SKRIPTA

IZ FIZIKE
za 2. razred

ZNANOST O TOPLINI
Toplinsko širenje i plinski zakoni 2-9

Molekularno kinetička teorija 9 - 11

Termodinamika 12 - 25
ZNANOST O TOPLINI
Toplinsko širenje i plinski zakoni
1. Temperatura
Temperatura je mjera zagrijanosti tijela. ( Preciznija definiciju temperature u MKT – teoriji
kaže da je temperatura mjera prosječne kinetičke energije čestica idealnog plina, a u
termodinamici je temperatura definirana preko tzv. nultog zakona termodinamike koji kaže :
temperatura je veličina koje pokazuje je li tijelo/sustav u toplinskoj ravnoteži sa drugim
tijelom/sustavom ili nije. )
Ljestvice temperature :
Koristit ćemo dvije ljestvice temperature : Celzijevu ljestvicu i Kelvinovu ljestvicu, koja se
još naziva i termodinamička ljestvica temperature.
Pri mjerenju temperature postoje dvije fiksne točke pomoću kojih se definira osnovni
temperaturni razmak: jedna točka je temperatura smjese destilirane vode i leda u termičkoj ravnoteži
( ledište vode ) pri normalnom atmosferskom tlaku ( 1013
mbar ), a druga točka je temperatura vrelišta vode. U
Celzijevoj temperaturnoj ljestvici vrijednosti temperature u
tim točkama su 0°C i 100°C ( u Fahrenheitovoj ljestvici :
32°F i 212°F ).
U svakodnevnom životu obično se služimo Celzijevim
stupnjevima ( 0C ) čija je upotreba dopuštena SI –
sustavom. Mjerna jedinica za temperaturu u
međunarodnom sustavu jedinica ( SI – sustavu ) je
kelvin ( K ). Temperatura nula kelvina ili tzv.
apsolutna nula odgovara Celzijevoj temperaturi od
- 273,15 °C :
0 K = - 273,15 0C
Kelvin je počasna mjerna jedinica, dodijeljena u čast
britanskog znanstvenika W. Thomsona, koji
je zbog svojih doprinosa znanosti dobio titulu
lorda.
Lord Kelvin = W. Thomson, 19.st

Oznaka ( slovo ) koje se koristi za temperaturu :

T – termodinamička ( apsolutna ) temperatura ( K )
t – temperatura u Celzijevim stupnjevima ( 0C )
Postoji veza između Kelvinove i Celzijeve ljestvice :

npr. : 37 0C = ( 37 + 273,15 ) K = 310,15 K

Mjerna jedinica 1 K je jedna od 7 osnovnih mjernih jedinica SI-sustava i ima definiciju :
1K je 273,16-ti dio termodinamičke temperature trojne točke vode. ( Trojna točka vode je
točka na kojoj su sva tri agregatna stanja vode u termodinamičkoj ravnoteži. )

2
Važna napomena :
Temperatura izražena u kelvinima nije jednaka temperaturi u celzijima, ali je promjena
temperature u kelvinima jednaka promjeni temperature u celzijima : ΔT = Δt
tj. 1K = 10C
Dokaz : Δt = t 2 − t1 = T2 − 273 − (T1 − 273) = T2 − 273 − T1 + 273 = T2 − T1
Dodatak :
Osim ove dvije ljestvice, ponekad se koristi i Fahrenheitova ljestvica :

( )
t 0C =
5 0
9
[( )
t F − 32 ] ili t ( 0 F ) = ( )
9 0
5
t C + 32

Toplinsko rastezanje tvari ( lekcije 2. i 3. )

Gotovo se sva tijela zagrijavanjem rastežu, tj. povećava im se volumen. Iznimka je voda,
kojoj se od 0 °C do 4 °C zagrijavanjem obujam smanjuje – ANOMALIJA VODE. ( Na 4 °C
gustoća vode je najveća.)

2. Linearno termičko rastezanje čvrstih tvari

Linearno termičko rastezanje je eksperimentom utvrđen zakon na štapovima, šipkama i
cijevima ( tijelima kojima su dvije dimenzije znatno manje od treće ). Taj zakon ima oblik :

l = l0 (1 + α t )

l = l0 + Δ l
Δl = αl0Δt
l0 − početna duljina tijela na 0 °C Δl – produljenje
l − duljina tijela na temperaturi t
t − temperatura tijela u stupnjevima Celzijus-ima, mjerena od 0 °C ⇒ može stajati i oznaka
Δt ili ΔT - promjena temperature, jer je : Δt = ΔT
Zbog gore spomenute veze između Celzijeve i Kelvinove ljestvice temperature, zakon
linearnog širenja se može pisati i ovako :
l = l0 (1 + αΔT )
Sada su oznake :
l0 − početna duljina tijela na T ( obično 0 °C, tj. 273 K )
l − duljina tijela na temperaturi T
Δ T − promjena temperatura tijela u Kelvinima
Δl – promjena duljine ili produljenje ( skraćenje )

α − koeficijent linearnog rastezanja

definicija veličine α :
l = l0 + l0α t
Δl
l − l0 ⇒
l − l0 = l0α t ⇒ α = l
l0t α= 0
t

3
Koeficijent α predstavlja relativnu promjenu duljine po jedinici temperature (po 1 K ili 1 0C).

Mjerna jedinica veličine α je : [α ] = 0C-1 = K-1 = st-1

Vrijednost koeficijenata α za neke tvari možete vidjeti u tablici. Uočite da je α vrlo mali
broj.
Tablica :

tvar aluminij bakar cink platina željezo

α·10- 6 ( K-1) 26 17 29 9 12

Grafički prikaz zakona linearnog širenja :

Formule za linearno širenje tvari

može se koristiti i u ovom obliku :

lt2 = lt1 ( 1+ αΔt )

Δt = t2 – t1

Zašto je to tako, vidljivo je iz

grafičkog prikaza.

Zanimljivost :

Bimetal - je kombinacija dvaju metala sa različitim temperaturnim

koeficijentom. Kada se zagrije, metal s većim koeficijentom rasteže
se više od drugih, što cijeli bimetal savija. Savijanje je je razmjerno
temperaturi.
Bimetali se koriste za brojne svrhe, kao što su primjerice termostati,
zaštitne sklopke, i sl.

3. Površinsko i volumno širenje tvari

Slično kao i kod linearnog rastezanja i kod površinskog rastezanja možemo pisati :

S = S 0 (1 + β ⋅ t )
S0 – početni iznos površine na 0 0C
St - površina na temperaturi t
t − temperatura Celzijusima ( to je zapravo Δt , promjena temperature )

Pri tome vrijedi : S = S o + ΔS ΔS = S 0 ⋅ β ⋅ t

4
Termički koeficijent β je 2 puta veći od termičkog koeficijenta linearnog rastezanja α :
β = 2 ⋅α

Za volumno širenje tijela vrijedi analogno kao i kod linearnog i površinskog rastezanja, pa
možemo pisati :

V = V0 (1 + γ ⋅ t ) i V = V0 + ΔV i ΔV = γ·V0·Δt

V0 − početni volumen ( obujam ) tijela na 0 0C

V − volumen tijela na temperaturi t
t − temperatura tijela u stupnjevima Celzijusima ( to je zapravo Δt , promjena temperature )
ΔV − promjena volumena
γ - termički koeficijent volumnog rastezanja

Termički koeficijent γ je 3 puta veći od termičkog koeficijenta linearnog rastezanja α :

γ = 3 ⋅α
Vrijednost koeficijenta γ za neke tvari je dana u donjoj tablici :

Tablica

tvar alkohol eter petrolej voda glicerin živa

γ ·10- 3 ( K-1) 1,135 1,6 1,0 0,18 0,5 1,18

Važna napomena :
Kao i kod linearnog rastezanja i kod ovih promjena se može koristiti formula za vrijednosti
odgovarajućih veličina koje počinju na bilo kojoj temperaturi, pri čemu treba paziti da se
uzme u obzir točan podatak za promjenu temperature :

St2 = St1 ( 1+ βΔt ) i Vt2 = Vt1 ( 1+ γΔt ) Δt = t2 – t1

Dodatak :
Što se događa sa gustoćom tvari ρ?
m
Znamo da vrijedi : ρ = ρ − gustoća m – masa V – volumen
V
Dakle, gustoća je obrnuto razmjerna sa volumenom. Zbog toga će se gustoća tvari prilikom
zagrijavanja smanjivati. Pri tome će vrijediti formula :
ρ
ρ= 0

1+ γ ⋅t

Iznimka je voda u intervalu temperature od 0 0C do - 4 0C, gdje se njena gustoća povećava

( volumen se smanjuje ) → pojava je poznata pod imenom anomalija vode.

5
Plinski zakoni ( lekcije 4. – 7. )
p,V,T – parametri stanja plina ( veličine koje određuju stanje plina )

Uvodne napomene :
množina ( količina tvari ), n
- jedna od 7 osnovnih fizikalnih veličina SI- sustava
m N
- definicijska formula : n = =
M NA
N A − Avogadrov broj
−1 M r = M (gmol-1)
N A = 6,022 ⋅10 mol
23

molarna masa, M – masa jednog mola ( tzv. molarna masa )

m – masa tvari ( ukupna masa )
N – ukupni broj čestica
- za n = 1 ⇒ N = N A , 1 mol je količina tvari koja ima Avogadrov broj čestica
Mase molekula i atoma računaju se pomoću dogovorom utvrđene jedinice mase, u :
M r – relativna molekulska masa Ar − relativna atomska masa

mmolekule = M r ⋅ u matoma = Ar ⋅ u

u - unificirana atomska masa, jedinica atomske mase ( nova oznaka Da )

1
u je masa koja odgovara mase atoma 126 C u = 1,6605 ⋅ 10 −27 kg ≈ 1,66 ⋅ 10 −27 kg
12
Napomena : nova oznaka za u je Da ( dalton )

4. Ovisnost tlaka i volumena plina ( p-V ) ; Boyle – Marriotteov zakon

- IZOTERMNA promjena stanja plina
- promjene stanja plina kod kojih se temperatura grafički prikaz izoterme
drži konstantnom

uz T = konst. ⇒ pV = konst.

Kada se piše za dva odabrana stanja idealnog plina, imamo :

p1V1 = p 2V2

Ovaj oblik zapisa Boyle-Mariotte-ovog zakona prikladan je za rješavanje zadataka.

1
Vidljivo je da su tlak i volumen obrnuto razmjerne veličine : p ~
V

6
5. Ovisnost obujma i temperature plina ( V-T ) ; Gay-Lussacov zakon

- IZOBARNA promjena stanja plina

- promjene stanja plina kod kojih se tlak drži konstantnim
grafički prikaz izohore
V V V
Uz p = konst. ⇒ = konst. , tj. 1 = 2
T T1 T2

tj. volumen i temperatura su razmjerne veličine.

Gornje relacije se mogu zapisati u Celzijevoj ljestvici

temperature, ako se uzme : T = t + 273
i razmatra slučaj za t =0 0 C , tj. T 0 = 273 K.

V V0 T ⎛ t + 273 ⎞ ⎛ t ⎞
Tada možemo pisati : = ⇒ V = V0 = V0 ⎜ ⎟ = V0 ⎜ + 1⎟
T T0 T0 ⎝ 273 ⎠ ⎝ 273 ⎠

⎛ t ⎞
V = V0 ⎜1 + ⎟ V0 − volumen na 0 0 C t − temperatura u 0 C
⎝ 273 ⎠
1
Koeficijent opet se označava sa slovom γ (gama) i naziva se termički koeficijent
273
volumnog širenja plina. On, kao i temperaturni koeficijent tlaka, za sve idealne plinove
iznosi:
γ =
1
273
[K ]
−1

Dakle, Gay-Lussacov zakon glasi : V = V0 (1 + γ ⋅ t )

Napomena :
Značenje koeficijenta γ :
V − V0 ΔV
V − V0 V0 V0
Iz gornje relacije slijedi : V = V0 + V0γ ⋅ t ⇒ γ = = =
V0 t t t
Dakle, γ je relativna promjena volumena plina po jedinici temperature.

6. Ovisnost tlaka i temperature plina ( p-T ) ; Charlesov zakon

- IZOHORNA ( izovolumna ) promjena stanja plina

- promjene stanja plina kod kojih se volumen drži konstantnim

Promjena tlaka plina : Δp = pt − p 0 pt − tlak plina na temperaturi t ( 0C )

p 0 − tlak plina na 0 0C

7
Eksperimentom je utvrđeno : Δp ∝ p 0 t t − temperatura u 0 C
Dakle, može se pisati : pt – p0 = β p0 t
β - koeficijent proporcionalnosti; termički koeficijent tlaka plina

1
za sve idealne plinove je : β = 0
= 0,003661 K-1
273,15 C

Kada gore napisane formule spojimo u jednu, dobivamo jednadžbu izohore :

p t = p 0 (1 + β ⋅ t ) uz V = konst. → uz stalan obujam, tlak i temperatura su

razmjerne veličine ( ili, kratko : tlak je proporcionalan temperaturi )
Gornje relacije se mogu zapisati i u Kelvinovoj ljestvici temperature, ako se napiše :
t = T − 273 i razmatra slučaj za t = 0 0C ili T0 = 273 K.
Tada možemo pisati :
⎛ t ⎞ ⎛ t + 273 ⎞ T
pt = p0 ⎜ + 1⎟ = p 0 ⎜ ⎟ = p0 ⋅ grafički prikaz izobare
⎝ 273 ⎠ ⎝ 273 ⎠ T0

p p0
ili , konačno : = = konst.
T T0

p1 p 2
ili = uz V = konst.
T1 T2
Značenje koeficijenta β :
p − p0 Δp
p − p0 p0 p0
Iz gornje relacije slijedi : p = p 0 + p 0 β ⋅ t ⇒ β= = =
p0t t t
Dakle, β je relativna promjena tlaka plina po jedinici temperature.

7. Jednadžba stanja idealnog plina ; ( JSP )

Stanje idealnog plina određeno je tlakom, volumenom i temperaturom. U plinskim zakonima
razmatraju se slučajevi kada je jedna od ove tri veličine stalna ( pa se dobiju izotermna,
izohorna i izobarna promjena stanja ).
Ako se sve tri veličine mijenjaju, dobiva se jednadžba stanja idealnog plina, koja glasi :
pV = nRT
R - opća plinska konstanta ; R = 8,314 Jmol-1K-1
p – tlak
V – volumen ( obujam )
T – termodinamička temperatura
n - množina

8
Postoji još nekoliko zapisa jednadžbe stanja plina, od kojih navodimo još dva :
p1V1 p2V2
pV = N ⋅ k BT , a za N = konst. ⇒ =
T1 T2
N – ukupni broj čestica
kB – Boltzmannova konstanta ; kB = 1,38·10-23 JK-1 ( dalje oznaka k )

Napomena :
standardni uvjeti : p0 = 101 325,13 Pa t0 = 0 0C ili T0 = 273 K V0 = 22,4 L

Molekularno kinetička teorija idealnog plina ( MKT )

MKT – kratica za molekularno kinetičku
teoriju; dio znanosti o toplini koji proučava
unutrašnju strukturu plina na modelu
idealnog plina; bavi se teorijom velikog
broja čestica i koristi prosječne ( srednje )
vrijednosti fizikalnih veličina; kod velikog
broja čestica srednje se osobine tijela, poput
tlaka, volumena ili temperature, mogu
dobro definirati. Time se bavi statistička
fizika. Smisao srednje vrijednosti dobro objašnjava tzv. Gaussova krivulja ( raspodjela ).
idealni plin – model koji se koristi radi boljeg razumijevanja ponašanja sustava velikog broja čestica
pretpostavke idealnog plina :
1. čestice plina su tzv. materijalne točke ( imaju masu, nemaju volumen, tj. ukupni
volumen svih čestica puno je manji od volumena posude u kojoj se nalaze )
2. čestice ne djeluju jedna na drugu ( osim u trenutku sudara, koji su elastični i traju vrlo
kratko; definira se srednji slobodni put L – prosječni put koji prijeđe čestica plina između dva
sudara )
Zbog toga je potencijalna energija međudjelovanja čestica zanemariva, E pot ~ 0, pa je unutarnja
energija idealnog plina samo suma svih kinetičkih energija njegovih čestica :
U = NE N - ukupni broj čestica Ek- prosječna kinetička energija čestice plina
k
3
Kod jednoatomnog idealnog plina je : E k = kT
2

3
pa je promjena unutarnje energije : ΔU = NkΔT
2

Unutarnja energija idealnog plina ovisi samo o temperaturi, a NE ovisi o vrsti plina, dok
promjena unutrašnje energije ovisi o promjeni temperature.

3. čestice se gibaju kaotično ( nesređeno, nasumično ) → Brownovo gibanje

Tumačenje A. Einsteina : Brownovo gibanje čestice
javlja se zbog međusobnih sudara čestica.
Skica Brownovog
gibanja:

9
Navedene pretpostavke idealnog plina ne vrijede u tzv. ekstremnim uvjetima ( visoka
temperatura i niski tlak ).

8. Idealni plin : tlak, temperatura i v skb

Ako je broj čestica u nekom volumenu jako velik, tada se tim pitanjem bavi grana fizike pod
nazivom statistička fizika. Ona koristi tzv. prosječne ( srednje ) vrijednosti veličina. [U 1 cm3
zraka ima 2,7·1019 molekula ( Loschmidtov broj ). ( Ljudsko tijelo sastoji se od 1013 stanica od kojih
svaka ima 108 velikih molekula. )] Nas će zanimati idealni plin.
R. Boltzmann je našao formulu za prosječnu kinetičku energiju
čestice idealnog plina :

3
Ek = kT [J ] ⇒ ⇒ T ~ Ek
2
T − termodinamička temperatura
k – Boltzmannova konstanta
Iz gornje formule proizlazi i definicija temperature :
Temperatura je mjera prosječne kinetičke energije čestica idealnog plina.

Srednja kvadratna brzina v skb :

Zamislimo u posudi velik broj čestica, koje se gibaju kaotično ( Brownovo gibanje ) :

Budući da od prije znamo (gradivo 1. razreda) formulu za kinetičku energiju, sada ćemo je
napisati i značit će nam prosječnu kinetičku energiju jedne čestice (molekule) idealnog plina :
1
Ek = mm v 2 , kada je izjednačimo sa prosječnom toplinskom energijom dobivamo :
2
1 3
m m v 2 = kT
2 2
3kT
dobijemo : v 2 = v skb = mm – masa jedne molekule idealnog plina
mm

k = kB v 2 = v skb , srednja kvadratna brzina ili tzv. efektivna brzina

mmolekule = M r ⋅ u u - unificirana atomska masa, jedinica atomske mase ( nova oznaka Da )
−27
u = 1,6605 ⋅ 10 kg ≈ 1,66 ⋅ 10 −27 kg

Izvod formule za tlak idealnog plina :

10
 Δv
Sila kojom jedna čestica udara u stijenku posude : F = mm Δv = 2v
Δt
2v vΔt
F = mm L= Δt − vrijeme između dva sudara
Δt 2
2mm v mm v 2
F= = , to je izraz za silu kojom svaka čestica udari u stijenku ( u 1D-prostoru )
2L L
v
1 m v2
Za N čestica i u 3D-prostoru imamo : F = N ⋅ m
3 L

Sada ćemo napisati formulu za tlak i preoblikovati ćemo je :

F F Nm m v 2 Nm m v 2
p= = = = ⋅V
A L2 3 L2 3V
1 2
pV = Nm m v 2 ⋅
3 2

2 mm v 2 2
pV = N ⇒ pV = NE k još jedan oblik jednadžbe stanja (JSP)
3 2 3
2N
Iz gornje formule možemo dobiti formulu za tlak plina : p = Ek
3V
Postoji još jedan zapis jednadžbe stanja idealnog plina

1 m
p = ρ ⋅ v2 ρ − gustoća ρ= m – ukupna masa ( m = Nmm )
3 V

Avogadrov zakon → Jednaki volumeni različitih plinova, koji imaju jednak tlak i
temperaturu, sadrže jednak broj čestica.
Dokaz ( pomoću JSP ) :
p1 = p 2 = p
- uzmimo 2 različita plina tako da je : T1 = T2 = T
V1 = V2 = V
pV
pV = N 1 kT → N 1 =
- za oba plina vrijedi JSP : kT
pV
pV = N 2 kT → N 2 =
kT
N1 = N 2

difuzija – je gibanje molekula iz područja više u područje

niže koncentracije

11
9. Toplina

toplina, Q ili ΔQ – dio unutarnje energije koji u termodinamičkom procesu prelazi s jednog
termodinamičkog sustava na drugi
unutarnja energija, U - zbroj svih potencijalnih i kinetičkih energija svih čestica tvari
Nemoguće je odrediti ukupnu unutarnju energiju termodinamičkog sustava; može se odrediti
samo promjena unutarnje energije.

Ako hladnije tijelo dovedemo u kontakt sa topljim, čestice s većom kinetičkom energijom u
sudarima predaju energiju onima s manjom. Tako energija u obliku topline prelazi s jednog
tijela na drugo. Prijelaz topline traje sve dok se uspostavi termička ( toplinska,
termodinamička ) ravnoteža.
Formula za toplinu :
Q = mc ΔT [J ] zbog ΔT = Δt ⇒ Q = mcΔt
Mjerna jedinica topline je džul ( SI-sustav ).

ΔT i Δt znači promjenu temperature :

ΔT = T2 − T1 i Δt = t 2 − t1
m – masa tijela
c – specifični toplinski kapacitet

Stara mjerna jedinica je 1 cal ( kalorija ).

Postoji veza između džula i kalorije :

1 cal = 4,19 J , taj broj je poznat pod nazivom mehanički ekvivalent topline ( Jouleov pokus )

Jouleov pokus - govori o tome koliki se mehanički rad mora obaviti da bi tijelo primilo
toplinu od 1 cal.
Q ⎡ J ⎤ ⎡ J ⎤
Iz formule za toplinu izvodi se formula za c : c = ⎢ ⎥ ⎢ ⎥ = JkgK-1
mΔT ⎣ kg ⋅ K ⎦ ⎣ kg ⋅ K ⎦
c - količina topline koju treba dovesti 1 kg tvari, da mu se temperatura povisi za 1stupanj
( 1 K ili 1ºC ).

Toplinski kapacitet, C : C = mc

Zbog : Q = mc ΔT ⇒ Q = CΔT ili Q = CΔt

C - količina topline koju treba dovesti tijelu, da mu se temperatura povisi za 1 stupanj ( 1 K
ili 1ºC ).
Zanimljivost :
Zašto se u medicinskim termometrima koristi živa, a ne npr. alkohol ?
Odgovor : važno je da se temperatura izmjeri što prije → specifični toplinski kapacitet žive
puno je manji od specifičnog toplinskog kapaciteta alkohola.
( Osim toga koeficijent toplinske vodljivosti žive je veći od koeficijenta toplinske vodljivosti
alkohola. )

12
Dodatak :
Često se u termodinamici koriste ovi pojmovi :
⎛ ΔQ ⎞
Cp = ⎜ ⎟ , toplinski kapacitet uz stalan tlak
⎝ ΔT ⎠ p = konst .

⎛ ΔQ ⎞
CV = ⎜ ⎟ , toplinski kapacitet uz stalan obujam
⎝ ΔT ⎠V = konst .
Toplinski kapacitet nekog sustava ( tijela ) pri p = konst. ( ili V = konst. ) jednak je onoj
količini topline koja mora biti dovedena sustavu pri p = konst. ( ili V = konst. ) da bi se
temperatura sustava povisila za 1K.
entalpija, H – toplina koju sustav izmjenjuje sa okolinom uz stalan tlak

10. Richmannovo pravilo ( Rihmanovo ) ili temperatura složenog sustava

Kalorimetrija je grana fizike, odnosno fizikalne kemije koja

se bavi mjerenjem topline, specifičnog i molarnog kapaciteta,
te drugih toplinskih svojstva materijala. Mjerene se obavlja u
kalorimetru. Kalorimetar se sastoji od dvije posude.
Postavljene su jedna u drugu, a izmedu njih je toplinski
izolator ( zrak, stiropor, ... ).

Kalorimetar je uređaj kojim se određuje energija koja se

tijekom nekog procesa oslobađa ili troši.
termodinamički proces – proces koji opisuje prijelaz
termodinamičkog sustava iz jednog termodinamičkog stanja u drugo
termodinamička ravnoteža – stanje sustava kada je temperatura ista u svim
dijelovima sustava
Pretpostavimo dva sustava:
• jedan mase m1 , temperature T1 i specifičnog topl. kapaciteta c1
• drugi mase m2 i temperature T2 i specifičnog topl. kapaciteta c2

Oni se pomiješaju u kalorimetru i toplina prelazi iz toplijeg sustava u hladniji dok se ne

uspostavi toplinska ravnoteža, tj. izjednači temperatura.
Pretpostavlja se da nema toplinskih gubitaka i da je toplina Q1 koju preda topliji spremnik,
jednaka toplini Q2 koju primi hladniji spremnik :
Q1 = Q2
m1c1 Δt1 = m2 c 2 Δt 2 t1 > t 2
m1c1 (t1 − τ ) = m2 c 2 (τ − t 2 )
τ - temperatura smjese
m1c1t1 − m1c1τ = m2 c 2τ − m2 c 2 t 2
m1c1t1 + m2 c 2 t 2 = τ (m1c1 + m2 c 2 )

13
 m1c1t1 + m2 c2 t 2
τ=
m1c1 + m2 c2
[ C]
0

Gornja formula nosi naziv Richmannovo pravilo. Radi se o formuli za izačunavanje

temperature smjese dva ili više termodinamička sustava.

Napomena :
m1t1 + m2 t 2
Kada se radi o miješanje npr. tople i hladne vode ⇒ τ = , jer je c1 = c 2 .
m1 + m2

Kada se radi o miješanju tri ili više različitih sustava :

m1c1t1 + m2 c2 t 2 + m3 c3t 3 + ...
τ=
m1c1 + m2 c2 + m3c3 + ...

11. Promjena agregacijskog stanja

Građa tvari → model : čestice titraju oko ravnotežnog položaja

Međudjelovanje atoma u tvarima

tumači se elastičnim silama između
čestica ( molekula )

Grafički prikaz energije međudjelovanja 2 molekule :

r0 − ravnotežni položaj čestica

- sile su u ravnoteži odbijanje
- tijelo ima najnižu potencijalnu
energiju

r – udaljenost čestica
privlačenje

AGREGACIJSKA ( agregatna ) STANJA – kriterij podjele je jačina veza između čestica

Vrste agregacijskih stanja : agregatno stanje = faza

1. čvrsto – sile između čestica su relativno jake
2. tekuće – sile između čestica su nešto slabije
3. plinovito – sile su gotovo neznatne ( osim u trenutku sudara )
fazni prijelaz - prijelaz iz jednog agregacijskog stanja u drugo

Za prijelaz iz jednog u drugo agregatno stanje potrebna je energija koja se troši na kidanje
veza između čestica tijela.

Pri tome se tijelu ne mijenja temperatura.

14
 Graf ovisnosti temperature o primljenoj toplini, tzv. FAZNI dijagram :

T t – temperatura taljenja

T i – temperatura isparavanja
Qt
Lt = - latentna toplina taljenja
m
Qt – toplina taljenja je toplina koju treba dovesti 1 kg tvari, da bi se pri temperaturi taljenja
rastalila
Qi
Li = - latentna toplina isparavanja
m

Qi – toplina isparavanja je toplina koju treba dovesti 1 kg tvari, da bi se pri temperaturi

isparavanja rastalila

Dodatak :
Qiz
q= - latentna toplina izgaranja
m
q - toplina izgaranja je toplina koja se oslobodi potpunim izgaranjem 1 kg goriva

⎡Q ⎤
Mjerna jedinica latentne topline : ⎢ ⎥ = Jkg-1
⎣m⎦

Ovdje možemo reći definiciju kelvina, (K) mjerne jedinice SI-sustava za termodinamičku
temperaturu :
Kelvin je 273,16. – ti dio termodinamičke temperature trojne točke vode.

15
Dodatak : tumačenje trojne točke

FAZNI ( p,T ) DIJAGRAM za vodu

TROJNA TOČKA :
u toj točki su sve tri faze u ravnoteži

Iz slike se vidi da je za vodu temperatura

trojne točke 273,16 K.

Tlak trojne točke je 6,309 mbar ili 630,9 Pa.

Termodinamika
termodinamika – dio znanosti o toplini koji proučava odnos topline i rada, zakona toplinske
ravnoteže i pretvaranje u različite oblike energije ( dio znanosti o toplini koji proučava veze
između topline i drugih oblika energije, koji se izmjenjuju u tvarima uvjetima termodinamičke
ravnoteže; dio znanosti o toplini, koji proučava termodinamičke procese )

termodinamički proces – proces koji opisuje prijelaz termodinamičkog sustava iz jednog

termodinamičkog stanja u drugo
termodinamički sustav – primjer najjednostavnijeg termodinamičkog sustava je plin
zatvoren u cilindru i poklopljen klipom

TERMODINAMIČKI SUSTAV može biti :

• IZOLIRAN - i masa i energija su konstantni ( ne izmjenjuju se s
okolinom – npr. termos boca )

• ZATVOREN - masa je konstantna, ali energija se može izmjenjivati s

okolinom ( slika desno )

• OTVOREN - i masa i energija se mogu izmjenjivati s okolinom

termodinamičko stanje – stanje sustava opisano termodinamičkim parametrima

a) RAVNOTEŽNO stanje
- parametri su vremenska konstanta
b) NERAVNOTEŽNO stanje
- parametri ovise o vremenu ( vremenske su varijable )

16
Termodinamička stanja prikazuju se tzv. FAZNIM dijagramima ( dijagram stanja ). Npr. :

3D - prikaz ⇒ 2D - prikaz

termodinamički parametri ( termodinamičke veličine, termodinamičke funkcije )

– fizikalne veličine koje opisuju toplinska svojstva tvari ( npr. tlak p,
volumen V, termodinamička temperatura T, unutarnja energija U,
toplina Q, entropija S, entalpija H, …. )
– te se veličine neposredno mjere;
Podjela termodinamičkih veličina :
a) VELIČINE STANJA - svaki puta kada se sustav vrati u isto stanje, veličine imaju
jednaku vrijednost, tj. u ravnotežnim uvjetima ne ovise o vremenu
Veličine stanja mogu biti :
o ekstenzivne ( aditivne ) – dva puta većoj količini tvari odgovara dva puta veća vrijednost
veličine; takve veličine su npr. V, U, S, ...
o intenzivne - u cijelom sustavu veličina ima uvijek istu vrijednost ( npr. : p, T, … )
b) VELIČINE PROCESA
ƒ ovise o procesu; ne označavaju stanje sustava, nego prijelaz između
njegovog početnog i konačnog stanja ( npr. : Q, W, … )
Prijelaz iz jednog u drugo ravnotežno stanje je termodinamički proces.
TERMODINAMIČKI PROCESI :
o reverzibilni (povratni ) – svi mehanički procesi u kojima nema
trenja ( matematičko njihalo, titranje el. spirale, elastični sudar
kuglica )
o ireverzibilni ( nepovratni ) - trenje, vođenje topline, otapanje,
difuzija
Osnovni cilj termodinamike je pretvorba topline u rad.

12. Rad plina

Najjednostavniji termodinamički sustav je cilindar zatvoren klipom
i ispunjen plinom. ( slika desno )

Toplina i rad nisu posebni oblici energije sadržani u termodinamičkom sustavu. Pomoću te
dvije veličine može se SAMO POVEĆATI ili SMANJITI unutrašnja toplinska energija
termodinamičkog sustava. Sada ćemo razmotriti promjenu unutrašnje energije radom.
Rad se može grafički prikazati u p,V grafikonu, u kojem je on jednak površini lika ispod
krivulje ovisnosti tlaka i volumena.
RAD IDEALNOG PLINA u :
a) IZOBARNOJ promjeni stanja plina ( p = konst., Gay – Lussacov zakon )

17
[ pV ] = Pa·m3 = Nm-2·m3 = Nm = J - mjerna jedinica umnoška tlaka i volumena je džul (J)
W = nRΔT ili, zbog JSP : W = pΔV

ΔV = V2 − V1 ΔT = T2 − T1

Rad je jednak površini lika ispod krivulje u p,V grafu.

b) IZOHORNOJ promjeni stanja ( V = konst., Charles-ov zakon) ⇒ ∆V = 0 ⇒ W = 0

ΔV = 0 ⇒ W = 0

W = 0 Ako dovodimo toplinu ( radom vanjskih sila ) tada je ΔQ = ΔU , pa

plinu raste temperatura.

Dodatak :
c) Rad idealnog plina u IZOTERMNOJ promjeni stanja ( T = konst., Boyle – Marriotteov
zakon )

⇒ rad se računa pomoću integralnog računa

( viša matematika )

13. Toplina, unutarnja energija

NULTI ZAKON ( postulat ) TERMODINAMIKE : ( to je iskustveni postulat )

Dva sustava A i B, koja su u toplinskoj ravnoteži s

trećim sustavom C, u ravnoteži su i među sobom.
Najjednostavniji termodinamički sustav – cilindar, ispunjen
idealnim plinom i zatvoren klipom. ( slika )
Definicija temperature je posljedica nultog zakona termodinamike, točnije, njegov je obrat :
Termodinamička ( apsolutna ) temperatura T je svojstvo sustava koje pokazuje da li je
on u ravnoteži sa nekim drugim sustavom ili nije.
toplina, Q ili ΔQ – dio unutarnje energije koji u termodinamičkom procesu prelazi s jednog
termodinamičkog sustava na drugi
Ako hladnije tijelo dovedemo u kontakt sa toplijim, čestice s većom kinetičkom energijom u
sudarima predaju energiju onima s manjom. Tako energija u obliku topline prelazi s jednog
tijela na drugo. Prijelaz topline traje sve dok se uspostavi termička ( toplinska,
termodinamička ) ravnoteža.

18
 Formula za toplinu :

Q = mcΔT [J ] zbog ΔT = Δt ⇒ Q = mcΔt

gdje ΔT i Δt znači promjenu temperature : ΔT = T2 − T1 i Δt = t 2 − t1

m – masa tijela
c – specifični toplinski kapacitet
unutarnja energija, U - zboj svih potencijalnih i kinetičkih energija svih čestica tvari
- u načelu se ne može odrediti unutarnja energija sustava, već samo njena promjena
3 3
Za idealni plin je : ΔU = NkΔT ili ΔU = nRΔT , promjena unutarnje energije
2 2
Unutarnja energija idealnog plina ovisi samo o temperaturi, a NE ovisi o vrsti plina.
Promjena unutarnje energije ovisi samo o promjeni temperature.

14. Prvi zakon termodinamike

Najjednostavniji termodinamički sustav je cilindar, ispunjen idealnim plinom i zatvoren
klipom ( slika desno ).

Toplina se može dobiti iz unutarnje energije izravno, bez ikakve transformacije. Prvi zakon
termodinamike je zapravo ZAKON OČUVANJA ENERGIJE, primijenjen na
termodinamičke sustave. Zakon glasi : Količina privedene topline jednaka je zbroju
promjene unutarnje energije sustava i izvršenog rada. Matematički zapis zakona je :
Q = ΔU + W
ΔU − unutarnja energija Q , ΔQ − toplina W − rad
( Napomena : oznaka Q i ΔQ predstavlja istu veličinu - toplinu. )

Drugim riječima on se može izreći: PERPETUUM MOBILE 1. VRSTE NIJE MOGUĆ !

tj. nije moguće konstruirati stroj koji bi trajno radio bez dovođenja energije.

Zakon se može pisati i u obliku : ΔU = Q + ( −W )

Unutarnja energija tijela može se promijeniti izmjenom topline i radom.

Unutarnja energija je veličina stanja, a toplina i rad su veličine procesa, tj. one ne označavaju
stanje tijela nego prijelaz između njegovog početnog i konačnog stanja.

Toplina i rad OBILJEŽAVAJU PROCES IZMJENE ENERGIJE TIJELA s njegovom

okolinom.
Ako u sustavu nema promjene ( izmjene energije ) u njemu se ne može izmjeriti sadržaj
topline !
Postoji dogovor u određivanju predznaka pojedinih veličina :

sustav prima toplinu : Q > 0 sustav radi : W > 0

sustav predaje toplinu : Q < 0 rade vanjske sile : W < 0

19
 Jouleov pokus → mehanički ekvivalent topline : 1 cal = 4,19 J cal = kalorija

Pokus koji je pokazao koliko mehaničkog rada treba uložiti da bi se dobila jedna jedinica
toplinske energije ( 1 cal, jedna kalorija ) .

Adijabatski proces
( ADIJABATSKA PROMJENA stanja plina )

Definicija : Adijabatska promjena je ona u kojoj je Q = O , tj. sustav ne izmjenjuje toplinu s

okolinom ⇒ sustav je izoliran od okoline ( ne gubi toplinu ).

Ako je Q = 0 , iz prvog zakona termodinamike ( Q = ΔU + W ) slijedi :

ΔU = −W tj., promjena unutrašnje energije jednaka je izvršenom radu

Adijabatski procesi nazivaju se i „brzi“ procesi ( iako nužno ne moraju biti brzi ).
Dva su načina na koje se mogu ostvariti adijabatski procesi :
1. da sustav dobro toplinski izoliramo od okoline
2. da se proces odvija vrlo brzo, tako da sustav za to kratko vrijeme ne stigne dobiti
ili izgubiti energiju ( npr.pneumatski upaljač, samopaljenje kod dizel-motora )

Kad sustav obavlja rad ( adijabatska ekspanzija , W > = 0 ) njegova se :

• unutarnja energija smanjuje
3
• temperatura snižava, te se on hladi : ΔU = nRΔT i W = −ΔU
2

tj., PLIN RADI NA RAČUN SMANJENJA UNUTARNJE ENERGIJE.

Prikaz adijabatskog procesa u p,V-ravnini :

Krivulja koja prikazuje adijabatski proces naziva se adijabata.

Adijabata se nalazi između dvije izoterme (dakle, strmija je od

izoterme).

Rad u adijabatskom procesu jednak je površini lika ispod

adijabate.

U usporedbi s izotermnim procesom, za istu promjenu temperature ( ∆T ) rad je manji, jer

nema gubitaka topline.

Obavlja li se, pak, isti proces sporo i toplina se pri tome odvodi ili dovodi, promjena stanja će
biti izotermna → odnos p i V bit će određen Boyle-Mariotteovim zakonom.

20
Dodatak :

Entalpija, H

Dovođenje ili odvođenje topline iz nekog sustava pri stalnom tlaku uzrokuje promjene
toplinskog sadržaja u tom sustavu. Taj sadržaj topline nazvan je entalpija, H .
DEFINICIJA ENTALPIJE, H : Entalpija je toplina koju sustav izmjenjuje sa okolinom uz
stalan tlak.
H = Q p = konst .
Zbog 1. zakona termodinamike :
H = ΔU + pΔV
Funkcija H može služiti kao parametar određenog stanja plina :
Endotermni proces ( uzimanje topline ) : ΔH > 0
Egzotermni proces ( davanje topline ) : ΔH < 0

15. Kružni proces

RAD idealnog PLINA u KRUŽNOM procesu

Kružni proces je onaj kod kojega su početno i konačno stanje jednaki.
Rad u kružnom procesu odgovara površini lika zatvorenog unutar petlje u p,V-ravnini.

Pogledajmo sliku desno :

rad u koraku 1- 2 : W1,2 > 0 jer je ∆V > 0 ( pozitivni rad )

rad u koraku 2- 1 : W2,1 < 0 jer je ∆V < 0 ( negativni rad )

Općenito vrijedi :
W > 0 ako strelica kružnog procesa ide u smjeru kazaljke sata
W < 0 ako strelica kružnog procesa ide u smjeru obrnutom smjera gibanja kazaljke sata
Rad u kružnom procesu na slici 1. je zbroj radova W1,2 i W2,1 :
W = W1,2 + (- W2,1 )
W > 0 jer je W1,2 > W2,1 ( strelica ide u smjeru gibanja kazaljke sata )
Dakle, rad u kružnom procesu je pozitivan , ako se u p,V – ravnini stanje plina mijenja u
smjeru gibanja kazaljke sata.
Vrijedi i obratno : rad u kružnom procesu je negativan, ako se u p,V – ravnini stanje plina
mijenja u suprotnom mjeru od smjera kazaljke sata.

Analiza slike lijevo. :

rad u koraku 1- 2 : W1,2 > 0 jer je ∆V > 0 ( pozitivni rad )
rad u koraku 2- 1 : W2,1 < 0 jer je ∆V < 0 ( negativni rad )
Ukupni rad jednak je zbroju radova :

W = W1,2 + (- W2,1 )
W < 0 jer je W1,2 < W2,1 ( strelica ide u smjeru obrnutom od gibanja kazaljke sata )

21
Napomena :
Promjena veličina ( funkcija ) stanja u kružnom procesu je nula. Veličine stanja ne ovise o
načinu izvođenja procesa; svaki puta kada se sustav vrati u isto stanje, veličina stanja će imati
jednaku vrijednost. Veličine stanja su : p, V , U, H, S, G. U kružnom procesu promjena bilo
koje veličine stanja uvijek je nula, tj. veličina stanja se ne mijenja. Za nas je važno znati tu
činjenicu samo za unutarnju energiju :
U kružnom procesu je uvijek ΔU = 0 .

16. CARNOT – ov kružni PROCES

( Karnoov )
Carnot-ov kružni proces opisuje rad idealnog toplinskog stroja. Proces se sastoji od 4
koraka ( 2 ekspanzije i 2 kompresije ). Detaljnije, po koracima :
1. korak
izotermna ekspanzija : T1 ,+Q1
plin prima toplinu Q1
Q1- primljena toplina
2. korak
adijabatska ekspanzija :
T1 → T2 , ΔQ = 0 , plin se hladi
3. korak
izotermna kompresija : T2 , Q2
plin daje toplinu Q2
Q2- predana toplina ( dio od Q1 )
4. korak
adijabatska kompresija :
T2 → T1 , ΔQ = 0 , plin se grije
Analiza kružnog procesa :
u točki A ⇒ plin je u kontaktu sa toplijim spremnikom topline, dobiva toplinu Q1
od A do B ⇒ izotermna ekspanzija ( širenje ) ; ΔU = 0 W1 = Q1
od B do C ⇒ adijabatsko širenje ( ekspanzija ) ; Q = 0 W2 = −ΔU , plin se hladi
u točki C ⇒ plin je u kontaktu sa hladnijim spremnikom topline ( okolina ),
daje mu toplinu Q2 ( Q2 je dio od Q1 )
od C do D ⇒ izotermna kompresija ( sabijanje ) ; ΔU = 0 W3 = −Q2
od D do A ⇒ adijabatska kompresija ; Q = 0 W4 = ΔU , plin se grije

UKUPNI ( korisni, neto ) RAD : W = W1 + W2 + W3 + W4

W = Q1 − ΔU − Q2 + ΔU ⇒ W = Q1 − Q2
KORISNI RAD jednak je razlici primljene i predane topline.

Toplinski stroj pretvara toplinu u rad.

Kod rada toplinskog stroja važna je veličina η , korisnost ( djelotvornost, faktor iskorištenja,
koeficijent korisnog djelovanja ).

22
 Wkorisno Pkorisna
Njegova definicijska formula je : η = = ≤1
Wuloženo Puložena
W Q1 − Q2 Q2
Kod idealnog toplinskog stroja je : η = η= ⇒ η = 1−
Q1 Q1 Q1
Q1 Q2
R. Clausius ( 19. st. ) je pokazao da za idealni toplinski stroj vrijedi omjer : =
T1 T2
T2
Zbog toga je : η = 1−
T1
U Carnot-ovom procesu Q2 ostaje neiskorištena toplina ( Q2 je dio od Q1 ).

17. Drugi zakon termodinamike

Drugi zakon termodinamike sadržan je u formuli za korisnost
T2
idealnog toplinskog stroja ( Carnot. stroja ) : η = 1−
T1
Iz ove relacije se vidi da η ovisi samo o razlici temperatura ( tj.
o omjeru T2 i T1 ), a ne ovisi o vrsti radnog tijela.
2. zakon termodinamike glasi : Toplina ne može spontano
prelaziti s tijela niže temperature na tijelo više temperature.
Ili …. PERPETUUM MOBILE 2. VRSTE NIJE MOGUĆ.
( tj. ne postoji stroj koji bi svu dovedenu toplinu pretvorio u
rad). Dakle, nemoguće je napraviti toplinski stroj koji bi radio
bez hladnijeg spremnika. NEIZBJEŽNI SU GUBICI, tj. nužno
mora biti Q2 ≠ 0 .
• To se može razjasniti analizom navedene formule za
slučaj kada bi korisnost bila 100 % , tj. 1. Tada bi
moralo biti : ili T2 = 0 ( apsolutna nula se u načelu ne može postići ) ili T1 → ∞ (ne postoji
beskonačno visoka temperatura).
Pojašnjenje : Ne postoji termodinamički proces u kojemu bi jedini rezultat bio pretvorba
unutarnje energije u mehanički rad ( iako bi prema 1. zakonu termodinamike to bilo
moguće ) ⇒ kada bi to bilo moguće, rad bi se mogao proizvoditi crpeći unutarnju
energiju iz mora ili nekog drugog toplinskog spremnika ( na Zemlji postoji
„neograničena“ zaliha unutarnje toplinske energije.

Dodatak :
1. zakon termodinamike može se izreći i ovako : PERPETUUM MOBILE 1.
VRSTE NIJE MOGUĆ, tj. nije moguće konstruirati stroj koji bi trajno (u kružnom
procesu) radio bez dovođenja energije.
Dokaz : kada bi Q = 0 ⇒ W = − Δ U , tj. sustav radi na račun svoje unutarnje
energije ( U se smanjuje ), a niti jedan sustav nema beskonačno veliku zalihu
unutarnje energije.

23
Još je nekoliko načina na koji se može izreći 2. zakon termodinamike : npr.
• Toplina ne može spontano prelaziti s tijela niže temperature na tijelo više
temperature.
• Statistička interpretacija 2. zakona termodinamike → pomoću pojma ENTROPIJE, S

18. Entropija, S
Slikovito rečeno, entropija je mjera nesređenog širenja energije, tj. stupanj nesređenosti
sustava.
ΔQ
Godine 1850 g. R. Clausius je uveo veličinu naziva reducirana ili degradirana toplina ( ),
T
koja predstavlja omjer topline i temperature na kojoj se ta toplina izmjenjuje.
Entropija je razmjerna količini energije koja je izgubila sposobnost vršenja rada, ona je
mjera za količinu degradirane energije.
ΔQ
Entropija je promjena reducirane topline po jedinici temperature sustava : ΔS =
T
Entropija se može izračunati samo za reverzibilne procese, inače se računa samo promjena
entropije. Entropija je funkcija stanja, a to znači da je u kružnom procesu ΔS = 0 .

Dogovor u kemiji :
ENTROPIJA VODE NA 0 °C i kod tlaka p = 101 325 Pa je NULA . ⇒ tako
da se osim ΔS mogu se odrediti i same ( apsolutne ) entropije, pa je :
ΔH
S konacna − S pocetna = − ( uz p = konst. ⇒ Q = H )
T

Općenito je : ΔS ≥ ΔQ znak > se uzima za nepovratne ( ireverzibilne ) procese

T znak = se uzima za povratne ( reverzibilne ) procese

ENTROPIJA nam kaže u kojem smjeru može spontano teći neki proces ⇒ mogući su
samo oni procesi u kojima se entropija povećava.

AKO JE ΔQ = 0 ( savršeno toplinski izolirani sustav ) , slijedi : ΔS ≥ 0

tj. entropija izoliranog termodinamičkog sustava može se samo povećavati ili održavati
konstantnom. Kada sustav prelazi u ravnotežno stanje, njegova entropija raste. Dođe li on u
to stanje, njegova entropija ostaje stalna.

Dakle, STANJE TOPLINSKE RAVNOTEŽE JE STANJE MAKSIMALNE

ENTROPIJE.
Napomena : ravnotežno stanje je ono kod kojega makroskopske veličine koje određuju to
stanje ostaju stalne ( npr. p, T, ... ).

ENTROPIJA SVEMIRA RASTE TIJEKOM SVAKE PRIRODNE PROMJENE.

ENTROPIJA SVEMIRA TEŽI BESKONAČNOSTI.

Postoji i ovakva interpretacija 2. zakona termodinamike :

24
 Priroda teži ka termodinamičkim stanjima koja su vjerojatnija.

Pojašnjenje : Pretvorba rada u toplinu je spontani proces u prirodi. Jezikom statistike, tj.
teorije vjerojatnosti, to je težnja prirodnih procesa da spontano idu iz reda u nered. Red je
manje vjerojatno stanje !
Dakle :
W → Q , mogući su procesi u kojima se sav rad W pretvara u toplinu Q ( rad sila otpora,
trenja ... )
red → nered ( prijelaz reda u nered je vjerojatan proces )
Q → W, nema procesa u kojima bi se sva dovedena toplina potpuno pretvorila u rad
nered → red ( prijelaz nereda u red nije vjerojatan proces, iako je moguć po 1. zakonu
termodinamike )
Pretvorba iz nereda u red nije spontana ( prirodna ), znači nevjerojatna je. ( Postoji vjerojatnost,
ali je vrlo mala ).

Drugi zakon termodinamike opisuje posljedice entropije :

Nije moguć perpetuum mobile druge vrste, tj. ne može se dobiti rad prijenosom topline sa
hladnijeg na toplije tijelo.
Sa entropijom se neprekidno srećemo u svakodnevnom životu. Svako je vidio knjigu kako
padne sa stola pri čemu se njena kinetička energija pretvorila u toplinu i malo ugrijala
podlogu na koju je pala. Ali nitko nije vidio da knjiga sa poda poleti na policu uz spontano
hlađenje poda. U prvom slučaju entropija sustava raste, a u drugom pada. Svi spontani procesi
se odigravaju u smjeru porasta entropije. Normalno, niko nas ne sprječava da podignemo
knjigu i vratimo je u policu. Ali, tada smo smanjili entropiju na račun rada koji smo izvršili
podizanjem knjige. A da bi se došlo do te energije, morala se povećati entropija na nekom
drugom mjestu, pri čemu je ukupan rezultat porast entropije u svemiru.

Zaključak :

Analiziramo li na kraju 3 osnovna postulata termodinamike, vidimo da su oni po svom

karakteru ( osim trećeg postulata ) induktivni i da predstavljaju zapravo uopćavanja koja
imaju eksperimentalnu osnovu u određenim ljudskim neuspjesima :

o tako je neuspjeh da se konstruira stroj koji bi obavljao rad bez dovođenja energije
( perpetuum mobile prve vrste ) doveo do formuliranja prvog postulata,

o a neuspjeh u traženju načina da se toplinska energija iz jednog spremnika topline

iskoristi za dobivanje mehaničkog rada – do drugog postulata

o treći postulat zasniva se na neuspjehu da se postigne apsolutna nula temperature

No, ipak ne možemo se obeshrabriti ovim činjenicama. Priroda je takva kakva je, a na nama je
da otkrivamo njene „tajne“, te ih koristimo za našu i njenu dobrobit.

25