MEHANIKA TEKUĆINA I

PLINOVA

Ivana Vrdoljak, mag. educ. phys. et math.

PROMATRAJUĆI PLINOVE I TEKUĆINE UVODIMO NOVE VELIČINE I ZAKONE KOJI ĆE NAM POMOĆI U OPISU GIBANJA TEKUĆINA I PLINOVA, JEDNOM RIJEČJU FLUIDA.

VOLUMEN
 Oznaka: V; mjerna jedinica: (često je izražen u litrama, L)
 Odnos između veličina je sljedeći
 Volumen ili obujam opisuje koliko prostora okupira neko tijelo, u našem slučaju fluid
  
GUSTOĆA
 Oznaka: ρ, mjerna jedinica:
 Gustoća je mjera koliko se mase neke tvari (fluida) nalazi u nekom volumenu
 Izraz:
TLAK

 Oznaka p: mjerna jedinica: Pa („paskal“ prema fizičaru J.P.B. Pascalu)

 Osnovna fizikalna veličina pri promatranju fluida je tlak. Tlak je omjer sile i površine na
koju djeluje sila. To je veličina kojom opisujemo djelovanje okoline na neki fluid
 Izraz za tlak je:
   F - sila koja djeluje, A - površinu na koju djeluje sila
 Mjerna jedinica sile je N, a površine
 Za opis tlaka postoje i dodatne mjerne jedinice koje se često koriste. One su:
 PO DOGOVORU U FIZICI POSTOJI VELIČINA KOJA OPISUJE STANDARDNI ATMOSFERSKI
TLAK ZRAKA I ONA JE:

 
PRI RADU S FLUIDIMA RAZLIKUJEMO:

* HIDRAULIČKI TLAK - TLAK NEKE VANJSKE SILE KOJA DJELUJE NA FLUID

* HIDROSTATSKI TLAK - TLAK KOJI FLUID IMA ZBOG SVOJE TEŽINE
 Hidraulički tlak posljedica je djelovanja neke vanjske sile na fluid 𝐹1,𝑆 1, 𝑝1 𝐹 2 ,𝑆 2 , 𝑝2
 Ako neka sila djeluje na fluid ona stvara tlak
 Taj tlak isti je u bilo kojem djelu fluida, na dnu ili na vrhu

 predstavljaju sile kojima se djeluje na čepove

 Ako se uži čep pritisne silom , veći čep će se podizati sa silom koja će
djelovati na bilo koji teret koji bude na tom čepu
  
 Površina manjeg čepa je , a većeg
 Tlak koji djeluje na fluid pritiskom na manji čep je
 Uzimajući u obzir da se hidraulički tlak kroz fluid prenosi na takav način
da je on u cijelom fluidu isti, znamo da je tlak na čep dva isto , tj. vrijedi:

HIDRAULIČKI TLAK
Ll
 Ovo je tlak koji je u fluidu zbog njegove težine. Kako idemo dublje u fluid tako se ovaj tlak
povećava. Formula glasi:
 Ako silu težu raspišemo preko njezine formule, a masu raspišemo kao umnožak gustoće i volumena
imamo:
 Ako volumen fluida zamijenimo umnoškom površine fluida i njegove visine, tj. dubine imamo:
   ⇒
 U konačnom izrazu je gustoća fluida, g je gravitacijska konstanta, a h dubina na kojoj želimo
izračunati tlak.
 Ako imamo fluid koji protječe kroz neku cijev koja je na jednom dijelu deblja, a na jednom uža
imamo jedan izraz koji nam povezuje presjeke cijevi i brzinu fluida. Ako s označimo površinu
presjeka užeg dijela i s brzinu fluida u užem dijelu, a s presjek debljeg dijela i s brzinu fluida u
debljem dijelu, možemo pisati

HIDROSTATIČKI TLAK
 Naše dosadašnje znanje o fluidima i tlakovima možemo primijeniti na situaciju
prolaska fluida kroz cijev kojoj se mijenja promjer
 Takva cijev može biti horizontalna ili može imati jedan dio na većoj visini od
drugoga
 Izraz za horizontalnu cijev možemo lako izvesti iz općenitijeg izraza za cijev
koja ima dva dijela (uži i širi) na drukčijim visinama
 Strujanje fluida stacionarno je, što znači da je kroz bilo koji presjek cijevi
protok stalan

BERNOULLIJEVA JEDNADŽBA
  Ako nema nikakvih vanjskih sila koje utječu na fluid, on teče od
mjesta višeg tlaka prema mjestu nižeg tlaka
 Ukupni tlak na nekom mjestu unutar fluida koji struji bit će zbroj
tlakova nastalih zbog raznih utjecaja
 Promotrit ćemo dvije točke fluida, na jednom i drugom kraju cijevi.
  
 Bernoullijeva jednadžba opisivat će nam odnose tlakova za te dvije
točke fluida
 Rad fluida dok on struji utječe na to da se fluid iz točke 2. pomakne
u točku 1. Fluid u točki 1. ima brzinu i nalazi se na visini dok u
točki 2. ima brzinu i visini . Razlika radova tih dviju točaka
takozvani je rad tlačnih sila koji se odvija pri gibanju fluida
BERNOULLIJEVA JEDNADŽBA
 Zbog toga što fluid dođe iz točke 2. u točku 1. rad tlačnih sila nam je razlika tih radova:
 Ako rad raspišemo prema formuli ( imamo
 Zatim silu raspišemo kao tlak puta površina ():
 Površina presjeka cijevi pomnožena s putem djelovanja sile predstavlja nam volumen
fluida (). Volumen je isti jer isti fluid nam je u točki 1. i u točki 2. Iznos volumena nam
je zapravo masa podijeljena s gustoćom ()
  
⇒
 Prelaskom fluida iz mjesta 1. u mjesto 2. mijenja se energija. Fluid ima brzinu i neku
visinu, tako da mu se ukupna energija sastoji od kinetičke i gravitacijske potencijalne
energije: ⇒
 Promjena energije upravo je jednaka radu fluida:

BERNOULLIJEVA JEDNADŽBA
 Izraz malo sredimo (podijelimo s m i pomnožimo s te prebacimo sve s indeksom 1 na
jednu stranu, a s indeksom 2 na drugu stranu) imamo konačni izraz:

 Gornji izraz predstavlja Bernoullijevu jednadžbu (govori nam kako je zbroj svih
tlakova fluida u točki 1. jednak zbroju tlakova fluida u točki 2. pri stacionarnom
strujanju)
  
 Vidimo kako je jednadžba sastavljena od više vrsta tlakova. Imamo hidraulički tlak,
koji je predstavljen oznakama . Imamo hidrostatički tlak i treći izraz na svakoj strani
predstavlja dinamički tlak . Dinamički tlak posljedica je gibanja fluida. Ako fluid
miruje ovaj tlak je nula. Zbroj hidrauličkog i hidrostatičkog tlaka nazivamo statički
tlak.
 Ako umjesto cijevi na različitim visinama imamo horizontalnu cijev, Bernoullijeva
jednadžba nam postaje:

BERNOULLIJEVA JEDNADŽBA
VLAŽNOST ZRAKA

 Veličina koja opisuje kolika je količina vodene pare u zraku

 Pri nekoj temperaturi zrak može primiti vlagu sve do određene veličine koji zovemo maksimalna vlažnost
(oznaka:). Promatramo dvije vrste vlažnosti zraka:
1. Apsolutna vlažnost
 Oznaka: A; mjerna jedinica:
 Veličina koja opisuje kolika je količina vlage koju posjeduje jedinica mase zraka. Ona je količnik mase
vodene pare i volumene zraka dostupnog vodenoj pari:
2.
 Relativna vlažnost
 
 Oznaka: ; mjerna jedinica: nema mjerne jedinice
 Relativna vlažnost je broj od 0 do 1, a ako se pomnoži sa 100 predstavlja postotak
 Veličina koja opisuje omjer vodene pare u zraku. Zbog toga što često vlažnost zraka pri nekoj temperaturi
nije maksimalna zanima nas koliko je, u postotku, vlažnost blizu svoje maksimalne vrijednosti.
 Tu vrijednost zovemo upravo relativna vlažnost i dobivamo je tako da apsolutnu vlažnost zraka podijelimo
s maksimalnom (maksimalnu vlažnost pročitamo iz zadanih podataka, tj. iz tablice za promatranu
temperaturu):
SILA UZGONA

 Sila koja djeluje na bilo koje tijelo uronjeno u nekom fluidu

 Djeluju na način da želi zadržati tijelo na površini fluida te je u suprotnom smjeru od djelovanja težine tijela
koja vuče tijelo da potone.
 Ako s označimo gustoću fluida, s g akceleraciju sile teže, a s uronjeni dio volumena tijela tada nam je izraz
za silu uzgona:
   obzirom na to kolika je sila uzgona u usporedbi s silom teže (je li jednaka, manja ili veća) imamo tri
S
situacije u kojima se može naći tijelo uronjeno u fluid:
1. , sila teže veća je od sile uzgona. Pr: bacimo kamen u more, on tone jer je sila teže veća od sile uzgona.
Svako tijelo za koje ovo vrijedi kažemo da tone.
2. , sila teže i sila uzgona jednake su. U ovoj situaciji kažemo da tijelo pluta. Tijelo je cijelim svojim
volumenom uronjeno u fluidu, ali ne tone.
3. , sila teže manja je od sile uzgona. Za ovu situaciju kažemo da tijelo pliva. Ono je jednim svojim dijelom
izvan fluida, a drugim uronjeno u fluid.
 PRIMJER 1:

RONILAC RONI U JEZERU NA DUBINI OD 20 M. KOLIKI TLAK OSJEĆA?

(ATMOSFERSKI TLAK JE 101 325 PA, A UBRZANJE GRAVITACIJE )

RJEŠENJE:

  (GUSTOĆA VODE JE GUSTOĆA JEZERA)

TLAK NA NEKOJ DUBINI ZBROJ JE ATMOSFERSKOG TLAKA KOJI DJELUJE NA POVRŠINU JEZERA I
HIDROSTATSKOG TLAKA ZBOG 20 METARA MORA KOJE STIŠĆE RONIOCA.

⇒
PRIMJER 2:

KROZ VODORAVNU CIJEV, KOJA JE U JEDNOM DIJELU DEBLJA NEGO U DRUGOM, TEČE VODA (.
AKO JE BRZINA FLUIDA KROZ DIO CIJEVI, GDJE JE HIDRAULIČKI TLAK 50 , 10 , KOLIKA JE BRZINA TOGA
FLUIDA U DIJELU GDJE JE HIDRAULIČKI TLAK 5 ?

RJEŠENJE:

 
ZBOG TOGA ŠTO IMAMO VODORAVNU CIJEV ZNAMO DA JE HIDROSTATIČKI TLAK NULA PA BERNOULLIJEVA JEDNADŽBA
IMA OBLIK:
TOPLINSKE POJAVE

 Pojave u kojima će se promatranim tvarima mijenjati temperatura, tlak ili

volumen
 Pojave u kojima će se tijelu ili fluidu dovoditi ili od njega odvoditi toplina.
TEMPERATURA

 Oznaka: T; mjerna jedinica: K (čita se „kelvin“). Često se još koristi °C

 Temperatura je mjera zagrijanosti tijela, a opisuje svojstvo tijela da izmjenjuje toplinu s okolinom
 Kada s tijela na tijelo prelazi toplina temperatura se mijenja
 U idealnom plinu temperaturu možemo opisat kao mjeru srednje kinetičke energije molekula toga plina
   Ako imamo temperaturu u kelvinima od nje oduzmemo 273,15 i dobijemo temperaturu u °C

 Kelvinova ljestvica temperatura ima početak u 0 K i ne postoje negativne vrijednosti. Taj početak najhladnija
je moguća vrijednost bilo kojeg tijela i praktički ju je nemoguće postići.

 Celzijeva ljestvica ima negativne vrijednosti ⇒

TOPLINSKO RASTEZANJE

 Kada tvari zagrijavamo one se ili produljuju ili stežu (najčešći slučaj je da se produljuju)
 Dvije vrste produljenja: linearno i volumno
LINEARNO PRODULJENJE

 Oznaka: ∆l; mjerna jedinica: m

 Linearno produljenje je produljenje neke tvari u jednoj dimenziji. Ako s označimo početnu
duljinu tijela (moramo biti iznimno oprezni jer početnu duljinu tijela uzimamo da je duljina tijela
pri 0 °C), a s ∆t označimo promjenu temperature (razlika temperature na kojoj želimo znati
produljenje i 0°C) tada nam izraz za produljenje ima slijedeći oblik: (*)
 β koeficijent linearnog termičkog rastezanja
  
 Ako nam jednadžba (*) opisuje promjenu duljine tijela na nekoj temperaturi, ukupnu duljinu
tijela za nekoj temperaturi možemo pisati kao: (**)
 duljina tijela na 0°C
 Ako u jednadžbu (**) uvrstimo jednadžbu (*) i izlučimo dobit ćemo konačni izraz za duljinu
tijela pri nekoj temperaturi:
VOLUMNO PRODULJENJE

 Oznaka: ∆V; mjerna jedinica:

 Volumno produljenje bi značilo produljenje tijela u sve tri dimenzije. Ako je linearno produljenje bilo npr.
produljenje željeznog štapa pri povećanju temperature, volumno produljenje bi opisivalo produljenje kocke
željeza pri povišenju temperature
 Jednadžbe nam izgledaju isto kao i kod linearnog produljenja samo uz dodatak drukčijeg koeficijenta
  
 Ako označimo s volumen tijela pri 0 °C tada volumno produljenje ima oblik:
 Koeficijent volumnom rastezanja za neki materijal povezan je s koeficijentom linearnog rastezanja za isti
materijal. Ako linearni koeficijent opisuje jednu dimenziju, a volumni tri dimenzije tada je poveznica između
njih očita:
 Izraz za volumen tijela na nekoj temperaturi je:
IZOTERMNA, IZOBARNA I IZOHORNA PROMJENA STANJA PLINA

 Ako promatramo neki plin, kojem se ne mijenja broj čestica, možemo ga opisati
pomoću tri veličine: 1. temperatura
2. tlak
3. volumen
 Ako je jedna od te tri veličine konstanta, ne mijenja se tijekom nekog procesa,
ostale dvije možemo međusobno opisati
IZOTERMNA PROMJENA STANJA PLINA

 U ovom slučaju plinu je konstantna temperatura, što znači da volumen i tlak možemo međusobno
opisati
 Ovaj zakon se zove Boyle-Mariottov zakon i on opisuje međusobni odnos tlaka i volumena plina pri
konstantnoj temperaturi (izotermni proces):
 Umnožak tlaka i volumena u svakom trenutku mora biti isti. To znači da ako povećavamo tlak,
 volumen
  plina se mora smanjiti. Isto tako ako se volumen plina poveća tlak se mora smanjiti
 Ako sada odaberemo neka dva trenutka ovoga procesa, znamo da u svakom od tih trenutaka umnožak
tlaka i volumena mora biti isti, tj: i
 Ako su ovim jednadžbama desne strane iste, onda moraju biti i lijeve iste
 Pišemo
IZOBARNA PROMJENA STANJA PLINA

 Kada promatramo ovaj slučaj tada je tlak plina konstantan u svakom trenutku
 Možemo međusobno opisati volumen i temperaturu, a ovaj zakon zovemo Gay-Lussacov zakon
koji ima oblik:
 Jednadžba nam govori da povećanjem volumena plina, pri konstantnom tlaku, mora se temperatura
  plina također povećati
 Ako koristimo isti pristup kao i u slučaju izotermne promjene plina i odaberemo dva trenutka znamo
da omjer volumena i temperature plina mora biti isti
 Zbog toga imamo:
IZOHORNA PROMJENA STANJA PLINA

 Ovo je posljednji slučaj u kojem je konstantan volumen plina

 Ovaj zakon zove se Charlesov zakon i ima oblik:
 Ako je volumen plina konstantan jednadžba nam daje međusobni odnos tlaka i
temperature. Taj omjer mora biti konstantan u svakom trenutku. To nam znači da ako se
  tlak plina poveća da se i temperatura plina mora povećati (pri konstantom volumenu)
 Ako, kao i ranije, odaberemo dva trenutka za vrijeme izohorne promjene stanja plina
() možemo pisati:
JEDNADŽBA STANJA IDEALNOG PLINA

 Ako povežemo sva tri prijašnja primjera za idealni plin (izraz idealni plin koristi se kako bi nam se
olakšalo u radu jer pretpostavlja da između čestica plina nema međudjelovanja) vezu između tri
glavne varijable: temperature, volumena i tlaka, možemo napisati kao:
 Ako sada odaberemo, kao i prije, dva trenutka, od kojih jedan nulti trenutak, tj. trenutak u kojem
uzimamo normirani tlak, temperaturu od 0°C i volumen koji je za te uvjete isti svim plinovima (, uz
 napomenu
  da uzimamo ove vrijednosti za množinu plina jednaku jednom molu, ), imamo:
 Uračunavajući sve brojeve za vrijednosti na desnoj strani imamo:
 Možemo sada ovaj broj zamijeniti s oznakom R i temperaturu prebacimo na desnu stranu. Uz to da
sada ne gledamo samo plinove s množinom 1 mol, nego uvrstimo i množinu, imamo konačni izraz
za jednadžbu stanja idealnog plina:
 PRIMJER 1:

 
ŽELJEZNA ŠIPKA NALAZI SE NA SUNCU TE DOSEGNE TEMPERATURU OD 40°C. NJEZINA DULJINA TADA JE 5 M. AKO JE KOEFICIJENT LINEARNOG RASTEZANJA , KOLIKA
JE DULJINA ŠIPKE PRI 15°C?

RJEŠENJE: Prvo označimo povećanje temperature od 0°C do 40°C:

Ako označimo drugo povećanje temperature:

Kako bismo našli duljinu pri 15°C moramo znati duljinu šipke pri 0°C:
  

Sada možemo pronaći duljinu šike pri 15°C:

⇒
 PRIMJER 2:
 
U CILINDRIČNOJ POSUDI S POMIČNIM ČEPOM NALAZI SE PLIN. VOLUMEN PLINA JE , A TEMPERATURA MU JE 17°C. PLIN ZAGRIJEMO
IZOBARNIM PROCESOM NA NOVU TEMPERATURU OD 90°C. AKO JE POVRŠINA ČEPA KOLIKI ĆE BITI NJEGOV POMAK PRI OVOM PROCESU?

RJEŠENJE:

   Pomak koji napravi čep zapravo je njegova visina koju prijeđe.

⇒
Volumen za koji se promijenio plin je onaj dodatni volumen koji je „natjerao“ čep da se pomakne:

Ovaj dodatni volumen može se pisati kao umnožak površine čepa i visine koju je čep prešao:
⇒
UNUTARNJA ENERGIJA

 Oznaka: U; mjerna jedinica: J

 Kada govorimo o unutarnjoj energiji promatramo unutarnju energiju nekog fluida, čvrste tvari ili nekog sustava
 Ta energija zbroj je svih kinetičkih energija nasumičnog gibanja čestica (molekula, atoma) i zbroj svih ostalih
međudjelovanja čestica našeg fluida, tvari ili sustava
 Unutarnju energiju sustav može mijenjati tako da obavlja rad ili da se na njemu obavlja rad i tako da izmjenjuje
toplinu s okolinom
   Opći izraz za promjenu unutarnje energije:

 Q predstavlja toplinu, mjerne jedinice J, a W rad također u mjernoj jedinici J. S obzirom na predznake rada i
topline unutarnja energija se može povećavati ili se može smanjivati. Ako okolina daje toplinu sustavu tada je
toplina pozitivnog predznaka (), a ako sustav predaje toplinu okolini tada je toplina negativnog predznaka ().
Ako sustav obavlja rad, tada je rad pozitivan (), a ako okolina vrši rad na sustava tada je rad negativan ()
UNUTARNJA ENERGIJA

 Ako se rad i toplina tako zbroje da je promjena unutarnje energije veća od nule (), tada znamo da
se unutarnja energija sustava povećala

 S
  druge strane, ako dobijemo da je promjena unutarnje energije negativna,
tj. manja od nule (), tada znamo da se unutarnja energija sustava smanjila
 TOPLINA

 Oznaka: Q; mjerna jedinica: J.

 Toplina bi bila energija (dio unutarnje energije) koji prelazi s jednoga tijela na drugo zbog razlike u temperaturi
 Toplina prelazi samo s tijela više temperature na tijelo niže temperature

   Ako postoji prijelaz topline sa jednog tijela na drugo (ili s tijela u okolinu ili obrnuto), izraz za tu toplinu koju
tijelo dobije zagrijavanjem ili izgubi hlađenjem je:
 m označava masu tijela, c je specifični toplinski kapacitet tijela, predstavlja promjenu temperature tijela
 Ova veličina opisuje koliko topline moramo dovesti tijelu određene mase da bi mu se temperatura povisila za 1
K. Mjerna jedinica specifičnog toplinskog kapaciteta je i drukčije je vrijednosti za svaki materijal
TOPLINA

 Postoji slična veličina specifičnom toplinskom kapacitetu i zove se toplinski kapacitet te se

označava s C
 Ona predstavlja umnožak specifičnog toplinskog kapaciteta i mase tijela (mjerna jedinica je ):

 Ako
  su dva tijela u kontaktu oni izmjenjuju toplinu sve dok ne dođu na istu temperaturu. Tada znamo da je
jedno tijelo veće temperature od drugoga što znači da će se jedno tijelo hladiti, a drugo zagrijavati do
konačne temperature . Pišemo:
 Ako s označimo temperaturu prvog tijela, a s temperaturu drugog tijela, konačnu temperaturu () možemo
dobiti iz:
PROMJENE AGREGATNIH STANJA

 U prošlom poglavlju promatrali smo izraz za toplinu kada se tijelo zagrijava ili kada se tijelo hladi
 Sada pogledajmo zagrijavanje tijela, postavlja nam se pitanje hoće li se stalno mijenjati temperatura tijela ako ga
konstantno zagrijavamo ili će se u nekom trenutku nešto drukčije početi događati?
 To „drukčije“ što će se događati upravo je promjena agregatnog stanja tijela. Pri nekoj temperaturi naše tijelo,
ili fluid, ne mijenja više temperaturu, nego cijelu toplinu koji dobiva koristi za prijelaz u drugo agregatno stanje.
Kada prijelaz bude dovršen, dodavanjem topline opet će se temperatura tijela povećavati
 Postoje dvije točke u kojima tvari mijenjaju svoje agregatno stanje:

1. taljenje ili očvršćivanje (ovisno o tome hladimo li ili grijemo tvar)

2. isparavanje ili kondenzacija

 TALJENJE I OČVRŠĆIVANJE

 Taljenje je proces prelaska tvari iz čvrstog agregatnog stanja u tekuće

 Očvršćivanje je proces prelaska tvari iz tekućeg agregatnog stanja u čvrsto
 Temperatura pri kojoj neka tvar u čvrstom agregatnom stanju (npr. led) prelazi u tekuće (npr. vodu) nazivamo talište.
Na toj temperaturi događa se i suprotni proces, očvršćivanje, ako tvar u tekućem agregatnom stanju hladimo do te
temperature. Zbog toga što se u ovoj točki temperatura tijela ne mijenja, nego agregatno stanje, moramo pronaći
način na koji to opisati
  
 Izraz za toplinu koju dovodimo tijelu za vrijeme taljenja ili koju odvodimo od tijela za vrijeme očvršćivanja je:

 λ predstavlja specifičnu toplinu taljenja. Ona predstavlja količinu topline koja je potrebna tijelu mase jednog
kilograma da bi napravio agregatni prijelaz iz čvrstog agregatnog stanju u tekuće stanje
 Mjerna jedinica specifične topline taljenja je te je ona različita za svaku tvar
 ISPARAVANJE I KONDENZACIJA

 Isparavanje je proces prelaska tvari iz tekućeg agregatnog stanja u plinovito

 Kondenzacija je proces prelaska tvari iz plinovitog agregatnog stanja u tekuće
 Kada tvar u tekućem stanju postigne određenu temperaturu (temperaturu vrenja) ono će početi s promjenom
agregatnog stanja iz tekućeg u plinovito. U tom periodu temperatura tvari se ne mijenja.
 Ako umjesto zagrijavanja tvari u tekućem stanju, hladimo plin do temperature vrelišta on će se kondenzirati
  
Izraz za toplinu koju dovodimo tvari pri taljenu ili koju odvodimo od tvari prilikom kondenziranja je:

 m je mase tvari, a r specifična (latentna) toplinu isparavanja (broj koji prikazuje koliko je topline potrebno da

kilogram tekućine pri temperaturi vrelišta ispari.

 Mjerna jedinca specifične topline isparavanja je
PRIKAZ GRAFA TEMPERATURE I TOPLINE ZA NEKU TVAR.
NA GRAFU PLAVE LINIJE PREDSTAVLJAJU DIJELOVE KADA SE TEMPERATURA MIJENJA, A NAŠA JE
TVAR U ODREĐENOM AGREGATNOM STANJU. ZELENE LINIJE PREDSTAVLJAJU TOČKE TALIŠTA I
VRELIŠTA GDJE SE TEMPERATURA NE MIJENJA, ALI SE AGREGATNO STANJE TVARI MIJENJA.
 RAD PLINA

 U prošlim poglavljima promatrali smo unutarnju energiju i toplinu

 Ostaje nam još opisati rad plina:
 Plin promatramo u zatvorenoj posudi s pomičnim poklopcem (klipom). Ako promatramo plin koji se širi pri
konstantnom tlaku (izobarni proces) pomičući klip za udaljenost ∆s rad možemo pisati kao:
⇒ ⇒ ⇒
  
 Jednadžba nam govori na koji način u izobarnoj promjeni možemo izračunati rad plina. Moramo poznavati tlak
i početni te konačni volumen plina
 Rad možemo promatrati i u drugim promjenama stanja koje nisu izobarne
 Ako promatramo izotermnu promjenu tada je rad koji plin obavi jednak dobivenoj toplini
 U izohornoj promjeni stanja volumena ostaje konstantno
AKO IMAMO IZOTERMNI ILI IZOBARNI PROCES RAD PLINA MOŽEMO PROČITATI KAO POVRŠINU
ISPOD GRAFA (GRAF TREBA BITI P-V). (OVO JE PRIKAZ IZOBARNOG PROCESA)
KRUŽNI PROCESI I TOPLINSKI STROJ

 Pod nazivom kružni procesi podrazumijevamo procese u kojima plin prolazi raznim stanjima i vraća se u
početno stanje
 Kružni procesi koriste se u toplinskim strojevima kako bismo promjenom topline između spremnika
toplinskog stroja dobili korisni rad
 Toplinski strojevi sastavljeni su od dva spremnika i radnog medija
 Spremnici su takvi da je jedan na višoj temperaturi od drugoga
 Prijenos topline odvija se od spremnika više temperature prema spremniku niže temperature
 Mi ćemo pričati o idealnom stroju: stroj koji uspijeva razliku toplina toplijeg i hladnijeg spremnika pretvoriti
u rad bez gubitaka
PRIKAZ IZMJENE TOPLINE U TOPLINSKOM STROJU IZMEĐU TOPLIJEG I HLADNIJEG SPREMNIKA.
RAZLIKA NJIHOVE TOPLINE PREKO RADNOG MEDIJA POSTAJE RAD.
KORISNOST

 Možemo uvesti novu veličinu koja će nam opisivati koliko dobro naš stroj pretvara toplinu u rad
 Ta se veličina zove korisnost, a označava se slovom η (čita se: „eta“)
 To je brojčana vrijednost od 0 do 1, a kad se pomnoži sa 100 predstavlja postotak korisnosti
 Zbog toga što nikad ne možemo imati sto postotnu korisnost, vrijednost korisnosti nikad neće biti 1
  
 Izraz za korisnost definiramo kao korisni rad (rad radnog medija) kroz toplinu koju je radni medij
primio:

 Carnotov kružni proces

 PRIMJER 1:
  KOLIKO TOPLINE MORAMO DOVESTI LEDU MASE 1 KG NA TEMPERATURI -6 °C DA BI U POTPUNOSTI POSTAO
VODENA PARA? KOEFICIJENTI SU:

RJEŠENJE: Kako bismo postigli da od leda dobijemo paru, moramo prvo led zagrijati do 0°C, zatim moramo
rastaliti led. Nakon toga vodu koja je na temperaturi 0°C moramo zagrijati do 100°C. Tada moramo dovesti toplinu da
voda ispari i tada nam je gotov zadatak.

 Imamo
  dva dijela u kojima se temperatura mijenja. Prvi kada se led zagrijava, a drugi kada se voda zagrijava:

Ukupna toplina sastavljena je od svih doprinosa koje smo prije opisali:

 PRIMJER 2:
PLIN SE NALAZI U POSUDI NA TEMPERATURI 18°C I VOLUMENU 5 L. ZATIM SE IZOBARNO PROŠIRI PRI TLAKU OD
128 KPA NA TEMPERATURU OD 35°C. KOLIKI JE RAD OBAVIO PLIN PRI OVOJ PROMIJENI?

RJEŠENJE:

  
Kako bismo pronašli rad moramo znati drugi volumen da budemo u mogućnosti izračunati promjenu
volumena.

Zbog toga što je ovo izobarna promjena znamo da vrijedi:

„Čovjek je zbroj svojih djela, svega što je učinio i onoga
za što je sposoban.”

Mahatma Gandhi

HVALA NA POZORNOSTI!!!