. Najbeznaajniji, najpokvareniji i najbedniji mukarac jo
uvek sebe smatra isuvie dobrim da bi za suprugu uzeo enu za iju je naklonost bio
spreman da plati, mada bi je enidbom spasao ivota koji je ispunjen strahotama. Ona ni
svojoj sestri ne moe da se obrati za pomo. Ova druga, u svojoj gluposti, smatra sebe
isuvie istom, ne shvatajui da je njen poloaj u mnogo emu gori od poloaja njene sestre
koja je na ulici.
Havelok Elis kae da je supruga koja se udala zbog novca, pravi trajkbreher u
poreenju sa prostitutkom. Ona je manje plaena, vie radi i apsolutno je vezana za svog
gospodara. Prostitutka nikada ne ustupa svoje pravo nad svojom linou, ona zadrava
svoju slobodu i lina prava, i nije uvek primorana da se poda mukim zagrljajima.
I ta ena, koja misli da je bolja od prostitutke ne moe da shvati ono to tvrdi apologeta
Leki da mada je ona moda vrhunski primer poroka, ona je takoe i najefikasniji uvar
vrline. Da nema nje, sretne porodice bi bile zagaene, a neprirodna i tetna praksa bi
preovladala.
Moralisti su uvek spremni da rtvuju polovinu ljudske rase zarad neke jadne institucije
koju ne mogu da prevaziu. U stvari, prostitucija isto toliko titi istotu doma, kao to kruti
zakoni tite drutvo od prostitucije. Punih pedeset procenata oenjenih mukaraca poseuje
javne kue i na taj fini nain, udate ene, pa ak i deca, bivaju zaraeni venerinim
bolestima. A ipak, drutvo ni jednom reju ne osuuje mukarca, a ni jedan zakon se ne
smatra isuvie strogim ako se primeni protiv bespomone rtve. Nju ne samo to
eksploatiu oni koji koriste njene usluge, ve je ona izloena nemislosti svakog policajca i
bednog detektiva na ulici, svakog zvaninika u policijskoj stanici i predstavnika vlasti u
zatvoru.
U knjizi koju je nedavno napisala ena koja je dvanaest godina drala javnu kuu,
mogu se nai sledei podaci: Vlasti su me primoravale da svaki mesec plaam 14.70 do
29.70 dolara, a devojke su policiji plaale 5.70 do 7.70 dolara. Uzimajui u obzir da je ena
koja je napisala tu knjigu svoj posao vodila u malom gradu i da sume koje ona navodi ne
ukljuuju dodatni mito, lako je uoiti veliku zaradu koju policija ostvaruje od krvavo
zaraenog novca, koji uzima od svojih rtava, a za taj novac ih ak ni ne titi. Teko onima
koji odbiju da plate taj porez, oni bivaju sakupljeni kao stoka, ako ni zbog ega drugog, a
ono da se na dobre graane ostavi povoljan utisak ili, ako je to monicima potrebno, da se
doe do dodatnih para. Samo izopaen um, koji veruje da posrnula ena nije sposobna da
oseti ljudske emocije, ne moe ni da razume bol, oseaj oaja, suze i povreen ponos koji
oseamo svaki put kada nas hapse.
Zar nije neobino to se ena, koja je bila vlasnica javne kue, tako osea? Zar nije jo
neobinije da dobar hrianski svet toliko cedi i dere takve ene, a da im za uzvrat ne da
nita drugo sem nemilost i proganjanje. Tako dakle izgleda milosre hrianskog sveta!
Mnogo se pria o belom roblju koji se uvozi u Ameriku. Kako bi Amerika ikada sauvala
svoje potenje da joj Evropa u tome ne pomae? Ja ne poriem da se to ponekad deava,
kao to neu porei ni da u Nemakoj i drugim zemljama postoje agenti koji radniko
roblje na prevaru dovode u Ameriku, ali apsolutno poriem da se prostitutke u nekom
znaajnijem obimu regrutuju u Evropi i dovode u Ameriku. Moda je tano da strankinje
ine najvei broj prostitutki u Nju Jorku, ali to je zato to najvei broj stanovnika tog grada
ine stranci. im odemo u neki drugi ameriki grad, u ikago ili na Srednji zapad, videemo
da je broj prostitutki koje su strankinje veoma mali.
Takoe je preterano verovanje da se veina devojaka bavila ovim zanatom pre nego to
je dola u Ameriku. Veina odlino govori engleski, potpuno su amerikanizovane kako po
izgledu tako i po ponaanju a sve je to mogue samo ako su ivele u ovoj zemlji vie
godina. Smatram da su ih uslovi ivota u Americi, ameriki obiaj da se javno prikazuju
skupe stvari i skupa odea koja, naravno, zahteva novac novac koji se ne moe zaraditi u
radnjama ili fabrikama naterali na prostituciju .
Drugim reima, nema razloga da se veruje da bi se bilo koja grupa mukaraca izlagala
riziku i troku da uvozi stranu robu, kada ameriki uslovi ivota preplavljuju trite
hiljadama devojaka. Sa druge strane, ima dovoljno dokaza da se amerike devojke izvoze
radi prostitucije, a to je faktor koji se ne moe zanemariti.
Kiford G. Roe, bivi pomonik vrhovnog tuioca oblasti Kuk, drava Ilinois, javno
optuuje da se devojke iz Nove Engleske prebacuju brodovima u Panamu da bi ih iskljuivo
koristili mukarci koji rade za ujka Sama. Gospodin Roe dodaje: Izgleda da postoji tajni put
izmeu Bostona i Vaingtona kojim se devojke prebacuju. Zar nije znaajna injenica da taj
put vodi do sedita savezne vlade? To da je gosp. Roe rekao vie nego to je bilo poeljno
da se uje u nekim krugovima, dokazuje injenica da je on smenjen sa svog poloaja. Nije
praktino da mukarci, koji se nalaze na javnim funkcijama, suvie priaju.
Objanjenje, koje se u vezi sa uslovima ivota u Panami obino uje, je da javne kue ne
postoje u zoni Kanala. Ovo je uobiajen izgovor dvolinog sveta koji se ne usuuje da kae
istinu. Poto u zoni kanala i okvirima gradske zone nema javnih kua onda prostitucija ne
postoji.
Pored gosp. Roe-a, postoji i gospodin Dejms Bronson Rejnolds, koji je detaljno
prouavao trgovinu belim robljem u Aziji. Kao lojalni ameriki graanin i prijatelj Teodora
Ruzvelta, budueg Napoleona Amerike, on je sigurno poslednji koji bi diskreditovao vrline
svoje zemlje. Pa ipak, on nas obavetava da se Augijeve tale amerikog poroka nalaze u
Hong Kongu, angaju i Jokohami. Tamo su amerike prostitutke tako upadljive da su rei
amerika devojka i prostitutka sinonimi. Gosp. Rejnolds podsea svoje sunarodnike da su
Amerikanci u Kini pod zatitom naih konzularnih predstavnika, a da Kinezi u Americi ne
uivaju nikavu zatitu. Sa tim e se sloiti svako ko je upoznat sa brutalnim i varvarskim
proganjanjem Kineza i Japanaca na pacifikoj obali.
Imajui u vidu ove injenice, apsurdno je ukazivati na Evropu kao na movaru iz koje
dolaze sve drutvene bolesti Amerike. Isto tako, apsurdno je proklamovati mit da su Jevreji
ti koji daju najvei broj dobrovoljnih rtava. Sigurna sam da me niko nee osuditi da imam
nacionalistike tendencije. Drago mi je da mogu da kaem da sam ih prevazila, kao to
sam prevazila i razne druge predrasude. Ako se ne slaem sa iskazom da se jevrejske
prostitutke uvoze, to nije zbog simpatija koje bih mogla imati za judaizam, ve zbog
injenica koje su karakteristine za ivot tih ljudi. Niko ozbiljan ne moe tvrditi da jevrejske
devojke emigriraju u strane zemlje ako nemaju neku vezu ili roake koji ih tamo prihvataju.
Jevrejska devojka nije avanturistkinja. Ona, do skora, ne bi naputala svoju kuu ak ni da
bi otila do susednog sela ili grada, osim ako ne bi ila u posetu roacima. Da li je onda
verovatno da bi jevrejske devojke naputale svoje domove i porodice i putovale hiljadama
milja u stranu zemlju samo zato to bi neka udna sila i obeanja uticali na njih. Idite da
doekate velike parobrode koji dovode emigrante i sami ete se uveriti da ove devojke
dolaze sa svojim roditeljima, braom, tetkama ili drugim roacima. Naravno, izuzeci se uvek
mogu nai, ali izjaviti da se veliki broj jevrejskih devojaka uvozi za prostituciju, ili u bilo
kom drugom cilju, to je jednostavno nepoznavanje jevrejske psihologije.
Onaj ko se nalazi u staklenoj kui neka ne baca kamenje oko sebe, ta staklena kua je
prilino krhka i moe se lako razbiti, a ako se sadrina te kue bolje pogleda, ne vidi se nita
lepo.
Rei da je do porasta prostitucije dolo zbog navodnog uvoza prostitutki, razvoja makro
sistema ili iz slinih razloga je veoma povrno sagledavanje problema. Ve sam
komentarisala navodni uvoz. to se makro sistema tie, koliko god da je straan, ne smemo
ignorisati injenicu da je on u sutini jedna faza moderne prostitucije faza koja je
pojaana zabranama i korupcijom i da je posledica sporadinih krstakih ratova protiv
drutvenog zla.
Krivac je, u to nema sumnje, bedan primerak ljudske rase, ali zato njega treba prezirati
vie od policajca koji od prostitutke uzima i poslednju paru, a onda je odvodi u zatvor. Zato
je makro vei kriminalac, ili vea opasnost za drutvo, nego to su, na primer, vlasnici
robne kue ili fabrike, koji se bogate na znoju svojih rtava, da bi ih na kraju isterali na
ulicu? Ja ne traim milost za makroa, ali ne vidim zbog ega njega treba goniti bez milosti,
kad pravi krivci za sve drutvene nepravde uivaju drutveni imunitet i potovanje. A treba
imati na umu i da makroi nisu ti koji od ene prave prostitutku. Naa la i dvolinost
stvaraju uslove za postojanje prostitutki i makroa.
Do 1894. vrlo malo se u Americi znalo o onima koji podvode. Onda je dola epidemija
vrlina. Poroke treba iskoreniti, a zemlju oistiti po svaku cenu. Drutveni kancer je tada
proteran sa vidnog polja, ali je potisnut u dubinu tela. Vlasnici javnih kua, kao i njihove
nesretne rtve, su tada predati na milost i nemilost policiji. Neizbene posledice
prekomernog mita i zatvora su sledile.
Dok su devojke na neki nain bile zatiene u javnim kuama, jer su predstavljale neku
materijalnu vrednost, kada su se iznenada nale na ulici, potpuno su bile preputene na
milost korumpiranoj i pohlepnoj policiji. Imajui oajniku potrebu za zatitom i elju za
ljubavlju, ove devojke su prirodno postale lak plen makroa koji su i sami posledica duha
naeg trgovakog doba. Tako je makro sistem direktna posledica policijskog proganjanja,
pohlepe i pokuaja potiskivanja prostitucije. Bila bi ista glupost da se ova moderna faza
drutvenog zla ogranii uzrocima o kojima sam upravo govorila.
Ogorenje i degradacija tih nesretnih rtava neznanja i gluposti su direktna posledica
zabrana i varvarskog sprovoenja zakona. Ovo je dostiglo najvii stepen u predloenom
zakonu koji bi human odnos prema prostitutkama proglasio kao krivino delo, za koje se
svako ko prui utoite prostitutki kanjava sa pet godina zatvora i 10,000 dolara. Takav
stav jednostavno otkriva straan nedostatak razumevanja pravih uzroka prostitucije kao
drutvenog zla i manifestaciju puritanskog duha iz doba Skerletnog slova.
Nema ni jednog modernog pisca koji se bavi tom temom, a koji ne ukazuje na apsolutnu
uzaludnost pravnih metoda u reavanju ovog problema. Tako dr. Blako, nalazi da vladine
zabrane i moralni krstaki ratovi ne postiu nita osim da proteraju zlo u tajne kanale i time
uveavaju opasnost za drutvo. Havelok Elis, koji je sa ljudske strane najdetaljnije prouio
prostituciju, mnotvom podataka dokazuje da, to su stroiji metodi proganjanja, to je gore
stanje stvari. Meu obiljem podataka saznajemo da, iako je u Francuskoj 1560. Karlo IX
svojim ediktom ukinuo javne kue, broj prostitutki se poveao, a mnoge nove javne kue su
se pojavile u neoekivanim oblicima i predstavljale su veu drutvenu opasnost. Uprkos
takvom zakonodavstvu, ili ba kao posledica njega, ne postoji zemlja u kojoj je prostitucija
odigrala vidniju ulogu.
Jedino obrazovano javno mnjenje, osloboeno pravnog i moralnog proganjanja
prostitutki, moe pomoi da se sadanje stanje pobolja. Svesno zatvaranje oiju i
ignorisanje zla kao druvenog faktora modernog ivota, moe samo da pogora stanje
stvari. Mi moramo prevazii nae glupe stavove da smo bolji od drugih i da nauimo da
prostitutku vidimo kao proizvod drutvenih odnosa. Takvo shvatanje e otkloniti stav
moralne hipokrizije, obezbedie moralno razumevanje i humani tretman. A to se tie
potpunog ukidanja prostitucije, to e se postii samo potpunom promenom svih prihvaenih
drutvenih vrednosti naroito moralnih zajedno sa ukidanjem industrijskog roblja.
Prevod iz knjige:
Red Emma Speaks, An Emma Goldman Reader, Third Edition, Compiled and Edited by
Alix Kates Shulman, Humanity Books, Amherst, New York, 1966.
lanak orginalno izaao u knjizi: Anarhism and Other Essays, Mother Earth Publications,
1910.
Preveli:
Vanda Perovi i Aleksandar Ajzinberg
Duevne patnje i bol ne moe izbei niko ko ima osveen unutranji ivot. Tuga, a esto
i oaj, zbog takozvanog venog uklapanja stvari, su najuporniji saputnici naih ivota. Oni
nas ne pogaaju dolazei spolja, kroz zla dela izuzetno zlih ljudi. Uslovljeni su samim naim
biem, a povezani su hiljadama nenih i grubih niti sa naim postojanjem.
Neophodno je da shvatimo ovu injenicu, jer ljudi koji uvek misle da je za njihovu
nesreu kriva poronost drugih ljudi, nikada ne mogu da prevaziu sitnu mrnju i zlobu koja
neprestano krivi, osuuje i proganja druge zbog neeg to je isto toliko neizbean deo i njih
samih. Takvi ljudi nee moi da se uzdignu do uzvienih visina pravih humanista za koje su
dobro i zlo, moralnost i nemoralnost, samo ogranieni termini za unutranju igru ljudskih
emocija u moru ljudskih ivota.
Niea, filozofa koji je iznad dobra i zla, sada osuuju kao podstrekaa nacionalnih
mrnji i unitenja, ali ga samo loi itaoci i loi studenti tako interpretiraju. Iznad dobra i zla
znai iznad osude, iznad donoenja presude, iznad ubijanja, itd. Iznad dobra i zla nam
otvara vidike u ijoj pozadini su lino samopouzdanje kombinovano sa razumevanjem
drugih koji nisu kao mi, koji su razliiti.
Kada ovo kaem, imam na umu nespretne pokuaje demokratije da regulie sloenost
ljudskog karaktera pomou prividne jednakosti. Vizija izraena u iznad dobra i zla ukazuje
na pravo na sebe, na svoju linost. Takve mogunosti ne iskljuuju bol koji je iznad haosa
ivota, ali one iskljuuju puritansku pravednost koja se krije u osuivanju svih drugih izuzev
sebe samog.
Oigledno je da jedan pravi radikal a ima, znate, i onih koji su samo delimino takvi
mora da primeni ova istinski ljudska shvatanja na seks i ljubavne odnose. Seksualne
emocije i ljubav spadaju u najintimnije, najintenzivnije i najosetljivije izraze naeg bia. A
oni su tako duboko povezani sa individualnim fizikim i psihikim osobinama da daju peat
nezavisnosti svakom ljubavnom odnosu, inei ga razliitim od bilo kog drugog. Drugim
reima, svaki ljubavni odnos je rezultat utisaka i karakteristika koje mu daju dvoje ljudi koji
se vole. Svaki ljubavni odnos treba, ve po samoj svojoj prirodi, da ostane apsolutno
privatna stvar. Ni drava, ni crkva, ni moral, pa ni ljudi ne treba da se meaju.
Na alost, to nije sluaj. Najintimniji odnos podlee propisima, zakonima i zastraivanju,
a ti spoljni faktori su apsolutno strani ljubavi i kao takvi dovode do venih kontradikcija i
sukoba ljubavi i zakona.
Rezultat takve situacije je da je na ivot utonuo u korupciju i degradaciju. ista ljubav,
koju pesnici toliko veliaju, sa svim nesuglasicama koje nastaju u braku, pri razvodu i
otuenju, danas je zaista retka stvar. Kada novac, drutveni status i poloaj u drutvu,
postaju kriterijum za ljubav, prostitucija postaje neizbena, ak i onda kada je prekrivena
platom legitimiteta i moralnosti.
Najee zlo naih iskasapljenih ljubavnih ivota je ljubomora, esto opisana kao
zelenooko udovite koje lae, vara, izdaje i ubija. Popularno je smatrati da je ljubomora
neto sa im se raamo i da zato ne moe nikad biti izbrisana iz ljudskog srca. Ta ideja je
zgodan izgovor za one kojima nedostaje sposobnost i spremnost da se udube u uzroke i
posledice.
Duevna patnja zbog izgubljene ljubavi, zbog prekinute niti ljubavnog kontinuiteta je
neto to je stvarno svojstveno samom naem biu. Emocionalna tuga je inspirisala mnoge
uzviene stihove, mnogo dubokog razmiljanja i poetske egzaltiranosti jednog Bajrona,
elija, Hajnea i njima slinih. Ali da li e ikad iko uporediti njihovu tugu sa onim to se
obino naziva ljubomora? Ta dva oseanja imaju isto toliko zajednikog koliko mudrost i
glupost; kao otmenost i prostota; kao dostojanstvo i brutalna prinuda. Ljubomora je
potpuno suprotna razumevanju, saoseanju i velikodunosti. Ljubomora nikad nije doprinela
ljudskom karakteru, nikad ne ini osobu velikom i dobrom. Ona ini da osoba u svom besu
postane slepa, u svojim sumnjama sitna, a u svojoj zavisti otra.
Ljubomora, ije crte moemo videti u branim tragedijama i komedijama, bez izuzetka je
jednostran i netrpeljiv tuilac, ubeen u svoju pravednost i u zlo, okrutnost i krivicu rtve.
Ljubomora se ni ne trudi da razume. Jedina elja ljubomore je da kazni i to da kazni to je
mogue stroe. Ovaj stav je sastavni deo kodeksa asti koji postoji i pri dvobojima ili u
nepisanom zakonu, kodeksa koji predvia da se krivica za zavoenje ene moe iskupiti
samo smru zavodnika. ak i kada zavoenja nije ni bilo, tamo gde su se oba partnera
dobrovoljno prepustila svojim unutranjim eljama, ast se vraa samo ukoliko se krv
prolije, bilo da je to krv mukarca ili ene.
Ljubomora je opsednutost oseanjem posedovanja i osvete. Ona je sasvim u skladu sa
svim drugim kaznenim odredbama iz zakonika koji se jo uvek dre varvarskih ideja da
prekraj, koji je esto rezultat drutvene nepravde, mora da bude adekvatno kanjen ili
osveen.
Jake argumente protiv ljubomore daju radovi istoriara Morgana, Reklusa i drugih koji
govore o polnim odnosima u primitivnim zajednicama. Svako ko je iole upoznat sa tim
radovima, zna da je monogamija mnogo kasniji oblik odnosa meu polovima i da je nastao
kao rezultat vezivanja ene za kuu i vlasnitva nad enama, i da je to stvorilo seksualni
monopol i nezbeni oseaj ljubomore.
U prolosti, kada su mukarci i ene optili slobodno, bez meanja zakona i morala, nije
moglo biti ljubomore, jer se ona oslanja na pretpostavku da odreeni mukarac ima
eksluzivni seksualni monopol nad odreenom enom i obrnuto. Onog trenutka kad se neko
usudi da prekri to sveto pravilo, pojavi se ljubomora. Pod takvim okolnostima suludo je rei
da je ljubomora neto savreno prirodno, u stvari, ona je vetaki rezultat vetakog uzroka
i nita vie.
Naalost, nisu samo konzervativni brakovi oni koji su zasieni pojmovima seksualnog
monopola; ak i takozvane slobodne zajednice su rtve istog naina razmiljanja. Ovo moe
dati povoda pretpostavci da je ljubomora uroena osobina. Treba, meutim, imati u vidu da
je seksualni monopol, kao sveto pravo i osnova za istotu porodice i doma, ostavljan u
amanet iz generacije u generaciju. I kao to su crkva i drava prihvatile seksualni monopol
kao legitimno sredstvo za zatitu braka, tako su obe institucije opravdale ljubomoru kao
oruje kojim e tititi prava vlasnitva.
Tano je da su mnogi ljudi prevazili legalitet seksualnog monopola, ali se nisu oslobodili
tradicija i navika koje iz toga proizilaze. Shodno tome, onog trenutka kada se njihov posed
dovede u pitanje, oni postaju isto toliko zaslepljeni zelenookim udovitem, kao i njihove
konzervativne komije.
Mukarac ili ena, dovoljno osloboeni i velikoduni da se ne meaju ili ne prave scene
zbog toga to neke druge osobe privlae njihovog voljenog partnera, sigurno e biti prezreni
i ismejani od strane svojih radikalnih prijatelja. Njega e nazvati degenerikom ili kukavicom
i esto e mu se imputirati neka sitna materijalna korist. U svakom sluaju, takvi mukarci i
ene e biti objekti vulgarnih ogovaranja ili prljavih viceva samo zbog toga to svojoj
supruzi, muu ili ljubavniku/ci ne prave ljubomorne scene ili besno prete da e ubiti
prestupnika, ve im daju pravo da raspolau vlastitim telom i svojim emocijama.
Postoje i drugi uzroci za ljubomoru: uobraenost mukarca i zavist ene. Kada je seks u
pitanju, mukarac je hohtapler, hvalisavac, koji se uvek hvali svojim osvajanjima i
uspehom kod ena. On insistira da igra ulogu osvajaa, jer mu je reeno da ene vole da
budu osvajane, da one vole da budu zavedene. Poto se osea kao jedini petao u
kokoinjcu, ili kao bik koji mora da ukrsti rogove sa drugim bikom da bi osvojio kravu, on
se, u svojoj uobraenosti i aroganciji, osea smrtno pogoenim onog trenutka kada se na
sceni pojavi suparnik sceni na kojoj ak i prefinjeni mukarci smatraju da enina
seksualna ljubav moe da pripada samo jednom gospodaru.
Drugim reima, u devedeset devet odsto sluajeva, preduslov za ljubomoru je ugroeni
seksualni monopol, udruen sa izbezumljenom mukom tatinom.
Strah za svoju egzistenciju je ono to neizbeno izaziva ljubomoru kod ene strah za
sopstveni materijalni poloaj i egzistenciju svoje dece kao i sitna zavist, jer druga ena
stie naklonost onog mukarca koji je izdrava. Ako hoemo da budemo pravedni prema
eni, treba rei da je njen jedini ulog u trgovini vekovima bio njena fizika privlanost, i da
zbog toga ona mora zavideti drugoj eni na armu i vrednostima kojima ova ugroava njen
dragoceni posed.
Groteskna strana celog problema je da mukarci i ene esto postaju veoma ljubomorni
zbog onih do kojih im zapravo nije ni stalo. Iz toga sledi da nije u pitanju njihova povreena
ljubav, ve njihova povreena sujeta i zavist koje se bune protiv strane povrede koja im
je naneta. Najverovatnije je da ena nikad nije ni volela oveka u koga sada sumnja i koga
uhodi. Najverovatnije je da ona nikad nije ni uinila neki napor da zadri njegovu ljubav. Ali
onog trenutka kada se konkurencija pojavi, ona poinje da vrednuje svoj seksualni posed i
smatra da su, u cilju odbrane, sva sredstva dozvoljena koliko god ona bila opaka ili
prezrenja vredna.
Oigledno je da ljubomora nije rezultat ljubavi. Kada bi istraili veinu sluajeva
ljubomore, najverovatnije bi videli da, to manje dvoje ljudi vezuje velika ljubav, to je jaa i
prezira vrednija njihova ljubomora. Oni, koji su povezani unutranjom harmonijom i
jedinstvom, nisu u strahu da e njihovo meusobno poverenje i sigurnost veze biti ugroeni
ako jedno od njih privue neko drugi, niti e se, kao to je to est sluaj meu ljudima,
njihova veza zavriti zlim neprijateljstvom. Oni moda nee moi da ukljue u svoj intimni
ivot osobu koju je njihov voljeni/a izabrao/la niti od njih to treba oekivati ali to ne
daje ni jednom od njih pravo da poreknu neizbenost te privlanosti.
Poto u, kroz dve nedelje, govoriti o raznovrsnosti i monogamiji, ja se ne bih na tome
veeras zadravala, ali bih samo rekla da mislim da je smatrati ljude koji mogu da vole vie
od jedne osobe perveznim ili nenormalnim, manifestacija velikog neznanja. Ve sam
razmatrala nekoliko uzroka ljubomore i jo moram spomenuti instituciju braka koju drava i
crkva proglaavaju vezom koju samo smrt moe rastaviti. Ovaj stav je prihvaen kao
etiki model ispravnog ivota i ponaanja.
Nije ni udo da se ljubomora pojavi onda kada je ljubav sa svom svojom raznolikou i
podlonou promenama sputana i ograniena. ta drugo osim sitniavosti, zlobe, sumnje i
mrnje moe da proistekne iz veze u kojoj se mukarac i ena zvanino obavezuju da budu
zajedno pomou formule od sada ste jedno duhom i telom. Uzmite za primer bilo koji par
vezan na taj nain mislima i oseanjima meusobno zavisan, lien zanimanja ili elje za
neto ili nekog van njihove veze pa se zapitajte da li ta veza moe da izbegne da, tokom
vremena, ne postane puna mrnje i za taj par nepodnoljiva.
Kada ta ogranienja u nekom obliku popuste, a poto su okolnosti pod kojim se to
dogaa obino degradirajue i jadne, nije ni udo da se tada pojavljuju najotrcanije i
najzlobnije ljudske osobine i pobude.
Drugim reima, ljubomora proizilazi iz sadanjeg neprirodnog ljubavnog i seksualnog
ivota, ivota koji je posledica meanja zakonodavstva, religije i morala. To je bi koji iba i
mui jadne smrtnike usled njihove gluposti, neznanja i predrasuda.
Niko ne treba ni da pokua da se pravda time to e rei da je rtva ovih okolnosti. Istina
je da mi trpimo teret nepravednih drutvenih dogovora zbog prinude ili usled moralnog
slepila. Ali zar mi nismo svesni pojedinci kojima je cilj da u ljudske odnose unesu istinu i
pravdu? Teorija po kojoj je ovek proizvod okolnosti, dovela je do ravnodunosti i do
indolentnog prihvatanja istih tih okolnosti. Pa ipak, opte je poznato da adaptacija na
nezdrav i nepravedan nain ivota samo uvruje oba stanja, a da ovek koji je smatran
takozvanom krunom stvaranja, obdaren sposobnou da razmilja i vidi, i iznad svega,
sposobnou da primeni svoje snage za inicijativu, postaje sve slabiji, pasivniji i sve vie
fatalista.
Poto sam pokuala da dokaem da uzroci ljubomore lee u naem zaplaenom i
obogaljenom ljubavnom ivotu i, imajui to u vidu, smatram da postoji mogu lek za
ljubomoru. Smatram da svaki mukarac i ena mogu da doprinesu da se izlei ljubomora.
Prvi korak ka tome je da priznaju da oni nisu ni vlasnici, ni kontrolori, niti oni koji diktiraju
seksualne funkcije supruge ili supruga. Drugi korak je da oboje treba da postanu dovoljno
ponositi, pa da ne prihvate ljubav ili izraze ljubavi koja nije rado ili dobrovoljno data. Sve
to se nudi iz obaveze koju brak nalae, nije prava stvar. To je neto lano. ta god
pokuavamo da zadrimo na silu, ljubomornim scenama ili pretnjama, kroz pijunau i
njukanje, preko podlih trikova i muenja due, nije vredno naeg truda. To samo ostavlja
lo ukus u ustima i sumnje koje unitavaju duu i srce u razmiljanju da li smo ili nismo
uspeli da vratimo zalutalo jagnje.
Nema nieg stranijeg i kobnijeg od kopanja po ivotnoj sutini, kako svojoj tako osobe
koja se voli. To samo moe da dovede do kidanja i ono malo tankih niti ljubavi koje u vezi
jo uvek postoje i da nas konano dovede do poslednje take, one koju ljubomora pokuava
da sprei, a to je da doe do prestanka ljubavi, prijateljstva i potovanja.
Ljubomora je zaista loe sredstvo da se ljubav obezbedi, ali je sasvim sigurno sredstvo za
unitenje ovekovog samopotovanja. Jer ljubomorni ljudi, kao narkomani, padaju na
najnii stupanj lestvice i na kraju izazivaju samo odvratnost i prezir.
Kod ljudi koji su sposobni za uzviene i plemenite misli, bol zbog gubitka ljubavi ili zbog
neuzvraene ljubavi nikada nee uiniti da ta osoba postane prosta. Oni koji su osetljivi i
plemeniti mogu samo da se zapitaju da li bi oni sami mogli da podnesu bilo koje odnose koji
proistiu iz obaveze i njihov odgovor bilo bi jedno naglaeno NE. Ali veina ljudi ipak
nastavlja da ivi pored druge osobe i kada je davno prestala da ivi sa njom a to je ivot
koji moe biti dovoljno plodno tle za razvoj ljubomore, ije manifestacije idu od otvaranja
tuih pisama do ubistva. U poreenju sa takvim strahotama, otvorena preljuba izgleda kao
in hrabrosti i osloboenja.
Jaka zatita od vulgarnosti ljubomore je saznanje da mukarac i ena nisu jedno telo i
dua. Oni su dva ljudska bia, razliitih temperamenata, oseanja i emocija. Svako od njih
je mali kosmos za sebe, zadubljen u svoje misli i ideje. Sjajno i poetino je ako se ova dva
sveta nau u slobodi i ravnopravnosti. ak i da taj susret traje kratko, on se ve isplati. Ali
onog trenutka kada su ta dva sveta prisiljena da budu zajedno, sva lepota i miomirisi
prestaju i esto ostaje samo mrtvo lie. Ko shvati ovu istinu smatrae da je ljubomora
ispod njegove asti i nee dozvoliti da mu, kao Damoklov ma, stalno visi nad glavom.
Dobro je da ljubavnici ostave irom otvorena vrata svoje ljubavi. Kada ljubav moe da
dolazi i odlazi bez straha da e je presresti psi uvari, ljubomora e se retko ukoreniti jer
e uskoro nauiti da tamo gde nema brava i kljueva nema ni mesta za sumnje i
nepoverenje, ta dva elementa koji podstiu ljubomoru.
Prevod iz knjige:
Red Emma Speaks, An Emma Goldman Reader, Third Edition, Compiled and Edited by
Alix Kates Shulman, Humanity Books, Amherst, New York, 1966.
lanak orginalno izaao u knjizi: Anarhism and Other Essays, Mother Earth Publications,
1910.
Preveli:
Vanda Perovi i Aleksandar Ajzinberg
Ema Goldman je roena u jevrejskoj etvrti malog ruskog grada u dananjoj Litvaniji, 27.
juna 1869. Meu uspomenama na detinjstvo jeste i svedoenje o nasilju nad enama i
decom, ugnjetavanje seljaka od strane zemljoposednika, getoizacija Jevreja, koji su esto
bili prisiljeni da se sele u potrazi za poslom, te beskrajni niz sitnih korumpiranih slubenika
koji iznuuju mito od bespomonog naroda. Njen porodini ivot nije bio jednostavan. Svom
ocu, koga opisuje kao nonu moru svoga detinjstva, bila je omiljeni povod za este
provale besa. Njena majka, koja je umela da reito i uverljivo govori u ime mladia koje je
ruska vojska htela da regrutuje, bila je emocionalno udaljena od svoje dece i esto
depresivna.
Sa trinaest godina zajedno sa porodicom seli se u jevrejski geto Sankt Petersburga, gde
je atmosfera bila naelektrisana idejom revolucije. Ruski populisti i nihilisti zapalili su njenu
matu i usadili joj veru da se nepravdi moe i mora suprotstaviti. Kao gorljiva itateljka,
Ema Goldman je upijala zabranjene romane i politike traktate, a uzor je otkrila u mladim
enama odanim revoluciji. Oajniki je elela da pomogne u stvaranju novog sveta
jednakosti, pravde i porodinog sklada.
Njen otac nije delio takvu viziju njene budunosti, ve je bio odluan da je mladu uda i
da je prisili da vodi konvencionalan ivot. Njegovi napori da joj, sa petnaest godina, osigura
veridbu, ubrzali su njen beg od kue. Ona i njena starija sestra iz Rusije bee u Ameriku.
Puna optimizma Ema Goldman dolazi u novu zemlju, za koju je verovala da e joj omoguiti
beg od tradicionalnih prepreka enskoj slobodi, tako jakih u stvarnom svetu. Godine 1885.
zajedno sa roacima, naseljava se u jevrejskom getu u Roesteru, u dravi Nju Jork. Na
alost, otkrila je da se porodini ivot u jevrejskom getu Roestera i mukotrpan rad u fabrici
tekstila ne razlikuju bitno od onog to je ostavila za sobom u Rusiji. Traei novu slobodu
intimnog ivota u Americi, Ema Goldman se ubrzo zaljubljuje u fabrikog radnika i odluuje
da se uda za njega.
Godine 1886. jedan okantan politiki dogaaj menja joj ivot. Da bi se suprotstavili
brutalnom guenju trajka u firmi MekKormik Harvester, radniki i radikalni aktivisti
odravaju masovni miting na trgu Hajmarket u ikagu. Eksplodirala je bomba, koja je
usmrtila sedam policajaca i ranila mnoge demonstrante u guvi. Za taj incident su optuene
anarhistike voe. Iako su dokazi na suenju bili neodrivi i nepotpuni, etvorica optuenih
su osueni na smrt i pogubljeni. Kada je saznala za politiko suenje i uverenja anarhista,
odmah je prepoznala slinosti izmeu njihovih ideja i ideja ruskih populista. Poela je da ita
sve to je o anarhizmu mogla pronai. Svesno je odluila da svoj ivot posveti idealima
anarhizma, kako bi dokazala da poruka muenika sa trga Hajmarket nije umrla zajedno sa
njima.
Kako se kristaliu njene politike ideje, tako nastupaju promene i u njenom privatnom
ivotu. Prihvativi stigme razvoda, Ema Goldman naputa mua i kree u novi ivot, najpre
u Nju Hejven, a potom u grad Nju Jork. Godinu dana kasnije, ivi u komuni sa ostalim
ruskim anarhistima, meu kojima je i njena prva velika ljubav i doivotni saputnik,
Aleksander Berkman. Dvadesetogodinja idealistkinja ubrzo postaje istaknuta lanica
emigrantske anarhistike zajednice Nju Jorka.
Ta novonastala stabilnost potkopana je 1892. kada je Henri Klej Frik iz kompanije
Kernegi Stil izazvao krvavi sukob sa radnicima tokom trajka u fabrici Kernegi u Houmstedu,
Pensilvanija. Berkman i Goldmanova odluuju da uzvrate: Berkman odlazi u Houmsted da
ubije Frika, da bi svetu pokazao da nasilje izaziva nasilje i da radnici vie nee prihvatati
brutalnost vlasnika kapitalistikih fabrika. Taj in je odjeknuo Berkman je ranio Frika, ali
ga nije ubio. Odsluio je kaznu od etrnaest godina zatvora, ne kao heroj radnike klase,
ve kao katalizator ponovnog oivljavanja straha od anarhista u itavoj naciji. Nedovoljni
dokazi za sauesnitvo pri pokuaju ubistva Frika spasili su Emu Goldman od zatvora, no
njenu opte poznatu vezu s Berkmanom tampa je iskoristila i napravila senzacionalistiki
portret Crvene Eme, stranog demona neobuzdane seksualnosti i nasilja.
Ta nasilna slika ponovo je na snazi 1901, kada je na predsednika Vilijama MekKinlija
izvrio atentat Leon olgo, tvrdei da je anarhista koji deluje pod uticajem Eme Goldman.
Iako nije poznavala mladia, koji je oigledno sluao neko od njenih predavanja, smesta je
uhapena kao sauesnica u zloinu. Stigma te povezanosti bila je toliko jaka da je, ak i
nakon to je zbog nedostatka dokaza putena, prolo jo nekoliko godina pre no to se sa
sigurnou smela pojavljivati u javnosti pod vlastitim imenom. No ak i tada, izazivala je
sudbinu nastavljajui da se pojavljuje na odabranim sastancima. Do trenutka kada se
ponovo pojavila u javnosti, njena su predavanja imala predznak sumnje u efikasnost taktika
individualnih inova politikog nasilja, s jednim pozivom publici: molila ih je da se odupru
sklonosti odbacivanja politikih zatvorenika ije se taktike moda razlikuju od njihovih. Na
temelju svog sve vreg uverenja da je najnasilniji element drutva neznanje, osniva
politiki i knjievni asopis Majka Zemlja (Mother Earth), koji je izlazio od 1906. do 1917.
asopis nije bio samo forum anarhistikih ideja i novosti o meunarodnim kretanjima, ve i
prilika za objavljivanje pesnike i dramske kritike. Upoznavao je svoje pretplatnike s
dramaturzima poput Ibzena, Strindberga i oa, te politikim ilustratorima i umetnicima
poput Men Reja. asopis se distribuirao i izvan Amerike. Kako je rastao meunarodni ugled
Eme Goldman, tako se postepeno Evropom irio i uticaj asopisa i njegova italaka publika.
Ema Goldman proirila je svoj uticaj u Sjedinjenim Dravama preko nacionalne
predavake turneje, odrane u ime asopisa. Gotovo 10 godina, od 1908. do 1917, na
putovanjima joj je pomagao armantni i ekstravagantni menader, doktor Ben Rejtman.
Ema i Ben prokrstarili su zemljom pojavljujui se pred sve brojnijom publikom, koja je
elela da zna sve o njenim politikim i drutvenim izazovima, cenei podrku koju je pruala
svim tadanjim lokalnim radnikim i politikim bitkama. Na primer, na turneji 1910. godine
Ema je govorila 120 puta za 25 000 ljudi, u 37 gradova u 25 drava.
Njeni govori su bili raznovrsni i o raznolikim temama. Za nju nije bilo neuobiajeno da
jedno vee govori o posrednikom polu: rasprava o homoseksualnosti, a sledee o
drutvenoj vrednosti moderne drame. Cenei knjievnost i dramu kao mone pokretae za
buenje drutvenih promena, posebno po pitanju pola i roda, Ema je prihvatila izazov i
pokuala da skrene panju i obrazuje ameriku javnost o vanosti moderne evropske i ruske
drame. Smatrala je da je obrazovanje proces koji traje itav ivot, te da javne kole esto iz
svog programa iskljuuju provokativne rasprave koje dovode u pitanje status quo. Kao
predstavnica pokreta Savremena kola (Modern School), koji se zalagao za nezavisnost i
kreativnost, esto je tvrdila da su kole pod pokroviteljstvom drave za dete isto to i
zatvor za optuenika, kasarna za vojnike, mesta na kojima se koriste sva sredstva da se
slomi volja deteta, te da ga se oblikuje, mesi i gnjei u neto sasvim strano sebi samom.
To njeno verovanje u vanost irenja iskustva pojedinca imalo je posebnog znaaja za
ene. Ema Goldman bie upamena zbog svog pionirskog rada na oslobaanju ena,
utvrivanju kontrole zaea kao osnovnog elementa u veoj bici za seksualno i ekonomsko
oslobaanje ena. Ema Goldman je verovala da je zakon koji enama onemoguava pristup
sredstvima kontrole raanja simptom opte drutvene i ekonomske nepravde, kao i poseban
vid tlaenja ena. Bila je politika mentorka mlade Margaret Sanger, premda se ona na
kraju razdvojila od Eme Goldman, usredsredivi se na jedan pragmatini cilj, dobijanje
zakonskog prava distribucije informacija o kontroli raanja. Ema Goldman nastavila je da
insistira na svom stavu da je bitka za ensku kontrolu nad svojim telom tek deo ire borbe
protiv socijalnih, ekonomskih i politikih razloga koji podstiu i odravaju nejednakost.
To nije jedina prilika u kojoj se Ema Goldman razilazila s ostalim feministkinjama svoga
doba. Kritikovala je i enski pokret sifraetkinja, koje su tvrdile da je glasanje najbolje
sredstvo koje moe osigurati jednakost ena, ukazujui na to da pravo glasa nee na pravi
nain odgovoriti na pitanje osloboenja ena iz radnike klase, niti e osigurati bolji oblik
vladavine.
Ema Goldman je reito govorila o politikim dimenzijama privatnog ivota i ene iz kruga
sifraetkinja i izvan njega okupljale su se na njenim predavanjima. Posebno je bilo
zanimljivo njeno predavanje Ljubav i brak, u kome je, u odnosu na poloaj ene,
analizirala i uobliila oslobaajui potencijal slobodne ljubavi nasuprot krutim aspektima
branog ivota. Kao anarhistkinja nadala se da e pruiti ivi primer svojih ideala. No,
privatno je patila, iscrpljujui se sumnjama da je njen vlastiti ljubavni neuspeh razlog zbog
koga ne zasluuje da bude glasnica te poruke. Strastvena pisma napisana za vreme
ljubavne prie sa menaderom Ben Rejtmanom, otkrivaju tamna oseanja ljubomore, koja
su nastala istovremeno sa reitim govorima za govornicom o potronom uinku koji
posesivnost ima na ljubav. Slino je pisala Benu i o svojoj enji za sigurnou i odmorom,
dok je istovremeno postala simbol i nosilac potpune nezavisnosti ene. Njene unutranje
sumnje i strahovi nagnali su je da napie Benu da, ako ostane pokorni rob ljubavi,
podnee optubu pred sudom svog vlastitog razuma.
Njena reitost o temama iz privatnog ivota i njegovim vezama sa politikim i drutvenim
snagama delimino su klju njene popularnosti. Osetivi pretnju njene anarhistike politike,
njene moi uveravanja u raspravama o temama koje su esto bile smatrane tabuom,
policija i lokalne vlasti esto su zabranjivali njena predavanja. Nuno je usledila rasprava o
slobodi govora. Njeno neumorno naglaavanje kritike vanosti prava na slobodu govora u
demokratskom drutvu na posletku je utrlo put primeni prava navedenih u Prvom
amandmanu (misli se na ameriki ustav). Ruei ogromne prepreke na putu ka slobodi
govora, Ema Goldman je platila za svoje principe. Veinu svog ivota kao odrasla provela je
pod nadzorom, bezbroj je puta uhapena i zatvarana, a posednjih 18 meseci u Americi
provela je u zatvoru pod optubama. Njena najdua zatvorska kazna bila je direktna
posledica organizovanih napora protiv nedobrovoljnog regrutovanja mladia u vojsku.
Nekoliko nedelja poto je Amerika ula u Prvi svetski rat, Ema Goldman i njen stari prijatelj
Aleksander Berkman pomogli su u organizovanju Lige protiv regrutacije, za obrazovanje i
ohrabrivanje prigovaraa savesti. Ranije se Ema Goldman protivila amerikoj ekspanziji u
pansko-amerikom ratu, te je osuivala britanski imperijalizam u boerskom ratu, no
patriotska groznica koja je pratila Prvi svetski rat stvarala je ozbiljnu netolerantnost prema
neistomiljenicima, smatrajui takvo protivljenje ratu jasnom i opasnom pretnjom naciji.
Osueni su na dve godine zatvora, uz mogunost deportacije nakon putanja. Uplaena
radnikim pokretom nakon Prvog svetskog rata i sve eim bombakim napadima,
Vilsonova administracija se organizovala protiv najosetljivijih i najnaprednijih organizacija.
Tek to je putena iz zatvora 27. septembra 1919, Emu je ponovo uhapsio mladi D. Edgar
Huver, direktor obavetajne slube Ministarstva pravosua. Piui izvetaj i gradei parnicu
protiv Eme Goldman, Huver je u senci rovario kako bi uverio sudstvo da joj oduzmu pravo
dravljanstva i da je deportuju. Dvadeset prvog decembra 1919. Ema Goldman, Berkman i
jo 247 radikala roenih izvan Amerike poslati su u Sovjetski Savez.
Uz izuzetak kratke predavake turneje 1934. godine, preostalu 21 godinu ivota Ema
Goldman provela je izvan Amerike. Tokom tog razdoblja ivela je u Rusiji, vedskoj,
Nemakoj, Francuskoj, Engleskoj, paniji i Kanadi, ne uspevajui da pronae politiki dom
izvan Sjedinjenih Drava. Nigde se nije oseala sputanijom nego u rodnoj Rusiji. Bila je
okirana bezobzirnom autoritarnou boljevikog reima, surovom opresijom nad
anarhistima i nepotovanjem linih sloboda. Budui da je bila meu prvima koji su glasno s
levice kritikovali Sovjetski Savez, udaljila se od mnogih svojih sledbenika u Evropi i Americi.
Godine 1920. sastala se sa Lenjinom, koga je ispitivala o nedostatku slobode govora i
tampe u Sovjetskoj Rusiji. Izgubivi sve iluzije o smeru kojim se revolucija kretala,
Goldmanova i Berkman najzad naputaju Rusiju.
Nakon njene smrti 14. maja 1940, ameriki doseljeniki biro dozvolio je da se njeno telo
prenese u Sjedinjene Drave. Sahranjena je na groblju Valdhejm u ikagu, nedaleko od
anarhista s Hajmarketa koji su je toliko inspirisali.