Professional Documents
Culture Documents
FENOMENA
Pod "moralom" se u pravnoj teoriji smatra ili odgovarajuće ljudsko ponašanje, ili skup
normi koje bi trebalo da urede sferu moralno prihvatljivih postupaka,
Oni koji smatraju da je moral skup ponašanja, takođe pod tim pojmom
razumevaju i norme,
Norme su konstutivni element morala, ne i postupci,
"Sadrzinski" se moral odredjuje različitim terminima, pri čemu prevladava "moralno
dobro",
1 "Sardzinski" se moral određuje i kao "ispravno", "vrlo", ili kao "čoveštvo", "ljudskost„
"Sadrzinski", moral "pokazuje" šta je vrhovno dobro (sreća, zadovoljstvo)
"Sadruinski", moral se ne poima kao obaveza, duznost: moral
"pokazuje" sta je "dobro"
PRAVNA PRIRODA MORALA - DEFINISANJE
FENOMENA
Prema Kantu, moral je ponašanje po zakonu koji moze vaziti za sve,
kao ponašanje koje čoveka ne uzima kao sredstvo, nego kao cilj,
Moral se moze odrediti formalno: "moralno dobro" je ono koje
obavezuje, određuje duznost,
Kant smatra da je moral "kategorički imperativ",
"Moralna" je ona delatnost koja se vrši radi nje same, a ne iz nekog
2 drugog motiva,
Prema Kantu, čovek nosi moralni zakon u sebi (zvezdano nebo nad
njim...),
Moral je - bezuslovna čovekova obaveznost.
FORMALNO ODREĐIVANJE POJMA
MORALA
1. Unutrašnja obaveznost morala: moralni subjekat oseća da je moralno
obavezan,
2. Bezuslovnost-samociljnost (kategoričnost, apsolutnost): moral je
samocilj, cilj samom sebi, moralna norma se poštuje iz samog
poštovanja morala
3. Vrednost: moral obavezuje jer se njime ostvaruje jedna moralna
vrednost; pri tom, podrazumeva se postojanje jedne vrhovne moralne
3
vrednosti,
4. Dobro kao vrhovna moralna vrednost; "moralno dobro" se
suprotstavlja "zlu"; ne ulazi se pri tom u sadrzinu pojma morala, šta
je moral jer je to svuda različito,
5. Posebno moralno osećanje; moral se uviđa razumom, ali se još i
"oseća" osećanjem, kojem nije potreban razumski dokaz,
FORMALNO ODREĐIVANJE POJMA MORALA
6. Trenutačnost; moralna obaveza se oseća "trenutno", bez obzira što
čovek moze dugo da razmišljao sredstvima pomoću kojih treba da ostvari
moralnu normu,
7. Pritisak na ljudsku prirodu; moralna obaveza je teška, često
protivna jednom delu čovekovog bića koje je protivrečno (Frojdova
tipologija ljudske psihe!)
8. Ljudskoća; nemoralno postupanje se kvalifikuje kao neljudsko,
nedostojno čoveka, kao poricanje čoveka u sebi,
9. To ne znači da "nemoralnost" moze da se poistoveti sa nečim
"zivotinjskim" - i "nemoralnost" je čisto ljudska crta; samo čovek
4
moze biti - nečovek, dok zivotinja to ne moze biti nikada,
10. Griza savesti kao sankcija; osećanje stida i neodređenog straha
zbog posledica koje će nastupiti; takođe, osećanje gađenja, prezira
prema sebi i samoosude (samokaznjavanja u vidu samoubistva; griza
savesti potpuno autonomno osećanje koje se javlja automatski.
SPOLJAŠNJA OBAVEZNOST MORALA
Postoje "specifične" i "nespecifične" moralne sankcije;
"Specifične" su "moralni prezir" i "moralno gađenje„
Moralni prezir se sastoji u oceni moralnog prekršioca kao nizeg
bića;
moralni prezir povlači i odgovarajuće drzanje prema prekršiocu,
Moralno gađenje nije sud vrednosti, nego je specifično osećanje
neprijatnosti pri samoj pomisli na prekršioca
"Nespecifične" sankcije se sastoje u smanjenju dodira, odnosa i veza sa
5 prekršiocem;
U "nespecifične" spadaju i javno izrazavanje prezira, osude i ukora,
Moze doći i do izvesnih prinudnih mera neposredno prema imovini, telu ili
zivotu prekršioca.
POJAM PRIMENE MORALA