POVIJEST SVJETSKE KNJIEVNOSTI

Prof. Branislav Obluar, zn. novak

Ponedjeljak: 19:15-20.00

Uionica A-214

Ispitni rokovi(uionica A-214, 19:15): 24.1.2011.

1. Usmena kultura. Mitologija

- prvi se zapisi svode na podsjetnike pamenju, to je daleko od knjievnosti kakvu je mi

danas znamo

- ipak, najstariji tekstovi (npr. Ep o Gilgameu, Ilijada)su do te mjere sloeni, pomno

oblikovani i usavreni da se mora pretpostaviti da je neto uslijedilo prije njih

- suvremena lingvistika i semiotika tvrde da je jedna od bitnih znaajka jezika da se njime

mogu graditi alternativni svjetovi, da se moe lagati, izmiljati, ali i utemeljiti neto
to e kasnije postati istinom
- ako je tako, knjievnost bi morala biti stara kao i jezik

- ipak, povijest knjievnosti nema to rei o pretpovijesti koja pravoj povijesti prethodi, osim
da je to puno dulje razdoblje od onoga koje mi uglavnom opisujemo
- ako ovjeanstvo postoji oko 3 milijuna godina, artikularno govori najmanje pola
milijuna, pokapa svoje mrtve oko 100 tisua, a u spiljama crtati zapanjujuom
vjetinom najmanje 60 tisua godina, onda ograniiti se na pet tisua godina
zapisanih spomenika nije posve utjeno

- zato se poeci knjievnosti trae u onoj koja je prethodila onoj zapisanoj, a za koju se
uglavnom rabi naziv ''usmena knjievnost''
- iako nije sigurno da se usmena predaja moe drati isto onome to nazivamo
pisanom knjievnou, nitko ne sumnja da je prethodila zapisanim tekstovima
(primjerice Ilijadi)

- pitanje postaje moemo li uope rekonstruirati knjievnost koja je pripadala kulturi koja se
nije koristila pismom, s obzirom da je suvremena kultura njime proeta

- ''usmena kultura'' postaje prvi problem povijesti svjetske knjievnosti

- zahvaljujui istraivanjima koje je zapoeo Eric Alfred Havelock (1903.-1988.) moe
se ustvrditi da je knjievnost u arhainim kulturama imala drugaije znaenje
- ona je odravala i prenosila cjelokupno znanje potrebno za preivljavanje usmenom
predajom
- prianje s ponavljanjem i varijacijama je bila osnova za razvitak mitologije
- dok je sluenje jezikom napredovalo dolo je do odvajanja razliitih funkcija jezika
- razlikovao se obini govor i govor koji se moe pamtiti
- razvijanju jezika pridonijela je magija koja je ''imenovanjem'' stjecala vlast nad
drugima
- takoer, u ranim razdobljima povijesti knjievnosti knjievnik je nadahnuti
vra, mag koji uspijeva oarati itatelje
 - usmenoj kulturi pridonijela su i igre s jezikom
- usmena kultura morala je razviti vie razliitih sustava kojima se prenosilo iskustvo
- ti se sustavi svode na ponavljanje s varijacijama, uporabu ritmikih i zvunih
veza meu rijeima, nadogradnju u strukturi obinog jezika i na gotove
dijelove

- mitologija je neto poput temelja cjelokupne knjievnosti

- podrijetlo je knjievnosti u mitologiji barem onoliko koliko i religije, filozofije,
cjelokupne umjetnosti i znanosti

- starije teorije mite bile su sklone alegoriznu i/ili euhemerizmu, pokuale su u mitovima nai
neki dublji smisao
- takve su teorije, s jedne strane, vodile prema tumaenju svih mitova u skladu s
kranstvom, a s druge u prosvjetiteljsku kritiku mitologije kao nejasne
spoznaje koja se slui matom i osjeajima vie nego razumom

- dananje teorije se vie bave objanjavanjem naina na koji funkcionira mitsko

pripovijedanje, a manje tumaenjem njihova znaenja
- svojevrsni alegorizam su prihvatile psihoanalitike teorije (Sigmund Freud (1856.-
1939.))koje govore da mitovi govore o podsvjesnim tenjama i izraavaju
ovjekove tenje i elje kojih nije sam svjestan
- funkcionalistike teorije mita (prestavnik Bronislaw Malinovski (1884.-1942.))
povezuju mit sa ritualom i dre da su u njima odgovori na pitanja o temeljnim
ljudskim institucijama
- strukturalistike teorije (Claude Lvi-Strauss (1908.- 2009.)) dre da mit treba
shvatiti kao strukturu nadograenu na jezik, ali koja funkcionira kao jezik
- sredstva kojima mislimo i govorimo o stvarima o kojima inae ne bi mogli ni
misliti ni govoriti

- sve teorije se slau da je izvor mitologije u usmenoj predaji i mitologija prethodi i

omoguuje knjievnost u uem smislu rijei

- u raznolikosti cijelog svijeta mogu se nai zajednike znaajke (u izvedbi i tematici)

- tematika mita: stalnost ivota i neizbjenost smrti
- pitanja poput raanja i smrti, ljubavi i mrnje, enje za besmrtnou i odnosa
boanskog i ljudskog

- najpoznatije su nam mitologije egipatska i naroda s podruja Mezopotamije, zatim za

europski krug grka i idovska (preko Biblije ula u temelje europske kulture) i manje
poznate, indijska, perzijska i kineska
- egipatska mitologija
- zapisi o njoj mogu se pratiti tijekom vie od etiri tisue godina
- puna protuslovlja, sklona gomilanju, previe razliitih pria i predodbi, likova i
radnji, opisa i osjeaja
- ne moe se nai neka pregledna i sustavna cjelina
- dugi razvitak ispunjen brojnim promjenama
- mitologija puno slobodnija od religije
- zbog estog povezivanja bogova sa ivotinjama, mnogi teoretiari vjeruju da se radi
o sauvanoj tradiciji totemizma
- utjecaj egipatske mitologije danas je prisutan u alternativnim uenjima i teorijama,
ali samo zato to je raznolika i svatko moe u njoj nai to god hoe
- mit o Izidi- mitologija je odvojena od religije
- mit se pribliava funkciji koju danas obavlja knjievnost

- Mezopotamija
- razraen sustav u kojemu se religija i mitologija meusobno proimaju
- utjecaji na egipatsku i idovsku mitologiju
- sumerska i akadska mitologija
- odraz prvotno organizirane drave
- vrhovni bog Anu (vrhovni bog neba)- sve nadgleda i proima
- sin Enlil (bog oluje)- izvrna vlast
- odluke se donose na savjetovanjima- suvremeni parlament
- mit o opem potopu, ovjek gradi brod (kao i Noa)
- kodificiranje mitologije
- u jednom od najstarijih epova, Enuma eli, razraena teogonija i kozmogonija

- grka mitologija
- neiscrpan izvor kasnije knjievnosti
- tematsko bogatstvo, raznolikost, antropomorfno shvaanje bogova i obrada koja
ima znaajke pripovijesti o sudbinama pojedinaca i/ili porodica
- grki bogovi su uveani ljudi
- besmrtni su, manipuliraju ljudima, ali nisu svemoni
- nisu savreni- slavohlepni su, zajedljivi, osvetoljubivi i tati, nepravedni, ali
znaju biti i plemeniti, velikoduni i mudri, skloni opratanju i
priznavanju vlastitih pogreaka, kao i duhoviti
- na Olimpu Zeus, Hera, Posejdon, Apolon, Afrodita, Hefest, Demetra, Atena
itd.
- jo se istiu Had i Dioniz
- povijest- prvo Uran i Gea, zatim Kronos i Rea, zatim Zeus
- njihovi odnosi ne izazivaju velike tragedije
- heroji, odnosno polubogovi, su bili glavni junaci grke mitologije
 - ''smrtni junaci'', okosnica onoga to danas zovemo knjievnou
- Agamemnon, Ahil, Edip, Eneja, Hektor, Heraklo i drugi
- muze- zatitnice umjetnika
- Kaliopa, Euterpa, Erata, Talija, Malpomena, Terpsihora, Klia, Uranija,
Polihimnija
- cijene umjetnost- mit o Orfeju i Euridici
- isprepliu se sudbine bogova i ljudi
- mit o Prometeju- suprotstavio se Zeusu, poklonio ljudima vatru

Biblija- posve drugaije shvaanje boga svijeta i ovjeka nego u grkoj mitologiji
- Jahve- transcendentan i svemogu
- ovjek stvoren na njegovu sliku i priliku, ali je samo bie koje nije prirodno
- ima mogunost izbora i slobodne odluke

- idovska mitologija
- preuzela neke teme iz mitologije naroda Mezopotamije
- izravni utjecaj na knjievnost vezan samo uz Bibliju
- mitovi o stvaranju ovjeka i mitovi o anelima i demonima
- nepriznati i protjerani bogovima, ija se mo jo osjea, postaju demonima
- Jahve je okruen anelima- Mihael, Gabrijel, Rafael i Uriel najvaniji
- Samael (Lucifer ili Sonona)- borba protiv Boga- gubi i biva prognan u pakao kojeg od
tad predvodi
- obuzeta pitanjem zla u svijetu
- povezano s perzijskom mitologijom
- Ahura Mazda- dobro, Ahriman zlo

- Indoeuropljani
- zajednika velika jezina porodica
- gajili sline itarice, pripitomljavali sline ivotinje
- indijska je ''najmudrija od svih mitologija'' (Arthur Schopenhauer (1788.-1860.))
- splet monoteizma i politeizma
- bogovi su posve ljudski, ljudi lako, osobito junatvom, prelaze u bogove
- avatari ili silasci
- borbe bogova i demona
- najee obraivana imena- Vina, iva, Rama, Sita, Krna i Kali
- zamisao o temeljnom jedinstvu ovjeka i svijeta
- uenje o istovjetnosti Atmana (istinosna rije, najdublja spoznaja
zbilje) i Brahmana (vlastito ''ja'')

- kineska mitologija
- osobito cijeni pjesnitvo
 - teko ju je rekonstruirati jer je usko vezana sa prolou Kine i zbog spaljivanja
knjiga 213. godine prije Krista
- kineska mudrost ujedinjuje mitoloke predodbe s apstraktnim naelima i
konkretnim uputama o svakidanjem ivotu, pa je ona i mitologija, i filozofija, i
religija, i knjievnost u jednom
- ipak, slini motivi, prie i likovi kao i u ostalim mitologijama
- Yin i Yang- temeljno naelo kozmikog dvojstva
- neprestano kretanje temeljnih suprotnosti- mukog i enskog, vode i vatre,
Sunca i Mjeseca, svjetla i tame
- temelj jedne od najstarijih i najneobinijih knjiga u svjetskoj povijesti, Knjiga
promjena
- to je knjiga proricanja, mitoloko-filozofski komentari
- u Kini jedan od izvora i temelja najstarije mudrosti

- najstarija poznata nam velika knjievna djela u pravilu se izravno ili posredno pozivaju na
jo stariju mudrost i na iskustvo koje im je prethodilo

2. Drevni istok. Temelji velikih religija

- knjievnost nije lako razlikovati od mitologije, no nimalo je lake nije razlikovati ni od

religije, od filozofije i od znanosti

- razliku izmeu svete knjievnosti i svjetovne knjievnosti uspostavio je tek srednji vijek, a
razliku izmeu knjievnosti i filozofije, odnosno znanosti, nisu ni do danas svuda jasno
odredive

- vrlo je vjerojatno da mnoge sauvane tekstove mi shvaamo kao knjievnost koja nije
obavezujua, a da su oni zapravo pripadali onome to se smatralo svetim i time u
najveoj mjeri obvezatnim

- mi ne znamo koliko su ozbiljni bili ti tekstovi pa o poecima knjievnosti moemo govoriti

jedino na taj nain da projiciramo nae iskustvo u prolost

- pismo nije izmiljeno da bi se njime prenosilo takvo iskustvo kakvo danas pripisujemo
knjievnosti, ve iz potrebe zapisa koji su sluili gospodarstvenim ili ritualnim
potrebama
- poto su stari tekstovi teko prevodivi, okrnjeni ili fragmentarni o knjievnosti u
dolinama Nila, Eufrata i Tigrisa teko da moemo znati neto to bi bilo
potpuno sigurno

- iako se prijevodi uvelike razlikuju, moe se nai neka zajednika tematika

- staroegipatska knjievnost
- njome zapoinje povijest svjetske knjievnosti
- postajala djela slina lirskim pjesmama, himnama, tualjkama, priama, bajkama,
ak i dramama
- neka djela:-Pouka mudrosti- Phanotep, 2400. godina. pr. Kr.
- Razgovor razoarana ovjeka i njegove due- 2250. godine pr. Kr.
- Pjesme s rijeke- 15. godina pr. Kr.
- imali su knjievnu tehniku- jezina organizacija se razlikuje od obinog govora
- Sinheova pria- popularno djelo tijekom barem tisuu godina
- pisano u prvom licu, ima znaajke autobiografije
- pretea tehnike pripovijedanja
- nema epa

- babilonska ili mezopotamijska knjievnost

- veinom pisana klinastim pismom na sumerskom ili akadskom jeziku
- Ep o Gilgameu- akadski jezik
- najstariji ep svjetske knjievnosti
- oko 1700. godine pr. Kr.
- imao i kultno znaenje
- djelo izuzetne knjievne vrijednosti
- stilska sredstva- ponavljanja, formularni opisi, umetnute prie itd.
- razvija pripovijedanje na nain koji susreemo tek u romanima
- karakter Gilgamea mijenja se tijekom epa (prvo bezosjeajan tiranain,
nakon sretanja s Enkiduom kree u pothvate koji pomau ljudima)
- istinski se i duboko uasnuo nad fenomenom smrti
- Enuma Eli- sakralnog karaktera postanak svijeta i boga

- Biblija- sveta knjiga idova (Stari zavjet) i krana

- usmjeravala europsku kulturu dva tisuljea
- Stari zavjet- tekstovi nastajali gotovo tisuu godina
- povijesne, poune i proroke knjige
- raznolikost stilova- nema jednog ''biblijskog'' stila
- tekstovi imaju ton objave
- Petoknjije- prvi dio Biblije
- pripisuje se Mojsiju
- svojevrsna povijest izraelskog naroda
- temeljni mitovi o postanku svijeta i ovjeka
- Mojsije, Salomon, David, Noa, Samson, Dalila
- nazire se i tehnika pripovjedna proze
- posebne knjievne vrste predstavljaju Pjesma nad pjesmama i Knjiga o
Jobu
 - Knjiga psalama- utemeljili tradiciju pjesnikih oblika sa snanim slikama,
jakim osjeajima i uzvienim stilom, izraavajui enju, strah, bol,
razoaranje i nadu u spas napaenog naroda
- Novi zavjet- opis Isusova ivota i uenja
- 27 knjiga
- povijesne knjige (Evanelja i Djela apostolska), poune knjige (Poslanice
apostola) i proroka knjiga (Otkrivenje)
- Isus Krist je sin Boji i poslan je da bi spasio ovjeanstvo
- Evanelja- temeljni dio novog zavjeta
- opisuju Isusov ivot
- Matija, Marko, Luka i Ivan
- istiu se Isusove parabole
- Djela apostolska i Poslanice utemeljuju kasniju kransku teologiju, a
Otkrivenje postaje uzorom apokaliptine knjievnosti

- indijska knjievnost
- u Indiji ulogu Biblije imaju Vede
- svete knjige hinduizma i brahmanizma
- vrlo stare, po nekim izvorima najstariji poznati tekstovi
- nastajale od otprilike 1500. godine pr. Kr. do poetka nove ere
- etiri zbirke: Rgveda(najstarija, najopsenija i najvanija), Samaveda,
Yajurveda i Arthaveda
- nemaju jedinstven sustav
- Mahbhrata- zbirka svekolike knjievnosti, najpoznatiji indijski ep
- 200.000 stihova
- nastajala otprilike od 4. stoljea prije do 4. stoljea nakon Krista
- Pjesma o kralju Nali, Pria o Savitri, Pjesma uzvienog
-Rmyaa- drugi najpoznatiji indijski ep
- 48.000 stihova
- kompozicijski cjelovitiji
- legenda ga pripisuje Valmikiju
- avanture Rama i Site, kraljevski para
- podsjea na bajku, veliku ulogu imaju ivotinje
- iznimna matovitost, bujna i slikovita fantastika i suptilna osjeajnost
- budizam- osniva Gautama Buddha (oko 563.-483. godine or. Kr.)
- temelj je uenje etiri plemenite istine
1. ivot je patnja
2. uzrok patnji je elja koja odreuje sudbinu (karmu) i dovodi do
ponovnih utjelovljenja (samsara), koja su takoer puna patnje
3. ovjek se patnje moe osloboditi jedino oslobaanjem od strasti i
elje
 4. spas se sastoji u nirvani
- osmerodijelna staza do uspjeha- prava vjera, odluka, rije, in, ivot, tenja,
miljenje i sabranost
- to se uenje s vremenom razvilo u razgranate mitoloko-teoloke sustave
- izvor bogate, razvijene i raznolike knjievnosti
- pripovijetke u Indiji- pojavljuju se vrlo rano i razvijene su
- hipoteze po kojima sve pripovijetke potjeu iz Indije
- Panantantra- pet pripovjedaka
- zbirka pounih pria i basni puna pounih poruka
- sastavio ju Vishnusarman na zahtjev kralja
- iroko rasprostranjene i ule u usmenu predaju
- drama je u Indiji takoer vrlo stara, premda se sauvani tekstovi visoke vrijednosti
javljaju tek u petom stoljeu
- indijsko je kazalite prema predaji boanskog podrijetla (Brahma)
- dri se da je nastala iz pukih obrednih vrijednosti
- indijsko kazalite daje prednost plesu, pokretima i pjevanju, nalik operi
- dramatiar Kalidasa (4. ili 5. stoljee)- akuntal
- nema prave dramske napetosti
- visoki stilizirani lirski opis enske ljubavi
- pobjeda iskrenosti i dubokih uvstava nad spletom nesrea koje
vrebaju u ljudskoj sudbini
- Kalidasa najvaniji i najpoznatiji predstavnik ''kavye''
- djela Oblak glasonoa, Godinja doba, Pleme Raguhevo i
Povratak Kamare se smatraju vrhovima indijske
knjievnosti

- arapska knjievnost
- Kur'an- tekstovi koje je aneo objavljivao proroku Muhamedu u gradovima Meki i
Medini u vremenu od 612. do 639. godine
- sastoji se od sura poredanih po duljini (dulja ispred kraih)
- Muhamed je tekstove znao napamet i stalno ih je ponavljao svojim uenicima koji su
ih kasnije zapisali
- izlae religijska naela, pouke i opomene, moralni i zakonski propisi
- strogi monoteizam i moralni kodeks
- stil nadahnute propovjedi, dotjeranost ritmike proze, slikovit je i izraajan, brojne
alteracije i srokovi, ali razumljiv, saet i jednostavan
- nenadmaan uzor arapskog jezika i stila, uzor koji su slijedili svi kasniji religijski
tekstovi

- kineska knjievnost
- tri religije- konfucionizam, daoizam i budizam
 1. konfucionizam- osniva Kung-fu-ste (551.-479. prije Krista)
- temelj njegova propovijedanja jest svojevrsna ''etika''
- treba voljeti ljude, suosjeati s njima i pomagati im
- veliku ulogu igra hijerarhijska tradicija (podanici moraju potivati
kralja, mlai starije, ena mua)
- imao je imao oko 3000 uenika, od toga 72 iznimno darovita koji su sve
biljeili
- oko njegovog splele su se mnoge legende, pa je u mnogim varijantama
on ispao boanstvo, a u nekima tek putujui uenjak
- skupljao je stare rukopise
- objavio zbornik stare kineske poezije- Knjige pjesama
- izabrao 305 od 3000 pjesama
- tematika raznolika
- sloena jezina organizacija
2. daoizam- utemeljitelj Lao-tse, Konfucijev suvremenik
- uenje zabiljeeno u knjizi Dao de jing
- sadri zbirku izreka i stihova
- najvie prevoena kineska knjiga uope
- naglaava apstraktnu spekulaciju, s elementima mistike
- mistika se esto nastoji povezati s knjievnou
- daoizam je tek kasnije postao s jedne strane religija, a s druge filozofija

3.Antika

- Od Homera do danas- izreka kojom povjesniari knjievnosti ele rei da se od prvih

dijelova antike pa do danas moe pratiti neprekinut slijed knjievne tradicije
- naravno , i antika je knjievnost imala prethodnike, prije svega u egipatskoj i
knjievnosti naroda Mezopotamije

- postignua grke, pa kasnije i rimske kulture toliko su velika i utjecajna na sav daljnji
razvitak da se moe rei kako je kultura kakvu danas poznajmo zapoela u Grkoj
- po miljenju nekih teoretiara, grka, pa i kasnije rimska knjievnost, nije samo
temelj, ve i nepremaen uzor u knjievnosti

- antiki, osim star, znai jo i dragocjen i visoko vrijedan, a pridjev klasian, osim kolski,
znai i uzoran i dostojan oponaanja

- knjievnost u onom smislu u kojem ju mi danas shvaamo, itamo i razumijemo, pojavljuje

se u staroj Grkoj
- knjievnost je dobila ulogu koju ima i danas
- u umjetnosti se uspostavlja ideal ljepote, istie se estetska funkcija
 - grko pismo je omoguilo da se cijela kultura okrene pismu (to nije bilo mogue za
vrijeme klinastog pisma ili hijeroglifa)

- u grkoj knjievnosti napravljen okret od mitologije prema filozofiji i znanosti

- mythosu je suprotstavljen logos

- antici kao knjievnoj epohi pripada kontinuirani razvoj dviju velikih knjievnosti, grke i
rimske, a traje od 800. godine prije Krista pa do propasti Rimskog Carstva (polovina 5.
stoljea nakon Krista)

A) Grka knjievnost

- poinje Homerovim epovima, 800. godine prije Krista

- konani rezultat duge usmene tradicije
- Homer je bio legendarna osoba
- prije su mu se pripisivala mnoga djela, ali danas samo Ilijada i Odiseja
- homersko pitanje- pitanje autorstva Homerovih epova
- zasnivaju se na formulama, kompoziciji koja epizode ukljuuje kao samostalne
dijelove uvijek istim ili slinim postupcima, na izgraenom sustavu opisa i
nain na koji se uvode i vode dijalozi
- horizontalni stil- niu se opisi i epizode tako da radnja sporo napreduje, ali se
opisima razotkriva sloen i raznovrstan svijet dogaaja, radnji i likova
- Ilijada- 15.693 heksametra, stih od 6 stopa
- naziv po Iliju (Troja), posveena opisu ratnog pohoda na Troju, koja je nakon
dugotrajne opsade razorena i spaljena
- povod rata je otmica Helene, najljepe ene na svijetu
- i bogovi se mijeaju u rat (Grci- Hera i Atena, Trojanci- Afrodita)
- opsada je trajala deset godina, ali ep poinje na samom kraju sukoba
- in medias res- u sredite zbivanja
- poinje zazivanjem muze i svae izmeu Agamemnona i Ahila
- veliki dio igra smisao za detalje
- karakteri junaka sjajno su ocrtani, oni se boje smrti i tee besmrtnosti koju e
postii slavom
- pjesma o ratu u kojem je sve to je ljudsko dolo do izraaja
- Odiseja- ima 12.110 heksametara
- tematikom i stilom se dosta razlikuje od Ilijade
- opisuje pustolovine Odiseja nakon Trojanskog rata, kad se vraao kui
Penelopi i Telemahu
- brojne Odisejeve pustolovine pripovijeda sam Odisej ime je postignuta
prisnost tona, pa ak i uvjerljivost koja podsjea na kasnije romane
- kompozicija je sloenija od kompozicije Ilijade
 - radnja se esto prekida, epizode su brojne i raznovrsne
- enja za domom je toliko jaka da ga niti obeanje besmrtnosti ne moe
pokolebati
- lutanje u prostoru i vremenu, gonjeno tenjom za svojevrsnim
povratkom tematika je brojnih velikih djela, to ini Odiseju
jednim od temeljnih djela svjetske knjievnosti
- znaenje epova je u njihovom obuhvatu cjelokupnog svijeta rane antike, ispunjenog
bogovima i ljudima, obiajima, vjerovanjima koja kao da pripadaju jednom
preglednom i ureenom kozmosu
- Homer je ''uitelj svih Grka'' i svojevrsni simbol knjievnosti kao takve

- Hesiod (prijelaz iz 8. u 7. stoljee pr. Kr.)- drugi najvei grki epiar

- epovi Teogonija i Poslovi i dani
- slavi rad, umjetnost i moralne vrline, ali Homer je bolji u pjesnikom umijeu
- Teogonija- prva umjetnika sinteza pripovijesti iz grke mitologije
- Poslovi i dani- opomena bratu Perzu
- izravne opomene odjevene u pjesniko ruho
- prisutan pesimizam

- u 7. i 6. stoljeu pr. Kr. dolazi do procvata grke lirike

- melika- rane lirske vrste koje su se izvodile uz glazbenu pratnju
- elegija i jamb- recitativne vrste

- Alkej (7./6. stoljee pr. Kr.) i Sapfa (prva polovica 6. stoljea pr. Kr.) su priznati klasici himne,
patriotske i ljubavne lirike
- oboje potjeu s otoka Lezbos koji je bio kulturno sredite
- Sapfina ljubavna lirika sadri izljeve strasti i opise njenih tienica, ali i ivotne pouke
- odatle potjee naziv lezbijska ljubav
- Platon je sapfu uvrstio meu muze

- Anakreont (druga polovina 6. stoljea pr. Kr.)

- utemeljitelj tipa lirike nazvanog anakreontika ili anakreontska lirika
- kratkim i zvunim stihovima slavi vedre strane ivota, radosti to ih ovjek
moe nai u ljubavi, vinu i veselom drutvu prijatelja

- Pidar (oko 518.-442. godina pr. Kr.)-

- predstavnik korske lirike- dua i recitirali su ju korovi
- utemeljitelj ode- sveani stil, podijeljene na strofe i antistrofe
- slave pobjednike na Olimpijskim igrama i isprepletene priama iz mitova
- bujna metaforika, dubina misli i uspjeno uplitanje mitskih dijelova
- stekao glas najboljeg grkog liriara
- Ezop (6. stoljee pr. Kr.)
- prema predaji izmislio basnu
- navodno je bio ruan, pa izobliuje ljude u ivotinje
- saete priice sa dramskom strukturom, kratka ekspozicija, zaplet i iznenadni rasplet
- zbornik basni koji mu se pripisuje, meutim, nastao je vjerojatno dosta kasnije
- u najboljim basnama osim jednostavne moralne poruke javlja se i dublja, ivotna
mudrost

- u klasinom dobu grke knjievnosti liriku i basnu zamjenjuje grka tragedija

- djela tri najvea grka tragiara znae vrhunska ostvarenja u povijesti svjetske
knjievnosti i jo se danas izvode na pozornicama diljem svijeta
- podrijetlo grke tragedije podrazumijeva dugotrajan proces u kojem su sudjelovale
obredne igre, tualjke na grobovima pa lih heroja i tradicija usmene
knjievnosti
- imala je kultno znaenje, njezino se izvoenje smatralo sveanou
- grka su kazalita mogla okupiti i do 40.000 ljudi

- Eshil (525.-456. godine pr. Kr.)- ''otac tragedije''

- napisao dvadesetak djela , od kojih je sauvano sedam
- najvie se cijeni trilogija Orestija (Agamemnon, rtva na grobu, Eumenide),
Sedmorica protiv Tebe i Okovani Prometej
- Orestija- strasti, sloeni osjeaji, ubojstva i krize savjesti (kao i u
suvremenim dramama)
- pozadina mitoloka
- obuzetost mitom i povjerenje u tradicionalne, ve mitom zacrtane vrijednosti
- pripovijedanje zamjenjuju dijalozi i monolozi, te dijelovi koje izgovara kor
- uvodi drugog glumca
- dijelovi njegovih tragedija su vrlo esto i vrijedna lirska poezija

- Sofoklo (496.-406. godina or. Kr.)

- napisao 123 dramska djela, od kojih je sauvano 7 u cjelini
- Ajant, Elektra, Kralj Edip, Antigona, Edip na Kolonu, Trahinanjke i
Filoktet
- usavrio grku tragediju
- uveo je treeg glumca, umanjio ulogu kora i naglasio je dramsku radnju i
dijaloge
- ima preglednu i jasnu kompoziciju, napetost koja postupno raste do
traginog razrjeenja, dijaloko suprotstavljanje likoca, te dojam da se
sve zbiva prema nekoj unutarnjoj logici koju lake moemo osjetiti
nego obrazloiti
- Kralj Edip- najbolji primjer cijele knjievne vrste tragedije
 - Antigona- takoer vrlo vjeto napisana
- ta su dva djela imala velik utjecaj na knjievnost i europsku kulturu u
najirem smislu rijei
- Edipov kompleks- podsvjesna mrnja sinova prema oevima
- razvio je dramu kao knjievnu vrstu do stupnja u kojem je ona postigla savren
oblik (Aristotel)
- nenadmani uzor dramatiara jer je uveo vezu izmeu kazalita i knjievnosti u kojoj
se one uzajamno uvjetuju

- Euripid (485.-406. godine pr. Kr.)

- za ivota manje omiljen nego prva Eshil i Sofoklo
- od 90 napisanih drama sauvano je 19
- najpoznatije su Medeja, Hipolit, Elektra, Ion, Mahniti Heraklo,
Ifigenija u Tauridi i Bakhe
- iako rabi mitoloku grau, najvie pozornosti posveuje psihologiji likova
- zaetnik i est uzor psiholoke drame
- nenadmaan je u obradi osjeaja koje prerastaju u strasti, pa likovi njima vie ne
mogu vladati
- osobito ga zanimaju enski likovi- uao je duboko u ensku psihologiju
- razradio je neke karakteristine postupke
- deus ex machina (bog iz stroja)- posebnim mehanizmom se sputa na
pozornicu neko boanstvo koje razrjeuje preostale napetosti i
konano zakljuuje radnju
- koristi se i prepoznavanjem i metateatarskim efektima

- komedija (naziv: gr. komos- veseli ophod, gr. ode- pjesma) je takoer vrlo vana za grku
knjievnost
- Hegel ju je oznaio kao jedan od vrhunaca dostignua ljudskog uma
- komedija je izraz neega to su stari Grci pripisivali svojim bogovima- smijeh je
konano razrjeenje onoga to se nikako drukije ne moe razrijeiti
- grka je komedija nastala iz veselih i razuzdanih obreda u kojima se slavila plodnost i
izokretale uobiajene vrijednosti
- i u njoj ima vanu ulogu kor, koji je inila neka fantastina, odjeom oznaena
skupina (abe, ptice, oblaci)

- Aristofan (oko 445.-385. godine pr. Kr.)- jedini grki velikan komedije
- vladao je Atenskom scenom 40 godina
- napisao je 44 komedije, od kojih su 4 prijeporne, a u cjelini ih je sauvano 11
- najvie se cijene Oblaci, Ose, Mir, Ptice, Lizistrata, abe i ene u
narodnoj skuptini
- njegove komedije se bave suvremenim dogaajima, poznatim osobama i kulturnim i
 politikim aferama
- mnogi ga kritiari smatraju zaetnikom knjievne kritike kao zasebne knjievne
djelatnosti
- utemeljitelj svojevrsne satirike utopije

- jedino je Meandar (343.-291. godine pr. Kr.) uspio dosegnuti barem neke vrijednosti
Aristofanove komedije
- napisao je vie od stotinu komedije, no u cijelosti se sauvala samo jedna,
ovjekomrzac, a 16 ih je poznato u manjim ili veim odlomcima
- izvrsne karakterizacije likova, znalaki izveden zaplet i vrlo uspjeli dijalozi

- uz epiku, liriku, tragediju i komediju, veliki doprinos svjetskoj knjievnost ine i filozofija,
historiografija i retorika

- grka filozofija- proizvod grke kulture i grkog duha

- zapoela je kao kritika knjievnosti, zakljuuje da knjievnost lae i da bi Homere
valjalo ibom istjerati iz zemlje (Heraklit)
- samosvojna je i neponovljiva kao fenomen ugraen u temelje europske i svjetske
kulture
- poeci su povezani s mitskim miljenjem i usmenom kulturom
- prvi filozof u europskoj povijesti je Tales iz Mileta (6. stoljee pr. kr.)

- za knjievnost su posebno vani sofisti

- prvi profesionalni svjetovni intelektualci
- poduavali su za novac
- humanistike discipline- filozofija, govornitvo, povijest, umijee
politike i gramatika
- sofisti su doli na lo glas zbog Platona i Sokrata

- Sokrat- oslanja se na razum

- koristi metodu dijaloga, razgovora
- nakon to je optuen za smrt za kvarenje mladei odbio se spasiti bijegom

- Platon (427.-347. godine pr. Kr.)

- vrijedno djelo Obrana Sokratova, ali i Fedon, Gozba, Protagora, Gorgija,
Teetet, Parmenid, Sofist, Kratil i Drava
- u djelu Zakon je virtuozno razraen knjievni oblik dijaloga
- pretea knjievnoj vrsti koja je kasnije nazvana sokratskim dijalogom, na temelju
koje se razvio novovjekovni roman
- filozofija- dva oprena naina filozofiranja- zamisao o idejama (koje jedino ine
pravu stvarnost) i mitoloki i mistiki elementi
- Aristotel (384.-322. godina pr. Kr.)
- utjecao na knjievnost, filozofiju, pa i cjelokupnu kulturu Europe
- njegova brojna djela zahvaaju sva podruja grke znanosti
- u filozofskom smislu najvanije mu je djelo Metafizika
- obrauje u njemu temeljna naela svoga filozofiranja
- spisi o logici (Organon), etici (Nikomahova etika), te knjievnosti (Retorika i O
pjesnikoj umjetnosti, odnosno Poetika)
- u dugom razdoblju neprijeporan autoritet svake filozofije i znanosti- Filozof
- njegovo se uenje suprotstavlja Platonu- Prijatelj je Platon, ali jo je vie prijatelj
istina
- znanstveno opovrgavanje Aristotela pripada tek Galileju
- Poetika- od iznimnog znaenja za knjievnost
- Aristotel je branio autonomnu vrijednost knjievnosti - ona nije tek
oponaanje oponaanja kako je tvrdio Platon
- uveo je razlikovanje knjievnih vrsta
- prvi pravi teoretiar knjienosti u povijesti

- Herodot (484.-424. godina prije Krista)- otac povijesti

- utemeljitelj povijesne znanosti i pisac koji je razvio umijee pripovijedanja do tog
stupnja da se dri temeljem daljnjeg razvitka
- Povijesti- imaju slinu ulogu u razvitku pripovjedne proze kao Homerovi epovi u
epskoj poeziji
- Herodot opisuje ono to je sam vidio, uo od drugih i ono to dri prema
vlastitom miljenju istinitim
- uvodi mnotvo pria, crtica, zapaanja i opisa ljudi i obiaja
- stil je jednostavan i jasan, pripovijedanje slijedi tradiciju usmenog
pripovijedanja, ali je kompozicija podosta sloena i govori o visokom
stupnju ve razraenog umijea
- Tukikid (454.-poetak 4. stoljea pr. Kr.)- Herodotov nasljednik
- Povijest Penelopskog rata
- postavlja prve temelje prave znanosti povijesti
- njegov opis kuge u Ateni gotovo je nenadmaen knjievni prikaz djelovanja te
bolesti na pojedinca i cjelokupnu zajednicu

- retorika- uz filozofiju i historiografiju, trei svjetsko-povijesni doprinos grke kulture

- vana je kao govornika praksa i teorija govornitva
- razvila se kao umijee uvjeravanja
- kako uvjerljivo govoriti, dokazivanje, vjetina iskazivanja i ope obrazovanje
- najglasovitiji Isokrat (436.-338- godine pr. Kr.) i Demosten (384.-322. godine pr. Kr.)
- uspostavili govor kao knjievnu vrstu
 - zapisivali su ih i dijelili na sudske, politike i pohvalne
- sofisti su njegovali retoriku, dok su joj Sokrat i Platon osporavali svaku vrijednost

- Gorgija (485.-380. godina pr. Kr.)- govornik

- napisao raspravu u kojoj izuzetnom vjetinom dokazuje da nita ne postoji, a i da
postoji, ne bi se moglo spoznati, a kada bi se moglo i spoznati, ta se spoznaja
ne bi nikako mogla priopiti drugome

- skepticizam, relativizam i agnosticizam se nastavljaju u razdoblju helenizma koji poinje

nakon poraza u bitci kod Heroneje 338. godine pr. Kr. kad je Grka potpala pod vlast
Makedonije

- Helenizam- doba kad se uvelike mijenja poloaj, znaenje, vanost i svrha knjievnosti
- prije je grka knjievnost pripadala jednom narodu i imala je temelju u njegovoj
mitologiji- jedinstvena publika
- u helenizmu dolazi do irenja kruga recepcije i decentralizacije kulturnih sredita
- knjievnost i filozofija postaju vie privatne djelatnosti, njihovo sjavno djelovanje
svodi na mali broj ljubitelja ili publiku kojoj nita nije zajedniko
- nema vie velikih filozofskih sustava, ali razvijaju se pojedinane znanosti
- Euklid (oko 300. pr. Kr.) - utemeljitelj geometrije
- Aristrah (oko 280. pr. Kr.)- zastupao heliocentrini sustav
- Eratosten (275.-195. godine pr. Kr.)- prva karta poznatog svijeta, dri Zemlju
kuglom
- za ivot knjievnosti od bitne su vanosti i bibliotekari velikih biblioteka u
Aleksandriji i Pergamu
- Teokrit (oko 300.-250. pr. Kr.)- legendarni osniva lirske vrste zvane idila
- tip knjievnosti

B) Rimska knjievnost

- naziv rimska knjievnost izveden je iz naziva rimske drave koja je dobila ime po glavnom
gradu Rimu

- knjievnost pisana na latinskom jeziku od 3. stoljea prije Krista do sredine ili kraja 6.
stoljea nakon Krista, odnosno do propasti Rimskog Carstva

- naziv ''latinska knjievnost'' se rabi samo u irem smislu i ona traje do danas
- rimska knjievnost je najutjecajnija knjievnost u europskoj, pa i svjetskoj povijesti
- ona je od grke knjievnosti preuzela shvaanje knjievnosti kao autohtone jezine
djelatnosti, temeljene knjievne oblike i vrste, odnos prema retorici i filozofiji i duh
koji proima grku knjievnost, ali je postupno izgradila vlastiti sustav knjievnih vrsta,
 ostvarivi pri tome djela koja su uzor zadnjih 2000 godina

- zadrala je jedinstven jezik, koji se dosta razlikovao od govornog, pukog jezika

- knjievnost je bila institucija obrazovanih
- podjela na razdoblja: dva uvoda, a zatim zlatni, srebrni i bronani vijek
- knjievnici zlatnog vijeka ine kanon uzora koje se najvie pokuavalo oponaati

- Titi Makcije Plaut (izmeu 245. i 251.-184. godine pr. Kr.)

- najvei rimski i jedan od najveih svjetskih komediografa
- ljubimac svih slojeva publike
- od rane dobi radi u kazalinom pogonu, najprije kao scenski radnik, a kasnije kao
kazalini pisac
- napisao oko 130 dramskih djela, od kojih je sauvano dvadesetak cjelovitih komedija
- najpoznatije i najbolje komedije su up (krtac), Hvalisavi vojnik,
Bakhide, Menaechmi, Amfitrion, Pseodolus, Konopac,
Trogroka i Mladi Kartaanin
- koristio je motive i postupke grkih komediografa, ali je originalnost u jeziku, stihu,
vjetini zapleta i mnogim novinama nesumnjiva
- stvorio je uzorak koji e slijediti najvei komediografi svjetske knjievnosti
- plautovska komedija- komika situacije, jezine ale, dosjetke i porugljive
karakterizacije, te tematska usmjerenost prema tipskim likovima
- quid pro quo- vrsta produljenog nesporazuma koji se razrjeava tek na kraju
- likovi su strogo odreeni radnjom, mane i slabosti su naglaene estim
ponavljanjima, pa je karakterizacija uvijek na rubu karikature
- Plautove komedije nanovo otkriva renesansa i postaju toliko utjecajne da se Plauta
naziva najutjecajnijim svjetskim komediografom

- Tit Lukrecije Kar (oko 98.-55. godine pr. Kr.)

- napisao do danas nenadmaen filozofski ep O prirodi
- opseno djelo od 7.830 heksametara
- brani Epikurovu filozofiju
- kasnije krivo shvaena kao zagovaranje neobaveznog uivanja u
ivota, ona je naprosto humanistika etika odgovornosti, koja
ne priznaje utemeljenje u transcendenciji i ovjeka prema njoj
obvezuje jedino odnos prema samom sebi i drugim ljudima
- treba izbjegavati zlo i postii duevni mir
- Dok postojimo mi, nema smrti, a kad doe smrt, nas vie nema
(Epikur)- pomisao na smrt nas ne smije ometati
- Lukrecije je ep uspio savreno oblikovati utjecao je na sve knjievnike koji e
htjeti obraditi filozofsku problematiku tako da nalikuje umjetnikoj
knjievnosti
- Gaj Valerije Katul (84.-54. pr Kr.)
- stekao slavu kao liriar ve u ranijem razdoblju rimske knjievnosti
- pripada skupini ''neoterika'','' novih pjesnika'' koji su se suprotstavljali tradiciji
- dijele zajednika uvjerenja o svrsi pjesnitva, oslanjaju se na Alkeja, Sapfu i
liriare helenistikog razdoblja, odbacuju tematiku rodoljublja i
moralizam
- prvi primjer knjievnog pravca
- sauvana njegova zbirka od 116 pjesama- Catulli Veronesis Liber
- elegije, rugalice, epigrami itd.
- najbolje ljubavne pjesme posveene Klodiji
- u stilizirani pjesniki izraz uvodi strastvenu erotiku
- pjesniki opis ljubavnih zgoda i nezgoda

- sredinja je osoba zlatnog vijeka rimske knjievnosti Marko Tulije Ciceron (106.-43. pr. Kr.)
- govornik, teoretiar govornitva i filozofski pisac
- 80.-30. pr. Kr.- Ciceronovo doba
- govornitvo tad vrlo cijenjeno, pa se i govor uzima kao svojevrstan model prema
kojem se razrauje uenje o kompoziciji, stilu i figurama u ostalim knjievnim
vrstama
- priznao je filozofiju, ali ju je ukljuio u retoriku (Aristotel je napravio suprotno)
- izuzetno obrazovan i izuzetno uspjean odvjetnik, uzdigao se do mjesta konzula
- politika mu nije ila, ubijen kad je pokuao pobjei u Grku
- sauvano oko 900 pisama, a najpoznatiji govori su Za Seksta Rocija, Protiv
Katiline i Filipike I-XIV
- svojim je uspio svojim govorima postii takvo jedinstvo jezinog izraza i namjere da
je postao mjerilom vrhunske tehnike cjelokupnog knjievnog stvaranja
- teorija govornitva: O govorniku i Govornik
- filozofija: O dravi, O najveem dobru i najveem zlu, Lelije ili o prijateljstvu,
O dunostima i O akademskoj filozofiji
- izgradio je latinsku filozofsku terminologiju
- iako izlae misli grkih filozofa on je prvi veliki filozofski pisac koji ''misli na
latinskom''

- Publije Vergilije Maron (70.-19. godine pr. Kr.)- najvei rimski pjesnik
- Bukolike- niski stil, pastirski rod, jo se nazivaju ekloge
- opis pastiroskog ivota
- ima ih deset, u 4 eklogi se najavljuje povratak Zlatnog doba i roenje mukog
djeteta koje e svijetu donijeti mir
- Georgike- srednji stil, didaktiki spjev
- prvi spjev o ratarstvu, drugi o voarstvu, trei o stoarstvu, a etvrti o
pelarstvu
 - Eneida- visoki stil, epski spjev
- nasljeuje Homera
- u prvih est pjesama slijedi Odiseju- lutanje mitskog Trojanca Eneje
- odreeno mu je da osnuje Rimsku dravu
- ljubav izmeu Eneje i kraljice Kartage Didone, koju naputa ''gonjen
sudbinom''
- u drugih est pjevanja se oslanja na Ilijadu- Eneja se iskrcao na uu Tibera
- eni se za kraljevu (Latin) ki Laviniju i osniva grad pod tim imenom
- kasnije se seli u Alba Longu, gdje e se roditi Romul i Rem
- nacionalni ep
- vrhunski dotjerana u smislu knjievnog izraza i oblikovanja
- jedno od najutjecajnijih knjievnih djela u povijesti
- Vergilije, prema legendi, nije bio zadovoljan vlastitim epom i htio ga je spaliti

- Kvint Horacije Flak (65.-8. godine pr. Kr.)- drugi najvei pjesnik zlatnog vijeka
- pisao je krae stihovne vrste, skupljene u zbirkama Epode, Satire, Pjesme i
Poslanice, raznolike po tematici i pjesnikim oblicima
- ivotna srea u privatnim zadovoljstvima i unutarnjoj stabilnosti
- aurea mediocritas- zlatna sredina
- Pjesme- najvei domet rimske lirike
- refleksivne, ljubavne, rodoljubne, anakreontske i prigodne pjesme
- vrlo dotjerano pjesniko umijee
- Poslanica Pizonima- posveena teoriji pjesnikog umijea
- kasnije nazvana Pjesniko umijee
- izloena naela pjesnikog oblikovanja
- prisutne mnoge kratke izreke- in medias res, delectare et prodesse
(zabavljati i koristiti)

- Pubije Ovidije Nazon (43. godine pr. Kr. 18. godine nakon Kr.)
- Ljubavne pjesme, Heroide, Ljubavno umijee, Metamorfoze, Kalendar
- najitaniji i najpopularniji rimski pisac
- pisao je o obinoj ljubavi, o enama i mukarcima, o svakidanjici i mitologiji koju
smatra pjesnikom graom
- suptilna ironija
- Ljubavno umijee- parodija
- poduava se mukarce i ene kako nai predmet svoje ljubavi i vrlo ozbiljno
se opisuje kako treba voditi ljubav
- Metamorfoze- niz mitskih pria koje opisuju neku pretvorbu
- 8. godine je prognan u Tome na crnom more gdje je napisao zbirke elegija
Tualjke i Poslanice s Ponta u kojima se ali na sudbinu prognanika i moli
uglednike da mu pomognu
- Lucije Anej Seneka (oko 4. godine pr. Kr. 65. godine nakon Kr.)
- satiriar, filozof i dramatiar
- najpoznatiji filozofski spisi- zbirka Pisma Luciju
- tragedije: Bjesni Herakul, Trojanke, Medeja, Fedra i Edip- obrade siea iz
grke mitologije i tragedije
- obilno zastupljeni prizori umorstava, samoubojstava, maginih obreda i
reakcije likova
- objavio otru satiru Pretvorba boanskog Klaudija u tikvu kojoj je temeljna
okosnica otra, ismijavajua kritika

- Gaj Petronije Arbiter (umro 66. godine)- nenadmaan satiriar

- autor velikog proznog djela Satire od kojeg su sauvani samo odlomci iz 14. i 15.
knjige
- neki teoretiari tvrde da je on doao najblie novovjekovnom romanu
- knjievni postupak travestije i porugljivog oponaanja razliitih stilova i
mnogih dijelova ve ranije objavljenih knjievnih djela

- Marko Valerije Marcijal (oko 40.-140.)- takoer uspjeli satiriar

- temeljno djelo je velika zbirka epigrama koja u 15 knjiga sadri 1555 epigrama
- utemeljitelj epigrama kao priznate knjievne vrste
- iako je epigram poznat u grkoj knjievnosti, tek da je Marcijal razvio i razradio do
stupnja prepoznatljive lirske knjievne vrste
- u njegovoj zbirci preteu podrugljivi epigrami s duhovitim kratkim zapisom o
nekomu ili neemu i sa zavrnom poantom na kraju

- Apulej (oko 125.-180.)

- napisao djelo Metamorfoze ili Zlatni Magarac
- ima karakter romana, ali je nalik i uokvirenoj zbirci novela
- vano djelo svjetske knjievnosti
- ima elemente pustolovnog romana, ljubavi i erotike, s elementima bajke,
arobnjatva i simbolike

4. Srednji vijek

- naziv srednji vijek, iako nesavren, uveden je zbog tradicije, povjesniari knjievnosti
preuzeli su ga uvjetno, iz nude

- druga temeljna epoha europske povijesti knjievnosti

- povezivanje antike i biblijske mitologije
- kultura koja se s jedne strane oslanja na Bibliju i kranstvo, a s druge na Bibliju i
kranstvo
- trajanje epohe traje otprilike tisuu godina
- poetak najee propast Zapadnog Rimskog Carstva, odnosno 476., a kraj es
razliito datira- padom Carigrada 1453., otkriem Amerike 1492. ili poetkom
reformacije 1517. (neki teoretiari smatraju da je trajao do Francuske
revolucije 1789.)

- zbog veliine prostora i dugotrajnosti vremena, moe se opisati kao epoha procesa
- proces ujednaavanja i, usporedno, razjednaavanja biblijske i grke mitologije
- svojevrsno ujednaavanje zbiva se preuzimanjem kranstva
- nastaje knjievnost kojoj je kranska religija, pa time i biblijska tematika i simbolika,
uvelike zajednika

- teku procesi nastajanja nacionalnih knjievnosti, pa je srednji vijek epoha u kojoj su

stvorena temeljna djela mnogih nacionalnih knjievnosti
- unato tome, latinski ostaje dominirajui, svjetski jezik

- Kina je u srednjem vijeku vjerojatno najvea, najbogatija i najbolje ureena drava na

svijetu
- samo iz razdoblja dinastije Tang (618.-907.) sauvano je oko 50.000 pjesama od
2.000 pjesnika

- vrhunska svjetska poezija stvarana je i u Indiji i Japanu

- u Europi, kranska je religija dovela do novih kvaliteta u shvaanju ovjeka i svijeta, koje su
obogatile antiko nasljee i osigurale institucije kakve e omoguiti ouvanje i
nadogradnju antike tragedije u sasvim novim smjerovima

- kranstvo razvija i teologiju

- samostani- mjesta gdje se redovnici povlae od svijeta i posveuju slubi Bogu, ali i mjesta
gdje se s vremenom sve vie gaji i njeguje kultura, najprije kultura prepisivanja i
uvanja rukopisa, a onda i originalnog knjievnog i znanstvenog stvaranja
- postaju i obrazovna sredita iz kojih e proizai kole i sveuilita
- sauvan sustav obrazovanja ''septem artes liberales''- ''sedam slobodnih umijea''
- trivium- gramatika, retorika i dijalektika
- kvadrivium- aritmetika, geometrija, glazba i astronomija

- ima i tradicija usmene knjievnosti, pa i umijee jezinog oblikovanja

- srednji je vijek zapoeo gospodarskim i kulturnim nazadovanjem o obzirom na dostignua
antike, ali se u postupno obnavlja

- Aurelije Augustin (354.-430.)

- visoko obrazovan, filozof i pisac, takoer uitelj retorike
 - postao jedan od najutjecajnijih katolikih teologa, filozofa i knjievnika
- Ispovijesti, Kransko uenje, O Bojoj dravi
- razradio je Kristovu tezu ''da Carstvo nebesko nije od ovoga svijeta''
- povijest jest propadanje zbog prvog grijeha, ali Krist donosi preokret, a
zavretak povijesti i vremena je posljednji sud, nakon kojeg nastupa
vjenost
- bitne se ovjekove odluke trebaju ravnati s Bogom- bitan je samo odnos prema
prekogrobnom
- zasnivanje ''introspekcije''- okree se prema unutranjosti, vanjski svijet je nebitan
- tako pie i Ispovijesti
- takvu knjievnost mogu razumjeti samo visoko obrazovani

- stvara se nova knjievna vrsta- legenda

- poznata legenda o svetom Aleksiju
- pripovjedna tehnika koji e proimati srednjovjekovnu knjievnost
- odluka da se napusti svjetovni ivot, ''poziv s Neba'', ivot koji prezire
udobnost, samokanjavanje, odvanost, odlunost, te na kraju
oduevljenje naroda jer e dobiti zatitnika na Nebu
- pripovijest o etikim idealima

- srednjovjekovnu knjievnost proima ideal sveca i ideal viteza, ratnika ''bez straha i mane''
- vitez- vjeran vladaru, odlikuju ga istoa, pobonost, odvanost i samilost

- ipak, u epu Beowulf (10. stoljee) junaci jo uvijek pripadaju vie mitskom svijetu nego
kranstvu
- okosnica je povijst germanskih plemena

- kasnije epske pjesme u desetercu s asonancama (''Chansons de geste'') uspostavljaju

knjievnu konvenciju lika kranskog viteza
- Pjesma o Rolandu- opisuje povratak Karla Velikog s pohoda na panjolsku
- ne mitska, ve legendarna povijest

- Pjesma o Cidu (oko 1140.)- panjolska epska pjesma

- opjevana povijesna osoba, Rodrigo Diaz de Vivar- nazvan Cid Campeador
(''Gospodin borac'')
- lik Cida idealiziran u smislu kranskog viteza i nositelja nacionalnih karakteristika
- nain izlaganja jasan i pregledan, opisi kratki, usredotoenost na radnju,
kompozicijski podsjea na pustolovne romane

- Pjesma o Nibelunzima (Saga o Nibelunzima)- nastala oko 1200.

- odsjek stare germanske mitologije- opsjednutost sudbinskom neumitnou smrti i
 katastrofe, naglaena strastvenost i prikriveni duboki osjeaji likova
- Nibelunzi- patuljci koji uvaju podzemno blago
- ideali kranskog viteza prisutni u nekim vrlinama glavnim junaka, ali fabulu nose
strasti etvero glavnih likova, koje su isprepletene rodbinskim vezama

- sline karakteristike imaju i ruski ep Slovo o Igorevom pohodu (12. st) i finski ep
Kalevala

- Chrtien de Troyes (oko 1135. oko 1195.)- zasnovao anr vitekog romana na temelju
pria o kralju Arthuru i vitezovima Okruglog stola
- Eric i Enida, Yvain, vitez s lavom, Lancelot, vitez s kolima i Peceval
- legende o kralju Arthuru ispreplele se su s legendama o traganju za Svetim gralom
- ostatci stare, keltske mitologije mijeaju se sa kranskom mistikom
- sredite zbivanja jest Arthurov dvorac Camelot u kojem se nalazi Okrugli stol
- najglasovitiji vitezi- Lancelot, Perceval, Gawain, Yvain i Tristan
- vanu ulogu igra arobnjak Merlin
- ma Excalibur i Sveti Gral ujedinjuju svojstva magijskih predmeta sa kranskom
simbolikom
- vitezove krase vjernost, hrabrost, junatvo i plemenita samislost, kao i nevinost

- Roman o Tristanu i Izoldi

- drama grene ljubavi izmeu Tristana i Izolde, ene kralja Marka
- ''problem ljubavi''

- lirika kasnog srednjeg vijeka- bave se temama problema ljubavi, ali i temama smrti,
religioznog nadahnua i samog pjesnitva
- novi oblici jezine i stihovne organizacije
- razvija se knjievna tehnika- pozornost se posveuje jedinstvu slike, zvuka i znaenja
- iako se ljubavna lirika razvijala i prije, tek su se krajem 11. stoljea pojavili
profesionalni pjevai i autori pjesama nazvani trubaduri
- takav tip lirike njeguju i neki feudalci, kao na primjer Guaillaume de Poitiers (1071.-
1127.) koji se smatra utemeljiteljem trubadurske lirike pa zatim Bernart de
Ventadorn (umro oko 1215.), Marburn, Jaufr Rudel i Bertran se Born (svi iz
12. st.)
- Walter von Vogelweide (1170.-oko 1230.)- najglasovitiji njemaki srednjovjekovni
liriar
- razvija se novi odnos prema eni- ''kult dame''
- mukarac se zaljubljuje, gospoja mu (ne)uzvraa, njegov se ivot mijenja zbog
ljubavi
- kurtuozna ljubav
- trubadurska lirika se povezivala s arapskom knjievnou, kultom Bogorodice i
 bogumilskom herezom i sklonostima prema mistici
- danas se dri da u trubadurskoj lirici valja vidjeti jedino odreenu knjievnu
konvenciju
- pjesme se jo uvijek pjevaju ili recitiraju, ali i sve se vie piu da bi se itale
- poto su ene imale vie vremena, one su bile itateljice pjesama i pisale su
se za njih
- Carmina Burana (1230.)- zbornik lirike
- 250 pjesama na latinskom i 55 na njemakom ili kombinaciji njemakog i
latinskog
- lirika koju su pisali lutajui klerici nazvani ''vaganti'' ili ''goliardi''
- mijeaju se elementi vjerske, narodne i antike radicije
- Archipoeta- vagant, napisao je Ispovijest
- Nakanio sam umrijeti u krmi- geslo jednog naina poezije, ali kasnije i
bohemskog ivota
- vaganti- pretee suvremenih intelektualaca
- obrazovani, ali piu za sebe i sebi sline, podrugujui se svemu i svaemu
- pisci i itatelji se ujedinjuju u zajednicu i dobro se razumiju

- vagantska i trubadurska lirika moe se povezati sa srednjovjekovnom junakom poezijum i s

vitekim romanima

- Roman o rui (13. st.)- autori Guillaume de Lorris (oko 1235.)- 4.000 stihova- i Jean de
Meung- 18.000 stihova
- neka vrsta snovienja, likovi Smrt, Sram, Krepost i Milost, Uljudnost, Ljepota,
Iskrenost, Mladost, Radost, Pretvaranje i Zao jezik

- sklonost srednjovjkovne knjievnosti prema alegoriji bila je uvjetovana uenjem o ''dva

carstva''- svjetovnom i duhovnom
- taj nain razmiljanja proeo je i Danteovu Boanstvenu komediju

- Dante Alighieri (1265.-1321.)- velikan svjetske knjievnosti

- njegova Komedija prava je knjievna enciklopedija srednjovjekovlja
- ima znaajke i humanizma i renesanse
- kraj jedne duge tradicije, ali i poetak nove
- rodio se u Firenzi, nakon politikih borbi istjeran iz grada
- zaljubio se kao devetogodinji djeak u Beatrice Portinari koju je ponovno sreo
nakon devet godina i obuzeo ga je ljubavni zanos do te mjere da se gotovo
razbolio
- kad je ona umrla, odluio ju je proslaviti ''kao to nijedna ena nikada nije
proslavljena''
- odmah nakon Beatricine smrti napisao Novi ivot- svojevrsna lirska autobiografija
 - uzor kole ''slatkog novog stila'' (dolce stil nuovo)
- ljubav dostupna samo odabranima prema plemenitoj osjeajnosti
- knjiga filozofskih rasprava Gozba, rasprava O umijeu govora na narodnom
jeziku'' i politika rasprava Monarhija
- Komedija- ivotno djelo
- komedija je u njegovo vrijeme svako djelo koje nije pisano uzvienim stilom i
ima sretan zavretak
- pridjev boanstvena dodao je Boccaccio
- sastoji se od 3 dijela- Pakao, istilite i Raj
- svaki dio ima 33 pjevanja, a ana poetku je dodano i uvodno pjevanje,
tako da je cjelokupni boj pjevanja 100 (simbolizira cjelovitost i
savrenstvo), a brojevi 3, 9 i 33 impliciraju Sveto Trojstvo
- strofe su tercine sastavljene od tri jedanaesterca (aba, bcb) i na kraju
pjevanja s jednim stihom, koji se rimuje sa srednjim iz prethodne strofe
- uvodni dio- opis duevne krize, simboliziran umom u kojoj je Dante zalutao
na pola ivotna puta (u Solaru pie da je to s 33 godine, iako je 35)
- Beatrice mu alje Vergilija da ga vodi kroz pakao i istilite, Beatrice ga vodi
kroz Raj, a sv. Bernard pred lice Boga
- Pakao- najglasovitiji dio epa
- devet krugova pakla- najdublje su izdajnici
- na najdubljoj toki Lucifer mui Judu, te Bruta i Kasija
- Napustite svu nadu, vi koji ulazite
- muke su opisane s jezgrovitim smislom za detalje
- istilite patnje onih koji se ipak mogu nadati
- planina kojom se penjemo sve vie
- Raj- sastoji se od devet neba (due pravednika, due djelatnih, due
ljubavnika, due uenih, due boraca, due pravednika, due mislilaca,
due pobjednika i aneoski zborovi)
- na vrhuncu je Empirej, na kojem se nalazi Bog
- odlikuje ga apstraktna simbolika
- svijet Komedije je u vjenosti, ljudski ivoti su zavreni, svatko je postao ono
to zaista jest
- Dante je opisao konanu sudbinu svijeta i ovjeka u projekciji vjene
tvorevine pakla, istilita i raja, vidio je svijet kao artefakt, kao neto
planski i smisleno napravljeno, odnosno stvoreno pa se zato i moe
shvatiti. obrazloiti i opisati u cjelini

- duboki pesimizam srednjovjekovne knjievnosti isprepleten je i s optimizmom mogunosti

ljudskog uma da shvati Boje namjere

- srednjovjekovna drama se seli u sakralni prostor crkve

- nastaje nova knjievna vrsta- crkvena drama (prikazanja)
- izvodi se u crkvama prilikom sveanosti, a najea tema je Isusova drama, smrt i
uskrsnue
- nova kvaliteta u kazalinoj i dramskoj umjetnosti
- dominirala srednjim vijekom

- bizantska knjievnost- nastavlja se grka knjievnost helenizma

- dugo ponavljanje manje-vie istih uzoraka
- utjecaj na rusku, bugarsku i srpsku knjievnost
- nakon raspada Carigrada, njezini pisci i filozofi bjee u Rim, gdje pomau nastanku
renesanse

- arapska knjievnost
- najglasovitiji pjesnik Mutanabi (915.-965.)
- razvio beduinsku poeziju do savrenstva
- pisao ''kaside''- 25-100 dugih stihova, s cezurom i rimom
-" Tisuu i jedna no (izmeu 9. i 11. stoljea)
- izniman doprinos svjetskoj knjievnosti
- ehezerada prianjem pria odgaa smaknue

- perzijska knjievnost
- Firdusi (932.-1020.)- napisao golemi nacionalni ep Knjiga kraljeva
- Omar Hajjam (oko 1100.)- liriar, proslavio ga je pjesniki oblik ''rubajia''
(etverostih, abba, i naglaena poanta na kraju)

- Kina- razvijena poezija, obavezni predmet

- Li Bai (701.-762.) i Du Fu (712.-770.)- svjetski poznati pjesnici
- osobni prijatelji
- Li Bai- ivot posvetio poeziji, puno je pio
- pisao iznimno mnogo, njegova djela (pjesme, poeme) obuhvaaju 30 tomova
- najvee savrenstvo kratke pjesme od po etiri stiha po sedam rijei
- jednostavne, saete, slikovite, dubina osjeaja i vrhunska stilizacija
- Du Fu- nije uivao naklonost dvora
- tematika okrenuta drutvenim problemima
- motivi sjete, prolaznosti ivota i neumitnosti smrti
- vrhunska stilizacija, majstorstvo u oblikovanju i jednostavnost

- japanska poezija
- zbirka od 4500 pjesama- Man'yo-shu (8. stoljee)
- Zbirka deset tisua listova ili Zbirka deset tisua generacija
- pjesniki oblici ''tanka'' ili ''waka'' (5 stihova, 5,7,5,7,7) i ''haiku'' (5,7,5)
 - najbolji pjesnik razdoblja, a moda i svih vremena Kakinomoto no Hitomari (660.-
710.)
- Ono no Komachi (834.-885.)- jedna od ''est pjesnikih genija'' i najljepa ena
Japana svih vremena pisala je tanka poeziju

5. Renesansa

- nije dobro izabrano ime za epohu- izaziva primisli ne samo o obnovi nego i o novom
poetku koji traje sve do danas

- neto u smislu ponovnog raanja i preoblikovanja nastupa znatno ranije, u humaniznu (13. i
14. st.)

- zasniva se na uvjerenju da se ponovnim otkriem antike moe postii obnova cjelokupne

kulture

- zaeci svih promjena u knjievnosti mogu se zapaziti u srednjem vijeku

- trubadurska i vagantska lirika uvode novi tip osjeajnosti i konvencije njegova izraavanja,
pripovjedni anrovi postaju zabavniji, ironija zamjenjuje svean ton, a svjetovna
knjievnost zamjenjuje crkvenu

- naziv renesansa je posljedica oduevljenja novom epohom koje su osjeali povjesniari 19.
stoljea
- oni smatraju da poinje svjetlost prosvjete, istine i razuma
- u renesansu su pokuali ukljuiti sve velikane, ak i Dantea, pa su uveli pojam
predrenesanse
- renesansa se, po njima, zajedno sa predrenesansom protegnula od 13. do 17.
stoljea
- u dvadesetom stoljeu, pak, teoretiari pomiu granice poetna renesanse
do polovice 15. stoljea, a smatraju da Shakespeare i Cervantes pripadaju
baroku
- danas se njezino trajanje uglavnom odreuje od otprilike sredine 15. do kraja 16. stoljea
- iako ona nije poetna niti prijelomna knjievna epoha, moe se razabrati nov sustav
knjievnih vrsta, s novim odnosima u njihovom hijerarhijskom poretku

- u renesansi se Europa poinje razvijati u smjeru koji je doveo do njezine svjetske prevlasti
- tome je doprinijelo otkrie Amerike, Kopernikov sustav, odreeni tehniki izumi i mnoga
dostignua pojedinanih, svjetovnih znanosti

- novi poticaji za razvitak znanosti, nova shvaanja uloge, svrhe i znaenja knjievnosti i
 umjetnosti, kao i odreeni skepticizam, sklonost prema panteizmu, obuzetost
svjetovnim ivotom i shvaanje pojedinca kao nositelja najveih vrijednosti

- kritizira se postojea Crkva i sveenstvo vie nego sama religija

- tekoe s odreenjem renesanse kao knjievne epohe velike su i zbog nejednakog
kulturnog i gospodarskog razvitka u tadanjoj Europi
- religiozni pokret reformacije podijelio je Europu na katoliki jug i protestantski
sjever

- Francesco Petrarca (1304.-1374.)

- kronoloki gledano pripada srednjem vijeku, jedan je od prvih velikih humanista i
pisao je preteito na latinskom jeziku, ali on je postao legendarnom linou
europske poezije kakvu je jedino renesansa prepoznala kao uzor
- zbirka Kanconijer- posveena Lauri de Noves
- 317 soneta, 29 kancona, 9 sestina, 7 balada i 4 madrigala
- iako postoje slinosti izmeu Petrakine i Danteove ljubavi, Laurin opis je
idealizirani opis stvarne osobe, ona nema (poput Beatrice) ozraje
svetosti
- teite pozornosti je prebaeno u unutranjost pjesnika
- nain kako pjesnik doivljava svoju ljubav, kako ga ona potie i
djeluje na njegov ivot
- renesansni individualizam, prema kojem osoba postupno postaje vrhunska
vrijednost, vidjela je u Petrarci velikog preteu
- na tradiciji slatkog novog stila i trubadurske lirike je stvorio uzorak pjesnitva
koji tei formalnom savrenstvu, virtuoznoj jezinoj obradi i u kojoj se
ustaljeni pjesniki oblici pomno oblikuju prema naelima jedinstva
zvuka, metaforike i konkretnih, lako razumljivih opisa
- majstor pjesnikog zanata
- utemeljitelj posebne pjesnike kole, petrarkizma
- uskoro se javljaju dvije varijante
- kariteanski petrarkizam (nastoji vie slijediti trubadursku liriku) i
brmbitiki petrarkizam (zagovarao strogo nasljedovanje
Petrarce, oponaanje)

- u hrvatskoj knjievnosti mnogi pjesnici se pridruuju petrarkizmu

- Dore Dri, iko Meneti, Hanibal Luci i dr.

- Giovanni Boccaccio (1313.-1375)- svjetski se proslavio zbirkom novela Dekameron

- potpuno napustio nasljee srednjeg vijeka, postao zaetnikom novih tokova u
svjetskoj knjievnosti
- utemeljitelj nove knjievne vrste, novele
 - Dekameron- uspostavio uzorak kratke prozne vrste
- naglaena svjetovnost i izrugivanje pokvarenom dijelu sveenstva, moglo bi
se rei da ima i blage pornografije, ali sve je to ublaeno moralizmom
kojeg u uvodu izravno pripovijeda
- dekameron znai ''knjiga deset dana''
- tri mladia i sedam djevojaka priaju deset dana po deset pria svaki
- prie siu tematski i stilski dosta raznolike- poune, sentimentalne,
obrade ve ranije poznatih pria, no veina je ironina,
podrugljiva i sklona raskalaenoj erotici
- sve je uokvireno temeljnom priom o kugi u Firenzi
- temeljna struktura: na poetku naveden kratki nacrt fabule, napominju se
kratki uvodi za svaki dan, poinje ekspozicijom u kojoj su naznaeni
glavni likovi i odnosi, nastavlja se zapletom i zavrava raspletom, koji
najee u sebi nosi poantu
-sie je saet i odnosi se na jedan lik i jedan dogaaj
- stil bogat ukrasima, ritmiki organiziran i prilagoen pojedinim likovima i
situacijama
- pozadina Boccacciova umijea, koja se moe razaznati u njegovim novelama, lei u
njegovoj okrenutosti prema svjetovnosti
- ne zanimaju ga konane konzekvencije i onostranost
- cijenjeni predmet knjievne obrade postaje pojedinac koji slobodno odluuje o
vlastitoj sudbini i iji svakodnevni doivljaji mogu biti podjednako zabavni i
pouni
- stvorio je uzorak u kojem se obraa iroj publici (preteito enskoj)
- Boccaccio je imao mnoge nastavljae i oponaatelje

- Geoffrey Chaucer (1340.-1400.)

- jedan od utemeljitelja engleske knjievnosti
- Kanterberijske prie- djelo uokvireno hodoasnicima koji se sastaju u krmi i krate
vrijeme tako da svatko ispria po jednu priu
- svaki hodoasnik ima razliiti stale i zanimanje (sveanik, vitez, mlinar,
odvjetnik, trgovac)
- prie su tematski raznolike, neke su u prozi, neke u stihovima, neke su
nedovrene i razlikuju se u knjievnoj vrijednosti
- prevladava dobroudni humor, ironija i humanistiki odnos prema ljudskim
slabostima i manama

- renesansa na svoj nain obnavlja i ep, sa drugaijim znaajkama od srednjovjekovnog epa

Ludovico Ariosto (1474.-1533.)
- djelo Bijesni Orlando
- veliki ep u 6 pjevanja
 - vitetvo zapravo pripada prolou, a tko ga eli knjievno osvijestiti
mora pribjei mati, ironiji i ispreplitanju sna i jave, ideala i zbilje
- njegovi su vitezovi i stvarni ljudi i idealizirani tipovi vitekih vrlina, a
kreu se u arobnom, zaaranom svijetu
- nadljudski pothvati, ali ljudske elje
- okosnica je ljubav viteza Orlanda prema istonjakoj princezi Angeliki
zbog koje je poludio i lutao po svijetu doivljavajuu brojne pustolovine
- novina je u tome to je Angelika odabrala obinog vojnika Medora i to
to se Orlando u ludilu nije ponaao viteki (poubijao je nedune
seljake)
- sie epa je sloen i zapleten
- stihovi su izvanredno dotjerani- stance (osam jedanaesteraca) sa
rimom ab ab ab cc, zvuni i slikoviti stihovi

- Luis Vaz de Cames (1524?-1580)

- napisao je brojne pjesme, tri drame i ep od gotovo 9.000 stihova (Luzitanci)
- Luzitanci- nosi naziv po rimskoj pokrajini Luzitaniji, a opisuje putovanje Vasca da
Gamme (otkrie puta u Indiju)
- u radnju se esto upliu bogovi (Venera na strani moreplovaca, Bakho ih
ometa)
- najbolji su stihovi posveeni ljubavi
- u epizodama se isprepliu mitoloki okviri s izvornim iskustvom vojnika,
moreplovaca stradalnika, rodoljuba i ljubavnika
- nacionalna portugalska epopeja

- Nicoll Machiavelli (1469.-1527.)

- mnoga znanstvena djela: Razgovori o ratnoj vjetini, Firentinske povijesti i dr.
- u povijest svjetske knjievnosti je uao djelima Vladar (spis o politikom umijeu) i
Mandragola (komedija)
- Vladar- makijavelizam- politika kojom su za stvaranje drave doputena sva
sredstva
- iznimnom iskrenou i dosljednim obrazlaganjem govori o praksi koju su
mnogi politiari provodili (a i danas je provode)
- vrsno knjievno i filozofsko djelo- stroga logika izvoenja, jasnoa izlaganja i
dosljednost
- Mandragola- prva uspjela komedija modernog europskog kazalita
- naziv dobila po biljci kojoj predaja pripisuje arobna svojstva, a svodi se na
prijevaru lakomislena mua
- sjajno ocrtani likovi mua, drutvenog parazita i pokvarenog ispovjednika
- uspjelo oblikovana slika amoralnog drutva, niskih pobuda i superiorne
ironije koja se moe postii tek u komediji
- Franois Rabelais- Gargantua i Pantagruel
- veliki roman u pet knjiga, najpoznatije prve dvije- ivot Gargantuin i Herojska
djela i prie velikog Pantagruela, a za petu se ne dri da je autentina
- okree svijet srednjovjekovlja naglavake
- tip romana koji nee prevladati u daljnjem razvitku
- nema jasne i vrste kompozicije- sve se svodi na parodiju, ismijavanje,
ale i dosjetke, izvrtanje svih pravila klasinog pripovijedanja i naina na koji se
vode znanstvene rasprave
- Gargantua i njegov sin Pantagruel su divovi
- svaka je knjiga zasebno djelo, povezano jedino istim likovima
- fabula ne igra veliku ulogu, uglavnom se opisuje njihovo podrijetlo, nema
pravog zapleta i raspleta
- temelji se na knjievnim postupcima, od kojih su najvaniji preuveliavanje,
izokretanje, izobliavanje i ponavljanje s varijacijama
- stalna stilska figura je hiperbola (za dojenje potrebno 17.913 krava, za gozbu
367.044 vola itd.)
- u treoj knjizi Pantagruel postaje filozof- eniti se , ili se ne eniti?
- u izokretanju veliki dio igra parodija- sve se vrti oko hranjenja, pijenja,
spolnih odnosa, izluivanja i onoga to pripada samo tiju, a ne dui (parodira
se visoki stil)
- bitna znaajka groteske- povezivanje visokog i niskog, smijenog i gorko
ozbiljnog, boanskog i ivotinjskog
- oni su divovi koji se odaju iskljuivo tjelesnim uicima, ali su i dobroudni,
esto plemeniti i razumni, i svoje nadljudske sposobnosti koriste u korist
ljudima
- ponavljanje s varijacijama. ponavljaju se motivi, siejne konstrukcije i opisi, a
esto se unedogled ponavljaju jela, knjige, imena itd.
- brojne aluzije na ljude dogaaje i knjige Rabelaisova vremena oteavaju
itanje
- prisutno mnogo simbolike, iako se ne moe svesti na nikakvu filozofiju (Rabelaisa
zanima samo komika)
- uzor jednog tipa knjievnog oblikovanja- skupio iskustvo uene komedije i komine
knjievnosti, kao i uline knjievnosti
- stoljeima je nadahnjivalo kominu i alternativnu knjievnost

- Michael Eyequem de Montaigne (1533.-1592.)- zasnovao esej kao knjievnu vrstu, djelo
Eseji
- kratka prozna vrsta koja ne pripovjeda, izlae, niti propovjeda- on obrazlae i
potkrepljuje primjerima
- s jedne strane njegovi eseji pripadaju filozofiji a s druge umjetnikoj prozi
- razmilja na temelju osobnog iskustva i suprotstavlja se dogmatizmnu, prijetvornom
 moralizmu i nehumanim postupcima
- raspravlja jasno, slikovito i uvjerljivo

- Plejada- tip lirike koji utemeljuju Pierre se Ronsard (1524.-1585.) i Joachim Du Bellay
(1522.-1560.)
- otvoreno se suprotstavlja tradiciji lirike srednjeg vijeka, traei uzore u antici i
talijanskoj knjievnosti
- predlau da se srednjovjekovni pjesniki oblici zamijene antikima (ekloge, satire,
ode i elegije) ili petrarkistikim (sonet)
- obnavljaju aleksandrinac koji postaje najpoznatiji francuski stih
- manifest Obrana i slavljenje francuskog jezika
- poziva se na preporod francuske poezije
- P. de Ronsard je bio priznati voa kole
- pisao je filozofske, politike, prigodne i pastoralne stihove, a napisao je i
nacionalni ep Fransijada (nedovren i danas ne mnogo cijenjen)
- najbolja djela ljubavne pjesme Ljubavi i Soneti Heleni
- neki kritiari dre da je J. du Bellay bolji pjesnik
- zbirka aljenja odlikuje se irokim rasponom tema i raspoloenja, ini vrstu
lirskog dnevnika
- objavio i glasovite zbirke Rimske starine, Olive i Seoske igre

- renesansa je ipak najvei domet postigla u romanu i drami s dva pisca: Miguel de Cervantes
Saavedra (1547.-1616.) i William Shakespeare (1564.-1616.)
- esto se spominju kao ''najvei romanopisac i najvei dramatiar u povijesti''

- M. de Cervantes- ratnik, ruku je izgubio u ratu, zarobljen je od strane gusara, pet godina
proveo kao rob u Aliru, kad se vraio bavio se poreznikim poslom i zavrio je u
zatvoru
- pisao je lirske pjesme, objevio je osam drama (najbolje Alirski dogaaj, Pedro de
Urdemalas i Opsada Numancije), pastoralni roman Galatea, pustolovni
ljubavni roman Zgode Persilasa i Sigismunde i satiriko- didaktiku poemu
Put na Parnas
- najvanija djela su Uzorne novele i Bistri vitez Don Quijote od Manche u dvije
knjige
- Uzorne novele- moe se mjeriti sa Dekameronom
- novele su due od Boccacciovih, neke imaju i zamren zaplet
- najbolje su Licenijat Staklenko i Razgovor pasa- vana novina u
oblikovanju novele
- nemaju karakteristinu strukturu, nego se svode na produenu i
problematiziranu ekspoziciju, a zaplet i rasplet su samo
naznaeni
 - u prvoj se opisuje luak koji je umislio da je od stakla, pa se
iscrpno navode njegova zapaanja i refleksije, izraavaju se neke istine
- u drugoj je glavni pripovjeda pas Berganza koji svoje
doivljaje pria drugom psu
-Don Quijote- uzorak romana koji se razvijao do danas
- ujedinjuje tradicije pikarskog, sentimentalnog i vitekog romana
- roman poinje kad don Quijote umisli da je vitez i krene u pustolovine, a
zavrava njegovom smru
- ima dva dijela
1. osiromaeni plemi Alonso Quijano je itao viteke romane u toj
mjeri da su mu ponudili mozak
- kree se sam proslaviti junakim i plemenitim postupcima
- uzima opremu i staro kljuse Rocinante
- nakon prvih pustolovina ga prebiju, zatim se vraa u selo i
postavlja Sacha Panzu za perjanika koji pristaje potaknut
pohlepom
- dalje se niu pustolovine
2. dolaze kod vojvode i vojvotkinje koji pristaju na igru i daju Don
Quijoteu namjesnitvo nad otokom (zapravo selo) i opisuju se
smijeni pokuaji njegova vladanja
- nakon brojnih epizoda (koje ukljuuju i one s gospom
Dulcinejom) Don Quijote bijae pobijeen od djeaka
koji se preobukao u viteza i isti mu nareuje da se vrati
kui
- Don Quijote ga poslua, uskoro se razboli i umre, na veliku
alost Sancha Panze
- odnos meu likovima- Don Quijote je predstavnik vitetva, a Sancho
Panza puka, knjievna uenost nasuprot, seljakog mudrovanja,
ludost protiv zdravog razum - sukob ideala i zbilje
- Cervantesovo je djelo zacrtalo gotovo sve vrste romana
- roman e od njega postati suparnik filozofiji po obuhvatu cjeline
svijeta i ocjeni vrijednosti ivota, ali zadrati e mnogoznanost i otvorenost
prema konanim zakljucima, opirui se jednoznanosti ili nedvosmislenoj
istini

- William Shakespeare- vjerojatno najvei svjetski dramatiar

- rodio se u Stratfordu na rijeci Avonu, polazio je tamo kolu koja bi danas odgovarala
klasinoj gimnaziji, rano se oenio i imao troje djece
- imao je udjela u vlasnitvu uglednog kazalita Globe
- osim drama napisao je i poeme Venera i Adonis i Otmica Lukrecije, te Sonete
- njegovi soneti su toliko cijenjeni da se jedan sonetni oblik (tri katrena i dvostih)
naziva Shakespeareov (elizabetinski) sonet
- njegovih je pouzdano 37 drama- dijele se na tragedije, komedije i historije
- tragedije: Hamlet, Otelo, Magbet, Julije Cezar, Romeo i Julija, Antonije i
Kleopatra, Koriolan, Kralj Lir i Timon Atenjanin
- romantine drame: Oluja i Zimska pria
- komedije: San Ivanjske noi, Vesele ene windsorske, Mletaki trgovac,
Komedija zabluda, Mnogo vike ni za to, Kako vam drago i Na tri kralja
ili kako hoete
- tragedije- razlikuju se od grkih, povezuje ih jedino izbor jakih karaktera likova
- graa se oslanja na legendarnu povijest ili svakidanjicu i privlai nejednako
obrazovane slojeve puanstva
- Hamlet- jedno od najglasovitijih i najrazliitije tumaenih djela u povijesti
- knjievne povjesniare i kritiare najvie zanima Hamletov karakter i
razlozi njegova oklijevanja
- psihoanaliza kae da se radi o prikrivenom Edipovom
kompleksu
- formalisti kau da je umijee drame u odlaganju konanog
razrjeenja
- mogue je i da se radi o sukobu pesimizma i optimizma
- s jedne strane duboka sumnja u transcendenciju, a s
druge u bit vlastite osobe
- rasprave ni danas nisu dovrene
- u svim Shakespearovim dramama nazire se mnogoznanost
- takoer, igra dobra i zla nikada nije sasvim jednoznana- ivot kao da ima
mnoge i raznolike dimenzije, a Shakespeare je svjestan da su mjerila
relativna
- komedije: strukturno su dosta raznolike
- poseban smisao za humor, ak i u ozbiljnim djelima
- San Ivanjske noi- problematika odnosa meu spolovima
- postavlja pitanja o znaenju patrijarhata, opravdanost uloga na
aktivne mukarce i pasivne ene i odnosima moi i autoriteta i
kako utjeu na ljubav bez da daje konano rjeenje
- uspio je u elizabetinsku dramu unijeti i poneto commedie erudite (uene komedije)
i commedie dell'arte
- njegova dramatika uspijeva postii neto to e mnogo kasnije uspjeti filmu.:
redanje prizora bez obzira na vremenska i prostorna ogranienja, mogunost
da se poigra tvorevinama mate, koncentracija na osobe i naelo integracije
koje proizlazi iz likova
- Galileo Galilei (1564.-1642.)- osniva moderne znanosti
- vrstan pisac- dijalozi Dijalog o dvama glavnim sustavima svijeta i Dijalozi o novim
znanostima
- jasna i pregledna proza, jednostavna, ali retoriki uvjerljiva, nadahnuta i
obiljeena arom postignute nove spoznaje
- prvi se odupro stavu Aristotela, ne kritizirajui ga sa stajalita Platona, nego sa
stajalita iskustva i matematikog utvrivanja zakonitosti prirode

- knjievnost se u renesansi poinje smatrati stvaralakom djelatnou, osvaja svojevrsnu

autonomiju i poinje razvijati ideal originalnosti
- poinje postupno nastajanje svjetske knjievnosti, u onom smislu u kojem je Goethe
govorio (jedinstvo u razliitosti)

- Marko Maruli (1450.-1524.)- otac hrvatske knjievnosti

- svjetski pisac- njegova djela objavljivana u brojnim izdanjima u nekoliko europskih
zemalja
- pisao na hrvatskom, latinskom i talijanskom
- latinski jezik: Pouke za dobar ivot prema primjerima svetaca i Pedeset parabola
imale europski uspjeh, a naknadno otkriven ep Davidijada usporediv je s
vrhunskim europskim epovima
- hrvatski jezik: poema Suzana
- Judita- ep
- biblijska pria o lijepoj i pobonoj udovici Juditi koja spaava svoj grad
(Betuliju) tako to zavede vojskovou Holoferna, odsjee mu glavu i
uzrokuje rasap vojske
- naglaeno rodoljublje
- slijedi tradiciju vergilijanskog epa , ali ima i renesansnog karaktera
- vlada pjesnikim umijeem- stih dvostruko rimovani dvanaesterac
- jedinstven ritam, slagasnje zvunosti i znaenja, slikovitost i dojam kakav
ostavlja velika knjievnost

- Marin Dri (1508?-1567.)- najvei hrvatski komediograf svih vremena

- tri u cjelovitosti sauvana djela
- Skup- obrauje motiv krtosti na Plautovom predloku, jedna od najboljih
svjetskih komedija na tu temu
- Novela od Stanca- tradicija srednjovjekovne farse
- Dundo Maroje- ljudi nahvao i ljudi nazbilj
- vjetina u voenju zapleta i vrsni dijalozi
6. Barok

- naziv se izvodi iz panjolske rijei baruecco, odnosno portugalske barocco, koje znae
nepravilan, neobraen dragulj

- Heinrich Wfflin- teoretiar likovnih umjetnosti

- zbog njega je barok shvaen kao velika knjievna epoha
- ustvrdio je da umjetnici razliitih razdoblja vide svijet na razliite naine, pa ga
drugaije i opisuju, prikazuju i oblikuju
- on nije govorio o epohama, ve o stilovima, no njegove analize su s vremenom
uvjerile i povjesniare knjievnosti
- stilske razlike se primjenjuju na razlike meu epohama

- tekoa odreenja i periodizacije baroka je to to, iako postoje velike razlike izmeu baroka
i renesanse, barok ne nastupa u svim knjievnostima istovremeno, niti ima doista iste
stilske osobnosti u razliitim knjievnostima

- u esnaestom i sedamnaestom stoljeu dolazi do promjena u dominirajuem svjetonazoru

- renesansnu svjetovnost zamjenjuje duhovnost, racionalnost sklonost za
iracionalnim, a tenju za jasnoom iskaza zamjenjuje sklonost prema
nejasnom, tajnovitom, pa i mistinom
- sve te promjene ujedinjuje pretjerano naglaavanje stila i izraza, koje zanemaruje
tematiku i ''temeljnu problematiku ljudskog ivota''
- u Italiji i panjolskoj su takve pojave nazvane prema piscima (marinizam,
gongorizam), u Engleskoj prema pripovijesti (euphism), a u Francuskoj prema
nadimku Molierove komedije (precioznost)
- danas se dri da se sve mogu ujediniti pod pojmom ''manirizam''

- odnos manirizma i baroka- otvoreno pitanje

- prije se smatralo da je manirizam razdoblje izmeu renesanse i baroka
- kasnije se prouavao kao izvanvremenski pojam stila, suprotstavljen
klasicizmu kao stilu
- manirizam- nejasnoa, sklonost prema neobinom i naglaavanju iskljuivo stilskih
vrijednosti izraza
- manirizam bi trebalo shvatiti kao tip stila koji prevladava u epohi baroka

- okvirno se moe zakljuiti da epoha baroka traje izmeu 1570. i 1670., jer tad prevladava
sklonost prema religioznosti, misticizmu i u nekom obliku onome to odgovara
onostranosti u tematici

- sklonost prema bujnosti izraza, naglaenom ukraavanju- izraz postaje sam sebi svrhom
- smisao za neobino, bizarno, paradoksalno, izvrnuto i izoblieno, kao i sklonost prema
odreenom srednjovjekovnom alegorizmu

- barok je poeo kao pogrdan naziv, shvaen je kao kvarenje ''velianstvene '' knjievnosti
renesanse
- danas se renesansa i barok shvaaju kao jednako vrijedne epohe, koje je
nepotrebno usporeivati

- Torquato Tasso (1544.-1595.)- smatra se preteom, a od nekih i utemeljiteljem baroka

- Osloboeni Jeruzalem- vrhunsko ostvarenje svjetske epike
- iako postoji puno slinosti izmeu Ariostovog i Tassovog epa, postoje razlike
u opem tomu
- Tasso je, za razliku od ironinog Ariosta, uvijek gotovo tragino ozbiljan
- mitologija se pokuava povezati s kranstvom, pa osvajanje Jeruzalema i
osloboenje Kristova groba dobiva transcendentno znaenje pouke
nametnute kranskom svijetu
- ivot i pustolovine vitezova prati neumitnost tragine sudbine toliko da ak ni
osloboenje Kristova groba na kraju ne daje dojam sretnog zavretka
- Tasso svijet vitetva vie ne vidi, smatra da se povijest ne moe uskrisiti, ona
je neto poput uiteljice ivota
- pokuava nanovo potvrditi ideale koji su vodili kranski svijet u
kriarskim ratovima, ali njegovi su vitezovi ipak samo ljudski, a
njihova poslanja stalno izmiu u pozadinu
- pokuaj da se klasini ep uskladi s novom kranskom mitologijom
- sloena kompozicija manje zapletena od one u Bijesnom Orlandu
- slijedi pravilnost oblikovne organizacije, pa je i zaplet jednostavniji
- najvie vremena posveeno opisu oruja, bitki, dvoboja i opreme vojske,
zbivanjima u protivnikom taboru i onima u Paklu
- postoje naznake lirizma- majstorski opisani prizori ideala pastirskog ivota,
esti postupci koneta (usporedbe izmeu nespojivih stvari)
- uzor baroknog epa
- kritiari odbacili njegov ep zbog dogmatizma i nerazumijevanja, no on im je
pokuao udovoljiti novim epom, Osvojeni Jeruzalem koji bi
odgovarao naelima protureformacije
- napisao je i oko 2000 lirskih pjesama, preteito ljubavnih (Stihovi), mladenaki
spjev (Rinaldo), posmrtno objavljen spjev (Stvoreni svijet), tragediju (Kralj
Torismondo), mnoge dijaloge i djelo Razmatranja o junakom spjevu
- u tim razmatranjima nastoji odrediti poetiku epa, govorei kako mora
biti jedinstven, vjerodostojan, udesan i dojmljiv, kao i
nadahnut etikim ili religioznim motivom
- Tasso je pretea romantikih razmiljanja o geniju, jedan od prvih teoretiara od
 kojih poinje shvaanje knjievnosti kao stvaralatva
Aminta- pastirska drama, lirska pastorala
- Dinko Zlatari tiska hrvatsku verziju 1580, prije nego to je objevljen original

- Giovanni Batista Marino (1569.-1625.)- najizrazitiji predstavnik cjelokupnog stila manirizma

- po njemu se naziva pravac ''marinizam''
- pisao je mnogo, najpoznatije su zbirke lirskih pjesama Lira, Galerije i Gajde
- ivotno djelo mitoloki ep Adonis od 45.000 stihova (najdui talijanski, jedan od
najduih europskih)
- mit o Adonisu i Veneri (Afrodita u grkoj mitologiji)
- opjevao dio epa u kojem se Venera zaljubila u Adonisa, kako je s njim ivjela
u idilinoj umi, kako je on volio lov i nije sluao Venerina upozorenja o
opasnosti lova i kako ga je vepar ubio
- mnotvo opisa, epizoda, knjievnih reminiscencija
- izraz postaje svrhom sam sebi i prevladava sadrajem
- tema Marinu nije vana, zanimaju ga stilski efekti- Cilj je pjesnikov zauditi
- namjerno izazivanje uenja izborom neobinih i bizarnih motiva na same
sebi dostatne zvune efekte, na koneto i gomilanje neobinih i
neoekivanih metafora

- Luis de Gngora y Argote (1561.-1627.)- najvaniji i najugledniji predstavnik kulteranizma

koji je po njemu prozvan gongorizam
- poeme Polifem i Galateja i Samoe najpoznatije
- on smatra da je pjesnitvo namijenjeno samo izabranima, onima koji ga mogu
razmjeti i shvatiti upravo i jedino kao pjesnitvo, a za to je potrebno znanje i
poznavanje tradicije i osobitosti pjesnikog jezika, kao i osjetljivost za poetski
nain izraavanja
- U ljubavi nije vano to se kae nego to se osjea, a u poeziji nije vano to
se osjea nego to se kae
- tema u poeziji nema nikakvo znaenje i ne treba teiti razumljivosti
- temeljno znaenje poeme je u bizarnim metaforama, zvunim stihovima,
aluzijama na mitologiju i ranije pjesnitvo, neobinom poretku rijei i
neprozirnosti izraza
- uvode se i latinske rijei i konstrukcije, nove mogunosti u poretku rijei,
pjesma je udaljena od obinog jezika
- pjesnitvo postaje tajanstveno
- odvajanje poezije od proze ima u Gongori velikog preteu
- tek ga je modernizam prepoznao kao ''pjesnika za pjesnike''

- svjetsku slavu stjeu u panjolskoj tri dramatiara: Lope Felix de Vega Carpio (1562.-1635.),
Tirso de Molina (1584?-1648.) i Pedro Caldern de la Barca (1600.-1681.)
 - njihov uspjeh vezan uz veliki procvat kazalita u panjolskoj
- svi su ili u kazalite, predstave u glumci jako popularni
- crkvena drama u obliku nazvanom auto sacramental, svjetovna zvana commedia
- najvanija podvrsta commedie je drama ''plata i maa'' koju su svi voljeli gledati
- predstave: na otvorenom prostoru, kojeg ograuju zgrade, te na balkonima za
gledatelje
- na jednom dijelu tog prostora je bila pozornica, gledatelji podijeljeni prema
staleima, sa strane i sprijeda se sjedi, a straga stoji
- publika je ivo sudjelovala u predstavi
- prizori su morali biti dojmljivi, radnja brza i puna preokreta, dijalozi i
monolozi upadljivo oblikovani, vrlina nagraena, a zlo kanjeno

Lope de Vega- poznavao ukus publike, a bio je i vrstan stvaralac

- Cervantes ga naziva ''udovitem prirode'' zbog kojeg je i sam prestao pisati drame
- napisao je, prema vlastitim rijeima, 1800 drama, a povjesniari dre da ih je bilo
najmanje 1500, uz to je napisao i tridesetak opsenih knjiga lirskih pjesama,
spjevova, pripovjedaka i romana
- nije uspio nita dotjerati do vrhunskog ostvarenja, ali bio je dobar pjesnik i dobar
prozni pisac
- zbirke pjesama Ljudske rime i Rime ljudske i boanske, spjevovi Angelikina
ljepota i Osvojeni Jeruzalem, pastoralni roman Arkadija i dijalogizirani
roman Dorotea
- najbolje drame: Peribez, Vitez iz Olmenda, Fuente Ovejuna, Najbolji je sudac
kralj, Seviljska zvijezda i Lijek u nesrei
- najbolje komedije: Vrtlarov pas, Budalasa vlastelinka, Dosjetljiva djevojka i
Vitez udesa
- tematiku je crpio iz najrazliitijih izvora, opi ton njegovih drama se mijenja
- bio je miljenik publike i poznavao je zanat dramatiara
- virtuozna rjeitost ga povezuje s barokom- neki njegovi stihovi u dramama i sami
imaju umjetniku vrijednost

- Tirso de Molina- poznat samo zbog jedne drame- Seviljski varalica

- napisao oko 300 drama neujednaene vrijednosti
- uglavnom se spominju jedino komedije Srameljivac na dvoru i Pobona Marta i
drame Opasna ena i Osuen zbog nevjerstva
- Seviljski varalica i kameni gost- pria o nenadmanom zavodniku Don Juanu
- poiva na legendi o besramnom zavodniku kojeg ubiju fratri i proire glasinu
da ga je odnio avo
- na temelju lika Don Juana danas je napisano najmanje sedamdeset drama,
ako ne i vie
- tema sudbine Don Juana se toliko proirila da je njegov lik postao
 ''knjievnim tipom'' koji zaokupio mnoge pisce zbog mnogih naina
interpretacija''donuanizam''
- knjievni tip koji nema uzor ni u antikoj ni u biblijskoj mitologiji, a
dobio je obuhvat, znaenje i vanost koji ga ine graom uvijek
novih knjievnih djela i teorijskih tumaenja
- lik nadilazi svako etiko odreenje- Tirso de Molina ga dri
negativcem, no kasnije se tumai kao simpatian
- on je rtva vlastite odluke od koje ne odustaje ni pod koju cijenu
- izabire zadovoljstvo trenutka, zaboravlja vjenost

- Caldern de la Barca
- eli prevladati prolaznost ivota u spoznaji konanih istina, premda one nisu odve
ohrabrujue
- njegova djela proima pesimizam, ali ona su vrlo stilizirana, dotjerana u obradi i
okrenuta prema unutranjem ivotu
- pisao je za obrazovaniju publiku
- oko 120 drama i komedija i 80 crkvenih ukazanja
- publika je panjolskog kazalita uivala u ponavljanju s varijacijama, ali Caldern je
barem neka djela dotjerivao
- monolozi u njegovim djelima su esto vrhunska pjesnika ostvarenja, a
dijaloge proima unutarnja napetost izmeu suprotstavljenih iskaza
- dvorski je pisac- nastoji da pouke njegovih drama odgovaraju vladajuem
svjetonazoru i da potvruju obnovu religioznosti, no njegova najbolja djela se
ne tumae u tom pravcu
- najglasovitija i najpoznatija drama ivot je san
- romantiari su u njemu vidjeli sklonost prema nemoi da se odvoji iluzija od
zbilje i da se uspostavi jednako pravo na istinu sna kao i jave
- drugi su naglaavali proturjeja u drami s obzirom na Sigismundovo uzorno
vladanje na kraju- ako je sve san, a ovjek ne moe vladati snovima, na
emu se zasniva njegova odgovornost?
- djelo je zato postavilo taj problem bez namjere da ga rijei, nego da ga uini
predmetom za brojna tumaenja
- Zalamejski sudac- sasvim drugaijeg ugoaja
- prema nekima njegova najbolja drama
- realistiki zaplet, drama je uspjelo komponirana, likovi su individualizirani,
postavljaju se pitanja o asti, savjesti, kompetenciji i pravednosti
- od ostalih djela spominju se jo Ljubav poslije smrti, Lijenik svoje asti,
Postojani princ i Luis Peres el Gallego

- John Milton (1608.-1674.)- engleski pjesnik

- smatra se posljednjim velikim epiarom renesanse, ali se moe smatrati i pjesnikom
 baroka
- napisao je mnogo lirskih pjesama, poetsku igru Comus i nedovrenu Arcades,
tragediju Samson borac i ep Nanovo steeni raj
- svjetsku slavu stjee epom Izgubljeni raj
- tema biblijska pria o Adamu i Evi
- ipak, ne moe se ba jednoznano tumaiti
- neki u liku Satane vide neodoljivo privlanog pobunjenika, a sociolozi
vide i tragove pobune protiv kralja
- ne tumai iskonski grijeh kao katastrofu- upozorava da je zbog njega povijest
poela

- u epohi baroka nastavlja se decentralizacija europskih knjievnosti

- u hrvatskoj knjievnosti barok je vrlo vana i bogata epoha

- Ivan Gunduli (1589.-1638.)- moe se mjeriti s velikanima tog doba

- napisao desetak pastirskih drama, sauvane Arijadna i Porzepina ugrabljena
- poema Suze sina razmetnoga- vrsnoom stilizacije i raskono bogatstvo ukrasa
- pastirska igra Dubravka- vjeto komponirana
- ini svojevrsnu himnu slobodi, pravdi i ljubavi, povezanu s nepremaenim
simbolinim slavljenjem Dubrovnika
- ivotno djelo ep Osman koji se moe usporeivati s epom Osloboeni Jeruzalem
- pripovijeda o poljsko-turskom sukobu 1621., o pobuni janjiara protiv
mladog sultana Osmana i njegovoj pogiblji 1622.
- raskona upotreba brojnih figura, mnogi sloeni jezini postupci i majstorsko
povezivanje alegorije i konkretnih zbivanja, moralnih pouka i uivanja u
pripovijedanju

- anr povijesnog epa i u Gundulia smjenjuje anr mitolokog, to pokazuje da e se

knjievnost vie oslanjati prema povijesnom
- povijest e sve vie postajati onom pozadinom na kojoj se trai i nalazi uporite
knjievnog oblikovanja i razumijevanja

7. Klasicizam i prosvjetiteljstvo

- povjesniari knjievnosti se ne slau u nazivu, pojmu i vremenu trajanja knjievnosti koja

nastupa iza baroka i traje do romantizma
- svi se uglavnom slau u tome da se krajem sedamnaestog i najveim dijelom
osamnaestog stoljea znatno promijenio vladajui ukus itatelja i da
knjievnici postupno prihvaaju poetiku koja se oslanja na zdrav razum, koji je
, po Descartesu, ''svojstven svim ljudima, jer se nitko ne tui da ga ima
premalo''
- racionalizam je tada uobiajeni naziv za vladajui nain miljenja
- to e vrijediti od kraja sedamnaestog stoljea kao vrhunska knjievna vrijednost uvelike e
se oslanjati na tradiciju antike, nastojei je obnoviti da ona zamijeni barokno
pretjerivanje u izrazu
zbog toga povjesniari odreuju razdoblje kao klasicizam, prema elji da se uzori
nau prije svega u antici, ili pak neoklasicizam, jer se eli izbjei naziv kojim se
esto oznaavaju grka i rimska knjievnost

- vlada miljenje da se svi bitni problemi filozofije, umjetnosti, pa i logike mogu rijeiti
pravilnom uporabom zdravog razuma
- knjievnosti je postavljen nov zahtjev- ona mora vie pouavati nego zabavljati
- takvim shvaanjem zasnovani pokret naziva se prosvjetiteljstvo i obiljeio je epohu
od baroka do romantizma jednako koliko i tenja za nasljeivanjem antike u
izrazu
- tenje pokreta najbolje pokazuje pothvat izdavanje djela Enciklopedija
- Denis Diderot, Paul d'Holbach, Voltaire, Jean Le Rond d'Alembert i
mnogi drugi
- eli se obuhvatiti i kritiki obraditi cjelokupno ljudsko znanje
- enciklopedisti su bili velikim dijelom tvorci i pokretai takvog duha
koji je doveo do Francuske revolucije 1789.

- 2 pitanja: 1. Mogu li se klasicizam i prosvjetiteljstvo odijeliti kao dva zasebna razdoblja ili ih
valja spojiti u jednu epohu?
2. Valja li dati prednost knjievnoj tehnici (klasicizam) ili vladajuem svjetonazoru
(prosvjetiteljstvo)
- poto na njih nema pravih odgovora, povjesniari esto odustaju od
uobiajenih naziva epoha i odluuju se za naziv ''18. stoljee''
- ipak, takvo odustajanje nije osobito prikladno za povijest knjievnosti,
pa je bolje uzeti naziv ''klasicizam i prosvjetiteljstvo''

- traje od otprilike 1670. do zadnjih desetljea 18. stoljea

- pozornost se posveuje knjievnoj tehnici u smislu odreivanja pravila
- pojedinim vrstama propisuje se tematika, stil, kompozicija i figure
- hijerarhija knjievnih anrova- tragedija je vrhunski vrijedna knjievna vrsta
- mora biti pisana u stihu, stil je uzvien, karakteri plemeniti, radnja u 5 inova i mora
se potovati jedinstvo radnje, mjesta i prostora
- svrha je da se poui gledatelja, a moralne vrijednosti su naglaene- osuuje se zlo i
porok, hvali se vrlina, a dunost je vanija od strasti i osjeaja
- Pierre Corneille (1606.-1684.)- ''otac'' francuske klasicistike tragedije
- tragedije: Medea, Cid, Horacije, Cinna, Pompejeva smrt, Rodogune,
Heraklije i Nikomed
- Cid je prema opem miljenju najuspjelija
- temelji se na epu Pjesma o Cidu i nekim panjolskim dramatizacijama
izvedenim iz pojedinih epizoda
- likovi nisu odreeni ni prostorom ni vremenom- reprezentanti pojedinih
ljudskih osobina
- tragedija koja nije zapravo tragedija, njezin zavretak nije tuan (no nije ni
sretan)
- unutarnje dileme nisu razrijeene- itatelju je preputeno da odlui to bi se
moglo dogoditi
- to je smetalo tadanjim kritiarima- knjievna vrsta nije se mogla
jasno odrediti sretnim ili nesretnim zavretkom, pa je bilo teko
rei kojim je naelima sve u djelu dostatno usklaeno
- odlikuje ga vrsnoa stihova- aleksandrinac s parnim rimama
- drama daje naglasak na injenicu kako bitna dilema sukoba izmeu ljubavi i
dunosti nikada ne moe biti zavrena

- Jean Racine (1639.-1699.)

- u njegovim djelima javlja se sukob dvaju protuslovnih svjetonazora: uenja
jansenizma, prema kojem je svijet isprazan , a ovjek po prirodi zao i nemoan
da se popravi bez milosti Boga s jedne strane i potovanja prema moi ljubavi,
koju se ne moe etiki negativno odrediti, pa prema tome proizlaze i
posljedice za svjetonazor koje se ne moe zapostaviti s druge strane
- tragedije: Andromaha, Britanik, Berenika, Mitridat, Ifigenija i Fedra
- Fedra- tragedija zavaravanja i pokuaja da se bitna pitanja ljudskog ivota rijee
kompromisom
- raena prema grai Euripidove drame
- Racine temeljnu pozornost pridaje karakteru Fedre i njezinim uzaludnim
pokuajima da prevlada svoju strastvenu ljubav prema Hipolitu
- za razliku od Cida, ovo je zavrena tragedija
- odstupa od poetike klasicizma jer je njegova tragedija uvelike vieznana i
mogua su razna tumaenja likova o kojima kritiari i povjesniari jo i
danas raspravljaju

- komedija nema visok status u klasicistikoj poetici

- ipak, tri komediografa stvaraju djela koja obiljeavaju epohu
- prvi je Molire (1622.-1673.)- pravo ime Jean- Baptiste Pouquein
- komedije: Smijene princeze, kola za ene, Tartuffe, Don Juna,
 Miznatrop, Georges Dandin, Graanin plemi, krtac, Scapinove
spletke i Umiljeni bolesnik
- esto izricano miljenje da je najpopularniji komediograf svih vremena
- kazalini ovjek- izvrsno poznavao knjievnu tehniku
- slijedio je tradiciju plautovske komedije, commedie del'arte i onu velikana
panjolskog baroka, ali proeo je svoja djela i duhom vlastite epohe,
oslanjajui se na zdrav razum
- pokuao se svidjeti publici, ali takoer i odgojiti i pouiti publiku
- njegove komedije uvijek imaju u sreditu zanimanja pretjerivanje likova u nekoj
sklonosti, koja zatim prerasta u strast i obuzima ih toliko ga gube razum
- izvrstan je u karakterizaciji- uspijevao je zapaziti, ocrtati i izrazi ljudske mane i
slabosti jako uvjerljivo
- opsjednutost njegovih likova nekad dolaze do stupnja u kojem gotovo prelazi u
tragiku
- poznavanje zakonitosti dramatike i izuzetna vjetina u voenju dijaloga vodila je
Molira u smjeru u kojem e kasnije krenuti gotovo cjelokupno dramsko
stvaralatvo
- ostvario je i ono to danas nazivamo multimedijskim spektaklom- Umiljeni
bolesnik je drama popraena glazbom i baletom. a vjeto povezuje gotovo
sve elemente tradicionalne komedije, commedie dell'arte, satire, farse i
pastorale
- po mnogim miljenjima Molire je najpopularniji francuski pisac u svjetskoj
knjievnosti

- Carlo Goldoni (1707.-1793.)

- komedije: Krmarica Mirandolina, Grubijani, Kavana, Poljanai ozotske
svae
- napisao je i komade s tematikom Dalmacije i Dubrovnika: Dalmatinka, Mamac
srdaca i Varalica
- uspio reformirati talijansko kazalite, oslobodivi ga ve maniristikog utjecaja
commedie dell'are i prilagodivi ga ukusu nove, malograanske publike
- vjeto vodi radnju, u komedijama se smjenjuju dijalozi i skupni prizori, ima smisao za
uporabu lokalnih govora, doskoica i pukih ala
- sa prosvjetiteljstvom ga vee odreeni optimizam i visok stupanj razumijevanja
prema graanima i puanima

- Pierre-Augustin Caron de Beaumarchais (1732.-1799.)- nije ostavio toliki opus kao njegovi
prethodnici
- napisao trilogiju Seviljski brija, Figarov pir i Porona majka
- sloeni zaplet, s nenadanim obratima i brzim ritmom radnje, s nenametljivim
 prosvjetiteljskim porukama u smislu kritike plemstva, sudstva, vjerske hipokrizije te
otvorenog ili prikrivenog morala
- razigrana veselost i zanimljive karakterizacije likova

- Voltaire (1694.-1778.)- pravo ime Franois-Marie Arouet

- najutjecajnija osoba cijele epohe
- filozof, povjesniar, publicist, dramatiar, romanopisac i pjesnik- ''ovjek
univerzalnog znanja''
- nenadmaan kritiar i pamfleist
- ostavio golem opus
- filozofska djela: Filozofski rjenik, Filozofska pisma ili Engleska pisma i
Rasprava o toleranciji
- ep: nacionalna epopeja Henrijada
- drame: najcjenjenija Zaire i Mrope
- satire: Siromani avo i Le mondain
- romani i pripovjetke: Candide, Zadig, Micromgas i Naivko
- jo i mnoga znanstvena djela, brojne polemike i publicistika i oko 10.000
pisama
- bio je ''borac perom''- napadao je kritikom sve to mu se inilo nerazumnim
- branio je naelo slobode pojedinca, dostojanstvo ljudske osobe i pravo na slobodu
izraavanje
- nije zastupao nikakav ''opi stav'' i bio je protiv bilo kakvog dogmatizma
- ironija mu je bila najmilije orue i oruje
- danas se najvie cijene njegovi romani i pripovijetke, koje on nije cijenio i nazivao ih
je ''trivijalnom knjievnou''
- Candide ili optimizam- vrhunsko dostignue svjetske knjievnosti
- optimizam je odreen kao pojava ''kad netko strastveno tvrdi da je sve
dobro, iako mu ide zlo''
- Voltaire se ruga optimizmu kao svjetonazoru i zato se Candide odreuje
kao filozofski roman
- ironino pripovijedanje
- nakon svih nesrea, Candide izjavljuje da je najbolje ''obraivati vlastiti vrt''
- u brz ritam izmjene dogaaja upletene su vjeto i kratke, najee izuzetno
kratke i duhovite rasprave o tada prevladavajuim temama (knjievnim
vrijednostima, dogmatizmu, etikim pitanjima, gluposti, politici i dr.)
- u anru koji u njegovo doba nije bio cijenjen Voltaire je izrazio sve dileme svog
vremena i mnoge od onih kojima se do danas bave i knjievnost i filozofija

- uspjeh romana govori o dolasku sve veih promjena u anrovskom sustavu

- u Engleskoj roman potpuno osvaja najprije iru, a zatim i obrazovanu publiku
- to je dijelom i zbog popularnosti sentimentalnih romana
- Samuel Richardson (1689.-1761.)
- Pamela ili Nagraena krepost- uzor sentimentalnog romana
- roman u pismima u kojima kreposna djevojka odolijeva napadima zavodnika,
da bi je na kraju isti oenio za nagradu
- slina je radnja i u romanu Clarissa Marlow
- romani za koji smo mi nali naziv ljubii

- roman u engleskoj knjievnosti postie uspjeh i na razini ostvarenja visoko vrijedne

umjetnike vrijednosti

- Daniel Defoe (1660?-1731.) - novinar, publicist, trgovac i politiar- ''svjetski putnik''

- najpoznatiji romani ivot i neviene pustolovine Robinsona Crusoea, mornara iz
Yorka i Zgode i nezgode glasovite Moll Flanders
- znaajna i povijesna kronika Dnevnik kuge godine
- Robinson Crusoe- stekao veliku popularnost
- oblikovao novi anr, ''robinzonijada''
- stil romana jednostavan, veliki dijelovi nalik izvjetajima, a upleteni su i opisi
Robinsonovih kriza s naglaenim moralnim porukama
- primjer je prosvjetiteljskih nazora, ali sadri i simbolinu stranu
- novina u oblikovanju romana jer u pustolovnu fabulu uvodi temu ''obinog
ovjeka'' koji mora proi sve faze koje je ovjeanstvo prolo u borbi s
prirodom
- osamljenost i pobjeda nad prirodom, vanjskom i unutranjom

- Johnatan Swift (1667.-1745.)

- najvanije djelo Putovanje u nekoliko udaljenih zemalja svijeta. Napisao Lemuel
Gulliver, najprije kirurg, a zatim kapetan na vie brodova
- napisao je i poznate satirine alegorije Pria o buretu i Bitka knjiga
- Guliverova putovanja- otra i sveopa satira, fabula sloenija od Robinson
Crusoea
- sve je isprepleteno u niz pustolovina
- vjeto se koristi sredstvima ironije i satire (kao i Rabelais)- preuveliava,
poigrava se ustaljenim znaenjima, mijenja perspektive pripovjedaa i
ponavlja sa varijacijama misao da je veina ljudskih postupaka s drugog
motrita smijena
- komini roman, isprepleten elementima pustolovnog romana i fantastine
proze

- Henry Fielding (1707.-1754.)- pie vrhunske komine romane

- vie slijedi tradiciju pikarskog romana
- dijela imaju vrstu, jedinstvenu fabulu, strogom integracijom svega ispripovijedanog
 zacrtavaju pravac u kojem e se kasnije oblikovati djela romantizma
- Povijest zgoda Josepha Andrewsa i njegova prijatelja Abrahama Adamsa, Povijest
nahoeta Toma Jonesa i ivot g. Jonathana Wilda, Velikoga
- svi romani imaju u naslovu ivot, odnosno povijest, to znai da prate jednog
glavnog junaka
- njegova komika slijedi naelo iluzije zbilje
- sve je prepuno dosjetki, ala i kominih obrata u sudbinama svih pojedinaca
- posebno se istakao lik Toma Jonesa- nagao i nesmotren mladi, esto neuglaena
ponaanja, strastven i nepredvidljiv, no u biti dobar i velikoduan

- Laurence Sterne (1713.-1768.)

- ivot i miljenja Tristrama Shandyja
- svjesno i namjerno kri sve ustaljene konvencije u dotadanjem pisanju
romana
- glavni lik u romanu u obliku monologa opisuje svoju obitelj i okolinu, i to
prije nego to se uope rodi (polovica romana)
- nastavlja pripovijedanje s brojnim digresijama, este su stanke, pojavljuju se i
prazne stranice, umjesto rijei navedene su zvjezdice, ispremijean je
raspored poglavlja, namjerno se kre pravopisna pravila
- roman se uvelike bavi sam sobom i pokazuje kako nema u knjievnosti
prirodnog naina da se opie zbilja, nego se radi iskljuivo o tome
kakvu emo konvenciju prihvatiti
- napisao je i slavan putopis Sentimentalno putovanje po Francuskoj i Italiji, koje je
napisao g. Yorick
- sve je podreeno zapaanjima, refleksijama i osjeajima pisca
- Sterne je u romanu pretea modernizma, a u putopisu romantizma

- u epohi klasicizma i prosvjetiteljstva roman polako zamjenjuje ep i tragediju u smislu

vrhunskih knjievnih ostvarenja

- Denis Diderot (1713.-1784.)- glavni urednik Enciklopedije

- svoje romane i pripovijetke smatra djelima visokog knjievnog statusa
- filozofske rasprave: Filozofske misli i Pismo o slijepima
- romani: Rameauov neak i Jakov fatalist
- dua pripovijetka Redovnica
- drame: Nezakoniti sin i Glava obitelji
- Diderot je primjer svestranosti prosvjetiteljstva- bavio se filozofijom, prirodnim
znanostima, politikom, publicistikom i knjievnom, likovnom i kazalinom
kritikom
- bio je bolji teoretiar nego stvaralac
- Paradoks o glumcu, Razgovori i O dramskoj poeziji
 - u djelu Saloni zapoinje modernu likovnu kritiku
- u knjievnim djelima pokazuje se kao vrstan stilist, sklon iznenaujuim obratima u
izlaganju, paradoksima i vjeto voenim dijalozima
- romani su mu uvelike posveeni pitanjima morala i drutvene nepravde
- njegove drame nisu osobito uspjele

- Gotthold Ephraim Lessing (1729.-1781.)- najvaniji njemaki knjievnik tog razdoblja

- vrstan teoretiar umjetnosti i drame, kao i dramatiar
- Laokoon- rasprava o razlikama pjesnitva i likovnih umjetnosti
- Hamburka dramaturgija- zbirka kazalinih kritika
- dramska ga djela ine najboljim dramatiarem epohe
- Miss Sara Sampson, Minna von Barnhelm, Emilia Galotti i Mudri
Nathan
- naputa klasicistiku tradiciju- kae da se treba ugledati na Shakespearea
- Miss Sara Sampson- graanska tragedija
- Emillia Galotti- naglaen protest protiv nasilja i samovolje vladara
- Minna von Barnhelm- komedija
- kritiari ju dre njegovim najuspjelijim djelom
- Lessing je pisao i basne
- basna doivljava procvat i obnovu
- one je pouna, a moe biti i izuzetno kritina

- Jean de la Fontaine (1621.-1695.)- u Francuskoj oblikovao basnu, djelovao rije Lessinga

- slavu stjee stihovanim Priama i zbirkom Basne
- Basne- obrauju poznatu grau, pisane su u metriki raznolikim, a ponekad i
slobodnim stihovima
- komponirane poput malih komedija sa kratkom ekspozicijom, zapletom i
raspletom u kojem je pouka sadrana ve u samom izlaganju
- njegove su basne uzorom koji e slijediti prosvjetitelji, ali koje e se kao anr
odrati do dananjih dana

- basna je postala knjievnom vrstom u kojoj kao da se zrcale sve bitne znaajke klasicizma i
prosvjetiteljstva
- saima iskustvo cijelog stoljea uvjerenog u mo zdravog razuma, a ujedno uva i
tradiciju antike te uvodi takvu knjievnu obradu kakva joj omoguuje ostvariti
dojmove na vie razine

- tijekom klasicizma i renesanse zapoinje mnogo toga to e se tek u iduim epizodama

razviti, a u nekim se djelima ve nazire epohalni preokret cjelokupne knjievnosti koji
e donijeti romantizam
- klasicistika knjievna tehnika i nazori prosvjetiteljstva proirili su se u 18. stoljeu praktiki
cijelom Europom, pa su tako utjecali i na hrvatsku knjievnost
- nema svjetski poznatih pisaca, ali Ruer bokovi (1711.-1787.) je danas priznati
velikan svjetske kulture
- bio je filozof, fiziar, matematiar i astronom
- postavio je teoriju o ''tokastoj'' strukturi materije, koja je uvelike nalik
suvremenoj teoriji moderne kvantne fizike
- filozofi ga dre jednim od univerzalnih mislilaca epohe