You are on page 1of 6

1.

RAČUNOVODSTVENE INFORMACIJE KAO PODRŠKA POSLOVNOM ODLUČIVANJU

1. PODUZEĆE U TRŽIŠNOM OKRUŽENJU

Poduzeće

 = oblik samostalne gospodarske organizacije koja obavlja ekonomsku djelatnost radi zarade,
stvaranje viška prihoda povrh troškova proizvodnje i troškova poslovanja
 = podsustav šireg okruženja, ima više elemenata koji omogućuju ostvarivanje cilja sustava tj.
opstanak u skladu s promjenama okruženja. Sustav se sastoji od 4 komponente:
o ulaz (materijal,energija,ljudski resursi)
o proces (funkcioniranje elemenata sustava kojima se ostvaruje cilj poduzeća)
o izlaz (proizvodi)
o povratna veza ( instrument upravljanja, nadzora, korekcija procesa)
 Poduzeće ima svoju okolinu koja utječe na sustav. Taj utjecaj vrši se razmjenom materije,
energije i informacija.

Gospodarski sustav je podsustav društvenog sustava i međuzavisan je s ostalim društvenim


podsustavima:

 politički sustav (određuje temeljne institucije gospodarskog sustava i društvene odnose koji
proizlaze iz strukture moći)
 proizvodno-tehnički sustav (znanost, tehnologija, istraživanje)
 socio- kulturni sustav (obuhvaća sve što djeluje na ponašanje ljudi)
 pravni sustav (definira pravila ponašanja).

Temeljni podsustav gospodarskog sustava je poduzeće. Poduzeće kao poslovni sustav je:

 složen (sastoji s od više elemenata)


 dinamičan (neprestano se mijenja i razvija radi opstanka)
 stohastičan (u poslovanju postoji dosta neizvjesnosti)
 otvoren (posluje u nekom okruženju)
 organizacijski sustav (s jedne strane, poduzeće je ekonomska cjelina koji djeluje na tržištu a s
druge, ljudska organizacija sa svojom strukturom funkcija, uloga, interesa, vlasti i moći)

Interesne skupine poduzeća : manageri, vlasnici, zaposleni, potrošači, drušvo, vlada, dobavljači.

Cilj svakog poduzeća je maksimizirati stopu uravnoteženog rasta, a to je moguće maksimiziranjem


rasta potražnje za proizvodima i maksimiziranjem uvećanja kapitala.

Taj rast ima dva ograničenja:

 upravljački tim i njegove vještine (korisnost za vlasnike je stopa uvećanog kapitala)


 želja menagera za max sigurnosti poslovanja (stopa korisnosti za managere je stopa rasta
potražnje za proizvodima uz mjeru sigurnosti poslovanja -> provoditi opreznu politiku što je
određeno vrijednosti duga, likvidnom imovinom i zadržanom profitu.)
Finacijski tj. računovodstveni sustav nema monopol nad informacijama koje su korisne i upotrebljive
u procesu upravljanja ali « nitko ne smije ignorirati financijski način promišljanja» tj. rač.informacije i
fin. Izvještaje.

Važne pretpostavke preživljavanja i uspjeha poduzeća :

 likvinost
 produktivnost
 troškovi budućnosti (profit)

Jedna od temeljnih karakteristika poduzeća je rizik poslovanja. Temeljna sistemska načela poduzeća:

 načelo autonomije – poduzeće samostalno u određivanju svoje djelatnosti


 načelo da jedino vlasnici uloženog kapitala posredno ili neposredno odlučuju
 načelo privređivanja s maksimiziranjem profita
 načelo snošenja rizika za svoje poslovanje na tržištu u tržišnoj konkurenciji

Svaki potencijalni investitor uložit će svoj kapital uz dva uvjeta :

 sigurnost uloženog kapitala (sigurnost poslovanja)


 uspješnost tj. efikasnost poslovanja mjerena rentabilnošću ( profit)

2. UPRAVLJANJE POSLOVANJEM PODUZEĆA

Upravljanje poslovanjem poduzeća = proces svjesnog usmjeravanja poduzeća nekim ciljevima koji su
u funkciji općeg cilja, a to je razvoj poduzeća preko kojeg se osigurava njegov opstanak u uvjetima
tržišnog okruženja. Ciljevi dugoročni ,a da bi se oni mogli ostvariti potrebno definirati zadatke u
kraćem roku, koje rezultate želimo.

Proces upravljanja moguće raščlaniti na 4 potprocesa:

 planiranje tj. utvrđivanje ciljeva poduzeća i rezultata


 odlučivanje tj. u kraćem roku
 rukovođenje tj. osiguravanje efikasnosti provedbe odluka
 kontrola nad ostvarenjem predviđenih ciljeva i rezultata

Poslovna odluka određena je namjerom ili ciljem koji se želi postići, raspoloživim informacija i
promišljanjem o sadašnjem stanju razvoja i budućem poslovanju, odnosno:

ODLUKA = NAMJERA + INFORMACIJE + PROSUDBA

Proces donošenja odluka može se odvijati na dva načina:

 iracionalni proces – odluke se donose na temelju intuicije, iskustva ili osjećaja


 racionalni proces – odluke se donose na egzaktnih činjenica, znanja i informacijske podloge
Proces upravljanja moguće razmatrati na 3 razine :

 strategijskom – najviša razina, orjentirana na dugi rok, bavi se dugoročnim ciljevima


poduzeća, radi se o općenitim informacijama i podrazumijeva veliki obuhvat
 taktičkoj – srednja razina,kraći rok, češće informacije i manjeg obuhvata
 operativnoj – najniža razina, djelovanje u tijeku odvijanja poslovnih informacija, češće
informacije i manjeg obuhvata

3. INFORMACIJA KAO PRETPOSTAVKA UPRAVLJANJA

Financijski izvještaji su glavni nositelji računovodstvenih informacija i konačni rezultat


računovodstvenog procesiranja podataka o nastalim poslovnim događajima poduzeća.

Informacija = « obrađeni podatci» prikazaniu takvom obliku da su pogodni za primatelja i koji imaju
značajnu vrijednost u tekućim ili budućim aktivnostima i odlukama

Transformacija podataka u informacije: podaci – proces obrade—informacije. Između informacija i


odlučivanja postoji međuzavisnost. Odluke se donose na temelju informacija.

Značenje informacija moguće je razmatrati s tri aspekta i to:

 tehničkog ili sintaktičkog – informacija sadrži poruku koja je istinita i potpuna


 simboličkog ili semantičkog - traži se izvještaj gdje su informacije jasne i razumljive za
korisnike
 pragmatičkog – traži se razumljivost i zadovoljavanje potreba korisnika

Osnovne karakteristike informacija su: starost, točnost, obuhvat, preciznost, adekvatnost i


usporedivost.

Specifičnosti informacija:

 ne troše se, odnosno uporabom se ne gubi njena vrijednost


 nova informacija je razlika između vrijednosti ishoda stare odluke i tako donesene nove
odluke minus troškovi dobivanja nove informacije

4. UPRAVLJAČKI I RAČUNOVODSTVENI INFORMACIJSKI SUSTAV

Izvori informacija: vanjski i unutarnji. Bez obzira iz kojeg izvora potječu, podaci se procesiraju u
upravljačkom informacijskom sustavu.

Najznačajni dio upravljačkog informacijskog sustava je onaj koji je usmjeren naobradu financijskih
transakcija i podataka -> nazivamo ga RIS (računovodstveni informacijski sustav).

Kontrolni postupci koji se ugrađuju u RIS radi njegovog dobrog funkcioniranja i pouzdanosti
računovodstvenih informacija su:

 prevenetivne kontrole (vezane za ulaz podataka u sustav)


 detektivne kontrole (vezane uz računovodstveno procesuiranje informacija)
 korektivne kontrole (vezane uz izlazne informacije)

Klasifikacija informacija:

 nekvantitativne (npr. zadovolljstvo potrošača)


 kvantitativne
o financijske informacije (npr. likvidnost, profitabilniost, struktura kapitala)
o nefinancijske informacije (npr. kapacitet, podjela tržišta)

Temeljni kriterij dobrog upravljanja je sigurnost i efikasnost mjerena rentabilnošću. Bilanca


omogućava spoznaju sigurnosti poslovanja u smislu likvidnosti, zaduženosti i financijske stabilnosti
poduzeća dok RDG omogućava spoznaju o efikasnosti ili uspješnosti tj. profitabilnosti poslovanja.
Sigurnost i efikasnost poslovanja međusobno su uvjetovane.

5. POJAM I ZNAČENJE ANALIZE FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA

Analiza fin. izvještaja je usmjerena na kvantitativne financijske informacije i zato se naziva i


financijskom analizom.

3 aktivnosti koje su uvjetovale nastanak i razvoj analize fin. izvještaja: financijsko upravljanje,
upravljačko računovodstvo i financijsko računovodstvo

Uobičajna analitička sredstva i postupci koji se koriste u analizi fin. izvještaja su:

 komparativni fin. izvještaji -> omogućuju uočavanje promjena tijekom vremena


 strukturni fin. izvještaji -> omogućavaju uvid u strukturu
 analiza s pomoću pokazatelja
 specijalizirane analize

6. ANALIZA FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA KAO SASTAVNI DIO POSLOVNE ANALIZE

Najutjecajniji oblik industrijske analize razvio je Porter, prema kojem je industrijska struktura ona
koja ovisi o 5 čimbenika:

 jačini konkurentnosti između poduzeća


 postojanju poduzeća koja su spremna ući na tržište ukoliko je profitabilnost dovoljno velika
 opasnosti od supstituta
 pregovaračkoj moći kupaca
 pregovaračkoj moći dobaljača

Strategija poduzeća iznimno je važna jer usmjerava poduzeća prema ostvarivanju dugoročnih ciljeva
te omogućuje rast i razvoj na zadovoljstvo svih interesnih skupina.

Analiza dolazi od grč. analyo = rasčlaniti, a definiramo je kao rastavljanje cjeline na sastavne dijelove.
Analiza fin. izvještaja integrirani je dio poslovne analize. Poslovna analiza obuhvaća:

 analizu poslovne okoline i strategije


 analizu industrije
 analizu strategije
 i analizu fin. izvještaja

Analiza fin. izvještaja sadrži:

 računovodstvenu analizu -> s njom započinje


 financijsku analizu -> instrumenti za njeno provođenje u financijski pokazatelji, a sastoji se
od:
o analize profitabilnosti
o analize izvora financiranja
o analize rizika
 analizu scenarija -> s njom završava

Analiza financijskih izvještaja = proces primjene različitih analitičkih sredstava i tehnika pomoću kojih
se podaci iz fin. izvještaja pretvaraju u informacije relevantne za upravljanje.

Ograničenje financijske analize je što se temelji na financijskim informacijama

Razlozi provođenje analize:

 prepoznati dobre i loše osobine poduzeća


 iskoristiti prednosti poduzeća
 poduzeti korektivne mjere radi uklanjanja nedostataka poduzeća
 informacije za upravljanje i odlučivanje
 predvidjeti buduću uspješnost i rizike poduzeća

Korisnici informacija analize fin. izvještaja:

 uprava
 kreditori
 investitori (vlasnici)
 analitičari fuzije i akvizicije poduzeća
 revizori
 ostali korisnici

Bonitet

 uži smisao: svojstva poslovnog subjekta koja ga čine sigurnim dužnikom = kreditna
sposobnost ili sposobnost plaćanja obveza
 širi smisao: kvaliteta poslovanja = podrazumijeva sigurnot i uspješnost poslovanja u dužem
vremenskom razdoblju
7. POVEZANOST ANALIZE FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA I KORPORATIVNOG UPRAVLJANJA

Regulatori imaju autoritet određivanja „pravila igre“ na tržištu.

Korporativno upravljanje

 = skup odnosa između menadžmenta, uprave, dioničara i ostalih interesnih skupina


 = struktura unutar koje se postavljaju ciljevi i određuju sredstva za ostvarivanje tih ciljeva te
za praćenje uspještosti njegova poslovanja
 promatra poduzeće kao sustav unutar kojeg se kontroliraju i nadziru prava i odgovornosti
sudionik
 cilj: dodati vrijednost svih zainteresiranim skupinama
 u njegovom se središtu nalaze interesne skupine koje izravno ili neizravno osiguravaju i
provjeravaju resurse u poduzeću

You might also like